srpanj - kolovoz- rujan 2020. s marijom po svijetu

44
VJERSKI LIST ZA MARIJINE ŠTOVATELJE ISSN 1331-1476 SRPANJ - KOLOVOZ- RUJAN 2020. 7-8-9

Upload: others

Post on 16-Oct-2021

3 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

s m a r i j o m p o s v i j e t u

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 241

V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E

ISSN

133

1-14

76

SRPA

NJ - K

OLOV

OZ- R

UJAN

202

0.

7-8-9

s m a r i j o m p o s v i j e t u

242 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

naša marijanska svetišta

Marija, presveta Djevica, doista je velika pred Bogom i pred ljudima. Zbog čega onda ne zvati velikom onu koja je obuhvatila u svom krilu Onoga koga nebesa ni zemlja ne mogu obuhvatiti?Epifanije SALAMINSKI (†403.)

VODICE

Gospa od Okita

Na brdašcu sjeverno od Vodica, naselja sjeverno od Šibenika, diže se kamena građevina tlocrta kružnog isječka sa zvonikom. To je svetište Gospe od Okita (prema lat. mons acutus = oštro brdo), omiljeno proštenište Vodičana i vjernika okolnih mjesta.Prva crkvica Gospi u čast na Okitu podignuta je između g. 1666. i 1670. te je u više navrata dograđivana. O njoj je vodila skrb posebna bratovština Gospe od Karmela, koja je obnovljena 13. listopada 1852., a dobila je g. 1994. novi pravilnik. Talijanska mornarica srušila je crkvu na vrhu brdašca g. 1942. topovima, a g. 1946. započela je njezina obnova. Nakon što su 1 metar podignuti zidovi, bezbožne komunističke vlasti zabranile su radove i tek ih g. 1967. dopustile, pa je završena za svega dva mjeseca. Kameni oltar darovao je za crkvu biskup Josip Arnerić (†1994.), koji ju je, po završetku izgradnje, 2. srpnja 1967., i blagoslovio. Tada je Gospina slika svečano u ophodu vraćena na Okit. Srpski pobunjenici s jugovojskom crkvu su 19. rujna 1991. srušili. Vjerni Vodičani s time se nisu mogli pomiriti. Još dok je Domovinski rat bjesnio, probijen je put do vrha brda, a 9. siječnja 1993. izabran je na prigodnom natječaju plan za izgradnju nove crkve arhitekta Nikole Bašića. Kamen temeljac za nju blagoslovio je 3. svibnja 1995. domaći sin, kasniji biskup Ante Ivas, a za blagdan Gospe Karmelske g. 1998.

nova crkva dovedena je pod krov. Do nje se uspinje puteljkom u koji je umetnuto 189 stuba. Uz puteljak su kapelice s reljefima postaja križnoga puta, podignute g. 1909. darovima Vodičana iz Amerike.Gospa od Okita pročula se po milostima o kojima i danas svjedoče brojni zavjetni darovi, a Vodičani posebno pamte onu kad ih je g. 1855. očuvala od kuge. Ispred crkve rastao je klen na kojem bi, od oko g. 1880. svake treće godine u noći s 24. na 25. prosinca, grana okrenuta prema crkvi oko 24 sata prolistala i procvala kao usred proljeća, a izostanak te pojave navješćivao bi nekakvu nesreću. Klen je nastavio cvasti i nakon što je crkva srušena: za Božić g. 1943., 1946., 1949., kao i 1951. Pred blagdan Gospe Karmelske g. 1952. nevjernici su ga uništili. Zasađen je umjesto njega drugi, ali on ne cvate.Na Okitu je svečano za blagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja. Tada se okupi najviše hodočasnika, dođu brojni vjernici i iz okolnih mjesta. Slika Gospe od Okita, predstavljena je u liku Majke s Djetetom u naručju. Čuva se u župnoj crkvi i na uočnicu donese u koloni automobila do podnožja brda, a odatle do svetišta nosi se u procesiji. Usput se obavlja pobožnost križnog puta, a nakon njega nastavlja u crkvi bdjenje. Svečanije je i za blagdan Male Gospe, a mnogi pojedinačno hodočaste tijekom čitave godine pa Okit sve više postaje duhovno prihvatilište bliže i dalje okolice. Nebeska Majka iscjeljuje boli i tješi, a grješnicima moli oproštenje.

NASLOVNA SLIKA: Gospa od Okita SLIKA NA OVITKU: Svetište Gospe od Okita u Vodicama

s m a r i j o m p o s v i j e t u7-8-9(628-630)

Srpanj - Rujan

ISSN 1331 - 1476

Ove godine svijet kulture obilježava 500. obljetnicu smrti talijanskoga slikara Raffaella Sanzija. Iza sebe je ostavio bogato slikarsko djelo, a lik Majke Gospodinove ovjekovječio je na više od 50 slika. Vrstan poznavatelj čovjekove duše, ruski pisac Fjodor Mihajlovič Dostojevski (†1881.) posebno je cijenio njegovu Gospu Sikstinsku. Češće je putovao u Dresden i promatrao ju satima bez riječi, a držao ju je i u radnoj sobi. Više puta supruga bi ga zatekla pred njom u zanosu. Kad ga je jednom upitala zašto ju neprestano gleda, odgovorio je: ”Činim to zato da ne bih morao pasti u očaj zbog stanja u čovječanstvu!”Dok smo prošlih mjeseci živjeli u nenormalnim uvjetima, mogli smo zapaziti da je sve na svijetu prolazno, nesigurno i nestalno: za trenutak sve može prestati i promijeniti se. Bio je to poziv da se zaustavimo, razmislimo i shvatimo da su čovjeku za sretan život važnije neprolazne vrijednosti od tolikih prolaznih za kojima svagdano jurimo. Kao vjernici svoj pogled pozvani smo usmjeravati gore, prema vječnosti. Upravo kako nas Apostol opominje: ”Ako ste suuskrsnuli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim

gore težite, ne za zemaljskim!” (Kol 3, 12). To je i poticaj da se preupitamo za čim težimo i što nam je važno, gdje nam je srce i gdje su nam misli. Iskustvo zaraze poziv je i da se odlučno usmjerimo prema vječnoj sreći, za što nas je Bog i stvorio. On ”je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3, 16).Mnogi ponavljaju da više ništa ne će biti kao prije. Nisu svjesni da se prijašnje ne može ponoviti. Svi želimo da krene na bolje na svim područjima, da poraste poštovanje i uvažavanje drugih, odgovornost i briga za opće i pojedinačno dobro…. Ako nismo ništa naučili od svega što smo proživjeli i ostanemo isti, to se ne će dogoditi. Zato je nužno svoj život usmjeriti kršćanski: Bogu dopustiti da nas iznutra preobrazi kako bismo uspostavili novi stil života, utemeljen na Božjoj ljubavi i povjerenju u Božju dobrotu i milosrđe. Isus nikome ne zatvara vrata, nego čeka da mu otvorimo… Svratimo zato ovoga ljeta u koje Gospino svetište, zaustavimo se u tišini pred Gospinom svetom Prilikom, promatrajmo ju bez riječi, kako se ne bismo razočarali i upali u beznađe. Ta Gospa znade najbolje „sve naše nevolje“. A gdje je ona, ondje je i Isus, naša jedina nada, naš „put, istina i život“ (Iv 14,6).U R E D N I K

Split, 2020. Godina LVIII. Cijena: 7 kn

V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E

Za nadu u beznađu

naša marijanska svetišta

Marija, presveta Djevica, doista je velika pred Bogom i pred ljudima. Zbog čega onda ne zvati velikom onu koja je obuhvatila u svom krilu Onoga koga nebesa ni zemlja ne mogu obuhvatiti?Epifanije SALAMINSKI (†403.)

VODICE

Gospa od Okita

Na brdašcu sjeverno od Vodica, naselja sjeverno od Šibenika, diže se kamena građevina tlocrta kružnog isječka sa zvonikom. To je svetište Gospe od Okita (prema lat. mons acutus = oštro brdo), omiljeno proštenište Vodičana i vjernika okolnih mjesta.Prva crkvica Gospi u čast na Okitu podignuta je između g. 1666. i 1670. te je u više navrata dograđivana. O njoj je vodila skrb posebna bratovština Gospe od Karmela, koja je obnovljena 13. listopada 1852., a dobila je g. 1994. novi pravilnik. Talijanska mornarica srušila je crkvu na vrhu brdašca g. 1942. topovima, a g. 1946. započela je njezina obnova. Nakon što su 1 metar podignuti zidovi, bezbožne komunističke vlasti zabranile su radove i tek ih g. 1967. dopustile, pa je završena za svega dva mjeseca. Kameni oltar darovao je za crkvu biskup Josip Arnerić (†1994.), koji ju je, po završetku izgradnje, 2. srpnja 1967., i blagoslovio. Tada je Gospina slika svečano u ophodu vraćena na Okit. Srpski pobunjenici s jugovojskom crkvu su 19. rujna 1991. srušili. Vjerni Vodičani s time se nisu mogli pomiriti. Još dok je Domovinski rat bjesnio, probijen je put do vrha brda, a 9. siječnja 1993. izabran je na prigodnom natječaju plan za izgradnju nove crkve arhitekta Nikole Bašića. Kamen temeljac za nju blagoslovio je 3. svibnja 1995. domaći sin, kasniji biskup Ante Ivas, a za blagdan Gospe Karmelske g. 1998.

nova crkva dovedena je pod krov. Do nje se uspinje puteljkom u koji je umetnuto 189 stuba. Uz puteljak su kapelice s reljefima postaja križnoga puta, podignute g. 1909. darovima Vodičana iz Amerike.Gospa od Okita pročula se po milostima o kojima i danas svjedoče brojni zavjetni darovi, a Vodičani posebno pamte onu kad ih je g. 1855. očuvala od kuge. Ispred crkve rastao je klen na kojem bi, od oko g. 1880. svake treće godine u noći s 24. na 25. prosinca, grana okrenuta prema crkvi oko 24 sata prolistala i procvala kao usred proljeća, a izostanak te pojave navješćivao bi nekakvu nesreću. Klen je nastavio cvasti i nakon što je crkva srušena: za Božić g. 1943., 1946., 1949., kao i 1951. Pred blagdan Gospe Karmelske g. 1952. nevjernici su ga uništili. Zasađen je umjesto njega drugi, ali on ne cvate.Na Okitu je svečano za blagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja. Tada se okupi najviše hodočasnika, dođu brojni vjernici i iz okolnih mjesta. Slika Gospe od Okita, predstavljena je u liku Majke s Djetetom u naručju. Čuva se u župnoj crkvi i na uočnicu donese u koloni automobila do podnožja brda, a odatle do svetišta nosi se u procesiji. Usput se obavlja pobožnost križnog puta, a nakon njega nastavlja u crkvi bdjenje. Svečanije je i za blagdan Male Gospe, a mnogi pojedinačno hodočaste tijekom čitave godine pa Okit sve više postaje duhovno prihvatilište bliže i dalje okolice. Nebeska Majka iscjeljuje boli i tješi, a grješnicima moli oproštenje.

NASLOVNA SLIKA: Gospa od Okita SLIKA NA OVITKU: Svetište Gospe od Okita u Vodicama

244 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Australija posvećena GospiAustralski biskupi obnovili su 24. svibnja posvetu svoje zemlje Bezgrješnom Srcu Marijinu. Učinio je to nadb. A. Fisher u prvostolnici u Sydneyju prije svečanoga euharistijskog slavlja. Vjernici su sve to mogli pratiti preko društvenih mreža prijenosom uživo. Marija Pomoćnica kršćana od g. 1844. zaštitnica je Australije. (IKA)

Krunica promijenila srcaKardinal A. Comastri, koji je svakog dana od 11. ožujka do 30. svibnja u vatikanskoj bazilici sv. Petra predvodio molitvu Gospine krunice, koja je uživo prenošena preko interneta i televizije, u razgovoru za Vatikanski radio rekao je kako je ta molitva promijenila srca mnogih koji su je pratili. (RV)

Otvorena lurdska špiljaVeć od 17. ožujka, otkako je Francuska u izolaciji, svećenici, đakoni i redovnici koji su na službi u Gospinu svetištu u Lurdu, izmjenjivali su se od jutra do večeri u špilji, da bi Bezgrješnoj prinosili molitve svijeta koji je pogođen zarazom. U svetište je, naime, pristiglo više od 130 tisuća molitvenih nakana na svim jezicima sa svih kontinenata. Bilo je to sjajno poslanje i odgovornost za sve koji poslužuju svetište. Sve su to proživljavali zajedno sa svim lurdskim hodočasnicima, je je prenošeno preko televizije i društvenih mreža. Ta molitva zaključena je Papinim razmatranjem pred Lurdskom špiljom u Vatikanskim vrtovima, 30. svibnja. Granice se otvaraju. Iz Svetišta javljaju kako će kapelani nastaviti moliti na nakane koje budu pristizale, posebno 11. u mjesecu i za moljenja krunice, što će se nastaviti prenositi svakog dana na različitim jezicima. Špilja je ponovno otvorena hodočasnicima. Počinju se vraćati u Lurd. Upravitelj svetišta O. Ribadeau Dumas sve poziva da dođemo u špilju, jer nas u njoj čeka Gospin osmijeh. (WL)

Utemeljiteljica Žive krunicePapa je 26. svibnja odobrio odredbu o

čudu po zagovoru sl. Božje Pauline Marie Jaricot. Riječ je o francuskoj vjernici svjetovnjakinji kandidatici za oltar.

Rođena je 22. srpnja 1799. u Lionu u Francuskoj gdje je 9. siječnja 1862. i umrla. U doba političkih i kulturnih

preokreta osnovala je g. 1822. Djelo za širenje vjere, danas papinsko misijsko.

Imala je, naime, predosjećaj sveopćenitosti, uviđajući kako treba

pomagati ne samo nekoj misijskoj zajednici, nego svima na svijetu.

Sudjelovala je tako u nastanku velikoga pokreta misijske suradnje koji je trebao

postupno uključivati cijelu Crkvu. Osim toga, bila je uvjerena kako misijsko djelo ne proizlazi iz njegove učinkovitosti niti

iz ljudskih sredstava, nego od Boga. Osnovala je zato g. 1826. pokret Žive

krunice, skupine kojoj je svakog mjeseca, nakon misnog slavlja, bilo povjereno

moliti po deseticu krunice za misije. Papa Ivan XXIII. proglasio ju je 25. veljače

1963. službenicom Božjom. (PMD

s m a r i j o m p o s v i j e t u

s m a r i j o m p o s v i j e t u

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 245

Krunica s PapomUoči Duhova, 30. svibnja Papa je pred špiljom Gospe Lurdske u Vatikanskim vrtovima molio krunicu za žrtve koronavirusa. U molitvenoj akciji sudjelovala su marijanska svetišta na svim kontinentima, među kojima francuski Lurd, portugalska Fatima, poljska Czestochowa, američka Bezgrj. Začeća u Washingtonu, nigerijska Elele, Naše Gospe u Bjelokosnoj Obali, argentiska Lujan i meksička Guadalupe, a prenošena je online i televizijom diljem čitavoga svijeta. Akciju su animirali muškarci i žene koji su teško trpjeli za zaraze, među kojima svećenik, redovnica, medicinska sestra, liječnik, volonter civilne zaštite s obitelji, novinarka - koji su naizmjence predvodili krunicu. To je prenosila iz Vatikana i Laudato TV u koju je bio uključen i HKR, a moglo se pratiti i na još nekim mrežnim stranicama. (VN)

Duhovne obnoveU Međugorju će se od 24. do 27. rujna održati 2. međunarodna duhovna obnova za glazbenike, a od 7. do 10. listopada 21. međunarodna duhovna obnova za bračne parove. (WM)

Oštećena Gospina bazilikaU prosvjedima i sukobima krajem svibnja i početkom lipnja u SAD nakon smrti G. Floyda oštećena su i brojna crkvena zdanja, a na mnogima su ispisane riječi uvrjedljiva sadržaja. Tako je oštećena katedrala Bezgrješnog začeća u Denveru. Na zgradi Gospe Libanonske - katedrale sv. Petra u Los Angelesu osvanule su poruke protiv američke policije. U Minneapolisu je od vatre lakše oštećena bazilika Svete Marije, duhovno središte grada, koja zbog ljepote privlači i brojne turiste. Američki biskupi pozvali su katolike na molitvu za ”izlječenje duboko slomljenih pogleda na druge i jednako tako slomljena društva”. (VN)

