srpsko podunavlje u ranom srednjem vijeku

335

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku*

Perica peharFilozofski fakultet Odjel za arheologiju RS, 11000 Beograd ika Ljubina 18-20 [email protected]

UDK 904 8497.11) 06/10) 94 (497.11) 06/10 Primljeno: 29. 4. 2012. Izvorni znanstveni rad

Napadi Avara i Slavena na podunavske gradove i njihovi upadi u centralne oblasti Ilirika u drugoj polovini 6. stoljea doveli su do sloma bizantske upravne vlasti u prvim desetljeima 7. stoljea. Posljedica ovih promjena

bila je znatno smanjenje populacije s podruja sjevernog Ilirika, zamiranje gradova, ruralnih sredina, privrede u

cjelini, kao i gaenje nekada vane mree putova.

Sporadini nalazi materijalne kulture, koji se mogu datirati u 7. i 8. stoljee, nedovoljan su pokazatelj obnove orga-niziranog ivota na prostoru uz nekadanju sjevernu granicu Carstva. Istraivanja antikih gradova, poput Sirmija,

Singidunuma, Marguma i Viminacija, nisu pruila zadovoljavajue podatke o obnovi ivota na ovim prostorima

u razdoblju koje su vezuje uz doseljavanje Slavena na spomenute prostore. Nita bolji rezultati nisu postignuti ni

prilikom istraivanja drugih brojnih lokaliteta du Dunava, ili u samoj unutranjosti centralnog Balkana. Obnova

ivota na ovim prostorima moe se jasnije pratiti u 9., i posebno tijekom 10. i 11. stoljea, na temelju brojnijih

nalaza koji ukazuju na postupno oivljavanje privrede i irenje populacije, prije svega u nekadanjim antikim

gradskim centrima, ravnicama i rijenim dolinama.

Kljune rijei: srpsko Podunavlje, rani srednji vijek, naselja, nekropole, crkvena organizacija

* Ova studija je nastala u okviru projekta Procesi urbanizacije i razvoja srednjovekovnog drutva, koji podrava Ministarstvo prosvete i nauke Republike Srbije (br. 177021).

336

Dani Stjepana Gunjae

UVODNA RAZMATRANJA

Slom bizantske vlasti poetkom 7. stoljea oznaio je

na prostoru centralnog Balkana poetak novog razdoblja,

tijekom kojeg je dolo do brojnih promjena. Naputen

limes, kao i nepostojanje jedinstvenog sistema obrane,

omoguili su trajno naseljavanje Slavena, koji su izmeu

ostalog zaposjeli i podruje Podunavlja. Promatrano s

aspekta suvremenih geopolitikih podjela, srpsko Podu-

navlje zapoinje u unutranjosti Panonske nizine, gdje

su se tijekom ranoga srednjeg vijeka odvijali kulturno-

povijesni procesi koji se znatno razlikuju od onih koji su se odvijali na Balkanu, najprije uslijed dominacije Avara, a potom i Ugara. Stoga je pozornost usmjerena samo na nalazita smjetena na desnoj obali Dunava, i

to od Beograda do ua Timoka, kao i u zaleu ovog

dijela Podunavlja. Osim toga, radom su obuhvaeni i

lokaliteti na desnoj obali Save u srpskoj Posavini, kako

bi se jasnije sagledalo ranosrednjovjekovno razdoblje

na prostoru nekadanjega sjevernog Ilirika.

Kronoloki promatrano, ovo razdoblje obuhvaa

nekoliko stoljea. Dok je donja granica prilino jasno

definirana, utvrivanje gornje granice izaziva odreene

tekoe, budui da postoji nekoliko bitnih povijesnih

dogaaja koji bi se mogli oznaiti kao zavretak ranoga

srednjeg vijeka na prostoru centralnog i istonog Bal-

kana. Jedan od njih predstavlja slom prvog Bugarskog

Carstva u vrijeme Ivana Cimiskog (969. 976.), dok

se drugi vezuje uz uspjeno okonan pohod Bazilija II.

(976. 1025.), kada je ponovno uspostavljena vlast nad

Balkanom, praena administrativnom i crkvenom reor-

ganizacijom. Ipak, u oba sluaja uspjeh je bio relativno

kratkog daha, budui da poslije sloma Bugarskog Car-

stva dolazi do ustanka i uspona Samuila (946. 1014),

dok se nakon smrti Bazilija II. nie nekoliko ustanaka

na vraenom teritoriju. Stoga se kao gornja granica ra-

nosrednjovjekovnog razdoblja uzima dolazak dinastije

Komnena na vlast 1081. godine, tijekom ije je vlada-

vine Bizantsko Carstvo konsolidirano.Razdoblje od gotovo etiri stoljea moe se podijeliti

na dvije faze, iju liniju razgranienja predstavlja pokrta-

vanje pridolih plemena, a do kojeg dolazi tijekom tree

etvrtine 9. stoljea. Iako je pokrtavanje predstavljalo

dugotrajan proces, a ne in, kristijanizacija vladajue klase

poganskih naroda otvorila je prostor za intenzivniji utjecaj Bizanta na Balkanski poluotok. Potvrdu za ovakvu tvrdnju nalazimo i u ostacima materijalne kulture, budui da se

javlja sve vei broj nalaza bizantskog porekla, ukljuujui

i bizantski novac. S druge strane, nuno je istaknuti da su,

pokrteni od strane bizantskih sveenika, Bugari i Srbi

kao centar nove religije prihvatili Konstantinopol, ime

je u velikoj mjeri bila odreena i njihova daljnja sudbina,

budui da su se u kulturno-politikom smislu vezali za

prijestolnicu Bizantskog Carstva.

HORIZONT 7. DO PRVE POLOVINE 9.

STOLJEA

Malobrojni su pisani izvori koji svjedoe o doga-

ajima na prostoru Balkana u ovom razdoblju. Iz pera

bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta (913.

959.) saznajemo da su se u vrijeme Heraklija (610.

641.) na Balkan, uz njegovu dozvolu, naselili Srbi i

Hrvati, pri emu su se Srbi najprije naselili u Solunskoj

temi. Ipak, nakon odreenog vremena oni kreu natrag

preko Dunava, ali brzo se pokaju i uz posredovanje stra-

tega Beograda ponovo dobiju dozvolu za naseljavanje na

teritoriju Carstva, ovaj put u Paganiju, Zahumlje, Travu-

niju i zemlju Konavljana. Naseljavanje novih plemena

LEGENDA Naselje Nekropola Horizont 7. - sredine 9. stoljea Horizont druge polovine 9. - kraja 11. stoljea

Sl. 1. Ranosrednjovjekovna naselja i nekropole u srpskom dijelu Posavine i Podunavlja1. Beograd; 2. Boljetin; 3. Branievo; 4. Brestovik; 5. Brza

Palanka; 6. ezava; 7. Gamzigrad; 8. Gospoin vir; 9. Gra-

bovica; 10. Grocka; 11. Hajduka vodenica; 12. Kolari; 13.

Korbovo Pesak; 14. Kostol; 15. Ljubievac; 16. Mavanska

Mitrovica; 17. Mihajlovac Blato; 18. Mihajlovac-Kula; 19.

Mirijevo; 20. Mokranjske stene; 21. Morava; 22. Pesaa; 23.

Prahovo; 24. Ram; 25. Ravna na Dunavu; 26. Ravna - Slog; 27.

Ribnica; 28. Ritopek; 29. Seona; 30. Tekija; 31. Ub; 32. Ue

Slatinske reke; 33. Vajuga - Korbovo; 34. Vajuga Pesak; 35.

Velesnica; 36. Veliki Gradac; 37. Veliko Gradite; 38. Vina;

39. Vinjica; 40. Zlot Prevalje; 41. Zveka.

337

Perica pehar Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

bilo je u oba sluaja praeno i njihovim pokrtavanjem

od strane sveenika iz Rima.1 Nekoliko desetljea po-

slije, u vrijeme vladavine Konstantina IV. (668. 685.),

na prostor oko ua Dunava u Crno more doseljavaju se

Bugari. U pokuaju da sprijei gubitak teritorija car je

ubrzo, 680. godine, poduzeo pohod koji su Bugari odbili

i tako sauvali svoju nezavisnost.2

Dolazak Slavena i Bugara, kao i njihovo trajno nase-ljavanje na Balkanu, ostavili su dalekosene posljedice.

Pridoli narodi ubrzo su poeli s formiranjem svoje

drave, koje su katkad u veoj, a katkad u manjoj mjeri

bile samostalne. Njihovo teritorijalno irenje dovelo

je do sukoba s Bizantom, koji je najveeg neprijatelja

imao u Bugarima, budui da su oni prvi uspjeli stvoriti

jaku dravu. Njihov uspon bio je silovit, tako da su ve

713. godine kroz Trakiju doprli do Konstantinopola i

opustoili okolinu prijestolnice,3 dok su 811. godine u

izravnu sukobu uspjeli poraziti i ubiti Nikefora I. (802.

811.).4 Usponu Bugarske iao je na ruku i vjerski raskol

unutar Carstva, koji je trajao od poetka 8. do sredine

9. stoljea. Ikonoklastika kriza, kao i sukobi Bizanta s

Arabljanima, uvjetovali su da stupanj bizantskog utjecaja

na Balkanu bude sveden na najmanju moguu mjeru,

1 DAI: 31, 32; 1996, 156.

2 1996, 139-140.

3 1996, 163.

4 1996, 200.

tako da se i uspostavljanje dravnosti novonaseljenih

naroda odvijalo prilino samostalno.5

Poput povijesnih izvora, i arheoloka svjedoanstva

rane faze ranosrednjovjekovnog razdoblja u Podunavlju

malobrojna su (sl. 1). Uglavnom je rije o naseljima, o ijem postojanju govore ostaci poluukopanih kua, kao

i ulomci keramike, dok su ostali pokretni nalazi, uklju-ujui i novac (sl. 2), izuzetno rijetki.

Najranije nalazite ovog razdoblja nalazi se na podru-

ju sela Mihajlovac, na lokalitetu Kula (sl. 1/lok. 18). Na ovome vieslojnom lokalitetu pronaeno je naselje iz 7.

stoljea, s veim brojem poluukopanih pravokutnih kua,

dimenzija 2 x 2,5 do 3,5 x 3,5 m. Kue su uglavnom imale

zemljane pei, iako su pronaene i dvije kamene. Unutar

objekata otkriveni su ulomci keramike, koji su podijeljeni

u tri grupe (sl. 3/A/1-2). Prvu grupu ine rukom raeni lonci i peke, drugu lonci raeni na sporom kolu i ukraeni

eljem, a posljednju lonci, poklopci i amfore bizantskog

porijekla koji su izraeni na brzom kolu.6

Istovjetno su datirani i ulomci keramike, otkriveni na vieslojnom nalazitu Velesnica (sl. 1/lok. 34). Rije je o rukom raenim loncima sive boje, koji su loe peeni

i ponegdje su bez ornamenata, ili ukraeni valovnicom

i horizontalnim linijama (sl. 3/B/1-3). Ovom horizontu najvjerojatnije pripada i sluajan nalaz bronane lune

fibule, koja s gornje strane ima sedam valjkastih doda-

taka, dok trapezoidna stopa zavrava maskom u ljud-

skom obliku.7 Fibule ove vrste, nainjene prvenstveno

od bronce, prvi je prepoznao J. Werner kao slavenske i

datirao ih u 7. stoljee. Prema njegovoj tipologiji, nalaz

iz Velesnice pripada tzv. tipu Sparta-Linkuhen-Cosoveni

(sl. 3B/4).8 Prema novijim saznanjima dokazano je da se ove fibule zaista mogu vezati za Slavene, ali i za

Germane, iji se utjecaj jasno uoava u ornamentici, te

Turke (Kutrigure) i Sarmate (Alane).9

Na podruju sela Ljubievac, na lokalitetu Obala

(sl. 1/lok. 15), pronaen je srednjovjekovni naseobin-ski horizont, datiran u kraj 7. ili poetak 8. stoljea,

kojem pripada devet krunih pei, od kojih su samo

dvije ouvane u cjelini. Otkrivene kalotaste pei bile

su postavljene oko velike jame nepravilna oblika, pre-

ma kojoj su bile okrenute svojim otvorom (sl. 3/C/1). Na prostoru izmeu pei uoeni su ulomci keramike,

fragmenti ivotinjskih kostiju, kao i tragovi gorenja,

5 1968.

