slovenski molitvenik poezija

96
Slovenski molitvenik Srđan Teofilović

Upload: -

Post on 04-Sep-2015

298 views

Category:

Documents


14 download

DESCRIPTION

poetry

TRANSCRIPT

Pantokrator

Slovenski Molitvenik Sran Teofilovi

Slovenski molitvenik

Sran Teofilovi

za sve Slovene (ma gde bili i ma kako se zvali)

Preludijum umesto Predgovora

ili

-Kako ponovo izmisliti oveka-

Ova zbirka pod nazivom "Slovenski molitvenik" je samo mali uvod ili preludijum, ako hoete, u jedno ire prozno delo pod nazivom "U sumraku ljudskosti". Kao takva, bavi se temama koje su verovatno reitije (i razumljivije) obraene u proznoj formi iako po naboju emocija i impresija nimalo ne zaostaju za istom. Kao to mu i ime govori, "Slovenski molitvenik" se na jedan savremeni filozofski nain, izraen kroz pesniku formu, bavi temama koje po mom miljenju vuku savremeni svet(a pre svega pripadnike velikog Slovenskog plemena) u jedan potpuni mrak, kolaps, nametnuti nihilizam i otuenje uopte. Relativizovanjem i vigovskim tumaenjem stvari koje sainjavaju sutinu odnosno Bit oveka i njegovog Bia, oveanstvo je upalo, po mom miljenju, u jedno novo Mrano doba iz kojeg emo, bojim se, teko izvui. U tom pogledu, ova zbirka prua uvid u moj pogled na probleme, stremljenja i lutanja savremenog oveka u potrazi za onim to je zbog spoja raznih okolnosti izgubio. "Slovenski molitvenik" iako mraan po formi nije mraan po svojoj sutini, jer to nije ni ovek. Kao to svaki pojedinac zna da nada poslednja umire, tako i iza svake od pesama u ovoj zbirci, ispod svake mrane misli, snovienja ili refleksije, u pozadini vrite poruke optimizma i vere u ovekovu sposobnost da jo jednom pobedi sebe, da ponovo otkrije Ljubav-da je ponovo izmisli...da pronae svoj put do Kue...da nae svoj smisao u obezlienoj dehumanizovanoj emocionalnoj pustinji u kojoj edan skapava ve gotovo dva veka. Ovo je i pria o Izgubljenima- onima koji su nekada bili ovek pa su usled pokuaja uklopljavanja u moderan svet, rtvujui sve ono to ih je ovekom inilo, to prestali da budu (iako ne u celosti) ostavi tako zaglavljeni na mei dvama sveta. I ja pripadam tom plemenu- plemenu Izgubljenih. Toliko toga treba uraditi, ali ponimo od poetka. Savremeni ovek treba ponovo da otkrije Sebe. I da se zavoli. I da shvati da je poseban. Sam u ovom ogromnom Svemiru. Da je nekompletan. Da zavisi od Prirode- ona mu je majka. Da je on prolazan ali njegova oseanja nisu. I da je ba zbog svih tih nesavrenosti- savren. Ako se ve raamo slobodni, zato ceo ivot provodimo u okovima koje sami sebi nameemo? Zato spreavamo tu divlju umetniku tvorevinu, oveka, da se u potpunosti ostvari i otkljua sve one pozitivne potencijale koji su mu oduvek bili tu...na dohvatu ruke. Potrebno je puno snage da se prevazie strah, taj veiti neprijatelj ljudske rase...Ljubav i lepota e moda i osvojiti svet, ali samo ako se nadvlada strah od nas samih. Ovo je moje svedoanstvo o tom Putu...Da li je ovaj Molitvenik zaista molitvenik ili samo zbirka poezije? Postoji li veza izmeu poezije i magije? A izmeu vere i magije? Magija postoji ako ima veru u nju i obratno; vera postoji ako osea magiju. Veza izmeu magije i rei, osim u konkretnoj primeni u drevnim ritualima naim, moe se ponajbolje primetiti (bar u okvirima naega doba) i kod poetike i filozofije Dejmsa Daglasa Morisona (Jim Morrison) koji je u svojoj poemi American Prayer primenio stvaralake principe i tehnike francuskih simbolista 19. veka i koji kroz mitologiju i ritualnu praksu Navaho naroda [nije se naravno ograivao ni od svoje tribalne, keltske mitologije to se najbolje ogleda u onom stihu - Words got me the wound and will get me healed, IF YOU BELIEVE IT] (motiv ranjenog kralja tj. wounded king koji proima kako grku tako i keltsku mitologiju/veru pa i ovu nau, slovensku) kodira sopstveno iskustvo i vienje o svetovima oko i unutar sebe. To se, naravno, savreno uklapa u jedan od koncepata iznetih u Svet kao predstava i volja od A.openhauera koji tamo na jedan koherentni i filozofski nain, izlae teoriju o principu verovanja. Drugim reima, ako neto (predmet ili bie, bilo ivo ili neivo) nema inherentno postojeu Volju, mogue je usaditi mu je putem principa verovanja.

Odnosno, ako mu neko ko ima Volju udahne istu putem vere tj. magije - ono e postati Svesno...sebe...samoobjasniti bivstvo. Ili, ako veruje u neto dovoljno jako na nekoj Vioj ravni- TO e se oulotvoriti i POSTATI! Sva poezija u sebi nosi elemente magije/vere. Zato su i svete knjige drugih religija pisane uglavnom u stihu. S obzirom da nisam Kelt ili Navaho niti da ivim na prostoru koji bi obilovao nekom primamljivijom i interesantnijom mitologijom/verom od ove nae, slovenske, odluio sam da svoja iskustva i zapaanja o drutvenim procesima i svetom(pojavnim i onim natpojavnim) profiltriram kroz vizuru i sistem simbola svojih predaka. Naravno, ne beim od injenice da mi je kao inspiracija za sistem izlaganja posluio Morisonov Ameriki molitvenik. Pa ipak, smatram da se ovaj Slovenski molitvenik razlikuje po mnogim stvarima i u vie nivoa od Morisonovog, a pre svega po poetici. Verujem da sam, barem donekle, uspeo da u ovoj knjizi doaram mistiku i emotivnost onoga to su romantiari nazivali slovenskom duom i da prikaem svu velianstvenost i lepotu slovenskoga bia koje plamti u nama poput Svarogovog tita- Kolovrata, tj. Sunca. Neka ovo bude samo podstrek za vau dalju potragu o pravoj istini nae prirodne vere i bia slavjanskog. Sada je ovaj Molitvenik va.Slava Svarogu, Rodu, Rodanici, Perunu, Svetovidu, Velesu, Ladi, Jarilu, Mor**i, Vilama, Vodenu, Sedmoglavu, Devi, Svetoboru, Triglavu, Vesni, Makoi, Radogostu, Belobogu, Crnobogu...

Hvala sledeima: Sinii Lekiu, Milou Mijajloviu, Marini, Jurji Marini, brai Markoti(Damiru i Paulu), Matei Pukari, Mariji Semjonovoj, Tanji Dagiljevoj, Vladi P., Marku Vrbanu, SVEVLAD-u i Aleksandri Marinkovi Obrovski, D. Maksimovi, Sranu Jesenjinu, Aleksandru . Petroviu, Mariji N., Mariji P., Jovani S., Sanji J., staroslavenskoj upi Perunica, mudrom recu Veleslavu, Janji Radan, Neri Jankovi, Vladimiru Vuku Petroviu, Mukiju, M. Tomiu, Vinku Drai, Antunu Domazetu, Anamariji Martini, Jeleni Dimitrijevi, Emini, Veleslavi, Mai Arkona, Rodnovernom Slovenskom Veu, Marku Kovaeviu, Miletu Ignjatijeviu i njegovima, . Jovanoviu i njegovima, Vladimiru-Vaci Ristiu i njegovima, Jovanu Petronijeviu i Karikama, Kseniji kao i svima ostalima koje sam nehotice zaboravio da pomenem.

