Slide 1

Stara kua pod empresomFazil IskanderFazil Abdulovich Iskander, savremeni sovjetski pisac abhaskog porijekla. Roen 1929.godine. U posljednje vrijeme privlai posebnu panju italaca i kritike u svojoj domovini, ali i izvan nje. Mada je objavio vie zbirki poezije i pripovjedaka, tek posljednjih godina doivljava pravi procvat. U tom periodu objavljena mu je fantastina bajka Pitoni i kunii i kratki roman Stara kua pod empresom (oba ova djela su mu dugo stajala u ladici), te roman Sandro iz egema, koji je prvo bio djelimino tampan u Sovjetskom sAvezu, te su sada ukluena nova poglavlja.

ta je to to privlai itaoce, naroito one inozemne, Iskanderovom djelu?Pojednostavljen odgovor bi glasio upoznavanje sa neobinom, u mnogo emu egzotinom sredinom, sa specifinim koloritom ivota u gruzijskim, odnosno abhaskim malim mjestima, a pogotovo snana antistaljinistika poruka njegovih djela. Ovakav odgovor, meutim, samo je djelimino taan i sasvim sigurno nije dovoljan da objasni sutinu pipevog stvaralatva.Kratki autobiografski roman Stara kua pod empresom nadovezuje se na Iskanderovo prethodno stvaralatvo i tematski i stilski. Naime, ovdje je centralna tema djetinjstvo, ovoga puta djetinjstvo samoga pisca. Glavni junaci njegovih djela i inae su najee djeca, koja se ve na poetku ivota sukobljavaju sa svijetom odraslih, svijetom u kome nerijetko vladaju zbunjujua, licemjerna pravila. Ali nije ak ni neobino to to hiljade i milioni odraslih ispunjavajui uslove ove ili one prihvaene igre ine stalno jedne te iste gluposti, neobino je to to oni, inei te notorne gluposti, praktiki ne prave greke, ne odaju se, mada bi prirodno osjeanje moralo natjerati bar izvjestan velik broj ljudi da se zabuni i izae izvan okvira prihvaene gluposti. kae Iskander u romanu.Iskander, meutim, u Staroj kui pod empresom insistira i na drugom aspektu svoga djetinjstva- na zastraujue neposrednom doivljaju traginog historijskog vremena. Tema staljinizma tokom romana data je u gradaciji, tako da postupno postaje osnovna tema djela. Fabula romana na prvi pogled je jednostavna- autor pripovijeda nekoliko dogaaja iz djetinjstva koji mu se ine kljunima za formiranje njegove linosti (polazaku pkolu, ljubav prema prvoj uiteljici, doivljaj kina i filmske umjetnosti, pria o stricu koji je nevin stradao u Staljinovim istkama i, konano, pria o ocu koji je zbog hira dnevne politike nasilno iseljen u Persiju i nikada se nije vratio u domovinu.)Meutim, u pripovijedanju je ubaen itav niz epizoda, itav niz digresija koje postupno stvaraju mozaiku sliku djetinjstva u kui pod starim empresom. Upravo zbog ovih digresija pripovijedanje podsjea na usmeno, spontano prianje pria koje nema vrstu, strogo zadatu kompoziciju.

Kua pod empresom za djeaka je mirkokosmos, u kome ivi sva njegova rodbina, ali i brojne komije, tako da kua poprima obiljeja vavilonske kule u kojoj se mijeaju jezici, obiaji, nacije. empres je, pak, simbol porodinog dostojanstva i gordosti, uspravnosti uprkos svim mijenama, nedaama i nepravdama. Roman se bitno razlikuje od drugih romana na temu staljinizma koji se posljednjih nekoliko godina objavljuje u Sovjetskom Savezu, i u tome treba traiti uzroke njegovog uspjeha kod italaca. Naime, Iskenderova knjievnost nije tendenciozna, tendencija ne ubija umjetniku vrijednost djela. Sam pisac u intervjuu objavljenom u nedjeljniku Moskovske novosti od 12. Marta 1989. godine naglaava da u sveoptem poveanom interesovanju za antistaljinistike romane (mistika ljudskog interesovanja odreena je tritem pie on) nastupa trenutak kada iole istanani italac prestaje da obraa panju na banalna, osrednja djela na tu temu.S druge strane, on u istom intervjuu istie da je u sovjetskoj knjievnosti dugo vladala specifina situacija: Masa romana zavravala se time to je Staljin neto odobrio ili klimao glavom, Staljin se osmjehnuo, Staljin je aplaudirao ili je Staljin spasao od birokrata sjajnog izumitelja. Upravo zato on smatra da tema demistifikacije Staljina i staljinizima ni u kom sluaju nije umjetniki isprcpljena.