6 1983, 115-116, . . 95-96; Jankovi 1986, 443-445, fig. 1-2.

7 Vinski 1958, 31; Ercegovi-Pavlovi, Mini 1986, 289, sl. 1/1-2.

8 Werner 1950, 151-152, Abb. 2.

9 Werner 1950, 150-172; 1990: 17-22; Vagalinski 1994, 264-265, 293-294; Vida, Vlling 2000, 26-31, Abb. 9.

LEGENDA

Pojedinani nalazi novca Ostave novca Nalazi peata

Sl. 2. Ranosrednjovjekovna nalazita novca i peata u srpskom dijelu Posavine i Podunavlja1. Beograd; 2. Branievo; 3. Gamzigrad; 4. Grocka; 5. Hajduka

vodenica; 6.Mavanska Mitrovica; 7. Morava; 8. Prahovo; 9.

Ram; 10. Ub; 11. Veliki Gradac; 12. Veliko Gradite.

338


pri emu keramiki materijal prije svega ine posude

s debljim stjenkama, ija je povrina katkad mogla biti

ukraena valovnicom (sl. 3/C/2-4).10

Oko 4 km jugoistono od Brze Palanke, na uu

Slatinske reke u Dunav (sl. 1/lok. 31), nalaze se ostaci antike i ranobizantske utvrde.11 Oko utvrde iz 6. sto-

ljea, na lokalitetu Dunav, istraena je povrina od 600

x 250 m, na kojoj je pronaeno naselje iz 8.-9. stoljea

s ostacima brojnih poluukopanih kua (sl. 4/A/1). Rije je o malim kvadratnim objektima, dimenzija od 2 x 2

do 4,5 x 4,5 m, kao i o peima, koje su bile nainjene

od kamena ili zemlje. Tri pei bile su odmaknute od na-

selja i u njima je pronaena troska, to bi moda moglo

svjedoiti o obradi metala.12 Najvei dio keramikog

materijala pripada fazi 8.-9. stoljea, koju karakteriziraju

ulomci malih lonaca, ukraenih viestrukim valovnicama

(sl. 4/A/2), dok su nalazi s kraja 9. i poetka 10. stoljea, odnosno 11. stoljea, zastupljeni u znatno manjoj mjeri.13

Od malobrojnih pokretnih nalaza od 7. do sredine 9.

stoljea, koji ne pripadaju keramikom materijalu, treba

izdvojiti dva kasnoavarska bronana pojasna jezica

(sl. 4/B/1-2), s kraja 8. ili poetka 9. stoljea,14 otkrivena na lokalitetu Veliko Gradite, gdje se u antikom periodu

nalazio Pincum (sl. 1/lok. 36).Istom vremenu pripada i nekoliko naunica,15 slu-

ajno otkrivenih na prostoru izmeu Morave, antikog

Marguma (sl. 1/lok. 21) i Branieva (sl. 1/lok. 3). Izdva-jaju se lunulaste naunice s privjeskom u obliku trokrake

ili peterokrake zvijezde, ukraene pseudogranulacijom,

koje su datirane u 8.-9. stoljee (sl. 4/C/7-8). Treba spomenuti i slino datirane lijevane naunice s jednim

loptastim privjeskom, pri emu je spoj alke i privjeska

uglavnom ukraen nizom granula (sl. 4/C/1-5).O obnovi ivota u Podunavlju od 7. do sredine 9.

stoljea svjedoi i ponovni protok novca skromna in-

tenziteta, koji zapoinje, sudei prema nalazima, u vri-

jeme Teofila (828. 842.). Njegovi kovovi otkriveni su

u Mavanskoj Mitrovici, arealu nekadanjeg Sirmija

(sl. 2/ lok. 6),16 Grockoj, gdje je sluajno otkriven solid (sl. 2/ lok. 4),17 kao i u okolini Morave (sl. 2/ lok. 7).18

10 Popovi, Mrkobrad 1986, 310-312, sl. 3, 10-13.11 pehar 2010, 41-42 s navedenom literaturom.12 , . 1984, 197; Jovanovi, Kora, Jankovi 1986, 384-

387, sl. 18.

13 , . 1984, 197-198, sl. 197; Jovanovi, Kora, Jankovi, 1986, 385-387, sl. 19.

14 Bugarski 2008, 87 s navedenom literaturom, fig. 2-3.15 2007, 366-367 s navedenom literaturom, . 2.

16 Popovi, V. 1978a, 185-188; , 2006, 31.

17 , 2006, 31-32.

18 Popovi, V. 1978a, 185-188; , 2006, 31.

HORIZONT DRUGE POLOVINE 9. DO

KRAJA 11. STOLJEA

Po okonanju vjerskih sukoba, koji su se zavrili

pobjedom ikonofila, dolazi do konsolidacije Carstva i

njegova postupnog uspona. Pridoli narodi nisu se mogli

suzbiti samo orujem, pa ih je Bizant poeo pokrtavati,

to je za cilj imalo pacifikaciju, te jaanje kulturno-po-

litikog utjecaja. Prvi takav pokuaj, usmjeren na Veli-

ku Moravsku, zavren je neuspjehom. Ipak, djelatnost

brae Konstantina (irila) i Metoda bila je od velikog

znaaja, budui da je stvorena prva slavenska abeceda

(glagoljica) i prevedeno je Sveto pismo, to je omoguilo

vrenje Boje slube na slavenskom jeziku.19 U isto vri-jeme bugarski knez Boris (852. 889.) poziva franake

sveenike, na to Bizant pod prijetnjom oruja primorava

Bugare da 864. godine prihvate kranstvo od bizantskih

sveenika.20 Iako se u pisanim izvorima ne navodi tono

kad su sveenici iz Konstantinopola ponovo pokrstili

Srbe, pretpostavlja se da je do njega dolo nedugo poslije

kristijanizacije bugarskog plemstva.21

Borba za primat izmeu Konstantinopola i Rima vo-

dila se ve stoljeima, iako je pitanje vjerske jurisdikcije

prikrivalo stvarne razloge neslaganja, koji su leali u

irenju politikog utjecaja. Tako je bugarska crkva, koja je

teila osamostaljenju, bila prinuena da se naizmjenino

vezuje uz Rim i Konstantinopol, koji je napokon 869./870.

godine Bugare nagradio autokefalnom arhiepiskopijom.22

Daljnji uspon Bugarske vezuje se uz Simeona (893.

927.), koji se 917. godine proglasio carem Bugara i

Bizantinaca. Sukob Bugara i Bizanta osjeao se i u Sr-

biji, gdje su suprotstavljene strane na vlast naizmjenino

dovodile svoje tienike. Simeonu je polo za rukom

uspostaviti Bugarsku patrijariju, koju je Roman Leka-

pen (920. 944.) priznao za kanonsku.23 Nakon smrti Simeona sklopljen je mir izmeu zaraenih strana. Na

due staze, ovo je znailo pobjedu Bizanta i jaanje

njezina kulturnog i politikog utjecaja.24 Prevlast Bi-zanta prihvatili su i Srbi. Tako je aslav Klonimirovi

(927./928. oko 950.), koji je pobjegao iz Bugarske i

vratio se u Srbiju, zatraio od Romana Lekapena pomo,

koji ga je podrao kao arhonta.25

19 1996, 225-227; , 1996, 156.20 , . 1978, 33-34 ;

1996, 227-229.

21 Theoph. Cont. V, 291,1-292,13.22 , . 1978, 33; 1995, 3; 1996,

227-231.

23 1995, 4-5, 8; 1996, 248-257.

24 1996, 257-260.

25 DAI 32.

339


A

1

2

B

1

2

3

4

C

1

2

3

4

Sl. 3. A Mihajlovac; B Velesnica; C Ljubievac

340


A

1

2

B

1

2

C

1 2 3

4 5 6

7 8 9

D

1 2

ranovizantijskoutvrenje

Dunav

Sl. 4. A Ue Slatinske reke; B Veliko Gradite; C Oblast izmeu Morave i Branieva; D Kostol

341


Nakon nekoliko desetljea relativnog mira, Nikefor

Foka II. (963. 969.) najprije je 965. godine grubo odbio

bugarskom poslanstvu platiti danak, a zatim je, uz pomo

ruskog kneza Svetoslava (964. 972.), napao Bugarsku.

Iako su Rusi odnijeli pobjedu nad Bugarima, Bizant nije

izvukao nikakvu korist, budui da je Foka ubijen u zavje-

ri, pa je na prijestolje doao Ivan Cimiski (969. 976.).

Iako su se Rusi u meuvremenu pridruili Bugarima,

Bizant je 971. osvojio najprije Preslav, a potom potukao

i ruske snage. Na taj je nain okonano Prvo bugarsko

carstvo, dok je bugarska patrijarhija svedena na nivo

metropolije i podinjena Konstantinopolu.26

Poslije smrti Ivana Cimiskog na prijestolje dolazi Bazilije II. Bugaroubojica (976. 1025.), koji se ve u

prvim godinama vladavine suoio s tzv. Drugim ustan-

kom komitopula, pod vodstvom Samuila (976. 1014.),

koji je vrlo brzo proirio svoj teritorij i ponovo usposta-

vio bugarsku patrijariju. Tek po smirivanju situacije na

istonim granicama Carstva, 1001. godine poinje vojna

ofenziva na Samuilovo Carstvo, koja je okonana 1014.

godine, kada je Samuilova vojska opkoljena i unitena

u klancima Belasice.27

U Bugarskoj zatim dolazi do unutranjih borbi pa

Bazilije II. tek 1018. godine sveano ulazi u Ohrid,

oznaavajui tako da je rat protiv Bugara uspjeno za-

vren. I dok je u ratu bio nemilosrdan, u miru se Bazilije

II. pokazao kao pomirljiva i taktina osoba. Ohridsku

patrijariju pretvorio je u autokefalnu arhiepiskopiju

kojom su upravljali arhiepiskop i episkopi slavenskog porijekla, dok je sluba obavljana na slavenskom jeziku.

Na taj je nain pruena ruka pomirenja pokrtenim Sla-

venima, koji su preteno inili stanovnitvo osvojenih

podruja. Podruje koje je zauzimala Simeonova drava

podijeljeno je na temu Bugarska s centrom u Skopju, temu Paristrion ili Paradunavon (Silistrija), zatim temu

oko ua Save u Dunav sa sjeditem u Sirmiju, i temu

Dalmacija. Nasuprot tome, Duklja, Raka, Zahumlje i

Bosna su, poput Hrvatske, ostale u vlasti lokalnih knee-

va, ali kao vazalne drave. Za vrijeme vladavine Bazilija

II., kao upravne oblasti umjesto Rasa i Morave spominju

se Srbija () i Sirmij, kojima je najvjerojatnije

upravljao Konstantin Diogen.28

Po smrti Bazilija II. Bizantsko Carstvo zapoinje

opadati. Bazilijevi nasljednici, u elji da ekonomski

26 Ioannis Scylitzae 434/20-438/2; , . 1978, 35-36; 1995, 8-9; 1996, 272-279, 281-282.

27 Ioannis Scylitzae 461/5-464/22; 1995, 22-24; 1996, 283-288, 294-295; 1998, 122-124.

28 Ioannis Scylitzae 457/9-476/24; Gelzer 1983; 1995, 25-26, 55-59; 1996, 295-298; 1997, 38-39; 2004, 173-174, s navedenom literaturom.

ojaaju dravu, uvode i za Slavene novani porez, umje-

sto dotadanjeg plaanja u naturi. Drugu mjeru protiv

Slavena predstavljalo je imenovanje Lava ohridskim

arhiepiskopom umjesto Slavena Jovana, 1037. godine.

