struktura prava - pomoćni materijal za pripremu ispita 2

STRUKTURA PRAVA WWW.STUDOMAT.BA

1

PRAVNA NORMA -norma znai pravilo -pravo - drutvena norma -drutvo - organizirana zajednica ljudi upravo zbog toga to se ponaanje ljudi u drutvu i formiranje njihovih uzajamnih odnosa upravlja i usmjerava nekim pravilima Za pravnu normu nije bitno:

1. njezin sadraj 2. njezin oblik

3. koliko e dugo biti na snazi -uz dravnu vlast i razne organizacije i zajednice donose pravne norme, a u sluaju povrede tih pravila, provode i sankcije -svaka 'dravna vlast' ujedno je i 'pravna vlast', ali svaka 'pravna vlast' nije ujedno i 'dravna vlast' - pojam 'pravne vlasti' iri je od pojma 'dravne vlasti' -pojam pravne vlasti: -'pravo na pravo', tj. pravo odreenih imbenika da donose i provode pravne norme, kao i da odreuju sankcije (kazne) u sluaju povrede tih normi Za pravnu normu bitne su ove karakteristike:

1.njezina vezanost uz dravu i druge pravno-stvaralake imbenike: 1. pravna norma proistjee iz dravne organizacije ili drugih pravno stvaralakih oraganizacija, tj. da je njihovi organi stvaraju -stvaranje pravnih normi moemo nazvati: -neposrednim stvaranjem - postoji kad organi propisuju pravila koja nisu egzistirala do te mjere kao neka druga vrsta socijalnih normi u dotinoj zajednici -posrednim stvaranjem - kada dravni organi i drugi pravno-stvaralaki imbenici sadraj za neko pravno pravilo nalaze ve u nekoj drugoj postojeoj drutvenoj normi

-oni tu drutvenu normu (obiaj, moral i sl) uzimaju u pravnu sferu i dodjeljuju joj pravnu sankciju, te je tako pretvaraju u pravnu normu

2. svrha pravne norme je ostvarivanje dravnih ciljeva, motiviranjem ljudskog ponaanja u odreenom pravcu -utjeui na ljudsko ponaanje, pravna pravila ostvaruju pravni poredak -imati odgovarajui pravni poredak bitan je cilj svake dravne vlasti 3. drava i ostali pravno-stvaralaki imbenici ne samo da stvaraju pravna pravila, nego ih veu za sebe tijekom itave daljnje egzistencije -oni ih mogu djelomino ili u potpunosti mijenjati, ukinuti, te ih samo oni mogu slubeno objanjavati i tumaiti 4. za prekraj (povredu) pravne norme, sankciju (kaznu) mogu odreivati i provoditi jedino dravni organi Zakljuak : pravna je samo ona socijalna norma, koja je u svom postanku, egzistenciji i prestanku vezana uz djelatnost dravnih organa.


2

2. njezina uinkovitost, djelotvornost, efikasnost: -pod ovime smtramo njezino svojstvo utjecaja na ljudsko ponaanje, te da se njezinim zahtjevom formuliraju drutveni odnosi -egzistencija i prestanak drutvenih normi vezeni su uz dravu samo relativno jer ono to drava zahtijeva, drutvo mora prihvatiti

-pravna norma je zahtjev koji donositelj norme upuuje drugima za motivaciju njihovog ponaanja; donositelj pravne norme naziva se adresant, a oni kojima je pravna norma upuena nazivaju se adresati -adresati pravne norme u dravi jesu pojedinci i udruenja pojedinaca, nazivamo ih pravni subjekti, to znai da su nositelji ovlatenja i dunosti, koje im daje pravni poredak -pravni subjekti - pojedinci mogu biti:

-vlastiti dravljani -strani dravljani -udruenja pojedinaca nazivaju se pravne osobe; u taj se pojam mogu ubrojiti i dravni organi, samo oni kojima je to svojstvo priznato posebnim pravnim propisima

-pravne norme po sadraju, tj. prema svojim zahtjevima idu za tim da pravni subjekti (adresati) ostvare ili ne povrijede odreene drutvene vrijednosti

-u svakoj dravnoj zajednici postoji sustav slubenih drutvenih vrijednosti, a to su one koje istie, zatiuje i eli unaprijediti vlast odreene zajednice -te su vrijednosti izrazi njezinih potreba, tenji i interesa

PRAVNA NORMA S OBZIROM NA ADRESATE Ona moe biti: opa -ona koja se upuuje svim graanima na dravnom podruju (npr. Krivini zakon Rebublike Hrvatske) posebna -ona koja se upuuje samo odreenoj grupi graana, a ne svima (npr. Zakon o javnim slubenicima) pojedinana -upuuje se pojedincu, ili veem broju pojedinaca, ali joj je glavna znaajka da pravno rjeava neki individualni sluaj, koji je ujedno u svim svojim elementima i neponovljiv (npr. sudska presuda)

PRAVNA NORMA S OBZIROM NA TERITORIJALNU VALJANOST

1. partkularna pravna norma -propis koji vrijedi samo za odreeno podruje, dio dravnog teritorija 2. generalna pravna norma -propis koji vrijedi na itavnom dravnom teritoriju


3

Naelo teritorijalnosti pravnog sustava - pravna pravila jednog pozitivnog sustava u naelu vrijede samo na odreenom dravnom teritoriju, ali ima i izuzetaka; transteritorijalno reguliranje - svaki pravni poredak tei da to vie pravno zahvati ponaanje svoga graanina, koji se trenutno ne nalazi unutar dravnih granica one drave iji je dravljanin, ve se nalazi u nekoj drugoj dravi, stranoj zemlji (izmeu drava uglavnom do transteritorijalnog reguliranja dolazi na osnovi recipronosti) Dva su naela mjerila pravnog reguliranja: 1. teritorijalno naelo -bilo tko da se nalazi na jednom dravnom teritoriju, potpada pod pravni poredak koji vrijedi na tom teritoriju

2. personalno naelo -na bilo kojem teritoriju se nalazila jedna osoba, potpada pod pravni poredak zemlje iji je ona dravljanin Danas postoji kombinacija u primjenjivanju teritorijalnog naela s personalnim; teritorijalno naelo vrijedi redovito, a personalno iznimno. Izuzeci od naela teritorijalne valjanosti pravnih pravila; pravna pravila druge zemlje mogu se u odreenim okolnostima primjenjivati u naoj zemlji, to su sluajevi s elementom inozemnosti. Na podruju meunarodnog prava ta se pojava obino naziva: naelo ekstritorijalnosti; to je skup odreenih pravnih povlastica za osobu i osoblje diplomatskog predstavnika jedne zemlje u drugoj zemlji, a one obuhvaaju: osobnu nepovredivost, izuzee od sudbenosti (imunitet)... PRAVNA NORMA S OBZIROM NA VREMENSKU VALJANOST Dva bitna pitanja:

1. odkad vrijedi pravno pravilo? 2. dokad vrijedi pravno pravilo?

Norma vrijedi kao pravna, ako ispuni ove uvjete: 1. ako je donenesa od nadlenog dravnog organa ili nekog drugog pravnostvaralakog imbenika 2. ako je donesena pravno predvienim postupkom 3. ako je svojim sadrajem zakonita (tj. u skladu sa sadrajem vie pravne norme) 4. naravno, ovi uvjeti vrijede pod pretpostavkom da ve postoji uinkoviti pravni sustav i da se radi jedino o donoenju niih pravnih normi na vie Odredba da jedno pravno pravilo stupi na snagu moe biti formulirana na dva naina: 1. dan stupanja na snagu je odreen pojedinano za to pravno pravilo 2. dan stupanja na snagu je odreen openito za niz pravnih pravila Vremenski rok izmeu objave zakona i njegovog stupanja na snagu (redovito nakon osam dana) zove se vacatio legis. Svrha je zakonskoj vakaciji da se u tom razdoblju omogui svim graanima (dravnim graanima i graanima u uem smislu) upoznavanje sadraja tog zakona. Kad proe rok zakonske vakacije, nitko se ne moe izgovarati da mu taj


4

zakon nije poznat, i da on po njemu nije odgovoran.

