sociologija okruzenja
DESCRIPTION
Moze posluziti kao ideja i vodic za socioloska istrazivanja gradaTRANSCRIPT
Filozofski fakultet
Univerzitet Novi Sad
Odsek za sociologiju
Seminarski rad iz predmeta Sociologija okruženja
Društvene razlike : Priroda društava ili priroda kao
rezultat društva
Aleksandra Marković sc40/11
2014.
Sadržaj:
Uvod...............................................................................................................................................3
Odnos sociologije prema okruženju i nastanak sociologije okruženja............................................4
Odnos društva i okruženja..............................................................................................................6
Zaključak.........................................................................................................................................8
2
Uvod
"Ima više savršenstva u običnoj kapljici vode, nego u svim mašinama koje su izmislili ljudi“ (Albert Einstein)
Pošto ova tema obuhvata dosta toga, odlučila sam se da pišem o dva problema.
Prvi problem jeste odnos sociologije prema prirodi i problemima koji se tiču prirode, i
konstituisanje sociologije okruženja. Drugi problem tiče se odnosa okruženja i društva.
Što se tiče odnosa sociologije i prirode, sociologija je jedno vreme bila zatvorena
za pitanja koja su se ticala prirode, smatrala je da time treba da se bavi neka druga nauka
i da je njen zadatak društvo. Međutim, postojali su i oni koji su smatrali da sociologija
treba da se izdigne iznad podele na prirodne i društvene nauke.
Priroda se smatra kao nešto sporedno, iako je došlo do procvata delova
sociologije koje su se bavile okruženjem. Sociologija je dosta zatvorena nauka i zato joj
je bilo teško da prihvati probleme koji se tiču prirode. Sociologija se koristila znanjima
drugih nauka, i to je takođe jedan od razloga.
Sledeće je nastanak i konstituisanje sociologije okruženja. Nauka slična njoj koja
se ranije javila je Socijalna ekologija, kojom se najviše bavio Ivan Cifrić. Za ovaj
problem se najčešće vezuje pojam koji je veoma poznat u modernom društvu, a to je
ekološka svest. Ivan Cifrić je utemeljenje socijalne ekologije objašnjavao preko
tehničkog, socijalnog i prirodnog sistema. A prvu definiciju je dao Mek Kenzi, 1925.
godine.
Odnos okruženja i društva je najšira oblast kojom ću se baviti. Ona je bitna i
zbog razumevanja odnosa i same sociologije prema prirodi i okruženju, koji sam ukratko
objasnila na početku. Odnos okruženja i društva može se posmatrati kroz dosta stvari.
Jedna do tih je ekološka svest kojom ljudi pokazuju koliko brinu o očuvanju okruženja.
Iako je ova priča dosta šira od toga.
3
Odnos sociologije prema okruženju i nastanak sociologije okruženja
Profesor Ljubinko Pušić u svom tekstu Sociologija okruženja u traženju svog
akademskog i istraživačkog profila, prikazuje upravo odnos sociologije prema
okruženju, kao i nastanak sociologije okruženja. Ovo je kratak prikaz o tome.
Što se ovog problema tiče, treba napomenuti najbitnija razmatranja. Prvo se
odnosi na problem da se u sociologiji prihvati činjenica da su stvari okruženja povezane
sa društvom, drugo je da se sociologija oslobodi predrasuda o biologizmu i važnosti
socijalnog konstruktivizma. Poslednje je da uvidi ulogu socijalne ekologije i sociologije
životne sredine u formiranju sociologije okruženja. U početku, sociologija okruženja se
bavila samo pitanjima ekološke krize, ali kako se društo razvijalo tako je i ona morala da
menja predmete svog proučavanja, tj da pravi taj razvoj.
Hanigen je tvrdio da se celokupna teorijska osnova sociologije okruženja svodi
na dva problema:
1. posledice koje su izazvane destrukcijom prirode i
2. podizanje svesti o značaju okruženja (Lj. Pušić)
Sociologija se veoma sporo otvarala za neka nova područja proučavanja, ono što
je potstaklo na diskurs o pitanjima odnosa društvenog sveta i okruženja je izveštaj o
granicama rasta Rimskog kluba. (Lj. Pušić)
Ranija interesovanja sociologije za ova pitanja bila su u industrijskoj sociologiji.
