strategije tehnoloskog razvoja eko-tehnologija u republici srpskoj
DESCRIPTION
Niska ekološka svest stanovništva, kao i nedovoljna zastupljenost ekologije u školama dovela je do veoma loše ekološke slike u BiH i Republici Srpskoj. Pored toga, politička situacija koja je dovela do nacionalne i teritorijalne podele u državi dodatno doprinosi zagađenju okoline, a pogotovo na granici između dva entiteta.Ekologija (grč. oikos: dom, prebivalište i logos: nauka) je nauka o životnoj sredini. Pojam ekologije je uveo Charles Darwin 1856. godine u svojoj knjizi „Poreklo vrsta“.Ekologija je prirodna i interdisciplinarna nauka, koja gradi svoje temelje u biologiji, geografiji, geologiji, fizici, hemiji i matematici.Na pomenu reči „ekologija“ odmah pomislimo na lepotu planete, očuvanje životne sredine, zdrava ishrana i slične stvari, kojih su pune internet i novinske stranice, a na drugoj strani na sve smeće i zagađenja koja uništavaju prvenstvenu idilu.TRANSCRIPT
![Page 1: Strategije Tehnoloskog Razvoja Eko-tehnologija u Republici Srpskoj](https://reader031.vdocuments.pub/reader031/viewer/2022020117/563dbaff550346aa9aa96e96/html5/thumbnails/1.jpg)
1
STRATEGIJE TEHNOLOŠKOG RAZVOJA EKO-TEHNOLOGIJA U REPUBLICI SRPSKOJ
REZIME
Niska ekološka svest stanovništva, kao i nedovoljna
zastupljenost ekologije u školama dovela je do veoma
loše ekološke slike u BiH i Republici Srpskoj. Pored
toga, politička situacija koja je dovela do nacionalne i
teritorijalne podele u državi dodatno doprinosi
zagađenju okoline, a pogotovo na granici između dva
entiteta.
Ekologija (grč. oikos: dom, prebivalište i logos:
nauka) je nauka o životnoj sredini. Pojam ekologije je
uveo Charles Darwin 1856. godine u svojoj knjizi
„Poreklo vrsta“.
Ekologija je prirodna i interdisciplinarna nauka,
koja gradi svoje temelje u biologiji, geografiji, geologiji,
fizici, hemiji i matematici.
Na pomenu reči „ekologija“ odmah pomislimo na
lepotu planete, očuvanje životne sredine, zdrava ishrana
i slične stvari, kojih su pune internet i novinske stranice,
a na drugoj strani na sve smeće i zagađenja koja
uništavaju prvenstvenu idilu.
Ključne reči: ekologija, ekološka svest, zagađenje.
UVOD
Ekologija pokušava da pronađe odgovor i rešenje
brojnim problemima životne sredine koji nas sve više
okružuju. Nažalost, mnogi problemi današnjice su
ljudskog porekla. Prevoz, termoelektrane i sagorevanje
fosilnog goriva za razne svrhe su odgovorni za više od
50% zagađenja vazduha. Vode i tla sadrže sve veće
količine raznih teških metala i pesticida. Nuklearne
elektrane proizvode velike količine radioaktivnog
otpada, čija manipulacija i odlaganje zahteva vrlo
precizne mere i standarde. Ovakvi problemi su samo par
primera.
Ekologiju je vrlo teško svrstati kao ostale, preciznije
nauke, kao matematika ili biologija. Početkom 20-tog
veka, naučnici iz raznih disciplina su se postepeno
suočavali sa problemima čiji odgovor je zahtevao sintezu
iz dve, ili čak tri razne nauke. Pre toga, hemičari su se
bavili isključivo hemijom, biolozi biologijom, fizičari
fizikom. Početkom 1960-tih godina, čuveni američki
biolog, Rachel Carson, je 1962. godine napisala
revolucionarnu knjigu, „Tiho Proleće“. Centralna tema
ove knjige je bila žestoka kritika upotrebe pesticida
DDT, koji je prouzrokovao razne mutacije u brojnoj flori
i fauni. Ova knjiga je zabeležila visok broj prodaja i
konzekventno je probudila ekološku svest.
1. Eko-tehnologije u Republici Srpskoj
Eko-tehnologija je primenjena nauka koja nastoji da
zadovolji ljudske potrebe, uz nanošenje minimalne
ekološke štete, iskorištavajući i suptilno manipulišući
prirodnim silama radi iskorištavanja njihovih korisnih
efekata. Eko-tehnologiju u Republici Srpskoj je potrebno
da integriše dve komplementarne oblasti studija:
“ekologiju tehnike” i “tehniku ekologije”, zahtevajući
suštinsko razumevanje strukture i procesa ekosistema i
društava. Sav održiv inženjering, koji može umanjiti
oštećenja na ekosistem, usvaja ekologiju kao
fundamentalnu osnovu, i osigurava orijentaciju
predostrožnosti u sptovođenju očuvanja biodiverziteta i
održivog razvoja.