Naelo 'nepoznavanje prava' (ignorantia iuris) ne moe nikoga ispriavati, nego nepoznavanje prava kodi (ignorantia iuris nocet).

Pravni poredak fingira (zamilja) da su svi pravni propisi svakome pojedincu poznati i da je on pravno odgovoran, bez prethodnog utvrivanja injenice jesu li mu ti propisi zaista bili poznati ili nisu. Pravna pravila gube snagu na sljedee naine: 1. samo pravno pravilo moe navesti rok do kad e vrijediti 2. da budu ukinuta: 1. izriito - abrogacija -donosi se novo pravilo koje izriito navodi: stupanjem na snagu ovog zakona, prestaje vrijediti (gubi pravnu snagu) odreeni do sada vaei zakon 2. preutno - derogacija -znai da je donesen novi zakon koji drukije nego postojei regulira odreene drutvene odnose i prama pravilu 'lex posterior derogat legi priori' primjenjuje se novi zakon, iako to u njemu nije izriito navedeno 3. kad nestane svrhe, cilja tog zakona - cessante ratione -ako drutvenih odnosa vie nema i nee ih ubudue ni biti, ustanovljuje se da ni pravno pravilo nema vie razloga za postojanje

Katkad se istie zahtjev, kad je neki drutveni odnos bio reguliran jednim pravnim pravilom, taj odnos ne moe biti drukije i ponovno reguliran, ako novo pravno pravilo u obveznoj snazi zamijeni ono prvo.

Pravni subjekti su u osnovi tog pravila dobili steena prava, tj. odreena subjektivna prava koja ne doputaju da se ve regulirani odnosi u koje su oni uli, reguliraju novim pravilom, a na njihovu tetu (nepovoljno za njih).

Ako se ipak primijeni novo pravilo, to znai da je ono dobilo povratnu snagu - retroaktivnost, i da se primjenjuje na sluajeve koji su nastali prije njegova stupanja na snagu.

Zakoni u naelu nemaju povratnu snagu, pogotovo kad su u pitanju odreene grane prava; npr. u krivinom pravu se zabranjuje upotreba retroaktivnosti ako bi tetila poinitelju kaznenog djela, a odobrava se ako bi mu pogodovala. Povratna snaga moe doi do izraaja jos u ovim primjerima; 1. kod interpretativnih zakona (sluajevi kad se donosi novi zakon da bi protumaio postojei) 2. u primjeru ustanovljenja zakonske praznine (stvara se novo pravilo koje rjeava prazninu, ali se odnosi na injenice nastale prije donoenja pravila)


5

PRAVNA NORMA S OBZIROM NA SVOJ SASTAV Pravna norma je poruka koja ide od:

adresanta (pravnog ili dravnog organa) adresatu.

Ona moe biti upuena putem vie oblika: -zahtjev 1. zapovijed (naredba) 2. zabrana

-doputenje: 3. ovlatenje

Osim normi koje sadra zahtjeve postoji i ovlaujua pravna norma, nju se ne moe striktno smatrati zahtjevom. irim tumaenjem moglo bi se rei da i u pravnim normama koje ovlauju oituje zahtjev, i to upuen dravnim organima , da dopuste ili omogue da se adresat norme moe slobodno posluiti ili ne posluiti nekim ovlatenjima. Pravna norma u obliku koji nareuje ima pozitivno nareenje, tj. ona od svog adresata trai poduzimanje neke radnje, neko izvrenje, trai aktivnost. Pravna norma u obliku koji zabranjuje ima negativno nareenje, ona od svog adresata trai poduzimanje neke radnje, neko izvrenje, trai aktivnost. Pravna norma u obliku koji nareuje ima pozitivno nareenje, ona od svog adresata tai suzdravanje od neke radnje, trai pasivnost.

Svaka alternativna norma je na svojstven nain ujedno i ovlaujua, ali svaka ovlaujua norma nije i alternativna; -ovlaujua ('mogu, ali ne moram') -alternativna ('moram izabrati, ali varijantu koju ja hou')

Norme definicije - pravne norme koje na izgled nemaju nikakve zahtjeve za graane, a njihov jezini oblik nije ni u naredbi, ni u zabrani, ni u ovlatenju, one izgledaju kao neke konstatacije ili opisi -moramo ih smatrati pravnim zahtjevima, tj. pravnim normama

Poruka koja se pravnom normom upuuje adresatima moe biti openita u tom smislu to se odnosi na niz sluajeva, za koje se unaprijed pradvia da e se dogoditi. Zakonodavac, da bi stvorio takve ope pravne norme slui se posebnom tehnikom izraavanja: 1. u I. djelu svoje normativne izjave ili norme - hipoteza, mora na apstraktan nain predvidjeti i tipino opisati dogaaj (ponaanje), koji je pretpostavka za primjenu te pravne norme

2. u II. djelu svoje normativne izjave ili norme - dispozicija, mora na izriit nain ili po logikom smislu dati adresatima na znanje da on takvo ponaanje zabranjuje,


6

zahtijeva, ili doputa 3. u III. djelu svoje normativne izjave ili norme - sankcija, on nagovijeta koja e sankcija (kazna) uslijediti za one koji nisu postupili u skladu s njegovom zapovijedi

ili zabranom, iznesenom u II. djelu njegove normativne izjave

Opa pravna norma konstituirana je od tri dijela, no formalno ih rijetko posjedujesva tri..smatra se: ako za odreeno ponaanje dravni organi propisuju kazne, znai da ga i zabranjuju, bez obzira na to to to nisu izriito istaknuli. Zapovijed ili zabrana, u opoj pravnoj normi moe biti skrivena, ali stvarno ona postoji i mora postojati, pa je adresati mogu vrlo lako otkriti.

Tri djela koja stvarno ima opa pravna norma nose i posebne nazive:

1. hipoteza 2. dispozicija

3. kazna PRAVNA NORMA S OBZIROM NA SVOJ IDENTITET

Dravna je vlast u krajnjoj liniji, izraz ekonomskih i politikih interesa vladajue klase. Ali, razna podruja drutvenog ivota nisu jednako vana za postizanje bitnih ciljeva dravne vlasti. Dravna vlast rasporeuje i odabire drutvene odnose na one vane, manje vane ili nevane za svoje postojanje. Pravna vlast moe razliita podruja drutvenog ivota:

1. regulirati 2. ne regulirati

Ali i one odnose koje dravna vlast regulira svojim pravilima, moemo regulirati u razliitom obliku i s razliitim itenzitetom. Po karakteru svoje dispozicije itava norma dobiva karakter i naziv. U tom smislu pravnoj vlasti stoje na raspolaganju ova pravila razliitog itenziteta: 1. kategoriko pravo (ius cogens) -ona, koja se neizostavno hoe primjeniti onako kako su i donesena, adresatima ne ostavljaju nikakvu slobodu u postupanju -imaju samo jednu mogu mogunost i dunost ponaanja adresatu, te je one ne moe mijenjati

2. disjunktivno pravo: -ono koje daje slobodu u ponaanju adresatima

1. alternativno -norme, kojima zakonodavac daje adresatima nekoliko mogunosti ponaanja, od


7

kojih on bira jednu, ali je striktno vezan da ponuene njih i ne moe izmisliti neku novu mogunost 2. dispozitivno

-norme koje se primjenjuju samo kad adresati nisu sami izvrili zakonom doputenu, slobodnu raspolou -mogu se nazvati 'pravilima slobodne raspolobe', jer tu pravna vlast upuuje adresata da sam stvori pravilo za ponaanje, i to god on normira, pravna vlast priznaje kao pravno pravilo i zatiuje sankcijom, no ako se adrest ne poslui tom mogunou, onda e biti onako kako je predvidjela pravna vlast

Od kategorikih, preko alternativnih normi, do dispozitivnih, javlja se sve vea sloboda adresata, i obrnuto.