Dvije su odlike Iskenderovog postupka u romanu Stara kua pod empresom koje ovu temu osvjetljavaju na svje, umjetniki opravdan nain: djeija taka gledita i ironija,koja u cijelosti proima djelo. S obzirom na injenicu da je rije o autobiografskom romanu, jasno je da su subjekti koji opisuje (autor prialac) i opisivani subjekti (djeak) objedinjeni u jednom te istom licu. U vezi s ovim dolazi do spajanja vremenskih planova u romanu, pri emu je stalno prisutna pripovjedaeva svijest o sadanjem vremenu onda kada pripovjeda o prolom vremenu.

S jedne strane, autor propovjeda tei da to vie ouva upravo svjeinu, spontanost, pa i naivnost, nunu ogranienost djeije intuicije, u izvornost i nepatvorenost djeijeg doivljaja ljudi i dogaaja (Djeca pri susretu sa nepoznatim ljudima gotovo bez greke odreuju karakter ovog ili onog ovjeka). On zbog toga na vie mjesta u romanu naglaava kako godine nisu bitno izmijenile njegove djetinje impresije i shvatanja: Razumije se, sve sam to onda doivljavao potpuno nejasno, ali siguran sam da sad klijaju upravo zrna ovih osjeanja, a ne nekih drugih.

Sa druge strane, pripovjeda nakon vremenske distance povremeno pokuava da objektivizira djeija razmiljanja, trudi se da kritiki osvijetli neke svoje postupke sa stanovita sadanjeg vremena, ime uslonjava osnovnu taku gledita.

Iskenderovo cjelokupno stvaralatvo, pa tako i Stara kua pod empresom, proeto je specifinom komikom, a posebno ironijom , koja postaje bitna odlika pievog stila. Njegovi junaci najee su dobroudni, smijeni udaci, pomalo izgubljeni i nespretni u ivotu, ali zato bogati emocijama. U ovom romanu takvi njegovi strievi (osim strica Rafa, junaka djeakovog djetinjstva), tetka, komije, u izvjesnoj mjeri i njegovi roditelji. Istovremeno, to su ljudi vrstih moralnih principa, tako da je pisac prema junacima ovog tipa blagonaklon. Njegova ironija upuena njima uvijek je topla, dobroudna, vedra.

Ironija, meutim, za Iskendera moe postati i sredstvo borbe protiv ljudske neslobode, potinjenosti, ljudskog straha. Njegova slika Staljina i staljinizma upravo je zato specifina.On veoma snano pokazuje mehanizam Staljinovog djelovanja na mase u jednoj kratkoj epizodi, epizodi kada iz Staljinovog govora svi zapamte jednu reenicu, tvrdnju da u svakoj porodici postoji crna ovca i poinju da trae crne ovce oko sebe, nalazei ih svuda, jer voa je tako rekao Znai, treba traiti i nalaziti. Ova jedna jedina reenica objanjava svu strahotu, sav mehanizam djelovanja staljinizma koji je baziran na ljudskom strahu i meusobnom sumnjienju. Ironija je zapravo u tome to djeak doznaje da je Staljin ovaj zakon prirode izveo na osnovu jedne injenice da je njegov sin Vasja lo ak.