Eko-tehnologije
Eko-tehnologija naglašava približavanje problemu
iz holističke perspektive. Na primer, sanacija rekane bi
trebala uključivati samo jedno područje. Umesto toga,
celokupno slivno područje, koje uključuje uzvodni tok,
središnji tok i nizvodni tok, treba biti uključeno u
procenu za efikasnu sanaciju. Da bi se poboljšalo
razumevanje stručnjaka o izgradnji prirodne ekologije,
neophodno je konsultovanje o životnoj sredini sa
ekološkim stučnjacima tokom celokupnog planiranja i
izvođenja. Dakle, eksperti za ekologiju, koji su upoznati
sa lokalnom životnom sredinom u Republici Srpskoj,
igraju veoma značajnu ulogu u timskom radu za eko-
tehnologiju.
Održivi razvoj zahteva implementaciju
odgovarajuće ekološko-prijateljske tehnologije koja je
efikasna i prilagodljiva za lokalne uslove. Eko-
tehnologija omogućava poboljšanje u ekonomskim
preformansama dok istovremeno umanjuje štetu na
životnu sredinu na sledeći način:
povećanjem efikasnosti u izboru i upotrebi
materijala i energetskih izvora,
kontrolisanjem uticaja na životnu sredinu,
razvojem i konstantnim poboljšanjem procesa i
proizvoda za čišćenje,
eko-marketingom,
uvođenjem menadžment sistema životne
sredine u proizvodnim i uslužnim sektorima i
razvoj aktivnosti za povećanje svesti za
zaštitom životne sredine i promovisanje
održivog razvoja od strane javnosti.
Usavršavanje razvoja i primene eko-tehnologije u
industriji Republike Srpske i uslužnim sektorima jeste
ključni uslov. Kvalitet znanja o eko- tehnologiji zavisi
od efikasnosti multidisciplinarne sinteze znanja i vestina
u prirodnim naukama i tehnologijama, informisanosti i
komunikacionih nauka, ekonomije, pravnih i socijalnih
nauka.
![Page 2: Strategije Tehnoloskog Razvoja Eko-tehnologija u Republici Srpskoj](https://reader031.vdocuments.pub/reader031/viewer/2022020117/563dbaff550346aa9aa96e96/html5/thumbnails/2.jpg)
2
2. Primena eko-tehnologije
Eko tehnologija, odnosno zelena tehnologija ili čista
tehnologija u Republici Srpskoj će omogućiti primenu
ekološke nauke u očuvanju životne sredine i prirodnih
resursa, kao i podsticaj da suzbije negativan uticaj
ljudskih angažovanja. Održivi razvoj jeste jezgro eko
tehnologije.
Najznačajniji segmenti (predmet) eko-tehnološkog
istraživanja jesu:
reciklaža,
prečišćavanje vode,
prečišćavanje vazduha,
prerada otpadnih voda,
sanacija životne sredine,
upravljanje čvrstim otpadom,
obnovljivi izvori energije,
eGain predviđanje,
štednja energije,
alternativne vrste energije.
3. Svrhe primene eko-tehnologije
Poslednjih godina, opažaju se sve veći zahtevi i
interes Evropske unije za obavezno uvažaavanje i
primenu svih međunarodnih propisa i zakonitosti u cilju
upravljanjem zagađivačima životne sredine na celoj
teritoriji Republike Srpske kao i BiH. Pored interesa
Republike Srpske za zaštitu životne sredine celokupne
svoje teritorije, nameću se i zahtevi Evropske unije koji
su uslov za pridruživanja BiH Evropskoj uniji, te time se
nameće neodložne eko-tehnološke aktivnosti kojima
treba pristupiti kako je opisano u nastvku ovog
istraživačkog rada.
Reciklaža
Reciklaža jeste svetski fenomen, koji je osnovni
zahtev koncepta Ekološke tehnologije. To pokazuje
ljudima i ohrabruje ih da korišteni materijali mogu biti
ponovo upotrebljni. Stvari, kao sačuvane konzerve od
hrane ili pića, papir itd, podržane su od strane vlade
širom sveta, da budu reciklirane da bi mogle biti
korištene u budućnosti u neke druge svrhe. Ovo svakako
može pomoći zaštiti životne sredine i dovesti do
izazivanja manje otpada/zagađenja.
Slika 1. Reciklaža
Prečišćavanje vode
Ideja je oslobađanje vode koda protiče kroz životnu
sredinu od prljavštine, klica, zagađenja. Mnoge za
prečišćavanjem vode su nastale upravo iz ovog koncepta.
Zagađenje vode je glavni naprijatelj ovog koncepta, i
mnoge kampanje i aktivnosti su organizovane sirom
sveta kako bi pomogle prečišćavanju vode. Uzimajući u
obzir količinu vode koja se upotrebljava u sadašnjaoj
potrošnji, ovaj koncept je od krajnjeg značaja.
Slika 2. Prečišćavanje vode
Prečišćavanje vazduha
Najjednostavniji način jeste svakako prirodno i
svakodnevno prečišćavanje vazduha, koje podrazumeva
da bi se pre svega trebale sve vrste biljki čuvati i uzgajati
u zatvorenom prostoru, kako bi održavale vazduh
svežim, jer one same uništavaju CO2 i pretvaraju ga u
kiseonik.
Slika 3. Prečišćavanje vazduha
![Page 3: Strategije Tehnoloskog Razvoja Eko-tehnologija u Republici Srpskoj](https://reader031.vdocuments.pub/reader031/viewer/2022020117/563dbaff550346aa9aa96e96/html5/thumbnails/3.jpg)
3
Prerada otpadnih voda
Koncept tretmana za preradu otpadnih voda je dosta
blizak konceptu zagađenja vode. Tretmani za preradu
otpadnih voda su svakako od velikog značaja jer
prečišćavaju vodu koja je već u nekom nivou zagađena.
