stjepan zimmermann: temelji (prijekantovske) filozofije

IzvorničlanakUDK101:2Zimmerman,S.doi:10.21464/fi36109Primljeno15.1.2016.

ZvonkoMiličićFranjevačkaklasičnagimnazija,BosneSrebrene4,BA–71300Visoko

[email protected]

StjepanZimmermann: Temelji(prijekantovske)filozofije

SažetakPremda se Stjepan Zimmermann cijeloga života bavio noetičkom problematikom, u ovome se prilogu – polazeći od njegova djela Temeljifilozofije iz 1934. – pokušava odgovoriti na pitanje: Što Zimmermann uopće podrazumijeva pod »filozofijom«, koji su njezini »temelji«, »smisao« i krajnji dosezi? Unatoč pokušaju da filozofiju utemelji »noetički«, on ne ide po-vrh njezinoga skolastičko-neoskolastičkoga razumijevanja kao »teodiceje«, kao opravdanja Boga u povijesti, što nije posao teologije, nego filozofije.

Ključneriječi»stvarposebi«,Bog,vjera,filozofskavjera,transcendencija,egzistencija,suvremenafilo-zofijaegzistencije,neoskolastika

Uvod:»Kantovpromašajcilja«?

Zauvodudanuproblematikunamjernosmouzelinaslovjednogačlankapo-kojnogaRudolfaBrajičića,dugogodišnjegaprofesoranaFilozofskomefakul-tetuDružbeIsusoveuZagrebu,1sobziromnatodaonmoždanajslikovitijedočaravaodnos cjelokupne neoskolastike premaKantu.Razlogtomerelativ-nojejednostavan:Kantovonijekanjemogućnostispoznatljivosti»stvariposebi« izadržavanje idejeBogausferipraktičnogaumaisključivokao»re-gulativne ideje« za čovjekovo moralno djelovanje (kategorički imperativ)izravnoudaranacjelokupnudotadašnjumetafizikuiteologiju(ontoteologiju usmisluM.Heideggera)kojajesmatraladasvojim»prelijetanjem«(überflie-gen)granicazbiljskogaimogućegaiskustvamože»posredovati«posljednjebožanskeistineitimezasebeosiguratitrajnimonopolnanjihovoizricanjeiprevođenjeumoralneimperativekršćanskoga»krjeposnogživota«.Koji su sadaKantovi transcendentalno-teorijski razlozi, zbog kojih »idejuBoga«smještausferupraktičnogauma?

1

Usp. Brajičić: 1995, 950–959. Kant je poZimmermannu, prvo, radikalno doveo upitanjemogućnostobjektivnosti ljudskespo-znaje (adequatio rei et intellectus); drugo,mogućnost spoznaje »izvansvjesne egzisten-cije«, pa tako i spoznajeBoga, što zagovaraskolastičko-neoskolastički noetički realizam;i treće, kauzalnu metafiziku koja zagovara

idejuBogakao»sveuzrokojućega«iistodob-no »neprouzročenoga uzroka«, »u koliko jenaimestavio[…]uvjetezamogućnostznan-stvenog iskustva isključivou ljudsku svijest– logičkom je nuždom otuda izveo principo vrijednosti naše spoznaje« (Zimmermann:1921,105).Usp.otomutakođerKusić:2002,5idalje.

http://dx.doi.org/10.21464/fi36111

mailto:[email protected]

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 141God.36(2016)Sv.1(105–117)

Z.Miličić, Stjepan Zimmermann: Temelji(prijekantovske)filozofije106

PrvijesvakakoKantov»kopernikanskiobrat«,tj.uviddasekonstitucijafe-nomenalnoga,osjetilnodanogsvijetadogađaisključivousferi»transcenden-talnihfunkcijasubjektivnosti«,usferionogaosjetilnodanogkojesekaotak-vočininaknadnim predmetomtzv.»transcendentalnesinteze«,takodavišenijebitnoštopredmetsamposebijest,negosamotonakojiganačintajtrans-cendentalnisubjektsintetizirausvojojsvijestiitimekonstituirakaotakvogaili,rečenosHegelom:ono»posebi«postojisamokao»zamene«(für mich).Osjetilna kauzalnostkonstitucijepredmetnogasvijetaotudanikadanemožesamaizsebeproizvestionuvrstumetafizičke kauzalnostikojomjeAristotelzaključiona»prvopokretalo«,štojepoKantunesamonedopustivo,negoineobrazloživo.NedopustivjetakođeriAnzelmov»ontološkidokazoBogu«zatošto

»…jepojamnekogaapsolutnonužnogbića jedančistipojamuma, tj. jednačista ideja,čijaobjektivnarealnostuopćejošnijedokazanatimeštojeumtreba,kojatakođerdajesamouputunaizvjesnu,premdanedostižnupotpunost,teuistinuvišeslužizatodaseograničirazumnegodaseproširinanovepredmete.Ovdjesesadasusrećeneštozačuđujućeiprotusmisleno,todasezaključakodnekogadanogopstankauopćenabilokojičistonužniopstanakčininužnimimitakođerprotivsebeimamosveuvjeterazumadase[čistonužniopstanak–Z.M.]učinipojmomtenužnosti.«2

Uslučajugovoraonekom»apsolutnonužnombiću«Bogu, radi seoonojvrsti»bezvremene«dedukciječistihpojmovakojinestojeniukakvojkore-lacijisonimčijisuonipojmovi,zbogčegaoni,premaKantu,ostajupremaneposrednoj osjetilnoj zbiljnosti »slijepi«, a po svom unutarnjem sadržaju»prazni«,čisteumnekonstrukcijebez ikakvogasadržajnoguporišta.»Čistium«,kojiprelijećegranice toga iskustva i timesezaplećeu»antinomije«,potpunojeizvanprostoraivremenakaoapriornihuvjetazornosti,odnosnoiskustvauopće,takoda»mogućipredmet«spoznajemožebitidansamunutartihformizora.3Upravozbogtogabisvaki,bilometafizičkiiliteološki»go-voroBogu«,svodiosamogaBoga–upravoputemjezika–unutargranicaprostornovremenskedanosti(zornosti),timebiseBogačinilopukimbićemmeđudrugimbićimakojebisadabiloimanentnosvakojspoznavajućojsvije-stiitimeukinutousvojojtranscendentnosti.KakobiizbjegaotajpredmetniodnospremaBoguisdrugestraneopravdaosvoj»kategoričkiimperativ«,Kantuizvođenju»fiziko-teološkogadokaza«navodirazlogezbogkojisenatemeljutogadokazasmijezaključitinabožan-skumudrostidobrotu.PremaKantu,»najvišejedobrousvijetumogućesamoakosepretpostavinajvišiuzrokprirode«(Kant:KdrV,225),tj.sobziromnatodanajvišiuzrokprirode(Boga)nemožemoizvesti iziskustva,nužnojedagasepretpostavi,čimesâmKant(naimeupravostom»pretpostavkom«)zapadauteškoćeontološkogadokazaBogauopćenepokušavajućidokazatinjegovuegzistenciju,negopolaziodnjekaoone»pretpostavke«kojasadaimamoralnu funkciju u smislu Leibnizova dokazivanja ovoga svijeta kao»najboljemogućega«:

»Dosljednojepostulatmogućnostinajvišega izvedenog Dobra(najboljegasvijeta)ujednopo-stulatzbiljnostinajvišega izvornog Dobra,naimeegzistencijeBoga.«4

Tojest,sambitakmorasepretpostavitikao»realnipredikat«zatoštobitada–upravosgledištapraktičnogauma–bilonemogućeizvestibilokakvo»tre-banje«(Sollen)ilibilokakavimperativ,štozaKantaopetsamoznačitodaje»moralnonužnopretpostavitipostojanjeBoga«(Kant:KdpV,226).Bog,drugimriječima,Kantutrebakaoposljednjainstancijavaljanostinašegapraktičnog(moralnog)djelovanja,pričemujasnonaglašavanjegovunespo-



znatljivost.Međutim,ta»nespoznatljivost«iziskuje»vjeru«kojaposebinemožeizdržatisud»čistogarazuma«,takodaKantu–činise–nedostajeona»nad-instancija«moralneprosudbekojususvojomkomunikativnom pragma-tikomiteorijom intersubjektivnostipokušaliriješitiApeliHabermas.CjeloživotnatemaS.Zimmermannabilajespoznajnateorijaili,kakojesamvolioreći,»noetika«,5premastarojneoskolastičkojpodjelifilozofskihzna-nostiukojojserazlikuju»kritika«i»noetika«–podjelakakvuje,natraguChristianaWolffa,usvomfilozofskomsustavuuvažavaovećprvivrhbosan-skinadbiskupJosipStadler.6UovojsvezinezanimanasZimmermannovoshvaćanjenoetikeinezanimanasnjegovakritikaKanta,7negoprvenstvenopitanje:Što Zimmermann uopće podrazumijeva pod filozofijom i je li takvo razumijevanje uopće sukladno suvremenom samorazumijevanju filozofije?StakvimsepitanjemizravnousmjeravamonaZimmermannovodjeloTemelji filozofijeiz1934.godine.

1.Zimmermannovo»noetičko«shvaćanjebîtifilozofije

PremaZimmermannu,filozofijaseoddrugihznanostirazlikujepotomeštonastojishvatiti»cjelovitostsvegaštopostoji«(Zimmermann:TF,3).To,da-kako,svakaizsvojegakuta,nastojeshvatitiisvedrugeznanosti,takodasenaprvipoglednenazirenjihovadifferentia specifica.NjuZimmermann,uduhusuvremenefilozofijeegzistencije,nalaziutomeštofilozofijanastojidokučiti»punismisao«čovjekovaživota.Istotonastojiiteologijatesesadapostavljaopravdano pitanje o njihovommeđusobnomodnosu, tj. o njihovimbitnimpolazištimaiistotakobitnimrazlikama.Odgonetajući »sfingu svijeta«, svijeta u cjelini, prema Zimmermannu čo-vjekdolazidotemeljnogapitanjaopostojanjuBoga,čimeodmahproblemprebacujeusferureligijskogaijasnonaglašavaprvenstvoreligijskepredfi-

2

Kant:KdrV,B620.ZaKanta bi to značilo,smjelibismointerpretirati,ponovnipaduonuvrstuplatonizma ineoskolastikeAnzelmovatipakojasmatrada(apsolutni)pojampretho dikonkretnome sadržaju (Hegel), da ideja kaomogućnost prethodi zbiljnosti (Husserl), a daumprethodisvijetuizkojegajeuopćeinastao.

3

»Pojam nekoga mogućeg predmeta spozna-je uopće, kakav proizlazi ujedno s pojmommogućespoznaje(utranscendentalnojreflek-sijiotompojmu),jestKantovpojam‘trans-cendentalnoga predmeta’. Tom pojmu nepripadaju ‘obilježja’ bilo kojega posebnogpredmeta, nego samo ‘obilježja’ (djelomičnipojmovi)togapojmakojiuopćedopuštadasekaomogućpojavinekispoznatljivipredmet.«(Simon:1974,9–10)

4

Kant:KdpV, 226.Kritizirajući taj stari fizi-ko-teološki argument Kant dalje obrazlaže:»Nakonštosedospjelododivljenjaveličinii mudrosti, moći etc. Stvoritelja i ne možese ići dalje, odjednom se napušta argumentizvedenizempirijskihdokazaiidesenaslu-čajnostkojajevećnapočetkuzaključenana

temeljuredaisvrhovitosti.Odteseslučajnos-ti, jedino putem transcendentalnih pojmova,sada idekpostojanjunečegačistonužnoga,aodpojmaapsolutnenužnostiprvogauzrokaideseknjegovomsasvimodređenomiliodre-đujućempojmu,naimekpojmusveobuhvat-ne realnosti. Fiziko-teološki dokaz ostao je,dakle,skrivenusvompoduhvatu,tj.utojjenevoljiiznenadanapraviopreskokkakozmo-loškomdokazuibudućidajeovajsamoskri-veni ontološki dokaz, one je svoju namjerudoistaproveosamokrozčistium,neovisnootomeštojeodmahnapočetkuporekaosvakusrodnostsnjimisvezasnovaonaočiglednimdokazimaiziskustva.«(Kant:KdrV,B657)

5

Usp.otomuposebiceKusić:2002,1idalje.

6

Usp. o tomuposebice Josipović: 2010, 15 idalje;Pavić:2006,35idalje.

7

OsimČehokovihrazmatranjaoKantu(Čehok:1993,1995)odnovijihstudijasneoskolastičkepozicijeusp.posebiceLovrić:2014.



lozofskomsviješću:filozofijanemožebitibespretpostavnajerukolikoželiodgovoritinapitanjeokonačnomesmisluegzistencije,štojezaZimmerman-nakaokršćanina, jasno,Bog,utoliko je,zanjegaposverazumljivo,nepri-hvatljivasvakaonapostavkakojazapočinjeiz same sebe(Hegel,Fichte)iliizvlastite egzistencije(Heidegger,Jaspers).Usvojemurazumijevanjufilozofije,Zimmermannpostupaizričitoaksiomatski, razlikujućireligijuusubjektivnom (postojiliBogučovjekovojsvijesti)ireligijuuobjektivnom smislu:

»Izrazom‘Bog’pomišljamobiće,kojenužnopostoji(egzistira),kojesvojomegzistencijomnijeniukomeodnosu(relaciji)ovisnosti,kojedaklenijerelativno,negoapsolutno.Osimtoga,ovobićepomišljamodanijebezrazumaivolje,tj.osobnobiće.IzovedvijekonstitutivneoznakeupojmuBogaizvireitreća,dajeBogljudskeživoterazumnoivoljnosasobompovezao.Ovuvezu izmeđuBoga ičovjeka,kolikosuzajedničkiobjektnašegpoimanja,zovemoreligija u objektivnom smislu.«(Zimmermann:TF,247)