Smijeh, a pogotovo ironija, zapravo, prema Iskenderu moe pomoi ovjekovom sagledanju stvarnosti bez straha. Naime, ovjek ponekad i sam pomae hipnotizeru (Staljinu ili nekom slinom, svejedno) da ga hipnotie, ali istovremeno posjeduje velianstveno svojstvo da razboliuje demona noi, i jedina od povjerenih manifestacija tog svojstva jeste smijeh. Iskender oigledno svojim romanom uspjeno razboliuje none demone. Njegovo djelo u tom segmentu korespondira sa Ekovim Imenom rue, u koje je smijeh prikazan kao diferentia specificira ljudske vrste, kao iskru, kojom bi itav svijet mogao planuti u novom poaru, i smijeh bi se ukazao kao novo, ak i Prometeju nepoznato umijee to ukida strah.

Fazil Iskender svojim romanom ispravlja zabludu da je djetinjstvo period bezbrinosti i nepomuene sree. Stara kua pod empresom to je istovremeno sjetna, nostalgina, ponekad vedra i njena, ponekad bolna i surova pria o pievom odrastanju u malom gruzijskom gradiu u tekom vremenu staljinizma. Ona je ujedno i Iskenderov pokuaj da popuni do kraja posljednje pismo koje je uputio ocu, a koje ovaj nikad nije dobio.

Marina Katni Bakari

Na poetku romana, autor opisuje svoj polazak u kolu. Kako kae, godinu dana ranije nego to je trebalo, obzirom na njegov uzrast, a dvadesetak dana ranije nego to je trebalo po kolskom kalendaru. U oba sluaja, ispoljilo se povrijeeno astoljublje njegove porodice koja je traila to bru odmazdu za sve njihove neuspjehe.

Najjednostavniji primjer za porodini baksuzluk je njegov stariji brat, koji je bio bajkovito, udesno lo ak. Nastavniku njemakog, koji je bio antifaista iz Njemake, je prireivao mnoge ujdurme, toliko da je elio da se vrati u svoju domovinu. Jednom sedmino bi njegovu porodicu posjeivali nastavnici sa izrazom hladnog aljenja, a kompije su to pomno pratile. Kada bi neki nastavnik samo proao, te uao u kuu nekog drugog komije, mama bi zadovoljila duu koja je eznula za osvetom i napala ih zbog brzopletih zakljuaka

*Ujdurma - namjetaljka, zavjera ili podvala nieg ranga. U pozitivnom smislu moe biti smijeno neozbiljna, u negativnom je bezobrazna, glupa, suluda ili seljaka.

Stric Samad, propali pravnik, bi se obino pred veer vraao kui teturajui. baka je pisca slala da deura i dovede kui, kako mu se neto ne bi dogodilo. Sa zadovoljstvom je odlazio pred strica, jer mu je u depu uvijek donosio bombone, nekad i pare koje bi mu dao. Ponekad ga je nervirao nerazumljivim mrmljanjem. Zatekao bi ga kako stoji pred kolom i izgovara neveliki osvetniki monolog, a koji je doivljavao kao dijalog sa cijelom upravom kole, pa i sa sudbinom. Na kraju bi ponavljao Verden, Duomon, te bacao prijetei pogled, kao da obeava da e u kolu uperiti sve topove Verdena i Duomona.

*Verden, Duomon francuske utvrde koje su Nijemcima u I svjetskom ratu pruale herojski otpor.

