Sonderaktion Krakau ‡ hapπenje profesora Jagiellonskog sveuËiliπta, Krakov, 6. 11. 1939.

Vilim FranËiÊ

101

1. UVOD

KljuËan utjecaj na razvoj hrvatsko-poljskih kul-turnih i znanstvenih veza u XX. stoljeÊu imali supojedinci poput Julija BeneπiÊa, Zdravka MaliÊa iVilima FranËiÊa. Bez prouËavanja njihovih biografijanemoguÊe je dobiti potpuni uvid u hrvatsko-poljskusuradnju.

Djelovanje slavista Vilima FranËiÊa do sada nijebilo predmet sustavnog istraæivanja hrvatskih nipoljskih znanstvenika. U poljskoj literaturi o FranËiÊuse pisalo uglavnom kao o profesoru Jagelonskog sve-uËiliπta i jednom od profesora odvedenih u koncen-tracijski logor Sachsenhausen tijekom nacistiËkeoperacije Sonderaktion Krakau. U Hrvatskoj je o Fran-ËiÊu u posljednjih dvadeset i pet godina objavljenËlanak Vjenceslava Herouta u Ëasopisu Vrela te enci-klopedijski Ëlanak Nede PintariÊ u Hrvatskom bio-grafskom leksikonu. Detaljnijeg prikaza njegovebiografije, a posebice njegovog rada na razvoju hrvat-sko-poljskih veza dosada nije bilo.

U tekstu se prikazuje djelovanje Vilima FranËiÊaod njegova roenja u Daruvaru, preko rada na razvojuhrvatsko-poljskih veza, do smrti u Krakovu. Tekst jenastao zahvaljujuÊi susretljivosti unuka Vilima Fran-ËiÊa Dorotee FranËiÊ-Nisztuk i Magdalene Gubernat,koje su mi omoguÊile istraæivanje ostavπtine VilmaFranËiÊa.

2. DJETINJSTVO I MLADOST

Vilim FranËiÊ roen je u Daruvaru 1896. godineu obitelji Gjure i Josipe FranËiÊ. Dvije godine nakonVilimova roenja preminuo mu je otac. Vilimovamajka Josipa FranËiÊ, roena Budalek, nakon Gjurinesmrti otiπla je u Krakov s privatnim sluæbenikomPoljakom Franciszekom Trojanom i tamo se za njegaudala 1905. godine. Godinu dana kasnije za njom suotiπli tada desetogodiπnji Vilim i njegova starija sestraPaulina.

O svom rodnom gradu Vilim FranËiÊ je 1964. go-dine u razgovoru za Vjesnik Komune Daruvar izjavio:

Slavist Vilim FranËiÊ

Izvorni znanstveni rad.PrihvaÊen za tisak 11. 9. 2015.

Slaven KALEVeleposlanstvo Republike Poljske u Republici Hrvatskoj,Zagreb

Moj rodni grad Daruvar, to je kao lokalizacija mogËuvstva prema rodnoj zemlji za kojom uvijek Ëeznem,a koju zapravo nikada nisam dovoljno osjetio. [...] Gradse toliko izmijenio. Danas ga pohodim, ali je to zapravohvatanje sjena uspomena koje su davno izblijedjele.

Ljudi su zapravo ono πto nas veæe za neko mjesto. Amnogih koje sam u Daruvaru poznavao viπe nema. (L.©., 1964: 5)

U Daruvaru je Vilim FranËiÊ pohaao Ëetiri raz-reda niæe πkole (Ëetvrti razred zavrπio je 1906. godine).Obrazovanje je nastavio u ©koli Jana Długosza uPodgórzu (danas dio Krakova), gdje je pohaao Ëetirirazreda. Peti, πesti i osmi razred polazio je u gimnazijisvete Anne u Krakovu, a sedmi razred u BeËu (1915).

Studij na Odsjeku za filozofiju Jagelonskog sve-uËiliπta u Krakovu zapoËeo je u akademskoj godini1916/1917, a zavrπio u akademskoj godini 1920/1921.Diplomirao je poljsku filologiju kao glavni predmette njemaËku filologiju. KraÊe vrijeme studirao je i uPragu (tijekom akademske godine 1920/1921) i Grazu(jedan semestar u akademskoj godini 1921/1922).TeËaj francuskog jezika i knjiæevnosti polazio je naSveuËiliπtu u Touluseu 1925. godine. Titulu doktorafilozofije stekao je na Jagelonskom sveuËiliπtu 1924.godine radom Srpske junaËke pjesme i njihova povijestu Poljskoj (Serbskie pie£ni bohaterskie i ich dzieje wPolsce) (Akty Senatu Akademickiego UJ, sig. S II 619).

2.1. Prvi svjetski rat

Vilim FranËiÊ bio je dragovoljac II. brigade polj-skih legija od 1914. do 1915. godine. Nakon ranja-vanja na ratiπtu, poslan je u Daruvar na lijeËenje. Takose opet naπao u rodnom gradu. U Daruvaru je biosmjeπten u improviziranoj bolnici smjeπtenoj u staromgradskom dvorcu.

Nakon Prvog svjetskog rata bio je Ëlan upraveokruænog Saveza legionara u Katowicama.

3. ME–URATNO RAZDOBLJE

3.1. Prosvjetni djelatnik

Nakon stjecanja diplome FranËiÊ je bio postavljenza direktora TrgovaËke πkole poljske πkolske maticeu Proszowicama blizu Krakova (1922‡1926) i potomna mjesto uËitelja poljskog jezika u Dræavnoj klasiËnojgimnaziji u Królewskoj Huti (1926‡1932).

Nakon toga bio je na poloæaju direktora Dræavnesrednje πkole i gimnazije u Katowicama (1932‡1938)i ravnatelj tamoπnjega Pedagoπkog instituta. Godine

102

1938. imenovan je vizitatorom srednjih πkola Pro-svjetno-pedagoπke sluæbe Krakovskog πkolskogaokruga (Kuratorium Okr‚gu Szkolnego Krakow-skiego). Na tom je radnom mjestu bio zaposlen dostudenog 1939. godine, kada su ga uhitile nacistiËkevlasti. Na poloæaju vizitatora srednjih πkola Krakov-skog πkolskog okruga nadzirao je rad 25 srednjoπkol-skih zavoda. U meuratnom je razdoblju imenovan idopredsjednikom Druπtva uËitelja srednjih i viπihπkola i voditeljem Meuπkolske komisije u Katowi-cama.

Uz to je na Rudarskoj akademiji u Krakovu (danasRudarsko metalurπkoj akademiji) predavao ekonom-sku geografiju Jugoslavije, a na Visokoj trgovaËkojπkoli u Krakovu (danas Ekonomskom sveuËiliπtu)hrvatski jezik1 s osobitim obzirom na trgovaËko dopi-sivanje. S tom je πkolom suraivao od 1929. do 1938.godine.

Za lektora hrvatskog jezika na Jagelonskom sve-uËiliπtu postavljen je 1924. i na tom je poloæaju biodo nacistiËkog ukidanja Jagelonskog sveuËiliπta 1939.godine.

3.2. Promicatelj hrvatske kulture u Poljskoj

U meuratnom razdoblju Vilim FranËiÊ suraivaoje s hrvatskim, srpskim i poljskim tiskom. U krakov-skom, lavovskom i varπavskom tisku javljao seradovima o juænom slavenstvu, a u zagrebaËkom ibeogradskom s tekstovima o Poljskoj i Poljacima(Akty Wydziału Filozoficznego UJ, sig. WF II 504).Najviπe radova u hrvatskom tisku objavio je u zagre-baËkom dnevniku Obzor. S tim je listom suraivaood 1922. do 1934, pri Ëemu je razdoblje od 1922. do1923. godine bilo vrijeme intenzivne suradnje.

FranËiÊ je sudjelovao i u mnogim dogaajima kojisu promicali hrvatsku kulturu u Poljskoj. Primjerice,1922. godine na dan premijere drame Josipa KosoraPoæar strasti u Lavovu, drame Ëije je probe detaljnopratio pri tome nastojeÊi “da cjelina drame bude uduhu pisca i narodnog karaktera slavonskog” (FranËiÊ,1922: 1), odræao je pred djeËacima tamoπnjih viπihsrednjih πkola predavanje o postanku Kraljevine SHS.FranËiÊ je i na premijeri drame odræao prigodni govor.