Takođe, filozofi su bili ti koji su se bavili okruženjem na neki svoj način i uvideli su
njegov značaj.
Od kraja prošlog veka došlo je do povećanog interesovanja sociologije za pitanja
koja se tiču okruženja i to se kretalo u dva pravca. Jedan pravac su empirijska istraživanja
u kojima centralno mesto zauzima propitivanje pretpostavljenih vrednosti
4
materijalističkog sveta, a drugi pravac je predstavljalo sociloško fokusiranje novih
društvenih pokreta. (Lj. Pušić)
Ono što je prethodilo sociologiji okruženja može da se podeli u nekoliko
teorijsko – akademskih i istraživaćko – empirijskih krugova.
U prvom krugu se nalaze velika imena sociologije kao što su Maks Veber,
Džordž Zimel, Emil Dirkem, Verner Zombart i Ralf Darendorf. U ovom krugu nije bilo
dovoljno prostora za uočavanje veze između društva i stvari okruženja.
Drugi krug je tradicija marksizma, i tu se pre svega misli na pokušaje marksizma
da objasni uticaje ljudske proizvodnje na produktivnost i regenerativne mogućnosti
prirode.
Treći krug se odnosi na kritičke teorije koje su se razvijale prvenstveno u
okvirima Frankfurtorske škole.
Četvrto se tiče funkcionalne sociologije i to od Talkota Parsonsa do Niklasa
Lumana. (Lj. Pušić)
Sociologija je koristila znanja drugih nauka, i to najviše socijalne psihologije i
antropologije. Sociologija okruženja se razvijala sporo i postepeno. Ovde treba
spomenuti i sledeće pojmove koji su to otežavali, a to su: socijalni konstruktivizam i
teorija ljudske izuzetnosti.
Što se tiče njenog položaja kod nas, ona je tokom poslednje decenije 20.veka
doživela uspon, isto tako je i unutar evropske i šire međunarodne sociologije. (Lj. Pušić)
Stjuart Loki se isto bavio ovim odnosom. Smtrao je da je bitno uključiti i ostala ne
ljudska bića da bi se bolje razumeo savremeni svet. Pitanja prirode i okruženja uglavnom
nisu zahvaćeni teorijom u sociologiji, jer se njihov položaj smatra pasivnim. Takođe je
rekao da se društveni pokreti mogu smatrati glavnim odgovorom sociologije na bujanje
aktivizma za zaštitu okruženja, koje je bilo aktualno u drugoj polovini 20. veka. Govorio
je da se ključne rasprave vode oko četiri pitanja pitanja. Prvo je šta po nama predstavlja
prirodu, okruženje i pitanja koja se tiču okruženja, drugo je šta su uzroci navedenih
5
problema okruženja, treće kakva je loga nauke i tehnologije u proizvodnji prirode,
problemima okruženja i poznavanju okruženja, i poslednje pitanje je kako možemo
pristupiti problemima okruženja.
Odnos društva i okruženja
„Moderni čovek živi u obmani da zna šta želi, dok ustvari želi ono što se od
njega očekuje da želi.”
(Erich Fromm)
Odnos društva i okruženja se može posmatrati kroz stanovništvo, jer se tako vidi
kako se društvo ponaša prema prirodi i kako mu se posledice vraćaju. U današnje vreme
kada se govori o okruženju u društvu je čest pojam ekološka svest, koji označava odnos
čoveka prema prirodi. Takođe je u modernom društvu pojam održivi razvoj, koji se
spominje u raznim kontekstima. Održivi razvoj predstavlja sistem u balansu. Održivi
razvoj se može posmatrati kroz tri održivosti, sociokulturna koja predstavlja čovekov
odnos i njegov način života, ekolološka održivost koja služi za očuvanje životne sredine i
poslednja je ekonomska održivost koja se ogleda u ekonomskom razvoju. Održivi razvoj
predstavlja još i potencijal da se dugoročno održi blagostanje prirode. Postoji brojni
dokazi da ljudi danas žive neodrživo.
“Održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava sadašnje potrebe, a da pri tom ne
ugrožava mogućnost budućih generacija da zadovolje sopstvene potrebe.”(Brundtland,
1987.)