Alfa i Omega

I gle! Stojim na brdu i gledam

poslednji ostatak ovenosti

to sloboda nekad bee

i vidim kraj jer ja sam poetak

tune prie to ovekom zovu

u sumraku ljudskosti ne moe da die

ranjena srna uhvaena u lovu

rec(vra)Nekada bi me doekali rairenih ruku

poput Spasioca ili Mesije

danas sam samo protuva u konoj jakni

duge kose to za dah se bori

ija pria na oveka ih podsea

a um opseda i savest moriProkletstvo 21-og veka

Moje sanjive oi

videle su tugu hiljadu sunaca

jo jedan korak blie sam dnu...

podsetnik na uludo izgubljene noi

vekovima ekajui

u redu za nju

Umorni prikazi u mome umu

sa nevinog lica skidaju smeh

vie se ne mogu osobom zvati

biti ovek danas je greh

Dan za danom ekam na reenje

i pitam se ponekad iz radoznalosti isto

dokle e meu nama jo besneti rat

jer, na zalasku sunca svi doemo na isto

svaki Sloven drugome je brat

Vrapci

tu na prozoru

kinog novembra

tri vrapca stajala su tiho

uurili su se od hladnoe

jedni uz druge

tri ratna druga

bilo mi ih je ao

saalio sam se

nahranio sam ih

svoj obrok podelio sa njima

oni samo hoe deli neega to meni ne znai nita...a njima sve

ba kao i ljudi

ba kao i drutvo

ba kao i banke

Nema okova osim onih koje sami stvaramoGodine mladostivrite iz meneu zagrljaju izgubljene radostibespomoan k'o tenePesnik

To je ono to nisamja sam samo prerasli spermatozoidkoji se nekim nesretnim sluajemprvi probio kroz zid...od tada imam tu naviku...da udaram u zidoveglavom, rukama, nogamai vrlo retko, leima

Svetovidove suze

Dolazi mi jo jedno Babino Leto

moje dvadeset i petoKolovrat je jo uvek visoko

Lada mi apue

gde su obrisi tvoji

i zato kreem na put

Dolazim k tebi

voljena moja

stazama naim

Svetovidovim suzama posutim idem

umornu misao gazim

sliku...

Moram ti zapis nai

pre nego Morana prekrije tragove tvoje

moram te nai

i sauvati

nas,

sauvati njih...

uspomene moje

izgubljene zlatnokose

dece dvoje...

Beznae

Smiraj dana i sunce na zalasku

jo jedno prolee u svom dolasku

mirisi bude nagone udne

telo je ivo a misli su bludne

zato svako prolee

doekujem nespremno

i uvek isti grad ista slika

sve je isto a nema nje

uskoro nee biti ni mene

poinjem da ludim i zlo me uzima pod svoje

a nemam kog da pozovem

nikog briga nije

svi gledaju svoje guzice

jebe se njima za tuu muku

sve dok i njima haos ne pokuca na vrata

u predvorju Uasa na soliteru 20-og sprataIzvor problema

Lep je dan nema ta!

U smiraju istog vazduh e se uskomeati

Dole na poljima cvee pokriva tela

Izgubljenih ljubavnika

Lepota i seksualnost

Okruuje stvarnost

Jebaina na astronomskom nivou

Eutanazija due poinje

U odsutnom asu sve se rui

Na nama je zadatak da izgradimo izgubljeni svet

Ako od sveta ita i ostane

Mi smo u ekipi to daje autogolove

A i sudija je na protivnikoj straniJutro u parku

okean mira oko mene

duevna bol

logika u moru mraka

deji osmesi posvuda

bledi horizont preda mnom

u daljini vidim drvee

ponosne svedoke propasti

oevice ljudske poasti

razum je ljubiasta fleka na tepihu istorije

u slobodnom padu nestaju

poslednji krici i lutalice

vrhovi planina isijavaju ultramarin plavom

pored prastarog jezera sedi recekajui da se ukrca na poslednju plovidbu

povedi me sa sobom!

un je dovoljno veliki za obojicu

Jo jedna izgubljena noLutam i lutam

u gradu punom ljudi

tako smo sami

izbegavam poznata mesta

krijem se od ljudi

kao proterana nakaza

to obitava u peinama zemlje

moja pria je pria o gubitku due

moja je pria gubitak ljudskosti

praznina, velika praznina

zelena kao dolina

hodam pored usnule reke

tamo gde niko ne zalazi

tu je ista okolina

bljetav pun mesec i ja

dva stara drugara

ponovo u istoj traci

ka jednom cilju hode

dva su puta mogua

samo jedan nain do slobode

vatre slavuji i zemlja

hodam unezvereno

po obalama Njenim

vidim parove sa obe strane

vazduh je ist i pesma nikako da stane

Jo jedna izgubljena ljubav

Seti se kako si me grlila

kao da nam je poslednji put bio

seti se kako sam te ljubio

kada je jutro izbledelo

i uvek ista pria ista stvar

neki novi grad i neki novi par

izgubljene slovenske dece

uvek iste slatke lai

i uvek ista stvar

moda je to blagosloveni dar

ja sam prazan u svojoj beskonanosti

razapet kao Jarilo izmeu svetova

moju duu i moje srce bol razdire

ovom haosu kraj se ne nazire

seti se onih noi kraj jezera

i videe mene u grimiznoj odori prezira

Bljetava gradska svetla

(napisano pre skoka sa 15-og sprata)Duga zmija sastavljena od bezvrednih ljudi

hrli ka meni

edno me molei da je poljubim

ja odbijam i produujem dalje

dalje u beskrajnu no opinjenu vrelim uzdasima

izgubljenih ljudi oko sebe

posustajem i plaem

tugujem za sreom

sve je svetlucavo i sija

kao morska pena u julu

nema vie niega

bljetava svetla usnulog grada

ponosno me zovu sada

ponosno me zovu sada

ta velika svetla Novog Beograda

Ples proienja

Vidim nju kraj sebe

ona me gleda neno

bilo je toga i ranije

ali sada vidim jasno

razumem ljubav

ona uti i greje

leimo u krevetu

malo tesnom za dvoje

ali velikom za jednog

nelagoda raste

napetost je prisutna

ulazim u nju

vrlo polako kao nikad pre

trudim se da unesem u svaki deo tela

po jedan deli njene ljubavi

dok je penetriram ona igra

plee sa demonom ljubavi

pandorina kutija je otvorena

povratka nema samo napred

napred i pozadi

vonja u krug

po obodu nebeskoga Kolovrata"Incubus 21. stolea"

Mnoga imena sam nosio

sa velikim ponosom

u panteonu Pojebanih stajala su ona

kruto i sebino

nepomino...

kandama Poude

razdirao sam im gaice

grizao vrat...

ponestalo je devica

ponestalo je divljeg seksa

Nekad sam jebao ene

pravih ena je ponestalo...

od sutra prelazim na mukarce!

kesa na glavi i oma oko vrata

pobrinue se za ostalo...

Okovani Jarilo

Plavokosi Aneo smrti

okovao mi je duu

ledenim poljupcem...