Strieve nade su se zasnivale na injenicama da je pisac ve dobro itao, te na tome kako je jednom odgovorio na zadatak koji je djeci iz dvorita zadao eirdija Samuil( Koliko ostaje kada se od 1000 oduzme 999) . To je bio najvii uzlet njegovih matematikih sposobnosti. ika Samuilu je znanje samo po sebi prualo osjeaj zadovoljstva, kao npr. kada je listajui enciklopediju, proitao da je Tokio najvei grad na svijetu, te sa ushienjem i oduevljenjem to saopio. Stric Samad bi esto dolazio u sukob sa ika Samuilom. Intenzitet prepirke je zavisio od pijanstva strica Samada. Ponekad bi se u prepirku umijeala i Samuilova ena, a im bi baka ula prepirku, odmah bi se pojavila u pratnji strica Kolje, te su ih smirivali. Ukoliko nisu uspjeli mirno, baka je traila od Kolje da preduzme energine mjere. Istovremeno bi se poeli derati ika Samuilova ena i Alihan, ako je bio svjedok prepirke, kojibi izvalio neku potpuno nerazumljivu besmislicu. Taj skandal su pratile i starjeine klona gruzijskih Jevreja koji su ivjeli u susjednom dvoritu.

ika Samuil je za jedan od svojih provjestiteljskih ekperimenata otkrio pievu tobonju matematiku bistrinu, a sam je nauio da ita. Pisac je z tih razloga bio je izdvojen u njihovom vjeno uznemirenom, ali bezopasnom porodinom roju, kao pelica spremna da u kuu donosi mastiljavi med kolskih mudrosti. Tako su ga na poetku kolske godine, saekavi dvadesetak dana, ubacili u bitku. S mamom je uao u dvorite kole. Popeli su se kamenim stepenicama na verandu ija su vrata vodila u zbornicu, a iz nje u direktorov kabinet. Direktor je kroz prozor kabineta mogao vidjeti verandu, cijelo kolsko dvorite i dio ulice uz kolu. Jednom je primjetio njegovu mamu kako ide na pijacu, zaustavi je i prie do kolske kapije. Saznavi da je pola na pijaciu izrazio je uenje, jer bi po njegovom miljenju, u njenom sluaju bilo jednostavnije da kupi par cigli i vrst konopac, te da se privee zajedno sa starijim sinom i skoi sa kraja pristanita.esto je prepriavala taj dogaaj. Djeci je bilo smijeno to to je pokuavala da imitira i njegov uasni megrelski akcent s kojim je govorio ruski jezik. *Megreli gruzinci u zapadnoj Gruziji

Cijela ta pria je imala jo jednu zabavnu stranu o kojoj tad pisac nije imao pojma, a koju je tek saznao u petom-estom razredu, a to je da direktor predaje ruski jezik. Imao je i smijeno ime Akakij Makedonovi. Smijeno je izgledao, bio je visok, zaobljena sputena ramena, i to je najvanije, na njegovo blijedo elo padao mu je sasvim djeiji, okrugli uperak. Bio je inae i udan ovjek. Kada mu je ena umrla i kada su nastavnici poeli izjavljivati sauee, rekao bi da je pokvaren zub najbolje izvaditi i time bi ih skroz zbunio,jer nisu shvatali smisao njegove metafore. On je nju mnogo volio, i elio je rei kako se ustvari oslobodila muka, a moda je tako nalazio utjehu, pokuavajui nai neto razumno kad ve nije mogla ozdraviti.

Kada je s majkom uao u zbornicu, bili su zaustavljeni. Bio je to pomonik direktora. Nizak ovjek, sav crven, crvenih oiju, sa izrazom lica kao u pijetlova koji su iscrpljeni od tua. Dgurnuo ih je od vrata i izveo na verandu. Odmah je napao kako joj je malo jedan, pa je sad i drugog sina dovela. Govorila mu je kako ovaj nije takav, tuno se osmjehivala, kao da pomonik zna za njegove uspjehe. Rekla mu je da ja Vladimir Varlamovi obeao da e ga nazvati. Rekao je kako nita ne zna, pokazao joj na klupu, da sjedne. Naljutio se kad je u rodnom listu vidio kako je ovaj trebao ranije krenuti u kolu, nego to je uobiajeno. Majka je rekla kako Vladimir Varlamovi sve zna, da on treba nazvati direktora. Pomonik je zatim napustio verandu. Vladimir Varlamovi je bio zaposlen u gradskom komitetu za obrazovanje, bivi stanar njihovog dvorita, te je obeao nazvati kolu. Sa komijama su ivjeli miroljubivo i prijateljski sve do jednog dana kada je pisac uo duhovitu pjesmicu u kojoj se rimovao poetak tablice mnoenja,a koja opisuje sliku branog ivota, potpuno liena svakog emocionalnog sadraja. Pjevuio je i kui kada nije bilo nikoga. Meutim, zaboravio je da je njihov stan polovina etverosobnog stana podijeljena vratima koja dobro proputaju zvuk, te su ga komije (Voloa i njegova supruga) ule. Nakon nekoliko dana Voloa ga poe zezati i to je trajalo sve do Voloinog preseljenja. Po prvi put, talas stida ga je zapuhnup kao vreli vazduh iz naglo otvorene pei. Otad je njegovo lice poprimalo izraz idiotske nevinosti kad god bi komija poeo praviti aluzije i ale zbog tih stihova. Voloa- nadimak Vladimira Varlamovia koji je dobio od mladog pisca.