Ovde se sada može govoriti o raznim pitanjima, jedno od njih je to što nemaju sva
društva iste potrebe. Neka društva smatraju da je za njih najvažnije da vazduh bude čist i
da treba zdravo da žive, dok drugi smatraju da je bitnija neka materijalna korist od
zdravog života.
6
Kod ove definicije održivog razvoja može se i zaključiti par stvari, jedna je da
vidimo da buduće generacije nemaju iste potrebe kao sadašnje generacije, a i teško da se
može jedna definicija primeniti na društva različitih kultura.
Ovde se sada može otvoriti i sledeća tema, a to je da je pojam koji je uveo Ivan Cifric,
Ekološki etos, koji predstavlja nešto što može da poveže sva društva. A on se može
postići na sledeće načine, prvo da se iz svih kultura uzme po neki pojedinačni deo, drugo
je dominacija jedne kulture, a treće je pluralni ekološki etos koji se smatra najboljim
rešenjem. On je govorio o ovome jer je smatrao da su ekološki problemi globalni i da
tako treba i da se posmatraju. Takođe je smatrao da je idealna ekološka dimenzija
globalizacije, gde se problemi predstavljaju kao globalni. Smatrao je da ekološka kriza
može biti shvaćena kao biološka ,koja predstavlja deo evolucijskih promena, socijalna,
koja predstavlja razvoj i duhova kriza, koja je još i kriza kultura, kriza etike.
Ivan Cifrić je o odnosu okruženja i društva govorio na sledeći način.
“Čovjek je zapravo trostruko vezan s prirodom. Prvo, on je prirodno biće, produkt
prirodnog stvaranja. Zato je istraživanje prirode njegova neposredna zadaća, kao zadaća
vlastitog spoznavanja okoline i samospoznavanja. Drugo, čovjek je korisnik prirode -
koristi njena dobra. Zato mu je zadatak da obrađuje prirodu da bi preživeo. Svojim radom
u prirodi čovjek je i mijenja, stvara novu prirodnu okolinu. Treće, čovjek u djelovanju na
prirodu djeluje i razarački. Tokom stoljeća i tisućljeća čovjek je razarao i razarao dijelove
prirode, ali je ona kao cijelina na ovoj Zemlji bila sačuvana. Današnje njegovo razaranje
prijeti da je neobnovljivo razori.“ (Cifrić1989:66)
Postoji i onaj drugi obrnuti proces, kako okruženje utiče na ljude. Čovek koji živi u
urbanoj sredini, sa brzim tempom života, koji je verovatno sam izabrao pošto se grad
smatra perspektivnijim za život, gde je zagađen vazduh, gde je velika buka, koja nikad ne
prestaje, samo se nekad smanji, je stalno pod stresom. Stres predstavlja odgovor
čovekovog organizma. Predstavlja način reagovanja na nadražaje iz okruženja. Na to još
utiču i genetski i socijalni faktori. Psihosomatska medicina danas procenjuje da oko 80%
svih bolesti potiče baš od stresa.
7
“Čovek je samo trska, naslabija u prirodi, ali to je trska koja misli”
(Blaise Pascal)
Antropocentrično shvatanje je ono po kome je čovek najbitniji i gde su on i
njegove potrebe na prvom mestu. Ovo shvatanje se odnosi i na filozofsku i na teološku
tradiciju, karakteristično je i za zapadnu tradiciju. Ovde spadaju mnogi poznati teoretičari
među kojima su Aristotel, Toma Akvinski, Dekart. Po ovom shvatanju, čovek je
superioran u odnosu na prirodu i to je njegovo opravdanje za to što njome vlada. Smatra
se da samo čovek ima moralno dostojanstvo, a ne i druge ne ljudske vrste. Za njih je
ekološka odgovornost da štitimo prirodu zbog sopstvenih interesa. Evropljani su u 18.
veku smatrali da se životinje i biljke primeri objekata, i tako su se ponašali prema njima.
Smatrali su da životinje služe za ishranu, lov i istraživanja. Može se smatrati da je to
delimično odgovorno za našu današnju ekološku nepriliku.
Takođe postoje i oni koji smatraju da nisu samo ljudi ti koji su bitni, nego da i
ostale neljudske vrste treba da imaju etiku, ovo shvatanje se naziva antropocentrični
eksteznionizam. Ovo predstavlja proširivanje antropocentrizma. Oni smatraju da imamo
moralnu odgovornost prema prirodi.
