GRA EVINAR 59 (2007) 2 127

STAROKRŠ ANSKE CRKVE NA OTOKU BRA U

Uvod

Otok je Bra vrlo bogat starokrš an-skim i predromani kim crkvama. Oduvijek se znalo da obiluje pred-romani kim crkvama, uostalom drži se da je na tom otoku tre ina svih dalmatinskih predromani kih i sta-rokrš anskih crkava koje su pod kro-vom i nisu u ruševinama. Sli an je slu aj i s ostatcima starokrš anskih crkava za koje se do prije nekoliko desetlje a vjerovalo da ih ima samo nekoliko, a danas se zna da ih ima desetak. To posebno udi kada se zna da su ostali dalmatinski otoci, s izuzetkom Elafita i to samo kada je u pitanju predromanika, u tom pog-ledu znatno siromašniji, s tragovima jedne ili nekoliko crkava. Na ni jed-nom prostoru dalmatinske obale ili otoka, osim Salone koja je bila velik grad i za današnje pojmove, nije za-bilježena tolika koncentracija starih crkava. Gotovo da se slu ajni nam-

jernik mora prikloniti oduševljenim tvrdnjama oto kih zaljubljenika u graditeljsku baštinu koji bez ikakva krzmanja izjavljuju da je Bra s ob-zirom na svoju veli inu otok s najvi-

še crkava na cijelom Sredozemlju. To je, ini se, i posve to no, poseb-no kada se pribroje i one crkve koje su izgra ene nakon romanike, dakle od 12. st. do današnjih dana.

Crkveno graditeljstvo

EARLY CHRISTIAN CHURCHES ON THE BRA ISLAND

The island of Bra abounds in early Christian and pre-Romanesque churches, the number of which is quite astonishing, particularly when compared to the neighbouring islands and mainland areas, where such churches are much more scarce. This phenomenon can not easily be explained. It is nevertheless known that practically all early Christian churches were built in the 6th century during the reign of emperor Justinian the Great, mostly on the northern shores of the island. Visitors can now see remains of big basilicas of variable plan, many of which used to have big baptisteries. Some of them have been known to exist for quite a long time, while some have been discovered purely by chance. Thus it was established fifty years ago that the present-day parish church in Povlje is in fact a remodelled early Christian church, and so its former elements were restored during a subsequent renovation. The situation is similar with other churches in Povlje, and also with those located in Supetar and Sutivan. Although early Christian churches on the island of Bra have been thoroughly investigated and preserved, it is quite surprising that better care has not been taken of these cultural monuments by the local community, which has not included them among principal points of interest for tourists visiting the island.

Prikaz anti kih i starokrš anskih lokaliteta i ranokrš anskih ulomaka na zemljovidu Bra a

Crkveno graditeljstvo

128 GRA EVINAR 59 (2007) 2

Na po etku bi ipak trebalo pokušati odgovoriti zašto je upravo na Bra utolika koncentracija starih crkava – i ranokrš anskih i predromani kih. Igor Fiskovi [1] koji je problem tih ranokrš anskih crkava posebno pro-u avao misli da to treba ponajprije zahvaliti obližnjoj Saloni kao veli-kome vjerskom središtu. Pritom za-mje uje da se jedino na tom srednjo-dalmatinskom otoku (i susjednoj Šolti koja me utim uop e nema cr-kava iz predromani koga razdoblja) nije razvio poseban grad iz kojega bi se na okolne ruralne prostore mogli širiti izravni utjecaji pa su takvi po-ticaji mogli dolaziti jedino iz glavnoga vjerskoga i upravnog središta. Dje-lomi no to objašnjava skladnost cr-kava, kvalitetu i uo ljiv plan gra e-nja koji odudara od skromnih provin-cijskih oponašanja na drugim prosto-rima, ali ne i injenicu zašto ih je toliko izgra eno. Ipak navodi da su sve te crkve izgra ene u blizini an-ti kih rimskih ostataka, nadomak negdašnjih vila rustika oko kojih su o ito živjeli mnogobrojni koloni.

I Fiskovi i drugi autori [2], [3] ipak su uvjereni da su sve bra ke staro-krš anske crkve uglavnom izgra e-ne na sjevernim obalama Bra a i to za vladavine bizantskoga cara Justi-nijana I. Velikog (527.-565.) i nakon uspješno okon anoga rata (535.-555.) protiv ostrogotske kraljevine u Dal-maciji i Italiji. Vrijeme je to tzv. rekonkviste i obnove Rimskoga Car-stva te gradnje brojnih kontinental-nih i morskih utvrda. Gradnja crka-va isklju ivo posve enih svecima kojih su se relikvije uvale u Rimu (Sv. Petar, Sv. Ivan, Sv. Lovro i Sv. Stjepan), bila je u funkciji daljnje kristijanizacije, ali i istodobno i u -vrš ivanje nove politi ke uprave jer su bile poznate veze Dalmacije s krš anskim središtem. Stoga se ini da su gotovo sve kasnoanti ke bra -ke crkve [2] gra ene u drugoj polo-vici 6. st. No injenica da e potom nekoliko stolje a poslije na Bra usasvim mirno i bez velikih prijepora

koegzistirati romanske crkve na obali i hrvatske u unutrašnjosti, možda ipak govori da je pokrštavanje pri-došlih stanovnika teklo s mnogo ma-nje konflikata nego što se dosad vje-rovalo.

U ovom e se prvom napisu govoriti samo o bra kim starokrš anskim crkvama.

Bazilika Sv. Ivana Krstitelja u Povljima

Današnje naselje Povlja, koje se na-lazi u zašti enoj uvali na sjeverois-toku Bra a, nije odve staro mjesto jer je naseljeno tek u 16. st. nakon

Tlocrt starokrš anske crkve Sv. Ivana Krstitelja u Povljima

Kandijskoga rata. Tada su se pridoš-lice iz Hercegovine pomiješale s

bra kim starosjediocima, što se i danas održava u akavskom govoru s mnogo štokavskih natruha. Tamo su do kraja 14. st. (1397.) živjeli be-nediktinci, a poslije njihova odlaska samostan, crkvu i posjede vodili su birani opati te uvali posebni sluge zvani eremiti. Donedavno se vjero-valo da su najstariji središnji dio po-valjske župne crkve podigli benedik-tinski redovnici krajem 12. st. Davor Doman i [2], [3] je 1958. obilaze iotok Bra zamijetio da je prazna grob-nica pred glavnim oltarom župne crkve zapravo krsni zdenac ranokrš-anskoga tipa. Tako je zaklju io da

je svetište današnje župne crkve za-pravo sa uvana zgrada krstionice.