Gospa ponovno nad PragomUz pjevanje marijanskih pjesama i zvonjavu zvona na kuli Majke Božje u Pragu je početkom lipnja postavljena 15-metarska replika Gospina kipa, koji je nestao raspadom Austro-Ugarske tijekom I. svjetskog rata. Stari kip bio je postavljen u znak zahvalnosti što je grad bio pošteđen na kraju 30-ogodišnjeg rata. Novi je izrađen od pijeska iz Češke, Italije i Indije, a nadgleda praški Stari grad. (a)

Pomoćni biskup La PlateRektora katedrale i pro-generalnog vikara argentinske nadbiskupije La Plata Jorgea Estebana Gonzaleza Papa je imenovao pomoćnim biskupom te biskupije i naslovnim biskupom Alese. O. Gonzalez član je Schönstattske svećeničke lige, a od g. 2007. do 2018. bio je duhovni vođa schönstattskih djevojaka u Argentini. Rodom je iz La Plate, a 53 su mu godine. (WS)

Iz Macerate u Loreto13. lipnja održano je hodočašće iz Macerate u Loreto. Zbog opasnosti od zaraze, sudjelovalo je tek 20-ak mladih. Održano je samo u Loretu, od Gospina trga do svete kuće u bazilici, uz prolaz kroz sveta vrata, a virtualno su se priključili i drugi vjernici. Kao predstavnicima hodočasnika iz cijeloga svijeta obratio im se telefonski Papa, zahvalio im na sudjelovanju i ohrabrio ih. (VN)

Za posvećenje svećenikaNa blagdan Srca Isusova, ove godine 19. lipnja, kad je Svjetski dan molitve za posvećenje svećenika, g. 2009. započeo je globalni pokret krunice i drži se do danas. Toga dana, naime, svi su pozvani odvojiti pola sata za molitvu krunice za posvećenje svećenika. Pokretu je Papa udijelio 3. lipnja svoj blagoslov. (CNA)

p a p a o m a r i j i

246 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

U današnjem Evanđelju, na blagdan Uznesenja bl. Djevice Marije, bl. Djevica moli ovim riječima: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju“ (Lk 1, 46-47). Pogledajmo glagole te molitve: veliča i klikće. Dva glagola: „veliča“ i „klikće“. Klikće se kad se dogodi nešto tako lijepo da se nije dosta radovati u nutrini, u duši, nego želimo izraziti sreću čitavim tijelom: tada se klikće. Marija klikće zbog Boga. Tko zna je li se i nama dogodilo da klikćemo u Gospodinu: likujemo zbog postignuta rezultata, zbog dobre vijesti, ali Marija nas danas uči kliktati u Bogu. Zašto? Jer On – Bog – čini „velika… djela“ (usp. r. 49). Na velike stvari podsjeća drugi glagol: veličati. „Veliča duša moja.“ Veličati. Veličati, naime, znači uzvisivati neku stvarnost zbog njezine veličine, ljepote… Marija uzvisuje Gospodinovu veličinu, uzdiže mu hvalu govoreći da je On zaista velik. U životu je važno tražiti velike stvari, inače se gubimo u mnogim sitnicama. Ako želimo da nam život bude sretan, Marija nam pokazuje da Boga moramo staviti na prvo mjesto, jer samo je On velik. Koliko puta, naprotiv, u životu idemo za stvarima od male važnosti: predrasude, zlopamćenja, suparništva, zavisti, iluzije, suvišna materijalna dobra… Marija nas danas poziva dignuti pogled prema „velikim stvarima“ koje je Gospodin izveo u njoj. I u nama, u svakome od nas, Gospodin čini mnoge velike stvari. Moramo ih

prepoznati i uzvisivati, veličati Boga zbog njih. To što danas slavimo „velike su stvari“. Marija je uznesena na nebo: ona, neznatna i ponizna, prva prima najveću slavu. Ona, koja je ljudsko biće, jedna od nas, postiže vječnost u duši i tijelu. I ona nas ondje čeka, poput majke koja čeka da joj se djeca vrate kući. Božji narod zaziva je, naime, kao „vrata nebeska“. Mi smo na putu, putnici prema nebeskom domu. Danas gledamo Mariju i vidimo cilj. Vidimo da je jedno stvorenje uzneseno u slavu Isusa Krista uskrsnuloga i da to nije mogao biti nitko drugi doli ona, Otkupiteljeva Majka. Vidimo da je u raju, zajedno s Kristom, Novim Adamom, također Marija, nova Eva, i to nam daje utjehu i nadu na našemu ovozemaljskom hodočašću.Blagdan Uznesenja Marijina poziv je svima nama... Pogledajmo gore, nebo je otvoreno; ne ulijeva strah, nije više daleko, jer na pragu neba majka koja nas čeka i naša je majka. Ljubi nas, smiješi se i brižno nam pritječe u pomoć. Kao i svaka majka želi najbolje za svoju djecu i kaže nam: „Dragocjeni ste u Božjim očima; niste stvoreni za sitna zadovoljstva ovoga svijeta, nego za velike radosti neba.“ Dà, jer Bog je radost, ne dosada. Bog je radost. Pustimo da nas Majka Božja primi za ruku. Svaki put kad uzmemo krunicu u ruke i molimo se njoj, činimo korak naprijed prema velikomu životnom cilju.Papa FRANJO(Uz Anđeo Gospodnji na Veliku Gospu, 15. kolovoza 2019.)

Kliktati u Bogu

s m a r i j o m p o s v i j e t u

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 247

Pozdrav Djevici Zdravo, Marijo, Kraljice mudrih djevica,

koja si za nas preokrenula u blagoslov prokletstvo lude djevice.

Zdravo, diko majki sramežljivih, koja porodi spasenje sviju.

Raduj se, slavo anđela i ljudi, koja rodi vrelo radosti nebeskih a da nisi izgubila djevičanstva.

Erazmo ROTERDAMSKI (†1536.)

k r o z o v a j m j e s e c

248 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo veliko je otajstvo kojim Bog krijepi vjeru i nadu svoga naroda te postaje neiscrpno vrelo nadahnuća za kršćanski život. Premda nekima ta istina vjere djeluje čudno, ona je nešto najnaravnije djelovanju milosti i milosrđa Božjega u korist nas ljudi. To možemo vidjeti i iz svjedočanstva sv. Pavla koji je razmatrao učinke otajstva Kristova na nas ljude i naše spasenje. Iako ne govori izravno o Mariji, njegovo promišljanje može se primijeniti na otajstvo njezina uznesenja.

ANTROPOLOŠKI ZAOKRETSv. Pavao tumači Efežanima promjene koje su se s Kristom dogodile za nas ljude. Najprije ih podsjeća da su bili mrtvi zbog prijestupâ i grijehâ u kojima su “nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tom duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima” (Ef 2,2). Osim toga, drži da su ostali živjeli “u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi” zbog čega su bili “djeca gnjeva kao i drugi” (Ef 2,3). No s Kristom se dogodio velik preokret, jer je po njemu Bog iskazao svoje veliko milosrđe ljudima koje je uzljubio velikom ljubavlju. Učinci Božjeg milosrđa su neprocjenjivi: one koji su bili mrtvi (a svi su bili!), oživio je zajedno s Kristom: “nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ, oživi zajedno s

Kristom – milošću ste spašeni!” (Ef 2,5). No osim spasenja kao čina kojim uživamo Božje darove na zemlji, Bog je čovjeka već sada uzvisio: “te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje” (Ef 2,6-7). A suvišno je i govoriti da sv. Pavao ne pripisuje čovjeku zasluge spasenja, jer je riječ o besplatnim Božjim darovima kojima je izvor u Božjoj ljubavi koja praktički čovjeka ponovno stvara u Kristu i vodi ga prema punini života: “Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo” (Ef 2,8-10). Očito je da Apostol u svojoj teološkoj viziji promatra korjenit antropološki zaokret koji se dogodio s Kristom, jer

Uznesenje kao dar milosrđa

k r o z o v a j m j e s e c

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 249

mrtvaci su oživljeni, sinovi gnjeva su postali ljubljena djeca, neposlušni su postali poslušni, oni koji su sebe razgradili ponovo su stvoreni, osuđenici na propast podzemlja uzneseni su u slavu nebesku. No važno mu je naglasiti da se taj zaokret dogodio besplatnim Božjim darom i zahvatom u stvarnost u koju je sebe doveo čovjek grijehom i bijegom od Boga. Čovjek nije mogao niti je imao zasluga za takav dar, nego je Bog djelovao iz preobilja svoje ljubavi, unaprijed pripravivši svoj plan spasenja.

NEBESKI UČINAK Ta Pavlova teološka vizija može se savršeno primijeniti na Mariju i na njezino uznesenje u nebesku slavu, kojemu je potom preduvjet bezgrješno začeće. Štoviše, upravo u njoj vidimo najjasniji primjer milosti kojom nas je Bog obasuo u Kristu. U njezinu životu očituju se veliki darovi Božjega milosrđa, kojih je ona bila potpuno svjesna. Doista, njezino bezgrješno začeće izvrstan je primjer kako Bog unaprijed ljubi i kako ju je obasuo milosrđem prije nego se uopće može imali ikakve zasluge pred njim. Zato za Mariju i ispovijedamo da je, u vidu Kristova spasenjskog djela, bila unaprijed oslobođena od istočnoga grijeha. Slično se događa i za svakoga od nas: i mi smo unaprijed oslobođeni, prije negoli smo mogli imati zasluga. S razlikom što je Marija oslobođena od samoga začeća i od istočnoga grijeha, te nije živjela po Eonu ovoga svijeta. No i za nju vrijedi da je oživljena zajedno s Kristom, tj. spašena milošću, kao što kaže sv. Pavao za sve ljude. Ona nije bila

puna milosti sama od sebe, nego po Kristovu spasenjskom zahvatu na njezinu biću, pa je živjela bez požuda tijela, u potpunu posluhu i vjernosti Bogu.Kao što je Bog za nas unaprijed pripravio dobra djela da u njima živimo, tako je i za Mariju milost u kojoj je živjela čineći dobra djela vjere i potpuna predanja Bogu, te je nebeska slava logičan završetak svega što je Bog osigurao za svakoga čovjeka. Ako za nekoga vrijedi da je zajedno s Kristom uskrišen i posađen u nebesima, onda je to Marija – ona koja je bila potpuno uronjena u njegovu uskrsnu pobjedu te nagrađena slavom nebeskom sa svojim Sinom. Štoviše, jer je za nju unaprijed pripremio puninu dara milosti, tako ju je pridružio u punini proslavi svoga Sina. Cjelovito ju je uznio u nebo dušom i tijelom, jer ju je milošću unaprijed spasio od grijeha, pa je njezina slava u nebu dušom i tijelom plod toga Božjeg dara. Uistinu ju je oživio od trenutka začeća, da je već tada bila novo stvorenje u Kristu, te je onda i u njezinu uznesenju Bog pokazao preobilno bogatstvo milosti svoje budućim vjekovima. A kao vjerna službenica koja je povjerovala da će se ispuniti sve što je rečeno od Gospodina, najbolji je primjer kako se spašavamo po vjeri, te kako nam je sve što imamo i jesno, od začeća do uznesenja isključivo nezasluženi Božji dar. Kao što je Marija bila stvorena u Kristu i za Krista, za dobra djela spasenja, ostaje i nama kršćanima živjeti sukladno istom daru za istu viziju života. Ivan BODROŽIĆ

m i d a n a s i o v d j e

250 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Dogodilo se prije dva dana. Sjedila je na nogostupu Gundulićeve. Pognute glave s ispruženom rukom i bez riječi osluškivala je korake prolaznika i vremena. Prošao sam pokraj nje gledajući daljinu, no nešto me ipak vuklo natrag, nešto neobjašnjivo. Zavukao sam ruku u džep, izvadio novčanicu i stavio u njezinu ruku koja je čvrsto primila moju. Priznajem kako sam se na trenutak uplašio. Uočila je moj strah i samo prošaptala: „Danas mi treba dodir!” Nasmijao sam se i nestao s mislima o snazi dodira, zagrljaja, blizine... Kako čudesan lijek u koji je Bog ugradio poljubac!(Zvonko Džankić: Četiri godišnja doba)

OTKAD SE NISMO VIDJELIPripovijedao mi je prijatelj, Amigaso, o jednomu svom doživljaju, čudnu i zanimljivu (valjda se svakome slično dogodi): Na ulici u Zadru netko mi doviknu: „Di si, prijatelju, otkad se nismo vidili!“ Pristupio mi je, pristojno sam mu dao ruku, ali s nelagodom jer nemam pojma tko je. Ipak sam prihvatio razgovor u nadi da ću se sjetiti, čak sam predložio da ne stojimo blentavo na ulici, te smo sjeli u najbliži kafić. Trudim se prikriti da kopkam po sjećanju, kadli on izlane: „Oprosti, nisam te ni upitao kako ti

žena i dica?“ A meni svanulo i odlanulo: „Prijatelju, izgleda da se mi ne poznajemo, hajde da platimo piće pa svaki svojim putem!“ Oslobodi nas, Bože, da pred rajskim vratima mi kršćani tako doviknemo Isusu: „Prijatelju, s tobom smo jeli i pili!“, a On nam odgovori: Zaista vam kažem, ne poznam vas! Što god ste učinili (ili propustili učiniti) jednome od moje najmanje braće, to ste učinili ili neučinili – meni! Da, mi znamo, lica zajapurena od bijesa, braniti Isusa od ružnih napada i blaćenja po medijima, ali više „ne znamo“ pocrvenjeti od stida jer s nepodnošljivom lakoćom sami sebi uskraćujemo prepoznati Gospodina Isusa u bližnjima, osobito u onima koji nas trebaju, toliko smo prezaposleni potezanjem za rukav onih koji nam trebaju. Donosim vam jednu svoju ispovijed na tu temu, zabilježenu davno, već u bogoslovskim danima, u Splitu 1972. godine.

SUSREO SAM PROSJAKA: Jutros, u praskozorje, išuljao si se odnekud, ispod tuđeg stubišta, ti “soscijalni problemu”, bezimeni, kroz napukle zavjese svitanja i zagazio u pustoš svoga prebivališta – na prazne i hladne ulice velegrada. Ušao si u taj svoj nemili stan koji si napustio sinoć u izdisaju dana, baš u vrijeme kada se drugi “normalni” ljudi blaženo prepuštaju ugodnoj toplini svoga doma.Kad si se sinoć poput kradljivca kriomice uvukao pod stubište višekatnice, iz stanova je do tvojih nosnica dopirao razdražujuće

(Ne)prepoznavanjeIsusa”Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek” (Iv 12,8).

m i d a n a s i o v d j e

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 251

zamaman miris jela, pa si možda zavapio Bogu, ako nisi već zaboravio moliti, da se barem u snovima ispune tvoja priželjkivanja, da sanjaš toplu večeru i prijazan smiješak sustolnika. Ali – pločnik pod tvojim leđima bio je nemilosrdno tvrd i hladan, a utroba ti je cvilila od gladi pa se nemirni san tek nakon dugih sati napokon spustio na tvoje umorne oči. I upravo kad si sjedao za stol i prihvatio žlicu, a bilo je to pred samu zoru, studen te je prodrmala i okrutno vratila u grubu stvarnost. Potom si morao još dugo pritajen čekati da netko otvori haustor, kako bi svoje bijedno prenoćište napustio neprimijećen i možda ga opet koristiti.I tako si krenuo u još jedan novi dan od kojega se ničemu dobru nisi usudio nadati. Kanta za smeće jutros ti je bila milostiva: među otpatcima si sebi pronašao, pomislio si, kraljevski doručak, zahvaljujući razmaženu psiću

stare gospođe s trećeg kata koji je jučer imao loš apetit.Zatomivši donekle glad, sjeo si na klupu u parku i zadrijemao. Probudili su te vrapci u granju i toplo milovanje sunca koje „sja i dobrima i zlima“ i ne zazire od siromaha. Život je već ključao gradskim ulicama. Pored tebe je upravo prošla mlada majka sa svojim sinčićem i ti si se sjetio svoje prošlosti: na trenutak ti je lice omekšalo i čak se obojilo nečim što sliči na osmijeh jer ti je pred očima zasvijetlio dobri lik tvoje majke... Ali pomisao na njezinu agoniju i preranu smrt brzo je ugasila i tu jedinu svijetlu iskru tvojih sjećanja.Odjednom ti se lice i čelo skupiše u grč, a pod okom ti je zablistala suza: vidio si smrskanu desnicu dvanaestogodišnjeg dječaka kojemu su na radilištu naredili pretežak posao...Iz bolnice si krenuo u svijet, u tu svoju veliku tuđinu koja te primala i odbacivala kao strano tijelo, iz dana u dan te pojila čemerom i hranila gorčinom. I ovaj sunčani dan, u koji sam ja koraknuo s toliko radosti i poleta, za tebe je samo jedna nova postaja križnog puta, koji ne vodi nikuda, jer su u tvome srcu odavno pogašena sva nadanja.Pročitao sam sve to na tvome prerano ostarjelu licu, jutros prilikom našeg susreta. Ali, za tebe to i nije mogao biti susret, jer si možda već od djetinjstva, koje zapravo nisi ni imao, zaboravio kako izgleda da te netko od ljudi susretne i da ti prizna srodnost.Htio bih te ovog proljetnog jutra na koljenima zamoliti za oproštenje, u