Kaoštoćemovidjeti,ovorazlikovanje»subjektivne«i»objektivne«religijeZimmermannu je potrebno za kasnije razgraničenje filozofije i teologije uduhuTominashvaćanja»dvakataistine«.Drugo,Zimmermannrazmatrapitanjeoznanstvenostifilozofije,kojejepo-četkomXX.stoljećapostaviovećEdmundHusserlusvojemglavnomkas-nomdjeluFilozofija kao stroga znanost,8 iutvrđujekriterije znanstvenosti:»daimazasebnisvojpredmetiliobjekt(tj.onočimsebavi),i2.dasvojpred-metnastoji upoznati na znanstvennačin« (Zimmermann:TF, 230): dok sedrugepojedinačneznanostibave»prirodom«(fizika),živućiminjegovimza-konitostima(biologija),idealnimgeometrijskimlikovimaibrojčanimodnosi-ma,duševnimstanjimaiprocesima(psihologija),filozofijaza»predmet«imacjelokupnopodručjerealnogaiidealnogabitka,alisonustranunašihpukih»mnijenja«ili»predrasuda«otombitku(Aristotel,Husserl).Svojomusmje-renošćuna»spoznajuistine«filozofijajenužnoupućenana»noetiku«,atojeonoštojebitnorazlikujeodsvihdrugihznanostiištojojpremaZimmermannutakođerdajezapravodaprosuđujesvakudruguznanost.9Ovdjesesadapo-stavljaonostaropilatovskopitanje:»Štojeistina?«ZanimljivojeprimijetitidaTominaskolastikaiopćenitoneoskolastikaucje-lini,asnjomiZimmermann,odustajuodonogKristovog»Jasamput,istinaiživot«(Iv14,6)iumjestotogaufilozofijizagovarajumogućnostpotpuno adekvatne spoznaje,odnosnoparmenidovski identitet mišljenja i bitka,zbogčega»noetika«imaprvenstvoipredegzistencijalnoshvaćenomvjeromzatoštosepravo»opravdanje«vjeredogađanoetički,anevjeromsamomkojaukonačnicimožebitipotpunoravnodušnaprematomracionalnomopravda-nju.»Noetičkametodika«,kojapremaZimmermannutrebabitijamacznanstve-nostifilozofije,gradisenapretpostavci»dajerazumzavisanodpredmetâ,iprematomedavrijednostspoznajesastojiuskladuspredmetima«(Zimmer-mann:TF,221–222),štoznačidapredmetodređujeuvjetenjegovaspoznava-njausvojojdanojsituaciji,anedase–kaokodKanta–svodiuokvireaprior-nihformizornostiiondanaknadnokonstituirakaotakav.Tako(adekvatno)spoznatipredmetsvojuistinudobivau»sudu«kojimožebititrostruko»osi-guran«:metafizički(»Cjelinajevećanegodio.«),fizički(»Ovabiknjigabezpotporepalanazemlju.«)imoralni(»Majkenetrujusvojudjecu.«).10Mjestodogađanjaistineupravoje»sud«kojimmišljenjeizričeneštoopredmetupo-lazećiodnjegasamoga, takodau tomneoskolastičkomshvaćanjusuđenjenije–nasuprotKantu–plodproduktivnosti(spontanosti)razuma,negočinpukereceptivnostiukojemu–paradoksalnorečeno–objektkrozspoznajnisubjektizričesamogasebeiodnosisekroznjegapremasebisamome,takoda



»subjekt«utomsmisluzapravoinepostoji,negojepukosredstvo samoizri-canja objekta,čimeistodobnogubisvoja individualna,faktično-egzistenci-jalnaobilježja,tj.ukorist»objekta«samsesrozavanarazinuobjekta.Tajeteza,gledanonoetički,potpunonespasivazatoštobiutompogleduspozna-vajućisubjekt izgubiosva individualno-kontingentnasvojstva,a timeondauopćenebinitibiosubjektusmisluAristotelova»podmeta«(υποκειμενον,subiectum).Nosituacijaseradikalnomijenjakadaumjestospoznajno-teorij-skerelacijeizmeđusubjektaiobjektauvedemoodnos Bližnjega i Bližnjega,pričemusekao»Bližnji«shvaćajuDrugi,svabićausvijetuiBog.Naime,utojsituaciji»blizine«,kaoštojetodavnoistaknuoEugenFink,adoradikal-nostidoveoEmmanuelLevinasusvojojfilozofiji»nedodirljivogDrugog«,ono najdalje postaje najbliže, prestaje biti ono »nepoznato« i »prijeteće«(Heidegger).Upravozbogtogavaljalobi–nasuprotZimmermannu–poka-zatidautemeljufilozofijenepočivanikakva,samojsebidostatna»noetika«,negoprijesvegaiskustvo bližnjega,nekaopukoga»predmeta«ili»objekta«spoznavanjaiistodobnoraspolaganja,negokaoonoštonamse,uJaspersovusmislu,pojavljujekao»šifra«,kaouputanaono»obuhvatno«(das Umgrei-fende)naševlastiteegzistencije,uodnosunaštouvodupadasvaki»predmet-ni«odnosskolastičko-neoskolastičkogatipa.Destruirajućiaristotelovsko-tomističkoshvaćanjeistinekaoslaganjamišlje-njaibićausudu,MartinHeideggerpokazujedanibićekojesespoznajenionajkojispoznaje,nisudnemogubitineovisnioKako,odnosnoo»situaciji«ukojoj,sobziromnatodasuijedanidrugismješteni»u«svijetu,spozna-vanjeisuđenjenemoguseodvijatinikakoizvantoga»u«,takoda–upravopolazećiodkontingentnogastatusaspoznavajućeg i spoznatog–nikadanemožemogovoritionekoj»adekvatnosti«(objektivnosti)spoznaje,negosamootrenutačnojperspektiviizkojenamsedanobićeotkrivakaotakvo.Zbogtogajesvakisudkolikootkrivajućitolikojošvišeskrivajući,11izčegaHeide-ggerondasHeraklitomizvodisvojerazumijevanjeistinekao»neskrivenosti«(Unverborgenheit).Zimmermannujepotpunostranamisaoo»Kako«otkrivenostinekogapred-metajersenjegovakonstitucijaizvodijedinopolazećiodidealnihuvjetafor-

8

Usp.Husserl:HuaVI;Pažanin:1968.

9

»Prirodneznanostiispitujuzakonematerijal-nogbitka,istražujuuzrokeprirodnihpojava;pritomposluvećpretpostavljajupoznatepoj-moveobitku,uzroku,zakonuitd.Otimnaj-općenitijimpojmovimaraspravljaontologija.Ionadaklespadauokvirfilozofije.Bezfilo-zofije nemaju druge znanosti niti svoje poj-movenitisvojekritičkoopravdanje.Noetikaprethodi i ontologiji utoliko, što i ontološkipojmovidobivajuvrijednosttekpokritičkomispitivanjuznanja«(Zimmermann:TF,233),na temelju čega bi paradoksalno proizlazilodamišljenje prethodi bitkukaouslučajuDes-cartesovog»Cogito,ergosum«.