Tada je mladi pisac poeo razmiljati o prirodi stida. Nije znao da je ivot pun nepisanih pravils na koja se ovjek lahko privikne. Jo uvijek mu veseli inspektor nije dao mira i im bi ga sreo odmah bi ga upitao jedno te isto pitanje. Tih godina je poeo da prihvata neka pravila odraslih igara, ali nije shvatao da postoje izuzeci. Jednom je sa tetkom bio u kino, te je tokom predstave spazio mukarca i enu kako se ljube. Shvatio je da je to ljubavni poljubac. Zaurlao je toliko da ga je ula cijela sala i svi su mu se grohotom smijali.

Iako je postojalo praqvilo po kojem ljubavni poljubac treba da se odvija bez svjedoka, to pravilo jeimalo i izuzetke u umjetnikim djelima. I dalje je Voloa kad god bi imao priliku, lukavo uspijevao da ga uhvati nasamo da bi konano saznao koja slika odgovara rezultatu jedanput etiri. Na dan preseljenja u novi stan, stanari su prilazili inspektoru i opratali se sa njim, pisac je stajao sa strane potajno se radujui to konano odlazi. Kada je dolo vrijeme da se oprosti i sa njim, za kraj ga je opet kroz apat pitao, te mu je on odgovorio. Inspektor je otiao.Kada je pomonik direktora ponovo ulazio u kancelariju, majka je privukla njegovu panju pridigavi se. Rekao joj je kako Varlamovi nije uope zvao. Nakon toga je upita kako poznaje Vladimira Varlamovia, ona mu je rekla da su est godina zajedno ivjeli, kao roaci, te da je na njegove oi odrastao njen mlai djeak, a on je pomislio kako na oi ika Voloe nije mogao odrasti lo djeak. Samo je opet rekao kako nije zvao, te da je sredina godine, pogledavi djeaka nepovjerljivo i uao u kancelariju. Djeak je stajao s majkom na verandi. Poeo je naglas itati knjigu koju je ponio sa sobom, sa eljom da neki od uitelja primjeti njegovo teno itanje. Svi su se pitali zbog ega ita na poluotvorenoj verandi,a ne u razredu, pa su tako saznali da ne ide u tu kolu, niti da ga primaju u nju. Zahvaljujui tome je dospio u prvi razred. Ni on ni majka nisu planirali takav slijed situacije, sve se desilo stihijski.

Djeak je jednom bio svjedok,a kasnije i uesnik jedne scene. Zajedno sa ostalom djecom njegovog uzrasta, enama i mukarcima je posmatrao pijanog izgrednika koji je dizao galamu ispred svoje kue. Pijanac je s vremena na vrijeme snanim udarcima noge lomio ogradu uz kuu, vrijeao ukuane, pa i prolaznike. Njihova dvostruka uloga bijae u tome to su ga s ejdne strane osuivali,a s druge strane to su bili paljivi gledaoci njegovih hirovitosti, i kao takvi su ga podbadali i navodili da nastavi dalje.