Nepopularnost ovih mjera uvjetovala je nekoliko ustana-ka na osvojenom teritoriju. Propadanje Carstva dostie

vrhunac u vrijeme Romana IV. Diogena (1068. 1071.),

koji je u bitci kod Manzikerta 1071. godine zarobljen,

a bizantska vojska unitena. Bolja vremena za Carstvo

uslijedila su tek poslije dolaska Alekseja I. Komnena (1081. 1118.) na vlast.29

Iz druge polovine 9. do 11. stoljea potjee daleko

vei broj nalazita s ostacima materijalne kulture, to

govori o intenzivnijoj obnovi ivota. Pored naselja i

nekropola, iz ovog razdoblja potjeu i ostaci crkvene

arhitekture, kao i predmeti osobne pobonosti, koji svje-

doe o irenju kranstva i jaanju crkvene organizacije.

Od pokretnih nalaza istie se i znatno vea koliina

novca, koji je sigurni pokazatelj obnove ivota, kao i

olovni peati, koji svjedoe o ponovnom uspostavljanju

administrativne uprave.Na podruju sela Kostol, na mjestu nekadanje mo-

ne antike i kasnoantike utvrde Pontes (sl. 1/lok. 14),30 utvreni su ostaci srednjovjekovnog naselja, nekropola,

kao i nekoliko ostava.Najstarijoj fazi pripada naselje iz 9.-10. stoljea

smjeteno na sjevernoj padini, s ostacima kua koje su

bile ukopane u ranobizantski sloj. Kue s drvenim zido-

vima imale su pravokutni tlocrt, pod od nabijene zemlje

s ostacima jama od greda i kolaca i po jednu kamenu pe u uglu (sl. 4/D/1-2). Najstarija kua, datirana prema nalazu kresiva u obliku lire u 9. stoljee,31 negirana je kuom, koja je prestala biti koritena u vrijeme Bazilija

II. Najmlae je stanite pak upotrebljavano do sredine

12. stoljea, o emu govori novac Manuela I. Komnena

(1143. 1180.). Pokretne nalaze prije svega ine ulomci

keramike, ali i brusovi, rvnjevi i prljeni. Nakon to je

naselje naputeno, formiran je naseobinski sloj s peima

razliitog oblika, u kojem je pronaena keramika 11.

stoljea.32

Tijekom istraivanja otkriveno je i nekoliko osta-

va. Iz jedne potjeu eljezni stremeni, srpovi i kope

(sl. 5/A/1-5), a drugu, koja je bila pohranjena u pitosu,

29 Ioannis Scylitzae 527/5-533/18, 543/11-545/2; 1996, 304-330.

30 pehar 2010, 31-32 s navedenom literaturom.

31 Beloevi 1980, 119-120

32 , 1980, 23, . 27-28; , , - 1984, 44-46, . 28; - 1985, 192-196, . 1-2, 32; 1997, 28-29, . 39-40.

342


inili su bronana kadionica i bronani okovi knjige.33 Osim toga, tu je i ostava u kojoj su se nalazili eljezne

alatke i bronani bokal (sl. 5/B/1-7), koja je pohranjena najvjerojatnije u vrijeme osvajanja Ivana Cimiskog.34 Bronani bokal visok je 20,5 cm (sl. 5/B/7), s lunom drkom, koja je s otvorom posude spojena razjapljenim

eljustima glave pantere, iza koje se nalazi ptica, dok

je na spoju s trbuhom ovan. Na bokalu se nalazi natpis

na grkom jeziku, koji se prevodi kao Glas Gospodnji nad vodama uskrsnua (Psalam Davidov, 3:29).35 Slian

bokal, s identinim natpisom, otkriven je u ostavi iz

Vrapa koja je argumentirano datirana u kraj 7. stoljea.36 Razlika u dataciji dvaju gotovo identinih bokala mogla

bi govoriti o injenici da je nalaz iz Kostola due bio u

upotrebi, budui da eljezne alatke s kojima je pohranjen

po obliku podsjeaju na alat iz poljoprivrednih ostava

pronaenih na prostoru june Dobrude, koji je datiran

u 10., odnosno poetak 11. stoljea.37

Bronana kadionica, okovi knjiga, kao i bokal s

natpisom na grkom jeziku mogli bi se moda svrstati

u predmete bogosluja. Kako tijekom istraivanja nisu

uoeni ostaci kamene crkve, postavlja se pitanje je li

ona moda bila nainjena od drveta. Ipak, treba ostaviti

otvorenu i mogunost da su u ostavu pohranjene drago-

cjenosti donesene s drugog mjesta.Naseobinskom horizontu 9.-10. stoljea pripadaju i

jame s kostima razliitih ivotinja. Tako je u jednoj jami

kraj dva lonca ograena kamenom pronaena glava ovce,

dok je ispod jedne kue otkrivena jama sa skeletima

dvaju pasa, pri emu je jedan bio pokriven kamenom,

iznad kojeg su se nalazili ulomci srednjovjekovne kera-mike i keramiki uteg. Ovakvi primjerci sahranjivanja

javljaju se u pogrebnom obredu koji je karakteristian

za balkansko-dunavske kulture.38

Jugoistono od naselja nalazila se ranosrednjovje-

kovna nekropola s 25 istraenih grobova, u kojoj su

pokojnici obaju spolova i svih uzrasta bili polagani

izravno u grobne rake. Pronaen je vrlo mali broj priloga

u samo etiri groba, pri emu nakit iz grobova 43 i 52

omoguava datiranje u 9.-10. stoljee.39 Osim toga, na prostoru uz antiki most otkrivena je jo jedna nekropola,

datirana u 11.-12. stoljee.40

33 , 1987, 81, . 12-16, 1.

34 - 1987, 118, 136, . 3; T. I/6.

35 - 1987, 136.

36 Werner 1986.

37 2000.

38 , , - 1984, 45-46; - 1987, 117.

39 , , - 1984, 46, . 32-33.

40 , , - 1984, 46-47.

Na lokalitetu Ravna-Slog, u blizini antikog utvr-

enja Timacum Minus (sl. 1/lok. 26), otkrivena je sred-njovjekovna nekropola sa 65 grobova, od kojih je 38

bilo bez priloga. Istraeno je 12 mukih, 20 enskih, 29

djejih grobova, dok u 4 sluaja nije bilo mogue izvriti

identifikaciju spola ili dobi. Nekropolu karakterizira

sahranjivanje na redove, koje je najee obavljeno u

jednostavnim rakama.41

Kako bi se stekao uvid u grobni inventar ove nekro-

pole, koji ujedno odreuje i njezinu dataciju, osvrnut

emo se na nekoliko grobova. Tako iz groba 2142 potjeu

i dvije srebrne naunice s 4 bikonine jagode i granuli-

ranom alkom, datirane u 10.-11. stoljee (sl. 6/A/1-2),43 dok dio inventara groba 34 (sl. 6/B) ine tri bronane naunice s bikoninom jagodom i staklastim dodatkom

s donje strane, trakasti prsten s ploastom ovalnom

glavom, ukraen motivom koncentrinih krugova kao i manji, polomljeni bikonini lonac crvenkaste boje.44 Analogni primjerci naunica susreu se na avarskim

nekropolama od 8. do 10. stoljea,45 kako je datiran i lonac,46 dok se prsten vezuje za 10.-11. stoljee.47 Grob 46 nudi zanimljiv inventar (sl. 6/C), budui da su u njemu otkriveni ivotinjski rog, no, sjekira, kao i polo-

mljeni vr naranaste boje s dvije drke,48 koji se datira u posljednju treinu 9. i prvu polovinu 10. stoljea.49 Grob

63 govori o neto bogatijoj osobi,50 budui da je u njemu

otkriveno, izmeu ostalog, est srebrnih etverojagodnih

naunica s granuliranom alkom (sl. 6/D/1-6), koje su datirane u 9.-10. stoljee.51

Nekropola je na osnovu nalaza datirana izmeu kraja

9. i prve polovine 11. stoljea, kada je proces kristijani-

zacije na centralnom Balkanu bio u zaetku. O ovome,

izmeu ostalog, svjedoe keramike posude u 22%

grobova, od kojih su neke slomljene, kao i nalazi alata,

oruja ili kotanih predmeta. Sve to govori o tome da

je ovdje najvjerojatnije pokopana kranska populacija

s jakom poganskom tradicijom,52 o emu prije svega govori obredno lomljenje keramikih posuda.

41 Jovanovi, Vuksan 2005, 233-235, 238-241, Plan 7.42 Jovanovi, Vuksan 2005, 183-184, grave 21, Pl. II/21.

43 Jovanovi, Vuksan 2005, 212 s navedenom literaturom.

44 Jovanovi, Vuksan 2005, 184-185, grave 34, Pl. III/34.45 Dostl 1966, 33, obr. 7/21-23.

46 Dostl 1966, 81, T. XVI/3, LVI/1, LXVIII/3; 1976, 382, 396, O. 24/1, 34/3, 74/6, 117/2.

47 1976, 376-377; 1992, 82, kat. br. 93/8,17; Jovanovi, Vuksan 2005, 217.

48 Jovanovi,Vuksan 2005, 187, grave 46, Pl. IV/46.

49 Fiedler 1992, 146, G VII/1-2.50 Jovanovi, Vuksan 2005, 189, grave 63, Pl. VI/63.

51 Dostl 1966, 37, obr. 9/11; Jelovina 1976, 102-103.

52 Jovanovi, Vuksan 2005, 238-241.

343


A

1

2

3

4

5

B

1

2 3

4

5

6

7

C

1

2

3

D

Sl. 5. A-B Kostol; C Mavanska Mitrovica; D ezava

344


Na teritoriju dananje Mavanske Mitrovice na loka-

litetu Zidine, u ageru nekadanjeg Sirmija (sl. 1/lok. 16 sl. 2/lok. 6), nalaze se ostaci srednjovjekovnog naselja i nekropole.53 Otkrivene su poluukopane kue, uglavnom kvadratnog tlocrta, dimenzija 3,5 x 3,5 do 4,5 x 4,5 m, s

podom od nabijene zemlje ili ulomaka opeke, dok se u

kutu ili uza zid nalazi pe od gline ili opeka povezanih

blatom.54 Bogat keramiki materijal, koji ine razliiti

tipovi lonaca, podijeljen je u tri skupine.55

Na lokalitetu je pronaen i ranokranski objekt iz

4. stoljea, nad kojim je u 10. stoljeu podignuta crkva

s jednom apsidom, koja je ubrzo izgorjela. Njezina

gradnja moda je vezana uz misionarski rad sveenika

iz zapadne Europe, koji ovamo stiu poslije pada Pre-

slavske Bugarske 971. godine. Crkva je potom obnov-

ljena, ovaj put s tri potkoviaste apside (sl. 5/C/1), oko 1000. godine u vrijeme Samuilovih osvajanja, ili nakon 1018. godine, tj. ponovne uspostave bizantske vlasti na

Balkanu, na osnovu nalaza folisa klase A2.56 Crkva je dugo bila u upotrebi, da bi tijekom 13. stoljea postala

dio Benediktinskoga samostana.57

Oko ove crkve formirana je srednjovjekovna ne-kropola na redove sa 172 groba, od kojih 40 potjee iz

najstarije, 76 iz srednje faze, a fazi koja se vezuje uz

Benediktinsku crkvu pripada 43 groba, dok ih 13 nije

datirano. Prve dvije faze nije bilo mogue kronoloki

razdvojiti, tako da se one datiraju u razdoblje od 11. do

kraja 12. ili poetka 13. stoljea. Pokojnici su sahranji-

vani u jednostavne rake, koje su katkad imale grobnu

konstrukciju. Skeleti su bili u ispruenom poloaju, dok

su im ruke bile postavljene u razliite poloaje.58

Iz grobnice 18 nainjene od opeka povezanih mal-

terom, otkrivenu uz istoni dio junoga zida, potie

srebrni kri s pozlatom (sl. 5/C/2). Na aversu se nalazi prikaz raspetog Krista odjevena u perizomu, iznad ije

se glave nalazi tabula ansata s upisanim X. Na reversu je grki natpis KE/B/O/I//I/T/O (vertikalni krak) i FO-

ROTAI (horizontalni krak), koji se prevodi sa Gospode,

pomozi onome koji ovo nosi. Nalaz je datiran od 10. do 12. stoljea,59 dok je slian primjerak koji se uva u

Njemakoj datiran od 9. do 12. stoljea.60 Otkrie kria

53 Mini 1980, 66-67.

54 Mini 1980, 9-11, 12-16, 76, fig. 4-7.

55 Mini 1980, 23-46, 78, Pl. I-XIII.

56 , . 1975, 267-268.