10

»Kod prvoga [metafizičkog suda – Z. M.]da bi protivurječno bilo tvrditi ‘dio je većiod cjeline’; jer tko zna što znači ‘dio’ a štoznači‘cjelina’,znatakođer,dasevećsamomznačenjutihriječiprotivi tvrditi ‘dio jeveći

od cjeline’. Prvi je dakle sud bezuvjetno iapsolutnonuždan.Drugiitrećinijebezuvjet-no,negojeuvjetno(hipotetički)nuždan.Jerovaknjigakaoisvakotijelomoradapadnenazemljusamoukolikopostojifizičkizakonprivlačivostizemlje;amoralnizakonilipri-rođenamajčina ljubav jest uvjet za nužnosttrećegasuda.«(TF58)

11

»Iskaz je istinit, znači: on otkriva biće nanjemu samome. On iskazuje, on pokazuje,on ‘puštavidjeti’ (ἀπόφανσις)bićeunjego-vojotkrivenosti.Biti istinit(istinitost)iskazamoraserazumjetikaobiti-otkrivajući. Dakle,istinitostuopćenemastrukturunekogaslaga-njaizmeđuspoznavanjaipredmetausmisluprilagodbe jednoga bića (subjekta) nekomdrugom (objekt). Biti-istinit kao biti-otkri-vajućiopetjeontološkimogućesamonate-meljubitka-u-svijetu.Tajfenomen,ukojemusmospoznalitemeljnoustrojstvotubitka,jestfundament izvornoga fenomena istinitosti.«(Heidegger:1984,218–219)



malno-logičkoga suđenja, čime se, kao što pokazujeHeidegger, sambitakbićareduciranalogičku(afirmativnu)kopulu»jest«.NoZimmermannipaksAugustinomiDescartesomtvrdi»dajevlastita egzistencija prva nesumnjiva istina« (Zimmermann:TF,60),pritomdakakopotpunoodbacujućinjezinufaktičnusituaciju,bezkojespoznavajućiisudećisubjektmožebitipotpunoravnodušanpremaspoznatomebiću:onganikadaneiskušavananačinnje-gove»značajnosti« (Bedeutsamkeit)zavlastituegzistenciju,negokaopuki»predmet« izricanja – njega ne zanima »Bližnji«, nego predmet u sudu,12 zbogčegakodnjeganoetikaimaprvenstvonesamopredontologijomnegoietikom:

»Odnje[noetike–Z.M.]suzavisnesvedrugeznanosti.Jersvakaznanostjeznanostusuvislucjelinu(sustavno)složenoznanje,stečenoiobrazloženoistraživalačkimputovima(metodama)–saciljemdaupoznaistinu.Anikojaznanost,osimnoetike,nestavljasebiuzadatakdaupoznaistinu–oistini:načemujemogućeinačemuseosnivaiočemujemogućeistinitoznanje.«(Zimmermann:TF,4–5)

2. »Metempirički«korijenifilozofijei »teodicejska«zadaćafilozofije

»Metempiričko« služi kod Zimmermanna kao istoznačnica zaAristotelovpojam »metafizika«, što on u oba slučaja prevodi kao »prekoskustveno«,»nadiskustveno«itd., iponjemufilozofijauopćenemazadaćudausmislusuvremenefilozofije»prevlada«tumetafiziku,primjericevraćajućiseupod-ručjeegzistencije (Heidegger) ili ostajućiu sferi »mogućega i zbiljskoga«,osjetilnogiskustva(Kant)isubjektivnihtranscendentalnihpostignuća(Kant,Husserl).Naprotiv,premaZimmermannu,filozofijaseupravomoragraditina tom»metempiričkom«iskustvu,štounjegovuslučajuznačina»vjeri«,čimesevjerapostavljakaotemelj valjanostisvakefilozofskespoznaje.Moglibismoodmahprigovoriti:takvafilozofija,zasnovananavjeri,izbjegavasva-kuvrstu»verifikacije«,biloputem»empirijske«,»intersubjektivne«ilikojedrugevrstekritičkeprovjere.NatajprigovorZimmermannodgovara:

»Samoneznalački,bezdodirasnaukom,mogaobitkoustvrditi,dajeizvormetafizičkihpitanjaukršćanstvu,idasuodgovorinatapitanjanošeniautoritetomkršćanskogvjerovanja.Tkototvrdi,izgubiojespoznajuhistorijskečinjenice,dasevećupretkršćanskojdavninimetafizičkiduhgrčkefilozofijenastojaoprimaknutinepojavnimizvorimasvijetaiživota.«(Zimmermann:TF,8)

Svojimrazmišljanjimaoposljednjimtemeljima(počelima,ἀρχή)antičkajefilozofija uvijek dolazila do onih »graničnih situacija« (Grenzsituationen)kojesujedovodileukušnjumetafizičkogaprelijetanjagranicaiskustvaigo-voraoBoguizsfereimanencije,notojekarakteristikacjelokupnepovijestifilozofije,očemusvjedočiizvrsnadvosveščanaknjigaWilhelmaWeischede-laGott der Philosophen(Weischedel:1972).Drugo,ZimmermannpotpunoprešućuječinjenicudajeTomaAkvinskiizvršio»transpoziciju«cjelokupneAristotelovefilozofijeu»teodiceju«(naravno bogoslovlje)ijošjevišeugra-dioučitavuzgradusvojihteoloških suma,takodanamsedanašnjekršćanstvoočitujeutomaristotelovsko-tomističkomstavuslužbeneCrkve.Treće,meta-fizikasvoj»zarodak«(daupotrijebimoZimmermannovizraz)svakakonemaukršćanstvu,alijekršćanstvoupravoadoptiralogrčkuduhovnost,atimeisveproblemekojiproistječuizantičkefilozofije.13UpravozbogtogaZim-mermannželiizvršitirazgraničenje»izmeđumetafizičke filozofije i religije«,odnosnoteologije.



Kadapromatramosvestvorenousvijetu,nužnospoznajemonjegovuprola-znost,propadljivost,nestalnost,naprostovremenitost.Upogledutespoznaje,naštocijelovrijemeupozoravanesamokršćanstvonegoisuvremenafilo-zofijaegzistencije,izčegasunpr.HeideggeriGadameruontološkomsmisluizveli»bithermeneutičkogaiskustva«,Zimmermannusenepostavljafilozof-sko,negoprijesvegateološko pitanje:

»…dalijemogućedaegzistiraju samo relativna bića,ilimoramokazati,daegzistiraineštoštonije‘relativno’,štosene nalazi u relaciji uzročnosti,tj.štoneegzistirasnekimvremenskimpočetkomnitijeovisnoodnekogdrugog,negoje‘apsolutno’?«(Zimmermann:TF,248)