Neatropocentrični ektenzionizam je ono shvatanje po kome su neljudska bića bića
etike.
U današnje vreme se govori o pravu životinja i smatra se da treba odgovarati
krivično ako se prema njima ne ophodi na adekvatan način. Neki naučnici skreću pažnju
na prava životinja govoreći kako i one pate, i da je to ono što ih čini slični ljudima,
Veganstvo predstavlja oblik političkog aktivizma za zaštitu životinja.Takođe je i
pokret mira, zalažu se za ne nasilje nad životinjama ali i nad ljudima.
8
Zaključak
U ovom radu sam želela da prikažem ono što je po mom mišljenju i zadatak sociologije
okruženja, a to je odnos društva i okruženja. Ovo je veoma kompleksan odnos i treba mu
se dosta posvetiti. Jedan od razloga zašto se ovaj odnos kasno proučava i sporije, jeste
zatvorenost sociologije za pitanja koja se tiču prirode, i samog okruženja.
Savremeni čovek je zauzet drugim stvarima i problemima i ima malo vremena ili ne želi
da se bavi pitanjima okruženja. Međutim ako se dešava nešto u okruženju sto direktno
utiče na njega, tek tada počinje da misli i da brine o tome. Primer za to mogu da budu i
poplave koje su nam se nedavno desile. Tako nešto, i jos mnogo gore se dešava
svakodnevno u svetu ali mu mi ne pridajemo veliki značaj, jer ne utiče direktno na nas.
Čovek jednostavno više značaja daje lokalnom okruženju a ostalo ga se baš ne tiče. Ima
mnogo primera za ovako nešto, neki od njih su ogromni brojevi ljudi koji svakodnevno
umiru od gladi ili zbog nedostataka vode.
U knjizi koja je ostavila veliki utisak na mene, Dvanaest mitova o gladi u svetu, autori
govore o tome kako ne umiru ljudi zbog nedostatka hrane i samih resursa nego zbog
nejednake raspodele. U ovom delu se govori o velikom pitanju sadašnjice a to je pitanje
da li nas zaista ima previše i da li smo iscrpeli većinu prirodnih resursa, i kako rešiti
veliki problem sadašnjice a to je glad. Neki smatraju da nas ima previše i da zato puno
ljudi umire od gladi, dok autori u ovoj knjizi navode zemlje sa najvećim brojem gladnog
stanovništva je u isto vreme zemlja koja veoma mnogo hrane i ostalih resursa izvozi. Što
pokazuje da hrane ima ali da nije svima dostupna. Ima toliko resursa da su neki naučnici
procenili da bi bilo dovoljno i da nas ima nekoliko puta više nego sada. Hrane ima
dovoljno a i ima jos dosta zemljišta koje nije obrađeno.
9
Za kraj ću se osvrnuti na ključan pojam koji govorio o odnosu društva prema okruženju,
ekološka svest. Veoma popularan pojam u modernom društvu, često ga možemo čuti u
raznim kontekstima.
„Ekološka svest je duhovna dimenzija ekološke kulture i obuhvata stečena znanja i
navike, usvojene vrednosti, stavove i uverenja, prihvatanje normi o tome šta je u
prirodnoj i društvenoj sredini zdravo i kvalitetno, a šta nije, kako se zdravlje čuva, a šta
ga ugrožava, na koji način se u postojećim uslovima može poboljšati svest i kvalitet
života ljudi.” (Koković,D.)
Ekološki problemi su veoma važni za današnju civilizaciju. Ekološki problem može biti
bilo koja promena u fizičkoj sredini, koja je rezultat ljudske aktivnosti. Najpopularniji
ekološki problemi sadašnjice su globalno zagrevanje, dok neki smatraju da je to ipak
globalno zahlađenje, kao i smanjivanje ili uništavanje ozonskog omotača.
Psihologija predstavlja društvenu nauku koja pomaže da se podigne svest o problemima
ekologije.
Čovek je uništavao prirodu, a i dalje to radi, jer mu je bitno da poboljša kvalitet života, ne
mareći kakve to posledice ima po životnu sredinu. Ni jedan ekološki problem se ne može
rešiti ako se prvo ne usredsredimo na na menjanje ponašanja ljudi. Da bi mogli da
utičemo na ljude po ovom pitanju moramo prvo da vidimo koliko su ljudi upoznati sa
uzrocima i posledicama ekoloških problema.