*Izgrednik- izaziva nereda, kavgadija, problematina osoba, smutiljivac

Kada bi mu to sve dosadilo, uzeo bi kamen i zamahnuo prema njima. Meutim, taj zamah je bio laan. Uivao je u panici koja je vladala meu njima. Izrevoltiran postupcima hrarih mukaraca koji su nepomino stajali na istom mjestu, bez trunke straha, bacio je kamen. Kamen je udario u glavu djeaka, srea je bila da ga kamen koji je bio ak veliine dobre loptice za bilijar, nije bolno udario. Podstaknut vriskom ena i panikom, pao je, iako nije osjeao potrebu za tim, ak je i odglumio djelomino gubitak svijesti, potinjavajui se osjeaju nunosti da pripada cijeloj toj sceni, iako to niko od njega nije traio.ene su se jo vie prepale. Nakon to je djeak podigao glavu, stigao je da vidi iste nepokolebljive mukarce koji se nisu pomjerali, ali su sa strane gledali u djeaka, i bili neodluni da ga brane. Djeak je u trenutku kada je razmiljao da ponovo vrati glavu na kaldrmu, vidio da je pijanac zgrabio najteu dasku polomljene ograde i pojurio preko ulice, jer su mu dojadile sve te finese, podigao je se i potrao. Trao je do kue, brzo, lahko, ba kako to djeci uspijeva. Pisac je prisjeajui se tog dogaaja shvatio da je on ustvari nekom kominom tanou ponovio poloaj Evrope u doba kada su svi pokuavali da ugode Hitleru, istovremeno ga podstiui politikom radoznalou za krvave akcije.

Majka i djeak su sjedili na verandi, dok je djeak glasnim itanjem pikuavao privui panju nastavnika. Meutim, nastavnici uope nisu obraali panju na njih. Tek nakon nekog vremena bi pomonik direktora znao projuriti pored njih, ali ih je ignorisao. Nekad bi promrmljao kako majka ni za starijeg sina nije rekla hvala, jo je navodno istog i mlaeg dovela. Pomonik ju je nakon nekog vremena pitao zato Varlamovi nije nazvao ako su tako bliski. Majka je iskoristila dugo odsustvo pomonika i ispriala sinu priu iz prolosti vezanu za njegovog oca i pomonika. Nakon malo vremena izaao je i pomonik i gestovima im pokazao da uu kod direktora. Razgovarao je telefonom, a djeak je zauo Voloin glas u slualici. Direktor se pravdao kako je sredina godine gledajui u djeaka. Direktor jetraio da onda starijeg sina prebace iz kole, meutim Voloa mu je neto drugo govorio. Nakon razgovora sa Voloom, direktor je ipak odluio da prime djeaka u kolu. Pomonik direktora je odveo djeaka do uionice, te uao sa njim. Uiteljica, Aleksandra Ivanovna, im je prilazila. Bilo je to lice starije ene sa naoalama, kratko oiane, ponegdje srebrne kose. Bila je zbunjena. Rekao joj je da ih je Makedonovi poslao.Pokazala je djeaku slobodnu kuplu da sjedne. Kada je doao odmor, istrao je u dvorite i poeo da se snalazi u ulozi aka, uinilo mu se da je prebrzo zazvonilo zvono koje ih je pozivalo u razred, te ga je zaprepastila nepravednost trajanja odmora u poreenju sa duinom asa. nakon prvog kolskog dana djeaku je ve sve dojadilo, ali to nije pokazivao. Pravio se kako ezne za kolom, da mata kako da to prije u nju doe, nije htio razoarati svoju porodicu koja je oekivala da on kod starijeg brata izazove zavist i elju za uenjem. Djeak se teko uklopio u razred, jer nije znao neka pravila koja se tiu ponaanja u koli, te ga je uiteljica esto istjeravala iz razreda. Kada bi krenuo iz razreda htio je ponijeti sa sobom i torbak, no to mu nije dozvoljavala. Kasnije je imao miljenje kako se tim deavanjima ispoljila jedna od sutinskih osobina njegove prirode, tj. Kada odlazi, da odlazi potpuno, to je bilo veoma nezgodno u to vrijeme. '' Znajui da u se kad budem odlazio truditi da odem potpuno, u odnosu sa ljudima ispoljavam pretjerano strpljenje, to neke od njih podstiu da razvijaju svoj ulagivaki bezobrazluk na raun moga strpljenja. Umjesto da ulagivaki bezobrazluk zaustavim istog trena, ili da ga, u najgorem sluaju, odbijem od mog strpljenja i pustim ga da raste u slobodnom pravcu, ja ga dugo trpim. Bezobrazluk to doivljava kao nagradu za visoki kvalitet svoga ulagivanja.