Pokrio me je snegombelimledenim poljupcem

smrti

Odrastanje

(Zbogom tvojih 14 godina)Volela ga je u svojoj guzi

kao dete sladoled

Radili smo to esto

ee nego to menjaju vodu

u bazenima akva-parka

Jezik joj je bio vet

poput stoperovog palca

umela je ona da proguta

celom duinom moga malca

Iz rimske fontane strasti

pila je ona seme ivota

ostalo je malo i za mene, takoer

Jebana lepota

Svaki dan je gledam

gde god se okrenem

vidim tu

jebanu lepotu

i stalno traim odgovor na pitanje

gde nalaze svu tu lepotu

koju posle jebu

i dalje je lepa

ali jebana

ta neznana

lepota

bezdana

Svetovid u pantalonama

blago slovena no

lije sa usana njenih

oslukujemo povike

uarene pustoi

divljine...Prostora Snenih

i bol postaje sredstvo

a orgazam cilj...

topi se glavi

u njenom drelu

i volimo se

kao da je prvi

i njena usta me gledaju

majinskom ljubavlju...

nedostaje nam,

velianstvena zelena prolost...

Debelo meso u debelom crevu

bljuje magini dah

oivljava Dionisa

slavei Falusa

...SvetovidaIz pepela die se prah

apoteoza oveka je tu

izgubljena Deca- to smo mi

a ona...

ona

ne znaju za strah! uvajte mi petlove!, ree ona pred odlazak u kolu

uvajte mi petloveda ih mediokriteti ne odnesumnogo je ubreta posuto po namai naim zelenim poljima zaboravaJer, jednoga dana kada sve gotovo budei kada poslednji dah iz mojih usta izieu ljubavi i smrti- znaete tada ruku pod ruku iduneodsanjani snovi i misli ludeSlepa ulica

Naoh se na kraju

ega ne znam

moda ivota a moda ludila

dug je to put bio

ko zna?

moda bih sve to

bolje ponovio

ionako je to samo milimetar

u vremenskoj liniji univerzuma

nepojmljivo granici razuma

eznem...

eznem za tobom....

kao ruska stepa za dadom..eznem......i ujem ih...

...dodole

pevaju pesme davno zaboravljenih pesnika

o praznicima Sunca

monog Kolovrata naeg

eznem za tobom

i prolim danima naim

i vidim jasno kao da je sad

trimo zajedno niz sjajna itna polja

kolovozni je meseci trenutak je na, ljubavi moja

na obali tvojih oiju reke

preneti te moram sada

na drugu stranu, onamo

gde nas ekaju ravnice daleke

I eznem za njimasobom, tobom i tim

tako bliskim a dalekim vremenima

kada goli i slobodni u Suncu besmo

Lada nas je spojila i u nama progovorila

da gde god si ti, tu biu i ja

i u odsjaju tvoje itne kose

videh svu Svarogovu slavu

ljubljena moja Perunova keri

dolazim ti ponovo pred hrastove dverii hitam brzo poput ata

kao neko kroz Naroda Vratada zagrlimo zajednota nepregledna zlatna poljai putamo se Stribogu da nas nosi

gde god mu je srcu volja... Svi Oevi su deca Izgubljenih

Oe! Jebao si mi majku!

O, zato Oe! Kai mi zato!

Zato moj ivot odavno ne lii na bajku?!

Zato si me osudio? Da veno lutam prostranstvima,

nikako ne nalazei svoju svrhu! Ili smisao?

Sada mi se, doista, ironinom ini misao

koja je dola negde iz daleka

ta romantinavanvremenska misao

da je Dete otac oveka!

Smisao?poslednju au pred zatvaranje

prinosim ustima

umornim od prie

no je skoro izvetrela

ba kao i ovo pie

paklica mi je prazna

oi krvave od dima

plakanja

slikanja suzamafleke na pantalonama

uspomena na davnu ejakulaciju

mnogo toga je veeras bive

ljubav

prijatelj

dom

ja.

Tri boje Zlatnog

Osnovni ton bila je Ksenija- muzika

Prva nijansa bila je Tanja- i samo to

Druga nijansa bila je Sanja- nevinost

Trea nijansa bila je Jelena- re

etvrta nijansa bila je zapravo- prva

Krug se zatvorioZato se stalno zaljubljujem u one prave...pogrene?

Zato kau ne- kada im iz Bia izbija DA?!

Zato mi treba boja Kolovratanjegovih zraka prelivenih na mom ramenu

u noi krajevakog grimiznog zimskog neba

Jedna je bila osnova- ostalo su nijanse

koje su

jednako neophodne

ba kao i osnova

da se oslika

Ljubav

ili

Smisao

ili

ILIili

neto...neophodno

osim

ako nisi milijarder

ili

Alfons Muha.

Obamrlost

Umoran od lutanja

zaspao sam na trenutak

zatvorio oiGde su bile rei sada lee utanja

godine su prole ali vreme ne lei

Roman(t)izam

U sumraku svih oseanjaljubav smrt patnja bolpesnica u stomakmuninanemoj!neu...

Gorke suze oaja

ekala si me na kii

mokra i promrzla

kasnio sam po ko- zna- koji put

da si malo bolje obratila panju

osetila bi slani ukus u ustima

mojih suza to kiu napravie

bila je nedelja i bilo je popodne

i lepo bi bilo

da nije ove kie

Gorki smokvin listNe volim da pijem

i ne podnosim pie

al' kad utehe nemam

ta mi drugo osta

Uskoro e zora

evo poinje da svie

tuga raun zbira

platiti se mora

Ne volim da pijem

a pijan sam stalno

okajavam grehe

prolih dana rad

Na mestu mome

i ti bi pijan bio

u gubitku ljudskosti

dua plaa pad

I sat za satom

ja davim se u piu

u pokuaju da zaboravim na nju

nesmirenost duha najvea je muka

i list otkinut od stabla

osui se na tlu

Bog mi njihov ne treba kada ga i nema

a ega nigde nema bez toga se i mora

U flai gorkog nektara, Bogovi su mojitu ja dobijam ispovest i priest

zelene vile i plave keri

u novome svetlu dobijaju svest

Kada nisam pijan, kada sam trezanoseam se kao da sam

lanom realnou vezan

nemoan da stojim u mraku bez svetla

bez zelene magle da mi osvetli put

Tad navuem masku

i odem u kafanu

pa naruim pie i pesmu laganu

Hranu za duu, srce i telo

znakovi radosti izbijaju na elo

I tako pijem esto...

skoro svaki dan

bilo da je guva

ili da sam sam

U svetu bez mate, ljubavi i strasti

hoe li mi rane ove ikada zarasti?!

Pesma o sebi

gledao je u nebo, traei lice

gledao je u lica, traei sebe

gledao je u odraz a video je nita

gledao je u nju traei tebe

gledao je u tebe traei nekog

gledao je u poetak a video je kraj

iz dubina slovenskih uma

nazirao se plavokosi raj Lovila je zvezde u plavetnilu zimske noi...

Zlatnom kosom pomela je sneg

dalekih uma i planina

sa usana njenih topio se led

u mome srcu raala toplina

ogoleli vrhovi ekaju sada

na neke druge putnike daleke

od nas dvoje ostao je prah

zeleni barjaci, borovi i smreke

moda e i ona jednom znati

koliko je teko kad ti srce pati

moda e joj kroz snove doi

ime moje i lice i glas

moda e tada poeleti poi

tamo negde gde si ranije htila

tada e shvatiti koliko te volim

i da ti prava jedina si bila Kako da prestanem da te volim...rekla je "Zaboravi me"

kako da te zaboravim

kako da zaboravim taj, najbolji, deo prolosti

kada sam jo uvek bio ovek

Sada sam nitavilo

lutajue nitavilo

Kako mogu da te zaboravim

ili u fioci seanja ostavim

kada bez tebe sam nita

nisam kompletan

a ovek je po prirodi nekompletno bie

treba mu neko

tako smo skrojeni

pogreno

ne svojom krivicom

uvek korak do sna

ee rukohvat do dna

kojim putevima da krenem da te naem

kroz koje hodnike vremena da zaem

da te ponovo osvojim

moju velianstvenu kulu

moje poslednje remek-delo

to u trenu se sruila

sada je sve izalo na videlo

u ljubavi je retko ta crno ili belo

gde?

kako?

s kim?

ta?

eli?

ja?

jo uvek?