U tom je grobu, barem tako tvrdi stari bra ki kroni ar Vicko Prodi(1628.-1663.), bio 619. pokopan poznati aleksandijski patrijarh sv. Ivan Milostinjar (Povljani su ga zva-li i sv. Ivan Povaljski), a njegove su ostatke navodno poslije raznijeli Mle ani. Ali zdenac se i dalje štuje kao njegov grob. No to nije jedina sa uvana legenda jer je uz crkvu na-vodno bio pokopan gr ki dje ak s golemim blagom, a sv. Jelena Križa-rica, majka cara i sveca Konstantina Velikog, za koju se tvrdi da je bila Bra anka, upravo je iz Povaljske lu-ke odvedena u Carigrad [4].

Sadašnji ostatci apside stare crkve u Povljima

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 59 (2007) 2 129

Otkri e starokrš anske krstionice, uz poznatiju pore ku jedine potpuno sa uvane na hrvatskim prostorima, potaknulo je arheološka istraživanja koja su pod vodstvom Regionalnoga zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Splita trajala od 1960. do 1984., a o tome je temeljito pisao don Ivan Ostoji [5], [6].

Najprije je otvoren trodijelni prozor koji se nalazio u negdašnjoj apsidi. Zatim su se otvorila vrata zazidanih pastoforija (prostorije na vrhu pobo -nih brodova) i transepta (popre noga broda) te ulaznih vrata iz bazilike u krstionicu. Potom su otkriveni kameni ostatci kapitela i trijumfalnoga luka ispred svetišta te pod oltarom otvo-rena konfesija (u ranokrš anskim ranosrednjovjekovnim crkvama grob svetaca i mu enika). Slijedilo je ru-šenje nadogradnje nad apsidom i ku-le iz 17. st. Naknadno je srušena i zgrada iz 18. st. u jugozapadnom kutu bazilike, što je omogu ilo utvr iva-nje položaja vrata na zapadnom pro-elju. Time je u cijelosti odre en

prostor trobrodne bazilike.

U nastavku je oltar premješten u sje-vernu kapelu crkve, a rekonstruiran

je i cijeli krsni zdenac prema analo-giji s onim koji se nalazi u susjednoj Lovre ini. U polukružnim su i ob-novljenim nišama prona ene freske s ranokrš anskim motivima. Obnov-ljen je i krov krstionice koji je et-vrtast i upisan u osmerostranu gra-

evinu, a na kraju su otvorena spo-redna vrata pravokutnoga narteksa

(predvorja). Prona eni su brojni os-tatci kamenog namještaja uklju uju-i i oltarnu pregradu. Uz jugoisto ni

se ugao bazilike nalazio poseban b-azen (kupaonica), a uz svetište su s vanjske strane bila dva groba jer se u to doba još nije smjelo pokapati u crkvi.

Ovo je istraživanje unaprijedilo poz-navanje gra evina ranokrš anskoga razdoblja na podru ju Dalmacije. Posebna je vrijednost povaljskoga sklopa bila u tome što je sa uvan do visine krova krstionice pa je pružao mogu nost uo avanja mnogih nepo-znatih pojedinosti.

U Povljima ima tragova rimskih gra-evina, a i naselje je ime dobilo pre-

ma nazivu negdašnjega vlasnika (Paulia vallis). Crkva je izgra ena u

6. st., a o tome posredno svjedo i i injenica da je bila posve ena sv.

Ivanu Krstitelju, i to njegovoj pogi-biji (29. kolovoza) koja se slavila na krš anskom istoku jer se na zapadu uvijek slavio dan njegova ro enja (24. lipnja). Vjerojatno je bila sjedište nekoga monaškoga pustinja kog re-da, kakvih je na dalmatinskim otoci-ma bilo ve u 4. st. jer se dio gr kih kalu era bio sklonio na našu obalu u borbama oko štovanja ikona. O pos-tojanju takvih pustinjaka, kojih je najviše bilo na južnoj obali otoka, zna se i iz pisama sv. Jerolima.

Može se dakle pretpostaviti da su na mjesto ve napuštene i porušene crkve u 10. st. došli benediktinci i podigli samostan. Krstionicu su pretvorili u svetište, a iznad apside izgradili skromno prebivalište. Samostan su 1145. najvjerojatnije temeljito opus-tošili Neretvani. Napušteni je samo-stan ponovno iza 1184. obnovio opat Ratko, nakon vije anja u biskupskoj pala i u Bolu kada su samostanu vra eni svi posjedi, što je zabilježila i Povaljska listina iz 1250., jedan od najstarijih tekstova pisanih hrvats-kim jezikom (na hrvatskoj irilici s mješavinom narodne akavštine, staroslavenskoga jezika i s mnogo romanskih izraza).

Benediktinci su te 1184. godine pro-bili vrata na zapadnom dijelu krsti-onice, a na slavnom je Povaljskom pragu majstor Radonja irilicom obilježio povratak samostanskih posjeda.

Zanimljivo je da su crkva i samostan još nekoliko puta poharani, a nakon odlaska benediktinaca samostan je služio kao pribježište doma em sta-novništvu pred gusarskim napadima, posebno za estih mleta ko-osmans-kih sukoba tijekom 16. i 17. st. Do 1642. bio je u posjedu opatije, potom ga je unajmila bra ka obitelj Tom-maseo, a 1854. prešao je u posjed obitelji Vrsalovi . No crkva je do da-nas zadržala svog titulara. [3], [4], [7].

Sadašnja Župna crkva u Povljima sa starokrš anskom krstionicom kao svetištem

Crkveno graditeljstvo

130 GRA EVINAR 59 (2007) 2

Crkva u pu iškoj Stipanskoj luci

U uvali zvanoj Stipanska luka na današnjem pu iškom groblju nalazi se crkva Sv. Stjepana koja je teme-ljito preure ivana u više navrata. Otprije je bila poznata po vrlo dugoj apsidi, neobi noj za srednjovjekov-ne crkve.

Tlocrt crkve Sv. Stjepana u Stipanskoj luci u Pu iš ima

Bila je to župna crkva starih Pu iš-ana koji su bili odvojeni od obliž-

njega naselja u Pu iškom docu. Naj-vjerojatnije je u blizini bio i benedik-tinski samostan. Naselje je imalo malu lu icu za brodice, a postojali su i izvori vode te lokva koju su nazivali Dunaj.

Jedan od prvih kroni ara Pu iš a s po etka 19. st. Andrija Ciccarelli [8] spomenuo je da su u njegovo vrije-me po okolnim brežuljcima i u dol-

cu Mu elje bili ostatci više gra evi-na s cisternom. Ujedno je tvrdio da je crkva Sv. Stjepana po etkom 17. stolje a bila ustupljena augustinci-ma koji su se njome koristili sve do gašenja 1791.