57 Popovi, V. 1980, V-VI; Ercegovi-Pavlovi 1980, 23, tombe 8, 64-67.

58 Ercegovi-Pavlovi 1980, 1-6, 65.

59 Ercegovi-Pavlovi 1980, 18-20, tombe 18, 41, 50, Pl. XX/tombe 18.

60 Welt von Byzanz 2004, 312, kat. br. 534-539.

moglo bi svjedoiti u prilog tvrdnji da je ovdje sahranjen

biskup, budui da su krievi nainjeni od plemenitih me-

tala predstavljali insignije crkvenih velikodostojnika.61

O obnovi ivota na ovom prostoru u razdoblju izme-

u druge polovine 9. do 11. stoljea svjedoi novac Lava

VI. (886. 912.) te folis Konstantina VII. i Romana II.,

kovan izmeu 950. i 959., a potom i najbrojnija skupina

ove vrste nalaza, 26 anonimnih folisa klase A2 kovanih

u razdoblju izmeu 976. i 1030./1035. godine. Po smrti

Bazilija II. dolazi do smanjenja cirkulacije novca, budui

da je pronaen znatno manji broj anonimnih folisa klase

C (1042. 1050.), folisa Konstantina X. iz 1059./1060.

godine te kovova Romana IV. Diogena (1068. 1071.).62 Pored pojedinanih primjeraka otkrivena je i ostava s

novcem, u kojoj su najbrojniji anonimni folisi klase A2.63

Tijekom 11. stoljea, u vrijeme cara Diogena Roma-

na, ovdje se nalazilo sjedite bizantske aktivnosti protiv

Ugara, koje se od 70-ih godina 11. stoljea premjeta u

Ni i Branievo.64 Na ivu prepisku koja se sa Sirmijem

odvijala tijekom 11. stoljea upuuju nalazi brojnih

peata, iako treba istaknuti da nekoliko njih potjee i

iz 10. stoljea.65

Srednjovjekovna obnova ivota na prostoru dana-

njeg Beograda (sl. 1/lok. 1) uoena je na irem pro-storu nekadanje singidunumske utvrde.66 Na savskoj padini istraeni su ostaci slavenskog naselja s dvjema

fazama ivota, koje se ne naslanjaju izravno jedna na

drugu, budui da je spomenuti prostor upotrebljavan i

kao nekropola.67 Osim toga, u sjeverozapadnom dijelu Gornjeg grada pronaene su poluukopane trapezoidne

kue s peima, ija je osnova bila uokvirena kamenjem

(sl. 7/A/1).68 Ve spomenuto ranoslavensko naselje na savskoj je padini, poslije zamiranja, djelomino negirano

nekropolom, o kojoj e poslije biti vie rijei. Ubrzo su,

tijekom 11. stoljea, ukopane nove kue, od kojih je u

jednoj, dimenzija 3,20 x 4,20 m, u jugozapadnom uglu

bila kamena pe. U sloju iznad naputene kue pronaen

je novac Ivana II. Komnena (1118. 1143.).69

61 1982, 124-135.

62 Popovi, V. 1978a, 185-188; , 2006, 31.

63 Popovi, V. 1978a, 194-195.

64 2008, 300-301.

65 , 2008, 457-458; 2008, 473-485.

66 O poloaju antikog i kasnoantikog utvrenja usporediti: Popovi, . 1997, s navedenom literaturom; , . 2006, 42-47 s navedenom literaturom.

67 Marjanovi 1973, 9-10; - 1978, 12; M 1988, 126-127.

68 -- 1992, 29-33, 51, . 4.

69 Marjanovi 1973, 11, 14-15.

345


A

1 2

34

1

23

4

B

1 2 3 45

6 7

8

9

10

C

1

2

3

4

123 4

5-78

9

10

Ulomci keramikeposude

Ulomci keramikeposude

1

2

3

4

5

6

D

1 2 3 4

5 6

7 8

9

10

123

45

67 8

9

10

E

1

2

Sl. 6. A-D Ravna; E Pesaa

346


Pregled ranosrednjovjekovne keramike produkcije

na prostoru Beogradske tvrave zasniva se na nekoliko

zatvorenih cjelina, datiranih novcem Romana I. (931.

944.) ili putem anonimnih folisa grupe A2. Moe se

zakljuiti da keramiku produkciju 9. 11. stoljea pr-

venstveno ine lonci, za iju je izradu rabljena lokalna

glina s primjesama pijeska (sl. 8/A-D). Keramika je raena na sporom, runom kolu, i ukraavana mehaniki,

alatkama. Ukraena je ravnim ili valovitim linijama, kao

i utiskivanjem noktiju. Kao novost javljaju se i reljefni znakovi na dnu posude, koji ne predstavljaju peate

radionica.70

Na Savskoj padini i dijelu Zapadnog podgraa otkri-

vena je i nekropola iz 10.-11. stoljea na redove, s 55

skeletnih ukopa, koja je djelomino negirala slavensko

naselje 8.-9. stoljea. Pronaeno je 17 mukih, 1 enska

i 17 djejih individua, dok za 14 pokojnika nije bilo mo-

gue utvrditi spol. Pokojnici su polagani izravno u rake

orijentirane mahom u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dok su u jednom grobu pronaeni ostaci dasaka. Sahra-njeni su u ispruenom poloaju, s rukama prekrienima

na grudima, dok su u pojedinim sluajevima noge bile

savijene. Grobni inventar pronaen je samo u 12 grobo-

va.71 Neki od nalaza, poput naunice s dvije uplje jagode iz groba X, izmeu kojih su na kariku namotani navoji

ice, datirani su u 9.-10. stoljee (sl. 7/A/4).72 Iz groba 41 potjee i srebrna grozdolika naunica (sl. 7/A/2),73 koja se datira od prve polovine 9. do druge polovine 10. stoljea.74 Od nalaza izvan grobova istie se naunica s

granuliranim koljencem, koje se javljaju od sredine 9. do sredine 11. stoljea,75 iako su najzastupljenije tijekom druge polovine 9. i 10. stoljea.76 U grobovima su ot-

kriveni i predmeti osobne pobonosti, kojima pripadaju

razliiti tipovi kriolikih privjesaka od bronce, datirani

u 10.-11. stoljee.77

Dodatan uvid u obnovu srednjovjekovnog ivota

na prostoru Beogradske tvrave (sl. 2/lok. 1) pruaju nalazi novca 10.-11. stoljea. Najstarije bizantski kovovi

vezuju se uz Romana I. Lekapena (931. 944.), dok su

najbrojniji anonimni folisi grupe A2, kojima pripada 13

komada. Slijedi jedan anonimni folis grupe C, kao i kov Nikefora III. (1078. 1081.). Iz 11. stoljea potjeu i

nalazi ugarskog novca Andrije I. (1046. 1061.) i dva

70 1994, 31, 40-43, 113, sl. 12-15.

71 - 1989, 17-21, 42-43.

72 - 1989, 22-23, . 9a.

73 - 1989, 22-23, 39, . 7, 10.

74 Hrub 1955, 230-231.

75 Hrub 1955, T. 78/1-2.

76 - 1989, 26-27, . 26.

77 - 1989, 28-30, 33-34, . 28-30, 52-55.

anonimna kova dinastije Arpadovia (1095. 1161.).78 Osim toga, iz urbane jezgre suvremenog Beograda, s vie

lokacija, potjeu nalazi novca Romana I. i Bazilija II.79

O vanosti Beograda u politici Bizanta prema Uga-

rima nakon Bazilijevih osvajanja govore i dva nalaza peata, od kojih je jedan datiran folisom A2 klase, dok

se drugi vee uz drugu polovinu 11. ili poetak 12.

stoljea.80

Na desnoj obali Velike Morave, na njezinu uu u

Dunav (sl. 1/lok. 21; sl. 2/lok. 7), nalazio se antiki Margum, koji je tijekom srednjega vijeka prerastao u

episkopalno sjedite Morava.81 Naalost, spomenuti je

prostor u velikoj mjeri uniten meandriranjem Velike

Morave, tako da su istraivanja obavljena na nekoliko

lokacija ukazala na postojanje nekoliko prapovijesnih slojeva: antikog i kasnoantikog, kao i srednjovje-

kovnog horizonta od 10. do 13. stoljea, kojem pripada

naselje, kao i nekropola s inhumacijom.82

Budui da su rezultati istraivanja sumarno objav-

ljeni ili se nalaze u fazi pripreme za objavu, vrlo bitne

podatke o ivotu na ovom prostoru tijekom ranoga

srednjeg vijeka pruaju sluajni nalazi novca. Najraniji

kov horizonta druge polovine 9. 11. stoljea predstavlja

nomizma Bazilija I. (867. 886.), poslije ega slijede

kovovi Romana I., Nikifora II., Konstantina VII. Porfiro-geneta (913. 959.), Ivana Cimiskog, Bazilija II., kao i

srebrni kov ugarskog kralja Andrije I. (1046. 1060.).83 Osim toga, iz trokuta Margum Golubac Petrovac

potjee jo gotovo sto primjeraka novca, koji su mahom

pojedinani nalazi, izuzimajui ostavu od 6 primjeraka

folisa grupe A2,84 kao i ostavu od 14 anonimnih folisa Bazilija II. i Konstantina VIII.85 Pored nalaza novca, kao nepobitno svjedoanstvo intenzivne obnove ivota

u 10.-11. stoljeu javljaju se olovni peati, koji svjedoe

o prepisci koja se ovdje odvijala.86

S prostora ramske utvrde kao bitan nalaz izdvaja se

ostava nomizmi (sl. 2/lok. 9), koje su kovane od vreme-na Bazilija I. (867. 886.), preko Romana I. Lekapena

(920. 944.) i Konstantina VII. (913. 959.), dok su

dva najmlaa primjerka vezana uz Ivana I. Cimiskog

78 1987, 89-90, 93-94.

79 , 2006, 31-32.

80 2008, 459-461.

81 Gelzer 1893, 52-53; , . 1978, 35 i bilj. 23-26.

82 -, , 1950, 143-163; , 1994, 120-121.