Jedno od istraživanja koje sam našla, upoređuje se nivo razvijenosti o ekološkoj
informisanosti studenata u Srbiji i u Italiji, koja dosta ulaže u ovu oblast.
Rezultati su bili očekivani, taj nivo je viši u Italiji, a razlozi za to koji se navode su da se
u Italiji o tome govori dosta u medijima, da se često organizuju razne akcije koje imaju
veze sa ekologijom i da se održavaju edukacije o tome.
Takođe u odgovrima koji su vezani za ekološku svest se videlo da studenti iz Italije imaju
izraženiji antropocentrični odnos prema životnoj sredini.
10
Mnogi smatraju a i slažem se sa tim da bi ekološka svest mogla da se podiže putem
obrazovanja. Mislim da su ljudi malo obavešteni o ovome i da malo znaju, jer nema
mnogo prostora za to u našem društvu. Bude popularno neko vreme i mnogo se govori o
tome, ali to brzo prođe i zaboravi se. Moraju se ljudi svakodnevno podsticati na očuvanje
životne sredine.
Ekološki pokreti mogu biti jedan vid podizanja svesti o okruženju. Ovi pokreti služe za
očuvanje životne sredine i njihov nastanak i razvoj se vezuje za popularizaciju pojmova
ekološka svest i ekološka kriza.
Najpoznatiji pokret su Zeleni, koji imaju svoja 4 glavna stava a to su zaštita životne
sredine, neposredna demokratija, socijalna jednakost i nenasilje.
U Nemačkoj su ovi pokreti veoma snaži i imali su uticaj i na vladu Nemačke koja je u
jednom trenutku odlučila da u narednih deset godina ugasi sve nuklearne elektrane koje
se nalaze na njenoj teritoriji. To su odlučili da urade zbog nuklearne krize koja je
pogodila Japan, koju su izazvali zemljotresi i cunamiji. ovo bi mogao da bude primer i za
ostale zemlje, da osiguraju svoju budućnost i poboljšaju kvalitet života.
Postoji veliki broj ekoloških pokreta u Srbiji. Ekološki pokret Novi Sad, je osnovan
1990. godine.
11
Literatura
Lape, Franses Mur, Kolins, Džozef, Roset, Piter (2005). Dvanaest mitova o gladi u svetu.
Beograd: Clio
Pušić, Lj. (2014). Sociologija okruženja:sociološka hrestomatija. Novi Sad: Mediteran
publishing
Cifrić, I. (2000). Moderno društvo i svjetski etos. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo
Redi, A.K.(2014). Tehnologija, razvoj i okruženje. U: Pušić, Lj. Sociologija okruženja:sociološka hrestomatija. Novi Sad: Mediteran publishing:191-217.
Vajt, R.(2014). Sociologija, društvo i okruženje. U: Pušić, Lj. Sociologija okruženja:sociološka hrestomatija. Novi Sad: Mediteran publishing:99-105.
Loki, S.(2014). Društvena priroda: izazovi koje okruženje postavlja pred glavne tokove društvene teorije. U: Pušić, Lj. Sociologija okruženja:sociološka hrestomatija. Novi Sad: Mediteran publishing:105-125.
Pušić, Lj.(2009). Sociologija okruženja u traženju svog akademskog i istraživačkog profila. Sociologija i prostor, 47, 183(1), 27-42.
Cifrić, I.(1989). Globalizacija i svetski etos. U: Cifrić, I. Moderno drustvo i svjetski etos. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo: 55-84.
Žerden, Dž.(2006). Odgovornost prema svetu prirode: od antropocentrične ka neatropocentričnoj etici. U: Žerden, Dž. Ekološka etika: Uvod u ekološku filozofiju. Beograd: Službeni glasnik:161-181, 185-202.
Žerden, Dž.(2006). Dubinska ekologija. U: Žerden, Dž. Ekološka etika: Uvod u ekološku filozofiju. Beograd: Službeni glasnik: 325-356.
http://www.b92.net/zivot/nauka.php?nav_id=408843
Koković,D.(2008). Ekologija kao način života. Novi Sad: Filozofski fakultet
12