Što je više voda zagađena, sve manje je upotrebljiva, dok
se voda sa niskim stepenom zagađenja se odvodi do
mesta gde se koristi kao pritoka. To može dovesti do
raznih drugih koncepta zaštite životne sredine, održivog
razvoja itd.
Sanacija životne sredine
Sanacija životne sredine podrazumeva otklanjanje
zagađivača ili zagađenja zbog sveukupne zaštite životne
sredine. To se postiže različitim hemijskim metodama,
biološkim metodama i metodama pomeranja otpada, u
skladu sa monitoringom zaštite životne sredine.
Slika 5. Sanacija životne sredine
Upravljanje čvrstim otpadom
Pod upravljanjem čvrstim otpadom podrazumevaju
se: prečišćavanje, potrošnja, odlaganje i tretman čvrstog
otpada koji se zbrinjava od strane vlade ili gradskih
administrativnih uprava.
Slika 6. Upravljanje čvrstim otpadom
Obnovljivi izvori energije
Obnovljivi izvori energije predstavljaju izvore
energije koji se mogu lako obnoviti. Godinama ljudi su
koristili izvore kao sto su drvo, sunce, voda itd. za
potrebe proizvodnje energije. Energija koja se može
proizvesti od prirodnih izvora kao sto su drvo, sunce,
vetar itd. smatra se obnovljivom.
Slika 7. Obnovljivi izvori energije
eGain predviđanje
eGain predviđanje jeste metoda koja koristi
tehnologiju za predviđanje kako bi predvidela uticaje
klime na objekte. Podešavanjem toplote zasnovane na
vremenskoj prognozi, sistem eliminiše suvišnu upotrebu
toplote, čime smanjuje potrošnju energije i emisiju
gasova staklene bašte.
Slika 8. eGain predviđanje
Štednja energije
Jedan od bitnih faktora jeste i ušteda energije koja se
dobija pre svega upotrebom uređaja koji zahtevaju
manju količinu energije u skladu sa smanjenjem
potrošnje električne energije. Smanjenjem upotrebe
električne energije smanjuje se i potreba za korištenjem
fosilnih goriva od kojih se proizvodi električna energija.
Slika 9. Štednja energije
![Page 4: Strategije Tehnoloskog Razvoja Eko-tehnologija u Republici Srpskoj](https://reader031.vdocuments.pub/reader031/viewer/2022020117/563dbaff550346aa9aa96e96/html5/thumbnails/4.jpg)
4
Alternativna i čista energija
Ove vrste energije treba da se baziraju na
sledećim principima:
zeleni sindikalizam,
održivi razvoj,
održivi dizajn i
održivi inženjering.
Naučnici i dalje tragaju za alternativnom čistom
energijom koja će da zadovolji trenutne metode
poizvodnje električne energije. Neke tehnologije kao što
je anaerobna dignestija proizvode obnovljivu energiju iz
otpadnih materijala. Globalno smanjenje gasova staklene
bašte je zavisno od usvajanja tehnologije za prozvodnju
energije na industrijskom nivou kao i od generacije čiste
energije. To uključuje korištenje: bezolovnog benzina,
solarne energije i alternativnig vozila, kao što su
hibridna vozila i električna hibridna vozila. S obzirom da
električni motori troše 60% kompletno generisane
elektične energije, napredna enegetska efikasnost
tehnologije električnog motora jeste isplativija i time
doprinosi podsticaju za njihovu primenu. Kao primer
ovakve vrste tehnologije navode se električna mašina sa
dvostruko-pohranjenim rotorom bez četkica i modul za
energetsko smanjivanje, koji mogu da smanje sumu
ugljen-diokisada i sumpor-dioksida koji bi inače bili
oslobođeni u atmosferu, ali samo ako se električna
energija generiše sa upotrebom fosilnih goriva.
Slika 10. Alternativna i čista energija
4. Pristup eko-tehnološkog rada
Hipoteza teme ovog naučnog rada odnosi se na
očekivani pristup predočenog eko-tehnološkog rada.
Sadašnji istorijski trenutak uslovljava da, ukoliko želimo
da razmišljamo o budućnosti, moramo razmišljati i o
potrebi formiranja nedeljivog trougla ekologije,
tehnologije i praktične primene. Ovaj treći momenat, u
jedinstvenom i neraskidivom „triju“ pripada obrazovanju
koje se sada nalazi pred najvećim izazovom trenutka od
bezdušnih industrijskih zagađivača i humanizacije
prirode u konceptu humane ekologije.
Sve tri oblasti: ekologija, tehnologija i praktična
primena u navednim industrijskim segmentima, definišu
glavnu hipotezu koja će progresivno kulminirati, bez
obzira na svojim specifičnostima u okruženju kojem
živimo, te neodložno pristupiti sinhronizovanom u
zajedničkom delovanju, i ispuniti očekivanja i preporuke
zdravog eko- tehnološkog sistema, a sve u cilju izgradnje
budućnosti vredne čovekovog življenja.