U teškim su se vremenima 13. i 15 st. stanovnici sklonili u bra ku unut-rašnjost, oni iz Stipanske luke odla-ze u sada napušteni Straževnik, a iz

Pu iškoga doca u Pražnice. Spustili su se ponovno u uvalu nakon 1420. i podigli ku e nadomak moru. No kad su Turci 1462. zavladali Neretvom i primorjem trebalo je misliti na obranu. Tada je u Pu iškom docu

izgra eno 13 kaštela pa se Pu iš apo inju nazivati Luka kula. S vre-menom su se stanovnici iz Stipanske luke preselili u zapadni i sigurniji dio uvale i tako su nastala današnja Pu iš a.Crkva je posve ena sv. Stjepanu Prvomu eniku (15.-40.), prvom a-konu me u onima koji su karitativ-no pomagali apostolima. Njega su ortodoksni Židovi pogubili kameno-vanjem, a spomendan se slavi 26. prosinca. Kult mu se u 4. st. proširio i na Istoku i na Zapadu. U brojnim popravljanjima i temelji-tim preure ivanjima, a posljednje je bilo u 19. st. kada je pretvorena u grobišnu crkvu, ipak je brižljivo sa-uvan ve i dio starokrš anske crkve.

U istraživanjima zapo etim 1993., razjašnjena je njezina ranoromani -ka adaptacija te utvr eno da je apsi-da dio crkve iz 6. st. Ranokrš anska crkva Sv. Stjepana bila je longitudinalna jednobrodna

Pogled na crkvu Sv. Stjepana na groblju u Pu iš ima

Zazidani prozori u apsidi crkve Sv. Stjepana

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 59 (2007) 2 131

gra evina s prostranom apsidom po-krivenom kalotom. Umjesto uobi a-jene trifore apsida je imala tri lu na prozora, a sa uvan je i luk ispred svetišta. Prona eni su u tragovi fre-saka u dijelovima izvorne žbuke. Na mjestu oltara bio je srednjovjekovni grob koji je vjerojatno zamijenio prijašnju ranokrš ansku konfesiju.

Zidovi su najstarije crkve najve imdijelom sa uvani. Oni su bili u dob-rom stanju jer su im pridodani pilas-tri i pojasnice koji su pridržavali no-vi svod i krov, a izvorna je krovna konstrukcija vjerojatno bila od drva. Djelomice je sa uvan i jedan prozor na sjevernom zidu.

Duljinu je izvorne crkve teško usta-noviti jer je predromani ko zapadno pro elje u najnovijoj adaptaciji sru-šeno, iako se vjeruje da je ranokrš-anska crkva bila znatno dulja. Nisu

me utim prona eni nikakvi ostatci kamene plastike osim ulomka jed-nog stupa.

Pu iška crkva nalikuje nedavno is-traženoj i obnovljenoj crkvi Sv. Ma-rije (Sv. Ivana) u Starome Gradu na Hvaru, ali je znatno pažljivije preu-re ena iz ranokrš anske u predroma-ni ku crkvu.

Pu iš ani vjeruju da se njihovo mjesto prije zvalo Spuziš e jer su im se pretci spustili (spuzili) iz brdovitih starih naselja. No ime je ipak nasta-lo od latinske rije i puteus (zdenac) koja u hrvatskoj varijanti glasi pu[3], [4].

Crkva u Lovre ini

Za poznatu crkvu u Lovre ini, koja se nalazi u lijepoj i pitomoj uvali izme u Pu iš a i Postira te ima sa-uvane zidove do visine krova i ka-

lote u apsidi, dugo se vjerovalo da je izgra ena u srednjem vijeku i da je bila samostanska. ak i unato tome što su se oko crkve nalazili sarkofazi i kapiteli koji su upu ivali na rano-krš ansko razdoblje, a u uvali ima tragova rimskoga gospodarstva. No

tek je pred II. svjetski rat nepobitno utvr eno da se radi o ranokrš anskoj gra evini [9].

Tlocrt starokrš anske crkve u Lovre ini

Regionalni zavod za zaštitu spome-nika kulture u Splitu zapo eo je 1963. arheološka istraživanja i konzerva-torske radove pod vodstvom Davora Doman i a, a od 1986. vodila ih je Jasna Jeli i Radoni .

Najprije je otkopana razina izvorno-ga poda i prona eno udubljenje na mjestu oltarne pregrade te otvor kon-fesije pod oltarom. Prona ene su i ulomci oltarne pregrade te stube u urušenom otvoru sjevernoga zida, a na zapadnom pro elju dio praga glav-nih vrata. Od tri prozora u apsidi sa-mo je sjeverni zadržao prijašnji oblik,

a izvana je apsida bila oja ana kon-traforima.

Kasnija su istraživanja nastavljena u sjevernom kraku transepta i u krsti-onici gdje su nanosi bili ve i i od 80 cm. Prona en je i plo nik, izvorni pod od morta te kapiteli s dijelovima stupova i tri kamene grede koji su pripadali ciboriju nad krsnim zden-cem. Otkriven je i krsni zdenac križ-noga oblika što je omogu ilo njego-vu obnovu zajedno s ciborijom, a u krstionici su prona eni i tragovi fre-saka. Istodobno je otkopan i neobi-an narteks sa zaobljenim krajevima

na zapadnom pro elju.

Sljede e su godine skinuti naknadno gra eni potporni zidovi uz sjeverni krak transepta te sanirane pukotine u

zidovima. Prona eni su i novi ulomci oltarne pregrade, kapiteli i baze stu-pi a oltara te iskopana križna oltar-na konfesija. Bilo je i reljefima uk-rašenih ulomaka tranzena te ostataka zabatnoga luka iznad pregrade.

U nastavku je srušena cisterna za vodu s isto ne strane sjevernoga

Pogled na ostatke crkve u Lovre ini prije po etka izstraživanja

Crkveno graditeljstvo

132 GRA EVINAR 59 (2007) 2

transepta i tu su tako er prona eni dijelovi kamenoga namještaja.

Godine 1971. zapo elo je otkopava-nje južnoga zida pred narteksom. Ot-kriven je plo nik s velikim nepravil-nim kamenim plo ama te stubište i još neki zidovi. I ovdje su prona eni dijelovi oltarne pregrade i tranzene.

U istraživanjima nakon 1986. u ci-jelosti je otkriven tlocrt crkve. Bila je to složena jednobrodna gra evina s transpetom s mnogo sporednih pros-torija oko glavne la e. Sve su pros-torije bile pokrivene zajedni kim krovištem što je crkvi davalo izgled trobrodne bazilike. Takva je raspros-tranjena funkcionalnost i ekonomi -nost s ujedinjenim obrednim sadrža-jima ponegdje nazivana "seoskim bazilikama".

Crkva je na zapadu imala neobi no predvorje s dvije bo ne apside. Juž-na je imala kamenu klupu (subselij), a u sjevernoj je bio grob i tu su naj-vjerojatnije izvorno bili i sarkofazi što ih je 1906. otkrio don Frano Bu-li . Sarkofazi su nesumnjivo proiz-vod bra ke klesarske škole jer su sli ni prona eni na mnogim drugim lokalitetima.