Godinu dana kasnije (1923) na premijeri djela IveVojnoviÊa Smrt majke JugoviÊa u Kazaliπtu JuliuszaSłowackog u Krakovu odræao je uvodni govor u kojemje gledateljstvu objasnio πiri kontekst tog djela. Isteje godine bio u odboru koji je priredio doËek studen-tima zagrebaËke TrgovaËke akademije u Krakovu.Dolazak zagrebaËkih studenata bio je prvi sluæbeniposjet hrvatske mladeæi Poljskoj, a Kosorove i Vojno-viÊeve drame bile su prve hrvatske drame prikazivaneposlije Prvog svjetskog rata u Poljskoj. Predavanja o

novijoj jugoslavenskoj knjiæevnosti (I. VojnoviÊu, S.S. KranjËeviÊu, V. Nazoru, I. AndriÊu, J. Kosoru idrugima) odræao je u Krakovu i Lavovu.

Iz meuratnog je razdoblja znaËajan njegov radJugoslavija kao neeksploatirano træiπte za poljski iz-voz (FranËiÊ, 1932). Tim je radom æelio potaknutibolju trgovaËku suradnju dviju dræava.

Ivan Esih je u zagrebaËkom tjedniku Radio vjesnikiz 1927. izvijestio o FranËiÊevoj suradnji na RadioKrakovu. FranËiÊ je na radiju govorio “o interesantnimi aktuelnim pitanjima iz æivota slavenskih naroda”(Esih, 1927: 907). Jedna veËernja radijska emisija ukojoj je gostovao FranËiÊ bila je posveÊena knjiæev-niku Ivi VojnoviÊu, a u drugoj je FranËiÊ predstaviosvoje impresije s putovanja po Jugoslaviji.

3.3. Druπtvo poljsko-jugoslavenskog prijateljstva uKatowicama

Vilim FranËiÊ se istaknuo se svojim djelovanjemu Druπtvu poljsko-jugoslavenskog prijateljstva uKatowicama. Bio je njegov tajnik od osnutka do po-Ëetka Drugog svjetskog rata. Vodio je i teËaj srpsko--hrvatskog jezika tog druπtva, koji je zapoËeo 1934.godine.

To nije bilo jedino druπtvo poljsko-jugoslaven-skog prijateljstva u Poljskoj. ZnaËajno je Poljsko-jugoslavensko druπtvo iz Poznanja, koje je od 1934.do 1939. izdavalo Ëasopis Przeglåd Polsko-Jugosło-wia„ski. Taj je Ëasopis obavjeπtavao i o djelovanjudruπtva u Katowicama i pri tome spominjao VilimaFranËiÊa kao jednog od najaktivnijih Ëlanova druπtva.2

FranËiÊ je osim Druπtva poljsko-jugoslavenskogprijateljstva bio Ëlan Druπtva poljsko-ËehoslovaËkogprijateljstva, a suraivao je i s Druπtvom poljsko-bu-garskog prijateljstva.

3.4. Organizator putovanja poljskih intelektualaca istudenata u Hrvatsku

Od FranËiÊeva rada na jaËanju hrvatsko-poljskihveza vrijedi spomenuti da je bio jedan od organizatoraputovanja poljskih studenata i intelektualaca u Hrvat-sku. Navest Êu dva primjera.

»lanovi πleske podruænice Druπtva uËitelja sred-njih i viπih πkola u srpnju i kolovozu 1930. godineboravili su u πestotjednom posjetu Kraljevini Jugosla-viji. Posjet je inicirao, organizirao i vodio Ëlan togdruπtva Vilim FranËiÊ. U izletu je sudjelovalo 60 oso-ba (2 vizitatora, 3 ravnatelja srednjih πkola te uËitelji

1 Nazivi predmeta, teËajeva, predavanja, druπtava i sl. nave-deni su u oblicima u kojima se pojavljuju u literaturi.

2 O djelovanju druπtva u Katowicama izvjeπtavano je u rubriciZ ruchu Stow. pol.-jug. w Polsce i Jugosławji. FranËiÊ se spominjeu navedenoj rubrici u brojevima 3 (1934), 4 (1935), 7 (1935), 5(1936), 11 (1936) itd. U tom su Ëasopisu 1935. objavljena tri FranËi-Êeva prijevoda na poljski: Sło„ce i Mała ksi‚¢niczka Jovana DuËiÊa(br. 9, str. 4‡5) i Bunt Boæe LovriÊa (br. 12, str. 2).

103

i uËiteljice srednjih πkola iz Gornje ©leske). Meuostalim, u Zagrebu su ih doËekali tajnik JAZU iistaknuta osoba hrvatsko-poljskih veza Ivan Esih,koji je bio njihov pratitelj tijekom posjeta hrvatskojprijestolnici, te povjesniËar Rudolf Horvat, koji jegoste upoznao s hrvatskom povijeπÊu. U Zagrebu suse susreli i s profesorom Milovanom Gavazzijem ipolonofilom Franjom BuËarom (X. Y., 1931: 63‡64).

Godine 1934. FranËiÊ je organizirao i vodio posjetHrvatskoj Ëlanova Druπtva poljsko-jugoslavenskogprijateljstva u Katowicama. O tom je posjetu u zagre-baËkom dnevniku Jutarnji list izvijestio Ivan Esih:3

Danas boravi u Zagrebu ekskurzija Poljsko-jugosla-venskog druπtva iz Katowica, medju gostima imanekoliko lijeËnika, profesora, odvjetnika i ostalih inte-lektualaca, koji u javnom æivotu svoje uæe domovine,poljske ©leske igraju vidnu ulogu. Na Ëelu je ekskurzijenaπ zemljak rodom iz Daruvara g. dr. Vilim FranËiÊ.[...] Svoje prve domovine nije zaboravio tako da svakogljeta dolazi u naπe krajeve ne samo u svrhu odmoranego i u svrhu prouËavanja naπega kulturnog æivota istvaranja πto jaËih duhovnih veza izmedju Poljske iJugoslavije.

Prije nego li je ekskurzija [...] krenula u Jugoslaviju,dr. Vilim FranËiÊ organizirao je teËaj hrvatskog jezika,koji je pohadjalo 60 osoba. [...]

Ekskurzija se zadræala jedan dan u BeËu, odakle jedoπla sinoÊ u Zagreb, gdje je odsjela u hotelu Palace.VeËeras odlazi na Suπak, zatim u Split, odatle u KaπtelLukπiÊ, gdje Êe ostati do konca ovoga mjeseca. Odatleodlazi na 1. VIII. u Dubrovnik, Sarajevo i Beograd, tepreko Budimpeπte u Katowice. [...]

Dr. Vilim FranËiÊ mnogostruki je kulturni radnik, nepo-sredno poslije rata suradjuje dopisima politiËkog ikulturnog sadræaja u zagrebaËkom “Obzoru”. Preuzimakao prvi lektor hrvatskog jezika u Poljskoj mjesto nanajstarijem poljskom sveuËiliπtu u podwawelskom gra-du, duhovnoj prijestolnici Poljske, Krakowu. [...]

Dr. FranËiÊ kao izvrstan poznavalac hrvatskoga kultur-noga æivota napisao je u prvim poljskim knjiæevnimrevijama izvrsne Ëlanke o poljskim piscima u hrvat-skom duhovnom æivotu. [...]. Dr. FranËiÊ uredio jebrojne priloge i specijalne brojeve pojedinih poljskihnovina posveÊenih Jugoslaviji; u tom se njegovom raduistiËe osobito posebni naπ broj krakowskog dnevnika,jednog od najbolje uredjenih i zacijelo najraπirenijihpoljskih listova “Ilustrowanog Kurjera”. Kao lektor nasveuËiliπtu dræi Ëesto i predavanja o kulturnom æivotuJugoslavije i o turistiËkim ljepotama Jugoslavije. [...]

Dr. FranËiÊ upoznaje poljsku javnost i sa narodno--gospodarskim æivotom Jugoslavije. ZnaËajno je njego-vo veliko predavanje, koje je iziπlo i kao zasebni otisak,koje je dræao u ciklusu predavanja prvih poljskih eko-nomista u Visokoj trgovaËkoj πkoli u Krakowu, nakojoj je takodjer predavao hrvatski jezik s osobitimobzirom na trgovaËko dopisivanje. (Esih, 1934: 9)

3 Autor prema Katalogu Leksikografskog zavoda MiroslavKrleæa.

Meu ostalima, FranËiÊ je organizirao i vodioputovanja u Hrvatsku i 1936. i 1938. godine. Sa stu-dentima nije putovao samo u Hrvatsku, nego i drugezemlje, primjerice u Francusku, NjemaËku i Austriju.