252 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

ime čitavoga svijeta, nepoznati moj brate... Jer i ja sam jedan iz mnoštva onih koji su, prolazeći pored tebe, nebrojeno puta zatajili Boga – ne prepoznavši čovjeka u tebi i u sebi... Jedan sam od onih koji su u prolazu ubacili u tvoju zamašćenu kapu sitniš što im je smetao po džepovima i možda time pokušali podmititi vlastitu savjest, da ih ne žulja kada se budu prejedali skupim specijalitetima.Ili sam čak jedan od onih koji su te prijezirno pogledali i zaobišli, ocijenivši te parazitom, lijenčinom ili simulantom, pretvarčem, te pošli dalje još tvrđe sebični i bezosjećajni...A možda sam jedan od onih koji su te, u nekomu svom radosnu i svijetlu trenutku, darežljivo i izdašno obdarili novcem, ali se nisu sjetili da je tebi, čak i više nego kruh, potreban jedan ljudski dodir, samilostan pogled, prijazna riječ i dobroćudan osmijeh.Zato i ovoga lijepa dana, okružen mnoštvom, ti gutaš gorčinu svog martirija – sam i osamljen. A ipak, trebali bismo, barem mi kršćani, u svjetlu Evanđelja jasno na tebi prepoznati crte Kristova lica. I ne dopustiti da On u tebi nanovo proživljava svu strahotu golgotske napuštenosti.Jutros mi izgleda, brate moj, da te već stoljećima poznajem. Dopusti mi da na svoj dlan primim suzu s tvojeg oka i da se njome pričestim. Možda ću po njoj postati osjetljiviji za tvoju patnju, za sve nevolje i boli svijeta. I spremniji otkriti brata u svakom čovjeku.Stanko JERČIĆ

m i d a n a s i o v d j e o b l j e t n i c e

150 godina crkveBiskup Josip Juraj Strossmayer (†1905.) udovoljava 17. srpnja 1865. želji Ilačana te, kraj čudesno provrela izvora, Općina

postavlja Gospin kip. S vremenom se osjetila potreba i od izgradnje kapele na

tom mjestu. Kako je bila malena za hodočasničke potrebe, malo dalje od izvora počinje g. 1867. građenje veće,

današnje crkve (12 x 7 m), koja je dovršena za tri godine. Trokutasta je

zabata, nad kojim se izdiže 12 m visok toranj piramidasta krova. Iza oltara je ulaz u sakristiju, a u dnu pjevalište. Na

oltar je postavljena slika Gospe s Djetetom (57 x 69 cm), ulje na platnu,

koje je darovao vukovarski ozdravljenik. Crkva je blagoslovljena 15. kolovoza 1870., prije 150 godina. Na slavlje je

pristiglo mnoštvo hodočasnika, a mnogi i dan ranije. Čula se pjesma, naizmjence

hrvatska, rusinska, njemačka i mađarska.

volju i svoju obitelj stavili pod Gospinu zaštitu. I dobili su puno više negoli su ranije tražili: življu vjeru, dijete dobro poput anđela i, nakon 13 godina, drugo dijete. Uoči rođenja drugog djeteta bila sam u svetištu Gospe Sinjske. Sudjelovala sam u sv. Misi i molila za sretan porod. Zatim sam obišla oko Gospina oltara i zaustavila se na koljenima pred njezinom svetom Slikom. Šutjela sam. Znala sam, Majka zna moje potrebe. Gledala sam njezinu Sliku. Vjerovala sam da će sve biti dobro. I baš kad iziđoh iz svetišta, stiže poruka: „Majko, pukao mi je vodenjak, trudova nemam, u rodilištu sam.“ Pišem poruku: „Ne brini se, draga, upravo se vraćam iz svetišta od Gospe, moli da te zagovara pred Gospodinom.“ Njezina druga poruka me zabrinula jer liječnici nisu bili sigurni je li pukao vodenjak ili nije. Malo sam se sabrala, imam ja svog Liječnika koji zna sve. Predala sam se Gospodinu i Majci. Cijelu noć ništa se nije događalo. Molile smo. Sutradan inducirani porod i sretno rođen zdrav dječak! Radovala sam se i zahvaljivala Gospodinu i Majci. Zahvaljujem i sada. Ove godine svi ćemo im posebice zahvaliti u Sinju na blagdan Velike Gospe kada nebo i zemlja slave njezino uznesenje. Preporučit ćemo se Gospi da nam isprosi od Gospodina zaštitu od zla, da ustrajemo u vjeri i dobrim djelima na putu u Vječnu domovinu. Marija CVITKOVIĆ

Velike milosti Gospodin je darovao meni i mojima po zagovoru Gospe Sinjske. Rado dolazim u njezino svetište jer me njezin mili lik sa svete Slike i te kako privlači, a trenutci provedeni u molitvi i sabranosti pred njim ispunjaju utjehom. Uz blagost njezina pogleda osjetim rasterećenost od svega zemaljskoga i rajsku blizinu koja mi osvaja srce i dušu. Dolaze k njoj i moji dragi, posebno kći i zet koji svake godine pješače i po 60 kilometara do njezina svetišta. Već desetak godina hodočaste za svoje bolesno dijete. Zna Gospodin naše želje. Često ih ne ispunja jer su njegovi planovi uvijek bolji, iako ih ne razumijemo. Zato su zadnjih godina tražili jedino Božju

Gospi hvala

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 253

s v j e d o Ë a n s t v o

254 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

s m a r i j o m k r o z p o v i j e s t

Erazmo Roterdamski poznat je po djelu Pohvala ludosti, pa možda i začuđuje da njegovo ime susrećemo na stranicama „Marije“. Upravo taj humanist i jedan od najučenijih ljudi svoga vremena nije se ustručavao ponavljati: Djevica Marija nije nikada dovoljno hvaljena. Bogoslovac i bibličar, prevoditelj klasičnih spisa i djela ranokršćanskih auktora, nastojao je teologiju povezati uz biblijske temelje i kršćansku predaju. Za nas je važan zbog svojih promišljanja o bl. Djevici Mariji.

KRŠĆANSKI HUMANIZAMRođen u Roterdamu g. 1469., u ranom djetinjstvu ostao je Erazmo siroče. Njegovi skrbnici usmjerili su ga k redovničkom životu, pa je g. 1488. stupio u augustinski red, a g. 1492. zaređen je za svećenika. Međutim, red je napustio i dao se na proučavanje djela klasične i kršćanske starine. Željan studija, putuje Europom (Pariz, Torino, London, Rim, itd.) i sklapa prijateljstva s poznatim ljudima svoga vremena. S obzirom na protestantski pokret koji je u to doba nastajao, zauzimao je pomirljiv stav kritizirajući i protestante i katolike. Pisao je latinskim jezikom i objelodanio mnoge spise klasičnih i kršćanskih auktora. Crkvu je pozivao na izvore i evanđeosku jednostavnost. Evanđeoski ideal i kršćanstvo povezivao je s humanizmom. Promicao je slobodu misli, evanđeosku

čovječnost i humanističke vrjednote. U Bazelu je g. 1516. priredio svoje najvažnije djelo, kritičko izdanje Novoga zavjeta na izvornomu grčkom i u latinskom prijevodu. Nakon nemirna života, vjeran Katoličkoj Crkvi, ondje je g. 1536. i preminuo.

PRAVO ŠTOVANJEErazmo je tumačio novozavjetne tekstove o Navještenju, o Isusovu rođenju, o događajima u Kani i na Kalvariji. Priredio je misni obrazac za blagdan Gospe Loretske i napisao molitvu Gospi naslovljenu Pozdrav Djevici. Držao je da je Bog obdario Mariju izvanrednim darovima i povjerio joj važnu ulogu u djelu spasenja. Suprotstavljao se protestantima koji su joj tu ulogu umanjivali i udaljavali je od Crkve, čime se zapravo od Crkve udaljuje i Krista. Prema njegovu promišljanju, Marija je Majka Božja, sva sveta, jer je u svom krilu nosila Sina Božjega, a kršćanima je uzor života po evanđelju.Erazmo se zauzimao za pravu pobožnost prema Otkupiteljevoj Majci i kritizirao pretjeranosti na tom području. U djelu Pohvala ludosti (1509.) podvrgao je kritici izvanjsko marijansko štovanje, ako je odvojeno od nasljedovanja Gospinih krjeposti: „Pravo i najvažnije štovanje presvete Djevice sastoji se u četiri čina: hvaljenju, čašćenju, zazivanju i nasljedovanju. Najvažnije je nasljedovanje, jer bez njega svi ostali čini ostaju neplodni, a ono samo sadrži sve ostale.“ Žalio se na običan puk jer pridaje veću učinkovitost Mariji negoli Isusu koji bi

Nikada dovoljno hvaljena

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 255

trebao biti u središtu života i sve pobožnosti. Marijansku hvalu treba ugraditi u okvir Kristova štovanja i pritom izbjegavati nazivlje koje nije biblijsko.

s m a r i j o m k r o z p o v i j e s t

MISNI OBRAZACPo želji župnika Teobalda Bietricija g. 1525. Erazmo je priredio misni obrazac u čast bl. Djevice Marije Lauretanske, kojoj je bila posvećena župska crkva u Porrentruyu. Odobrio ga je biskup Besançona, a uz obrazac Erazmo je napisao prijatelju župniku: „Majka Djevica radovat će se ako Loreto cvjeta za nju i ako dovede mnoge vjernike ljubavi svoga Sina.“ Za misna čitanja izabrao je svetopisamske ulomke koji ističu Marijino djevičanstvo i njezino posredništvo. Svoj predložak završio je prošnjom: „Budi milostiva, Djevice, onima koji te slave pobožnim pjesmama. Otkloni srdžbu Božju da ne udari munjom grješnike! Budi lovorika i raduj se što te posvuda zazivaju Loretska, sve do na kraj svijeta i što ti se posvuda podižu novi oltari.“Erazmo je opisao i Gospino svetište u engleskom Walsinghamu. „Gledajući ga, dobiva se dojam nebeske duge, toliko je osvijetljeno draguljima, zlatom i srebrom. Gospa je s desne oltara, njezina mala prilika u polihronu drvu. U tom svetištu je molio: „O Djevice Marijo, koja si svojim djevičanskim grudima dojila svoga Sina, gospodara neba i zemlje, molimo te, nakon što njegovom krvlju budemo očišćeni svake prijevare i obmane, da čeznemo za pravim mlijekom evanđelja, kako bismo postigli zrelost punine Kristove.“ Povijest kršćanske duhovnosti svjedoči da je Erazmo imao pravo: Djevica Marija nije nikada dovoljno hvaljena.Dinko ARAČIĆ

Velikoj GospiIz groba uznesena

uz pratnju kerubinâSinu svom, u Očev dom.

Pogledom je ispratiovjerni Ivan apostol,

sin od Sina darovan.Djevica je uznesenai dušom i tijelom,

u Očev dom, Sinu svom.Zdravko ŠILIĆ

l i k o v n a k u l t u r a

256 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Po likovnom motivu umjetničko djelo može biti profano, tj. svjetovnog sadržaja, preko kojega umjetnik želi izraziti osobnu likovnu formu, ili sakralno da se likovnom djelu pridaju štovateljske časti ili da slikovito tumači povijest spasenja. U izražaju jednoga ili drugoga likovnog motiva, ponekad se dogodi da umjetnik jedno snuje, a vjernik drugo određuje. Tada umjetnička forma, kao način likovnog izražaja, ostaje ista, ali se mijenja namjena sadržaja iz profanoga u sakralno ili religiozno umjetničko djelo.

OD PROFANOGA DO SAKRALNOGAU Luviglianu, na Euganejskom brežuljku u blizini Padove, jedanaestogodišnja djevojčica Angelina nosila je u naručju mlađega brata Giovannija. Kad ih je umjetnik Roberto Ferruzzi (†1934.) ugledao, naslikao ih je uljem na platnu. Sliku je nazvao Zingarella (Cigančica), po romskom običaju u kojem ciganke nose djecu u prošnju. Njome je na Venecijanskom bienalnu 1897. predstavio ljepotu majke i djeteta te motiv nazvao Maternità - Majčinstvo. Iako nije imala religiozni predznak, zahvaljujući sjetnom zagrljaju slika je nazvana Madonnina – Mala Gospa ili Gospica.Na Bijenalu je slika toliko bila omiljena da je prodana nepoznatom kolekcionaru za 30.000 lira, u ono

vrijeme neobično visoku cijenu. Firentinska obitelj Alinari, vlasnik poznate fotografske radionice, otkupila je licencu da sliku može reproducirati. Zahvaljujući fotografskoj tehnici umnažanja u bezbroj primjeraka, slika se proširila po cijelom svijetu. Kršćanski vjernici odmah su zapazili da se u nježnu zagrljaju sestre i brata krije mlada Gospa i mali Isus. Zato nije čudno da je slika dobila više imena: Gospa s Djetetom, Nježna Gospa, Mala Majka, Gospica, Gospođica, Madonnella, Madonnina. Zanimljivo je da su je kršćanski emigranti nosili sa sobom na putovanjima u Ameriku pod nazivom Gospa Putevoditeljica i Gospa od Odmora.

OD ORIGINALA DO KOPIJEDjevojčica, koja nosi brata u naručju, tek je toliko podigla glavu, obavijenu zlatnom ukrašenom maramom, da joj se jasno zapaža toplina punašna lica i sjetni pogled koji izvire iz crne kose. Modri ogrtač, ispod kojega se nazire crvena haljina, obavija joj ramena i ruke. U skromnoj sivkastoj ženskoj haljinici s bijelim ovratnikom i crnim povezom oko pojasa, brat joj blaženo, zatvorenih očiju i usana, spava u naručju. Dok se bezbrižno odmara, čini se da mu sestra dolazi pred dovratnik nečije kuće i moli za hranu. Upravo su u njezinu, odnosno Gospinu otvorenu pogledu vjernici osjetili poziv da otvore svoje srce Isusu, koji mirno počiva u majčinu naručju. Iako se iz fotografske radionice prizor proširio po cijelom svijetu kao sakralni

Gospica

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 257

motiv, izvornik je nestao. Srećom da su neki umjetnici, prema fotografijama, izrađivali kopije u tiskarske svrhe, pretpostavljamo kako bi trebao izgledati original. Uglavnom su se pojavile dvije inačice, koje se razlikuju tek u boji Gospine marame, zlatna ili modra kao haljina, i pozadine, dovratnik ili plavo nebo s bijelim oblacima.Pretpostavlja se da je izvornik kupio američki gospodarstvenik i diplomat u Francuskoj John George Alexander Leishman (†1924.). Međutim, brod koji je prevozio sliku za njegovu privatnu kolekciju u Pennsylvaniji, potonuo je negdje u Atlantskom oceanu, pa je original ostao jedino u reprodukcijama braće Alinari.

SUSRET KĆERI I MAJKEČ. s. Angela Maria Bovo (†2014.), iz Kongregacije sestara sv. Josipa u Carondeletu u Kaliforniji, dala se na istraživanje obiteljskog podrijetla. Otkrila je da su joj roditelji izbjegli iz Italije u Oakland u Kaliforniji. U Veneciji je g. 1984. pronašla dvije materine sestre. Teta Giulija dovela ju je u obiteljsku kuću u kojoj je živjela njezina majka Angelina. U njoj joj je pokazala fotografiju Feruzzijeve slike: Ova je Gospa tvoja majka. Želeći potvrditi da je Gospa majka svih vjernika, redovnica je odgovorila: Znam, da je Gospa moja majka. Teta je nadodala: Ne, ovo je tvoja biološka majka. Na to joj je teta ispripovjedila istinu o slici. Angela je ostala iznenađena. Zatim je pronašla

Feruzzijeve rođake i umjetnikove osobne zabilješke. Dokumenti su potvrdili dokaz da su majka Angelina i brat Giovanni prikazani kao mlada Gospa i mali Isus. Angelina Cian (†1977.), majka č. s. Angele, udala se g. 1906. za Antonija Bovo (†1929.) i s njim se te godine preselila u Ameriku. Ubrzo je veza s rodbinom prekinuta jer je otac preminuo od gripe, a brinući se za desetero djece, majka je psihički oboljela i završila u kalifornijskoj umobolnici sv. Terezije u Haywoodu. Nikome nije odala tajnu povezanosti sa svetom slikom. Č. s. Angela Maria objavila je svoje otkriće u američkom rimokatoličkom mjesečniku Catholic Digest, svibanj 1986., str. 58–61, pod naslovom: Njezina je majka bila – Gospa (Her Mother was a Madonna). Ante Branko PERIŠA

l i k o v n a k u l t u r a

m a r i j a n s k a d u h o v n o s t

258 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Kad govorimo o euharistijskoj duhovnosti u pritaji su prisutni rizici, koje u biti poznajemo, ali kojima manje ili više u praksi teško izmičemo. Nabrojit ćemo samo najredovitije.