Glavni je crkveni prostor bio pravo-kutnoga oblika i proširen popre nom

la om, a završavao je polukružnom apsidom odvojenom kamenom oltar-nom pregradom. Pod je svetišta bio poplo en velikim kamenim plo a-ma. To je uo eno prema otiscima u podlozi od morta i omogu ilo rekon-strukciju. U oltarnoj konfesiji bio je kameni kov eži s relikvijama sv. Lovre, a mramorna je plo a oltara vjerojatno bila položena na etiri mala stupa.

Uz stijenke apside bila je položena kamena klupa, a zidovi su bili osli-kani što se uo avalo na mnogim tra-govima žbuke. Ina e je kasnoanti -ko slikarstvo rimske provincije Dal-macije vrlo slabo sa uvano, pa su lovre inske freske to zna ajnije, po-sebno po raznovrsnosti svojih motiva.

Sjeverno do glavnoga broda bilo je više prostorija, a krstionica se nala-zila u sredini. Tijekom njezine rekon-strukcije analizom kamena ustanov-ljeno je da su dijelovi izra eni od bituminoznog vapnenca iz kameno-loma u obližnjem Škripu. Takav se kamen u to vrijeme upotrebljavao u

mnogim crkvama u Dalmaciji, ali i na talijanskoj obali.

S južne su strane crkve uz izduženu pravokutnu prostoriju bile pridodane dvije zazidane posebne prostorije, što je donekle smanjilo i izmijenilo izvorni prostor. Te i druge promjene vjerojatno su bile uzrokovane litur-gijskim razlozima, a u injene su ti-jekom 7. st.

Valja dodati da se prije za ovu crkvu vjerovalo da je bila u sastavu samo-stana cenobita (udruženih monaha). Poslije se zbog visokih zidova vje-rovalo da je rije o srednjovjekov-nom samostanu, ali se danas zna da je to bila samo ranokrš anska crkva unutar još neistraženoga anti kog naselja. Tako er se vjeruje da nije bila srušena ve napuštena. Kao što svjedo i i ime uvale bila je posve e

Restaurirana starokrš anska crkva u Lovre ini

na sv. Lovri, ranokrš anskom mu e-niku iz 3. st., koji je bio crkveni riz-ni ar. Zna se da je prije uhi enja sve blago podijelio siromasima. estoga se prikazuje s roštiljem na kojem je mu en, a spomendan mu je 10. kolovoza [2], [4].

Samostanski sklop na Mirju

Na položaju zvanom Mali brig viso-ko iznad Postira nalazi se lokalitet nazvan Mirje. S toga istaknutog po-ložaja su elice Škripu bio je mogupogled na velik dio morske pu ine te kopna izme u Supetra i Pu iš a.Ina e je to podru je plodne bra kevisoravni ispresijecano mrežom sta-rih putova.

Još je Andrija Ciccarelli [10] ostatke mnogobrojnih gra evina na Mirju

Restaurirani krsni zdenac s ciborijem u Lovre ini

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 59 (2007) 2 133

Tlocrt ruševina Mirje pokraj Postira

ubrojio me u šest benediktinskih sa-mostana, koliko ih je na otoku uspio nabrojiti. No s tim se nije složio naj-bolji naš poznavatelj benediktinsko-ga reda Ivan Ostoji zbog pretpos-tavljene blizine istih samostana u Postirama i Lovre ini. Stoga se vje-rojatno ipak radi o prostranome pred-benediktinskom samostanu [1].

Arheološka istraživanja na Mirju po-ela su 1992. na rubnome jugozapad-

nom dijelu toga velikoga ranokrš an-skog sklopa koji je prema današnjim spoznajama bio 50 m dug i 40 m ši-rok. Današnji put prolazi posred sklo-pa i dijeli ga na dva dijela. Ruševni su ostatci na sjeveroisto nom dijelu uklonjeni još po etkom 19. st. pri kr enju terena za vinograd, tako da je ostao samo ogradni zid. Vjerojat-

no se uklonjeni ka-meni materijal na-lazi u velikoj gomili nešto isto nije.

Istraživano je zdanje na jugozapadu ima-lo na zapadnom pro-elju uglate istake

oja ane kontrafori-ma s vanjske strane,

a tu zidovi dostižu visinu i do 4 m. Široki je glavni ulaz bio na južnoj strani, a kroz predvorje se dolazilo u

unutrašnje dvorište s trijemom. Na zapadnom su dijelu prona ene baze i ostatci etvrtastih stupova. Iz trije-ma se ulazilo u prostorije jugozapad-noga i sjevernoga krila koje je sada ispod današnjega puta.

U južnom se dijelu nalazi mala et-vrtasta prostorija s visokim lu nim prozorom. Ispod poda je bio kanal za odvod, a izvana se vide tragovi

žbuke. Druga uska etvrtasta prosto-rija bila je vjerojatno predvorje kvadratne prostorije na uglu. Zidani su stupovi vjerojatno pridržavali križni svod, a dijelom su sa uvani i zidovi gornjega kata. U prostoriji trapeznoga oblika vidi se po etak pojasnice, a to zna i da je hodnik duž sjevernoga zida vjerojat-no bio presvo en.

ini se da je dio sklopa imao gospo-darsku namjenu jer su prona eni di-jelovi tijeska za masline. Na isto nom je dijelu prona eno i više kamenih pragova velikih dimenzija. Sa sje-verne, isto ne i južne strane prona-

eno je pet cisterna za vodu. Vjero-jatno su u sredini bile visoke gra e-vine s krovova se kojih slijevala kiš-nica.

Prona eno je mnogo ulomaka plute-ja, pilastara i drugih dijelova crkve-

Pogled na ruševine Mirje

Pogled s juga na dio ruševina na Mirju

Crkveno graditeljstvo

134 GRA EVINAR 59 (2007) 2

noga namještaja, tako da se može pretpostaviti kako se crkva nalazila na sjeveroisto noj strani kompleksa. Više je dijelova monumentalnih skul-ptura otkriveno u hodniku kojim se dolazilo do trijema.

Mirje je nesumnjivo najbogatije na-lazište crkvenoga namještaja iz bra -kih klesarskih radionica. To potvr uje da je svetište crkve bilo ome enoširokom pregradom i nizom plo aukrašenih geometrijskim, biljnim i figurativnim motivima. Neki su mo-tivi s prikazima zvijeri prona eni samo na ovome mjestu.

Smještaj Mirja na brijegu usred ma-slinika izdvajao je samostan od os-talih ranokrš anskih središta, a zbog udaljenosti od naselja nije bilo izlo-ženo ve im rušenjima i pregradnja-ma. Vjerojatno je taj predbenedik-tinski samostan bio smješten usred anti koga gospodarstva, a zbog du-gotrajnoga propadanja teško je od-rediti tlocrt toga velikog zdanja. Za-nimljivo je da su se na temelju ana-lize nekih motiva na oltarnim preg-radama pojavile tvrdnje da je samos-tanska crkva bila posve ena sv. Stje-panu [2], [7].