4. DRUGI SVJETSKI RAT

4.1. Operacija Sonderaktion Krakau

Nakon napada NjemaËke i Sovjetskog Saveza naPoljsku 1. rujna 1939. godine FranËiÊ je imenovanzapovjednikom jednog odreda za evakuaciju u Sando-mierz. Nakon toga vratio se u Krakov.

Vilima FranËiÊa nacistiËke vlasti uhitile su za-jedno s drugim profesorima, docentima i asistentimaJagelonskog sveuËiliπta i Rudarske akademije 6. stu-denog 1939. godine. Cilj te akcije, nazvane Sonderak-tion Krakau, bilo je uklanjanje krakovske intelek-tualne elite. Dan kasnije Jagelonsko sveuËiliπte jezatvoreno.

FranËiÊ i kolege su preko Wrocława odvedene ukoncentracijski logor Sachsenhausen, koji se nalaziou NjemaËkoj (30 kilometara od Berlina).

Slovenski profesor Jagelonskog sveuËiliπta Voje-slav MolË u pismu iz Ljubljane upuÊenom Juliju Bene-πiÊu u veljaËi 1940. godine napisao je “Ne bi li Timogao postiÊi da se hrvatska vlada zauzme baπ zaFranËiÊa, koji je Hrvat, premda je poljski dræavljanin”(Paødzierski, 1986: 141).

FranËiÊ je osloboen poËetkom veljaËe kada sevratio u Krakov. O akciji Sonderaktion Krakau i Dru-gom svjetskom ratu FranËiÊ je zapisao:

UhiÊen sam 6. studenog 1939. godine zajedno s drugimprofesorima Jagelonskog sveuËiliπta. Vidjevπi odre-eno nesnalaæenje dijela uhiÊenih i æeleÊi organiziratisamoobranu i skrb o slabijima, veÊ drugi dan nakonuhiÊenja predloæio sam osnutak samouprave. Kaorezultat te akcije izabran sam za vou. Tu duænost obav-ljao sam takoer u Oranienburgu ‡ u bloku 46, a nakonujedinjenja obje grupe profesora (poËetkom veljaËe) ‡[bio sam voa] cijele skupine. [Na tom sam poloæajubio] i u trenutku povratka prve grupe na slobodu (8.veljaËe 1940). Kao delegat Jagelonskog sveuËiliπta iPoljske akademije znanosti 13. lipnja 1940. godine oti-πao sam u Berlin, gdje sam vodio razgovore o ubrzava-nju osloboenja ostatka zatvorenih profesora. [Razgo-vore sam vodio] s poslanikom Kraljevine Jugoslavije,maarskim poslanikom, tajnikom turskog veleposlan-stva, bugarskim poslanikom, a posredno, preko jugo-slavenskog poslanika, s talijanskim veleposlanikom.Tamo je dogovorena i taktika odnosa prema njemaËkimvlastima. Dana 27. srpnja 1940. godine, pozvan odjugoslavenskog poslanika, otiπao sam ponovo u Ber-lin, gdje sam obavijeπten o rezultatima nastojanja poje-dinih diplomatskih predstavniπtava. [...] Tijekom togboravka u Belinu intervenirao sam ‡ zahvaljujuÊi zaπtitijugoslavenskog poslanstva ‡ u centrali Gestapa u PrinzAlbrechtstrasse. Tamo dobiveno pojaπnjenje, u skladus izvjeπtajima poslanstava, vremenski se ostvarilo, to

104

znaËi “prije dolaska zime 1940. vratit Êe se svi pro-fesori”.

U kolovozu 1940. ispitivao me krakovski Gestapo oizletu srednjoπkolske poljske mladeæi u Pariz i obilaskuNürnberga i Berlina 1937. godine, kojeg sam organi-zirao i vodio u okviru Ministarstva religije i prosvjete,nakon Ëega sam osloboen. U kolovozu 1944. godineNijemci su uhitili mojeg 18-godiπnjeg sina [Miroslava]u kuÊi i deportirali u Plaszów, sin je nakon nekolikodana puπten na slobodu. [...]

Odræavao sam znanstvene kontakte s Jugoslavijom,gdje sam iπao viπe puta (1942, 1943, 1944. godine),informirajuÊi poljske prijatelje (posebice u Zagrebu)o stvarnom stanju u Poljskoj. (Michalewicz, 2005: 356--357)

Nakon osloboenja iz logora i povratka u KrakovFranËiÊ se angaæirao u akciji oslobaanja profesora idjelatnika krakovskog sveuËiliπta, koji su se i daljenalazili u njemaËkim logorima smrti. Stupio je u kon-takt s Ivom AndriÊem, tada opunomoÊenim ministromi izvanrednim poslanikom Kraljevine Jugoslavije uBelinu. Uslijedili su FranËiÊevi odlasci u Belin. Prvisusret s AndriÊem imao je u lipnju 1940. godine.FranËiÊ je AndriÊu dostavljao informacije o sudbinikrakovske sveuËiliπne grupe koja je bila prebaËena ulogor Dachau. »etrdeset i trojica mlaih kolega usvibnju 1940. godine prebaËeni su u taj nacistiËkilogor, dok su stariji bili oslobaani, nakon Ëega su sevraÊali u Krakov. FranËiÊ je u Berlinu intervenirao ukorist zatvorenika i u centrali Gestapa. Tamo je izjavioda s krakovskim kolegama surauju zagrebaËki ibeogradski profesori koji bez njih ne mogu nastavitiodnosno zavrπiti zapoËeta istraæivanja.

Diplomatski napori urodili su plodom: veÊina pro-fesora puπtena je na slobodu. VeÊina, osim docenataJoachima Metallmanna i Wiktora Ormickog, koji suubijeni u nacistiËkim logorima. AndriÊevi napori,prema FranËiÊu, bili su ona zavrπna kaplja koja je utje-cala na oslobaanje profesora zatoËenih u logoruDachau (Buszko, Paczy„ska, 1995: 548). U nastoja-njima za oslobaanje sudjelovali su i drugi ËlanoviJagelonskog sveuËiliπta i Poljske akademija znanosti.

U ljetu 1942. FranËiÊ je posjetio Julija BeneπiÊau njegovom kabinetu u Zagrebu i ispriËao mu o stra-hotama koje su se dogaale u Poljskoj, a od BeneπiÊaje doznao o valu Poljaka koji je proπao Jugoslavijom1939. i 1940. godine. FranËiÊ je u vrijeme rata posje-dovao putovnicu Nezavisne Dræave Hrvatske izdanu1. listopada 1941, πto mu je omoguÊavalo putovanjau Zagreb (Ostavπtina, 1941: Putnica).

4.2. Prosvjetni rad u vrijeme rata

U razdoblju Drugog svjetskog rata FranËiÊ jesudjelovao u tajnom ilegalnom poduËavanju. Godine1941. bio sudionik tajnog gimnazijskog poduËavanja,a od kraja veljaËe te godine i delegat tajne Komisijejavne prosvjete. Gusta mreæa te komisije obuhvatila

je grad Krakov te krakovski i kielecki okrug. Od 1943.do 1944. godine FranËiÊ je tajno poduËavao srpsko-hrvatski jezik na ilegalnom Odsjeku filozofije Jage-lonskog sveuËiliπta. Godine 1944. organizirao je po-moÊ za uËitelje izbjegle iz Varπave.

Od poËetka rujna do kraja listopada 1940. sluæ-beno je radio kao uËitelj u Javnoj æenskoj obrtniËkojπkoli u Krakovu, potom do sijeËnja 1941. u Dræavnojrudarskoj-metalurπko-mjerniËkoj πkoli u Krakovu, azatim je imenovan ravnateljem Dræavnih pripremnihteËajeva za struËne πkole viπeg stupnja u Krakovu ina tom je poloæaju ostao do 1942. godine. Od te jegodine do sijeËnja 1945. radio na mjestu direktoraGrafiËkog odjela ObrtniËko-struËne javne πkole broj2 u Krakovu, danaπnjega Saveza grafiËko-knjiæarskihπkola (Wn‚trzak ‡Wnorowska, 2008: 80).4 Kaoravnatelj navedene πkole i voditelj teËajeva na kojimasu uËenici pripremani za srednje πkole, FranËiÊ jezaposlio niz uËitelja izbjeglih iz Varπave te docenatai profesora Jagelonskog sveuËiliπta. Na taj im je naËinosigurao potvrdu o zaposlenju. O tome je svjedoËio isveuËiliπni profesor Henryk Batowski, koji je napisaoda je 1941. godine zaposlen u srednjem πkolstvu, uustanovi koju je vodio FranËiÊ i ustvrdio da mu jeupravo FranËiÊ olakπao æivot u teπkoj situaciji u kojojse naπao (Batowski, 2005: 345).