TimpitanjemovdjeopetdolazimodostarogaAristotelovognaukao»negi-bljivomkretalu«, iz kojega jeToma, a s njim i skolastika, izvela dokaz oBogukao»neprouzročenomuzroku«,onetvarnomtemeljumaterijalnogasvi-jeta,onjegovoj»jednostavnosti«nasuprotsastavljenostividljivogasvijeta,»osobnosti«itd.Čakimoja»razumna«egzistencijanužnoupućujenaBogasobziromnatodapremaTomi(iZimmermannu)»materija«nemožesamaizsebeporoditiduh,negočovjekuduhbiva»udahnut«činomrađanja,duhkojimuomogućujedaupravotemeljemtedarovanostiisammožedoćinaidejuopostojanjuBogatestogatežitiNjegovojspoznaji.Dakle,našavlastitarazumnostnijezaZimmermannaništadrugodolipuki»učinak«apsolutnoga uzroka razumne naravi,štobi–nasuprotAristotelu–impliciralopukiemana-cionizamnovoplatonskogatipa.Zimmermannjepotpunosvjestanteopasnostikojabiujednomepogledu(kadaserazumnostizvodiiztvarnihprocesakojisedogađajuumozgu)vodilaumaterijalizamievolucionizam,audrugomeu»panteizam«Božjesveprisutnostiusvijetutetimei»odgovornosti«zasvozlokojesedogađaunjemu.DabiseizbjeglatadvastajalištaZimmermannsesAkvincemopredjeljujeza»metafizičkidualizam«premakojemuje

»…čitavsvijetučinakapsolutnogosobnogbićailiBoga.Ija,kaodiosvijeta,stojimuodnosu uzročnostisBogom:savjemojživotovisanodBoga.TajodnosčovjekovaživotasBogomjest‘religija’.«(Zimmermann:TF,249)

Ovokauzalno tumačenječovjekovaodnosasBogom,kojeZimmermannna-zivareligija,potpunoisključuječovjekovuslobodnuvjerničkuodlukudasesvojomvjerom»opredijeli«zaBoga,aBožjaljubavpremastvorenjuizraženauKristovojmucinaKrižu,su-patnjaBogasasvojimstvorenjemitd.,nisuni-kakva»tema«takoshvaćene»religije«:čovjekjesvojomdarovanomumnošćuosuđensvojuegzistencijuustrojitireligijski,tj.sub specieBoga,14okojemuje»ovisan«,pričemuta»ovisnost«isključujesvakumogućnost»partnerstva«,naštodanasposebannaglasakstavljaikatoličkaiprotestantskateologija.

12

»Istinuznademoonda,kadmislimouoblikusudova.«(Zimmermann:TF,67)

13

»MetafizičkisufilozofiizgrađivalivećPlaton iAristotel,anjihovimsuputemukršćanskojeri nastavili sv. Augustin (354.–430.) i sv. Toma Akvinski(1225.–1274.),kojisesmatra-juprvacimaskolastičke ili kršćanske filozofi-je.Onaseučilaukršćanskimškolama,tejujekatoličkaCrkvausvojilakaoosnovicureligi-je.Naročitesudvijenaukeuovojmetafizici,nakojeseoslanjakršćanskareligija,a tosuteizamipsihološki spiritualizam,tj.učenjadapostojiosobniBogidajedušačovjekovapoduhovnojnaravibesmrtna.Dakle: Bog i duša,

kako je već sv.Augustin izrekao, jest ono,što u prvom redu želi da spoznajno dohvatiskolastičkametafizika.Timejeovafilozofijakao gotov sistem ušla u sferu kršćanske re-ligije.«(Zimmermann:TF,258)

14

To je po Zimmermannu »unutarnja teleolo-gija«čovjekovabićakojapočivana»zakonu voljne aktivnosti«, a dokaz toga je – u sferićudorednogadjelovanja–čovjekovasposob-nost razlikovanja »dobra« i »zla«. Na ovubismo tvrdnjumogli uzvratiti pitanjem:Zar prvi ljudi, Adam i Eva, nisu prognani iz Raja upravo zato što su jeli s drveta spoznaje (do-bra i zla)?(Post2,16);učemujeteologijavi-



TokršćanskorazumijevanjebîtifilozofijeizražavaseiuZimmermannovomshvaćanjunjezinezadaćedavanjaodgovoranadvatemeljnapitanja:»1.kojijesmisaoživota?i2.kojijeuzrokživota–učovjekuiliizvannjega?«(Zim-mermann:TF,293).Pitanje o »smislu« čovjekove egzistencije zaZimmermanna je prije svega»kulturno«pitanje:opredjeljujućisezaovuilionuidejuinanjojzasnovanevrednotečovjekistodobnoizgrađujenesamosvojukulturunegoidruštvoucjelini.Tojezanjegatemeljnoetičkopitanje,pitanjeovrijednosnomeustroj-stvučovjekovasamorazumijevanja(orijentiranja)usvijetuiodnosapremasvemuštosusrećeusvijetu.NokreposnodjelovatimožepoZimmermannusamoonaj»tkojeorijentiranouzrokuživota«(Zimmermann:TF,294),čimesebavimetafizika,štoznačidaZimmermannutemeljčovjekovaćudo-rednogdjelovanjapostavljametafizičkouvjerenjeo»prekosvjetnom«uzroku svegapostojećega,zbogčegametafizikadobivaprvenstvopredetikom,Apso-lutpredBližnjim,atranscendencijapredimanencijom.Timeseupotpunostirušisuvremenazgradanovovjekovnesubjektivnostiiteorija»slobodevolje«,bezkojejecjelokupnafilozofijaXX.stoljećanezamisliva.Bez»autonomijevolje«nemaslobode,aondanemani»slobodneodluke«,uZimmermanno-vuslučaju,»Za«ili»Protiv«Boga,tj.nemaslobodne vjerničke egzistencije,negojesveprouzročenoiproviđeno.Upravoosvjetljavanje te »prouzročenosti« i »proviđenosti« čini posljednjuinajvišuzadaćufilozofijekojavišenijenjezino»vrijemesažetoumislima«(Hegel),negojedogađanjeprisutnostibožanskogausvijetu,povijestiisvakojindividualnoj egzistenciji koja ima jedino zadaću steći strogo znanstvenim putemsvijestotojprisutnosti.Znanstvenosttakvogapostupkasastojise,pre-maZimmermannu,uzdravorazumskomeuvidudasveštosedogađausvijetumoraimatisvojuzrok,aosvjetljavanjetihuzrokapredstavljazanjega»kon-strukcijunauke«ili,točnije,samostalnostiosebujnostsvakeznanosti:

»…dolazidoizražajanesamourasporeducjeline,upovezivanjuproblemâ,uopravdanjupro-blemskogrješenja,negoiupojedinimizrekama,kojesuizrazodređenoggledištauzamršenomvrtlogunaziranja.«(Zimmermann:TF,297)