Da.

Bez obrisa

Beli arav pokriva lice

nekada blisko sada daleko

i poinje tiina i ne uju se ptice

trenutak hrabrosti i biemo preko

iza planina i gora uzdiu se litice

i ekam....

ekam da doe neko

i pravim skice

da nae put do kue

a Ural je tako daleko....

Lutajui daljinamaSa gitarom na leima lutam daljinama....u pravcu zalazeeg sunca....

pustinja oko mene...

pustinja u meni...

velianstvenost samoe pustinjske noi prekriva prostor....

u pustinji je tako tiho...

hladno...

lovila je zvezde u plavetnilu zimskih noi

ja sam je ekao...

iako sam znao da nee doi...

Poljubac smrti

Nosila je plat boje hermelina

u njenim oima video se svet

probao sam usne gorke od pelina

zaigrao igru lovine i lovca

rekao sam joj priu svoju

o nedostatku Boga, ljubavi i novca

o veitoj patnji ljudske due....

htela je da sazna kako je to

kada ti se snovi u magnovenju srue

mali ovek sa velikom eljom...

da promeni svet i nikada ne odraste

i dalje je san omatoreloga Petra

koji nema bode niti ume da leti

noen talasima olujnoga vetra

poude strasti oekivanja i nade

u mom filmu nee biti

toliko oekivanog hepienda

nije ostala dovoljno dugo

da poljubi smrt na kraju balade Zvuk TiinaNjihove zaljubljene oi

svetlucale su poput zvezda

na mranom zimskom nebu

Puste kragujevake ulice su tiho zavijale za njima

...tiina Onoj koju volim

Kada zatvorim oi vidim tebe

Sada sam sam i gubim sebe

Eto istinu sada zna

Nemam nikog drugog

Iako elim da te volim

Ja odlazim ali te molim

Ako me ikada nae na zvezdanom nebu...seti se

U znaku KolovrataOboje smo goli

Drimo se za ruke

Trimo kroz gustu osuenu livadu

Sunce nam je za petama

Kose su nam duge i zlatne

Na mojoj glavi je lovorov venac

Na tvojoj je glavi venac masline

Dva principa sjedinjeni u Jedno

Drevno polje uspomena na je put

Gazimo po ostacima dekadentne civilizacije

Deca zvezda vraaju se u matericu

Svetlost Svetlost Svetlost

Led Zeppelin svira svoju himnu

Pesma odjekuje kroz umu

Posvuda su ljudi koji su to tek sada postali

Svi bacaju arene maske koje individualnou zovu

Gaze ih sa prezirom i oslobaaju se

Trava posvuda i pelin

Miris stvara magiju

srce lupa u 150bpm

svi se jebu

ponovo diu

pesma ne prestaje

ja i ti smo na vrhu brda

posmatramo novu imperiju kako se raa

visoko gore moja Dionizija

za tebe u na svojoj zlatnoj liri

odsvirati tonove koji e odjekivati dolinom

brzinom svetlosti obii e planetu

a Sunce e nas okupati svojom toplinom

Slovenska Odiseja

Imalo je neto nevino, neuprljanou vezi nje

Njenog osmeha

Neka blaena nespoznaja sveta u koji bee baena

Osmeh izazivao stid zbog maske koju nosih pred njom

Pogled joj je bio ispunjen snenom radoznalou

one prveizgubljene nevinosti

Rekla je: voli me...

bar jo ovu, zadnju, no

rani vozovi ekae me s'jutra

svome domu i svom ocu ja u morat' po'

Voli me neno kao nikad prije

kao onda kad mi besmo jedno

moja ljubav prema tebi promenila se nije

ivot nas je razvej'o...vie nita nije edno

Seti se ponekad

kako sam te grlila

one noi o Svaroiu to bee

kad si promr'zo i veseo

do'o u moj grad

i mirise letnjih kia

doneo sa sobom tad

Seam se svih trenutaka

i kie to nas je pratila

tvog crnog kaputia

tvoje zlatne kose i oiju

iz kojih si kiu zelene boje lila

Dola si iznenada kao elja na vetru

pala na moj dlan

u tvome oku ljubav sam spozn'o

u plavetnilu video novi dan

Seam se prvog puta i nebeskih kola

kada smo zajedno okusili greh

po meseini tela su nam sjala gola

due ispunio radost i smeh

Zagrli me sada i ne putaj

jer ko zna u kakve ponore i bezdane u pasti

bez topline tela tvog i osmeha to bodrimoj je svet na ivici propasti

DA! Bio sam zanesen

onog dana kada si me nazvala

i rekla : Biraj!bio sam priom o slavi zaveden

te izabrah svoje snove mesto tebe

ne shvatajui da su moji snovi zapravo mi

sada znam iako je kasno

da sve to ja jesam...da to si ti

Nestala si a ja ostadoh da ekam

5 dugih zima je prolo i 5 nesmirenih prolea

ve dugo... nikog drugog nemam i ne mogu

dani bez tebe me ubijaju, sati su k'o krvava stolea

U nekom severnom si gradu

ti potraila sreu

sa nekim drugim porodicu pravi

znam ja to ali prihvatiti nikad neu

ne mogu drugome sebe da dajem

jo uvek me boli, jo uvek se kajem

kajem se za dvoje

to ubismo neto to je vee bilo

i od mene i od tebe...od nas oboje

Jo uvek je na stolu pismo ono neposlato

u kome stoji sve ono to sam ti rei hteo

toliko puta ne videh ono to mi je na dlanu dato

i ono to ti tada nisam rei smeo

Oprosti, oprosti mi...

ja te volim i ne mogu si pomoi

kada naiu strahovi i besane noi

ime tvoje vritim u gluho doba tad

nad gradom se magle Levanta nadvijaju sad

Spas traim u imenu i liku

tebe... iju ikonu drim kao sliku

molitvu ljubavi izgovoriu glasno

i neka svima oko mene bude jasno

treba mi sada...sada vie nego ikad

Bez tebe sve je pusto i prazno

dani su kratki a noi duge

sve je hladno, beivotno i mrazno

bol me utapa u ledenom jezeruvievekovne slovenske tuge

Svetovide, molim se tebi

Bogu etiri Strane Sveta

u ime svega to ti jesi

daj mi boe, da jo jednom vidim je

moju zlatnokosu dodolu tu

da joj ljubim oi njene...

...boje Dunava oi snene

na od zvezdi satkanome jastuku

U noima bez zvezda

kada me ne bude bilo vie

moj duh e te progoniti mlad

i kada padnu prve prolene kie

znae tad

da me snovi o ivotu sa tobom

i prolea bez tebe

...ubieJer, jedino sa tobom je bilo ono pravo

sve drugo je lano i bezveze

ti si mom ivotu smisao dala

poetak kraja mog bio je

neslavan kraj nae veze

I vratie se tada u ovaj grad

koji nas je spojio

i otii na ono mesto...ba kao nekad

kad si bila mlada

i kad sam bio mlad

Setie se arolije koju sam stvorio

za tebe...moju prvu i poslednju

re

ljubavi!