5. RAZDOBLJE KOMUNIZMA

5.1. Znanstvena karijera nakon rata

Na Jagelonskom sveuËiliπtu bio je zaposlen kaoviπi znanstveni asistent na Institutu slavistike (odveljaËe 1946. do 1950. godine), zatim kao asistent naKatedri za juænoslavensku filologiju. Godine 1955.stekao je titulu zamjenika profesora slavenske filolo-gije. Predavao je povijest i gramatiku srpsko-hrvat-skog jezika. Uz to, bio je organizator Studija prak-tiËnog uËenja stranih jezika na tom sveuËiliπtu (1952).Godine 1954. Ministarstvo viπeg πkolstva odbilo jemolbu Jagelonskog sveuËiliπta da se FranËiÊ imenujevoditeljem navedenog studija. Dvije godine kasnijeipak je imenovan voditeljem Studija praktiËnog uËenjastranih jezika i na toj je duænosti ostao pet godina(Akty Senatu Akademickiego UJ, sig. S II 619).

4 U knjiænici Jagelonskog sveuËiliπta u Krakovu Ëuva se pismoZahvalnog Pitomca upereno protiv Vilima FranËiÊa. Autor pismatvrdi da je polazio teËaj, Ëiji je direktor bio Vilim FranËiÊ. Autoroptuæuje FranËiÊa da se nakon povratka iz nacistiËkog logora staviona raspolaganje Nijemcima i nastavlja da je “tada FranËiÊ bio Kroat,a danas je Jugoslaven. Tada je vrludao i bio malim slugom krvnika,danas trijumfira kao Slaven” (List Wdzi‚cznego Wychowanka, sig.469/77 t). Odlukom Jagelonskog sveuËiliπta taj predmet je stavljenad acta. O sliËnoj optuæbi FranËiÊ je obavijeπten od Prosvjetno-pedagoπke sluæbe Krakovskog πkolskog okruga u dopisu poslanom28. lipnja 1945. (Ostavπtina, 1945a: Kuratorium...). FranËiÊ je za-nijekao te optuæbe uz navoenje kolega, koji za to mogu svjedoËiti(Ostavπtina, 1945b: Pismo V. FranËiÊa...). Kolege s kojima je ra-dio u vrijeme rata potvrdili su FranËiÊeve tvrdnje.

105

Habilitacijski rad Gradnja zbirnih imenica usrpsko-hrvatskom jeziku (Budowa słowotwórcza ser-bochorwackich kolektywów) obranio je u lipnju 1961.godine na Filoloπkom odsjeku Jagelonskog sveuËiliπtau Krakovu, nakon Ëega je stekao znanstvenu tituludocenta iz podruËja srpsko-hrvatske filologije (Ostav-πtina, 1961a: Protokół...).

Osim rada na sveuËiliπtu djelovao je kao vizitatorsrednjih πkola Prosvjetno-pedagoπke sluæbe Krakov-skog πkolskog okruga (od veljaËe 1945. do kolovoza1949), voditelj Centra za slavistiËku metodiku pri tojsluæbi te znanstvenik Instituta slavistike Poljske aka-demije znanosti (od srpnja 1956. do 1961. godine).

Umirovljen je 1971. godine. Nakon umirovljenjanastavio je istraæivanja u Jagelonskoj knjiænici, a po-vremeno i suradnju u znanstvenim Ëasopisima, naradiju i televiziji. U to je vrijeme pisao djelo Uspome-ne iz mog æivota (Ostavπtina, 1971: Pismo V. FranËi-Êa). To djelo nije pronaeno u obiteljskoj arhivi, anepoznato je je li ga uopÊe dovrπio.

5.2. Propagiranje slavenskih kultura u Poljskoj

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata FranËiÊje nastavio s propagiranjem slavenskih kultura uPoljskoj. Bio je meu osobama koje su u poljskomtisku najviπe pisale o Hrvatskoj. FranËiÊ je bio izasla-nik krakovskih novina Dziennik Polski za Jugoslavijute je pomagao u ureivanju priloga tih novina SprawySłowia„skie (Małczak, 2015: 381).

Istaknuo se kao tajnik teËajeva slavistike, koje jeorganizirao Institut slavistike Jagelonskog sveuËili-πta. Na teËajevima se predavala slavenska povijest,zemljopis, jezici, knjiæevnost, etnografija, kultura iumjetnost te gospodarstvo. Meu ostalima, na teËa-jevima su predavali istaknuti slavisti Vilim FranËiÊ,Henryk Batowski, Tadeusz Stanisław Grabowski iVojeslav MolË. Prvi teËaj odræan je od listopada 1945.do veljaËe 1946, a drugi je zavrπio u kolovozu 1946.godine i na njemu su sudjelovali uËitelji iz cijele Polj-ske. TeËajevi su organizirali i od prosinca 1946. dosijeËnja 1947. te od prosinca 1947. godine.

Kao voditelj Centra za slavistiËku metodikusudjelovao je u uvoenju Ëeπkog, bugarskog i srpsko--hrvatskog jezika kao neobveznog predmeta u krakov-ske srednje i struËne πkole. Potonji predmet je uπkolskoj godini 1945/1946. pohaalo 143 aka, a pre-davaËi su bili Vilim FranËiÊ i Józef C‚cek (Ostavπtina,1946: Sprawozdanie).

FranËiÊ je 1947. godine sudjelovao u organiza-ciji putovanja uËenika krakovskih srednjih πkola uJugoslaviju. Putovanje je organizirano na poziv za-grebaËkog Druπtva za kulturnu suradnju Hrvatske sPoljskom upuÊen krakovskom Druπtvu poljsko-jugo-slavenskog prijateljstva i bilo je namijenjeno uËeni-cima, koji su pohaali teËaj srpsko-hrvatskog jezika.

Zanimljiv je FranËiÊev tekst nastao neposrednonakon rata, u kojem piπe o osnivanju brojnih sla-

venskih druπtava meu poljskom srednjoπkolskommladeæi. U statutima tih druπtava stajalo je da je njihovcilj upoznavanje proπlosti i sadaπnjosti slavenskihnaroda te njihove povijesti, zemljopisa, materijalne iduhovne kulture, gospodarskih i druπtvenih odnosate jaËanje bratskih veza izmeu poljske mladeæi i mla-deæi drugih slavenskih naroda. Taj se cilj trebao rea-lizirati dopisivanjima, izmjenom knjiga i Ëasopisa,izletima itd. Slavenska druπtva imala su svoje sekcije,primjerice hrvatsku, rusku, ukrajinsku... FranËiÊ je unavedenom tekstu zapisao da je poljska mladeæ uspo-stavila suradnju i s hrvatskom mladeæi (Ostavπtina,[s. a.] FranËiÊ, V.).

Kao joπ jedan primjer FranËiÊeve promocijehrvatske kulture u Poljskoj, spomenut Êu da je 1947.godine sudjelovao u organizaciji emisije na krakov-skom radiju povodom jugoslavenskog dræavnogpraznika (29. XI.).

FranËiÊ je bio Ëlan Druπtva poljsko-jugoslaven-skog prijateljstva (1945‡1948).

Osim Druπtva poljsko-jugoslavenskog prijatelj-stva FranËiÊ je bio Ëlan Poljsko-bugarskog druπtvaprijateljstva. Viπe puta bio je na poloæaju predsjednikaNadzornog odbora tog druπtva (prema saËuvanim do-kumentima 1962, 1963, 1967, 1969. i 1970. godine).

U vremenu neposredno nakon Drugog svjetskograta FranËiÊ je suorganizirao posjete Krakovu JosipaHamma (1947) i Julija BeneπiÊa (1948). S obziromda o tom nije informirao vlasti u Varπavi, na razgovorga je pozvao poljski ministar prosvjete StanisławSkrzeszewski (Małczak, 2015: 382).

5.3. TeπkoÊe nakon 1948. godine

O dobrim odnosima Poljske i Jugoslavije u raz-doblju od 1945. do 1948. godine, meu ostalim,svjedoËe prijateljski posjeti Josipa Broza Tita Poljskoj1946. i uzvratni posjet poljskog dræavnog poglavaraBolesława Bieruta Beogradu u listopadu te iste godine.

Iako je Bierut prilikom posjeta Beogradu izjavioda Êe savez sklopljen izmeu Jugoslavije i Poljskebiti temelj za odnose dviju zemalja tijekom stoljeÊa(Bierut, 1946: 1), ta se slika sruπila veÊ dvije godinekasnije. Do prekida odnosa Poljske i Jugoslavije doπloje 1948. godine zbog sukoba Jugoslavije i SSSR-a.Takvo stanje potrajalo je do 1956. godine.