83 -, , 1950, 143-160; , 2006, 31-32; 2007, 205.

84 1988, 87.

85 , 1997, 133-134.

86 2008, 485-488.

347


A

1

2

3

4

B

1

2

3

4 5 6

Sl. 7. A Beograd; B Veliko Gradite

348


(969. 976.), u vrijeme ijih je ratova s Bugarima ostava

i pohranjena.87 O vanosti ove utvrde svjedoe, kao i u sluaju Morave, peati 10.-11. stoljea.88

S nalazita Veliko Gradite, antike utvrde Pincum

(sl. 1/lok. 36; sl. 2/lok. 12) potjeu dvije ostave pohra-njene u keramike posude, pri emu je u jednoj bio nakit,

predan Narodnom muzeju u Poarevcu, a u drugoj osam

zlatnika koje su strunjaci ovog muzeja datirali u 10. ili

poetak 11. stoljea. Sama ostava novca nije predana

muzeju, i u meuvremenu joj se izgubio trag. Ostavu

nakita ine etiri para srebrnih naunica (sl. 7/B/2) i dva prstena, od kojih je jedan srebrni, a drugi bronani

(sl. 7/B/5-6). Naunice se dijele na dva para grozdo-likih s po jednim koljencem sa strane (sl. 7/B/3), par grozdolikih s po dva koljenca sa strane i na naunice s

etiri jagode (sl. 7/B/4). Jedan prsten ima ploasti kruni fasung sa staklenim umetkom, kao i prsten s kupastom glavom. Posudu u kojoj je bila pohranjena ostava pred-

stavlja manji lonac, raen na sporom kolu, koji je bio

crveno peen (sl. 7/B/1).89 Na temelju dobro datiranih analogija naunice su datirane u kraj 10. do poetka 11.

stoljea.90 Osim toga, ovdje je otkriven i bronani okov

maarskog porekla, datiran u 10. stoljee.91

Na lokalitetu ezava, koji se nalazi 18 km nizvod-

no od Golubca, nalaze se ostaci antike utvrde (sl. 1/lok. 6), identificirane kao Castrum Novae.92 Tijekom iskopavanja unutar ranobizantske utvrde otkrivena je

srednjovjekovna nekropola s 32 pokojnika koja se na-

lazila oko i unutar bazilike iz 6. stoljea. Sahranjivanje

je obavljano u jednostavnim rakama, dok su skeleti bili

uglavnom isprueni. Neki grobovi imali su rustine

konstrukcije, dok je arheoloki materijal pronaen samo

u osam grobova.93

Iz groba 5 potjee ogrlica i par naunica od posrebre-

nog bakra (sl. 5/D), koje su pojedini autori datirali u 17. stoljee.94 Ogrlicu ine uplje jagode, koje su nanizane

po tri jedna na drugu i u tri reda, pri emu je na najniu

jagodu ovjeen privjesak bademastog oblika. S druge

strane naunice su sastavljene od nanizanih privjesaka,

koji su povezani dvostrukom uvijenom icom, koja izlazi

87 , 1997, 132-133; , 2006, 158, . . 609.

88 Nesbitt, Oikonomides 1991, 103, 195-196; 1997, 173.

89 , 1974, 125, T. I-II.

90 Va 1954, 78; Hrub 1955, 232-233; Kostrzewski 1962, 180; Trk 1962, 23-25, T. IX-XI; Beloevi 1980, 154-155.

91 Bugarski 2008, 92-93, fig. 7.92 1984, 91, 95-102, . 9.

93 - 1984, 123, . 1.

94 - 1984, 123-125.

kroz kalotasti dodatak. Ovakav tip nakita datira se na temelju poznatih analogija od 10. do 11. stoljea, iako

se na podruju Mediterana javlja i tijekom 13. stoljea.95

Na lokalitetu Pesaa, na uu istoimene rjeice (sl. 1/lok. 22) nalaze se ostaci kule pravokutnog tlocrta iz 3. stoljea, koja je u kasnijem razdoblju dodatno utvrena.

Osim toga, pronaena je i srednjovjekovna nekropola

na redove sa skeletnim sahranjivanjem. est grobova

nalazi se u kuli i oko nje, dok je grupa od pet grobova

udaljena od kule oko 15 m prema istoku. Pokojnici ori-

jentirani u pravcu zapad istok polagani su oprueni u

jednostavne rake s rukama uglavnom prekrienima na

karlici ili grudima, dok su u dva sluaja ruke bile ispru-

ene. U pojedinim sluajevima uoeni su ostaci neke

vrste grobne konstrukcije, od ulomaka opeke i kamena,

uglavnom oko glave i sa strane, a rjee kod nogu, dok

je u pet grobova ispod glave pokojnika otkrivena manja

ploa ili opeka, koje predstavljaju uzglavlje.96

Okomito postavljene opeke kod nogu pokojnika na strani okrenutoj preminulom imale su urezan kri,

a u dva sluaja i natpis. Natpis iznad groba 1, gdje je

sahranjena muka osoba, moe se dvojako protumaiti

(sl. 6/E/2). Naime, budui da po nekim tumaenjima nat-pis predstavlja kombinaciju irilice i glagoljice, mogao

bi se proitati kao do tebe. U suprotnom, ako je itav natpis na glagoljici, predstavljao bi ime pokojnika Fe-

dor. Na drugoj je pak opeci mogue proitati tri irilina

znaka (sl. 6/E/1), koja se mogu protumaiti kao Mara ili Marija, dok po nekima oni predstavljaju skraenicu

od majka Boja. Budui da u grobovima nisu pronaeni pokretni nalazi, na temelju oblih slova glagoljice nekro-

pola se datira u 10.-11. stoljee.97

Oko 2 km uzvodno od ua Poreke reke, s lijeve

strane ua rjeice Paprenice nalazi se Veliki Gradac

(sl. 1/lok. 36; sl. 2/lok. 11), antika Taliata. Po svemu sudei, utvrda je unitena krajem 6. stoljea. ivot je ob-

novljen u 10. stoljeu, da bi u 11. stoljeu bila dozidana

i jedna polukruna kula (sl. 8/E). 98

Na prostoru antike tvrave pronaeno je naselje s 18

kua razliitih dimenzija, od kojih su ostale uglavnom

ouvane samo podnice, dok su zidovi najvjerojatnije bili

od drveta i lijepa. Naselje je prema rijeima istraivaa

imalo dvije faze, koje je kronoloki teko odvojiti.99 Unutar kua pronaeni su ulomci keramike, pri emu

95 2001, 341-346, . 1-2; 2010, 77-80 s navedenom literaturom, . 50.

96 1984, 171-173, . 1.

97 1984, 173-175, . 2-3, T. II/2.

98 , . 1981, 17-23, . 9-13.

99 , . 1981, 37-39, . 15.

349


A

15

2

3

4

6

7

8

9

10

11

B

1

2

3

4

5

6

7

8

9

1011

C

1

2

3

4

5

6

7

8

9

1011

D

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

E

Sl. 8. A Beogradska tvrava, lonci grupe I; B/1-2, 4-6 lonci grupe II; B/3, 7-11 lonci grupe V; C/4-8 lonci grupe III; C/1-3, 9-11 lonci grupe IV; D ree zastupljeni tipovi lonaca; E - Veliki Gradac, osnova utvrdjenja;

350


Sl. 9. A B - Gamzigrad

A

1

23

45

6

7

8

9

10

11 12

13

B

1

2

3

4

5

6

7

8

9

1011

12

13

1415

16

17

351


keramiki materijal s kraja 9. i 10. stoljea ine prije sve-

ga lonci oker i svijetlosive boje, raeni na runom kolu.

Keramika 11. stoljea gotovo je iskljuivo oker boje,

iako se susreu i ulomci sive boje. Raena je podjednako

na runom i nonom kolu, pri emu su u najveoj mjeri

zastupljeni lonci, amforoidne posude, zdjele i vrevi, svi

ukraeni eljem.100

Uz ostatke stambene arhitekture pronaeni su i ostaci

manje jednobrodne crkve, dimenzija 12,5 x 6,5 m, iji su

zidovi bili od kamena vezana malterom, a pod od opeka.

Na podu je otkriven bronani pozlaeni novac Bazilija

II. koji datira crkvu u prvu polovinu 11. stoljea, dok

nalaz ranog kova Manojla I. Komnena na krunitu zida,

iz vremena zapune crkve, svjedoi o vremenu prestanka

njezine uporabe. Stoga se moe pretpostaviti da je cr-

kva graena kad i samo naselje.101 Pored manje crkve, otkrivena je jo jedna, vea, koja je ustvari obnovljena

crkva s krstionicom iz 6. stoljea. Nalazi keramike, kao i

novac Ladislava I. (1077. 1095.) datiraju crkvu od 10.

do 11. stoljea.102 Postojanje dvije crkve, koje su moda

u jednom trenutku bile u istovremenoj upotrebi, kao i

gradnja kule u 11. stoljeu, govore o tome da su ostaci

antike utvrde bili dobro ouvani u ovom razdoblju, te

da je utvrda imala znaajnu ulogu, s obzirom na smje-

taj u blizini doline Poreke reke koja je vodila prema

unutranjosti Balkana.

Po prestanku ivota unutar naselja, oko i iznad vee

crkve formirana je nekropola na redove, sa skeletnim sahranjivanjem. Sahranjivalo se u jednostavne rake, a pronaeni su i ostaci rustine arhitekture, kao i jedan

kenotaf graen lomljenim kamenom vezanim malterom.

Pokojnici su se polagali oprueni, dok su im ruke bile

prekriene na grudima ili preko karlice. Nekropola se

datira u 11.-12. stoljee.103

U Gamzigradu, na prostoru antike palae Felix

Romuliana (sl. 1/lok. 7; sl. 2/lok. 3), pronaeni su ostaci srednjovjekovnog naselja i nekropole.104

Naseljima pripadaju kue manjih dimenzija (do 4 x 4

m), od kojih su mahom ostale ouvane podnice od opeka

ili nabijene zemlje. Unutar kua nalazile su se kamene

pei, dok su zidovi bili graeni od drva ili kamena.105 Kao karakteristian nalaz horizonta 10.-11. stoljea

izdvajaju se dvije ostave alata. Prvu, koja je pripadala

100 , . 1981, 47-51, 51-55.101 , . 1981, 41-42.102 , . 1981, 44-46.

103 1970, 235-236, 238-239.

104 , . 1984a, 142, 144-146; Jo 1997, 501-509; , . 2010, 208-209; Petkovi 2011, 276-8.

105 , . 1984a, 142-144; , . 2010, 203-204, 206-207.

kovau, ine devet pari klijeta i etiri ekia (sl. 9/A), a drugu brojne poljoprivredne alatke i dijelovi konjske

opreme (sl. 9/B).106

Opticaj novca u iroj okolini Gamzigrada zapoinje

krajem 9. ili poetkom 10. stoljea, o emu govori folis

Lava VI. (886. 912.),107 kao i sluajan nalaz solida

Konstantina VII. i Romana II.108

ZAKLJUNA RAZMATRANJA

Svjedoanstva o prvoj fazi ranosrednjovjekovnog

razdoblja u srpskom dijelu Podunavlja krajnje su oskud-

na. Rije je prije svega o ostacima manjih naselja, koja se

nalaze u neposrednoj blizini kasnoantikih utvrda (sl. 1/lok. 1, 15, 18, 33) ili su podignuta na prostoru koji nije bio upotrebljavan tijekom kasnoantikog razdoblja (sl. 1/lok. 1). Samo je u sluaju ua Slatinske reke utvreno da se ostaci znatno veeg naselja nalaze i unutar utvrde.