Ta hipoteza glasi: „primenom savremene strategije
eko-tehnološkog razvoja, kojom se više ne bave samo
prirodne nauke, biologija, fizika, hemija nego i društvene
nauke, neminovno će doprineti globalnim ekološkim
promenama na nivou Republike Srpske, odnosno BiH, i
iste će biti u duhu međunarodnih ekoloških normi
savremenog sveta“.
Pomoćna hipoteza definiše osnovne eko- tehnološke
metode i tehničke metode postupke koji će pouzdano
pokazati poboljšanja životne sredine, a koje su usklađene
sa međunarodnim normama, te će time Republika Srpska
steći minimalne eko-tehnološke uslovnosti za
partnerstvo Evropske unije.
Očekivani rezultati ovog istraživačkog rada koji
ukazuju na razvoj i primenu novih eko- tehničko-
tehnoloških, metoda i postupaka, mogu da predstavljaju
realan naučni doprinos.
5. Doprinos eko-tehnologije društvenom
razvoju
Istraživanja, u okviru teme naučnog rada imaju
svoju naučnu i društvenu opravadanost. Naučni rad
predstavlja doprinos razvoju savremenih eko-tehnologija
i time davanju rešanja proizvođačima zagađivača u
proizvođače alternativnih energija i svođenja produkata
u zakonite okvire. Odgovor koji sledi ide u poslednjem
navedenom pravcu, i u tom smislu, pod ekologijom se ne
podrazumeva ogromni ,,ekosistem“ koji svoje granice
doseže negde u kosmosu, nego je tematizovan unutar
komunikacije raznih društvenih sfera, na nivou
Republike Srpske, a temelji društvene opravdanosti su u
čuvanju unutrašnje ljudske prirode i očuvanju spoljašnje
prirode. U tom smislu, opšte-društveni eko-tehnološki
interes bi bio rešen sukobom čoveka sa prirodom, sa
samim sobom, kao i sa drugim čovekom, te bi večita
tema refleksije o životu, opstanku na zemlji bila rešena.
Ovim bi ostvarenja harmoničnog odnosa čoveka i
prirode dovelo do mirenja čoveka sa samim sobom, te bi
se time rešili mnogi epohalni problem, što bi u suštini i
bio rešen opšte- društveni problem.
6. Načini primene eko-tehnologija
S obzirom na složenost i kompleksnost naučnog
rada koji je nivoa opšte društvenog problema, za
donošenje najkompetentnijih odluka u procesom
naučnog istraživanja, sasvim je očito da je kroz tok i
nivo naučnog rada neizbežna i relevantna primena
opisne-deskripitivne metode istraživanja kao posebne
naučne metoda.
Osnovni nerešeni problemi 20. veka obeležavaju i
početak 21. veka. Možemo navesti samo neke među
njima: agresivna ekspanzija tehnologije i ekonomske
![Page 5: Strategije Tehnoloskog Razvoja Eko-tehnologija u Republici Srpskoj](https://reader031.vdocuments.pub/reader031/viewer/2022020117/563dbaff550346aa9aa96e96/html5/thumbnails/5.jpg)
5
politike, vojni i ne vojni oblici rata u funkciji
ostvarivanja te politike, porast upotrebe naučno-tehničke
moći, egocentrično-utilitaristički odnos čoveka prema
prirodi, porast svetskog stanovništva sa stalno rastućim
jazom između bogatih i siromašnih. Oni, s drugim
problemima sadašnjosti, čine anarhične pretpostavke
razvoja budućnosti. Čovek je, šireći horizonte svoje
neodgovorne slobode, pre svega perecepcijom
ekspanzionističke ekonomske politike, tehničko-
naučnog racionaliteta, kolonizovao prirodu i ljudsko
društvo. Nedopustivo je sistemski rasipao i uništavao
prirodna i društvena dobra po meri svojih
antropocentričnih vrednosti i potreba, a ovakav napredak
ugrozio je opstanak prirode i ljudskog društva.
Radi se o fenomenu rasipanja, potkrepljenom
potrošačkim mentalitetom o entropijskoj paradigmi
ciničnog i nihilističkog odnosa čoveka prema prirodnoj i
društvenoj okolini o rasipanju prirodnih i društvenih
mogućnosti, o potrošačkom ponašanju i uopšte o
destrukciji čoveka i uništavanju prirode. Bitni
pokazatelji, kako u Republici Srpskoj tako i u zemljma
okruženja ukazuju na povećan broj obolelih od posledica
ratnog zračenja eksplozivnih naprava, proizvođača
opasnih hemijskih tvari, te za istraživanje može
pouzdano da doprinese opšte naučna statistička metoda,
koja će ukazati lokacijske zagađivače kao i sopstveni
lokacijski rejon.
Dobijeni podaci koji će biti relevntni za utvrđivanje
pouzdane eko-tehnološke strategije u Republici Srpskoj i
BiH, neminovno je koristiti metode analize rezultata kao
verifikacioni osnov nove strategije eko-tehnološkog
razvoja u regionu.