O prekidu poljsko-hrvatskih odnosa koji je nastu-pio 1948. i teπkoÊama koje je imao, FranËiÊ je u pismuJuliju BeneπiÊu 1956. godine zapisao:

Velecijenjeni Gospodine Profesore i Dragi Prijatelju!

Ipak je moæda slobodno nazvati Gospodina tim za meneËasnim nazivom, Gospodina, koji je bio za mene ‡ jesti ostat Êe ‡ sjajnim uzorom rada na kulturnomzbliæavanju dvaju slavenskih naroda i koji je i menegurnuo na taj put i bio za mene nedostiænim idealom.Tako se posloæilo, da sam mogao samo na marginamasvojih ostalih ‡ ne jedanput odgovornih obaveza,

106

posvetiti gotovo ukradene trenutke dragoj mi stvari itek poslije rata posvetiti joj viπe vremena. Viπegodiπnjiprekid ne moæe se nadoknaditi. Osim toga ti odnosi ita aura pred prekidom ‡ tako naklonjena jaËanju odnosana obje strane ‡ ne vraÊa se i vjerojatno se dugo neÊevratiti. Razbijeni kristal! Tragovi Êe i nakon najpreciz-nijeg lijepljenja ostati vidljivi!

Nakon posljednjeg susreta s Dragim Gospodinom imaosam trogodiπnju kalvariju, bio sam potpuno iscrpljen,ma izmuËen. Velika mi je utjeha bila πto sam od stranekolega i uprave sveuËiliπta doæivio veliku pomoÊ i tonije djelovalo na moje sluæbene odnose. Osnivanje ipromocija srbokroatistike u tom trenutku izgledalo jekao neπto apsurdno. Ali profesor Lehr-Spławi„skispremno se za nju borio i danas, nakon pet godina,imamo prve diplomante tog smjera. [...]

Nisam pisao, nisam mogao, nisam æelio, kako bi mogaomirno odgovoriti, ukoliko bi bilo potrebno. GospodinH. je uostalom sigurno rekao nekoliko detalja iz toganeslavnog vremena. (Paødzierski, 1986: 159)

5.4. Putovanja u Hrvatsku

Popuπtanje napetosti izmeu Jugoslavije i SSSR-a omoguÊilo je 1956. godine obnovu suradnje hrvat-skih i poljskih znanstvenika. Tako je i Vilim FranËiÊmogao nastaviti suradnju sa zagrebaËkim kolegama.Josip Hamm mu je u lipnju 1956. godine uputio pismou kojem navodi da Êe njemu i kolegama biti dragoako rektor SveuËiliπta u Krakovu T. Lehr-Spławi„skidoe u Zagreb. J. Hamm spominje i da je predvienoda Êe naredne godine doÊi do zamjene stipendija teda Êe za poljska sveuËiliπta biti na raspolaganju tristipendije. Hamm je izrazio bojazan da Êe Beograd“po staroj praksi pokuπati proturati samo svoje kandi-date” (Ostavπtina, 1956: Pismo J. Hamma V. FranËi-Êu). U tom je pismu Hamm ustvrdio kako osjeÊanostalgiju za Poljskom i htio bi i sam da se zamota ukovertu zajedno s pismom i poπalje u Krakov.

Godina 1957. i 1965. Vilim FranËiÊ sudjelovaoje u Seminaru za strane slaviste pri Filozofskom fakul-tetu SveuËiliπta u Zagrebu.5

Krajem 1961. godine odobrena mu je molba zakoriπtenje smjeπtaja u gostinjskoj zgradi Historijskoginstituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjet-nosti u Dubrovniku. Tamo je u rujnu æelio prouËavatiknjiæevne veze DubrovaËke Republike i Poljske. Aka-demija mu je kao suradniku Poljske akademije znano-sti tu molbu odobrila. Kako FranËiÊ tada nije bio umoguÊnosti doÊi u Dubrovnik, odobrenje za koriπtenjesobe ponovljeno je za razdoblje od kraja rujna 1962.godine (Ostavπtina, 1962: JAZU...).

U planu boravka u Hrvatskoj u ljeto 1963. godineFranËiÊ je naveo kako Êe u sveuËiliπnoj knjiænici istra-æivati za rad Wyspia„ski meu Hrvatima te kako Êe u

5 Pozvan je i na seminar 1964. godine.

knjiænici JAZU istraæivati materijale poljskih emigra-nata nakon treÊe podijele Poljske (Ostavπtina, 1963:Plan bada„).

U Jugoslaviji je kao stipendist Komisije za kultur-ne veze sa inostranstvom boravio 1962. godine. OdKomisije je dobio potvrdu da mu je odobrena sti-pendija i za boravak u drugom semestru akademskegodine 1967/1968. uz preporuku da je realizira naFilozofskom fakultetu u Zagrebu (Ostavπtina, 1968b:Savezna komisija...).

Svoje je radove Vilim FranËiÊ slao u Hrvatsku.Meu ostalima, na popisima osoba i institucija kojimaje slao svoja djela nalaze se imena I. Esiha, Lj. Jonkea,D. BrozoviÊa, J. Hamma i J. ©idaka (Ostavπtina, [s.a.] Lista osób...). Na jednoj takvoj poπiljci zahvaliomu je direktor Nacionalne i sveuËiliπne biblioteke uZagrebu M. RojniÊ 1963. godine.

FranËiÊ je i nakon rata bio domaÊin hrvatskimznanstvenicima koji su posjeÊivali Krakov. Primje-rice, 1958. godine doËekao je delegaciju Zavoda zaanorgansku, analitiËku i fizikalnu kemiju Farmaceut-skog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu na Ëelu s pred-stojnikom Hrvojem IvekoviÊem.

5.5. Zaklada Sue Ryder

Nakon Drugog svjetskog rata Vilim FranËiÊ sura-ivao je sa Zakladom Sue Ryder. Zaklada je imaladomove za kroniËno bolesne i stalno nesposobne ærtvenacizma i njihovu djecu u Engleskoj, Poljskoj, Jugo-slaviji, GrËkoj, Izraelu i NjemaËkoj. FranËiÊ je poma-gao djelovanje Zaklade u Poljskoj i Jugoslaviji. Uobiteljskoj ostavπtini FranËiÊa saËuvana su pisma S.Ryder iz 1968. godine u kojima o njemu piπe vrlo po-hvalno (npr. Ostavπtina, 1968a: Pismo S. Ryder).

6. SURADNJA S HRVATSKIM KOLEGAMA

FranËiÊ je bio prijatelj s najistaknutijom osobomhrvatsko-poljske suradnje 20. stoljeÊa Julijem Bene-πiÊem. Njihova suradnja bila je intenzivna tijekomDrugog svjetskog rata. O prijateljstvu BeneπiÊa iFranËiÊa svjedoËi i podatak da je FranËiÊ nastojao dase BeneπiÊu poπalje ugljen iz Poljske neposrednonakon zavrπetka rata.

FranËiÊ je bio poznanik Ive AndriÊa. Posebice susuraivali na poËetku Drugog svjetskog rata. Godine1964. sudjelovao je u pripremi sveËane akademije naJagelonskom sveuËiliπtu posveÊene AndriÊu, njego-vom djelu i vezama s Poljskom.

Prema svjedoËanstvu roaka Vilma FranËiÊa izHrvatske Josipa FraniÊa, Vilim je poznavao i Miro-slava Krleæu, od kojeg je primio brojne njegove knji-ge. No, u izvorima nisam naπao potvrdu te tvrdnje.

Vrijedi spomenuti i poznanstvo FranËiÊa s IvanomEsihom. U Nacionalnoj i sveuËiliπnoj knjiænici u Za-grebu Ëuvaju se FranËiÊeva pisma Esihu iz razdoblja

107

od 1940. do 1964. godine (FranËiÊ Vilim, sig. R 7632b). Jedno od znaËajnijih je ono koje je FranËiÊ Esihuposlao 16. travnja 1940. ‡ nepunih dva mjeseca nakonosloboenja iz nacistiËkog zatvora, u vrijeme dok sejedna skupina profesora Jagelonskog sveuËiliπta joπnalazila u zatoËeniπtvu.