Bazilika u Postirama

Na uzvišenom položaju iznad uvale u Postirama nalazi se crkva Sv. Ivana Krstitelja. Svetište je sadašnje crkve, kao i starije iz 16. st. koje je imalo visoku apsidu s utvr enim ma-šikulama i puškarnicama, usmjereno prema jugu, a pokraj crkve je pros-trano dvorište. Isto no se nalazi pre-dio zvan Zastivônje (iza Sv. Ivana), što je stari sakralni toponim na teme-lju kojega je lingvist Petar Šimuno-vi [4] pretpostavio da se na mjestu ili pokraj sadašnje župne crkve nala-zila ranokrš anska crkva.

I zaista 1988. na tom su povišenom mjestu otkriveni ostatci trobrodne ranokrš anske crkve, i to slu ajno,prigodom izvo enja zemljanih rado-va [2], ini se tijekom kopanja sep-ti ke jame [7]. U istražnim su rado-

vima otkopani i restaurirani njezini temelji.

Tlocrt ruševina starokrš anske crkve Sv. Ivana u Postirama

Ranokrš anska crkva posve ena sv. Ivanu Krstitelju, kojemu su na sje-

vernoj strani Bra a posve ene tri crk-ve (osim u Povljima još i u Sutiva-nu), bila je prava trobrodna bazilika s prostranom potkovi astom apsidom na istoku, a uz bo ne su zidove pri-dodane pomo ne prostorije. Apsida je s vanjske strane bila oja ana sime-tri nim kontraforima, a s unutrašnje je strane bila polukružna klupa (sub-selij). Široki je srednji brod trostru-ko ve i od bo nih (6:2), baš kao što je to bio slu aj i na ranokrš anskoj crkvi u Povljima.

Podovi glavnoga i bo nih brodova izra eni su od vapnenog morta s usitnjenim crijepom i oblutcima. Ia-ko je slijeganje terena na nekim mjes-tima znatno deformiralo pod, njego-va je površina glatko obra ena i bez tragova kamenoga plo nika ili mo-zaika.

Na bo nim je stranama prezbiterija uo ljiv trag kamene oltarne pregra-de, a u njemu nisu sa uvani nikakvi

Ostaci starokrš anske crkve u Postirama tijekom istraživanja

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 59 (2007) 2 135

tragovi poda. Na tom se mjestu ina-e o ekivao kameni plo nik ili mo-

zaik, ali nema nikakvih tragova pod-loge. O ekivalo se stoga jer je moza-i ki pod spominjao i bra ki kroni ariz 17. st. Vicko Prodi [11], doduše na mjestu spaljenoga samostana u postirskoj uvali. Valja istaknuti da je do prije dvadesetak godina isto ni zid crkvenoga dvorišta prolazio to -no posred ranokrš anske crkve i ta-ko je podijelio na dva odvojena po-sjeda. Brodovi su tada bili u crkve-nom dvorištu, a apsida u sklopu ob-ra enoga vrta što je možda moglo uzrokovati uništavanje podloge

Temelji pojasnica svodova i kamene klesane podloge stupova otkriveni su na mnogim mjestima u crkvi. Ti-jekom arheoloških istraživanja u ap-sidi prona ena je zidana grobna ko-mora posebnog L oblika koja je gra-ena nepravilno lomljenim kamenom

vezanim obilnim vapnenim mortom. Uz nju je bila prislonjena masivna kamena plo a koja je podignuta pri davnom nasilnom otvaranju. Relik-vije crkvenoga titulara vjerojatno su bile u kamenom kov eži u kao što je to bio slu aj u Lovre ini, ali kako je konfesija nasilno otvarana i opus-tošena izvorna je oprema uništena. Postirska se oltarna konfesija tipo-

loški razlikuje od ostalih u Dalma-ciji koje su naj eš e križnoga oblika kao i u Povljima i Lovre ini. Dije-lom joj, ali samo po dimenzijama, odgovara ba vasto presvo ena u ba-zilici na Marusincu u Saloni.

Pokraj konfesije prona eni su dije-lovi oltarne kamene pregrade, a pro-na eni su i dijelovi velike oltarne menze s bazom i stupi ima uokolo prezbiterija, ali i u odvodnom kana-lu krsnoga zdenca.

S obje strane apside, izme u kontra-fora i za elja bo nih brodova crkve, bile su dogra ene dvije cisterne u koje se slijevala voda s krovova crk-ve i bo nih prostorija. Cisterne su bile od kamena i ožbukane s nekoli-ko slojeva žbuke, a na dnu su imale udubljenje za taloženje ne isto e.Prema urušenim se ostatcima može zaklju iti da su bile presvo ene ba -vastim svodom, a voda se procje i-vala kroz prošupljene kamene plo e.

Uz sjeverni je brod bazilike bilo pri-dodano nekoliko prostorija, od kojih se krstionica nalazila u sredini. Nje-zini su tragovi vrlo slabo sa uvani, ali su ipak uo ene naznake niša na zapadnoj strani, a mjestimice je sa u-vana i gruba podna podloga. Na sre-dini je prona en krsni zdenac križno-

ga oblika. Pod je zdenca sa injavala monolitna kamena plo a na kojoj je urezan križ jednakih krakova. Sjeverni je krak vanjskoga križa imao na dnu kameni kanal za izljev vode, a krsni je zdenac bio podignut iznad razine poda.

Zidovi krstionice bili su pokriveni freskama, što je uo ljivo na prona-

enim ulomcima žbuke.

Na južnoj je strani sjevernoga sklo-pa bila posebna prostorija kroz koju se moglo ulaziti u crkvu, a uz nju se sa zapadne strane vjerojatno nalazilo i vanjsko stubište za prostorije na katu.

Prona ena kamena plastika pokazu-je uobi ajene oblike i motive koji se nalaze na ostalim bra kim ranokrš-anskim lokalitetima. ini se da je u

srednjem vijeku na mjestu starokrš-anske crkve, vjerojatno u prezbite-

riju kako je to bilo uobi ajeno, pos-tojala manja crkva. To se spominje u vizitaciji biskupa Valiera 1579., ali njezini tragovi nisu prona eni.

Postira su ina e poput svih oto kih obalnih naselja novovjekovnoga pos-tanka, a nastala su u 16. st. doseljava-njem prebjega s kopna i spuštanjem starih bra kih naseljenika iz unutraš-njosti. Postirani su uvjereni su da je ime njihova mjesta nastalo po tome što su žene iz obližnjeg Dola, smješ-tenoga dva kilometra sjevernije, na Vrilu u luci prale rublje i prostirala ga na obali, pa se po tome uvriježilo ime P(r)ostira. No ime vjerojatno ipak potje e od latinske rije i pastu-ra koja zna i pašnjak [2], [4].