PozivajućisenakardinalaMerciera,Zimmermann,štojebitno,želiistaknu-tidaciljnjegovihfilozofskihistraživanjaibavljenjafilozofijomuopćenijenikakva»apologetikaivjerskapropaganda«,15no–pođemoliodnjegovihranijihtvrdnji–teškosemožemootetitakvomedojmuzatoštoZimmermann,makolikotonijekao,usvomznanstvenompristupufilozofijiiznanostiuopćekoristigotovoisključivo(ubilješkiupravonavedene)neoskolastičkeautori-tete,nakojimauopćeipočivanjegova»kritika«,štodakakonemanikakvevezesKantovimshvaćanjem»kritike«.Drugimuje»autoritet«prirodoznanstvenaspoznaja»2×2=4«,štostalnokoristiištostalnoprigovaraKantu,čimebiifilozofskigovoroBogumoraopodlijegatitakvojaksiomatici.Zimmermannuopćeneuviđadamatematska očevidnost nije isto što i empirijska očevidnost kao što ni vjerska očevid-nost nije isto što i filozofska očevidnost!Akobiteočevidnostibileapsolutnoidentične,ondabismo izočevidnostiBogamogli izvesti svakudrugu,biloprirodoznanstvenuilifilozofskuočevidnostinanjojpočivajuću»istinu«.Tuseočitopreviđadamatematskisud»2×2=4«nijeposebinitiistinitnitineistinit: onpostaje jednim ili drugim tekkadagaprimijenimona stvarneodnose,16zbogčegaseonda,suprotnoZimmermannu,možepostavitioprav-danopitanje:KakoBogakaovjersku očevidnostsmjestitiustvarnerelacijekaoneki»opaženiobjekt«,adagasetimenesrozanarazinubilokojegstvo-



renogbićausvijetu,čimebisetranscendencijapotpunoukinulauimanencijitihstvarnih(svjesnih)relacija,odnosnosamBogsveobiseusferu»čistogarazuma«.Zbog togaZimmermann također griješi kada govori o kategoriji»različitosti«kojanijezamislivabezčlanovarelacije.NajproblematičnijejetoštoZimmermannsmatrada

»…utompojmunije uključeno nikoje pojedinačno obilježjeoveilionerazličnostiizmeđuovogilionogobjekta,pajezatopojmovnisadržaj,kažemo,apstrahiranodpojedinačnosti.Utolikoseonrazlikujeodpojedinačnoshvaćenihrazličitosti;mipoimamorazličnostuopće,tj.imamoonjojopćeniti pojam.«(Zimmermann:TF,73)

Upravoobratno:općeniti pojam različitosti imamo tek zahvaljujući zbiljskoj zamjedbi različitosti,inačejeonapotpunafikcijainikadasenekoristibezna-vođenjatogazbiljskogodnosa.JerkadaZimmermannkaže:»Relacija različ-nosti služi nam dakle za objektivnu valjanost sudova o opaženim objektima«(Zimmermann:TF,72–73),ontadaniječedatoj»relacijirazličnosti«uopćeprethodizbiljskarelacijarazličitostitedajeona–u sudu –samonjezinpuki(logički)izraziništavišeodtoga.Taredukcija bitka na sud,kojajeposvudaprisutnauneoskolastičkojfilozofiji,želipotpunoisključitisudećegasubjektainjegov»egzistencijalni«status,pričemuondaZimmermannzaboravljadajedantakav,bezsubjektasuđenjadonesenisud,nemanikakvasmislanitizna-čajnostizanjegovuegzistencijuzatoštoneizvireiznjenitijeuopćeusmjerennanjutezatonemoženištaniizricationjoj.Logičko suđenje nije spoznava-nje zbiljskoga svijeta i zbiljskih odnosa unutar njega.Onoječistomisaona»operacija«kojapodliježevlastitimzakonitostimakojenemorajupodlijegatinikakvoj empirijskoj provjeri, ali timeni zahtijevati nikakvu»istinitost« usmislunečegaštobibilo(etički)obvezujućezabilokojuegzistenciju.Nemaistinitostibeznjezinapojavljivanjauegzistenciji!–tobiZimmermanndobromoraoznatikaovjernikikršćaninjerjeKristsvojimKrižemsvjedočiosvojnavještaj,zakojinijepotrebovaonikakve»silogizme«niti»suđenje«.Ako je spoznaja istineneovisnao spoznavajućem i sudećemsubjektu,onaondanemanikakvaznačenjazasamogatogsubjekta,onjenemožeprihvatitisamonatemeljuvjerovanja,negoupravonatemeljuvlastitaegzistencijalnogsvjedočenja,inačesegubi»očevidnost«tespoznaje,odnosnonjezinauvjer-ljivostkojadoistamožebitiuvjerljivatekkadadobijesvojuegzistencijalnupotvrdu iobistinjenje.Ovdje jesada,zbog»objektivnosti«,nakojojstalnoinzistiraZimmermann,potrebnokritičkimuuzvratitiizsameneoskolastičke perspektivedabismomoglisagledatiisvenjegovemogućepropusteunjego-vushvaćanjufilozofije,štoćemoučinitiputemanalizenekihbitnihdijelova

djelačovjekovu izvornu»oholost«,odnosnopokušajdaseizjednačisBogom?Dodušenifilozofikaofilozofinisuništabolji:»…umjestozbiljnosti postaviti ideju zbiljnosti, umjestobitkaduh,umjestoprirodepovijest,umjestopovijestiBoga,umjestoBogačovjekaitakoubeskonačnost–iondaizte‘nove’postavkereinterpretiraticjelokupnupovijestfilozofijekaodasvetooduvijekvećnijebiloskupauigri.«(Pavić:1997,15)

15

»Kakosuprematimimenima[Mercier,Gey-ser, Gemelli, Fröbes, Lindworsky, dakle,sveneoskolastičkimislioci!–Z.M.]bijednipokušaji, koji bi u nemoćnom bijesu protiistini htjeli da filozofiju proglase vjerovan-jem.Zarjeintelektualizam–osnovicaaristo-

telovskepsihologijeoduši–nekiCredo…?«(Zimmermann:TF,298)ZimmermannovimoštroreagiranakritičkiprikaznjegoveknjigeDuševni životodstraneZdenkaVernićakoji– prema Zimmermannovumišljenju – oštronapada i samu Akademiju kao nakladnikašto seobjavljivanjem teknjige»ogriješila oznanstvenu slobodu savjesti i interkonfesio-nalnitakt«(usp.Zimmermann:TF,298b).

