KOREFERATI

66

Dubravka Ciliga

Lidija Petrinović Zekan

STANJE I PERSPEKTIVA RAZVOJA

U PODRUČJU KINEZITERAPIJE

1. UVOD

Brzi razvoj tehnologije, velika znanstvena otkrića, vrtoglava industrijalizacija

pružaju određene prednosti i olakšavaju svakodnevni život, ali u sebi nose i određene

negativne posljedice. Posebice se misli na zdravlje i stanje lokomotornog sustava

pojedinca. Način življenja, nužno se morao prilagoditi novonastalim uvjetima. Na

žalost, najjednostavniji početak te prilagodbe bilo je smanjenje kineziološke aktivnosti

koja je ujedno jedna od osnovnih bioloških potreba svakog ljudskog organizma.

Sve navedeno ima za posljedicu oštećenje ili oboljenje pojedinih vitalnih

organskih sustava, posebice lokomotornog sustava.

Poznato je da zemlje u tranziciji u području rehabilitacije i kineziterapije slijede

put razvijenih zapadnih zemalja. Taj proces je to brži što je svijest i znanje o određenoj

pojavi, problemu, invaliditetu, oštećenju i oboljenju na višoj razini.

U skladu s tim razmišljanjem razvijalo se područje kineziterapije i to obostrano;

od strane korisnika kineziterapijskih programa i voditelja istih.

Svakako se ne smije zaboraviti važna činjenica koja se odnosi na senzibilitet

javnosti i vladajućih struktura bez koje se ne bi mogli realizirati navedeni

programi.

2. KINEZITERAPIJA DANAS

Kineziterapija ne predstavlja samo dio primijenjene i opće kineziologije koja ima

za cilj primijeniti pokret u svrhu terapije. Kineziterapija je definirana kao znanstvena

disciplina kroz koju se definira niz složenih postupaka potrebnih u planiranju

specifičnih kineziterapijskih postupaka. Pod tim se podrazumijeva primjena

određenih modaliteta u odnosu na nastala oštećenja, oboljenja i nastalu invalidnost.

Koristeći ciljane kineziterapijske programe nastoji se utjecati (oštećenjem, bolešću i

invaliditetom) na promijenjene motoričke i funkcionalne sposobnosti pojedinca.

Tijekom svoje evolucije, kineziterapija je u odnosu na metode primjene,

ciljeve i zadatke imala različite nazive kao npr. medicinska, terapijska, korektivna,

funkcionalna gimnastika.

17. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE

67

Intencija Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je da se naziv

kineziterapija predefinira u naziv: Prilagođene tjelesne aktivnosti (Adapted Physical

Activity), a time bi se i kineziterapijski programi uskladili s programima prilagođenih

tjelesnih aktivnosti zemalja Europske unije.

Pod pojmom prilagođenih tjelesnih aktivnosti podrazumijeva se prilagodba

kinezioloških programa sukladno motoričkim sposobnostima osoba s određenim

oštećenjem, a odnosi se na sadržaj i izvođenje nastavnog procesa.

Tablica 1. Interdisciplinarnost prilagođenih tjelesnih aktivnosti

Prve korake u tom smislu učinio je Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu skrb

i branitelje i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa koji su inicirali provedbu

kineziterapijskih programa u redovnim osnovnim školama u kojima su integrirana

djeca s različitim kategorijama invaliditeta. Programe su provodili studenti

Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji su usmjerili kineziterapiju.

U navedenom usmjerenju studenti usvajaju znanja iz različitih područja vezanih

uz medicinske znanosti i psihologiju koja su prijeko potrebna za modeliranje

KOREFERATI

68

određenog kineziterapijskog programa kod različitih oblika oštećenja. Ta znanja će

prilagodbu kineziterapijskog programa usmjeriti ka usvajanju motoričkih znanja,

ovisno o stupnju oštećenja i invaliditeta.

Vrlo je važna poveznica sa Zdravstvenim veleučilištem koje školuje kadrove u

području fizioterapije i radne terapije, a također je bitno naglasiti različitosti između

kineziterapeuta (kineziologa) i fizioterapeuta koja je bila nepoznanica dosta dugo

vremena te je unosila određene nejasnoće vezane uz struku istih.