PET NAJVAŽNIJIH RIZIKA1. Određeno stanje navike na Presveto otajstvo iliti unutarnja nesposobnost za čuđenje pred Božjim tajnama svaki put kada slavimo Svetu misnu žrtvu, Božjem čudu koji je s nama, za nas, Bogu koji prihvaća naš materijalni svijet, pod likom komadića kruha i preobražava našu redovitost svakodnevice u sebe samoga. To je određen produžetak Božje logike Utjelovljenja, tj. pristupačnosti, koja prihvaća i mogućnost dodira osobe koja je zaboravila cijenu onoga koga prima. Realnost Kristove stvarne prisutnosti može nam postati do te mjere uobičajna da nam više ne privlači pažnju, kao što se dogodi sa zrakom koji dišemo ili vodom koju pijemo. Redovito u životu, navika je popraćena rastresenošću koja kao neka brana sprječava da Riječ, koja je sakramentalno sada izišla iz Božjih usta, prožme svakodnevicu. 2. Misliti na Euharistiju isključivo za druge ili smanjivati utjecaj koji bi misna žrtva trebala imati na moj život. Istina je da trebamo imati usmjerenost na bližnjega, ali ako mi sami ne doživljavamo da smo prožeti

Euharistijom, postajemo oni koji ponavljaju stvari, a ne navjestitelji Evanđelja. Tako možemo pasti u paradoks da drugima objašnjavamo sveta otajstva, a da ih više nismo u stanju objasniti sebi.3. Misliti na Euharistiju u intimističkim kategorijama, Euharistija samo za mene. Zatvoriti se u krug pobožnjaštva i ne uviđati crkvenu dimenziju zajednice kao ni pastoralnomisionarski vid svakog slavljenja Svete misne žrtve.4. Žurba. Ili unutarnji i izvanjski stav koji ne daje vremena otajstvu da odjekne u dušama i prožme ih ili barem dopre do iskustva života. Žurba za vrijeme slavljenja sv. Mise koja se očituje u potpunoj odsutnosti kontemplativnih trenutaka šutnje, na koje rubrike u misalu upućuju. Žurba u izgovaranju riječi misnih molitava zna često biti popraćena obilnim vremenom koje dajemo svojim riječima. Žurba je izraz nedostatka priprave za slavljenje Euharistije. Znamo da valja pripraviti duh, tijelo i srce ne samo neposredno nego i daljnjom pripravom da bi se došlo do unutarnje spremnosti na susret s Isusom koji djeluje u Sakramentu i u životu.5. Konzumizam ili traženje neposrednoga, vidljivoga, onoga što zadovoljava, zaboravljajući duboki smisao Euharistije. Mislim na previše ljudskih riječi koje guše Riječ Božju. Kad se teži za tim da sv. Misa kaže ono što mi unaprijed određujemo da treba reći zbog vladajućeg utjecaja slavitelja, njegovih karizmi i riječi. U to ulazi,

Euharistijska duhovnost

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 259

npr., držati da nečija propovijed ili nastup označava sv. Misu kao dobru ili ne, a njezini ostali dijelovi su za odradu.

ODNOS PREMA EUHARISTIJISv. Ljudevit stavlja nam Mariju pred oči kao uzor odnosa prema Euharistiji: “Isuse, ne možeš ostaviti Mariju, toliko je jaka ljubav koja vas veže, zbog toga si malo prije svoje smrti ustanovio Euharistiju, da bi nakon svoga Uzašašća ovdje na zemlji bio njezina utjeha. Toliko si se naslađivao u njezinu prečistom krilu tijekom devet mjeseci, da si ponovno htio više puta u njoj otpočinuti u tišini. Ti se u njezinu Srcu kao na oltaru prikazuješ Nebeskom Ocu.Izgnan iz srca grješnih ljudi, Isuse, dolaziš u njezino sveto Srce i primaš u njemu savršenu čast, jer njezino Srce ti

pjeva slatku uzvišenu pjesmu hvale i slave koju samo ono može otpjevati kako tebi dolikuje. Isuse, ti se ugodno odmaraš na ležaljki njezine čistoće, kušaš neizrecivu radost u plamenu njezine ljubavi, ali iznad svega njezina poniznost te privlači da siđeš u nju i očarava tvoje veličanstvo. Isuse, pun zahvalnosti činiš Mariju dionicom svega svojega blaga, hraniš je svojim tijelom koje je ona u djetinjstvu othranila mlijekom iz svojih prečistih prsiju. A za uzvrat, ti je hraniš svojom božanskom krvlju.Koju li je radost i milinu ona doživljavala u slatkim trenutcima kad je nježno primala svoga ljubljenog Sina. Tada je njezino sveto Srce kliktalo zbog radosti u Isusu, svome Spasitelju. Njezino presveto Srce je plamen, gorući grm koji izgara i koje samo u svom Bogu pronalazi sebe, svoje boravište i život. Gori, a ne izgara jer se nikad ne može previše ljubiti. Ljubav u tomu velikom otajstvu izgleda kao da njihova srca spaja te postaju jedno. Među njima sve postaje zajedničko, jer Sin je potpuno u svojoj Majci, a u Mariji se nazire samo njezin ljubljeni sin Isus. Tada ona svojom molitvom zadobiva milosrđe siromašnim grješnicima. On je njezin Sin, ona je njegova Majka. Njezino presv. Srce i prečisto krilo razoružaju Isusa. O kršćani, vjerna Djevica svojim pričestima pokazuje nam svetu pripravu i stav kako savršeno ispuniti svoju dužnost prema Isusu u Presv. Sakramentu” (Pjesme, 134). Miljenko SUŠAC

m a r i j a n s k a d u h o v n o s t

æ i v i m o u o b i t e l j i

260 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Modernom čovjeku računalo je postalo neizostavan priručnik u svakodnevici. Umjesto olovke, pera i papira, u ruci je mobitel, na koljenima laptop, na stolu računalo. Zaslon je zamijenio papir, a tipkovnica olovku. Mala djeca već od prvih koraka znaju rukovati novim napravama koje su starijima problem. Djeca uče od početka, a stariji su već odavno uvježbali svoj centar za grafomotoriku, koji ne samo da nije lako prevariti nego treba vremena, strpljenja i znanja za učenje novog načina pisanja i komuniciranja. Sjetimo se prvog razreda nekoć i danas. Kad se pisalo crte i crtice u crtančice. Zatim se učilo slovo po slovo, pazilo na krasnopis. Rukopisi starijih generacija bili su čak prepoznatljivi po školama koje su pohađali. I danas postoje crtančice i pripreme za školu, a uz to i računala.

E-NASTAVANešto o čemu se nekoć moglo jedino sanjati, danas je stvarnost. Kako je izgledala nastava u obitelji ne samo s brojnom djecom nego i s jednim jedinim djetetom? Jesu li svi imali sredstava za kupnju osobnih računala ili su se snalazili kako znaju? Tko je u kući bio nastavnik i učitelj uz učitelja preko zaslona? Vrijedilo bi s djecom i roditeljima razgovarati o tako prilagođenoj nastavi. Ona nam daje nove mogućnosti rada kod kuće. Sjećam se vrijednog arhitekta koji je svaki dan pješačio do škole sat i toliko

natrag. Mnogi učenici pješačili su i po snijegu i po kiši. Neki su imali „sreću“ da su prva četiri razreda imali školu u blizini. Neki su pak imali školske autobuse. Neki nisu imali ništa. Rano bi ustajali. Putem je bilo izazova i zanimljivosti. Bilo je neizostavnih druženja koja se pamte cijeli život. Djeca su na putu do škole „u živo“ bila dio serije i nije im trebala televizija za uživljavanje u nečije avanture. Koristeći e-nastavu, ostaju kod kuće. Ne posjećuju prijatelje, ali su satima s njima u igri preko računala. Kakvim će plodovima uroditi, pokazat će budućnost. Moglo bi se razmišljati o trajnoj e-nastavi za djecu koja zbog bolesti ne mogu doći u školu. I zbog udaljenosti. Napuštena sela i prazne kuće za odmor nisu li prigoda da se gradovi rasterete bar dijela stanovništva?! Ostavimo to na razmišljanje onima koji donose zakone, da ih usklade i, poučeni s

Predah

æ i v i m o u o b i t e l j i

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 261

novonastalom situacijom, naprave nešto za bolje sutra.

ODMORPred nama je još jedno ljeto. Vjerujem da i djeca i ukućani jedva čekaju odmak od zadataka i uradaka. Za neke će odmor značiti odložiti i računalo, a za druge pak uzeti ga i surfati do mile volje; tražiti zanimljive članke i korisna štiva ili tek neke informacije. Umjesto slanja razglednica, napravit će niz fotografija i poslati ih e-poštom dragima ili pak objaviti na instagramu i facebooku, pa neka gleda tko hoće. Nema trošenja za razglednice i marke. Ne treba se mučiti oko rukopisa ni hoće li poštar uspjeti pročitati adresu. Slike govore i bez teksta, a adresant ne treba tražiti prostor za pohranu vrijednih razglednica. Sve je kao na dlanu i može se sačuvati u memoriji računala ili pak izbrisati nakon što se vidi. Informacije dolaze, prolaze i odlaze. Odgovornost je provjeriti od kuda dolaze i razmisliti kome ih šaljemo i kakve. Ako smo izabrali samo jednu povjerljivu osobu za komunikaciju, e-način komuniciranja nije najbolji za iznošenje intimnih osobnih doživljaja. Kada internetske veze zakažu, a stranke i pacijenti čekaju, htjeli mi ili ne, zaustavljamo se i čekamo vezu. Eto neočekivanoga trenutka odmora koji nije dobro došao. Takve je trenutke važno znati osmisliti, bilo razgovorom s osobom pored nas, nekom strjelovitom molitvom ili razmišljanjem. Poput računala kojemu treba resetiranje, i nama je potrebna

stanka. Premda život ni vrijeme ne možemo zaustaviti, ponekad se treba vratiti na početak. Početi ponovno ako se izgubio program ili smo nezadovoljni učinkom. Nastavimo gdje smo stali ako smo zadovoljni onim što smo učinili.

U MARIJINOJ ŠKOLIU svakom čovjeku postoji prostor intime, ono dubuko njegovo u koje može prodrijeti jedino Bog. Taj prostor susreta važan je za oblikovanje osobnog odnosa s Bogom i za oblikovanje osobnosti. U mnogim je susretima čovjek ranjen zbog nepoštivanja tog prostora. Prostor u kojem prebiva Bog, je svet. Marija je bila živo svetohranište. Nosila je Isusa pod srcem i u srcu. Pohranjivala je događanje u srcu, a ne na sticku, CD, albumu, googlu. Nije imala fotoaparat ni mobitel da pošalje slike s puta u Egipat, niti da slika betlehemsku špilju, ni zadnje trenutke Isusove muke na Golgoti. Ipak su u mnogim krajevima knjige, enciklopedije, crkve i muzeji, portali, zidovi i stranice puni slika iz života Isusa, Marije i Josipa, svete Obitelji… Ovjekovječili su ih vrijedni umjetnici koji su svoje srce otvorili Bogu i poput Marije izrekli svoj Neka mi bude. Bilo na moru ili u planini, u kući, na radnom mjestu, u procesiji, na Misi, u zajedničkoj molitvi ili na osami, pronađimo i ovog ljeta prostor i vrijeme za susret s Gospodinom. Podijelimo radost susreta prihvaćajući bližnje s ljubavlju i razumijevanjem poštujući prostor u kojem prebiva Bog.Danijela DE MICHELI VITTURI

262 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Obdarena milošću, Nazaretska Djevica prihvatila je Božji poziv i podarila ljudsko tijelo Sinu Božjemu te time postala suradnica u Božjem djelu spasenja. Nepodijeljena srca stavila se Bogu na raspolaganje, slušala njegovu riječ i postala uzorom vjernice. Kristovi sljedbenici zbog toga joj iskazuju osobitu ljubav i štovanje. Uz mnoge katoličke narode, i Hrvati je časte i zazivaju kao svoju Kraljicu. Međutim, ako je ona svojina svega naroda Božjega, smije li ju jedan narod nazivati svojom Kraljicom i kao takvu štovati?

TEMELJISvi su ljudi Božja stvorenja. U Kristu Isusu kršćani su djeca istoga Oca nebeskoga, braća i sestre. Crkva je u službi čovjeka. Uvijek i svagdje promiče značajke cjelovite čovječnosti. Svaki čovjek, ma gdje živio i ne znam čime se bavio, u sebi je duboko označen i narodnom pripadnošću. U kulturi i povijesti hrvatskoga naroda već stoljećima živi Kristov Duh koji se očituje i unutar hrvatske kulturne i povijesne baštine. S tog zrenika, hrvatski narod velikim dijelom odredila je njegova pripadnost Katoličkoj Crkvi. Budući da je većinski katolički, ubraja se među tradicijski katoličke narode, bez obzira na to što u njemu ima idejnih i vjerskih razlika. Stoga i kao pojedinci i kao narod, hrvatski katolici smiju Majku Gospodinovu nazivati svojom Kraljicom i kao takvu

ju štovati, što ne znači da ona nije Majka i Kraljica i drugim kršćanskim narodima.

POČETCIPo dolsku u današnju postojbinu, hrvatski narod osobitom ljubavlju vezan je uz Majku Gospodinovu. O tomu svjedoče brojne crkve njoj u čast podignute. U njih su se okupljali i u njima Gospi u zagovor utjecali hrvatski katolici u svojoj patničkoj prošlosti. Gospa je bila nadahnuće njihovim majstorima pera, kista i dlijeta, glazbenicima i graditeljima, uzor za nasljedovanje kršćanskim sinovima i kćerima te dobra Majka bliska svemu hrvatskom puku. Bila je jamac hrvatske samostalnosti, samosvijesti i opstanka u teškim vremenima. Njezinim duhom obilježena je hrvatska duhovnost, da je hrvatska Domovina s pravom u 17. st. prozvana Marijanskom Kraljevinom, a kasnije i Gospa Kraljicom Hrvata.Naslov Kraljice bl. Djevici Mariji mnogi pridaju od davnine. U

Smijemo li Gospu nazivati Kraljicom Hrvata?

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 263

Smijemo li Gospu nazivati Kraljicom Hrvata?Kraljevstva. To je i učinjeno pod isusovačkim vodstvom, pa ju je nadb. Antun Bauer (†1937.) 16. srpnja 1933. posvetio Majci Božjoj Sljemenskoj - Kraljici Hrvata. Na njezinu oltaru ističe se lik Kraljice Hrvata u drvenu reljefu.Beogradska diktatura sve više je potiskivala hrvatski narod. Da ga ohrabre, zagrebački nadbiskupi A. Bauer i Alojzije Stepinac (†1960.) upriličili su slavlje 250. obljetnice ponovnoga našašća bistričkoga Gospina kipa. On je znak patnje hrvatskoga naroda tijekom povijesti, pa ga je svečano okrunio nadb. A. Bauer u Mariji Bistrici 7. srpnja 1935. i Majku Božju Bistričku proglasio Kraljicom Hrvata. Zlatne krune u stilu su kacige, kakve su nosili hrvatski kraljevi u doba vladarske loze Trpimirovića. U to doba, vjernici zagrebačkog Remetinca podigli su crkvu Kraljici Hrvata u čast, po uzoru na sljemensku, a g. 1935. posvetio ju je nadb. A. Bauer. U zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici, 25. ožujka 1936. nadb. A. Stepinac blagoslovio je kamen temeljac za crkvu Majke Božje Lurdske, za koju je želio da bude posvećena Kraljici Hrvata. U kripti je i njezin reljef u brončanom medaljonu (25 cm promjera), poprsje Moliteljice uzdignutih ruku. U desnici joj je žezlo, a na grudima štit s hrvatskim grbom. Pokretom i odjećom podsjeća na najstariji Gospin lik u hrvatskoj likovnoj umjetnosti iz Biskupije kraj Knina.Petar LUBINA

litanijama u molitveniku Raj duše (Padova, 1560.),

Gospu Trsatsku Nikola Dešić

naziva Svetom mati Didovine i tako bl. Djevicu izravno povezuje s hrvatskom domovinom. Od g. 1904., u svojoj najraširenijoj

marijanskoj popijevci Rajska

Djevo, koju je napisao o. Petar

Perica (†1944.), hrvatski katolici

izričito ju nazivaju Kraljicom Hrvata. Prodrla je

ta pjesma duboko u tkivo hrvatske narodne duše i srasla s hrvatskim katoličkim bićem, da je postala svojevrsna hrvatska katolička nacionalna himna.