Plava Princeza ILeala je pomalo usnulo

na postelji od sedefa

drutvo su joj pravili

obdareni mukarci od reljefa

elela je ljubav

topli dodir usana

opijajuu muziku strasti...

dobila je ma u bedra

i na pokrovu krst asti

Plava Princeza IIKo je stvorio te tvoje plave oito sa njima prodire moju Mukostdo najdaljih granica Snaosvetljava ponore moje duei spaava me od dnagde me moja glupost neprestano vue

Za trenutak,poput snovienjaodlutao mi pogled na tu kosu plavu

u olujnim oblacima ovenanu nedogled

videh bledu Perunovu kiVideh Smisao, Ciklus i Slavu

u Znaku Groma ovenano elo

krasilo je njenu glavuPlava Princeza IIIGde si odlutala, na ije polje snova...

ko te je prevario da u moje snove zae

u dubinu ljudskog prokletstva da zaviri

ta si oekivala tu da nae?

Bajke koje su ti priali dok si bila mala

pored mene, pretvorile se u la

Nisam uspeo da budem tvoj mali princniti jaem konjaobino konji jau mene!I nisam savrenstvo koje tvoj otac trai

ne mogu da ljudima skidam glave

za gomilu bezvrednog papirapo kojem je drava

koja to zapravo i nije

ispisala svoje besmislene laiidi od mene.

znam, pridruie se njima

da se zajedno rvete u blatu

kao gladni kuii za komad mesa

i tokom svih bajkovitih praznika

uivaete u toplini i strastipravei viceve na raun moj

A ja u sa preostalim pijanim spodobama

dunicima ljubavi i grenicima iz masesudarajui se o kontejnere i padajui na plonike

slaviti ivot, oveka, Ljubav i Smeh

sa poslednjim pripadnicima prave ljudske rase

Slaviu Greh

to sam samo ovek

Plava princeza IV

Eh, ptico moja mala...zato uvek naleem

na tebe

onda kada se najmanje tome nadam

onda kada su mi sve lae

odve uukane u postelji

mranih dubina

plavog Jadrana

onda kada se slomljen

vratim sa dugog puta

kroz Lepeniki bulevar

alje li mi te Svetovid?

Ili Lada??

Jesi li ti TA?

Ili samo privid??

uo sam lepe stvari

o tebi

da se dobro ljubi

da ga odlino pui

da jo bolje mea

mada mi je

ako hoe iskreno

najjaa tvoja strana

zapravo

tvoj pogled...

Pogled koji je izazvao

lanani sudar kosmikih tela...

kolone automobila

na Lepenikom bulevaru

slomljenih snova...

Dozvoli mi da te volim

poveu te

u carstvo nesputanosti

slobode

beskrajnog plesa

u drevnoj umi

strastvenih uzdaha

Oprotajno pismo

I zato reci

Gde je ovoj agoniji kraj

odlazim negde

odakle moda vratiti se neu

ali bar ovo znaj

kada meseina okupa obronke Rtnja

ti se seti mene

i upali jednu sveu

u znak neke davne uspomene

i zapevaj gola sa liem u kosi

niz padine plaviastog zaborava

dopusti da te pesma nosi

i ne brini za mene jer, na kraju

kao to i sama zna

svi psi zavre u raju

Rastanak

Deko i Devojka su bili zajedno

-Saekaj me s one strane Vremena- rekla mu je

A potom je nestala

U beskrajnu no

Pod velikim zvezdanim svodom igrao je oko vatre

prizivajui letnju kiu

U pustinji je tako pusto

Njih dvoje su sainjavali jedinu veselu tapiseriju zvezda

Oseala se praznina u pustinji

Oseala se praznina u postelji

Meu svim drugim prazninama, njegova je bila najvea

Nije bio kompletan

Raiven po sastavnim krojevima

Dua je htela da poleti ali nije imala kud

Sloboda je bila daleko

Dalje od Sunca

Sve do Poslednjih Granica

ekao ju je kod poslednjeg sata

razmiljajui o purpunim oblacima koji su mu proletali pred oima

Devojka je odletela u pravcu Istoka

Ka taki susreta Neba i Zemlje

Traila je izlaz iz svega

Nala ga je

Ubivi ono najbolje u sebi, ubila je i deo njega

Nepovratno izgubljena deca nepravednog kosmikog poretka

zauvek zakljuana u Snu o Novom Danu

O raanju istog.

Povlaei se pred nastupajuim vrelim suncem, Deko je reio da potrai izlaz

I naao ga je

Otiao je do kue svojih predaka i naao pitolj

Napunio je pitolj mecima i repetirao ga

Otiao je do najvieg brda u okolini...u suton

Sedeo je na vrhu brda, elei da je jo jednom vidi

elei da ga ona odgovori od toga

Znao je

Znao je da ona nee doi

Razmiljao je o njima

O svim lepim stvarima

Posmatrao je zalazak sunca

Bio je to jedan od najlepih zalazaka sunca koje je on u ivotu video

I njegov poslednji

Otkoio je pitolj i prislonio ga sebi na slepoonicu

Hteo je da povue oroz ali nije mogao

Nada jo nije presahla

Sunce jo nije sasvim zalo

Sledee sekunde, zatvorio je oi

Zauvek

Naao je slobodu.

Arkona IUpomo! Ima li koga na ovome brodu?

to polako tone u Okean zaborava

ne ujem nita do prikaza i sena

odavno mrtvih lae gosudara

u praiskonskoj magli plovi brod

utvarni krici odjekuju umom

neprekidno zveanje

zujanje zvekeu zubi zazubice

zvone zvona za zvrndavim zrcalima

purpurne noi grimiznih vojski

tutnje kroz Vrata Naroda

po Usnulom moru brod i dalje jezdi

volujnik priziva gosudara Neba

ogrnut platom izvezenim od zvezdimoli za spasod ludila to vrebaArkona IIDa! Gledam zlatnu boju liazamiljajui njenu kosuu odrazu jezera njene oi...pozivaju me da uemgolo drvee svuda oko nasblatohladnoamaglahuk...

Arkona IIIovek

divno nesavreno bie

tako dosadno predvidljiv

podloan zubu vremena

propadanju

ba kao i velianstvene ruevine Arkone

za kojima i danas urliu glasovi umorenih

pobijenih u ime Tueg Boga

od strane onih koji se danas

svojim paganstvom hvale

Ljudi

ljudi su nepopravljive budale

i nadalje e se ubijati

jer, to nam je u prirodi

a protiv Prirode se ne moe

Portparol Izgubljenih

Interesuje me sve a ne zanima me nita

ja sam genije Odbaenih

pesnik ludaka

bolesnika to mataju o slobodi

o povratku Sebi

umama, planinama i suncu

na koje sve manje mislimo

kojima se vie ne klanjamo

lani idoli vere

ovekovih ruku delo

odvojili su nas od Biti

od Jedinstvene Istine

svi smo ovde i imamo rok trajanja

Na oltaru moi rtvovali smo...

mir vrlinu lepo i dobro

na oltaru ljubavi

rtvovali smo sebe

zauzvrat dobili smo

strah...

i nihilizam

ne zato to hoemo

ve to smo primorani

da budemo ono to nismo

Moderni ovek....

ta jadna nakaza

besmisleni nusproizvod tehnoloke revolucije

nesvestan due

i njenog postojanja

u kamenu

hrastujezeru

oima...

gorskim!