ODREENOST DIJELOVA PRAVNE NORME Dijelovi pravne norme mogu biti formulirani s veom ili manjom preciznou. Ovisno o tome, adresat moe, primjenjujui dotinu normu, postupati vie ili manje slobodno. Adresant norme, moe zahtijevati da adresat pri primjeni dotine norme iskae slobodu, samoopredjeljenost, vlastitu volju ili nadzor.

Postoji: 1. strogo (apsolutno) odreena 2. relativno odreena 3. neodreena hipoteza, dispozicija ili sankcija.

1. apsolutno odreena hipoteza - ako je zakonodavac precizno utvrdio dogaaje uz koje je nadovezao dispoziciju i sankciju, takve hipoteze prijeko su potrebne grani krivinog prava relativno odreena hipoteza -ako zakonodavac uvjete nije mogao ni htio tono utvrditi, ve je upotrijebio relativno utvrenu hipotezu; postojanje izuzetnih prilika

neodreena hipoteza -ne postoji, jer moe biti samo vie ili manje neodreena

2. apsolutno odreena dispozicija -redovito tvori kategoriku normu i ona je pravno pravilo iji je zahtjev tono odreen relativno odreena dispozicija -ima nekoliko vrsta:


8

1. dispozicije sa standardima

-openiti izrazi, kojima adresant namjerno nije dao konkretan sadraj, ve je ostavio da to uini i odredi adresat pravne norme (dravni organ i graanin)

2. dispozicije s ogranienim izborom:

a) alternativne dispozicije -ova dispozicija daje adresatu nekoliko mogunosti za ponaanje, to znai da je adresat slobodan izabrati bilo koju od danih mogunosti, ali, on je striktno vezan za broj danih mogunosti i ne moe izmisliti novu

b) dispozicije s limitacijom -one u kojima se adresatu postavlja gornja i donja granica za opseg njegova ponaanja, unutar kojeg on moe neovisno stvoriti odluku, ali ipak potujui elemente konkretnog sluaja koji se pred njim nalazi (koriste se preteito u podruju kaznenog prava) -ovdje se zakonodavna tehnika moe osloniti na: - limitiranje minimuma (najnie granice) - limitiranje maksimuma (najvie granice) - limitiranje minimuma i maksimuma

c) dispozicije ograniene 'javnim interesom' (diskrecijska ocjena) -dravna vlast mora zbog praktinosti svojim organima dati slobodu u neposrednom reguliranju, i dopustiti im da u okviru danih ovlatenja postupe na najsvrsishodniji nain -te dispozicije se upuuju dravnim tijelima, a ona ocjenu daju: - na temelju, po doputenju i u okviru vieg propisa - u okviru svoje nadlenosti - ova je diskrecijska ocjena obvezna za adresate - ona se obavlja u javnom interesu;

to znai interes pravnog poretka, a ne jednog ili nekih pojedinaca -ovlatenje na alternative koje se mora provoditi u javnom interesu (kojim je ogranien njezin nositelj) -ona je slina alternativnoj dispoziciji, jer se kod obje daje nekoliko mogunosti adresatu, ali ipak postoji razlika;

- alternativna dispozicija se daje adresatu kao obveza, a diskrecijska ocjena kao pravo i obveza

- izborom kod alternativne dispozicije stvara se obveza prema dravnoj vlasti i sebi, a kod diskrecijske se stvara i obveza prema treim osobama

d) dispozicije na slobodnu raspolobu (dispozitivne norme) -njihovo izvrenje je ostavljeno slobodnoj raspolobi adresata, jer postoje odreeni drutveni odnosi za koje zakonodavac smatra da je najbolje da ih adresat normativno rijei -adresat treba zastupati kao 'mali zakonodavac' koji sam donosi normu za dotini drutveni odnos -ako adresat ne iskoristi tu zakonodavnu dozvolu, prema kojoj bi sam trebao stvoriti


9

normu, onda e se taj odnos rijeiti normativnim zahvatom samog zakonodavca, koji upotrebljava ovakvu tehniku; - unaprijed formulira normu za odreeni drutveni odnos i kao da je dri u priuvi - primjenu i efikasnost te norme ini ovisnom o volji adresata, i to obinom kauzulom - ako odnosan stranka/e drukije ne odredi/e -stranka - adresat norme koji je njome pozvan da sam stvori normu

7. OBLICI NORMATIVNOG IZRAAVANJA

U poetku razvoja dravnopravne organizacije prevladavao je usmeni oblik pravnih pravila. To je uvjetovao razvoj tadanjeg drutva, u kojem su pismenost i sredstva publiciranja bila na vrlo niskom stupnju. U takvim je uvjetima samo malom broju pripadnika dotinog drutva bilo mogue stvarati pravna pravila, ili sudjelovati u njihovom stvaranju i dobro ih poznavati. Ostali dio drutva ivio je u pravnom neznanju. Pronalazak tiska, irenje pismenosti, a time ujedno i slobodarskih ideja, znaajno je utjecalo na stvaranje i poznavanje prava. Tako pravni propisi mogu postati poznati svakom graanu. Taj se proces upoznavanja prava jos jae usavrio aktom obaveznog publiciranja pravnih propisa, njihovim objavljivanjem u tisku ili drugim

sredstvima drutvenog informiranja.

Oblici pravnih normi mogu se svesti na: 1. usmeni oblik

2. pismeni oblik: 1. reenice -najei u suvremenim pravnim porecima 2. formule -upotrebljavaju se u oderenju tehnikih standarda, prema kojima jedan rad ili pojedini proizvod mora imati odreene klalitete i elemente 3. grafikoni

-postaju normativni pisani oblici, ako su navedeni kao normativni cilj u materijalnoj ili duhovnoj proizvodnji, te ako iza njih stoji pravna sankcija

4. znakovi -redovito imaju snanu imperativnu narav, upuuju naredbe, zabrane i ovlatenja

IZBOR PRAVNIH PRAVILA RADI NJIHOVE PROVEDBE Konkurencija pravnih pravila - moe se dogoditi da se na isti drutveni odnos moe primijeniti vie pravnih pravila,to se rjeava na razliite naine: 1. iskljuiva primjena -ona u kojoj za odreeni drutveni odnos postoji samo jedna pravna norma, koja e ga regulirati

2. kumulativna primjena -nastaje kada dva ili vie pravnih pravila reguliraju jedan drutveni odnos 3. primjena na temelju izabiranja:

-izabiranjem jedne norme za primjenu u isti tren nastaje eliminiranje druge ili drugih normi od primjene


10

1. alternativna

-izmeu nekoliko pravnih normi izabiremo onu koja e dosljednije regulirati odnosni sluaj 2. specijalna

-izabiremo ono pravilo koje je specijalno upueno na dotini pravni odnos, a elimirat emo ono koje regulira dotini sluaj, ali je suvie ope ili generalno (lex specialis derogat legi generali) Kad primjenjiva prava izabire pravnu normu namijenjenu dotinom sluaju, kad nedvojbeno utvrdi njezinu obveznu snagu i pravi sadraj, tek tada moe pristupiti njezinu tumaenju (interpretaciji) da bi utvrdio njezin pravi sadraj i smisao. Time primjenjiva prava eli postii to bolju i svrsishodniju primjenu prava. U pravnoj se znanosti pisci razizlaze u odreivanju pojmova: pravilo, norma, propis...