Crkva Sv. Jadre nad Splitskom

Crkva Sv. Jadre (Andrije) uz cestu izme u Splitske i Škripa prvi je put prepoznata kao starokrš anska crkva 1938. godine [9], [12]. Nalazi se u blizini škripskih kamenoloma iz ko-jih se vadio kamen za gradnju Dio-klecijanove pala e u Splitu i kasni-jih ranokrš anskih crkava na Bra u i u Dalmaciji. Istraživanje i konzerva-ciju ove crkve zapo eo je 1963. Re-

Arheološki ostatci crkve u Postirama danas

Crkveno graditeljstvo

136 GRA EVINAR 59 (2007) 2

gionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Splita

Tlocrt starokrš anske crkve Sv. Jadre izme u Splitske i Škripa

Najbolje su sa uvani ostatci u apsi-dalnom dijelu, ali su dijelom sa u-vani i svi ostali dijelovi po kojima se može odrediti njezin izvorni izgled. Vrata su na zapadnom pro elju bila nešto niža od polovice visine crkve, a na južnom su zidu bila uo ljiva dva prozora. U sredini apside, koja je izvana etvrtasta a iznutra polu-kružna, u cijelosti je sa uvan lu nopresvo en prozor. Na sjevernom zidu nije bilo prozora, a gornji je dio zida bio prezidan jer je uo ljiv nagli prekid lezena. Uz sjeveroisto ni dio crkve nalazi se naknadno nadozida-na etvrtasta prostorija. Na vanjskim su zidovima sa uvane po etiri lezene. One su dopirale do tri etvrtine visine zida i potom se

postupno uklapale u strukturu zida. Na južnom je zidu ostao trag vrata koja su naknadno bila zazidana, a bila su blizu prve lezene. S obzirom na to da su bila blizu glavnih vrata, vjerojatno su povezivala neku prig-ra enu a potom srušenu prostoriju.

Zidovi su izgra eni od kamena koji se slagao u pravilnim redovima. U iskapanjima je prona en plo nik koji je na zapadnoj strani isklesan u živoj stijeni, a na isto nom je dijelu bio pokriven etvrtastim nepravil-nim plo ama. Takve su plo e nekad

bile i u apsidi koja je tako er iskle-sana u živoj stijeni. Na sredini je ap-side bila isklesana podloga oltara te donji dio subselija (kamene klupe).

Od prozora uz apsidu na južnoj stra-ni do vrata na sjevernoj bili su u plo -niku vidljivi tragovi oltarne pregrade. Sa uvan je i po etak trijumfalnoga luka ispred prezbiterija koji je ležao na zakošenim impostima. Apsida je u donjem dijelu od kamena, u gor-njem od sedre, a ta su dva dijela od-vojena redom plo a koji je najvjero-jatnije prije bio uo ljiv kao ožbuka-ni vijenac. Na zidovima je bila dije-lom sa uvana i žbuka. ali bez trago-va oslikavanja.

U konzervaciji su obnovljeni lukovi na južnim prozorima, a oblik i veli-ina su odre eni prema sa uvanom

po etku na jednom od njih. Ostali su dijelovi sa uvani u zate enoj visini. Ostala je neistražena neposredna okolina, posebno s južne strane gdje uz crkveni zid prolazi put. Vjerojat-no bi bilo potrebno istražiti i slojeve pod plo nikom crkve i ustanoviti vri-jeme njegova nastanka.

Valja dodati da se sasvim sigurno radi o ranokrš anskoj crkvi koja je poput ostalih bra kih crkava gra e-na u 6. st. ini se da je gra ena u dvije faze, od kojih je u drugoj po-Ostatci crkve Sv. Jadre gledani s jugozapada

Pogled na apsidu i južni zid crkve Sv. Jadre

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 59 (2007) 2 137

maknuta apsida, a upravo uvu ena apsida s relativno jednostavnim tlo-crtom upu uje na to da je crkva iz-gra ena nešto prije.

Ina e valja dodati da je konzervira-nje ostataka crkve obavljeno prije više od 40 godina i da je u me uvre-menu unutrašnjost toliko obrasla da se ne mogu uo iti ni plo nik niti tra-govi podloge oltara [2], [7].

Tragovi stare bazilike u Supetru

Na sjevernoj strani današnje župne crkve u Supetru slu ajno je 1974. otkriven ranokrš anski mozaik. Na-lazio se gotovo na sadašnjoj razini terena i nešto je ja i pljusak otkrio nekoliko etvornih metara s razli i-tim geometrijskim motivima.

Tlocrt prona enih ostataka starokrš anske crkve u Supetru s mozaikom

Tijekom 1979. u konzervatorskim su radovima otkriveni ve i dijelovi mozaika (zvanog pavimentum roma-num) u duljini od gotovo 6 m. Izra-zito pravilna geometrijska shema ispunjavala je prostor sa sjeverne strane ome en zidom, a s južne stra-ne kamenom podlogom (stilobatom) stupova izme u kojih su izvedeni pojedina ni dijelovi mozaika. Pra-vilna je kompozicija ve ih i manjih kvadrata uokvirenih kružnicama bila uo ljiva ve na prvi pogled. Bilo je tako er uo ljivo da je otkriveni mo-

zaik pripadao sjevernoj bo noj la itrobrodne bazilike. Iste su godine nastavljena arheološ-ka istraživanja u zapadnom i isto -nom dijelu i ponovno su otkopani dijelovi istoga mozaika. Na zapad-nom je dijelu 1907. pred pro eljem crkve poplo en trg i kamene su se plo e izravno polagale na mozai ki pod. pa je na taj je na in ošte en ve-i dio mozai ke površine. Tijekom

istraživanja otkriveni su i dijelovi zidova gra evine kojoj je pripadao podni mozaik. Otkopan je zapadni zid i dio sjevernog, zapravo sjevero-zapadni dio zgrade. Otkrivene su i podloge stupova što je jasno ukazivalo da se radi o trobrodnoj ranokrš an-skoj crkvi. Zapravo je u zapadnom dijelu, izme u prvoga pilastra koji se oslanja na zapadni zid bazilike i stupa, sa uvan gotovo u cijelosti po-seban mozai ki "tapet" pravokutno-ga oblika. Sli ni su pojedina ni di-jelovi mozaika preostali na još dva me uprostora, a prekriveni su sjever-nim zidom današnje crkve. Sa uvan je i po etak mozaika sred-nje la e. Po tome se može zaklju itida su svi podovi trobrodne bazilike bili pokriveni mozaikom (pavimen-tom). Štoviše mozaik u cijelosti pra-ti oblik gra evine i stupova, tako da

se može zaklju iti kako su bili zajedno planirani. Geometrijska ornamentika svjedo i o kasnoanti koj umjetnosti. Dosad je ve i broj sli nih mozaika otkriven u salonitanskim crkvama iz ijih je radionica o ito i potekao.