Na krilima sutranjice

Elektrini oblaci nadvili su se nad nama

sunce je zalo i uskoro e tama

pokrij me svojim telom podari mi tren

nisam vie niiji ni svoj ni tvoj, pa ni njen

prazna koljka nebeskog sata

kuca tiho na tvoja vrata

poeli mi laku no i napusti me

sreemo se ponovo u snovima

gde ljudi priaju bez glasa, mrtvim slovima

potraie me meu zvezdama Aldebarana

u senci belih galebova i kormorana

visoko gore, nad nama

veselo je pevala tama

poslednjih dvoje ljudi grevito je vodilo ljubav

dok se galaksija raspadala a sve ruilo oko njih

mukarac je voleo enu, voleo ju je kao poslednji put

ena je volela mukarca, bez lai obmane i privida

bez imalo stida

stvarali su novu rasu

rasu koja e pokoriti novi vrli svet

i samo ponekad oko vatre okupljeni

priae i seae se nekadanje ljudske rase

koju je prodralo sopstveno beznae

oni nee napraviti iste greke

jer...oni su besprekorni

edni

predivni prikaz drevnih civilizacija

aneli

plavi

posebni

sami u ovom ogromnom svemiru...

potomci Nje i Njega

Novi Bogovi Novog Sveta

prelepi

novi poetak za novu vrstu

koja je, neno protrljavi oi

tamo negde, na uzvisini

sa prvim zrakom tek roene zvezde

ugledala zoru ivota...

...na krilima sutranjice

Jarilov LamentBio sam emotivan

umoran i mlad i vi to ovo itateto odve dobro znatemoje pesme, duu mojuja pisao sam za Potomstvoza vau decuza praunuke vaeoni e ih shvatitijasno kao dani ispravie moje i pogreke vaei otii e ondau umu drevnog snai rei"Gle Jarila Prolenoggde lei me Svjom i snevapod glavom mu hrasta na srcu lipa hlad"i skinue se golik'o to od roenja behui napuniti aek'o praoevi nekadsa izvorita gorskogpotei e medi nazdravie slaviJarilu to snidevojka e mladazapevati tadstihove ove to Jarilo ih dadenasmeie se Ladai obasuti ih svearolijama svojimi darovima svimsveti med sa usana njenihpoljubie hladi Jarilo e ustatiba kao nekadljubavlju iskovani veno mladUzee ih pesmom svojomi unititi jadu duama njihovimu srcima njihovim - unitie smrt!I pruiti nadu,onima koji je nemaju...vena muzika drevne umenapokonzavladae tad.

Pismo i ReplikaPoslednje rei

Mom malom, a tako velikom princu...

Pretpostavljam da, dok bude itao ove rei, ja u biti odve daleko. Postoje stvari koje sam htela da ti kaem tokom svih ovih godina, ali nisam znala kako. Te stvari su bile suvie teke da ti kaem tada zato ti ih i govorim sada. Vie nemam nita da izgubim, ja sam samo slomljena dua na okeanu ivota to je nose vetrovi sudbine.

Stalno smo se povreivali. Nikada nismo imali miran tok. Naa veza, bila je kao planinska reka. Nikad mirna uvek vijugava. Ne slaba ve suvie jaka. Suvie bremenita...za mene. Bili smo zajedno u pravo vreme. Bili smo ljubavnici onda kada je trebalo. Sada nema smisla. Ja odlazim. Volim te

U ime ljubaviDuo, ne znam kako da ti ovo kaem, ali mi smo se povreivali od dana kada smo se upoznali pa nadalje. A dani su nastavili da prolaze. Ali ljubavi, da si samo htela da me pusti da ti priem blie...dao bih ti svoje srce, ispriao bih ti svoju priu, rekao bih ti istinu jer ne mogu vie...to me kida iznutra.

A istina je da te volim, i tako mi neba ne znam ta vie da radim, zar ne vidi koliko je lako? Otvori oi i imaj poverenja u mene kada ti kaem da moemo sve ostaviti iza sebe...i moda moemo poeti sve ispoetka, stalno si mi u mislima.

Zato, hoe li uzeti ovaj prsten? Jer, ti si ta koja je dala smisao mom ivotu, u ime ljubavi hoe li biti moj vodi...zauvek?

I gde god da ode i ta god da rei, u ime ljubavi dajem ti re...ja u te pratiti.

Izgleda mi ponekad kao da naa ljubav nije bila dovoljno jaka i dani sa tobom prolazili su brzo. Dole pored jezera, nae noi bile su duge i ja sam eleo da one traju veno. Mogu da se zakunem da sam uo tvoj glas pre neku no kako me doziva, ali onda sam se probudio sav obliven znojem...da li ja to ludim?

I ako nebo bude palo a zemlja se zatresla, dau sve od sebe da te sauvam jer kada god vidim te tvoje zelene oi...to mi daje snagu da idem dalje i tada shvatam da nikada neu biti sam.

Kada si ti uetala u moj ivot, svi moji snovi postali su java... da ivim sa nekim posebnim, sa nekim kao ti. No, bajka nije potrajala, zar ne? Uskoro su svi nai snovi postali prolost. Ali duo, zar ne vidi? Ti si mi sve.16. DecembarIzlazio je iz kafia a pahulje su i dalje neumoljivo padale po prostranom gradskom trgu. Stresao se. Javila se neka slutnja u njemu. Neka tuga. Zimske boje. Svom cimeru nije hteo nita da kae iako ga je ovaj neprestano zapitkivao ta se to zbiva sa njim. Nije hteo da mui druge svojom boleu. Povukao se nazad u stan i poeo da priprema hranu. Emocije su poele da naviru a sa njima i tople decembarske suze. Jo jedna zima, jo jedan 16-ti....sneg...a ona? Tu je negde...Deo po deo njega je umirao. Sat za satom. A sneg je i dalje neno padao po obodima njene zlatne kose, slivajui se mestimino po nadlakticama njenog crnog kaputia. Odrekao se sebe. Odrekao se ivota bez nje. Odrekao se svega. Ostala je samo jedna podeblja brazda negde unutra. Oiljak koji nije imao nameru da zaraste. Bol koji nije hteo da umine. Strah koji nije hteo da nestane. Led koji nije hteo da se otopi. Sedeo je uz grejalicu i uivao u toplom naletu koji mu je elektrizirao dlake i stvarao oseaj one topline. One bliskosti.Nije znao kojim tragovima da krene da je trai.Samo prazne ulice i utanje.Veeras odlazim, umirui svete! I vi biste to hteli, samo da smete!Jednom e i ona poi tragovima mojim....izbledee joj seanje i lice koje volim. O meni kao umetnikuJa sam svestan da, kao pisac, nikada neu ui

u srednjokolske itanke

a trebalo bi...

trebalo bi poduiti tolike graane i graankenije to zbog mog vulgarnog jezika niti prljavog realizma

ljudi jednostavno nemaju potrebu da zavire sa druge strane dana

A i to bi?

Oni imaju planove u ivotu, oni taj ivot ive- ne piu o njemu

To ostavljaju propalicama poput mene da ine mesto njih

oni ne drkaju na ribe sa TV-a, oni ih jebu

Odgovore na vena pitanja trae u knjigama a ne po nebu

Njima je aa uvek dopola puna-nikad prazna

Njima je stvarnost uvek ista-stvarna

Moja stvarnost je puna horornih prikaza, privienja i bola

neizmernog bola

u kome se davim jo otkad sam bio u materici

pa i dok sam iz nje izlazio

stalno teim neem veem a padam sve nie i nie

Moji su dani proleteli u treptaju oka sumorne samoe

Na peakim prelazima, u gomili ljudi, esto vidim njihove misli

odaju ih njihove oi-streljaki pogledi

svestan sam, bar jo uvek, da je to samo moja uobrazilja

moji demoni to me pohode gde god da odem

a pobei ne mogu-nosim ih u sebi... i njen lik

ne, nisam ja nikakav umetnik

ja sam bolesnik.- to samo pokazuje zato mi je Van Gog blii od Gogena

Na dan naeg venanja

Bilo je lepo vreme

Lipanj...

bilo je puno veselih ljudi

bili smo mladi i dovoljno ludi

da se spotaknemo o taj kamen...

tvoja klinaka fantazija

da hoda procesijom sva u belom,

mada si ti i ovako sijala....

lepe i svetlije

nego svi ti

bledo oslikani aneli

kojima si se toliko divila

Kvintet je svirao "Svadbeni mar"

svi smo ponosno drali ae

visoko uzdignute

ispunjene nektaromBogova naih...