ŠIRENJEŠtovanje Kraljice Hrvata posebice se rasplamsalo u Zagrebu tridesetih godina 20. stoljeća, kad su srbijanskim političkim planom Hrvati izgubili i posljednje ostatke svoje državnosti. Na poticaj zagrebačkih planinara, g. 1928. odlučeno je da se na Medvednici sagradi crkva Gospi u zahvalu i na spomen 1000 godina Hrvatskoga

r a z g o v a r a l i s m o

264 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

U Vodicama kraj Šibenika diže se na vrhu brežuljka svetište Gospe od Okita, koje ove godine obilježava trostruki jubilej. Bio je to povod da o tome porazgovorimo s vodičkim župnikom don Franjom Glasnovićem.- O kakvim se jubilejima radi?- U sklopu pastoralne godine 2019./2020. vodička župa sv. Križa slavi Godinu Okita. Za Vodičane Okit je sveto brdo u zaleđu naselja, uz koje su naraštaji posebno vezani. Godinu Okita započeli smo na uočnicu Male Gospe 8. rujna 2019., proslavit ćemo ju na blagdan Gospe od Karmela 16. srpnja 2020. i završiti na blagdan Male Gospe 2020. Riječ je zapravo o trima jubilejima koja su povezana s Okitom - 350. obljetnica od izgradnje prve crkve na njemu, 70 godina klena koji je ras-tao ispred crkve – njegova cvjetanja od g. 1880. do 1950., kao i od njegova posljednjeg cvjetanja do 2020., te 25 godina od blagoslova kamena temeljca nove, današnje crkve na Okitu, koja je započeta 1995.

SVETO BRDO- Što Okit znači Vodičanima?- Okit je Vodičanima sveto mjesto. U njemu prepoznaju svoju vjeru, povijest, a rekao bih i svoj identitet. Mnogi od njih poistovjećuju se s Gospom i Okitom. Za njih je to nešto više od povijesti i događaja. Kao što jednom reče naš biskup Ante, prenoseći svoje

iskustvo i riječi svoga djeda, koji je u blizini Okita imao svoj vinograd: „Slušaj, sinko, Okit govori!“ Upravo to! Okit govori po Gospi od Karmela već tri i pol stoljeća, otkako su stari Vodičani g. 1670. na njemu sagradili prvu crkvu. Otada je to nepresušno vrelo duhovne snage, nadahnuće i pokretač duhovnog života. Uvijek iznova potiče nove generacije da ostanu postojane u vjeri i odane svojoj Zaštitnici, te se iz vjere ponovno vrate na nj i iznova još snažniji grade ono što je porušeno. Bez obzira na povijesne prilike i nedaće, a bilo ih je puno. Najbolje to pokazuje povijest Okita, osobito za ratnih događaja g. 1943. i 1991., kad su neprijatelji rušili njegovu crkvu. - Klen na Okitu ima svoju povijest...- Povijest klena je zanimljiva, ali i čudnovata. Pokazuje da se Bog čudesno pokazuje nama ljudima u povijesti spa-senja. Kao što je i don Jozo Mužić u svojoj knjizi o Okitu, Gospi i klenu

U prošlost za budućnost

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 265

kazao, to je Božji znak koji se pokazao u Božiću, na Badnjak kada je stablo cvalo svake treće godine. Znak je to Vodičanima, ali i svima o Božjoj čudesnoj prisutnosti. Na Božić se Bog u Božiću utjelovio i postao dio nas. Ta neobičnost pokazuje da je Bog i dalje s nama. Klen je cvao od g. 1880. do 1950., kad su ga neprijatelji vjere pos-jekli. No, ono što ostaje u čovjeku i ne može se uništiti jesu njegova vjera i ljubav prema Bogu i čovjeku.

DA SVETIŠTE ZAŽIVI- Jesu li jubileji dostojno obilježeni?- Od otvorenja Godine Okita, svake prve subote održavala su se hodočašća na Okit i slavlja u svetištu. Sudjelovali su brojni župljani i hodočasnici iz okolnih mjesta, počevši od naših prvopričesnika do članova bratovština. U subotu pred Božić, našem hodočašću, već drugu godinu, pridružio se i don J. Mužić s hodočasnicima iz Splita. Pješačili su od Vodica na Okit gdje su u 23 sata imali sv. Misu. Zbog koronavirusa, ove godine nismo imali tradicionalni križni put u IV. korizmenu nedjelju. Iz istog razloga, skromno smo 2. svibnja pro-slavili 25. obljetnicu blagoslova kamena temeljca i početka gradnje novog svetišta, treće crkve na Okitu. Slavlje je predvodio domaći sin, katedralni župnik don Krešimir Mateša, a naš mještanin Šime Strikoman ovjekovječio je slavlje milenijskom fotografijom. Dijelom smo ostvarili i planiranu kulturnu manifestaciju u sklopu 10. Uskrsnih dana u Vodicama, poetsko-fotografsku večer nadahnutu

Okitom. To je bilo učinjeno online.- Što je još u planu?- Sve to planiramo nastaviti i nakon jubileja te učiniti da Okit još više zaživi, da hodočasnici češće dolaze i slave svete Mise, da dožive duhovne radosti i ljepotu Okita te ga bolje upoznaju. Okit zaslužuje i posebnu monografiju, u kojoj bi bila njegova povijest i svi događaji, zaokruženi na jednome mjestu.

SJEĆANJE ZA BUDUĆNOST- A glavno slavlje?- Glavna proslava bit će na blagdan Gospe od Karmela, 16. srpnja, a pre-thodit će joj devetnica i duhovna obnova. Na uočnicu je u planu i velika procesija od župne crkve do svetišta, zatim Misa i bdjenje. Na blagdan će biti više misnih slavlja, a glavno u 10,30 sati predvodi će naš biskup Tomislav Rogić.- Koja je svrha slavlja tih jubileja?- Svrha je slavlja da se prisjetimo slavne i teške povijesti našega svetišta, ali također vjere i snage mnogih naraštaja vodičkoga puka Božjega koji se nikad nije dao smesti nego je uvijek iznova uspijevao smoći dovoljno snage da nas-tavi dalje. Ovim slavljima zahvaljujemo na svemu tome Bogu i bl. Gospi. Preporučujemo im i današnji naraštaj, da se utvrdi u vjeri, ojača u nadi i osvježi u ljubavi kako bi odvažno nas-tavio gdje su stari stali te sve to prenio budućim naraštajima, da bi i oni mogli živjeti vjeru i od vjere. Razgovarao: K. JOLIĆ

r a z g o v a r a l i s m o

m o j a d j e c a i j a

266 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Na stolu čaj i kolač. Nestrpljivo očekujem svoje drage da dođu kako bismo zajedno sjeli za stol. Netom su stupili nogom u kuhinju, najstarija je posegnula za kolačem.- Pohlepnice pohlepna! Uzela je najbolji dio! - povikala je mala Emanuela i već ispruženu sestrinu ruku zaustavila na pola puta. Najstarija se iskeljila Emanueli u lice:- Ti ćeš meni reći...Mali Ivan, naš susjed koji se zatekao u nas, osjetivši da mu je prijateljica u opasnosti, Emanuelu je ugrizao za ruku. Ona vrisnula i opalila ga po glavi. U istom trnutku dobila je po nosu od onoga s lijeve i desne strane te jauknula:- On me ugrizao! Svi ste protiv mene.Za trenutak je nastao rat. Bratski pokolj u mojoj kuhinji za mojim stolom. Ostajem skamenjena. To nisu moja djeca! Gdje su one lekcije koje sam im držala o dobru vladanju i pristojnu ponašanju? Gdje su sva moja nastojanja da ih dobro odgojim? Oni se tuku kao da su s ulice došli...Zgrabila sam malog Ivana u naručje, da ga odmaknem i utješim. Koprcao se i želio se pridružiti te pomoći mojoj ratobornoj kćeri.U taj trenutak ulazi Romeo:- Što je to? Tučete se!? Briši! Svatko u svoju sobu! Kidaj!Bez riječi moji ratnici pokunjeni napuštaju kuhinju. Romeo me stigao i gledao:

- Ti to dopuštaš!?Počela sam mu objašnjavati kako su me djeca zatekla, kako sam ostala iznenađena njihovom ratobornošću. Očekivala sam miran dolazak iz škole, da ćemo sjesti za stol i pojesti zajedno kolač, da ćemo... Onda sam stala objašnjavati kako je sve počelo i kako je naše prvo dijete zgrabilo najveći dio kolača...U riječ mi je upala moja starija kćerka s primjedbom:- A ne govoriš što je Emanuela učinila. Naravno, ti nju najviše voliš. Nije važno što ona radi, važno je jedino to da sam ja zgrabila najveći dio kolača, a nisam. Uopće nisam uzela najveći dio, Emanula je...- Dosta svađe! Ne zanima me tko je uzeo i što je uzeo. Tko je gladan, neka sjedne za stol pa će dobiti. Tko će jesti, pristojno će se ponašati! Jasno? - viknula sam.U trenutku svi su sjedili za stolom. A Romeo? Mogla sam i misliti, otišao je u drugu sobu, upalio televizor, a moju jadikovku uopće se nije udostojao slušati.- Bravo! Tako! Uživamo!- Nego? - Kao da ti nisi član obitelji?!- Kako misliš?!- Pa zašto si pobjegao?- Slušat ću djecu kako se svađaju?!- A sabornike možeš slušati satima, oni se ne svađaju! - povikala su uglas djeca. Nasmijala sam se njihovoj dosjetki.- Imate pravo. Nema razlike. I njima i

Bitka za kolač

vama povod za svađu je - kolač! Vi se svađate zbog kolača, a oni oko kolača!- Najstariji imaju pravo! - opet je počela ona naša ratoborna kćerka.- E, nemaju! - prekinuo ju je Romeo. Poslužio se primjerom dvojice braće, apostola Petra i Andrije. Isus je Petru dao prvenstvo, mada je Andrija bio stariji i prvi došao k njemu.Tom pričom učinio mi se moj Romeo nekako čudan. Pomislila sam, što sada to ima veze s mojim kolačem i našom obitelji. A onda je nastavio:- Uskoro ćemo na izbore. Kako, koga birati, kome dati prvenstvo? Jadan moj muž sav je u televiziji, u predizbornoj trci i kampanji.- Pa što djeca imaju veze s izborima? - upitala sam.- Molitva! Sjećaš li se kako su nam svjetski moćnici govorili da ne ćemo imati svoje neovisne države, ali smo ju dobili s krunicom u ruci, kad smo molili ne samo po kućama i crkvama nego i po trgovima? Molit ćemo i sada neka iziđu najbolji. Ako svaka obitelj bude molila, ne će biti svađe ni u obitelji niti u sabornici. Vidjela si večeras, uljuljali smo se. Zanijeli se dobrima zemaljskim. Dovoljno je samo malo za nemir, za rat - čovjek je slab, traži nekoga jačega, a najjači je Bog. Utecimo se Majci Gospodinovoj i našoj, da nas zagovara, da ova naša mala obiteljska zajednica i ova naša veća zajednica domovina Hrvatska uplove napokon u mirne vode. I jednom stanemo čvrsto na svoje noge.R. T.

Na stratištu svijeta

Na stratištu svijetagubimo glavemladi i stari

nepravde i lažizasiplju nas sa svih stranavijesti strašne padaju po

namakao ognjene glave

o mila MatiSina umoli

neka otvori kaveze ovoga svijeta

raskrilimo krilapostanemo anđeli

koji Te slaverazdragani i zahvalni 

Danica BaRTULOViĆ

z a p i s i z k a m e n i t i h v r a t a

268 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Ovoga ljeta proslavljamo 25 godina otkako je Hrvatska oslobođena od srpske agresije. Mi, na žalost, još uvijek živimo u društvu u kojem se u medijskom prostoru domoljublje drži nečim što nije poželjno. Zato redovito, ako netko javno i deklarira domoljublje i rodoljublje, uvijek se ograđuje i osjeća potrebu protumačiti da pritom ne misli ništa loše. Slaveći u Kninu pobjedu i osjećajući zahvalnost prema braniteljima, mi još uvijek slušamo govornike kojima kao da je neugodno što smo pobijedili u ratu i koji se redovito agresorima ispričavaju zbog pobjede. Mediji i dalje forsiraju sliku stvarnosti po kojoj živimo u društvu u kojem je normalno izrugivanje istinskih domoljuba i u kojemu se nameću vrijednosti nespojive s hrvatskom uljudbom i tradicijom.U Kamenitim vratima najčešće mole pojedinci. Postoji i zajednička molitva. Redovito je to Anđeo Gospodnji u podne. Osim toga, okupljaju se molitelji u određene dane. To je obično u popodnevnim ili večernjim satima kada sam ja daleko, jer sam tamo jedino u jutarnjim satima dok mi traje škola, odnosno kada imam slobodna vremena tijekom jutra. Ipak, petkom ujutro, u 10 sati moli skupina žena za Domovinu i hrvatske branitelje. Okupljene tako, daju jako svjedočanstvo kako bi trebalo voljeti Domovinu. Prije svega, njihova ljubav prema Domovini nije pozerska. One nisu profesionalni domoljubi ni oni

koji žele deklariranim domoljubljem ušićariti neki politički poen. One mole iz čiste ljubavi, nenametljivo i postojano. Izlaze iz svoga komoditeta kako bi se našle u Kamenitim vratima. I zimi i ljeti. Po suncu i kiši. Kad upeče žega i kad zapadnu snjegovi. I svjedoče da je nemoguće ljubiti a da se sebe ne založi. Nemoguće je ljubiti ostajući pasivno u udobnosti svoje sigurnosti. Svaka ljubav iziskuje sebedarje. Svaka ljubav je izlazak iz sebe.Ne samo da je potrebno izaći iz svoje samodostatnosti nego je, kao što svjedoče moliteljice za Domovinu, potrebno biti u zajedništvu s drugima. Potrebno je susresti se i prepoznati. Doći na isto mjesto u isto vrijeme kako bismo mogli zajedno moliti. Nemoguće je osigurati prosperitet i blagostanje bez zajedništva. Sloga je preduvjet napretka. Dakako da se pritom ne misli na gubljenje svoje osobnosti, nego se potrebno odreći osobnih taština i oholosti.Žene u Kamenitim vratima okupljene u molitvi za Domovinu svojim svjedočanstvom potiču na djelovanje. Ne manifestima ni osmišljenim kampanjama, nego svojim ustrajnim primjerom. Zato im se uvijek u molitvi pridružujemo i mi prolaznici, zastajući s njima. Konačno, moliteljice nam dozivaju u pamet činjenicu da je potrebno raditi i koristiti talente koje smo dobili, ali je još važnije svoje misli i srce usmjeravati Bogu da nas vodi i blagoslovi. Jer bez Božjeg blagoslova propada sve što se oslanja jedino na ljudske snage i sposobnosti.Nikola KUZMIČIĆ

Molitva za Domovinu

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 269

Pravo značenje misnog slavlja može se ispravno shvatiti jedino ako ga promatramo u vezi s božanskim savezom Staroga zavjeta. Savez je ugovor, a ugovor kao takav pretpostavlja dvoje za njegovo sklapanje kao i obvezu tih dvoje koji su ga sklopili. Tako se u Starom zavjetu Bog obvezuje darovati čovjeku svoj božanski život, a čovjek opsluživati ono što od njega traži Bog, tj. onaj koji je imao otajstveni poticaj otvoriti se čovjeku.Izabrani Božji narod obvezao se na opsluživanje Zakona. ”Savez i Zakon tako su nerazdvojivi da se mogu shvatiti kao istoznačnice... I obveza je Novog zavjeta unutarnji zakon koji je Bog dao i koji obvezuje čitava čovjeka, a

Marija - uzor sudjelovanja

Duh Sveti u srce ga je upisao” (Lyonnet).Zakon Novog zavjeta je dakle ljubav: ona ista koja kruži u Presv. Trojstvu, koju nam je objavio i darovao Isus. Kršćanski život u svojoj biti nije ništa drugo nego sudjelovanje u djelatnoj ljubavi Krista Isusa koja doživljava svoj vrhunac u žrtvi na Kalvariji, a koja se duhovno već unaprijed dogodila na Posljednjoj večeri. ”Budite nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris” (Ef 5, 1-2). To je transfuzija djelatne ljubavi koja se događa u euharistijskoj žrtvi na našim oltarima.To je tumačenje nužno kako bi kršćanin mogao sudjelovati u misnom slavlju i u Majci Isusovoj imati savršen uzor za obavljanje svoje važne kršćanske dužnosti. Na crti duhovnog svećeništva u koje po krštenju spada svaki kršćanin, bl. Djevica predstavlja najsavršeniji i najpotpuniji odgovor koji obično stvorenje može dati Bogu u božanskom savezu koji traje i napreduje u povijesti spasenja. U vezi s tim II. vatikanski sabor veli: ”Marija, koja po svom tijesnom sudjelovanju u povijesti spasenja, u sebi na neki način sjedinjuje i odrazuje najveće istine vjere, i dok se o njoj propovijeda i dok joj se iskazuje štovanje, ona vjernike zove k svom Sinu, k Njegovoj žrtvi, i k ljubavi Oca” (Svjetlo narodâ, 65).U. C.

z a p i s i z k a m e n i t i h v r a t a

m l a d i i m a j u n a d e

270 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

U nekom tekstu pročitao sam da je Marija, Isusova i naša Majka, bila žena od malo riječi. U Svetom pismu ostalo nam je, naime, zapisano tek nekoliko njezinih rečenica, i to vrlo kratkih, te hvalospjev Veliča. Istina, Evanđelja nisu Marijin životopis i donose tek nekoliko zgoda iz njezina života, ali su one ipak dovoljne da ju prepoznamo kao ženu od malo riječi. Drukčije rečeno, naša Majka uči nas važnosti i vrijednosti šutnje i tišine.