U odnosu pravnog pravila i oblika u kojem pravno pravilo postoji ima razliitih situacija; 1. u jednom lanku zakona moe biti jedno pravno pravilo 2. u jednom lanku zakona moe postojati vie pravnih pravila 3. jedno pravno pravilo moe se nalaziti u vie lanaka jednog zakona 4. jedno pravno pravilo moe imati, svoje sastavne dijelove u vie zakona 5. u jednom zakonu moe postojati samo jedno pravno pravilo

PROBLEM DJELOTVORNOSTI PRAVNIH PRAVILA

Sankcija je posljednji element pravne norme, a uz upozorenje prekriteljima pravne norme, ona je i uputa i zahtjev organima dravne prisile, kada doe do prekraja dispozicije.

Klasino shvaanje dispozicije u daljnjem razvoju dopunjeno je naziranjem da u svakom pravnom pravilu postoje dvije dispozicije: -jedna bi bila ona dispozicja (primarna dispozicija) koja je ve navedena (izriit ili logiki zahtjev svim adresatima pravnih pravila) -druga bi dispozicija (sekundarna dispozicija) bila sama sankcija koju navodi pravno pravilo, jer ona nije nita drugo nego specijalna dispozicija

Pravna norma u svom zahtjevu istie neki idealni cilj. Da li e se taj cilj (traeno ponaanje) i ostvariti, to je drugo pitanje. Krajnji cilj prava ne nalazi se samo u uspostavljanju pravila, ve u postizanju poretka odnosa. Moe biti postavljen bilo koji sustav pravila, od bilo kojeg adresanta, ali ipak nee biti pravo, ako ne postigne potrebnu mjeru uinkovitosti. Odredivi tako da je pravo samo onaj sustav pravnih pravila koji postie potrebnu mjeru uinkovistosti, potrebno je rjeiti dva pitanja: 1. na to se odnosi uinkovitost pravnog pravila?


11

(odnosi li se efikasnost pravnog pravila na na efikasnost didpozicije ili na efikasnost

njegove sankcije) 2. koliko je ta 'potrebna mjera uinkovitosti'?

Pravna je norma u svom openitom obliku sastavljena od -hipoteze (predvianje odreenih dogaaja, koji se, sko do njih doe, preobraaju u pravne injenice,a eventualno i sankcije, krajnji rezultat je pravni odnos) -dispozicije (sredinji dio pravne norme, zahtjev koji upuuje adresant norme adresatima)

-sankcije (prijetnja prisilnim izvravanjem prekritelju dispozicije)

Dispozicija je sredinji i bitni dio pravne norme, koja moe biti bez bez hipoteze (pojedinane pravne norme), bez sankcije (lex imperfecta)...ali pravno pravilo ne moe biti bez dispozicije, jer je ona zahtjev, 'ono to treba biti'. U tenji pravnog pravila da se ostvari odgovarajuim ponaanjem adresata mogu nastati ove situacije: 1. adresatovo ponaanje u skladu je s dispozicijom pravne norme, primarna dispozicija je efikasna, zgog eka je sankcija, sekundarna dispozicija neefikasna jer ne dolazi do njezine primjene (efikasnost)

2. adresatovo ponaanje nije u skladu s dispozicijom norme, primarna dispozicija je neefikasna, te stupa u na snagu sankcija, sekundarna dispozicija koja je efikasna

(efikasnost)

3. postoji mogunost da dispoziciju ne poslua, a sankciji izbjegne, znai da je neefikasna primarna i sekundarna dispozicija (neefikasnost)

Primarna i sekundarna efikasnost nisu razdvojene, ve su u normi i stvarnosti povezane. Kad se kae da je pravno pravilo efikasno, pod tim se razumijeva bilo primarna bilo sekundarna efikasnost. Ali, injenica postojanja jedino sekundarne efikasnosti za neko pravno pravilo ili ak za sustav pravila, ima posebno politiko (socijalno obiljeje). PRAVNA ODGVORNOST I SVRHE KANJAVANJA Kakva je svrha kazne, to se kanjavanjem eli postii? 1. Kanjavanjem se eli postii osveta ili reakcija drutva i drave na poinjeno protupravno djelo, ono je mehanika posljedica postojeeg uzroka, a taj je uzrok protupravno djelo. Posljedica (kazna) mora biti jedan ekvivalent uzroka (protupravnom djelu). Kazna je mehanika omazda. 2. Mora se omoguiti prekritelja da ini (ili ponovo ini) protupravna djela, izolacijom od drutva ili drugim mjerama. To shvaanje u teoriji krivinog prava obino se naziva socijalna prevencija. No kanjavanje koje provode organi mora vie upozoriti sugraane, nego djelovati samo na poinitelja protupravnod djela.


12

Kaznom se ne provodi represalija nego opa prevencija, njezina je svrha upozoriti sve ostale graane da ne ine protupravna djela. To se shvaanje obiava nazvati generalna prevencija.

3. Trea ideja o kazni: preodgoj delikventa i njegovo ponovno 'vraanje drutvu'.

U racionalnosti i humanizaciji svrhe, naina i procesa kanjavanja, ljudsko je drutvo stalno napredovalo.

PRAVNE NORME BEZ SANKCIJE

-'leges imperfectae' Nije bitno za pravnu narav nekog pravila da ima sankciju i da je sankcija u pravnoj

normi predviena, ve je bitno da postoji stvarna mogunost da dravni organi sankciju i naknadno odrede. Kad se zapazi da ustavne norme nemaju predvienu pravnu sankciju za njihovo krenje zakljuuje se da one ni nisu pravne norme. Bitno je pitanje: postoji li organ koji sankciju moe naknadno odrediti i osigurati kazneno izvrenje zbog prekraja ustavnih normi? Razlikujemo dvije situacije:

1. uvjete kada ustavne norme kri pravni subjekt, koji nije najvii dravni organ -u ovoj situaciji nema nikakve pravne prepreke da organ sankciju naknadno odredi i da je odreeni dravni organ provede 2. uvjete kada ustavne norme kri najvii dravni organ, onaj koji je suveren -ovdje nema organa koji bi naknadno odredio sankciju; ali suvereni organ moe tim krenjem izazvati negativne politike posljedice, tj. on moe biti politiki odgovoran, a ta odgovornost moe negativno utjecati na stabilnost njegove politike vladavine

Pravne norme mogu biti bez sankcije, ali ne mogu biti bez dravnog organa koji bi sankciju naknadno odredio i osigurao kazneno izvrenje. Ustavni propisi su dualistike naravi; -pravne (u odnosi na druge dravne organe i graane) -politike (u odnosu na suvereni organ) REAGIRANJE PRAVNE VLASTI NA PROTUPRAVNA DJELA

Pravo, kao nuni element svog bia nosi protupravnost, svoju vlastitu negaciju. Pravo je teza, a protupravno djelo je antiteza. Kazna je negacija protupravnog djela. Svrha je pravne vlasti da kvalitetom i kvantitetom kazne ostvari ekvivalent prema

protupravnom djelu. Postoje razni oblici kazne:

1. kazna u uem smislu 1. oduzimanje ivota 2. oduzimanje imovine 3. oduzimanje slobode


13

4. oduzimanje prava

5. tjelesna kazna 2. popravljanje nanesene tete: -teta mora biti protupravna, tj. da su povrijeeni interesi drugog pravnog subjekta

1. povratom u prijanje stanje -povrat u prijanje stanje moe biti: 1. individulan (ako se vraa ista stvar koja je oduzeta) 2. generiki (ako se za oduzete ili oteene stvari daje druga stvar iste vrste, kvalitete)

3. uz naplatu trokova (ako oteenu stvar vlasnik popravlja, vraa u prijanje stanje na raun otetitelja)

2. nadoknadom tete: -nain saniranja poinjene tete novanim ekvivalentom, a nadoknauje se ovako: 1. stvarna teta (damnum emergens) 2. izmakla dobit (lucrum cessans)

3. udovoljenjem (satisfakcijom) -oblik popravljanja tete koji se sastoji u davanju moralnog ekvivalenta za poinjenu neimovinsku tetu -problem je u tome kamo svrstati novanu naknadu za pretrpljenu bol i strah, pojavljuju se ova pitanja:

-moe li se bol i strah izraziti novanim ekvivalentom? -ako ne moe, je li davanje novane naknade posebna vrsta udovoljenja (satisfakcije) 3. ponitenje pravnog posla (pravnog akta) -ponitenjem shvaamo njegovo stavljanje izvan pravne snage i eventualno ukidanje mogunosti da taj pravni akt izaziva pravne posljedice STUPANJ ODREENOSTI PRAVNIH SANKCIJA Odreenost pravne sankcije znai: -da je predvien organ koji treba provesti sankciju -da su mu u sankciji pravne norme dani elementi (premise) za odreene konkretne kazne i to se tie njezine kvalitete (vrste) i kvantitete (opsega) Sankcije mogu biti:

1. apsolutno odreene -one koje daju precizan nagovjetaj kazne, s obzirom na organ koji to treba odrediti, i s obzirom na kvalitetu i kvantitetu kazne 2. relativno odreene: -one u kojima nedostaju neki od ovih elemenata: 1. tono naveden organ koji kaznu treba odrediti


14

2. precizna i jedinstvena kvaliteta (vrsta) kazne

3. precizna i jednistevna kvantiteta (opseg) kazne -relativno odreena sankcija izraava se u vie oblika: 1. sankcija s gornjom granicom opsega kazne 2. sankcija s donjom granicom opsega kazne

3. sankcija s gornjom i donjom granicom opsega kazne 4. alternativna sakcija (izabiranje vrste kazne) 5. kumulativna sankcija

6. sankcija koja propisuje samo kvalitetu kazne 7. diskrecijska sankcija (sastavljana tako da se iz nej vidi samo organ koji treba

odrediti konkretnu kaznu, a kvaliteta i kvantiteta nisu) 8. dispozitivna sankcija (odreena voljom stranaka, javlja se uglavnom kod ugovornih odnosa; ugovorna kazna ili penal ne smije prouzrukovati bogaenje oteene stranke, mora biti umjerena)

3. neodreene -one u kojima postoji zahtjev (zapovijed) za ponaanje, ali ne postoji predviena sankcija u sluaju neispunjavanja normativnog zahtjeva -leges imperfectae -moemo je utvrditi ako postoje ova tri uvjeta: 1. nije predvien dravni organ koji sankciju moe predvidjeti 2. nije navedena u sankciji kvaliteta (vrsta) kazne 3. nije navedena u sankciji kvantiteta (opseg) kazne

PROTUPRAVNOST I PRAVNA ODGOVORNOST

Pravna odgovornost je odgovornost za vlastito ili tue ponaanje pred organima pravnog poretka (drave). Da bi protupravnost nastala, potrebno je da nekim aktom ili ponaanjem (aktivnim ili pasivnim) bude povrijeena neka pravna norma ili da doe do povrede pravnog poretka, koji za to okrivljenje ini odgovornim neki pravni subjekt. Protupravnost nastaje u sukobu ljudskog ponaanja sa zahtjevima pravnih pravila. Ta je tvrdnja stavljena po sumnju zbog stajalita prirodnog prava da postoje: 'mala in se' (zlodjela sama po sebi, koja treba pravno kanajvati) 'mala prohibita' (pravom predviena zabranjena i kanjiva protupravna djela) Hans Kelsen otro je osudio ovaj dualizam protupravnosti istiui sa se pravnog poretka tiu samo 'mala prohibita'. 'nulla poena sine lege', 'nullum crimen sine lege' (nema krivinog djela i nema krivine sankcije za djelo, koje nije unaprijed i izriito u krivinom zakonu opisano kao krivino djelo)

Tradicionalno shvaanje navodi da je protupravnost sastavljena od objektivnog i subjektivnog elementa. -objektivni element protupravnosti sastoji se u injenici da je nekim pravnim ponaanjem povrijeena pravna norma (laesio normae) -subjektivni element protupravnosti nastaje kad se poinjeno protupravno djelo


15

pripisuje nama i ini odgovornom nau svijest, ta takvo stanje nae svijesti naziva se krivnja -krivnja moe biti razliita svojim itenzitetom, ovisi je li protupravno djelo nastalo namjerom (dolus) ili proputanjem dune kazne (culpa). 1. protupravno djelo uinjeno s namjerom (dolus) -tee se ocjenjuje pravno i kazneno, postoji vea pravna odgovornost i vea kazna za poinitelja -protupravno djelo uinjeno s namjerom pretpostavlja postojanje: 1. svijesti o djelu 2. volje da se ono izvede

-itenzitet namjere (dolus) moe biti razliit i moe se oitovati u razliitim stupnjevima:

- I. stupanj: postoji svijest i volja da se djelo izvede - II. stupanj: postoji jo svijest o protupravnosti djela i njegovih posljedica - III. stupanj: postoji jo zluradost zbog poinjenog djela i okrutan oblik njegova izvoenja

2. protupravno djelo nastalo proputanjem dune panje (culpa) -moe imati razliit itenzitet i razliite stupnjeve: 1. culpa lata (gruba nepanja, krajnji nehat) -nastaje protupravno djelo zbog toga to pojedinac nije upotrijebio panju pozorno, koju ima svaki prosjean ovjek; gruba nepanja je bliska zloj namjeri: culpa lata dolo proxima

2. culpa levis (laka nepanja, blai nehat) -kad nastaje protupravno djelo zbog toga to pojedinac nije upotrijebio panju koju ima savjestan ovjek, ija je panja osobita, natprosjena ISKLJUENJE PROTUPRAVNOSTI 1. nuna obrana -za pravnu osnovanost nune obrane bitno je da je napadaj protupravan, neposredan, i da dolazi od osobe ili osoba -nuna obrana je vrsta samopomoi koju pravni poredak naelno zabranjuje, ali iznimno doputa

2. djelo uinjeno u krajnjoj nudi -u pravnom poretku dolaze u sukob pravni subjekti i vrijednosti kojima ti subjekti raspolau, a ti sukobi su esto takvi da vrijednost pravnog subjekta moe biti odrana (spaena) samo pod uvjetom da se vrijednosti nekog drugog pravnog subjekta nanese teta -u krajnjoj nudi tetna radnja provodi se zbog toga da bi se jedan jai i vaniji interes (ili vrijednost) spasio na raun drugog interesa koji je slabiji i manje vaan -krajnja je nuda u poduzimanju tetnih radnji usmjerena protiv raznih stanja, ivotinja, stvari, a ponekad i osobe (npr. napad psa na ovjeka i njegova nuna obrana...)


16

3. injenje tete po dunosti -pravni subjekti ovlateni su po propisima da u pojedinim prilikama uine tetu interesima drugoga zatiujui neki vii interes, javni interes ili interes nekog drugog subjekta (npr. ruenje kunih vratiju da bi se ugasio poar...)

4. via sila (vis maior) -viom silom smatra se dogaaj ili injenica, koji su izvan ljudske volje i na koje ljudska volja ne moe utjecati, pojam vie sile je ralativan 5. pristanak oteenog -katkad pristanak oteenog negira protupravnost radnje, a on se moe kretati: 1. samo na podruju prava i interesa kojima on osobno ima pravo raspolagati 2. samo za ona djela koja nisu u protivnosti s opeusvojenim moralnim shvaanjem (npr. pristanak za rizik operacije, oteenje u sportskim borbama i natjecanjima...)