Stajao sam pored svetenika

sav u crnom,

kao na sahrani

ekajui da mi te tvoj otac preda

a onda ste prili...

vukla si lep 3 metra dug

vukla si tuu elju za sobom kao plug

Svetenik je poeo da peva

neke rei

meni potpuno nerazumljive

ti si,

sva ustreptala

veselo klimala glavom

ja sam bio pijan i drogiran

jo od prethodne veeri

kada sam sa ortacima

tucao kurve sa Plavog mosta...

miris njihovog parfema se jo

oseao na meni

i ti si to znala

ali si se pravila kao da to nita ne znai

sam in

ova debilna parada

idiotska arada

bila ti je vanija od same sutine

od onoga to nas je i spojilo

ovo je bio TVOJ dan

i NIKO i NITA ga nee

upropastiti!

Koliko sam skontao

hrianski Bog se tu malo ta pitao

ja jo manje

Svetenik je zavrio naricanjei ovenao nam glave

tada si me pogledom

pozvala

da te poljubim

u tom trenutku

osetio sam duh tvoje majke

kako lebdi nad nama

samozadovoljan

to si ti

konano srena

a ja sam i dalje bio pijan i drogiran...

Zaslepio me napad esidai video da osoba koja stoji sa moje desne

strane

nisi TI

ve vraggledao si me i cerekao se

poput seoskog pijanca iz Irske

Gosti su bili demoni

plesali su oko nas u masovnoj igri

jebanja i svravanja

crkva je odjekivala od njihovih uzdaha

ja sam i dalje stojao skamenjen...

Nisam hteo da poljubim vraga u usta

demoni oko mene poee da navijaju

"Uradi to! Uradi to!"- vikali suPogledao sam u svetenika

a on je pijan

guzio tvoju sisatu sestru

na leima mu je bio obrnuti krstvampirski su mu se zubi presijavaliMoj drogirani kum sa svastikom na elu

tucao je tvoju kumu...uivala je

Sklopio sam oi

i pomolio se Perunu...

Udarila je munja,

odvalio Grom

nebo se osinjilo

poeo je dad

prolomio se jo jednom

velianstven zvuk Groma

pozivajui me da otvorim oi

Otvorio sam ih.

I sve je bilo u redu...

to je bio samo trip

Sve je ponovo bilo na svom mestu

ti si me zbunjeno gledala...

Tada sam shvatio!

DA AKO TE POLJUBIM

UBIEMO NAU LJUBAV...

Pogledao sam ka vratima crkve

i potrao

trao sam i trao

dalje

prema Suncu

prema horizontu

za mene je ljubav bila

vanija nego ti

Na dan naeg venanja

ubili smo ljubav...

ili si bar ti pokuala

a ja ti nisam dao.

I vidim raanje Novog Dana u plavetnilu tvojih oijuLutao je gradom, voen nekim vanzemaljskim impulsom. Bila je urka u jednom oblinjem klubu gde je on bio redovan gost. urku je organizovala studentska organizacija njegovog fakulteta, sastavljena od ljudi koje on nikako nije mogao da shvati. Po nekom obiaju, naao se otuen usred gomile. Usamljen, izolovan od stvarnosti. U njegovom mozgu neke stvari su ostale nereene. Poeo je da pije. Nadao se da e ga to spasiti od iluzija koje mu je stvarnost nudila a mozak tako uporno odbacivao. Plaio se svega. Plaio se mukaraca. Plaio se ena. Plaio se sebe samoga. Uzeo je kartu i prstom traio put kojim se ree ilo. Na imaginativnom iskustvu materijalistikog sveta, pokuavao je da izgradi svoj. On bi bio kralj a ona njegova kraljica. elela je da ima decu sa njim. Prolo je 5 godina a on i dalje eka. Sedi na obali i eka brod sa njenom zastavom...koji nikako da doe. Njegova je luka prazna, njegove su ruke umorne. On vie ne zna kuda hodi. Plai se smrti, plai se da nee zavriti ono to mora. Da podari svetu najvii oblik istine kroz svoju umetnost. Plai se da je vie nikada nee videti. Nije siguran ni da li bi je prepoznao kada bi je ak i video. Dosta je vremena prolo. Svaki dan gleda u njene fotografije- nekih zelenijih prolea. On, ona kraj njega, uma, nebo i sunce. Jedna dua podeljena na dva i miris svee pokoene trave. Njegova je knjiga hiljadama rei ispisana praznina koje ne uminjuje. Njegove su ruke umorne. Njegov polni organ je kriv. Njegova je kosa poput sena pokoenog u avgustu, po kojem su oni vodili ljubav. Koliina bola dovoljna da utopi celu planetu u jezero tuge. Poslednji pripadnik svoje vrste. Zadnji buntovnik i poslednji ratnik-romantik koji gubi bitku sa samim sobom i svetom oko njega. U njegovom filmu nee biti hepienda iako on to prieljkuje i iekuje. Nee biti zadnje pesme. Nee biti restitucije. Ostae samo vetar...koji e zavijati nad njegovom mogilom u toplim, julskim noima. I seanje e izbledeti a zatim e i to nestati. Muzika e prestati. Ptice nee pevati. Sunce nee sijati. Samo e tiina, pomalo izlizano, svirati veseli bluz pod okriljem ucvalih rua. Deca sunca igrae ljubavni ples pod okriljem meseca. Igrae goli sa poljskim cveem u kosi. Igrae oko vatre sa hiljadu iskrica. Uzdasi masovne kopulacije e ispuniti vazduh. Poruka e odleteti na Sever. Ona e podii grumen blata sa obale Dunava i razmazae ga po svom licu. Tada e shvatiti. Tada e se setiti...da njega vie nema. I pustie suzu zelene boje koja e razbistriti dunavske vode...i istina e isplivati. Iz vode e izai goli mukarac duge zlatne kose i plavih oiju i prii e joj. Uhvatie je za ruku i podii sa zemlje. A onda e je poljubiti. I njeno srce e stati. Uzee je u naruje i sa njenim beivotnim telom u rukama, preplivati Dunav. Boginja ljubavi, Lada, e ih na drugoj obali ekati. Po starim, davno zaboravljenim obiajima Slovena, ona e ih uzeti u zatitu i venati ih. Oni e postati deo nje. I ako neko kojim sluajem zaluta tu u ranu jesen i bude gazio po opalom zlatnom liu, neka zna da su to isprepletane kose Njega i Nje. O rodnoj veri Naa vera...

naih pramajki i pradedova

koji nas rodie

i preko ela ivot udahnue..

-ne tvrdimo da je jedina

prava

ili

najbolja

ali nije Obznanjena

ona je dola sa Zvezda...