Meutim, prema rijeima istraivaa, objekti nisu podi-

zani unutar postojeih bedema, ve su ih negirali.109 Sve to govori o tome da pridoli stanovnici nisu imali potrebe

za fortifikacijama, ili nisu znali iskoristiti prednosti koje

su bedemi pruali. O relativno niskom stupnju drutvene

organizacije govori i seoski karakter naselja, dok male poluukopane kue kvadratnog tlocrta, s drvenim zido-

vima oblijepljenima lijepom i krovovima na dvije vode

pokrivenim drvetom110 svedoe o populaciji skromnih ekonomskih mogunosti. Slina naselja pronaena su

i u unutranjosti centralnog Balkana, na lokalitetima

Prilipac kod Poege111 i Panjevaki rit kod Jagodine.112

Pokretni nalazi, prije svega ulomci keramike, poput onih iz Mihajlovca113 ili Vajuge-Peska,114 takoer svjedo-

e o siromanoj populaciji, dok je nakit, najee nai-

njen od bronce, naen u manjim koliinama.115 Takoer

treba istaknuti da iz ovog razdoblja, s lokaliteta Veliko

Gradite (sl. 1/lok. 36), antikog Pincuma, potjeu na-lazi, koji su prepoznati kao ranoavarski.116

106 , . 1984a, 155-156, . 125-126; 2003, 73-74, . 33-34.

107 , 2006, 31.

108 , 2006, 58, . . 620.

109 Jankovi, . 1984, 197-198; Jovanovi, Kora, Jankovi 1986, 385-387.

110 1997, 116, 145-147.111 2005.112 1997.

113 Jankovi, . 1986, 443-445, fig. 1-2.

114 Marjanovi-Vujovi 1986, 188-192, sl. 37-46.115 2007, 366-367, . 2.

116 Bugarski 2008, 87 s navedenom literaturom, fig. 2-3.

352


Iako su Slaveni spaljivali svoje pokojnike, u nekim sluajevima sve do 14. stoljea,117 na podruju suvre-

mene Srbije, juno od Save i Dunava, nisu uoene ne-

kropole s urnama,118 kakve su nam poznate s teritorija Hrvatske119 ili Bugarske.120 Osim toga, iz ove ranosred-njovjekovne faze zasad su nepoznate i nekropole sa ske-letnim sahranjivanjem. Izuzetak bi mogli predstavljati

lokalitet Grocka u blizini Beograda (sl. 1/lok. 10)121 i Kolari (sl. 1/lok. 12),122 nedaleko od Smedereva, odakle prema rijeima autora potjee nakit iz 8.-9. stoljea, ot-

kriven u grobovima. Kako ne raspolaemo ilustrativnim

prilozima, ovu tvrdnju treba uzeti s rezervom.

Povijesni podaci vezani uz ovo razdoblje takoer su

oskudni. Najranija svjedoanstva govore o naseljavanju

Srba i Hrvata na Balkan poetkom 7. stoljea te o nji-

hovu pokrtavanju.123 Kasnija svjedoanstva potjeu iz

druge etvrtine 9. stoljea, kada dolazi do sukoba Srba

i Bugara, koji su dotad ivjeli u miru.124 Do sukoba je

dolo u razdoblju izmeu 836. i 852. godine, s tim to

pojedini autori smatraju da razlog za izbijanje sukoba

lei u politikim potezima cara Teofila (829. 842.),

koji je protiv Presijama (836. 852.) pokrenuo srpskog

kneza Vlastimira.125 U srpskom dijelu Podunavlja na tri je lokaliteta pronaen Teofilov novac (sl. 2/lok. 4, 6-7),126 to predstavlja poetak ponovne cirkulacije bizantskih

kovova na ovom prostoru.Nedugo zatim dolo je do novog rata izmeu Srba,

koje su vodili Vlastimirovi sinovi, i Bugara, pod vodstvom Mihajla Borisa, u razdoblju izmeu 852. i 867. godine.

Sukob je i ovaj put zavren pobjedom Srba, koji su zaro-

bili Vladimira, sina bugarskog kneza. Ubrzo je sklopljen

mir, a Srbi su zarobljenika ispratili do granice Rasa.127

Kao to se moe vidjeti, povijesni izvori ne svjedoe

o dogaajima u Podunavlju. Iz raspoloivih podata-

ka moe se zakljuiti da su Srbi jo uvijek daleko od

podunavskih oblasti, dok Bugari tek pokuavaju uspo-

staviti prevlast nad centralnim Balkanom.128 U svjetlu

117 1954, 63-65, 188-192, 37-46.

118 pehar 2010a, 216.

119 Petrinec 2009, 13-14.120 Fiedler 1992.

121 -- 1977, 81-82.

122 -- 1984, 13; Jankovi, Jankovi 1990, 95.

123 DAI: 31, 32.124 DAI: 32.125 1927, I/2, 344-346.

126 Popovi, V. 1978a, 185-188; , 2006, 31-32.

127 DAI: 32. Jo uvijek ostaje nejasno predstavlja li oblast Rasa, ili sam Ras, granicu srpske drave, iji se teritorij nalazilo zapadno.

128 O bugarsko-srpskim odnosima u srednjem Podunavlju tijekom prve polovine 9. stoljea, kao i o zonama koje zaposjedaju slavenska plemena usporediti: Komatina 2010.

tih podataka, nositelje ostataka materijalne kulture od 7. do sredine 9. stoljea, koji su pronaeni u oblasti

Podunavlja, treba najvjerojatnije traiti u pripadnicima

slavenskih plemena koji su preli Dunav u prvom valu

nakon sloma limesa poetkom 7. stoljea.

U drugoj polovini 9. i tijekom 10. stoljea i dalje

dominiraju seoska naselja, koja se jo uvijek nalaze u

blizini kasnoantikih utvrda. Tako su u Kostolu (sl. 1/lok. 14) istraene pravokutne poluukopane kue s drvenim zidovima, koje su imale pod od nabijene zemlje, kao i

kamene pei koje su se nalazile u uglu. Ostaci materijalne

kulture i dalje su krajnje siromani, iako se u keramikom

materijalu 10. stoljea susreu i bizantski importi.129

Nemirna vremena, koja su uslijedila krajem 10. i poetkom 11. stoljea, dovela su do pohranjivanja niza

ostava. Tako s ovog lokaliteta potjee nekoliko ostava,

koje se prije svega sastoje od razliitih poljoprivrednih

alatki, ali i bronanih kadionica, bronanih okova za knji-

gu te bronanog bokala s natpisom na grkom jeziku, koji

se prevodi kao Glas Gospodnji nad vodama uskrsnua.130

Uvid u funerarnu praksu tijekom 9. i 10. stoljea pru-

a nekropola sa skeletnim sahranjivanjem, otkrivena na

lokalitetu Ravna-Slog, u blizini antike utvrde Timacum

Minus (sl. 1/lok. 26), datirane od kraja 9. do 11. stoljea. Kao glavna osobina istie se prisutnost keramikih posu-

da u 22% grobova, od kojih su neke ritualno lomljene.131 Slina pojava pronaena je na podruju sela Zveka

(sl. 1/lok. 40), gdje je u djejem grobu kao prilog prona-en keramiki lonac manjih dimenzija, crveno-sive boje,

ukraen horizontalno urezanim paralelnim linijama,

datiran u 9.-10. stoljee.132 Zanimljivo je napomenuti da najvei dio keramikih posuda s lokaliteta Ravna-Slog

po obliku odgovara nalazima s podruja Bugarske iz

srednjeg i donjeg Podunavlja. Poganski rituali kod ske-letnog sahranjivanja uoeni su i na podruju Hrvatske133 i Bugarske.134 Ovakvo sahranjivanje najbolje svjedoi o dugotrajnom procesu kristijanizacije, kao i postupnom prelasku s poganske na kransku funerarnu praksu.

Postupno premjetanje naselja iz neposredne blizine

kasnoantikih utvrda u prostor branjen bedemima, kao i

otkrie ne tako uobiajenih ostataka materijalne kulture u

Kostolu (sl. 1/lok. 14), poput okova knjiga ili kadionice,

129 , 1980, 23, . 27-28; , , - 1984, 44-46, . 28.

130 , 1987, 81, sl. 12-16, plan 1; - 1987, 118, . 3; T. I/6.

131 Jovanovi, Vuksan 2005, 233-235, 238-241, Plan 7.

132 Todorovi 1966, 62-63, T. X/8; -- 1977, 82.

133 Petrinec 2009, 271, 278-279.

134 1976, . 1, 435-437.

353


mogli bi govoriti o populaciji koja je posjedovala odreen

stupanj organizacije. Ostaje otvoreno pitanje je li rije

o Branievcima (Moravcima), ili Timoanima, za koje

iz povijesnih izvora znamo da su posjedovali odreeni

stupanj drutvene i dravne organizacije.135 Takoer, ne

treba iskljuiti ni mogunost da su bitnu ulogu u uspo-

stavljanju organizacije ovih slavenskih plemena imali upravo Bugari, koji tijekom druge polovine 9. i prve etvrtine 10. stoljea biljee znaajnu ekspanziju. Ipak,

treba napomenuti da pokretni nalazi bugarskoga kultur-

nog kruga nisu uoeni u srpskom dijelu Podunavlja, uz

iznimku keramikog materijala iz nekropole Ravna-Slog.

Tijekom 10. i 11. stoljea dolazi do intenzivnijeg

zaposjedanja podunavskog prostora, to je svakako u

vezi s daljnjim jaanjem Bugarske, osobito u vrijeme

Samuila, ali jo vie s osvajanjima Bazilija II., pod ijom

vlau Bizant ponovo uspostavlja granice na Dunavu,

dok je zaposjednut i nekadanji Sirmij. U ovom razdo-

blju stanovnitvo se postupno naseljava unutar antikih

i kasnoantikih fortifikacija, kao to je sluaj s Mavan-

skom Mitrovicom, Velikim Gradcem i Gamzigradom,

pri emu je na Velikom Gradcu, prema rijeima istrai-

vaa, tijekom 10.-11. stoljea podignuta jedna kula.136 Iako dolazi do naseljavanja unutar prostora zatienog

bedemima, izgled stanita ne mijenja se bitno, tako da i

dalje dominiraju jednostavne pravokutne poluukopane kue s drvenim zidovima i peima.

Brojni sukobi, koji su obiljeili kraj 10. i poetak

11. stoljea, uvjetovali su i pohranjivanje ostava novca

(sl. 2), koje su pronaene na razliitim lokalitetima, kao i raznovrsnog pokretnog materijala, poput nakita u Boljetinu137 i Velikom Graditu,138 odnosno dviju ostava alata u Gamzigradu.139

Tijekom druge faze ranosrednjovjekovnog razdoblja

dolazi i do ponovnog uspostavljanja crkvene organiza-cije, na to upuuju i pisana svjedoanstva, koja govore

o Slavenu koji je 878. godine bio episkop Beograda.140 S druge strane, arheoloki su potvreni ostaci kamenih

crkava u Mavanskoj Mitrovici, Velikom Gradcu i Gam-

zigradu, koji su datirani u kraj 10. ili 11. stoljee. I dok je

postojanje crkve s vie graevinskih faza u Mavanskoj

Mitrovici povezano s postojanjem episkopalnog sjedita

135 Annales Einhardi 6; 1978, 20-21 s navedenom literaturom.

136 , . 1981, 17-23.

137 - 1970, 83; - 1986, 9, T. II-III.

138 , 1974, 125, T. I-II.

139 , . 1984, 155-156, . 125-126; 2003, 73-74, . 33-34.

140 , . 1978, 33.

u Sirmiju, ostaci crkvene arhitekture s preostala dva lo-kaliteta upuuju na uspostavljanje crkvene organizacije

i u mjestima koja, sudei prema za sad raspoloivim

podacima, nisu bila episkopalni centri.