TIŠINATišina je stanje bez zvukova, glasova i šumova. Zvuči to kao znanstvena fantastika u naše doba. Zar postoji nešto takvo? Toliko je buke u društvu, u javnim i privatnim prostorima, osobito u velikim gradovima. Ipak, tišinu je moguće pronaći, barem u rano jutro i u prirodi. Važno je prepoznati potrebu od nje u svom životu. Namjerno pišem „potrebu“ jer nam ona uistinu treba, osobito našem srcu. Nažalost, mi tu potrebu možemo ne vidjeti ili ju svjesno zanemarivati, ali time samo činimo štetu samima sebi. Tišina je teška. Možda baš zato tako brzo uključujemo svoje televizore, mobitele i druge uređaje da se čuju bilo kakvi zvukovi u našemu životnom prostoru. Mi sami zapravo stvaramo najviše buke – u sebi i oko sebe – jer nam je teško, zahtjevno, mučno biti u tišini. Kao da bježimo od nje. Zašto? Jer nas uvodi u pitanja o nama samima,

Šutnja u tišini suočava nas s našom nutrinom, s mislima i osjećajima od kojih najčešće želimo pobjeći ili ih makar izbjeći. A to je zapravo bijeg od sebe, od istine, od života.Tišina je vrijeme i prostor za naše srce, odnosno za Boga. Jer naše srce Njegovo je područje, stvoreno za Njega. Stvoreno je za Njegovu Ljubav, za Njegove Riječi, a one su, kako nam sam reče, ”duh i život” (Iv 6, 63). Recimo to jednostavno: nema života u nama ako je naše srce bez Gospodina!Ponavljam, prvo je i najvažnije prepoznati potrebu tišine. Ne možemo bez nje, jer ne možemo bez Boga! Dogodi se često da živimo u prividu, misleći da dobro u životu stojimo, da je sve posloženo kako treba. Postavimo sebi pitanje: kad sam zadnji put bio u tišini? Jesam li uopće bio? Ako jesam, kako je u njoj bilo? Je li bilo kratko ili dugo? Teško i neizdrživo ili lagano i mirno?

m l a d i i m a j u n a d e

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 271

Ta pitanja mogu zvučati čudno, ali su pravo mjerilo za istinu o nama. Puno puta istaknuli smo da privid nije pravi život. Privid znači imati jednu sliku i dojam o sebi, a stvarnost je drukčija. Često bitno drukčija. Zato nas Gospodin stalno poziva na odlaženje u tišinu, na susrete s Njim kako bismo ušli u istinu, u život u punini. Bog nas je stvorio da u životu uživamo, da budemo ispunjeni, radosni, zadovoljni. Stoga nas svaki naš nemir, praznina i nezadovoljstvo upućuje na potrebu suočavanja sa samim sobom pred svojim Bogom. To je zapravo poziv na odlazak u tišinu.

ŠUTNJA RADI SLUŠANJANaša šutnja preduvjet je za svaku tišinu. Treba ušutjeti i na vani i iznutra – riječima i mislima. Često je u nama buka. Stvaramo ju sami brbljanjem, bavljenjem koječim, svakakvim maštanjima i razmišljanjima. Valja se povući, ući u šutnju – ušutjeti da bismo mogli čuti sve ono što je u nama i to donositi pred Gospodina. Sve što izroni na površinu valja staviti u odnos s Bogom, s Njegovom Riječju. To je zapravo ono prebiranje o kojem smo više puta pisali, a na koje nas poziva svojim primjerom Majka Gospodinova. No, što je najvažnije, valja šutjeti da bismo mogli čuti Njegov glas, Njegovu Riječ. A to je uvijek Riječ Ljubavi. Svaka Njegova Riječ je u Ljubavi i za Ljubav jer je naše srce stvoreno za Ljubav. Samo Ljubav može dati radost, smisao, vedrinu, zadovoljstvo, ispunjenje.Jedan od najvećih problema naše

molitve jest naše stalno govorenje Gospodinu, a malo ili nimalo slušanja Njega. Kažemo da je molitva razgovor s Bogom. Nažalost, mi ju živimo kao monolog – naš govor Bogu u kojem ćemo mu možda i zahvaliti, a najčešće nešto tražiti od Njega, savjetujući Mu kakav bi naš život trebao biti. Molitva treba biti zbilja razgovor, a u svakomu pravom razgovoru trebamo znati slušati i govoriti. Najprije slušati pa onda govoriti. Netko lijepo reče kako nam je Bog dao dva uha i jedna usta upravo zato da više slušamo, a manje govorimo.

MARIJINA SEZONAČini se da će ova turistička sezona biti, blago rečeno, slaba. Po svim našim mjestima manje će biti turista pa će zato biti i manje buke i vreve. Upravo me to potaknulo na pisanje o tišini i šutnji kako bi nam ovo vrijeme bilo poticaj da shvatimo njihovu potrebu, važnost i vrijednost za naš život.Tijekom ljeta slavimo brojne blagdane, između ostalog i Uznesenje bl. Djevice Marije na nebo. Zanimljivo je koliko gužve i buke bude tih dana, a slavimo prijelaz u vječnost One koja je bila žena od malo riječi. Naša nebeska Majka žena je tišine i šutnje, žena kojoj srce počiva u istini Božjoj, odnosno u Njegovoj Ljubavi. Ona želi da tako bude i s nama pa nas zato poziva da, makar izvana bila buka i vreva, u našem srcu bude šutnja i tišina kako bi u njemu odjekivala i djelovala Riječ koja je duh i život. Riječ Ljubavi.Kristian STIPANOVIĆ

2. ISUSOVO UZAŠAŠĆEKada to reče, Isus bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima.(Dj 1, 9)Čovjek je stvoren za nebo. No, u nebo ne može doći sam svojim snagama. Kula babilonska davno je pokazala da se ljudima nemoguće uspeti na nebo i u njemu se nastaniti. Kako se onamo dolazi, pravi put pokazao nam je jedino Isus. On nam jedini za to pruža i mogućnost.Stručnjaci predviđaju, a glasovi se jasno čuju da nas nakon haranja zaraze čeka teško razdoblje, oskudica, pače i glad. Nas tješi činjenica da Gospodin svojima uvijek sve okreće na dobro. Dok razmatramo o Isusovu uzašašću, po Marijinu zagovoru molimo za one koji su izabrani da vode našu Domovinu, da uvide što je najvažnije za one koje predstavljaju i porade kako bi svima bilo bolje.Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu

272 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Majka Isusova proslavljena je u nebu. Vjerujemo da se ona i iz nebeske slave majčinskom ljubavlju brine za nas koji smo na putu prema nebeskoj domovini. Svijetli nam kao znak pouzdane nade i utjehe, kako bismo prebrodili poteškoće na koje nailazimo. Ova kratka razmatranja mogu nam dobro doći kao uvodi u pojedina otajstva krunice.

1. ISUSOVO USKRSNUĆENe plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše.(Mk 16, 6)Isus ide pred nama. U njemu ćemo jednog dana svi uskrsnuti. Njegov prazan grob dokaz je da su zlo i smrt ništavilo. Njegovo uskrsnuće nije neki razumski čin, nego se temelji na uvjerenju nekolicine muškaraca i žena koji su Isusa poznavali i vidjeli nakon njegove smrti.Proživjeli smo haranje zaraze, a mnoge je pogodio i potres. Sve to ulilo je u nas određen strah. K tome se bojimo da se val zaraze ne bi ponovio. Od svega toga može nas osloboditi jedino Uskrsnuli.Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuću, po Marijinu zagovoru molimo za moćnike u našemu hrvatskom narodu, da uvide kako bez raščišćene prošlosti ne ćemo imati budućnosti.Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu

S Gospom sigurni na putu

z r n c a g o s p i n e k r u n i c e

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 273

3. ISUS DARUJE DUHAI pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima. (Dj 2, 3-4)Duh Božji onaj je koji nas pokreće. On će nas približiti Ocu. Mi ćemo promatrati Oca, a on nas. Otac će biti naše nebo, a mi njegovo. Poznavanje u nebu zove se ljubav. Biti o desnu Očevu znači plivati u oceanu ljubavi i biti svjesni da smo ljubljeni. Sve se to događa po djelovanju Duha.Ljubav zna ishlapiti. Ako nema Duha, ni nje ne može biti. Zato će teško koji dan proći bez problema. Oni se rješavaju u zajedništvu s Bogom, povlačenjem u tišinu i otvaranjem Duhu Božjemu.Dok razmatramo o izljevu Duha Svetoga nad apostole, po Marijinu zagovoru molimo za predvodnike hrvatske države, da ne gledaju osobne probitke nego rješavaju probleme naroda i zastupaju njegove interese.Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu

4. MARIJINO UZNESENJEVeliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje.(Lk 1, 46-47)Marija je zvijezda koja nam svojim sjajem pokazuje pravi smjer. Kao dobra majka, prati nas i podržava naše nesigurne korake. Budući da je krotka i ponizna, već posjeduje kraljevstvo nebesko koje je obećano onima koji Boga ljube. Zato je uzor nama koji smo na putu u obećanu zemlju, domovinu

našu koja je na nebesima.Svi mi čeznemo za onim što je Majka Isusova već postigla: vječnu sreću, stanje u kojem nema briga ni tjeskoba. Primjerom svoga života ona nam pokazuje kako se to ostvaruje. Dok razmatramo o Marijinu uznesenju nebo, molimo da naši mladi imaju na umu kako nigdje nema bezbrižna života te svoje nade stave u ruke Božje pružajući od sebe sve što mogu i kako najbolje znaju.Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu

5. MARIJINO KRUNJENJEI znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. (Otk 12, 1)Marijini miljenici stoljećima za nju traže najljepše izraze. Prozvaše je i Škrinjom zavjetnom. O njoj prorok kaže: ”Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav” (Sef 3, 14. 17).Kliktanje je izraz zadovoljstva, radosti i sreće. Koliko ćemo takvi biti, ovisi najviše o svakome od nas: koliko se Bogu predamo, koliko mu se otvorimo, koliko za nj nađemo vremena... Dok razmatramo o Marijinu krunjenju u nebeskoj slavi, molimo da naše obitelji Boga stave u svoje temelje i njih učvršćuju u svagdanjem životu sabirući se na zajedničku molitvu i nedjeljnu sv. Misu.Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu...KAJO

z r n c a g o s p i n e k r u n i c e

n a m a r i j i n u v r u t k u

274 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

U štovanju bl. Djevice Marije ruža ima posebno mjesto. Kad se Gospa usred zime nekima ukazivala na zemlji, ružičnjak je iznenada znao procvasti. Nama danas to ne mora predstavljati neku neobičnost, jer smo ruža navikli imati tijekom čitave godine. Kad ne cvatu u našem vrtu i zaželimo ih imati, dovezu nam ih s druge strane kugle zemaljske u naše cvjećarnice u kojima ih možemo nabaviti. Međutim, ruže su nekoć u zimsko doba bile pravo čudo. Dovoljno se sjetiti brežuljka Tepeyaka u Meksiku. U osvit zime,12. prosinca 1531., nabrao je, na Gospin poticaj, urođenik Juan Diego buket divnih kastiljanskih ruža, koje je zatim odnio biskupu.Rascvale ruže... Ružičnjak, vrt ruža... Ružarij ili krunica, koju mole iz dana u dan milijuni vjernika diljem kugle zemaljske. Sve nas to upućuje na Gospu. A kako to da nas Gospa stalno ponovno podsjeća na ružu?Stara pobožna priča počinje nekoliko dana poslije Gospine smrti... Nakon što je Gospa usnula u Gospodinu, odanošću i zahvalnošću okružio ju je apostolski zbor koji je sazvao apostol Ivan. Svi bijahu na okupu oko njezina odra, osim iznimke - nije među njima bilo Tome! Pogrebna povorka otišla je u Cedronsku dolinu, gdje je bilo groblje. Posmrtne ostatke Majke Isusove položili su u grob i zatvorili velikim kamenom. Tri dana nakon toga došao je i apostol Toma. Žao mu bilo da nije bio nazočan u tako važnu trenutku života prve kršćanske

zajednice, pa izrazi želju kako bi Majku Isusovu rado još jednom vidio. I sa svojim prijateljima zaputi se na groblje. Kad su došli, odmaknuli su grobni kamen. Uto se iz groba proširio dragocjen miris, na što je nestalo svake tuge s apostolskih očiju. Grob je bio krcat mirisnih ruža, a Marijina tijela iz njega je nestalo...Što je to trebalo značiti?Pobožna priča podsjeća najprije na Bogorodičino usnuće, kako nazivaju blagdan 15. kolovoza istočni, pravoslavni kršćani. Kao i svaki drugi čovjek, i Marija je na kraju ovozemaljskoga životnog puta usnula. Ali kao i u slučaju njezina sina Isusa, bilo je nemoguće da u smrti ostane zatočena u grobnoj tmini i tijelo joj se raspadne. Kao i Isus, i Marija je uskrsnula te je tijelom i dušom uznesena u Božje kraljevstvo. Od toga uznesena - nastao je naziv za katolički blagdan Uznesenja bl. Djevice Marije u nebo.Vrt ruža ili ružičnjak simbol je raja. Ružama ispunjen grob odatle proizlazi kao ”pozdrav” koji nam Gospa šalje iz raja, iz nebeske slave u kojoj sada prebiva i prati nas.Bl. Djevicu Mariju često nazivaju najljepšim cvijetom, ružom. Istina je, da je ona živjela na ovoj našoj zemlji, ali je Božjom milošću na njoj mogla djelovati kao ”strano tijelo”, kako bi se to moglo reći. Brižnom ljubavlju Božjom bila je, naime, od prvog trenutka svoga začeća bezgrješna. Zato ju sv. Bernard iz Clairvauxa (†1153.) naziva ”Ružom bez trnja”.Pere MARINIĆ

Legenda o ruži

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 275

Budi bolja snaha- Kad pogriješiš, zamoli svekrvu za oproštenje.- Poštuj njezino mišljenje, godine i iskustvo.- Neka njezin sin s njome razgovara o velikim problemima, a ti se drži po strani i trudi se ne miješati.- Pozovi je ponekad nasamo da je pitaš kako je.- Pokaži joj poštovanje i suosjećaj s njom i kad ti nije do toga.- Druži se sa svekrvom. Prošetaj s njome, idite u kino. Otkrit ćeš da imate puno sličnosti.- Ne reagiraj burno ako dođe do sukoba. Shvati da svatko ima pravo na svoje mišljenje.