FranËiÊ nije izvrsno suraivao sa svim kolegamaiz Hrvatske. Iz korespondencije dramaturga BoæeLovriÊa s Wiktorom Bazielichem iz 1929. i 1930. go-dine, koja se Ëuva u Jagelonskoj knjiænici, moæe sedoznati da FranËiÊ nije odgovarao LovriÊu na pisma inije mu vratio rukopise. LovriÊ je zapisao:

Ne shvaÊam ponaπanje g. FranËiÊa, [...] molim Vas ‡upozorite ga, da sam joπ æiv i zdrav i da moja adresajoπ uvijek je ista. [...] Nikako neÊe, da mi vrati rukopise!»udnovata stvar! [...] Ne javi li se ‡ predat Êu stvarnaπem poslanstvu u Varπavi. [...] S gospodinom Fran-ËiÊem vidite kako znate. To prepuπtam Vaπoj uvidjav-nosti. (Papiery Witkora Bazielicha, sig. 47/56)

Nije poznato jesu li rukopisi kasnije vraÊeni BoæiLovriÊu.

7. ZNANSTVENI RADOVI I PRIJEVODI

Jedno od najpoznatijih FranËiÊevih djela jeSrpskohrvatsko-poljski rjeËnik u dva sveska. U vrije-me nastanka tog djela BeneπiÊev Hrvatsko-poljskirjeËnik, objavljen 1949. godine, u Poljskoj je bio ne-dostupan. FranËiÊ je rjeËnik pisao prvenstveno zastudente. Njegov rjeËnik sadræi viπe od 68 tisuÊa izrazana 2200 stranica i pisan je πtokavskim narjeËjem naijekavici. RjeËnik je uredio nestor poljske slavistikeTadeusz Lech-Spławi„ski, rektor Jagelonskog sve-uËiliπta u trenutku uhiÊenja profesora 1939. godine.U rjeËnik su uvrπtene tuice i provincijalizmi. Prvisvezak trebao je biti tiskan 1952, ali je zbog politiËkesituacije objavljen Ëetiri godine kasnije (1956). Drugisvezak tiskan je 1959. godine. Ponovljeno izdanjeobjavljeno je 1987. godine.

FranËiÊ je radio i na Poljsko-srpskohrvatskomrjeËniku, ali to djelo nikada nije dovrπio. U njegovojostavπtini nalazile su se brojne kutije s izrazima za tajrjeËnik. Vezano uz taj nikad dovrπeni rjeËnik vrijedispomenuti da je FranËiÊ u tekstu o djelatnosti Institutajezikoslovlja Jagelonskog sveuËiliπta iz 1958. godinenapisao da Êe uz njega suautor rjeËnika biti JulijeBeneπiÊ (FranËiÊ, 1958: 277).

Od djela Vilma FranËiÊa treba navesti i knjigeGradnja zbirnih imenica u srpsko-hrvatskom jeziku(Budowa słowotwórcza serbskochorwackich kolekty-wów) i Opisna gramatika srpsko-hrvatskog jezika(Gramatyka opisowa j‚zyka serbochorwackiego).

Meu najznaËajnije FranËiÊeve znanstvene Ëlankeo hrvatsko-poljskim vezama mogu se ubrojiti: A.Mickiewicz u hrvatskim i srpskim prijevodima (A.Mickiewicz w chorwackich i serbskich przekładach),Poezija J. Slowackog u hrvatskim i srpskim prijevo-dima (Poezje J. Słowackiego w chorwackich i serb-

skich przekładach), A. Fredro na zagrebaËkoj sceni(A. Fredro na scenie zagrzebskiej), Wyspia„ski meuHrvatima (Wyspia„ski w£ród Chorwatów), O grama-tiËkim i rjeËniËkim radovima Julija BeneπiÊa (O pra-cach gramatycznych i słownikarskich J. BeneπiÊa),Bibliografija prijevoda Julija BeneπiÊa iz poljskeknjiæevnosti (Bibliografia przekładów Julija BeneπiÊaz literatury polskiej), JeziËni problemi u razdobljuHrvatskoga narodnog preporoda (Problemy j‚zykowew epoce chorwackiego odrodzenia narodowego) iJuraj KriæaniÊ ‡ æivot i djelo (Juraj KriæaniÊ ‡ §yciei dzieło).

FranËiÊ je djelovao kao tajnik uredniπtva znan-stvenog Ëasopisa Pami‚tnik Słowia„ski (od 1952.godine). Uz to, bio je znanstveni tajnik velikog izda-vaËkog projekta Biblioteka Studium Słowia„skiego(1947‡1955) te jedan od suradnika u pripremi djelaChrestomatia slowianska (1949). Radove je objavlji-vao i u Ëeπkoj i slovaËkoj periodici.

Kao πto je veÊ spomenuto FranËiÊ se bavio pre-voenjem. Tako je, meu ostalim, preveo djela IveAndriÊa, Antuna Gustava Matoπa, Vladimira Nazora,Gustava Krkleca, Augusta Cesarca i Julija BeneπiÊa.

8. PRIZNANJA

Za svoj rad Vilim FranËiÊ primio je priznanjaRepublike Poljske, Poljske Narodne Republike, Kra-ljevine Jugoslavije i SocijalistiËke Federativne Repu-blike Jugoslavije.

U meuratnom razdoblju primio je najviπe poljskoodlikovanje Kriæ Nezavisnosti. Dobitnik je priznanja:Viteπki kriæ reda Obnove Poljske, Kriæ poljskih legija,Priznanje TisuÊgodiπnjice poljske dræave i Zlatnaplaketa “Za druπtveni rad za grad Krakov” (1969).

Za pedagoπki rad nagraen je priznanjima Za-sluæni uËitelj Poljske Narodne Republike (1971) iZlatna oznaka Saveza poljskih uËitelja.

Od vlasti Kraljevine Jugoslavije odlikovan jeOrdenom svetog Save Ëetvrtog stupnja za zasluge ukulturi (1933), a od vlasti SFRJ Ordenom jugoslaven-ske zastave sa zlatnom zvijezdom za zasluge na zbli-æavanju poljskog i jugoslavenskog naroda (1970).

OpÊina Daruvar dodijelila mu je zlatnu PlaketuDaruvar za 45-godiπnjicu nauËnog rada i razvoj kul-turne suradnje izmeu SFRJ Jugoslavije i Poljske(Ostavπtina, 1970: Skupπtina opÊine Daruvar...).

9. PRIVATNI ÆIVOT

Godine 1925. Vilim FranËiÊ se oæenio s Kazimie-rom Zamoyskom, s kojom je imao sina Miroslava ikÊer Maju. PovjesniËar Miroslav kasnije je, poputsvog oca, bio profesor na Jagelonskom sveuËiliπtu.

Unuka Vilima FranËiÊa ‡ Dorota FranËiÊ-Nisztuko æivotu s djedom je zapisala:

108

Djedov dom na Ulici Konopnicke bio je uvijek otvoren.Dolazili su tu djedovi poznanici, obiËno sveuËiliπniprofesori Taszycki, Klemensiewicz sa suprugama,dolazili su strani gosti ‡ jedan put (od toga πto pamtim)bio je u gostima Ivo AndriÊ, govorilo se tada stranimjezicima i o stranim mjestima. [...] »esto su pristizaliprijatelji iz Jugoslavije, koji su stanovali u Krakovu.Unuci su uvijek, ako su bili prisutni, sudjelovali uprimanjima. [...] Vladala je ugodna i obiteljska atmo-sfera. [...] Neki jugoslavenski poznanici nisu dobrogovorili poljski. Tada mi je to bilo iznimno smijeπno.Pamtim imena Olgica, Milica, Tica, Nenad, gospodin»atipoviÊ. [...]

Pamtim da su se u djeda sastajali predstavnici emigra-nata iz Jugoslavije. Uvijek oko njegovog roendana ‡1. svibnja. Bili su to vrlo ugodni ljudi, koji su se znalipovezati s djecom i interesirati se njihovim zanima-cijama. Zanimljivo su priËali o razliËitim ljudima, oJugoslaviji, πalili se. Tako ih se sjeÊam. Druga grupabili su studenti iz Jugoslavije, koji su studirali u Kra-kovu ili poljski studenti koji su studirali slavistiku.