Postupno prihvaanje kranstva moe se pratiti i

preko pogrebnog rituala, budui da se od sredine 11. sto-

ljea prakticira samo skeletno sahranjivanje, bez grobnih

priloga. Kao specifini nalazi unutar grobova javljaju se

do tad nepoznati predmeti osobne pobonosti,141 poput bronanih enkolpiona s natpisom na grkom jeziku, koji

potjeu s lokaliteta Ravna na Dunavu (sl. 1/lok. 25).142 Iz ovog razdoblja potjee i nekropola na lokalitetu Pesaa

(sl. 1/lok. 22), u kojoj su pronaene okomito postavljene opeke kod nogu pokojnika s natpisom na pismu koje je, sudei prema tumaenjima autora, kombinacija irilice i

glagoljice.143 Ipak, ak ni u neposrednoj blizini episkop-skih sjedita nije dolo do potpunog naputanja poganskih

obiaja. Tako je u Mavanskoj Mitrovici, u grobu 226, bila

sahranjena pokojnica, koja je istovremeno nosila bronani

enkolpion, ali i amulet od ivotinjskog zuba (sl. 5/C/3).144

O sve intenzivnijoj okupaciji podunavskog prostora svjedoe i nalazi novca, ija se cirkulacija od druge polo-

vine 9. stoljea postupno poveava, da bi svoj maksimum

doivjela za vrijeme Bazilija II., tj. za vrijeme njegovih

osvajanja tijekom prve etvrtine 11. stoljea. Nakon toga

se optjecaj novca polako smanjuje, da bi tek od vladavine

Alekseja Komnena ponovno poeo znaajnije cirkulirati.

Bronani kovovi pronaeni du Dunava u zoni izmeu

Mavanske Mitrovice i Velikog Gradca prije svega pri-

padaju Baziliju II. i Konstantinu VIII., dok se na prostoru izmeu Prahova i Nia javljaju u veoj mjeri i kovovi koji

se vezuju uz drugu i treu etvrtinu 11. stoljea. Zlatni i

srebrni kovovi pak u veoj mjeri na Balkan stiu tek od

kraja 10. i poetka 11. stoljea, budui da se tijekom 10.

stoljea prakticira robna razmjena (u ovcama i kravama).

Od ove prakse nije odustao ni Bazilije II. nakon svojih osvajanja, tako da je praksa plaanja poreza u novcu uve-

dena tek poslije. Kao i kod bronanih kovova, i zlatni je

novac najbrojniji na podruju oko Mavanske Mitrovice

i Beograda, gdje su se kraj episkopskih sjedita najvjero-

jatnije nalazili i administrativni centri.145

Usporedo s ponovnim uspostavljanjem protoka novca, kao potvrda obnove bizantske vlasti na Balka-

nu javljaju se i nalazi olovnih peata, koji svjedoe o

141 Na prostoru obuhvaenom ovim radom konstatirano je svega pet nekropola s kojih potjeu predmeti osobne pobonosti. Usporediti: pehar 2010a, fig. 2.

142 - 1984, 254-255.

143 1984, 173-175

144 Ercegovi-Pavlovi 1980, 22, tombe 226, Pl. XXI/tombe 226.145 1993, 79-80; Radi 2010, 201-203.

354


ponovnom uspostavljanju centralne vlasti. Najvei broj

pronaenih primjeraka potjee iz Mavanske Mitrovice,

Beograda, Morave i Velikog Gradita (sl. 2), u kojima su se oito nalazila uporita bizantske vlasti u srpskom

Podunavlju od kraja 10. stoljea.

Raspoloivi pisani podaci i ostaci materijalne kul-

ture samo donekle osvjetljavaju procese reokupacije Podunavlja nakon sloma limesa poetkom 7. stoljea.

Osobito su oskudni podaci od 7. do 9. stoljea, dok je

broj raspoloivih informacija za 10. i 11. stoljee znatno

vei. Ovaj pregled ranosrednjovjekovnih nalazita u

srpskom dijelu Podunavlja ni u kom sluaju ne prua

konane odgovore. Njegov je primarni cilj predoiti

presjek raspoloivih podataka, kao i uputiti na posto-

jee probleme i nedoumice, koje tek trebaju rasvijetliti

budua arheoloka istraivanja.

IZVORI

DAI

Constantine Porphyrogenitus De administrando impe-rio, ed. Gy. Moravcsik, prijevod s engleskog R. J. H. Jenkins, Budapest 1949.

Annales Einhardi

Annales Einhardi a. 741-829, u: Monumenta Germania Historica, Scriptores I, ed. G. H. Pertz, Hannoverae 1819, 124-218.

Ioannis Scylitzae

Georgius Cedrenus Ioannis Scylitzae ope ab I. Bekkero

suppletus et emandatus II, Bonnae 1839.

Theoph. Cont.

Theophanes Continuatus, ed. I. Bekkerus, Bonnae 1838.

LITERATURA

A 1990

A. . A, M K

, M ,

T, I, 1990, 3-86.

1983

, . . ,

1983.

, 2005

. , . ,

, 38-39 (53-54)

(2002-2003), 2005, 331-390.

-- 1977

. --,

, 1977.

-- 1984

. --, VIII-XVIII

, 1984.

-- 1992

. --,

II,

XXXIX, 1992, 29-56.

Beloevi 1980

J. Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od VII do IX

veka, Zagreb 1980.

1994

. , , 1994.

2010

. , .

, 2010.

Bugarski 2008

I. Bugarski, Early Medieval finds from Veliko Gradite and the apperance of Late Avar Belt elements along

the Southern bank of the Middle Danube, Archaeologia Bulgarica XII, Sofia 2005, 87-95.

2007

. ,

() 2004. ,

1, 2007, 197-206.

Dostl 1966

B. Dostl, Das Vordringen der grossmhrischen ma-teriellen Kultur in Nachbarlnder, Magna Moravia, Praha 1966.

- 1970

. -,

-

, XX, 1970, 83-95.

355


Ercegovi-Pavlovi 1980

C. Ercegovi-Pavlovi, Les ncropoles romaines et

mdivales de Mavanska Mitrovica, Sirmium XII,

Beograd 1980.

- 1984

. -, ,

, XXXIII-XXXIV,

1984, 253-258.

- 1986

. -,

, 1986.

Ercegovi-Pavlovi, Mini 1986

S. Ercegovi-Pavlovi, D. Mini, Site d`habitation medi-eval a Velesnica, Fouilles de 1981, y: III, . . , 1986, 289-301.

1968

. ,

,

11, 1968, 55-65.

Fiedler 1992

U. Fiedler, Studien zu Grberfeldern des 6. bis 9. Jahr-hunderts an der unteren Donau 1-2, Bonn 1992.

, 1980

. , . ,

. 1979, , :

I, . . , 1980,

7-25.

, 1987

. , . , Castrum Pontes.

1981. 1982. , :

IV, . . , 1980, 71-116.

, , - 1984

. , . , . -,

Castrum Pontes.

1980. , :

II, . . , 1984, 25-54.

Gelzer 1893

H. Gelzer, Ungedruckte und wenig bekannte Bistmer-verzeichnisse der orientalische Kirche II, Byzantinische

Zeitschrift II, Weisbaden 1893, 22-72.

Hrub 1955

V. Hrub, Star Mesto, Praha 1955.

1987

. ,

, 10, 1987, 88-110.

1988

. , (491-1092)

,

11, 1988, 87-97.

1993

. ,

XI , 16, 1993, 79-90.

, 1997

. , . ,

, 20, 1997, 131-144.

, . 1984

. ,

.

1980. , :

II, . . , 1984, 197-198.

, . 1984a

. , , :

, . . , .

, . , 1984, 142-160.

Jankovi, . 1986

. Jankovi, Le site d`inhabitation medieval. Kula pres du village Mihajlovac, : III, . . , 1986, 443-446.

, . 2010

. , , : Felix

Romuliana , . . ,

2010, 201-212.

Jankovi, ., Jankovi, M. 1990

. Jankovi, M. Jankovi, Sloveni u jugoslovenskom

Podunavlju, Beograd 1990.

, . 1981

. ,

X-XI , 1983.

356


Jelovina 1976

D. Jelovina, Starohrvatske nekropole, Split 1976.

, 1994

. , . ,

1989. 1990, XXVI,

1994, 107-122.

Jovanovi, Kora, Jankovi 1986

A. Jovanovi, M. Kora, . Jankovi, L`embouchure de

la riviere Slatinska reka, : III, . . , 1986, 378-400.

1997

. ,

, : , .

. , 1997, 501-509.

Jovanovi, Vuksan 2005

S. Jovanovi, M. Vuksan, Medieval necropolis, u: Ro-man and Medieval necropolis in Ravna near Knjaevac,

ed. M. Vasi, Belgrade 2005, 175-275.

Komatina 2010

P. Komatina, The Slavs of the Mid-Danube Basin and the Bulgarian expansion in the first half of the 9th Cen-tury, 41, 2010, 55-80.

Kostrzevski 1962

J. Kostrzevski, O pochodzeniu polskich ozdb srebrnych, Slavia Antiqua IX, Praha 1962, 139-211.

1978

. ,

, XXV,

1978, 17-24.

1996

. , , 35, 1996, 155-173.

1997

. ,

1018. , 36,

1997, 31-42.

2008

. ,

II, : . ,

, . . , 2008, 473-501.

, 2008

. , . ,

, : . ,

, . . ,

2008, 455-472.

1992

. , , 1992.

-, , 1950

. -, . , . ,

. 1947.

, I, 1950, 143-164.

Marjanovi 1973

G. Marjanovi, Slavic Belgrade, Balcanoslavica 2, Pri-

lep-Beograd 1973, 9-15.

1988

. ,

, : ,

, . . ,

1988, 124-134.

- 1978

. -,

, XXV, 1978, 7-14.

- 1984

. -, ,

, XXXIII-XXXIV, 1984,

123-126.

- 1985

. -, IX-X

, 2, 1985, 192-196.

- 1987

. -,

, : IV, . .

, 1980, 117-119.

- 1989

. -,

,

XXXVI, 1989, 17-44.

357


1997

. , , 1997.

1970

. ,

, XX,

1970, 233-247.

Mini 1980

D. Mini, Le site d`habitation de Mavanska Mitrovica, Sirmium XI, Beograd 1980.

1984

. , ,

, XXXIII-XXXIV,

1984, 171-149.

2001

. ,

, XVII/1, 341-348.

, 1974

. , . ,

, XXIII, 1974,

126-129.

1982

. , .

, 1982.

1996

. , , 1996.

Nesbitt, Oikonomides 1991

Catalogue of Byzantine seals at Dumbarton Oaks and

in the Fogg museum of art I, eds. J. Nesbitt, N. Oikono-

mides, Washington 1991.

1954

. , , 1954.

Petrinec 2009

M. Petrinec, Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju

ranosrednjovjekovne hrvatske drave, Split 2009.

Petkovi 2011

S. Petkovi, Late Roman Romuliana and Mediae-val Gamzigrad from the end of 4th to 11th Centuries

AD, u: Keszhtely-Fenkpuszta im kontext sptantiker

kontinuittsforschung zwishen Noricun und Moesia,

Castellum Pannonicum Pelsonense, vol. 2, ed. O. He-

inrich-Tamska, Budapest-Leipzig-Keszhtely-Rahden/

Westf. 2011, 267-282.

1997

. ,

VII , 36,

1997, 173-199.

1998

. , , 1998.

Popovi, M. 1997

M. Popovi, Antiki Singidunum: Dosadanja otkria i

mogunosti daljih istraivanja, Singidunum 1, Beograd 1997, 1-18.

, M. 2006

. , , 2006.