Budi bolja svekrva- Znaj da tvoj sin i snaha imaju svoj život. Ako ih želiš posjetiti, obvezatno im se najavi.- Pitaj snahu što joj smeta. Nemojte raspravljati i potrudi ju se bolje razumjeti.- Ne miješaj joj se u kućanske poslove, nego je pitaj treba li joj pomoći. Da biste se bolje slagale, morate poštivati određene granice.- Razgovarajte iskreno i otvoreno o svemu što vas muči. To će vam pomoći izgraditi odnos utemeljen na povjerenju.- Poštuj potrebe i želje svoje snahe i kad ih ne razumiješ.- Ponašaj se jednako prema svojoj djeci, uključujući i snahu. Dobra svekrva mora biti pravična.

Izvor: 24sata.hr

n a m a r i j i n u v r u t k u

Najmilija Gospa Naš dragi otac Ivan

i čudotvorna Gospa Sinjska bijahu nerazdvojni

od najranijega njegova djetinjstva.Ona mu bijaše oslonac i zaštita cijeloga života

od nedaća mnogih i strahota …..

Još od onoga rata, kad je prolazio kroz polja minska,

tada ga je čuvala, i tješila, i krunicom grlila oko vrata

najmilija naša Gospa Sinjska!

Vinka TOKIĆ BUROLO

o k o g o s p e p o d o m o v i n i

276 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Krunica Hrvata svega svijetaNa poticaj o. I. Mandurića, 4. travnja započela je online krunica Hrvata svega svijeta za suzbijanje zaraze, obnovu Zagreba, raseljeni narod i obnovu vjere. Naišla je na potporu nekoliko desetaka tisuća molitelja diljem svijeta i nastavljena svake subote u 14 sati također tijekom svibnja ie lipnja.

Tisno proslavilo jubilejNa blagdan Gospe od Karavaja, 26. svibnja, Tišnjani su proslavili 300. obljetnicu svetišta Gospe od Karavaja, donošenja njezine slike u mjesto. Glavno slavlje, uz sudjelovanje brojnih vjernika, predvodio je biskup T. Rogić.

Udruga bosonogih karmelićankiNa Krku je od 27. do 29. svibnja održana VII. skupština Udruge ”Bl. A. Stepinac” bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Prigodno predavanje imao je biskup Z. Križić, a završen je rad na Statutu Udruge i izabrano novo vodstvo. (IKA)

Postavljen i drugi križNakon što je 13. svibnja na sjeverni zvonik zagrebačke prvostolnice Uznesenja Marijina postavljen zamjenski križ, 29. svibnja križ je postavljen i na južni zvonik.

Molitva za žrtveU zagrebačkoj crkvi Sveta Mati Slobode biskup J. Bogdan predvodio je 28. svibnja Misu za stradale u Domovinskom ratu. Sudionici su zatim položili vijenac i zapalili svijeće za pokojne branitelje kraj spomen-obilježja ”Pieta Croatica”. (IKA)

Završili online prijenosiDuhovskim bdjenjem 30. svibnja završili su online prijenosi večernjih molitava iz dubrovačke katedrale Gospe Velike. Nakon

75 dana zajedništva i duhovne povezanosti s vjernicima, biskup M. Uzinić obratio se prigodnom video-porukom. (IKA)

Dan vrhbosanske mladežiPod geslom ”Mladeži, kažem ti ustani”, u duhu mjera borbe protiv zaraze, 30. svibnja u župi Komušina i na brdu Kondžilo proslavljen je 49. Dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije. Nakon procesije, na Kondžilu je misno slavlje predvodio kardinal V. Puljić. (n)

Gospa od Kamenitih vrataMisnim slavljem 31. svibnja navečer ispred zagrebačke prvostolnice, koje je predvodio apostolski nuncij nadb. G. Lingua, s kardinalom J. Bozanićem, biskupima zagrebačke crkvene pokrajine i brojnim svećenicima, u nazočnosti mnogih vjernika, proslavljen je blagdan Gospe od Kamenitih vrata. Završilo je procesijom u kojoj je vraćena Gospina slika u svetište. (IKA)

Duh. ponedjeljak u MolvamaU Molvama je proslavljen blagdan Majke Crkve, kad je i susret duhovnih zvanja iz te župe kao i dan molitve i zahvale za njih. Misno slavlje predvodio je provincijal fra J. Blažević. (IKA)

Izložba o prvostolniciU povodu Dana grada, u auli Gradske knjižnice u Zagrebu postavljena je izložba ”Prvostolna crkva zagrebačka: Atrium ecclesiae - forum populi”. Izborom knjiga i grafičke građe pokušala se skrenuti pozornost na značenje katedrale za grad i ukazati na važnost njezine obnove nakon potresa 22. ožujka 2020. Na šest plakata iščitava se povijest katedrale i njezinih arhitekata, ali i simbolička uloga koju je građevina imala u oba zadnja potresa. (IKA)

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 277

o k o g o s p e p o d o m o v i n i

Započela hodočašća u IlačuPrve subote, 6. lipnja započela su ovogodišnja hodočašća Gospi Ilačkoj. Nakon prigode za ispovijed i pobožnosti, misno slavlje predvodio je P. Maskaljević. (IKA)

Dobitnik Večernjakove nagradeVečernji.ba. objavio je 7. lipnja da je nadb. Henryk Hoser, apostolski pohoditelj za župu Međugorje, dobitnik nagrade Pečat u kategoriji Religija. U njegovo ime primio ju je i zahvalio na njoj apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadb. L. Pezzutto, a nadb. H. Hoser javio je videoporukom kako je počašćen nagradom i ne pretendira na nju zbog nekih drugih razloga, ali cijeni mišljenje žirija. (IKA)

Staza Gospi SinjskojU Sinju je 8. lipnja najavljen projekt Revitalizacije Staze Gospi Sinjskoj, hodočasničkog puta od Sinja do Rame, kojim se stoljećima pješači u najveće marijansko svetište na hrvatskom Jugu. Staza je duga 148 km i prolazi kroz Solin, Sinj, Livno,

Tomislavgrad i Ramu. Projekt je odobren g. 2013. u sklopu programa IPA Hrvatska-Bosna i Hercegovina, trajao je 24. mjeseca, a oslanja se na tradicionalne pješačke i konjske staze. Završen je prije 5 godina, a kako je oštećen, krenulo se u obnovu. (HKM)

Iz MeđugorjaIC Mir Međugorje planira tip vizualnih vijesti iz Međugorja četvrtkom nakon večernjega molitvenog programa, i to na 10 jezika. U pola sata moći će se vidjeti i poslušati različite rubrike, od najave novih događaja u Međugorju do prisjećanja na stare i važne. Krajem travnja započelo je postavljanje rasvjete duž pješačkog puta kroz polje do Brda ukazanja. U planu je završetak rasvjete uz cestu do Majčina Sela. Nastavljena je izgradnja parkirališta sa sjevene strane, od Čitluka, koje će zamijeniti ono kraj crkve. Već je 26. svibnja stigla prva hodočasnička skupina. Hrvatska pošta Mostar pripremila je novu poštansku marku s motivom kipa Gospe s Djetetom na ulazu u Majčino selo u povodu 39. obljetnice međugorskih zbivanja. (GM)

m i s l i π a l e

278 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Neka se ne sastoji naša pobožnost samo u cvijeću, jer bez čiste i ispravne nakane bit će naša djela mrtva. Zato, mile moje, učite svakoga kao što ja prva vaše srce učim da se prava pobožnost prema bl. Djevici Mariji sastoji:1. U pobožnom čašćenju bl. Djevice Marije kao Majke Božje i naše mile Kraljice,2. U pravoj djetinjoj ljubavi prema Mariji kao svojoj Majci,3. U sljedbi njezinih krjeposti, naročito njezine poniznosti i čednosti, njezine odanosti presvetoj volji Božjoj,4. U sljedbi njezine sabranosti u molitvi i razmatranju,5. U sljedbi njezine ljubavi prema iskrnjemu i spasenju duša. Ona je bila suotkupiteljica skupa s Isusom Kristom. Ona je žrtvovala Sina za spasenje duša,6. U sljedbi osobito njezine ljubavi prema Isusu. Ona je živjela samo za njega. I naš život mora biti samo za Isusa,7. U sljedbi njezine ljubaznosti i blagosti...Zato moramo što više čitati i razmatrati o Marijinim krjepostima da ih možemo slijediti i po njima zadobiti vječno blaženstvo. Treba naročito razmišljati o njezinim milostima i privilegijima kojima ju je Bog obdario da bi se što više učvrstilo naše pouzdanje u njezin zagovor.Bl. Marija Prop. PETKOVIĆ (†1966.)

- Zašto mi kršćani Dan Gospodnji slavimo nedjeljom, a ne subotom?- Zato što se za nedjelju subotom moramo urediti!KOJI RUKAVI- Lijepo se operi, pa ćeš obući novu košulju! - majka će sinčiću.- Hoću li se oprati za kratke ili za duge rukave? - sin će na to.VIŠEŽENACOdvjetnik će jednom od svojih klijenata:- Pa Vi ste višeženac?- Otkuda Vam sada to?!- Pa to je napisala Vaša žena!- Ma koja?- E, tako ti je to kad svakome vjeruješ!VENTILATORDošao čovjek k liječniku pa će mu:- Godpodine doktore, pomozite, ja sam umislio da sam ventilator!- Nevjerojatno! Onda je najbolje da ostanete malo u mojoj ordinaciji, danas je ionako vruće.

n a π a i z d a n j a

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 279

PUT U ŽIVOT - Molitvenik i obrednik za vjernike i svećenike, 480 str. - 50 kn.MALI PUT U ŽIVOT - Obrasci vjere, molitve, ispovijed... prikladno za mlađe i starije - 6 kn.J. Šetka - HRVATSKA KRŠĆANSKA TERMINOLOGIJA - Kršćansko nazivlje s tumačenjima - 150 kn. D. Aračić - MARIJA U RANOKRŠĆANSKOJ LITERATURI - Crkveni oci - 232 str. - 70 kn.D. Aračić - MARIJA U SREDNJOVJEKOVNOJ LITERATURI - Bogoslovci i pisci - 232 str. - 70 kn.D. Aračić - TAJNA BOŽIĆA - Razmišljanja uz blagdan Božića - ilustrirano - 60 kn.G. Sehlin - MALO MARIJINO MAGARE I BIJEG U EGIPAT - Ilustrirano - 60 kn.P. Lubina - VODIČ MARIJANSKOM HRVATSKOM - Hrvatska Gospina svetišta - 140 kn.P. Lubina - BLAŽENOJ SVI NARAŠTAJI - Izabrane marijanske molitve, ilustrirano - 180 kn.P. Lubina - STOPAMA NAZARETSKE DJEVICE - Duhovni vodič Svetom Zemljom - 50 kn.P. Lubina - BLAŽENOM ĆE ME ZVATI - Tumač najpoznatijih marijanskih molitava - 40 kn.P. Lubina - MARIJA, MAJKA ISUSOVA I NAŠA - Što Crkva vjeruje i uči o Gospi - 40 kn.P. Lubina - MOJA KRUNICA - Povijest i uzorci molitve s ilustracijama - 25 kn.P. Lubina - KRUNICA - ŽIVOTNA SUPUTNICA - Povijest i uzorci molitve krunice - 40 kn.P. Lubina - KRUNICA NAŠIH DANA - Suvremena razmatranja uz molitvu krunice - 40 kn.P. Lubina - BOGORODICI DJEVICI - Izabrane marijanske molitve I. tisućljeća - 40 kn.P. Lubina - MAJCI MILOSRÐA - Izabrane marijanske molitve između dvaju raskola - 40 kn.P. Lubina - POMOĆNICI KRŠĆANA - Izabrane marijanske molitve novijeg doba - 40 kn.P. Lubina - UZORU NAŠE NADE - Izabrane marijanske molitve našeg doba - 40 kn.I. Bodrožić - NAZARETSKA DJEVICA UZOR KRŠĆANSKOG ŽIVOTA - Razmatranja - 50 kn.I. Bodrožić - MARIJA MAJKA MILOSRÐA - Razmatranja uz Gospine blagdane - 40 kn.M. Crvenka - SVETOPISAMSKE ŽENE - 50 kn.M. Kirigin - S MARIJOM KROZ GODINU - 30 kn.M. Babić - U MARIJINOJ ŠKOLI - 40 kn.A. Bello - MARIJA, ŽENA NAŠIH DANA - 30 kn.R. Tomelić - MOJA DJECA I JA - 40 kn.R. Sprung - ZATVOR BEZ ZIDOVA - 20 kn.R. Šutrin - VJERNI DJEVICI SLAVNOJ - 30 kn.Fra Petar Knežević - GOSPIN PLAČ - 10 kn.Narudžbe: “Marija“, Trg G. Bulata 3, 21000 Split, tel. (021) 348-184 ili 340-193,e-pošta: [email protected]

n o v i j a i z d a n j a

J E D I N S T V E N A P R I G O D AAko nemate, nabavite za sebe! Ako već imate, nabavite za svoje rođake i prijatelje!Petar LubinaVODIČ MARIJANSKOM HRVATSKOM Pred nama je hodočasničko ljeto, bogato Gospinim blagdanima i

hodočašćima u hrvatska marijanska svetišta Mariju Bistricu, na Trsat, u Krasno, Pag i u Sinj, na Visovac, u Vrpolje i Proložac, u Aljmaš i Voćin, na Kondžilo, Široki Brijeg, u Međugorje... Što znadete o tim

svetištima? Evo i zgodne knjige s najvažnijim podatcima o svim imalo poznatijim hrvatskim Gospinim svetištima u kojoj možete doznati sve najvažnije o njima, pače i vidjeti na fotografijama. Nakon uvoda o svetištima i hodočašćima uopće, na 280 str. riječju i slikom pisac vodi kroz 107 marijanskih svetišta diljem krajeva koje obitavaju Hrvati, s nadnevcima glavnijih slavlja u njima, a na kraju su ukratko marijanske svetkovine, blagdani i spomendani s kalendarom marijanskih slavlja u hrvatskim marijanskim svetištima - prigodna cijena: 100 kn. Narudžbe: ”Marija”, Trg G. Bulata 3, 21000 Split, tel/faks (021) 348-184, e-pošta: [email protected]

10. lipnja navršilo se 40 godina od smrtiMARIJE RUBELJ r. Žaja

Udijeli joj, Gospodine, život vječni!Zahvalni brat Blaž s obitelji

22. srpnja 31 je godina otkako je ovaj svijet zamijenio drugim naš dragi

JOKO MILARDOVIĆ NIKOLIČINČekajući ponovni susret u Gospodinu, za te mole

Tvoji sinovi i kćeri s obiteljima

26. srpnja 9 je godina kako se k Ocu vratila MARA ŠKORO JUKUŠA

Udijeli, Gospodine, našoj majci i baki život vječni!Sin i kćeri sa svojim obiteljima

30. srpnja navršava se 50 godina kako se u Očevu kuću preselio naš neprežaljeni brat

PETAR LIBRENJAK - PEKO(20. travnja 1954. - 30. srpnja 1970.)

Do susreta u vječnosti!Tvoji sestre i braća s obiteljima

2. kolovoza navršava se godina otkako se vratio u kuću Očevu naš dragiPETAR ĆAPIN Kebin

Udijeli mu, Gospodine, radost života vječnoga!Supruga Marija i djeca s obiteljima

27. kolovoza pet je godina otkako se u kuću Očevu zauvijek vratila naša draga

RUŽA BARIŠIĆUdijeli joj, Gospodine, život vječni!

Djeca s obiteljima

10. kolovoza dvije su godine otkako je Gospodin k sebi pozvao našu dragu

MARU MIKULIĆDok te se sjećamo o obljetnici tvoga odlaska između

nas, molimo Gospodina da ti udijeli život vječni!Djeca sa svojim obiteljima

6. rujna 9 je godina otkako se zauvijek vratio u kuću Očevu naš dragiANTE LUBINA

Preporučujemo te Božjoj dobroti i očekujemo zajednički susret s tobom pred licem Gospodnjim.