16

Ivan Devčić objašnjava da taj matematskiprimjer Zimmermann uzima da bi pokazaoda tajsud»neovisiovoljisubjekta,negoonužnimodnosimameđubrojkama«,čimesedokazuje»objektivnostlogičkih(spoznajnih)načela«(Devčić:2002,41).



izknjigeglasovitogaisusovačkogfilozofaJohannesaBaptisteLotzakojisebesmatra pripadnikom»Maréchalove« i istodobno»Heideggerove« škole (E.Coreth).U14.poglavljusvojeknjige,podnaslovom»Jelimogućakršćanskafilozofijaegzistencije«,Lotzustvrđujedadanasmnogikatoličkiinekatoličkimisliocinegirajutakvumogućnost,unašojsveziposebiceizrijekomiS.Zimmermann(dovoljnojesamousporeditinjegovuobjavljenuknjiguoJaspersu–Zimmer-mann:2002).UtojsveziLotzističedaje»egzistencijalizam«J.-P.Sartrea17

»…ateističanitimeizričitoantikršćanski.Odtogase,doduše,bitnorazlikujeJasperstakoštonasvojnačinuvodiBogaufilozofijuegzistencije,ionsesveodlučnijeodvajaodkršćanstva.ŠtosetičeHeideggera,onboravikodbitka,aliostavljaotvorenimpitanjeoBoguteposebiceokršćanskomeBogu.«(Lotz:1965,299)18

Afirmativni odnos premamogućnosti kršćanske filozofije Lotz nalazi kodGabrielaMarcela,nosonustranutedilemeLotzističedasuobatastavauskopovezanastemeljnimnastojanjem»filozofijeegzistencije«,atojepremanje-govumišljenju»spašavanje čovjeka«odrastvaranjanjegovesupstancije,od»otuđenja«,»diktaturemase«ipotpuneugroženostisvihnegativnimposlje-dicamatehničko-znanstvenogasvijeta.Velikuzaslugu»filozofijeegzistencije«Lotzvidiprijesvegautomuštočo-vjekapromatrakao»egzistenciju«:

»…on[čovjek]–itojedinoon–zoveseegzistencijaakonatemeljuvlastiteodlukeraspolažesamimsobom,akoizdubinesvojeslobodeoblikujesvojživot.Onnerasteprirodnomsamora-zumljivošćupoputbiljkeiživotinje,negodoozbiljenjasamogasebedolazislobodnimizboromkojimseodlučujezasamogasebe.«(Lotz:1965,301)

Tazasnovanostnasamomesebi,»odluka«izsamogasebezasamogasebe,omogućuje egzistenciji da transcendira svaki predmetno uvjetovani načinbitka-u-svijetu,daseneosjećaotrgnutimiodvojenimodsvojegaTemelja,Boga,kakotvrdifrancuski»egzistencijalizam«,negodaupravozahvaljujućitomnepredmetnom(smislenom)odnosupremabitkubićaucjeliniistodob-notranscendira»uprostorbožanskoga«,čimesepremaLotzuotvaranajširimogućihorizontslobodeumeđuodnošenjuegzistencijeitranscendencije,ane da je egzistencija – kao kodZimmermanna – ovisna o transcendenciji.Utoliko»religio«smijemorazumjetiikaočovjekov»uspon«,tj.kaonjegovosamoprevladavanje u onom postalomjertučovjek-vjernikneprestano»nad-mašuje«sebe,otvarasamomesebinovemogućnostibitkapotpunosvjestandaubožanskimstvarimanijeuposjedunikakvaapodiktičnogaznanja,štojesasv.PavlomizvrsnopokazaoMartinHeidegger:raspetizmeđusvojegapovijes-noga fakticiteta(postalosti)izahtjevazanjegovimradikalnim napuštanjem,čovjekpoputapostolaPavlastojipreddvostrukommogućnošću:iliizgubiti sebeubavljenjusvagdanjimstvarimailiseradikaliziranjempitanjaosmisluvlastitabitkauzdićidohorizontanakojemunasuoblikupitanjasusrećenašavlastitaegzistencija.

»TajseprostorotvaranajprijekaoDrugo(das Andere)uodnosunasvakounutarsvjetovnobiće,kaoNe-bićeiliNišta.Unjemuseskrivaiujednopokazujebitakkojiležiutemeljusvakogabića,bitakkojiganosikojisepojavljujekaoonobezgraničnoibezuvjetno.Odatle,konačno,putvodiksubsistirajućembitku,kApsolutu-naprostoilikBogu.Višenegosamopunktualno,trenutačnobićeilizbiljskičovjek,čovjekmožebitisamotakoštounutarsvjetovnobićeuvijekvećsusrećeuprostoruonoga,naposljetkunadsvjetovnogbitka.«(Lotz:1965,302)

KadaHeideggerkažedanamse»bitakdaje(ergibt)izNišta«,tadatozaLotzaznačidato»Ništa«kaohorizontčistognepredmetnogiskustva,unutarkojega



se uopćemožeuspostavitiegzistencijalno-smisleni odnos sBogom, nakončega i samvjernikmože–povratno– iskušavati svijetupravouhorizontutoga»odnosa«.Ništaodtakvoga(spo)razumijevanjanemamokodZimmer-mannazatoštojenjemusvakapomisaonaegzistenciju,kojasezasnivanasa-mojsebi,većunaprijedateistična,aspoznaja Boga moguća i samo zahvalju-jući »ovisnosti o Bogu«, zbog čega je nezamisliva bilo kakva slobodna odluka za Boga kao Ništa, iz kojega tek izrasta pravo iskustvo bitka.UpravozbogtogaZimmermannusvomprikazunijemogaonitihtiočutiDrugoga,naimemogućeprotuargumenteiztaborafilozofijeegzistencije:»Monološki ton,kojičestoodzvanjaZimmermannoviminterpretacijama,nijedopustiodasečujeglasDrugoga,a timeniti todaneštovažiprotivnjega,odnosnoprotivnjegovavlastitefilozofskepozicije.«(Pavić:2002,122)

Literatura

Brajičić,R.(1995):»Kantovpromašajcilja«,u:Josipović,M.,Zovkić,M.(prir.),Crtajte granice – ne precrtajte ljude. Zbornik radova u povodu imenovanja vrhbosanskog nad-biskupa Vinka Puljića Kardinalom,VVTŠ,Sarajevo,Bol.

Brajičić,R. (1996):Filozofski eksperiment. Signifikantni i egzistentni vidici u filozofiji,Hrvatskofilozofskodruštvo,Zagreb.

Cramer,W. (1967):Gottesbeweise und ihre Kritik. Prüfung ihrer Beweiskraft,Kloster-mann,FrankfurtamMain.

Čehok, I. (1993):Filozofija Stjepana Zimmermanna, Hrvatsko filozofsko društvo, Za-greb.

Čehok,I.(1995):»StjepanZimmermann«,u:Zenko,F.(prir.),Novija hrvatska filozofija (Hrestomatija filozofije,sv.10),Školskaknjiga,Zagreb.

Devčić,I.(2002):»Zimmermannovoopravdanjeracionalnemetafizike«,u:Oslić,J.,Pa-vić,Ž.(ur.),Život i djelo Stjepana Zimmermana. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 5. listopada 2000. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti,Hrvatskaakade-mijaznanostiiumjetnosti–Razredzadruštveneznanosti,Katoličkibogoslovnifakultet,Zagreb.

Drežnjak,T. (2014): »Hrvatski neoskolastici protiv velikih ideologija 20. stoljeća – S.ZimmermanniH.Bošković«,u:Šestak,I.,Oslić,J.,Gavrić,A.(ur.),Prilozi o hrvatskoj neoskolastici, Filozofsko-teološkiinstitutDružbeIsusove,Zagreb.

Elders,L.J.(1985):Die Metaphysik des Thomas von Aquin in historischer Perspektive, I. Teil: Das ens commune,AntonPustet,Salzburg,München.

Elder,L.J.(1987):Die Metaphysik des Thomas von Aquin in historischer Perspektive,II. Teil: Philosophische Theologie,AntonPustet,Salzburg,München.