Jarilova molitva

I pomoli se Jarilo Proleni

dedi svome Svarogu

i zamoli ga

da mu olaka muke zemaljske

I Svarog se smilova

te posla moni Kolovrat

da razigra rastueno srce Jarilovo

i toplina prolea i leta

u trenutku postae

velianstvena sila jedna

koja istera patnju

i osui suze Jarila

i on podie desnu ruku

prinosei je srcu svome

te podignu pravo ka Kolovratu

da zahvali dedi

to ga spase

od strane smrti hladne Gospa od Urala Zauvek u je voleti... i dugo poto zaboravi moje ime i glas---voleu je---jedini ukras u dubini noi due moje---voleu je kao to vetar celiva kiu---sa njenih usana potei e reka uspomena...bujica seanja---strahovi e nestati---bol prestati--moda nije bila ona prava ali sam je voleo kao takvu--- onda i jeste to bila---a ja nisam to izabrao---desilo se...jednostavno...poput snega poetkom oujka--U 17. veku bila bi princeza ili vojvotkinja nekog udaljenog sofisticiranog kraljevstva---a ja zalutali putnik-trgovac rukom Velikog Kockara baen pred dveri njene....nanet kao sneg osunanih vrhova Srebrne Planine---raskona Gospa od Urala---

Vesni

Volim tvoje oi

kako u meni trae sreu,

nain na koji die

dok me obuzima i miluje

i emocije niz kimu kreu

dodiruje

pita

odgovara

i voli

dok gledamo kapljice kie

kako niz prozor klize

i zavaljeni na krevetu

posle Oluje, kada strah nas mimoie,

tiho lutamo prostranstvima Sree

Tie

probudie duhove prolosti

pusti ih nek spavaju

u svojoj Potrazi oni sanjaju

o Snu o Novom Danu

i u snu o Kamenu vide Izvor

Vode

u Pustari

je

varnica Slobode

oslobodi Telo kroz mene

Preleti bljetava gradska svetla

u noi sparnog Meseca

uronimo u mnotvo raznobojnih oiju

to trepere ritmom nebeskog sata

na platnu Velikog Slikara

Rei postaju pokret

pokret se sliva u magiju

u bujicu oseaja

Ogledalo Noi talasa se ka drugoj obali

gde nas eka Zaarani gaj davno izgubljeni zemaljski raj

Putevima predaka

Obrii suze dete Groma!

umij se zvezdanim jezerom

dotakni Bogove u sebi

pronai emo put do Kue

Vesninim suzama skrivenu stazu

to vijuga brdovitim predelima

Triglava, Zlatibora i Urala

poloiemo medovinu sred oltara

u ast Peruna oca naega

i nai mir u srcu

za kojim toliko udimo

u tami

bliskoistonoga zla

Oseti TO...

Oseti Svargu za trenutak

na vrhu dlana u pravcu horizonta

dok ti Stribog miluje obraze

udahnjuje mirise Kupalskih vatri

molitve u iskri Mnotva

neka ti slike ispune misli

to su povici iz hrastove ume

drevnih reca poruke

oseti slad u ustima svojim

plodova Svetovidovog drveta svetog

probudie ti ula

i postae ovek

od Matere stvoren

Svarogom zaet

dete ume, jezera i sunca

...oseti sebe

i shvatie...

ta znai

biti Sloven

Jednoj Perunovoj keri

Dodolo moja mala

u tvojoj ruci lei slava

magijom velianstvenog Urala

dodirni me

usnama hladnim

stenovite planine

duu moju uzmii podaj je Morani

niko ne ivi veno

pa ni mi

sem onoga sto proivesmo

onoga trenutka to plamti

u ognju praznika Sunca

kada nas je Lada blagosiljala

i u srca naa

utkala

sebe

podarivi mi time

tebe

Nevesta UralaVolim te keri Groma

nevesto plavoga Urala

Pod kapom slovenskom

velike su divljine due

vremena, razuma i postojanja

i nazirem tenazirem te

kroz zaleene prozore

Svetovidovi putevi ukazuju mi gde si

kroz maglovite daljine

mraznoga Bajkala

Vukovi sa Velebitaujem ih...

pred vratima

izgladnele ponosne vukove

sa Velebita

dozivaju me

u drevnu umu predaka mojih

da se pridruim oporu

i krenem u lov...

kikot Gromovnikovih nimfi

razlegao se dolinom Usnule reke

okupani pelinom, borovima i smrekom

zanosni zvuci Meseevih keri

izranjaju iz letnjeg ogledala noi

u kome lee nebrojena blaga zemlje

i apsolutni izvori

beskrajne moi

Perune boe...Iza devet lei gora ona

eka grom da probudi je

molila je umu da cveta

Jarila snevala je

Gromovnie! Oe moj,kai gde je ona sad

dodola tvoja, voljena moja

koga li sada sni?

Nai e je u hrastovom gaju

tamo gde su dodole sve

pevaju pesme predaka tvojih

gde potoci ubore

Perune boe

daj da vidim je

rusokosu devojku tu

da joj ljubim jezerske oi

na tvom jastukuProlee vam nee doi dok

njene usne ne dotakne onu znaku Kolovrata ljubavlju skovan

osvetlie no i danNazdravimo zato, brao i sestre!Jarilu Prolenom to sada bdisa dodolom svojom, on donee plodnost

poljima naim- on donee radost

iz Spajanja njegovog- izniknue svetlosti vilinskim e gajem prolomiti se pesma

Perunovih keri to mole za dad

drevnija od Neba, olistae goraslatkih mirisa hrastova i bora

U Sviborovom gaju gde lee sva blaga

a dodole igraju magini ples

voleu njene usnule oi

to lile su arobni med

Slava!Molitva Slavjanska Pozdrav brai sa Severa (Slava vama brao sa Severa)

vi, koji se Svetovidu

bratu Peruna naega molite

Ostajte dobro i bogatomedvede i jelene lovite hrabroneka vas Deva uva po umama snenim

igrajte dolinom Vltave i Labe

podvizima nadaleko uvenim

slavan je rod va odvajkada

Pozdrav brai sa Zapada (Slava vama brao sa Zapada)

vi, koji se kao i mi

Gromovniku Silnom molite

Zakopajte koplja bojna i zapevajte s' nama

drevne pesme predaka naih

kao onda

kada jedan rod zajedno besmo

laama Igorovim plovili

nadmene Jeline lovili

Dabogovim imenom krivdu terali

i dodolskim se pesmama molili

da nam polja zelena ocvetaju

da nam volovi ne krepaju

da nam rodi gruda rodna

da nam zemlja bude plodna

po gajevima mirisnim veselo smo pevali

i puteve predaka pohodili

u hrastu je istina a u lipi spas

Svarogova je volja ista za vas

kao i za nas

Poite sa nama i krenuemo za vama

u predvorju Svarge ekaju nas blaga nebrojena

Pozdrav brai sa Istoka (Slava vama brao sa Istoka)

vi, koji se Velesu

bratu Peruna naega molite

slava vam bilo to ouvaste glas

koji odjekuje iz davnina

u hrastu je istina a u lipi spas

blago vama to se zdesiste tu gde jeste

zemlja je ruska majka svih nas

i prokleti smo sada

to ne htedosmo

ili ne mogasmo

sa vama ostati tu

gde vukovi vladaju nepreglednom stepom

a vile igraju pored Bajkala

dok reci prizivaju pretke sa Urala

povicima jedrim kroz magle i snegove

slava vam bilo za dela vaa

i primite molitve od brae sa Juga

gde poslednji trzaji bia i due nae

odjekuju dolinama i rekamai gledamo Kolovrat kako se sputaznajui da nam nosi pozdrave od vas

i povedite nas iz tame hladne

gde caruje Morana

i podajte Jarilovim konjima brzinu

da nas izbavi od zla i krivde kletoga Balkana

to prokleti da smo zalutasmo tu

neka je mir meu svima nama

u ime Velesa, Svetovida i Peruna

u ime tri brata to pazie na rod svoj iza Karpata

neka nas Svarog sauva sve

Mir i Slava svima nama- Slavjanima!

59