*Citat( strana 46).Napustio je taj bezobrazluk. Jednostavno, pobjegao je od njega. Vikao je za njim naputeni bezobrazluk, no on se nije zaustavljao. Bezobrazluk je traio da se objasne, meutim, inae zadovoljstvo i jeste da se bezobrazluk napusti bez objanjenja.Djeak je brzo usvojio sva pisana i nepisana pravila kole. Jo uvijek mu je kazna teko padala. Nije mu nita drugo preostajalo, osim da bude dobar ak, zbog svoje porodice.

Djeak je esto sa tetkom posjeivao kino, gotovo svake veeri. Ti njihovi izlasci su poeli u ljeto, a produili se i najesen. inilo mu se da je cijelo njegovo djetinjstvo prolo u udnom znaku zaaranog vremena. Te jeseni je tetka esto govorila kako je djeak pravi odlika i da ona ima 35 godina, svaki put bi tako govorila, ak i kasnije kada nije imala vie 35. Ponekad bi se djeak pokuao pobuniti, no bezuspjeno, jer bi nakon toga nastala jo vea zbrka. Pored svega, samo bi rekla kako se boji jer djeak previe ita. itao je ak i uz svjetlo petrolejke. Meutim, narednih godina, italaka groznica se ko djeaka smanjivala, ak bi se i smjenjivala sa periodima ravnodunosti.Vrijeme je prolazilo, djeakova mama je gunala zbog stalnog 'lumpovanja' u kinu do kasnih sati. Jednom prilikom je tetka ruila njegovog brata, te zatraila djeakovu svesku iz zadae kao primjer. Ali, sveska nije bila ba za primjer. Kada je poela listati svesku, sa ponosom je proitala prvu ocjenu- odlian. Meutim, svaka naredna ocjena je bila manja. Djeak se sitido, a tetka bijae razoarana. Svaku ocjenu je itala s prijekorom, pogotovo kad je dola do one nedovoljne. Djeak se sve vie stidio. Zbrku oko ocjena je prekinuo njegov brat kada je povikao da gosti dolaze. Bila je to teta Medeja, a tetka se u trenutku preobrazila i zablistala. Poslala je djeaka po aj u prodavnicu, trei je otiao. Kada je tada ugledao majku, bilo ga je stid, jer su se svaku no okupljali kod tetke, a ona je ostajala sama. Neto ga je zatim tjeralo da tri sve bre i bre, bez zaustavljanja. elio je optrati cijeli grad. Radovao se to se vie nee satima zadravati kod tetke, to nee ii u kino na kasne predstave, da e se moi dovoljno naspavati i posvetiti koli, kako se nikada vie onaj sramotni dogaaj ne bi desio.Dalje u romanu se spominju teta Sonja i njen mu, ika ura.Jednom prilikom je djeak sa sestrom bio kod njih, te ih je brani par stalno nudio nekom hranom. Sestra je ak jela i slaninu, time naruivi obiaj svoje porodice, to e kasnije daljim deavanjima djeak iskoristiti protiv nje.Kada ju je ocinkao ocu, otac se jako naljutio na njega. Djeaka je najvie potresao izraz gadljive mrnje sa kojim ga je otac zgrabio za ui.Iz tih dogaanja, nauio je jednu lekciju koja nije bila uzaludna. Za cijeli ivot je shvatio kako nikakav princip ne moe da opravda podlost i izdaju, a i svakako je izdaja dlakava gusjenica male zavisti, ma kakvim se principima to prikrivalo.Djeak je poeo razmiljati o vremenu, satu. O odreivanju vremena. Nije znao na