2. PRAVNI ODNOS

1. PRAVNI SUBJEKT

Prvi element pravnog odnosa. Pravni odnosi mogu postojati samo izmeu fizikih osoba, fizikih osoba i njihovih udruenja (organizacija) ili izmeu samih udruenja (organizacija). Pravnim odnosom se moe u irem smislu smatrati i odnos fizikih osoba ili njihovih udruenja prema stvarima. Da bi pojedinci i njihova udruenja mogli sudjelovati u pravnim odnosima, potrebno je da im pravni poredak prizna neka svojstva, odreene kvalitete, da budu nositelji prava i dunosti (obveza) priznatih od pravnog poretka. Pravni su subjekti osobe koje su nositelji prava i dunosti u pravnom poretku. Pojam ovjek i pojam pravni subjekt nisu sinonimi, jer se ne slau ni povijesno (dinamiki), ni organizacijski (statiki). Pravni subjekti mogu biti:

1. fizike osobe 2. pravne osobe

Svojstvo drutvenih jedinki da budu nositelji prava i dunosti, priznatih od pravnog poretka, naziva se pravnom sposobnou. Pravni poredak ne bi mogao postojati kad drutvene jedinke, kojima je on priznao pravnu sposobnost, ne bi nju i primjenjivale. Uz pravnu sposobnost (pasivnost jedinki) ide i djelatna sposobnost (aktivnost

jedinki, skup ovlatenja pravno sposobnim drutvenim jedinkama da pravno djeluju, da vlastitim ponaanjem izazivaju pravne posljedice).


17

Djelatna sposobnost dijeli se na: 1. poslovnu sposobnost (sposobnost sklapanja pravnih poslova, radnji koje su u skladu s pravom)

2. deliktnu sposobnost (sposobnost poduzimanja, obavljanja i odgovornosti za protupravne radnje, delikte)

1. FIZIKE OSOBE KAO PRAVNI SUBJEKTI U dananjim pravnim poretcima redovito svi ljudi imaju svojstvo pravnog subjekta, odnosno imaju pravnu sposobnost, koja je nedjeljiva (ne moe se umanjiti, za razliku od djelatne sposobnosti). Pravna sposobnost ili postoji ili ne postoji.

Danas se pravna sposobnost fizikih osoba stjee roenjem, i priznaje se svim ljudima.

Jaku afirmaciju opeg priznanja pravne sposobnosti uvela je graanska revolucija principom o jednakosti pred zakonom, to je znailo formalnu jednakost, ali ne i stvarnu (Graanska vlast je naelo pravne jednakosti uspostavila zbog materijalnih interesa, da bi radnici mogli 'slobodno' prodavati svoju snagu). Tenja i zadatak suvremenog drutva je da negira formalnu jednakost, tj. da je i dalje zadri i nadmai, poe dalje u ostvarivanju to vee i stvarne jednakosti meu ljudima u drutvu.

2. STJECANJE PRAVNE I DJELATNE SPOSOBNOSTI FITIKIH OSOBA Pravna se sposobnost redovito stjee roenjem, ali se i zametku u majinoj utrobi priznaje pravni subjektivitet pod uvjetom da se rodi iv (jo u rimskom pravu; 'nasciturus pro iam nato habetur quotiens de eius commodis quaeritur'), zato da mu se sauvaju odreene imovinske koristi. Djelatna sposobnost stjee se u razliitim ivotnim dobima i ovisno o tome radi li se i poslovnoj ili deliktnoj sposobnosti. Potpunu poslovnu sposobnost u naem pravnom poretku pojedinac stjee s navrenih 18 godina. U pojedinim sluajevima mogu se i pravnom subjektu mlaem od 18 godina priznati neki akti poslovne sposobnosti, pa ak i potpuna poslovna sposobnost (npr. ako osoba stupi u brak). Postoji:

1. razdoblje bez poslovne sposobnosti 2. razdoblje prvih elemenata i ograniene poslovne sposobnosti (10., 14., 16. god.) 3. razdoblje potpune poslovne sposobnosti (od navrenih 18 godina) (pod pretpostavkom fizikog i duevnog zdravlja)

Deliktna sposobnost zasniva se na ubrojivosti ili uraunljivosti (imputatio). Pravna uraunljivost nastaje kao rezultat sposobnosti odreene osobe za


18

rasuivanje, ija je bit posjedovanje svijesti da nae djelovanje u odnosu na posljedice, koje e iz njega redovito proizlaziti, stoji u uzronoj (kauzalnoj) vezi. To znai biti svjestan svoje odluke, svog ina i redovitih posljedica tog ina. Kravini zakon redovito razlikuje statuse i kategorije uraunljivosti i krivine odgovornosti.

3. OGRANIENJA DJELATNE SPOSOBNOSTI FIZIKIH OSOBA

1. ogranienja zbog spola (postojala su zakonodavstva koja enama nisu priznavala odreena javna prava, a ograniavala su ih i na drugim podrujima pravne djelatnosti) 2. ogranienja zbog nekih nedostataka u fizikom i psihikom zdravlju 3. ogranienja zbog raznih teih nedostataka u karakteru i drutvenom ponaanju pojedinca (skupnim imenom nazivaju se socijalna zla)

4. ogranienja zbog razliitih oblika diskriminacije (politiki, rasni, nacionalni, vjerski i dr. razlozi) 4. PRESTANAK PRAVNE I DJELATNE SPOSOBNOSTI FIZIKIH OSOBA

Pravna i djelatna sposobnost redovito prestaju smru. Ali takoer se moe na osnovi odreenih injenica od nadlenih dravnih organa zatraiti da se netko proglasi mrtvim. No smatra se da osoba koja je proglaena umrlom ne gubi ni pravnu ni djelatnu sposobnost, pa, ukoliko se kasnije dokae da je iva, svi pravni poslovi ostaju na snazi. 5. PRAVNE OSOBE KAO PRAVNI SUBJEKTI

Razvijeniji drutveni ivot ne bi se mogao odvijati kad u njegovim odnosima ne bi sudjelovale i drutvene jedinke posebne vrste, a to su razliite drutvene organizacije, iji je supstrat - ljudi. Oni kod tih organizacija sainjavaju jednu posebnu individualnost.

Zbog tih razloga im se priznaje svojstvo pravnog subjekta. No, jedna drutvena organizacija, samim time to je organizacija dobiti pravni subjektivitet i postati pravna osoba, nego e postati pravnom osobom kada je nadleni dravni organ takvom prizna. Glavni elementi pravnih osoba jesu:

cilj, djelatnost, lanstvo, organi, sredstva, statuti, jedinstvenost i identitet.

Redovito dolazi do situacije da pravna osoba nadivljava svoje lanstvo, ime potvruje svoj pravni kontinuitet i identitet. Ona je impersonalna i transpersonalna. Da bi se jo uoila razlika izmeu fizikih i pravnih osoba kao pravnih subjekata; 1. -fizika osoba dobiva pravnu sposobnost roenjem a gubi je smru (prirodni


19

dogaaj) -pravna osoba dobiva pravnu sposobnost aktom odobrenja, a gubi je kada dravna vlast ukine to odobrenje (ljudska radnja)

2. -fizika osoba kao pravni subjekt moe u drutvu raditi sve ono to joj nije pravno zabranjeno

- pravna osoba moe u drutvu djelovati samo onako, kako joj je pravno dozvoljeno, djelatnost joj je strogo vezana uz svrhu i cilj

3. -fizika osoba kao pravni subjekt identian je sam sebi - pravna osoba nije identina sa subjektima svojih lanova, nije suma ili zbroj svojih lanova, nego je poseban subjekt, neovisan o subjektivitetu svojih lanova 4. - fizika osoba kao pravni subjekt dobiva odmah roenjem pravnu sposobnost, a kasnije, i ovisno o raznim injenicama, i djelatnu sposobnost - pravna osoba u isti mah stjecanjem pravne sposobnosti aktom priznanja od

dravne vlasti stjee i djelatnu sposobnost (poslovnu i deliktnu) Vrste pravnih osoba ovise o ciljevima i biti onog pravnog poretka, unutar kojeg

djeluju.

Pravne osobe mogu prestati; administrativnom zabranom, zakljukom svojih lanova, brisanjem iz registra, ispunjenjem svrhe, propau...