Supruga s djecom i braća sa svojima

280 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

s p o m e nz a h v a l e

Ivona Raos, Makarska: Zahvaljujem Gospi na svim milostima i pod njezino okrilje stavljam sebe i sve svoje, da nas čuva i brani, uz dar; - Nada Divić, Baška Voda: Nebeskoj Majci zahvaljujem na svim milostima i njoj izručujem sebe i sve svoje, da nad nama bdije, uz dar; - Iva Balajić, Karakašica: Gospe Sinjska, na svemu ti hvala! Bdij nada mnom i članovima moje obitelji, osobito nad djecom i unucima, da ostanemo Bogu odani, uz dar; - Sandra Torić, Vrgada: Nebeskoj Majci zahvaljujem na svoj ljubavi te pod njezino okrilje stavljam sebe i sve svoje, da nas čuva i brani, uz dar; - Ksenija Bekavac Vrcić, Brela: Gospe moja, na svemu ti hvala! Budi i dalje zaštita meni i mojima, osobito djeci, da rastu u dobi i mudrosti, uz dar; - Sanja Jerešić, Trnovec Bartolovečki: Majko Božja, hvala ti na svim milostima. Bdij i dalje nad svim mojima, da se od Isusa ne udaljimo, uz dar; - Vesna i Tomo Galić, Vrgorac: Zahvaljujem Gospi na svoj ljubavi i dobroti te pod njezino okrilje stavljam sebe i sve svoje mile i drage, da nad nama bdije, uz dar; - Obitelj Razum, Sveti Martin pod Okićem: Zahvaljujemo Majci Božjoj na svim milostima i pod njezino okrilje stavljamo sebe i sve koji su nam dragi i srcu bliski, uz dar, - Tomislav Mrvelj, Zagreb: Nebeskoj Majci zahvaljujem na svoj ljubavi i dobroti te joj preporučujem sebe i sve svoje najmilije, uz dar; - Zdenka Kapitanović Barić, Starigrad Paklenica: Hvala ti, nebeska Majko, na svim milostima. Ti znadeš najbolje sve moje osjećaje, molbe i želje, pa ih prikaži svome Sinu, uz dar; - Anka Čorić, Žeževica: Zahvaljujem Gospi na svim milostima i njoj preporučujem sebe i sve svoje mile i drage, osobito mlade, da nas čuva i brani, uz dar; - Stjepan Dvorski, Kalnička Kapela: Majci Božjoj zahvaljujem na svoj dobroti i pod njezino okrilje stavljam sebe i svoju obitelj, uz dar; - Mara Barukčić, Frankfurt/M: Zahvaljujem Gospi od Zdravlja što mi je, nakon smrti sina Tomislava u 22. godini, u mojim bolima pritekla u pomoć, razvedrila me i mir mi u dušu vratila. Molim te, dobra Majko, neka tvoja ljubav i dobrota nad cijelim svijetom pobjedonosno zablista. Toliko si mi puta u dušu ulijevala utjehu, blažila mi boli, budila mi nadu, pa vjerujem da će i ubuduće biti tako. Pod zaštitu tvoju stavljam sve svoje mile i drage, muža Kazimira, zetove, kćeri i unučiće: svima isprosi od Oca nebeskoga da budu tvoja dobra djeca, uz dar; - Nada i Ilija Šaravanja, Essen: Nebeskoj Majci zahvaljujemo na svoj ljubavi koju nam pokazuje i njoj pod okrilje stavljamo sebe i svoju obitelj, da nad nama bdije i čuva nas, uz dar; - Dragica Mirković, Zadar: Gospe moja, na svemu ti hvala! Bdij i dalje nada mnom i mojom obitelji, osobito nad djecom i unucima, uz dar.

MAJKO, I UNAPRIJED IH PRATI!

M A R I J A - vjerski list za Marijine štovatelje Osnivač i izdavač: Provincijalat Franjevačke provincije presv. Otkupitelja, Split; - Urednik: fra Petar Lubina - Adresa

Izdavača, Uredništva i Uprave: Trg Gaje Bulata 3, 21000 Split; tel/faks (021) 348-184; ili tel.: 340-190; e-pošta:[email protected] - List izlazi svakog mjeseca, osim u kolovozu i rujnu. - Cijena: pojedinačni broj 7 kn; godišnja pret-

plata 70 kn; za inozemstvo 20 eura ili 25 USD ili odgovarajući iznos u drugoj valuti - običnom poštom.Zračnom poštom: Amerika i Kanada 35 USD, Australija 45 AUD. Na više od 10 primjeraka istog broja, 10 % popusta.

Uplate za Hrvatsku: OTP banka Hrvatska d. d. - IBAN: HR 4324070003233878108; uplate za inozemstvo: OTP banka Hrvatska d. d. - IBAN: HR 4324070003233878108, SWIFT/BIC code: OTPVHR2X.

Tisak: Dalmacijapapir - Split.

p r e p o r u k e

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 281

d a r o v i

Darovali su i tako omogućili i siromašnijima primati ”Mariju”: Marija Zalokar, Zagreb; Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, Kaštel Stari; Đurđa Hočevar Medvedovski, Jastrebarsko; Mira Kapitanović, Biograd na moru; Amalija Novosel, Gornji Desinec; Nedeljka i Ćiril Jurišić, Rijeka; Nada Šoša, Zadar; Mijo Bugarija, Biograd na moru; Marija Madecki, Osijek; Marija Tominac, Veliki Grđevac; Božica Grbus, Križevci; Ružica Ivanković, Rovišće; Ivan Bosnić, Zaprešić; Marija Babajko, Ist; Mons. Lovre Cindori, Zagreb; Anđa Novak, Završje Podbelsko; Neda Vučko, Kozička Poljica; Vlč. Janko Bunić, Gornja Voća; Raviola Jurin, Hvar; Marija Majdenić, Marijanci; Sofija Štibohar, Krapinske Toplice; Milka Vukušić, Gornji Vukušići; Mirjana Očko, Vrbišnica; Ana Barešić, Ivankovo.

Ivka Surjan, Vela Luka: Gospe moja, u ruke tvoje izručujem sebe i sve svoje, da nad nama bdiješ, uz dar; - Marija i Mirko Perinović, Zadar: Gospi pod okrilje stavljamo sebe i svoju obitelj, da nad nama bdije i čuva nas, uz dar; - Višnja Musulin, Staševica: Pod okrilje Gospe Lurdske stavljam sebe i svoju obitelj te molim za zdravlje duševno i tjelesno, uz dar; - Maja Orlandini, Split: Gospe moja, pod okrilje tvoje izručujem sve svoje, da nas čuvaš, uz dar; - Ivana Kapural, Podstrana: Nebeska Majko, tebi preporučujem sebe i svoju obitelj, da nas čuvaš i braniš od zla, uz dar; - Spomenka Mikac, Varaždin: Majci Božjoj preporučujem sebe i svoju obitelj, da nad nama bdije i čuva nas od zla i nevolje, uz dar; - Dragica Lukšić, Cvetković: Majko Božja, pod okrilje tvoje stavljam sebe i sve svoje, da nad nama bdiješ i čuvaš nas, uz dar; - Marija Batinović, Ploče: Dobra Majko, tebi izručujem sebe i sve svoje koji su mi dragi, da nas svojim smjernim pogledom pratiš i čuvaš, uz dar; - Franciska Bešlić, Eufkirchen: Majko Božja, ti znadeš najbolje sve moje nevolje, molitve i želje pa me pogledaj i usliši, uz dar; - Mirjana Kušurin, Staševica: Nebeskoj Majci u zaštitu izručujem sebe i svoju obitelj, osobito zdravlje duševno i tjelesno svoje djece, uz dar; - Mladen Božić, Varaždin: Nebeska Majko, pod okrilje tvoje izručujem sebe i sve svoje! Ti nas čuvaj i brani, uz dar; - Venka Kovač, Posušje: Gospi preporučujem sebe i svoju obitelj, da nad nama bdije i štiti nas, uz dar; - Andica Zebić, Prisoje: Gospe moja, u ruke tvoje predajem sebe i svoju obitelj, da nas čuvaš, uz dar; - Rosanda Žarnić, Makarska: Nebeska Majko, u ruke tvoje izručujem sebe i sve svoje, da nas čuvaš, uz dar; - Slava Čovo, Karakašica: Gospi pod okrilje izručujem sebe i svoju obitelj, osobito djecu i unuke, da nad nama bdije, uz dar; - Olga Bašković, Makarska: Gospe moja, tebi preporučujem sebe i sve svoje, da nas čuvaš, uz dar; - Antica Tomić Michieli, Gornji Humac: Nebeska Majko, u ruke tvoje izručujem sebe i sve svoje, da nas čuvaš, uz dar.

MAJKO, POSLUŠAJ NAŠE VAPAJE!

MARIJA SVIMA OBILNO PLATILA!

Slušajte Radio Mariju!Zagreb 96,4 Mhz, 106,8 MHz

Split 97,2 MHzRijeka i Opatija 88,8 Mhz

Virovitica 88,3 MhzVukovar 91,6 Mhz

PRIMATI I ČITATI ”MARIJU” ZNAČI:- Htjeti produbiti svoju vjeru i ljubav prema Isusu preko njegove majke Marije;- Biti sudionik sv. mise koja se slavi svake prve subote u mjesecu u 19 sati u svetištu Gospe od Zdravlja u Splitu za suradnike, dobročinitelje, širitelje i čitatelje ”Marije”.- Biti sudionik sv. mise koja se slavi svakoga prvog četvrtka u mjesecu u svetištu Gospe od Zdravlja za sve pokojne čitatelje i preminule članove obitelji pretplatnika lista ”Marija”.

OVAJ BROJ ”MARIJE” POTPISAN JE ZA TISAK 18. LIPNJA 2020.

p o π l i s u p r e d n a m a u v j e Ë n u d o m o v i n u

282 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

Vlasta Molinar, SKK (†22. IV. 2020. u 70. g. - Zagreb); - Dr. Vikica Vujica (†8. V. 2020. u 44. g. - Zagreb-Brestovsko); - Dragica Turčić (†8. V. 2020. u 64. g. - Klanjec); - Anđa Martinović, majka fra Bojanova (†8. V. 2020. u 69. g. - Podmilačje); - Č. s. Anela Kovačević, KBlj (†17. V. 2020. - Granešina); - Mons. Božo Delić, brat don Antin (†24. V. 2020. u 72. g. - Split); - Nediljko Zele Jakić (†25. V. 2020. - Runovići); - Anđa Bašić, nevjesta č. s. Maris (†25. V. 2020. u 77. g. - Otok); - O. mr. Mirko Klarić, OFM (†26. V. 2020. u 71. g. - Šibenik); - Neda Ćapin (†26. V. 2020. - Podbablje Gornje); - Marko Lončar Lucić (†27. V. 2020. u 100. g. - Kamenmost); - Marija Batinić (†31. V. 2020. - Lovreć); - Nevenka Dadić (†2. VI. 2020. u 91. g. - Bisko); - Tereza Strinić (†2. VI. 2020. - Imotski); - Ana Puljiz Asanović (†2. VI. 2020. - Runovići); - Tomislav Kristić (†4. VI. 2020. - Brela); - Ivo Jelinčić Mučito (†4. VI. 2020. u 70. g. - Postira); - Josip Joko Vrdoljak, otac č. s. Dominike (†5. VI. 2020. - Otok); - Katarina Matanović, majka sveć. Josipa (†5. VI. 2020. u 85. g. - Kobaš); - Č. s. Berhmana Galić, ŠSF (†6. VI. 2020. - Bijelo Polje); - Kata Grbavac (†8. VI. 2020. - Proložac Donji); - Ante Margeta Tonćika (†8. VI. 2020. - Kamenmost); - Ivan Vodanović Ikarić (†9. VI. 2020. - Runovići); - Anđa Bekavac, majka fra Antina (†10. VI. 2020. - Mrkododol, Bukovica); - Ivan Grabovac (†11. VI. 2020. - Proložac Donji); - Jerko Perić (†12. VI. 2020. - Kamenmost); - Manda Jukić, majka fra Nedjeljkova i č. s. Ane (†13. VI. 2020. u 93. g. - Runovići); - O. Petar Gulić, OFM, brat č. s. Vjere (†14. VI. 2020. u 64. g. - Sinj); - Božo Žaja (†14. VI. 2020. u 90. g. - Mitlo, Blizna); - O. Roko Prkačin, DI (†15. VI. 2020. u 89. g. - Dubrovnik).

OBDARI IH, GOSPODINE, ŽIVOTOM VJEČNIM!

Za nadu u beznađu (Urednik) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241Kliktati u Bogu (Papa Franjo) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244Pozdrav Djevici (E . Roterdamski) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245Uznesenje kao dar milosrđa (I . Bodrožić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246(Ne)prepoznavanje Isusa (S . Jerčić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248Gospi hvala (M . Cvitković) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251Nikada dovoljno hvaljena (D . Aračić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252Gospica (A . B . Periša) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254Euharistijska duhovnost (M . Sušac) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256Predah (D . De Micheli Vitturi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258Smijemo li Gospu nazivati Kraljicom Hrvata? (P . Lubina) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260U prošlost za budućnost (K . Jolić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262Bitka za kolač (R . T .) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264Molitva za Domovinu (N . Kuzmičić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 266Marija - uzor sudjelovanja (U . C .) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267Šutnja u tišini (K . Stipanović) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268S Gospom sigurni na putu (Kajo) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270Legenda o ruži (P . Marinić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272

S A D R Ž A J

s m a r i j o m p o s v i j e t u

”MARIJA” 7-8-9/2020. - 283

naša marijanska svetišta

Marija, presveta Djevica, doista je velika pred Bogom i pred ljudima. Zbog čega onda ne zvati velikom onu koja je obuhvatila u svom krilu Onoga koga nebesa ni zemlja ne mogu obuhvatiti?Epifanije SALAMINSKI (†403.)

VODICE

Gospa od Okita

Na brdašcu sjeverno od Vodica, naselja sjeverno od Šibenika, diže se kamena građevina tlocrta kružnog isječka sa zvonikom. To je svetište Gospe od Okita (prema lat. mons acutus = oštro brdo), omiljeno proštenište Vodičana i vjernika okolnih mjesta.Prva crkvica Gospi u čast na Okitu podignuta je između g. 1666. i 1670. te je u više navrata dograđivana. O njoj je vodila skrb posebna bratovština Gospe od Karmela, koja je obnovljena 13. listopada 1852., a dobila je g. 1994. novi pravilnik. Talijanska mornarica srušila je crkvu na vrhu brdašca g. 1942. topovima, a g. 1946. započela je njezina obnova. Nakon što su 1 metar podignuti zidovi, bezbožne komunističke vlasti zabranile su radove i tek ih g. 1967. dopustile, pa je završena za svega dva mjeseca. Kameni oltar darovao je za crkvu biskup Josip Arnerić (†1994.), koji ju je, po završetku izgradnje, 2. srpnja 1967., i blagoslovio. Tada je Gospina slika svečano u ophodu vraćena na Okit. Srpski pobunjenici s jugovojskom crkvu su 19. rujna 1991. srušili. Vjerni Vodičani s time se nisu mogli pomiriti. Još dok je Domovinski rat bjesnio, probijen je put do vrha brda, a 9. siječnja 1993. izabran je na prigodnom natječaju plan za izgradnju nove crkve arhitekta Nikole Bašića. Kamen temeljac za nju blagoslovio je 3. svibnja 1995. domaći sin, kasniji biskup Ante Ivas, a za blagdan Gospe Karmelske g. 1998.

nova crkva dovedena je pod krov. Do nje se uspinje puteljkom u koji je umetnuto 189 stuba. Uz puteljak su kapelice s reljefima postaja križnoga puta, podignute g. 1909. darovima Vodičana iz Amerike.Gospa od Okita pročula se po milostima o kojima i danas svjedoče brojni zavjetni darovi, a Vodičani posebno pamte onu kad ih je g. 1855. očuvala od kuge. Ispred crkve rastao je klen na kojem bi, od oko g. 1880. svake treće godine u noći s 24. na 25. prosinca, grana okrenuta prema crkvi oko 24 sata prolistala i procvala kao usred proljeća, a izostanak te pojave navješćivao bi nekakvu nesreću. Klen je nastavio cvasti i nakon što je crkva srušena: za Božić g. 1943., 1946., 1949., kao i 1951. Pred blagdan Gospe Karmelske g. 1952. nevjernici su ga uništili. Zasađen je umjesto njega drugi, ali on ne cvate.Na Okitu je svečano za blagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja. Tada se okupi najviše hodočasnika, dođu brojni vjernici i iz okolnih mjesta. Slika Gospe od Okita, predstavljena je u liku Majke s Djetetom u naručju. Čuva se u župnoj crkvi i na uočnicu donese u koloni automobila do podnožja brda, a odatle do svetišta nosi se u procesiji. Usput se obavlja pobožnost križnog puta, a nakon njega nastavlja u crkvi bdjenje. Svečanije je i za blagdan Male Gospe, a mnogi pojedinačno hodočaste tijekom čitave godine pa Okit sve više postaje duhovno prihvatilište bliže i dalje okolice. Nebeska Majka iscjeljuje boli i tješi, a grješnicima moli oproštenje.

NASLOVNA SLIKA: Gospa od Okita SLIKA NA OVITKU: Svetište Gospe od Okita u Vodicama

s m a r i j o m p o s v i j e t u

284 - ”MARIJA” 7-8-9/2020.

V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E

ISSN

133

1-14

76

SRPA

NJ - K

OLOV

OZ- R

UJAN

202

0.

7-8-9