S dvadeset godina sam shvatila da obitelj obvezuje.Djed mi je poËeo priËati o Sachsenahusenu i svakogme 6. studenog vodio na sjeÊanje na poginule u Dvo-ranu 56 u Collegium Novum, gdje su dolazili bivπizatvorenici profesori iz Sachsenhausena i Ëitali popiszatvorenika. (FranËiÊ-Nisztuk, 2013)

Citirat Êu i svjedoËanstvo izvanrednog ËlanaCrnogorske akademije nauka i umjetnosti NenadaVukoviÊa o Vilimu FranËiÊu:

Minulo je pola stoljeÊa od kada sam kao student Sara-jevskog univerziteta upoznao Vilima FranËiÊa, profe-sora sa Jagjelonskog univerziteta u Krakovu (dræao jepredavanje u Sarajevu). VeÊ iduÊe godine krenuo samna studije polonistike u Krakov. DoËekao me je i poËet-nu brigu o meni preuzeo profesor FranËiÊ. I brinuo jedugo, dugo, a kasnije je bio najpouzdaniji oslonac usvemu, i kad sam bio lektor srpskohrvatskog jezika.Gotovo da danas u ovom surovom vremenu nije mogu-Êe ni zamisliti takvu brigu, brigu do sitnica (smjeπtaja,neophodnih stvari u studentskoj sobi, upisa, uËlanjiva-nja u biblioteke, predstavljanja nastavnom osoblju,studentima, administraciji...).

U vremenu (1964) velikog jubileja Jagjelonskog uni-verziteta (600 godina) profesor FranËiÊ je pozvao usvoj dom sve goste profesore (delegate) iz Jugoslavije,bilo ih je mnogo (iz Ljubljane, Zagreba, Beograda,Sarajeva, Skoplja). Imao sam Ëast da budem pozvanna taj sveËani prijem. U tom domu sam Ëesto bivao naËaju s dobrim krakovskim kolaËima. U pripremamaJubileja i emotivno se angaæovao oko dodjele poËasnogdoktorata Ivi AndriÊu. Isticao je to kasnije profesorWitold Taszycki, AndriÊev promotor. Od prof. FranËi-Êa dobio sam kopiju pisama rektora JU KazimierzaLepszeg i Ive AndriÊa, pisanih tim povodom. PriËaomi je prof. FranËiÊ koliko ga je to sve vratilo u onovrijeme kad je 1940. delegiran sa Univerziteta da ide uBerlin i razgovara s AndriÊem oko diplomatske anga-æovanosti i pomoÊi za oslobaanje poljskih profesoraiz logora. [...] AndriÊ je sa FranËiÊem razgovarao vanambasade, u πetnji (plaπio se prisluπkivanja). KasnijeFranËiÊ je u Poljskoj akademiji nauka predstavio svojopseæni rad “Ivo AndriÊ u Poljskoj”. [...]

Kad je MeπtroviÊ umro, profesor FranËiÊ dræao je onjemu predavanje. Odveo me je i kod poznatog isto-riËara umjetnosti, tada veÊ starog profesora VojeslavaMolèa, Slovenca, autora velike monografije “Umjet-nost Juænih Slavena”. Puno se bavio MeπtroviÊem,jedno vrijeme je bio u MeπtroviÊevoj galeriji u Splitu...

Vodio me je Profesor u mnoga mjesta kod prijateljavezanih za Jugoslaviju, upoznavao s ljepotom Poljske,njenom istorijom i teπkim periodima u istoriji. Razgo-varali smo Ëesto o BeneπiÊu i njegovom radu u Poljskoj,organizovanju Jugoslovenske biblioteke i prevodimaπtampanim u njoj. Razgovarali smo o πkolovanju stude-nata sa naπih prostora u Krakovu, posebno na Jagjelon-skom univerzitetu i Akademiji likovnih umjetnosti (osudbini mnogih); o studentima iz Jugoslavije poslijeII sv. rata na poljskim univerzitetima i njihovoj sudbiniu doba Informbiroa (kako je, na primjer, Alija Dupano-viÊ, poznati prevodilac na poljski jezik postao AlijaDukanoviÊ i kako je ostao u Poljskoj, dok su se mnogivratili u Jugoslaviju). BeskonaËni su razgovori bili oprevoenju s jednog jezika na drugi. Profesor je bionepresuπni izvor. (VukoviÊ, 2013)

Vilim FranËiÊ umro je u Krakovu u rujnu 1978.godine u 82. godini æivota. Pokopan je na Rakowic-kom groblju u Krakovu.

10. ZAKLJU»AK

Na temelju pregleda biografije Vilima FranËiÊamoæe se ustvrditi da je taj slavist znaËajno dopriniorazvoju hrvatsko-poljskih veza u meuratnom raz-doblju te u prvim desetljeÊima nakon Drugog svjet-skog rata.

»lancima u hrvatskom odnosno poljskom tiskute suradnjom s krakovskim radijem πiru javnostupoznavao je s poljskom odnosno hrvatskom kultu-rom, povijeπÊu i gospodarstvom. U promociju hrvat-ske kulture u Poljskoj treba uvrstiti FranËiÊeve prije-vode Antuna Gustava Matoπa, Vladimira Nazora,Gustava Krkleca, Augusta Cesarca i Ive AndriÊa.

FranËiÊ se istaknuo i prosvjetnom djelatnoπÊu,prije svega kao predavaË Jagelonskog sveuËiliπta uKrakovu, ali i suradnik drugih krakovskih visokihuËiliπta i srednjih πkola te kao voditelj teËajeva, gdjeje studente i uËenike poduËavao osnovama jezika ikultura juænih Slavena.

Ne moæe se zaobiÊi niti FranËiÊevo zalaganje zapovezivanje hrvatskih i poljskih znanstvenika, priËemu vrijedi istaknuti organiziranje putovanja poljskihznanstvenika i uËitelja u Hrvatsku te susrete s hrvat-skim delegacijama, koje su posjeÊivale Krakov.

I svoj je znanstveno-istraæivaËki rad FranËiÊposvetio razvoju hrvatsko-poljskih veza, Ëemu svjedo-Ëe teme njegovih znanstvenih radova te rad na Srpsko-hrvatsko-poljskom rjeËniku.

Na biografiji Vilima FranËiÊa dobro se ocrtavapovijest hrvatsko-poljskih veza ‡ od dolaska Poljakaiz Galicije na podruËje Hrvatske u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, preko bogatih kulturnih i znan-

109

stvenih veza u meuratnom razdoblju u Ëijem je obli-kovanju kljuËnu ulogu imao Julije BeneπiÊ, prekokratkotrajne vrlo plodne hrvatsko-poljske suradnjenakon rata (1945‡1948.), zatim razdoblja prekidahrvatsko-poljskih veza (1948‡1956) pa do njihovogpostupnog obnavljanja, koje je uslijedilo.

LITERATURA

OBITELJSKA OSTAV©TINA VILIMAFRAN»I∆A (IZABRANI DOKUMENTI)

1941. Putnica br. 19/1120-41, izdana 1. listopada 1941.od Poslanstva NDH u Berlinu.

1945a. Kuratorium Okr‚gu Szkolnego Krakowskiegow Krakowie, Nr. T. 106/45.

1945b. Dopis V. FranËiÊa kuratoru W. Wyspia„skom,13. srpnja 1945.

1946. Sprawozdanie Ogniska Metodycznego Słowiano-znawstwa za r. szk. 1945/46, 1. listopada 1946.

1956. Pismo J. Hamma V. FranËiÊu, 14. lipnja 1956.1961a. Protokół nadzwyczajnego posiedzenia Rady

Wydziału Filologicznego U. J., które odbyło si‚, 21. listo-pada 1961.

1961b. Spis publikacji ogłoszonych drukiem od datyzatrudnienia w Uniwersytecie Jagiello„skim.

1962. Dopis M. Karπulina V. FranËiÊu, 25. lipnja 1962.1963. Plan bada„ naukowych w czasie dwutygodnio-

wego pobytu w Jugosławii w lecie 1963 r., 2. svibnja 1963.1968a. Dopis S. Ryder V. FranËiÊu, 15. rujna 1968.1968b. Savezna komisija za kulturne veze sa inostran-

stvom. Dopis M. DæuveroviÊa V. FranËiÊu, 31. sijeËnja 1968.1971. Pismo V. FranËiÊa roakinji Mariji iz Ptuja, 29.

svibnja 1971.1979. Skupπtina opÊine Daruvar (...) dodijelila je Prof.

Dr. FranËiÊ Vilimu zlatnu Plaketu opÊine Daruvar, broj:1436-D/1970.

[s. a.] Lista osób do wysłania jakiej£ pozycji.[s. a.] FranËiÊ, V. Młodzie¢owe kółka słowia„skie

(maπinopis).

JAGELONSKA KNJIÆNICA, KRAKOV.RUKOPISNI ODJEL�

Przyb. 47/56 Papiery Wiktora Bazielicha.Przyb. 469/77 t1 List Wdzi‚cznego Wychowanka.

ARHIV JAGELONSKOG SVEU»ILI©TAU KRAKOVU

Akty Wydziału Filozoficznego Uniwersytetu Jagiello„-skiego 1849‡1945, sig. WF II 504.