Gruber,C.(1880):Kršćanska filozofija u duhu angjeoskoga naučitelja sv. Tome Akvinjani-na obzirom na najnoviju encikliku Aeterni Patris,Zagreb.

Heidegger,M.(1984):Sein und Zeit,MaxNiemeyerVerlag,Tübingen.

Heidegger,M.(2004):Fenomenologija religioznog života,Demetra,Zagreb.

Husserl, E. (1962): Die Krisis der europäischen Wissenschaften und transzendentale Phänomenologie,u:Biemel,W.(ur.),Gesammelte Werke. Husserliana 6,MartinusNijhoff,DenHaag.[HuaVI]

Josipović,M.(2010):Philosophia perennis,NakladaBreza,Zagreb.

17

Već smo ukazali da Zimmermann uopće nepravi razliku izmeđufrancuskoga»egzisten-cijalizma« injemačke»filozofijeegzistenci-je«!

18

Usp. o tomuHeideggerova rana predavanjao religiji i faktičnom iskustvu vjere u Hei-degger: 2004.O tomu također Pavić: 1997,posebice§2.2.2i2.2.3.



Kant,I.(1993):Kritik der reinen Vernunft,Schmidt,R.(ur.),FelixMeinerVerlag,Ham-burg.[KdrV]

Kant,I.(1993):Kritik der praktischen Vernunft,Vorländer,K.(ur.),FelixMeinerVerlag,Hamburg.[KdpV]

Kusić,A. (2002): »Počeci razvoja problema noetike u filozofiji S. Zimmermanna«, u:Oslić,J.,Pavić,Ž.(ur.),Život i djelo Stjepana Zimmermana. Zbornik radova sa znanstve-nog skupa održanog 5. listopada 2000. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti,Hrvat-skaakademijaznanostiiumjetnosti–Razredzadruštveneznanosti,Katoličkibogoslovnifakultet,Zagreb.

PapaLavXIII.(2015):Aeterni Patris.Dostupnona: http://www.stjosef.at/dokumente/ae-terni_patris.htm(pristupljeno15.12.2015.).

Lotz,J.B.(1965):Sein und Existenz. Kritische Studien in systematischer Absicht,HerderVerlag,Freiburg,Basel,Wien.

Lovrić,M.(2014):»ZimmermannovakritikaKantovasubjektivizma«,u:Šestak,I.,Oslić,J.,Gavrić,A.(ur.),Prilozi o hrvatskoj neoskolastici, Filozofsko-teološkiinstitutDružbeIsusove,Zagreb.

Muck,O. (1988):»DiedeutschsprachigeMaréchal-Schule–TranszendentalphilosophiealsMetaphysik:J.B.Lotz,K.Rahner,W.Brugger,E.Corethu.a.«,u:Coreth,E.,Neidl,W.M.,Pfligersdorffer,G.(ur.),Christliche Philosophie im katholischen Denken des 19. und 20. Jahrhunderts,Bd.2:Rückgriff auf scholastische Erbe,Styria,Graz,Wien,Köln.

Oslić,J.(2004):Vjera i um. Neoskolastički i suvremeni pristupi,Hrvatskofilozofskodru-štvo,Zagreb.

Oslić,J.,Pavić,Ž.(ur.):Život i djelo Stjepana Zimmermanna. Zbornik radova sa znan-stvenog skupa održanog 5. listopada 2000. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti,Hrvatskaakademijaznanostiiumjetnosti–Razredzadruštveneznanosti,Katoličkibogo-slovnifakultet,Zagreb2002.

Pavić,Ž.(1997):Metafizika i hermeneutika,Hrvatskofilozofskodruštvo,Zagreb.

Pavić,Ž.(2002):»Čovjekovoopstojanjeizmeđuegzistencijeitranscendencije.Zimmer-mannovaraspravasfilozofijomegzistencijeK.Jaspersa«,u:Oslić,J.,Pavić,Ž.(ur.),Život i djelo Stjepana Zimmermana. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 5. listo-pada 2000. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti,Hrvatskaakademijaznanosti iumjetnosti–Razredzadruštveneznanosti,Katoličkibogoslovnifakultet,Zagreb.

Pavić,Ž.(2006):Philosophia fundamentalis Josipa Stadlera,Vrhbosanskakatoličkateo-logija,Sarajevo.

Pavić,Ž.(2007):»Neoskolastika20.stoljećauHrvatskojiBosniiHercegovini«,u:Barba-rić,D.,Bracanović,T.(ur.),Hrvatska filozofija u XX. stoljeću,Maticahrvatska,Zagreb.

Pavić,Ž.(2009):Arhonti bitka. Pokus filozofije vjere,ExLibris,Rijeka.

Pažanin,A.(1968):Znanstvenost i povijesnost u filozofiji Edmunda Husserla,Naprijed,Zagreb.

Simon, J. (1974): »SprachphilosophischeAspekte der neueren Philosophiegeschichte«,u:Simon,J.(ur.),Aspekte und Probleme der Sprachphilosophie,AlberVerlag,Freiburg,München.

Weischedel,W.(1972):Gott der Philosophen,WissenschaftlicheBuchgesellschaft,Darm-stadt.

Zimmermann,S.(1929):Filozofija u Hrvatskoj zastupana po svećeničkom staležu – kroz tisuću godina,Hrvatskabogoslovnaakademija,Zagreb.

Zimmermann,S.(1934):Temelji filozofije. Historijsko-kritička orijentacija,Maticahrvat-ska,Zagreb.[TF]

Zimmerman,S. (2002):Jaspersov egzistencijalizam. Sv.1:Karl Jaspers prema religiji. Fragmenti o Jaspersovom egzistencijalizmu s općom filozofijom, napose neoskolastičkom,Hrvatskaakademijaznanostiiumjetnosti,Zagreb.

http://www.stjosef.at/dokumente/aeterni_patris.htm



ZvonkoMiličić

StjepanZimmermann: DieGrundlagender(vorkantischen)Philosophie

ZusammenfassungObwohl sich Stjepan Zimmermann zeit seines Lebens mit der noetischen Problematik beschäf-tigt hat, versucht man in diesem Beitrag – ausgehend von seinem Werk DieGrundlagenderPhilosophie (Temelji filozofije) aus dem Jahr 1934 – die Frage zu beantworten: Was Zim-mermann unter der „Philosophie“ überhaupt versteht, welche „Fundamenten“, den „Sinn“ und die Tragweite sie überhaupt hat? Trotz seines Versuchs, die Philosophie „noetisch“ zu begründen, geht er über ihr scholastisch-neuscholastisches Verständnis als die „Theodizee“, als die Berechtigung Gottes in der Geschichte nicht hinüber, womit sich eher Philosophie, als Theologie beschäftigt.

Schlüsselwörter„Dingansich“,Gott,Glaube,philosophischerGlaube,Transzendenz,Existenz,gegenwärtigeExis-tenzphilosophie-Neuscholastik

stjepan zimmermann: temelji (prijekantovske) filozofije

Documents