7. Nephodne mene i aktivnosti
U naučnom radu su jasno definisane ciljevi i eko-
tehnološka strategija razvoja, kao način obavljanja
aktivnosti u okviru predmeta naučnog rada, ko i gde će
da obavi pojedine aktivnosti, koja ovlašćenja i
odgovornosti imaju svi koji učestvuju u istraživanju. Na
osnovu kompleksnosti i veličine eko-tehničko-
tehnološkog istraživanja, jasno je propisana
organizaciona struktura koja sprovodi definisani proces
istraživanja, Republike Srpske, BiH, a sve u duhu
važećih eko-propisa Evropske unije.
Na konferenciji održanoj 21.04.2010. godine u
Vladi Republike Srpske, predstavljen je Prvi nacionalni
izveštaj Bosne i Hercegovine u skladu sa okvirnom UN
konvencijom o klimatskim promenama (INC).
U skladu sa uputstvima iz okvirne UN konvencije o
klimatskim promenama (UNFCCC), čija je potpisnica i
Bosna i Hercegovina od 2000. godine, u organizaciji
UNDPBiH i uz finansijska sredstva GEF-a, izabran je
stručni tim i 50 domaćih eksperata iz 14 relevantnih
oblasti, koji su profesionalno i u skladu sa
međunarodnim standardima, izradili Prvi nacionalni
izveštaj Bosne i Hercegovine (INC – InitialNational
Communication).
Obaveza svake države je da dostavlja svoje
nacionalne izveštaje Sekretarijatu UNFCCC-a, a
izradom, verifikacijom i slanjem INC-a, Bosna i
Hercegovina postaje ravnopravan učesnik svetskog
procesa dogovaranja adaptacije klimatskim promenama i
njihovog ublažavanja.
Uz zaključak da su klimatske promene uzrokovane
ljudskim faktorom i da se kao takve mogu ublažiti ili
sprečiti odgovarajućim delovanjem, na oko 200 stranica
INC-a predstavljen je faktografski pregled klimatskih
faktora, specifične okolnosti u BiH, dat je proračun
emisije staklenih gasova, ranjivost i adaptacija
klimatskim promenama, kao i procena potencijala za
ublažavanje klimatskih promena. Dokument objašnjava i
ostale relevantne okolnosti, ograničenja i nedostatke,
međunarodnu saradnju, i na posletku, daje osnovne
preporuke i naredne korake.
Korišćenjem podataka i preporuka iz INC- a
stvaraju se realni uslovi za kreiranje dugoročne razvojne
politike zemlje i njene implementacije na makro i mikro
nivou.
U skladu sa smernicama iz ovog izveštaja Bosna i
Hercegovina bi trebala na zajedničkom i entitetskom
nivou doneti odgovarajući zakonski okvir, dugoročnu
razvojnu politiku i stvoriti preduslove za održivi razvoj i
korišćenje međunarodnih novčanih fondova.
Klimatske promene mogu biti izuzetna razvojna
šansa za akademsku zajednicu, u smislu dalje edukacije
mladih budućih stručnjaka, korišćenje međunarodnih
praksi i novčanih fondova, kao i nove šanse za
zapošljavanje u ovoj oblasti.
Ovo je šansa za prosperitet i za privrednike, koji bi
pri izradi svojih biznis planova trebali iskoristiti
prognoze u vezi sa klimatskim promenama kao i pristup
međunarodnim fondovima za razvoj i unapređenje
postojećih i novih poslovnih ideja. Takođe, podaci i
smernice date u INC-u će biti od izuzetnog značaja i za
nevladin sektor.
Nadležna državna institucija (Focal point) za izradu
ovog izveštaja, koji je od ključne važnosti za celu BiH,
bilo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i
ekologiju Republike Srpske, u čijoj je nadležnosti i dalja
implementacija smernica datih u ovom dokumentu i
pripreme za izradu Drugog nacionalnog izveštaja.
INC je završen u oktobru 2009. godine, nakon čega
je usvojen od strane Vlade Republike Srpske. Federalno
ministarstvo okoliša i turizma, takođe je verifikovalo
ovaj izveštaj, a usvojen je i od strane Savjeta ministara
BiH.
INC je već poslužio Delegaciji BiH za uspešno
učešće na COP15 u Kopenhagenu, a sada predstavlja
strateški važan dokument, koji pruža mogućnost
uključivanja BiH u sve buduće aktivnosti u okviru UN
konvencije o klimatskim promenama.
![Page 6: Strategije Tehnoloskog Razvoja Eko-tehnologija u Republici Srpskoj](https://reader031.vdocuments.pub/reader031/viewer/2022020117/563dbaff550346aa9aa96e96/html5/thumbnails/6.jpg)
6
Tehnološka strategija zaštite životne sredine
koju će sprovoditi Republika Srpska i BiH
Ciljevi za uspešno funkcionisanje strategije eko-
tehnologije:
informisanje građana o potrebi strateškog
planiranja u oblasti eko-tehnologije, načinima
učešća javnosti, uzrocima i opasnostima
klimatskih promena, te novim tehnologijama i
drugima načinima zadovoljavanja naših potreba
za energijom,
otvaranje dijaloga o tehnološkoj strategiji BiH
između udruženja građana, stručnjaka u oblasti
tehnologije i predstavnika državnih i entitetskih
institucija nadležnih za planiranje razvoja
tehnološkog sektora u BiH,
informisanje građana o eko-tehnologiji i
obnovljivim izvorima energije, globalnim
trendovima u rešavanju problema
obezbeđivanja dovoljnih količina energije i
zaustavljanja klimatskih promena.