Bilo kako bilo, radi se o jedinom podnom mozaiku prona enom kod starokrš anskih bra kih crkava, što bi zna ilo da se radilo i o najraskoš-nijem zdanju, a potpuni je tlocrt bilo vrlo teško u cijelosti rekonstruirati jer se nalazi pod sadašnjom crkvom. Isto ni su dio bazilike uništili kasni-ji ukopi. Uz sjeverni je zid trobrodne bazilike otkopana je ve a cisterna koja se pružala uz samu crkvu i vjerojatno je služila mnogobrojnim namjena-ma. Istraživanjima s vanjske strane zapadnoga zida otkriven je dje ji grob. Na tom je mjestu pred pro e-ljem crkve vjerojatno bio narteks, a u njemu se esto znaju pronalaziti grobovi i sarkofazi. I danas se na crkvenom trgu nalazi jedan sarkofag koji je mogao pripadati ranokrš ans-koj bazilici. Pokraj zapadnogs zida prona en je ulomak kasnoanti koga kapitela sa stiliziranim biljnim orna-mentima. Stara je crkva vjerojatno bila posve-ena sv. Petru, na što ukazuje i ime

Ostatci mozaika starokrš anske crkve u Supetru

Crkveno graditeljstvo

138 GRA EVINAR 59 (2007) 2

mjesta i posveta sadašnje župne crkve. Uostalom i u dokumentima se navo-di "in portu sancti Petri" za naziv uvale. Relikvije sv. Petra nalazile su se u cemetrijalnoj bazilici u Manastirina-ma u Saloni, a taj je svetac štovan i na mnogim drugim mjestima, poput bazilike u Sumpetru ili u Ublima na Lastovu. Nalaz ranokrš anske bazi-like u Supetru, uz neistražene kasno-anti ke zidove i sarkofage na supe-tarskom groblju, ukazuje na rano formiranje naselja u ovoj luci koja je u neposrednoj blizini Salone [2], [7].

Crkva Sv. Ivana u Sutivanu

Na mjestu zvanom Mostir, u isto -nom djelu Sutivana, koji usput re e-no svi njegovi gra ani i svi Bra aninazivaju Stivan, prona eni su pokraj crkvice Sv. Ivana temelji starokrš an-ske crkve s trolisnim (trikonhalnim) završetkom svetišta. Ti su temelji otkriveni sasvim slu ajno 1934. ka-da se sjeverno od crkve po eo gradi-ti Sokolski dom. Tada je dijelom uni-šten i dio kasnoanti koga lokaliteta.

Tlocrt starokrš anske crkve Sv. Ivana Krstitelja u Sutivanu

Sadašnju je crkvicu 1655. izgradio splitski kanonik Jerolim Natalis, o emu svjedo i i natpis na crkvi. Crk-

va ima etvrtastu apsidu i izgra ena je na južnom zidu ranokrš anske crkve, a dijelom je iskoristila i pri-jašnje lezene. Pred vratima je kao nogostup bila ukopana mramorna oltarna menza koja je najve im dije-lom sa uvana. Regionalni je zavod za zaštitu spo-menika kulture u Splitu zapo eo is-

tražne radove 1965. Odmah je utvr-en tlocrtni raspored. Otkriven je i

dio sjevernoga zida u visini od 30 cm i tri lezene na vanjskom licu ko-je su odgovarale onima na južnom zidu. Od pro elnoga je zida sa uvan samo dio uz temelje u sjeverozapad-nom kutu u duljini od 60 cm. Prona-

en je i mali dio kamenoga plo nika s tragovima morta, što svjedo i o ka-menom poplo enju.

U nastavku je otkriven zaobljeni dio isto ne konhe, a južna neposredno leži na stijeni. Sjeverna nije prona-ena jer je vjerojatno srušena u grad-

nji Sokolskog doma. Na en je ipak njezin temeljni dio s tragovima po-plo enja, ali i mramorni ulomak ol-tarne pregrade. Na vanjskoj su strani isto ne konhe prona eni tragovi žbu-ke što potvr uje da je vanjski dio bio ožbukan.

Nedaleko od sjevernog zida na ene su dvije stube i tragovi pilastara te mnoštvo ulomaka tegula. U sjevero-isto nom je dijelu prona ena bakre-na plo ica s lan i ima na kojima su visjele uljanice. Uz jugozapadni kut crkve prona ena su dva groba.

Starokrš anska crkva Sv. Ivana Krs-titelja sa svojim trolisnim svetištem jedna je od tri sa uvane crkve tog tipa u Dalmaciji.

Uz nju je to crkva Sv. Martina u Pridrazi pokraj Zadra, koja je sa uvana u cijelosti i još je u funkciji, te crkva u Bilicama pokraj Šibenika koja je stradala u Domo-vinskom ratu [1], [2], [3].

Tragovi ostalih starokrš anskih crkava

Ovim prikazom nipošto nije iscrpljen popis svih starokrš anskih crkava na otoku Bra u. To se u prvom redu odnosi na crkve Sv. Duha na groblju u Škripu i prvu župnu crkvu u Bolu posve enu sv. Ivanu i sv. Teodoru, koje je ve prije spominjane kada se govorilo o pseudobazilikalnim kro-vovima. Te su crkve nesumnjivo sta-rokrš anske, ali su temeljito preure-

ene u predromani kom razdoblju. Stoga e biti temeljito prikazane ka-da se bude govorilo o bra kim pred-romani kim crkvama, ne zanemaru-ju i, dakako, ni njihovu starokrš an-sku fazu. Osim toga ini se da su te crkve bile u prošlosti i sudbinski po-vezane jer su se stanovnici Škripa ( ini se negdašnjeg grada Bra a)nakon što su poharani od Neretvana bili sklonili u Bol baš na glavicu gdje je crkva Sv. Ivana i Teodora i gdje se sada nalazi dominikanski samostan. Stoga obje te crkve zaslu-žuju poseban i temeljit osvrt.

Od ostalih starokrš anskih svetišta svakako valja ponovno istaknuti Mirje gdje još predstoje temeljita istraživanja koja bi mogla unijeti novu sliku u cjelokupno ranokrš an-sko graditeljstvo otoka Bra a.