Naelo autonomije: neki teoretiari smatraju da drutvena organizacija samim aktom svog osnutka i zasnivanja opeg sporazuma svog lanstva postaje pravna osoba, a da tek 'post factum' nastupaju nadleni dravni organi, koji dotinoj osobi registriraju ve postignutu pravnu osobnost.

Naelo heteronomije: drugi teoretiari smatraju da su dravni organi oni koji svojom diskrecijskom ocjenom (u okviru zakona i pazei na javni interes) odluuju kojoj e drutvenoj organizaciji priznati pravnu sposobnost, a kojoj nee.

6. IDENTIFICIRANJE PRAVNIH SUBJEKATA Vanjske oznake:

1. ime 2. mjesto

3. dravljanstvo Za identificiranje:

-fizikih osoba: osobna iskaznica -pravnih osoba: upisi i izvodi iz javnih registara ili pravnih propisa

7. ODNOS ZASTUPSTVA

Zastupanje se moe pojaviti u dva osnovna sluaja:


20

1. Zakonsko zastupanje

Zbog injenice da neki pravni subjekt ima pravnu sposobnost, ali nema djelatnu (tj. poslovnu), nastaje potreba da on (da bi mogao realizirati pravnu sposobnost) dobije ili uzme neku drugu osobu (zastupnika) koja ima i pravnu i djelatnu sposobnost, i

koja e, u ime i za raun prve osobe (zastupanog) obavljati pravne poslove.

2. Ugovorno zastupanje Ovo zastupanje nastaje kad neki pravnu subjekt (zastupani) ima i pravnu i djelatnu (poslovnu) sposobnost, ali zbog razliitih razloga ima potrebu i eli da ga u njegovim poslovima ili drugim radnjama, relevantnim za pravo, zastupa netko drugi.

Zastupanje se dijeli u dvije osnovne vrste:

1. posredno (ono koje se obavlja u ime zastupnika, ali za raun zastupanog) 2. neposredno (ono koje se obavlja u ime i za raun zastupanog) Pretpostavke za ugovorno zastupanje su:

1. potrebna je volja zastupanoga da u nadlenost svoga zastupnika preda izvrenje jednog pravnog posla ili druge pravno relevantne radnje

2. mora postojati volja zastupnika da pristaje prihvatiti i da eli izvriti jedan pravni posao ili drugu pravno relevantnu radnju za zastupanoga 3. potrebno je postojanje prava i obveza zastupnika da za zastupanoga obavi neki

pravni posao ili neku drugu pravno relevantnu radnju 4. potrebno je postojanje ovlatenja, kojim e se zastupnik moi legitimirati prema treim osobama da je on pravni zastupnik zastupanoga; a takvo ovlatenje zove se punomo

Punomo, kao iskaz zastupstva prema treim osobama, redovito se danas daje u pismenom obliku i raspolae ovim oblicima: 1. specijalna punomo (daje se kad se obavi samo jedan odreeni i konkretni pravni posao) 2. generina (daje se radi izvrenja odreene vrste pravnih poslova) 3. generalna (daje se da se obave sve vrste pravnih poslova koje pravo duputa) Punomo se razlikuje i na osnovi toga je li: 1. neograniena (kad punomonik djeluje relativno sam, bez posebnih smjernica od strane opunomoitelja) 2. ograniena (punomonik mora postupati po smjernicama koje mu je dao opunomoitelj) Punomo moe prestati: smru punomonika ili opunomoitelja, opozivom opunomoitelja, odbijanjem punomonika....uglavnom, punomo je kao pravni akt vrlo povezana uz osobnost punomonika ili opunomoitelja.


21

Vrste zakonskog zastupanja (ovo su zastupanja na osnovi naloga, akta dravnog organa): 1. zastupanje po zakonu (npr. roditeljskog prava prema djeci)

2. zastupanje po odredbi dravnog organa (institut skrbnitva) 3. zastupanje po ovlatenju (na temelju ugovora o punomostvu, nagazimo ga u parninom postupku u kojom stranke mogu poduzimati neke radnje osobno ili preko punomonika)

(4. spominje se i posebna vrsta: zastupanje tuih ili drutvenih interesa iz solidarnosti)

2. PRAVNI OBJEKT

Drugi element pravnog odnosa. Pojam pravnog objekta ne moe se svesti pod pojam predmeta u materijalnom smislu, on je iri. Prama miljenju nekih pravnika, obostrana prava i dunosti tvore sadraj pravnog odnosa..no on obuhvaa uz to subjekt prava i objekt prava.

Objekt prava je neka spona, sredstvo, razlog koji povezuje pravne subjekte u pravni odnos. 'Ratio' pravnog odnosa jest njegov objekt...on je razlog zbog kojeg se sastaju

ljudske volje.

Poslovni proces realizira se putem pravnih poslova. Potpuniji opis pravnog objekta obuhvaa samu vrijednost, sredstvo, ali i fiziku radnju, kojom se ta vrijednost pokree, i prelazi iz pravnog podruja jednog subjekta u pravno podruje drugoga.

Objekti pravnog odnosa dijele se na toj osnovi na:

1. Pravni objekti I. reda: ljudska radnja u irem smislu, ili ponaanje pod kojim se shvaa ne samo aktivna ljuska radnja (inidba - facere), nego i pasivna ljudska radnja (propust - non facere)

2. Pravni objekti II. reda: vrijednost koja je objektom I. reda pretpostavljena..pravni objekt I. reda je ona ljudska radnja koja se objektom II. reda dopunjuje, konkretizirajui objekt I. reda, objekt II. reda figurira kao 'objektov objekt'. Pravni objekti II. reda mogu biti:

1. stvari 2. specijalna ljudska radnja ili propust 3. nematerijalna dobra

4. subjektivna prava ili interesi


22

Valja analizirati dva posebna pitanja:

1. Neki pravnici su miljenja da su samo stvari objekti pravnih odnosa (a budui sa im je evidentno da se u pravnom odnosu izraavaju i druge vrijednosti) prisiljeni zakljuuju da pravni objekt nije nuan element pravnog odnosa. 2. Moe li ljudsko tijelo, ili dijelovi tog tijela, biti objekt pravnog odnosa? U suvremenim porecima ljudsko tijelo, ili njegovi dijelovi naelno su izvan poslovnog prometa. 3. SUBJEKTIVNO PRAVO

Trei element u pravnom odnosu, Subjektivno pravo je posljedica postojeih pravnih normi na status pravnih subjekata. Pravo se i kao fenomen (drutvena pojava) i kao pojam odavno dijeli na: 1. pravo u objektivnom smislu (skup postojeih pravnih pravila u nekoj dravnoj zajednici - pozitivno pravo) 2. pravo u subjektivnom smislu (skup svih onih ovlasti koja za pravne subjekte proizlaze iz objektivnih prava)

Korelativnost izmeu objektivnog i subjektivnog prava znai njihovu nunu uvjetovanost, injenicu da jedno bez drugog ne moe postojati.

Pravo, ako eli biti pravo, mora se ostvarivati. A ono se ostvaruje u pravnim odnosima pomou konkretnih subjektivnih prava i pravnih obveza. Kao to nema objektivnog prava bez subjektivnog, tako ni subjektivno ne moe nastati ako nema svoj izvor: ovlatenja za pravne subjekte ne mogu nastati ako nisu proizala i ako nisu zasnovana na objektivnom pravu.