Tablica 2. Edukacijska međupovezanost i provedbene vrste prilagođenih tjelesnih

aktivnosti

PRILAGOĐENETJELESNE

AKTIVNOSTI(KIF)

FAKULTETREHABILITACIJSKO

EDUKACIJSKIHZNANOSTI

CENTRI ZA ODGOJ, OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJEDJECE I OMLADINE

VISOKEZDRAVSTENE

ŠKOLE

OSOBE STJELESNIMINVALIDITETOM

GLUHEOSOBE

SLIJEPEOSOBE

OSOBE S MENTALNOMRETARDACIJOM

3. KINEZITERAPIJA SUTRA

Za realizaciju što uspješnijih kineziterapijskih programa potrebno je naglasiti

nekoliko bitnih činjenica:

- školovanje i usavršavanje studenata izvan granica Hrvatske,

- uključivanje u rad diplomiranih kineziterapeuta u različite medicinske grane

(neurologija, urologija, gerijatrija itd.),

- uvođenje specifičnih kineziterapijskih programa u redovne osnovne škole za

učenike s različitim oštećenjima lokomotornog sustava neovisno o satu tjelesne

i zdravstvene kulture,

- komunikacija i edukacija obitelji koje imaju dijete s određenim motoričkim i

razvojnim teškoćama.

17. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE

69

Tablica 3. Sprega fizioterapije i tjelesne i zdravstvene kulture

Najnoviji stav zapadnih zemalja u području kineziterapije glasi “Kineziterapija

za sve” iz čega proizlazi primjena kineziterapijskih programa (programa prilagođenih

tjelesnih aktivnosti) za sve dobne skupine bilo u razvoju i regresiji. Kineziterapija

za sve trebala bi postati trajni proces, odnosno model, konstantno prisutan u životu

pojedinca. Takav pristup zahtijeva planiranje specifičnih kineziterapijskih programa

u odnosu na potrebe, mogućnosti, oštećenja, oboljenja i invaliditeta.

Program mora biti napravljen na taj način da daje mogućnost provjere i

intervencije u svakoj etapi provođenja, putem adekvatnih mjernih instrumenata.

Takav model u sebi sadrži

- kineziprevenciju,

- kinezirehabilitaciju,

- kinezikorekciju.

Kineziprevencija se odnosi na primjenu pokreta s ciljem sprečavanja nastanka

oštećenja, primjenjuje se kod zdrave populacije, posebice kod mlađih uzrasnih

kategorija.

Kinezikorekcija se odnosi na primjenu pokreta s ciljem ispravljanja određenih

nepravilnosti (najčešće lokomotornog sustava), a ujedno i tim postupcima se

zaustavljaju ili usporavaju negativne promjene u ljudskom tijelu koje bi progredirale

do trajnih promjena ili invaliditeta (Morbus Behterew).

KOREFERATI

70

Tablica 4. Prostori djelovanja u području kineziterapije

4. ZAKLJUČAK

Kineziterapija (prilagođene tjelesne aktivnosti) ne samo da je postala jedna od

vrlo važnih područja tjelesne i zdravstvene kulture već bi trebala biti aktivnost koja se

provodi kontinuirano tijekom života. Kroz zajedničko djelovanje stručnjaka različitih

područja u sastavljanju adekvatnih planova i programa treba težiti napretku u

području kineziterapije, kako kroz vidove prevencije, rehabilitacije ili kinezikorekcije.

Raznovrsno područje prilagođenih tjelesnih aktivnosti i sporta osoba s invaliditetom

ostavlja mogućnost velikog napretka u radu s osobama s invaliditetom.

5. LITERATURA

1. Ciliga, D. i L. Petrinović (2000.) Prilagođene tjelesne aktivnosti djece s

invaliditetom. Zbornik radova, 9. Zagrebački sajam sporta i nautike, Zagreb.

2. Ciliga, D. (2002.) Programiranje rada u području kineziterapije. Zbornik

radova 11. Ljetne škole kineziologa, Rovinj.

3. Omrčen, D. i D. Ciliga (2003.) Tjelesno vježbanje u trećoj dobi. Glasnik

Hrvatskog saveza sportske rekreacije “Sport za sve”, 21 (33-34): 36-39.

4. Petrinović-Zekan, L., Ciliga, D., Trošt, T. i Trkulja-Petković, D. (2005.)

Computerized search of scientific literature in APA. U: D. Milanović i F. Prot

(Ur.), Proceedings Book of the 4th International Conference on Kinesiology

“Science and Profession – Challenge for the future”, Zagreb: Kineziološki

fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

17. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE

71

5. Savić, K.(2005). Kinesitherapy: one of the most important aspects of medical

rehabilitation. Medicinski pregled 58(11-12).

6. Taylor, N.F., Dodd, K.J., Shields, N., Bruder, A. (2007). Therapeutic exercise

in physiotherapy practice is beneficial: a summary of systematic reviews 2002-

2005. Australian Journal of Physiotherapy. 53(1).