strukturalizam teorijski i metodoloki pristup prouavanju razliitih kulturnih tvorbi koji je 1960-ih obiljeio drutvene i humanistike znanosti. izvor termina od latinskog structura: gradnja, konstrukcija

inaice Strukturalismus (njemaki); structuralism (engleski); structuralisme (francuski)

Usmjerivi pozornost na konstitutivne elemente odreenoga kulturnog fenomena, strukturalisti u mrei meusobnih odnosa prepoznaju strukturu koja postaje temeljem razmatranja jezika, knjievnosti, povijesti, kulture.Iako je ruski lingvist Roman Jakobson pojam strukturalizam skovao 1929., temelje onoga to je poslije nazvano strukturalnom lingvistikom postavio je njegov vicarski kolega Ferdinand de Saussure nizom predavanja odranih 19071911., a objavljenih posmrtno kao Teaj ope lingvistike (Cours de linguistique gnrale, 1916). Saussureov se pristup jeziku zasniva na etiri osnovne pretpostavke: 1. jezik je sustav u kojem je cjelina vie od zbroja sastavnih dijelova, 2. jezik je sustav odnosa, suprotstavljanja i kombinacije jezinih elemenata, 3. arbitrarnost jezinih elemenata proizlazi iz funkcije, a ne iz njihovih inherentnih svojstava, 4. socijalna narav jezika sa sobom donosi i iziskuje iri kontekst analize i odreenja njegove strukture. Prve su tri pretpostavke, prema Jakobsonovu tumaenju, uvelike odredile strukturalistiki pristup jeziku, a de Saussureu su posluile i kao osnova za uspostavu nove znanosti koja bi u svojim prouavanjima nadila granice lingvistike. iri kontekst na kojem de Saussure inzistira u etvrtoj pretpostavci moe zahvatiti upravo semiologija znanost o znakovima. Uostalom, i sam jezik je sustav znakova znaenje kojih se oblikuje na temelju pozicije koju zauzimaju unutar sustava u odnosu s drugim znakovima, a ne na temelju veze s vlastitim referentom.Strukturalizam se u knjievnoj teoriji oblikovao na tragu djelovanja Moskovskoga lingvistikoga kruoka, ruskih formalista, Prake i Tartuske kole da bi 1960-ih u Francuskoj i SAD-u postao knjievnoznanstvenom dominantom. Kljunu ulogu odigrao je Jakobson, koji je emigrirao prvo u tadanju ehoslovaku, a potom, za Drugoga svjetskog rata, u SAD, gdje je sa strukturalistikim shvaanjima upoznao francuskog antropologa Claudea Lvi-Straussa, koji e nove spoznaje predstaviti intelektualnoj javnosti u vlastitoj domovini. Dok je de Saussure u analizama prednost davao jezinom sustavu (langue), Jakobsona je zanimala jezina uporaba (parole). Tako je, polazei od lingvistikih pretpostavki odnosno nauavanja o dvjema jezinim osima (osi selekcije ili metaforikoj osi i osi kombinacije ili metonimijskoj osi), u svojem glasovitom ogledu Lingvistika i poetika (Closing Statement: Linguistics and Poetics,1958) Jakobson pokuao objasniti poetsku funkciju jezika projekcijom naela ekvivalencije, svojstvene metaforikom polu jezika, s osi selekcije na os kombinacije (koja se temelji na naelu bliskosti).Djelujui istodobno i povremeno suraujui s Jakobsonom, Lvi-Strauss je u strukturalizmu prepoznao mogunost da se jasnije definiraju postojei odnosi u drutvenim znanostima. Kulturnom analizom zasnovanom na odreenom broju binarnih opreka Lvi-Strauss mogao je analitiki zahvatiti i od temelja rekonstruirati itav niz kompleksnih drutvenih i kulturnih formacija. Njegova poznata analiza mitologije (Strukturalna antropologija Anthropologie structurale, 1958) pokazuje da je mit, poput jezika, sastavljen od manjih jedinica te da se njegovo znaenje ne izvodi iz pojedinanih sastavnica, nego iz naina njihove organizacije i njihovih meusobnih odnosa.Strukturalizam je u Francuskoj snano utjecao na psihoanalitiku (Jacques Lacan, Jean-Alain Miller, Julija Kristeva) i marksistiku teoriju (Louis Althusser, Pierre Macherey, Lucien Goldmann). Kritiki usmjeren prema fenomenologijskoj tradiciji i Jean-Paulu Sartreu kao njezinu najistaknutijem zagovorniku, privukao je narataj mlaih autora poput povjesniara ideja Michela Foucaulta i knjievnih teoretiara Rolanda Barthesa, Gerarda Genettea, Tzvetana Todorova, Algirdasa Greimasa, Michaela Riffaterrea. Dok su Barthes, Genette, Todorov i Greimas pridonijeli razvoju strukturalistike analize pripovjednog teksta, odnosno naratologije, Riffaterre je prouavanjem pjesnitva znatno unaprijedio stilistiku. Prema Barthesovu miljenju, strukturalna bi analiza pripovijedanja trebala zahvatiti iru logiku tekstualnosti. Tako u utjecajnom eseju Uvod u strukturalnu analizu pripovjednih tekstova (Introduction lanalyse structurale des rcits , 1966) Barthes pokazuje da svi pripovjedni tekstovi imaju zajedniku strukturu prikazivu kroz tri opisne razine: razinu funkcija, razinu radnje i razinu pripovijedanja. Odnos jedinica i razina pripovijedanja definira kao sintaksu pripovjednoga teksta.Obino se krajem strukturalistike prevlasti u drutvenim i humanistikim znanostima oznaavaju studentska previranja 1968. u Francuskoj. Autori poput Lacana, Foucaulta, Barthesa i sami su upozorili na ogranienja strukturalizma, problematizirali su strukturalistike ideale znanstvene objektivnosti i u pitanje doveli ideju tzv. istoga opisa. Meutim, ve je 1966., na glasovitoj konferenciji o strukturalizmu odranoj na Sveuilitu Johns Hopkins u Baltimoreu, do tada malo poznati autor Jacques Derrida izlaganjem Struktura, znak i igra u diskurzu humanistikih znanosti (La structure, le signe et le jeu dans le discours des sciences humaines) pojam strukture razotkrio kao jo jedan pokuaj uspostave metafizikog sredita, a strukturalizam kao nastavak tradicije miljenja koja je u svojem osnovnom analitikom sredstvu, binarnim oprekama, uvijek privilegirala jedan lan nad drugim. Na taj je nain kritici podvrgnuo kljune strukturalistike pojmove i otvorio put poststrukturalizmu. Kao to i sam termin pokazuje, poststrukturalizam se moe, na Derridaovu tragu, tumaiti kao istodobno ponavljanje i prevladavanje strukturalistikih pretpostavki, kao kritika i nastavak odreene tradicije miljenja.Zrinka Boi-Blanua Usporedidiskurs (diskurz), formalizam, poststrukturalizam, Praka kola, semiotika, struktura, Tartuka kola/Tartuska kola, znak Literatura Hawkes, Terrence. Structuralism and Semiotics. LondonNew York 2003. Sturrock, John. Structuralism. OxfordMalden 2003.