Planiranje razvoja sektora tehnologije predstavlja
trenutno najveći izazov sa kojim se susreću odgovorne
institucije i pojedinci na svim administrativnim i
političkim nivoima, od globalnog pa sve do lokalnih
zajednica. Preduslov za shvatanje veličine izazova je u
razumevanju trenutnog stanja, procesa koji su uzrokovali
ovakvo stanje, te različitih scenarija dugoročnih trendova
u ovoj oblasti. Međutim, najvažniji preduslov je
postojanje političke volje, znanja, odgovornosti i
hrabrosti, koje su neophodne da bi se planirao i provodio
razvoj baziran na principima dugoročne održivosti. BiH i
Republika Srpska nisu izuzetak po ovom pitanju, a
složeno administrativno uređenje izazove planiranja
razvoja tehnološkog sektora čini još kompleksnijim. Na
žalost, nosioci vlasti u BiH i Republici Srpskoj do sada
nisu pokazali spremnost da se ovaj zahtevan proces učini
jednostavnijim.
Razvoj tehnološkog sektora, od potpisivanja
Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas, je imao dva
važna pravca:
revitalizacija tehnološke infrastrukture koja je
oštećena u toku ratnih dejstava na prostorima
BiH i Republike Srpske i
i planiranje i izgradnja nove tehnološke
infrastrukture.
Način korištenja energije i iskorištavanja prirodnih
potencijala za proizvodnju energije u BiH i Republici
Spskoj može da bude pokretač razvoja ovih prostora, ali
ukoliko se ne uzmu u obzir uticaji na životnu sredinu pri
zadovoljavanju potreba za energijom, to može dovesti
do uspostavljanja potpuno neodrživog privrednog i
društvenog sistema.
Da bi se u BiH i Republici Srpskoj dobila strategija
koja će omogućiti održiv razvoj tehnologije, poštivanje
međunarodnih sporazuma i usklađivanje sa politikama
EU, neophodno je da entitetske strategije razvoja
energeskih sektora budu usklađene. To se može ostvariti
na dva načina:
da se izradi integralna strategija razvoja eko-
tehnologije u BiH i Republici Srpskoj, u kojoj
će biti odvojeni prioriteti i aktivnosti po
entitetima ili
da se zajednički definišu ciljevi, prioriteti i
metodologija za strategiju BiH i Republiku
Srpsku, koji će biti preuzeti u izradi entitetskih
strategija razvoja eko- tehnologija.
Strategija ne bi smela biti u suprotnosti sa
postojećim pravnim okvirom u BiH i njenim entitetima,
te strateškim i akcionim planovima ostalih sektora.
Zbog nepostojanja integralnih strategija razvoja svih
sektora društva, dešava se da se razvojni prioriteti
pojedinog sektora zanemare u procesu donošenja
razvojnih dokumenta drugih sektora. Obzirom na
specifičnosti i kompleksnost tehnološkog sektora, ovom
problemu treba posvetiti veliku pažnju.
Pri utvrđivanju politika tehnološkog sektora treba
voditi računa o realno ostvarivom i održivom razvoju. U
BiH i Republici Srpskoj ne postoje strategije razvoja
svih sektora društva, što je otežavajuća okolnost u
postavljanju okvira za razvoj tehnološkog sektora. U
ovakvoj situaciji, realna opasnost je da se strategijom
razvoja eko- tehnologija ugroze ili umanje mogućnosti
razvoja drugih sektora (npr. poljoprivreda, turizam,
vodoprivreda, šumarstvo, itd.)
Strategija mora uzeti u obzir politiku Evropske unije
u oblastima tehnologije i životne sredine, ali i drugih
oblasti koje tangiraju pitanja tehnologije. Bosna i
Hercegovina je i zvanično potpisala Sporazum o
stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom. Tim
činom BiH i Republika Srpska su se obavezali da će u
zakone i planske dokumente ugraditi odredbe politike i
zakonodavstva Evropske unije.
Strategija mora biti usklađena sa međunarodnim
sporazumima koje su BiH i Republika Srpska potpisale
ili koje će trebati potpisati u periodu za koji se izrađuje
Strategija.
BiH i Republika Srpska su do sada potpisala veliki
broj međunarodnih sporazuma (konvencije, protokoli,
sporazumi i sl.) u oblastima tehnologije i zaštite životne
sredine koji definišu međunarodne obaveze BiH i
Republike Srpske. Imajući u vidu činjenicu da su entiteti
nadležni za provođenje politika iz oblasti tehnologije, a
da su BiH i Republika Srpska zadužene za pristupanje i
poštivanje međunarodnih sporazuma, ovom pitanju
treba dati poseban značaj.
Strategija treba da obezbedi jasne prioritete,
merljive ciljeve i realne mehanizme za ostvarivanje
postavljenih ciljeva.
Ukoliko strategija razvoja eko-tehnologije ne
obezbedi naznačene preduslove, mogućnost praćenja
ostvarivanja ciljeva strategije će biti značajno umanjena,
![Page 7: Strategije Tehnoloskog Razvoja Eko-tehnologija u Republici Srpskoj](https://reader031.vdocuments.pub/reader031/viewer/2022020117/563dbaff550346aa9aa96e96/html5/thumbnails/7.jpg)
7
kao i mogućnost prilagođavanja strategije novonastalim
okolnostima. Očekuje se da će promene u politikama
prema sektoru tehnologije biti mnogo dinamičnije od
većine drugih sektora.