sat, vjerovatno jer mu niko prije to nije pokazao, niti ga nauio. Pomno je pratio kazaljke. Niko u njihovom dvoritu nije imao sat. Neki su imali, ali su ga nosili na ruci ili u depu. Kada bi bilo lijepo vrijeme, ene su se orijentisale po suncu,a ostalim danima po sirenama parobroda. Bogati Kroja je esto govorio primjedbe na osnovu tih sirena, kroz ironiju bi govorio kako nema potrebe da toliko sviraju, da mu ne donose zlato. Djeak se pitao ta znai rijeca takoe, inila mu se potpuno besmislenom i smijenom. Kroz sve zakljuke Bogatog Krojala, isticao se jedan, konani. Da se ne treba udzati da e neki parobrod toboe donijeit neko zlato, ve se treba uzdati samo u sebe.Vie se nije stidio pitati koliko je sati.U njihovo dvorite je doselila poridca koja je imala kuni sat- to su bili ef na gradilitu hidrocentrale, teta enja, kerka Liza, i sin Erik.Djeak se stidio jer je i Erik znao na sat, pa ak i na kompasu odreivati strane svijeta. Malo se poeo druizi sa Erikom.I njih je s vremena na vrijeme poeo pitati koliko je sati.Liza je studirala pedagogiju i tada po prvi put dospjela na Kavkaz.Liza se veinom, vjerovatno zbog svoje osobnosti, zaljubljivala u Jermene koji su tu ivjeli.Pisala je i prie o njima, pa ih kasnije itala djeaku i drugima. Najvie mu se svidjela pria o Avetiku. Prie mu je itala do samog kraja. A on je, kao ovjek koji je blizak kuni prijatelj, morao sluati za vrijeme kolektivnih itanja. Sve se zavrilo tako to je neko u svesci gdje je bila pria o Avetiku neko dopisao dio reenice, i ona se naljutila na njega. Pisac se prisjea ljubavi koju je gajio prema svojoj uiteljici, Aleksandri Ivanovnoj. Samo ju je kada se razboljela, mijenjala druga uiteljica, a uenici, pa i sam pisac, su odmah osjetili neki uas i odvratnost. Ponekad ga je nervirala svojom primjedbom za razroke oi. Najee ju je posmatrao kada je bila sa svojim sinom, uenikom iz susjedne kole.

Vrijeme u kojem pisac pie se podudara sa 1939.godinom, kada je imao 10 godina. Bilo je rano probueno interesovanje za politiku.Prisjea se i najsitnijih detalja, a koji su vezani za to doba.Od strieva, najvie je volio ika Rizu, on mu je i poklonio prve knjige, esto ga je vodio na stadion. Nakon nekog vremena, stric mu je kupio prvi bicikl sa 2 toka.Strica su kasnije uhapsili. Da bi otili u Tbilisi, gdje je prebaen, prodali su djeakov novi bicikl Bogatom Krojau.I djeakov otac je bio roeni gubitnik.

Otac im je esto pisao pisma. U posljednjim pismima je pisao kako je esto bolestan, da sanja njih, mamu, rodna mjesta.Piscu su se kao i uvijek poele vraati neke slike, kako je sa ocem na obali mora i da itaju. Uglavnom su ta sjeanja vezana za njegovog oca.zatim se sjetio dana kako su se godinu dana nakon njegovo odlaska sva djeca igrala, te se zaustavio neki auto i iz njega je izaao Erikov otac. Eriku je bilo drago, a djeakova sestra se rasplakala i otrala kui.

Hvala na panji!Radila: Medina SivroProfesor: Mehmed Pari