Temeljita se istraživanja o ekuju i na predjelu Bunje na isto nom dije-lu otoka izme u Povlja i Novog Se-la, gdje se ispred gradine Gra iš enalaze ostatci rimske vile rustike.Tako je prona en i starokrš anski sarkofag kojih je, kako se ini, nekad bilo znatno više. No mogu e je da se

Ostatci oltarne menze starokrš anske crkve u Sutivanu

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 59 (2007) 2 139

upravo tu tijekom istraživanja pro-na e i velik starokrš anski sloj pos-ve en Djevici Mariji za ije posto-janje ima odre enih indicija u pisa-nim izvorima. Supetarsko je groblje sa dva ranokrš-anska sarkofaga ve spomenuto, ali

valja istaknuti da se najve e nalaziš-te starokrš anskih sarkofaga nalazi u Škripu, što je vjerojatno uvjetovano blizinom kamenoloma i kamenars-kom tradicijom. Svi su smješteni izvan utvr enoga gradinskog dijela, osim jednoga koji je ukopan na grob-lju i poslije je služio kao grob. Od ostalih dva sigurno pripadaju rano-krš anskom razdoblju – jedan na položaju Njivice, a drugi u konobi ku e Krstulovi .Ne smiju se zanemariti ni ruševine crkve Sv. Tudora pokraj Nereži a,podno gradine na Velom brdu u predjelu Glogovik. Tu je crkvicu Davor Doman i [3] ve bio uvrstio u popis starokrš anskih crkava jer je pronašao više dijelova sarkofaga koji su bili uzidani u stupove crkve, ali su nažalost ti nalazi zagubljeni. No ini se da poklopac jednoga sar-kofaga iz te crkve služi kao pojilo za ovce na lokvi Žurmo u blizini. Tvrdio je da su u toj crkvi u predromani -kom razdoblju bili pridodani pilastri, ali starokrš anskom podrijetlu ipak proturje i injenica da je rije o jed-noj od najmanjih bra kih crkvica uop e.No ranokrš anskih tragova ima i drugdje u neposrednoj blizini. Tako je u oltar predromani ke crkve Sv. Jurja kraj Nereži a ugra en mramorni impost prozora starokrš anske crk-ve. Crkva Sv. Ilije pokraj Donjeg Humca izgra ena je na prostoru an-ti koga mauzoleja gdje je možda bilo i ranokrš ansko svetište. Pokraj crkve Sv. Luke, tako er u blizini Donjeg Humca, prona en je rano-krš anski sarkofag. Svakako valja spomenuti i crkvu Sv. Jadre pokraj Nerežiš a (ne treba je brkati s onom izme u Splitske i Škripa) s tragovi-ma anti ke i ranokrš anske arhitek-ture. To bi mogla biti i izvorna sta-

rokrš anska crkva, a pretpostavku osnažuje i njezina posveta sv. Andriji. Starokrš anski su ulomci prona eni u crkvi Sv. Kuzme i Damjana u Smr-eviku, na obali u Splitskoj, crkvi

Sv. Vida i Sv. Mihovila u Dolu, u Milni na lokalitetu Studenac, u Bolu i Dragonjinoj špilji iznad sela Mur-vice. Jedan je starokrš anski pilastar prona en na srednjovjekovnoj crkvi na oto i u Mrduji. Toliko mnoštvo starokrš anskih tragova svjedo imožda o postojanju još nekih crkava koje tek treba otkriti [2], [3], [4].

Zaklju akOvaj prikaz starokrš anskih crkava otoka Bra a svjedo i o njihovoj broj-nosti. Sve su te crkve sasvim sigurno gra ene planski jer su uo ljivi pre-cizni geometrijski i aritmeti ki od-nosi, zasnovani na širini la e i pot-rebi njezina natkrivanja drvenim krovištem što je, kako se ini, posvuda bilo pravilo. Osnovna su mjerila bila temeljena na rimskoj stopi (0,2963 m), a to je odre ivalo sve odnose od debljine zidova do visine, duljine i širine brodova, apside i predvorja [1].

ini se tako er da su sve bra ke starokrš anske crkve, uklju uju ibazilike i one koje su izvana samo tako izgledale, imale krstionice, a vjerojatno se može pretpostaviti da su postojale i tamo gdje još nisu otkopane (Sutivan, Supetar, Pu iš-a…). Toliki se broj krstionica ne

smije tuma iti pojmovima kasnijega krš anskog misionarstva u Novom svijetu, Africi i Aziji. To je poveza-no s ranim krš anskim zajednicama i velikim krš anskim obiteljima koje su bile zaokupljene katehezom koja je prethodila krštenju i sve animitanjem imena obra enika i kandi-

data za krštenje (katekumena) u us-krsnoj liturgiji. Osim toga tijekom 5. i 6. st. bila je uspostavljena veza izme u oltara i mu eni koga groba te njihova pove-zanost s krstionicom. Krštenje u bli-zini relikvija svetaca mu enika za mnoge je bilo vrjednije i djelotvornije. Treba ipak re i, kako je to lijepo pri-

mijetio Joško Belamari [2], da re-likvije svetaca nisu bile relikvije u današnjem smislu te rije i. Posebno i stoga što su sve crkve posve ene najve im krš anskim mu enicima, a crkva sve do 8. st. nije dopuštala mrviti njihove kosti. Rije je bila o tzv. kontaktnim relikvijama (brandea, palliola, pseudirelikquiae), naj eš esvilenim rup i ima koje su tri dana i tri no i postavljali uz kosti mu eni-ka ili ulju koje je gorjelo pokraj nji-hova groba, a ne o stvarnim mo i-ma. ak je i jedan Justinijan kada je tražio mo i sv. Petra dobio kontakt-nu relikviju. Bra ke crkve nisu mogle biti uteme-ljene u spomen lokalnih mu enika jer njih zapravo i nije bilo.

Pripremili: Krešimir Regan, Branko Nadilo

IZVORI [1] Fiskovi , I.: O ranokrš anskoj arhitektu-

ri na otocima Bra u i Šolti, Arheološki radovi i rasprave JAZU (1982.) VIII.-IX, str. 159-217.

[2] Belamari , J.; Bužan i , R.; Doman i , D.; Jeli i Radoni , J.; Kova i , V.: Ranokrš anski spomenici otoka Bra a,XIII. me unarodni kongres za starokrš-ansku arheologiju, Regionalni zavod za

zaštitu spomenika kulture, Split, 1994. [3] Doman i , D.: Starokrš anski spomenici,

Bra ki zbornik (1960.) 4., 94-110 [4] Šimunovi , P.: Bra – vodi po otoku.

Golden marketing, Zagreb, 1997. [5] Ostoji , I.: Starokrš anska bazilika s

krstionicom i rimskim spomenicima u Povljima na Bra u, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1960.) 12., 5-24

[6] Ostoji , I.: Nastavak istraživanjastarokrš anske bazilike i krstionice u Povljima, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1961.) 13., 5-43

[7] Migoti, B.: Ranokrš anska topografija na podru ju izme u Krke i Cetine,JAZU, Zagreb, 1990.

[8] Ciccarelli, A.: Histori ki prikaz Pu iš a,Split, 1918.

[9] Fiskovi , C.: Histori ki i umjetni ki spomenici na Bra u, Bra ki zbornik (1940.), 1., 26

[10] Ciccarelli, A.: Osservazionni sull' isola della Brazza e sopra quella nobiltà,Venezia, 1802.

[11] Prodi , V.: Kronika otoka Bra a – legende i kronike, Logos, Split, 1977.

[12] Fiskovi , C.: Histori ki i umjetni ki spomenici u Škripu na Bra u, Jadranski dnevni (1938.), 95., 9-10