, . 1975

. ,

, XXIV-XXV,

1975, 265-268.

, . 1978

. , IX

XI , XXV,

1978, 33-40.

Popovi, V. 1978a

V. Popovi, Cataloque des monnaies byzantines du Mu-se de Srem, in: Sirmium VIII. tudes de numismatique danubienne. Trsors, lingots, imitations, monnaies de

fouilles IVe au XIIe sicle, ed. V. Kondi, Rome-Belgrade 1978, 181-195.

Popovi, V. 1980

V. Popovi, Predgovor, in: Les ncropoles romaines

et mdivales de Mavanska Mitrovica, Sirmium XII,

Beograd 1980, V-VI.

Popovi, Mrkobrad 1986

P. Popovi, D. Mrkobrad, Prospection par sondage de

la localite Ljubievac - Obala, u: III, . . , 1984, 308-328.

Radi 2010

V. Radi, The circulation of Byzantine gold and silver

coinage in the central Balkans at the end of the 10th and during the 11th Century, 28,

2010, 201-213.

358


, 2006

. , . ,

, 2006.

2005

. ,

,

21, 2005, 327-342.

1995

. ,

I.

, 1995.

2007

. ,

,

23, 2007, 363-390.

pehar 2010

P. pehar, Materijalna kultura iz ranovizantijskih utvr-enja u erdapu, Beograd 2010.

pehar 2010a

P. pehar, By their fruit you will recognize them - Chri-stianization of the Serbia in Middle Ages, Funeralia Lednickie 12, eds. W. Dzieduszycki, J. Wrzesiski,

Pozna 2010, 203-220.

1966

. , e.

, 8,

1966, 60-63.

Trk 1962

G. Trk, Die bewohner von Halimba im X und XI Ja-hrhundert, Budapest 1962.

1997

. , , ,

VII-X ,

9, 1997, 207-210

Vagalinski 1994

L. Vagalinski, Zur Frage der ethnischen Herkunft der

spten Strahlebfibeln (Finger- oder Bgelfibeln) aus dem

DonauKarpatenBecken (M. 6. 7. Jh.), Zeitschrift fr Archologie 28, Berlin 1994, 261-305.

Va 1954

Z. Va, Madai a Slovan ve svtle archeologickch

nlez X-XII stolet, Slovensk archeologia II, Praha 1954, 51-93.

1984

. , Castrum Novae, XXXIII-

XXXIV, 1984, 91-122.

Vida, Vlling 2000

T. Vida, T. Vlling, Das slawische Brandgrberfeld von

Olympia, Rahden/Westf 2000.

Vinski 1958

Z. Vinski, O nalazima 6. i 7. stoljea u Jugoslaviji sa posebnim osvrtom na ostavtinu iz vremena prvog

avarskog kaganata, Opuscula Archaeologica 3, Zagreb 1958, 3-57.

1976

. , (

VI-IX .

), 1976.

Welt von Byzanz 2004

Die Welt von Byzanz europas stliches Erbe. Glanz,

Krisen und Fortleben einen tausendjhringen Kultur, ed. L. Wamser, Mnchen 2004.

Werner 1950

J. Werner, Slawische Bgelfibeln des 7. Jahrhunderts, u: Reinecke Festschrift, eds. G. Behrens, J. Werner, Mainz

1950, 150-172.

Werner 1986

J. Werner, Der Shatzfund von Vrap in Albanien, Wien 1986.

1927

. . ,

I, 1-2, 1927.

2003

. , Felix Romuliana - 50 , 2003.

2004

. ,

( ), 2004.

359


Summary

Serbian Podunavlje in the early Middle Ages

Key words: Serbian Podunavlje, early Middle Ages, settlements, necropolises, church organisation

The collapse of Byzantine power in this area at the

beginning of the 7th century marked the start of a new

era in the central Balkans during which many changes

occurred. The abandoned borders, as well as the non-

existence of a single system of defence enabled the Slavs

to permanently settle in the Balkans. This work examines

sites situated on the right bank of the Danube from Bel-

grade to the Timok estuary, as well as in the hinterland

of this part of Podunavlje. Locations on the right bank

of the Sava in Serbian Posavina are also included.

Chronologically, this period covers a span of almost

four centuries which can perhaps be split into two basic

phases divided by the Christianisation of the newly ar-

rived tribes, which occurred during the third quarter of

the 9th century. Although Christianisation was a long process, and not a single event, the conversion of the ruling class of the pagan peoples opened the door to the stronger influence of Byzantium on the Balkan penin-

sula. Thus early medieval sites of the first phase date

from the 7th to the first half of the 9th century, while the

second phase lasted from the middle of the 9th to the end of the 11th century.

The archaeological evidence from the first phase of

the early medieval period in the Serbian part of Podu-

navlje is very modest. It mainly comprises the remains

of small settlements raised in the immediate vicinity of

late-Antiquity forts or in places which were not used

during late Antiquity. Remains of a larger settlement on

the estuary of the river Slatinska is the only known case

where the settlement is partially located within the for-

tifications. As buildings were not constructed inside the

existing walls, this would suggest that the newly arrived

inhabitants did not need or did not know how to exploit

the advantages offered by the walls. The rural nature of

the settlements also indicates the relatively low level

of organisation with simple, partially dug-in houses.

Similar settlements have also been found in the interior

of the central Balkans, in the locations of Prilipac near Poega and Panjevaki Rit near Jagodina. Portable items,

mostly fragments of ceramics, also indicate a poor popu-

lation, while jewellery, most frequently made of bronze,

appears only sporadically. It should be emphasised that

finds established as early Avar in the locality of Veliko

Gradite also originate from this period.

Although the Slavs cremated their dead, in some cases all the way up to the 14th century, no necropolises

with urns have been found in the area of todays Serbia,

and there are currently no known necropolises with

skeletal burials from the early medieval phase. Excep-

tions could be the locations of Grocka near Belgrade and

Kolari not far from Smederevo.Historical data for this period is also sparse. The

earliest data mentions the migrations of Serbs and Croats

to the Balkans at the beginning of the 7th century and

their conversion to Christianity, while later evidence

originates from the second quarter of the 9th century when the conflicts between the Serbs and Bulgarians

began. In the Serbian part of Podunavlje coinage of Em-

peror Theophilos has been discovered in three locations

representing the beginning of the renewed circulation of

Byzantine currency in this area. A new war broke out

between the Serbs and Bulgarians in the period between

852 and 867 which this time ended in a Serbian victory

and the capture of Vladimir, son of the Bulgarian duke, after which peace was established.

From all of the above it appears that the Serbs were

still far from the Podunavlje region in the 9th century while the Bulgarians were just attempting to establish

their authority over the central Balkans, and the material

culture in the period from the 7th to the mid-9th century in

this area should probably be connected with the Slavic

tribes who crossed the Danube in the first wave at the

beginning of the 7th century.

In the second half of the 9th and during the 10th century, rural settlements continued to be predominantly built near

late-Antiquity forts. For example, rectangular, partially

dug-in houses with wooden walls, rammed-earth floors

and stone hearths in the corners have been excavated in

Kostol. The remains of material culture are still extremely

poor, although Byzantine imports are also to be found in

the ceramic material of the 10th century. The troubled times at the end of the 10th century led to the burial of a series

360


of caches such as several caches found in Kostol, mainly

containing various agricultural tools, but also bronze

censers, bronze book mounts, and a bronze jug with an

inscription of Christian content in Greek.An insight into funeral practice in the 9th and 10th

centuries is offered by necropolises with skeletal buri-

als at the location of Ravna-Slog. Their main charac-

teristic is the presence of ceramic ware in 22% of the

graves, sometimes ritually smashed. A similar situation

has been established within the village boundaries of

Zveka, where a small ceramic pot of reddish-brown

colour, decorated with horizontally engraved parallel

lines and dated to the 9th or 10th century was found in a childs grave. It is interesting that the most ceramic pots

from the locality of Ravna-Slog correspond in shape to

finds from central and lower Podunavlje. The presence

of pagan rituals in skeletal burials has also been estab-

lished in Croatia and Bulgaria. Such burials illustrate the

long-lasting process of Christianisation and the gradual

transfer to Christian funeral practice.The relocation of settlements from the direct vicinity

of late-Antiquity fortifications into the area defended by

the walls, as well as the discovery of unusual remains of

material culture in Kostol, could indicate a population which possessed a certain level of organisation. The

question remains whether these were the Branievci

tribe (Moravians) or the Timoani tribe. We should not

exclude the possibility that the Bulgarians, who enjoyed

significant expansion during the second half of the 9th and first quarter of the 10th century, had an important

role in the organisation of these Slavic tribes. However,

it should be mentioned that portable finds of the Bulgar-

ian cultural circle have not been found in locations in

the Serbian part of Podunavlje, with the exception of

ceramic material from the necropolis of Ravna-Slog.

During the 10th and 11th centuries the Podunavlje area was more intensely occupied, which is certainly

connected with the further strengthening of Bulgaria, but

even more with the conquests of Basil II, under whose

rule Byzantium re-established its borders on the Danube.

In this period the population gradually moved inside the

earlier fortifications, but despite this the appearance of

their homes did not change significantly. Simple rectan-

gular houses with wooden walls and hearths continued

to be partially dug in. Numerous conflicts at the end of

the 10th and beginning of the 11th century also resulted in the burial of caches of money and various potable mate-

rial, such as jewellery, in Boljetin and Veliko Gradite,

as well as two caches of tools in Gamzigrad.

The church organisation was re-established during

the second phase of the early medieval period, as wit-

nessed by written sources mentioning a certain Slav who

was Bishop of Belgrade in 878. Archaeologists have also

confirmed the remains of stone churches in Mavanska

Mitrovica, Veliki Gradac and Gamzigrad, dated to the

end of the 10th and the 11th century. While the existence of the church in Mavanska Mitrovica is connected to the

existence of the episcopal seat in Sirmium, the remains

of church architecture in the other two locations suggest

that church organisation was also established in places

which, it appears, were not episcopal centres.

The gradual acceptance of Christianity can also be

followed through burial rituals, as from the mid-11th century only skeletal burial without grave goods was

practised. Specific finds within the graves include previ-

ously unknown objects of personal piety, such as bronze

encolpia with inscriptions in Greek from the location

of Ravna on the Danube. The necropolis in Pesaa also

originates from this period, where bricks have been

found by the legs of the deceased with inscriptions in

a script which is a combination of Cyrillic and Glago-

lithic. However, pagan customs were not completely

abandoned, even in the immediate vicinity of episcopal

centres. For example, in Mavanska Mitrovica, in grave

226, a woman was buried wearing a bronze encolpion

as well as a bears tooth as an amulet.

Finds of coins also provide evidence of the ever more intensive settlement of the Podunavlje area, increasing in circulation from the second half of the 9th century to reach its peak during the reign of Basil II. After this, the circulation of money slowly reduces and was only

significantly re-established during the rule of Alexios

Komnenos. Bronze coinage found along the length of the Danube is mainly ascribed to Basil II and Constantine

VIII, while coinage from the second and third quarters of

the 11th century also appears in the area between Prahovo and Ni. Gold and silver coinage appears in the Balkans

in greater quantities only from the end of the 10th and beginning of the 11th century, as exchange of goods was

still present during the 10th century. Basil II did not stop this practice after his conquest and payment of taxes in

money was only introduced later. As with bronze coin-

age, gold coins are most numerous in the areas around Mavanska Mitrovica and Belgrade, which apart from

being episcopal seats were probably also administrative

centres. This is confirmed by finds of lead seals, found

in the greatest quantities in Mavanska Mitrovica, Bel-

grade, Morava and Veliko Gradite.

srpsko podunavlje u ranom srednjem vijeku

Documents