U proces izrade strategije razvoja tehnološkog
sektora treba u što ranijoj fazi uključiti nezavisne
stručnjake i predstavnike udruženja.
U cilju dobijanja što šire društvene podrške za
ciljeve i prioritete strategije razvoja eko- tehnologije u
BiH i Republici Srpskoj, neophodno je da se u što ranijoj
fazi izrade strategije uključe nezavisni stručnjaci i
predstavnici udruženja za životnu sredinu i zaštitu
potrošača. Od otvorenosti procesa izrade strategije
zavisiće i mogućnost saradnje sa različitim akterima
civilnog društva u procesu provođenja strategije.
Nophodno je hitno pristupiti informisanju i
podizanju svesti javnosti o planovima za izradu strategije
i drugim pitanjima iz oblasti tehnologije Ukoliko se želi
uključiti javnost u proces donošenja strategije razvoja
tehnološkog sektora, nije dovoljno organizovati javne
rasprave o ovom pitanju, obzirom da javnost nije
informisana o osnovnim pitanjima vezanim za razvoj
ovog sektora. Za podizanje svesti javnosti trebalo bi
organizovati serije okruglih stolova i javnih tribina o
različitim pitanjima eko-tehnologije, tematske TV
emisije i druge načine informisanja javnosti.
Jedan od ciljeva strategije treba biti podizanje svesti
javnosti o važnim pitanjima iz oblasti eko- tehnologije
Javnost u BiH i Republike Srpske ima veoma malo
informacija o važnim pitanjima iz oblasti eko-
tehnologije, te je i svest na nedovoljno visokom nivou.
Ovo se posebno odnosi na aktuelna pitanja, kao što su
aktivnosti u provođenju Strategije, te kvalitet životne
sredine, korištenje obnovljivih izvora energije i
klimatske promene. Vlade i stručne institucije do sada
nisu pridavale značaj ovom pitanju, što u najskorijoj
budućnosti mora da se promeni, ukoliko želimo da se na
transparentan i odgovoran način upravlja životnom
sredinom da bi se očuvala za buduće generacije.
Iako BiH i Republika Srpska nemaju obavezu
smanjenja emisije CO2 u atmosferu, Strategija bi trebala
odrediti maksimalno povećanje emisije CO2
Svetski stručnjaci upozoravaju da će klimatske
promene, ukoliko se ostvare u svojoj punoj meri,
promeniti način života kakav danas poznajemo, sa
ekstremnim i nepovratnim uticajima na životnu sredinu.
Mere da se klimatske promene zaustave trebaju početi da
se primenjuju odmah, jer svaki dan odgađanja njihove
primene povećava opasnost da promene, koje poprimaju
odlike globalne katastrofe, neće moći biti zaustavljene.
Uprkos činjenici da su klimatske promene trenutno
najveći globalni problem, vlasti u BiH i Republici
Srpskoj nedovoljno ozbiljno shvataju ovaj problem. BiH
i Republika Srpska su zvanično pristupili Kjoto
protokolu 15.07.2007. godine, te kao zemlja u razvoju
nemaju obavezu smanjivanja emisije CO2. Planiranje i
realizacija razvoja energetskog sektora u BiH i Republici
Srpskoj sa neracionalnim i neodrživim ciljevima može
značajno ugroziti poziciju BiH i Republike Srpske na
međunarodnom planu i stvoriti velike finansijske
obaveze u slučaju da se ovom pitanju ne pristupi na
najozbiljniji mogući način. Rešenja za zaustavljanje
klimatskih promena već postoje, a to su obnovljivi izvori
energije, energetska efikasnost i nove eko- tehnologije
koje su u manjoj meri štetne po životnu sredinu.
Poslednji izveštaj Međuvladine grupe za klimatske
promene (IPCC) potvrđuje da su stotine eko-tehnologija
danas dostupne po pristupačnim cenama.
Globalna politika prema klimatskim promenama se
veoma intenzivno menja i razvija, a već u ovoj godini se
očekuje početak pregovora o novom globalnom
sporazumu koji bi trebao naslediti protokol iz Kjota.
Imajući u vidu promene u politikama prema klimatskim
promenama koje su se desile od stupanja na snagu Kjoto
protokola, možemo očekivati da će sledeći globalni
sporazum imati mnogo strožije uslove i veća
ograničenja. Ovo se mora imati u vidu prilikom izrade
Strategije, kako bi se ostavila mogućnost prilagođavanja
Strategije novim globalnim, međunarodnim i EU
politikama i sporazumima o eko-tehnologiji i klimatskim
promenama.
Strategija mora pružiti odgovore na koji način će se
smanjiti uticaj rasta cena nafte na svetskom tržištu na
razvoj privrede u BiH i entitetima Svedoci smo
nekontrolisanog rasta cena goriva na svetskom tržištu,
koje su već počel eznačajno da utiču na globalnu i
nacionalne ekonomije. Trendovi rasta potražnje i
smanjenja zaliha nafte će se nastaviti u budućnosti, te na
taj način ograničavati razvoj ekonomija koje su u većoj
meri zavisne od ovog energenta. Strategija treba ponuditi
tehnološka rešenja za ublažavanje posledica ovih
trendova i stvaranje preduslova za smanjenje zavisnosti
o ovom energentu.