Akty Pa„stwowej Komisji Egzaminacyjnej dla Kan-dydatów na Nauczycieli Szkół ¶rednich w Krakowie, sig.PKEN 26.

Akty Senatu Akademickiego Uniwersytetu Jagiello„-skiego 1849‡1939, sig. S II 619.

Akty Wydziału Filozoficznego 1951‡1978, sig. WFLG25, 157.

HRVATSKI DRÆAVNI ARHIV, ZAGREB

MatiËna knjiga roenih, Daruvar, sig. M-1033, str.147, pozicija 163.

NACIONALNA I SVEU»ILI©NA KNJIÆNICA,ZAGREB. ZBIRKA RUKOPISA I STARIHKNJIGA

VILIM FRAN»I∆ Ivanu Esihu, sig. R 7632 b.

OSOBNA KORESPONDENCIJA

VukoviÊ, Nenad. Pismo S. Kaleu, 2013.FranËiÊ-Nisztuk, Dorota. Pismo S. Kaleu, 2013.

OBJAVLJENI IZVORI

Anonim. Francic Vilim, u: Czy wiesz kto to jest?, War-szawa: Wydawnictwo Głównej ksi‚garni wojskowej, 1938,str. 180.

Baczkowska, W. Vilim FranËiÊ, u: Wyrok na Uniwer-sytet Jagiello„ski 6 listopada 1939, Kraków: KrajowaAgencja Wydawnicza, 1989. str. 148‡149.

Barcik, M. [et al.] FranËiÊ Vilim, u: Corpus studio-sorum Universitatis Iagellonicae 1850/51-1917/18 E-J,Kraków: Towarzystwo Wydawnicze “Historia Iagellonica”,2006. str. 161‡162.

Bierut, B. Wspólne cierpienia umocniły w nas miło£Êpokoju, u: Dziennik Polski, 19. listopada 1946, str. 1.

Buszko, J.; Paczy„ska, I. Podst‚pne uwi‚zienie profe-sorów Uniwersytetu Jagiello„skiego i Akademii Górniczej(6 XI 1939 r.) Dokumenty, Kraków Uniwersytet Jagiello„-ski, 1995, str. 544‡549.

Esih, I. Kulturni rad radio-stanice u Krakowu, u: Ra-dio vjesnik, 52, 1927, str. 907.

Esih, I. Poljski intelektualci u Zagrebu, u: Jutarnji list,8061, 1934, str. 9.

Esih, I. Dr. Vilim FranËiÊ ‡ vizitator πkola krakovskogaokruæja, u: Jutarnji list, 9599, 1938, str. 17.

FranËiÊ, V. Dan poljsko-jugoslavenskog bratstva uLavovu, u: Obzor, 81, 1922, str. 1‡2.

FranËiÊ, V. Krakovsko kazaliπte, u: Obzor, 162, 1923a,str. 1.

FranËiÊ, V. Nekoliko sati milijunaπ, u: Obzor, 194,1923b, str. 1.

FranËiÊ, V. Pismo iz Krakova, u: Obzor, 140, 1923c,str. 2‡3.

FranËiÊ, V. Jugosławja. Niewyzyskany rynek dla eks-portu polskiego, Kraków: Nakładem Wy¢szego StudjumHandlowego w Krakowie, 1932.

FranËiÊ, V. Ivo AndriÊ poeta-samotnik i epik Bo£ni, u:Dziennik Polski, 231, 1946, str. 5.

FranËiÊ, V. Słownik serbochorwacko-polski, sv. 1A‡M, sv. 2 N‡Æ, Warszawa: Wiedza Powszechna, 1956,1959.

FranËiÊ, V. Działalno£Ê naukowa Instytutu J‚zyko-znawstwa U. J. w latach 1951-56, u: Zeszyty naukowe Uni-wersytetu Jagiello„skiego. Nr. 17. Filologia, 4, 1958, str.271‡286.

110

FranËiÊ, V. Dr. V. FranËiÊ przedstawił włåsnå prac‚pt. Ivo AndriÊ w Polsce, u: Sprawozdania z posiedze„ ko-misji Oddziału PAN w Krakowie, lipiec-grudzie„, 1961, str.384‡388.

FranËiÊ, V. Działano£Ê Komisji O£wiecenia Publicz-nego (KOP) w latach 1939-1941, u: Rocznik Komisji NaukPedagogicznych, 13, 1971, str. 175‡178.

L. ©. Nepoznati DaruvarËanin ‡ poznati nauËni radniku Poljskoj ‡ u svom rodnom kraju, u: Vjesnik KomuneDaruvar, 10, 1964, str. 5.

Małczak, L. Croatica. Literatura i kultura chorwackaw Polsce w latach 1944-1989, Katowice: WydawnictwoUniwersytetu ¶låskiego, 2013.

Małczak, L. Rola krakowskich slawistów w polsko--chorwackich kontaktach kulturalnych i naukowych w la-tach 1944-1948, u: Tradycja i wyzwania. Metodologia bada„slawistycznych XX i XXI wieku, Kraków: WydawnictwoUniwersytetu Jagiello„skiego, 2015, str. 377‡384.

Michalewicz, J. Relacje pracownyków UniwersytetuJagiello„skiego o ich losach osobistych i dziejach uczelniw czasie drugiej wojny £wiatowej, Kraków: Wydawnictwoi Drukarnia Secesja, 2005.

Oczkowa, B. Vilim FranËiÊ, u: Złota Ksi‚ga ‡ Uniwer-sytet Jagiello„ski. Suplement, Kraków: Ksi‚garnia Akade-micka, 2004, str. 35‡38.

Paødzierski, L. Poljske teme u korespondenciji Jugoslo-vena sa Julijem BeneπiÊem, u: Zbornik Matice srpske zaslavistiku, 30, 1986, str. 119‡164.

Perkowska, U. Corpus Academicorum Facultatis Phi-losophiae Universitatis Iagellonicae 1850-1945, Kraków:Ksi‚garnia Akademicka, 2007, str. 81‡82.

PintariÊ, N. FranËiÊ Vilim, u: Hrvatski biografski leksi-kon, sv. 4, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleæa,1998, str. 359‡360.

Herout, V. Poznati DaruvarËanin Dr. Vilim FranËiÊ,u: Vrela. Ogranak Matice hrvatske Daruvar, 19/20, 2003,str. 27‡28.

SUMMARY

VILIM FRAN»I∆, A SLAVIST

Second only to Julije BeniπiÊ, Vilim FraniËiÊ(Daruvar, 1896-Cracow, 1978) stands as one of themost renowned promoters of Croatian-Polish scien-tific and cultural ties in the twentieth century. Theaim of the essay is to present the biography of thiskey Slavist beginning with his birth in Daruvar andleading to his education in Krakow, scientific careerat the Jagiellonian University, and his co-operationwith the Croatian Polish studies scholars. The nextperiod involves his arrest in the Nazi operationSonderaktion Krakau, his conducting of secret instruc-tion during the Second World War and his tenuousstatus during the breach in relations between Yugo-slavia and the USSR leading to his subsequent ef-forts to bring closer Croatia and Poland and to theend of his teaching career and his death in Krakow.

Wn‚trzak-Wnorowska, A. (ur.) UwieczniÊ czas minio-ny. Ksi‚ga jubileuszowa 100-lecia zało¢enia Szkoły 1908--2008, Kraków: Zespół Szkół Poligraficzno-Ksi‚garskichim. Zenona Klemensiewicza w Krakowie, 2008.

X.Y. Wycieczka Okr‚gu ¶låskiego T. N. S. W. do Jugo-sławji, u: Przeglåd Pedagogiczny. Tygodnik Organ Tow.Nauczycieli Szkół ¶rednich i Wy¢szych, 3, 1931, str. 63‡64.

Przeglåd Polsko-Jugosłowia„ski, Pozna„: Stowar-zyszenie Polsko-Jugosłowia„skie w Poznaniu, br. 1 (1934)‡ br. 2 (1939).

Ispravci

Stranica Stupac Redak Piše Trebalo bi

pisati Od vrha Od dna

100 1 Jagiellonskog Jagelonskog

101 1 19 Dorotee Dorote

101 1 18 Vilma Vilima

102 1 14 slavonskog slavenskog

102 2 16 se istaknuo se se istaknuo

103 2 5 Njemačke i Sovjetskog Saveza Njemačke

103 2 20 Molč Molè

104 1 3 bio sudionik bio je sudionik

105 1 21 Molč Molè

105 2 21 posjeti posjet

107 1 11 Vilma Vilima

107 2 8 SFRJ Jugoslavije SFRJ

110 2 11 Vilim Franičić Vilim Frančić