Strategijom treba predvideti izradu strateškog
uticaja na životnu sredinu za Strategiju razvoja
tehnološkog sektora u BiH i Republici Srpskoj BiH i
Republika Srpska su potpisale Protokol o strateškoj
proceni životne sredine 21.05.2003. godine, ali još
uvek nisu doneseni potrebni provedbeni propisi.
Međutim, proces izrade strategije bi trebao predvideti
izradu strateškog uticaja na životnu sredinu Strategije
razvoja tehnološkog sektora u BiH i Republici Srpskoj,
jer Strategija predstavlja planski dokument sa
potencijalnim najvećim uticajem na životnu sredinu.
Strategija treba definisati efikasne mehanizme
praćenja provođenja Strategije, uzučešće predstavnika
udruženja
Bez efikasnih mehanizama praćenja provođenja
strategije i stepena ostarivanja postavljenih ciljeva,
velika sredstva i energija koji će biti uloženi u izradu
Strategije mogu biti od male koristi. Stoga je neophodno
da se utvrdi način praćenja i ocene provođenja strategije,
![Page 8: Strategije Tehnoloskog Razvoja Eko-tehnologija u Republici Srpskoj](https://reader031.vdocuments.pub/reader031/viewer/2022020117/563dbaff550346aa9aa96e96/html5/thumbnails/8.jpg)
8
te da se formira radno telo koje će imati obezbeđene
materijalne i tehničke uslove za vršenje ovog zadatka. U
ovo radno telo treba uključiti predstavnike svih
zainteresovanih strana, a posebno predstavnike
udruženja za životnu sredinu. U istoriji ljudskog roda
indijanska kultura se smatra za jednu od najodrživijih, a
jedan odrazloga jeste način donošenja odluka. Sve svoje
odluke su donosili uzimajući u obzir način na koji te
odluke mogu uticati na narednih sedam generacija.
Udruženja i građani BiH i Republike Srpske od
predstavnik vlasti očekuju da, za početak, uzmu u obzir
potrebe naredih generacija.
ZAKLJUČAK
Osnovna poluga razvoja društva svakako pripada
razvoju i primeni nauke a kako je njen uticaj danas
nezaobilazan i dominantno očigledan, onda se govori o
tehnološkom progresu.
Primena nauke u vidu tehnologije ima uticaj ne
samo na dva osnovna faktora proizvodnje, ljudski rad i
sredstva za proizvodnju ili kapital, već i na sve ostale
društveno-ekonomske odnose u svim sferama života.
Zbog toga je opravdana i tačna tvrdnja da je naučno-
tehnički progres izraziti faktor tehnološkog, ekonomskog
i društvenog razvoja kako celine određene društvene
zajednice tako i pojedinih poslovnih sistema u njoj.
Nova epoha u razvoju civilizacije nazvana je naučno-
tehničkom revolucijom. Bitna obeležja treće naučno-
tehničke revolucije ogledaju se u tome, što funkciju
čoveka zamenjuju automatika i robotika, a intelektualno-
istraživački rad se nalazi pod značajnom podrškom
kompjutera i kiberenetike. Zbog toga se pojmovno
identifikuje sa informatičkom revolucijom, a
transformacija tehničkog progresa u naučnu revoluciju
koja nastaje na osnovu korenitih promena u sadržini i
uslovima ljudskog rada, načinu organizovanja i
upravljanja proizvodnjom i društvenim odnosima. U
skladu sa navedenim, građani BiH i Republike Srpske,
kao i predstavnici udruženja koja se zalažu za pozitivne
društvene promene, traže od nadležnih institucija za
pitanja tehnologije da vode proces izrade strategije
razvoja eko-tehnologije na način koji će osigurati
dobijenje održive ekološki zdrave budućnost u BiH i
Republici Srpskoj i doprineti globalnim naporima u
zaustavljanju klimatskih promjena, zaštiti životne
sredine i održivom korištenju prirodnih resursa.
LITERATURA
1. Pavlović, M.: Ekološko inženjerstvo,
Univerzitet u Novom Sadu, Tehnički fakultet “Mihajlo
Pupin”, Zrenjanin, 2004 godine,
2. Pavlović, M.: Urbana ekologija-prostorno
planiranje, Univerzitet u Novom Sadu, Tehnički fakultet
“Mihajlo Pupin”, Zrenjanin, 2006 godine,
3. Levi-Jakšić, M.: Menadžment tehnologije i
razvoja, Univerzitet u Beogradu, Fakultet organizacionih
nauka, Begrad, 2006 godine,
4. Stefanović, S., Šubara N., Adamović, Ž., Ilić, I.,
Gavrilov, O., Grbić., N.: Ekološki rizici, Institut za
energetiku i ekologiju TEHDIS-a, Zrenjanin, 2008
godine,
5. Lambić, M., Milošević, Ž., Kopanja, V.,
Milošević, L.: Ekologija i energija, Društvo za
energetsku efikasnost Bosne i Hercegovine, Banja Luka,
2009 godine,
6. www.vladars.net,
7. www.fbihvlada.gov.ba,
8. www.ekologija.ba.