1, OSTVARIVANJE SUBJEKTIVNOG PRAVA

Od subjektivnog prava valja razlikovati 'zahtjev za ostvarenje', jer je mogua situacija da subjektivno pravo ostaje, a 'zahtjev za ostvarenjem' prestane. Subjektivno pravo bez 'zahtjeva za ostvarenje' osueno je na pasivnost i najee je neostvarivo. Sam 'zahtjev za ostvarenje' doao bi u isto takve uvjete kada ga ne bi slijedilo neko efikasno sredstvo i akuzatorni (optuujui) instrument za njegovo realiziranje. To je tzv. tubeno pravo, koje je pravno sredstvo za obraanje nadlenom organu, da nam pomogne u zatiti i ostvarenju naeg subjektivnog prava. Mehanizam ostvarenja subjektivog prava:

nositelj subjektivnog prava je prvi imbenik (vjerovnik), nositelj pravne obveze je drugi imbenik (dunik), a oni se nalaze u stanju pravne koordinacije. Ako u povodu njivova spora postoji trei imbenik kojemu su prvi i drugi imbenik pravno subordinirani (organu pravne vlasti), onda e se prvi imbenik utjecati pod zatitu i pomo treeg imbenika, na taj nain to e nadleni organ prisiliti dunika da u


23

skladu sa zakljuenim ugovorom vrati dug vjerovniku. Jedino se postojanjem pravno nadreenog imbenika u drutvu nad koordiniranim pravnim subjektima moe ostvariti poredak kao sustav normalnih i pravno usklaenih drutvenih odnosa.

2. SREDSTVA PROTIV OSTVARENJA SUBJEKTIVNIH PRAVA Postoji sredstvo protiv 'zahtjeva za ostvarenjem':

1. prigovor 1. prigovor protupravnosti:

kada elimo ustvrditi da odreeni zahtjev nije u skladu s pravom, zato jer je on: -protivan pravnim propisima i drugim aktima -nije u skladu s naom ugovornom obvezom -nije u skladu s naelima morala

2. prigovor zastare ili dosjelosti: -subjektivno pravo, a pogotovo 'zahtjev za ostvarenje' ne moe trajati neogranieno; zbog toga im se postavlja vremensko ogranienje njihove valjanosti, rok u kojem se moraju realizirati -na rjeenje ili presudu nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti albu, koja ima svoj rok i ako se unutar ogranienog vremena ne izjavi pravo na albu prestaje -svaki pravni akt ima uputu o pravnom lijeku, u kojoj se nezadovoljna stranka upuuje kojem se organu i u kojem roku moe aliti -prestanak subjektivnih prava ili utrnue njihovih zahtjeva za ostvarenje izmakom vremena, naziva se zastara

-dosjelost znai stjecanje subjektivnih prava ako svjesno ('bona fide' u dobroj namjeri) i neprekidno zakonom odreeno vrijeme obavljamo neka prava, pa ih zato stjeemo u potpunosti -oba ova instituta imaju istu racionalnu osnovu: pravu je potrebno da neke konkretne injenice pravno sankcionira jer je to faktino trajalo odreeno vrijeme 3. prigovor nemogunosti: -nemogunost objekta jednog pravnog posla moe se odnositi na: - snage ovjeka i njegovih tehnnikih sredstava - vanjsku silu

2. kolizija (sukob subjektivih prava):

-pojavljuje se u sluaju kad postoje dav subjektivna prava raznih nositelja na istom objektu, koja se ne mogu pravno ostvariti sve dok oba postoje. -kolizija subjektivnih prava moe se rjeavati na ove naine: 1. da se oba rjeenja (suprotna subjektivna prava) ukinu i da se donese novo rjeenje 2. da se osnai ono subjektivno pravo koje je prvo ulo i faktino stanje po naelu: occupantis melior est conditio 3. da odlui starost subjektivnih prava u sukobu... 3. konkurencija subjektivnih prava


24

-sluajevi kada se subjektivna prava istog nositelja mogu dopunjavati (kooperirati) -postoji i tada kad dva subjektivna prava istog nositelja mogu ii paralelno i ostvariti zahtjev na jednom objektu

3. ZLOUPOTREBA SUBJEKTIVNIH PRAVA

Ostvarenje subjektivnih prava slui normalnom postojanju i uvrenju pravnog poretka. To osobito istie R. Ihering u svom djelu 'Borba za pravo'. Ostvarenju subjektivnih prava esto se postavljaju granice koje mogu biti ire ili ue. Takvo shvaanje o potrebi i prikladnosti ekstremnog ostvarivanja subjektivnih prava moralo je doi u sukob s realnim prilikama drutvenog ivota. Pokazalo se da netko, sluei se svojim subjektivnim pravom, moe nanijeti oiglednu tetu drugom pravnom subjektu ili ak itavoj zajednici. Sukon subjektivnih prava raznih nositelja: katkad se jedno pravo moe realizirati jedino na raun drugoga, da se jedno subjektivno pravo moe ostvariti, ali da se time drugo subjektivno pravo onemogui u svom ostvarenju. To se u redovima naprednih pravnika poelo nazivati 'pravni egoizam', 'pravna iskljuivost', 'pravni parazitizam'...

Drutvene prilike upozorile su zakonodavce da neogranieno 'pravo privatnog vlasnitva' moe biti upotrijebljeno i na tetu zajednice, stoga vlasnitvo mora mora za svoje nositelje donositi ne samo ovlatenja, ve i obveze prema drugim pojedincima i prama zajednici.

Utvrivanje zloupotrebe prava esto je sloen i delikatan zadatak, a teoretiari se nisu mogli sloiti u pitanju koji su uvjeti potrebni za postojanje i nadleno utvrivanje zloupotrebe prava. Podijelili su se na: 1. subjektiviste - teorija koja kao uvjet trai za utvrivanje zloupotrebe prava postojanje zle volje ili nakane, tenje da se aktom ostvarivanja svog subjektivnog prava nanese teta drugome (animus nocendi) 2. objektiviste - teorija koja kao uvjet trai za utvrivanje zloupotrebe prava objektivni uin (tetu), a ne subjektivnu (zlu) nakanu. 4. SOCIJALNE REVOLUCIJE I STANJE SUBJEKTIVNIH PRAVA

Revolucija - proces u kojem nastaje bitna promjena postojeeg drutvenog pravnog poretka. Negiranje ili bitno mijenjanje nekog postojeeg pravnog poretka ostvaruje se dijalektikom negacijom, koja znai ujedno i ukinuti i sauvati neke elemente starog sadraja..

5. VRSTE SUBJEKTIVNIH PRAVA: 1. subjektivno pravo na stvar:

-ovlatenje dodijeljeno pravnom subjektu na osnovi norme objektivnog prava da odreenu stvar moe posjedovati ili iskoritavati ili je imati u svojem vlasnitvu,


25

zalogu...

2. subjektivno pravo na osobu: -ovlatenje da moemo od drugog pravnog subjekta zahtijevati da neto uini (facere), da neto ne uini (non facere), ili se stavi u pasivan odnos spram neke nae radnje (pati). Znanstveno je opravdana i daljnje podjela subjektivnih prava na:

3. prenosiva -ona koja se mogu prenijeti s jednog pravnog subjekta na drugi (preteno imovinska prava) 4. neprenosiva

-subjektivna prava koja se ne mogu prenijeti od jednog pravnog subjekta na drugi (npr. pravo glasa)

esto se u pravnoj teoriji jo radi podjela subjektivnih prava na:

5. subjektivna prava privatnog karaktera -ovlatenja koja ima jedan graanin prema drugom graaninu, u takvoj relaciji u kojoj obojica nastupaju kao privatnopravne osobe s naelom koordinacije, ravnopravni pravni subjekti

6. subjektivna prava javnog karaktera -u odnosu drave prema pojedincima-graanima mnotvo politikih teorija istie princip subordinacije graana, jer u tom odnosu drava nastupa kao nositelj suverenosti, kao najvia vlast

4. PRAVNA OBVEZA

etvrti element i pravnom odnosu. Pravna obveza je na neki nain nalije subjektivnog prava, i obratno. Pravne obveze se obino dijele na:

1. jednostrane -nastaje kad postoji pravni odnos s dva ili vie subjekta od kojih je subjekt B pravno obvezan subjektu A -ovdje je pravna obveza jednostrana i samo je jedna strana (dunik B) pravno obvezna prema drugoj strani (vjerovniku A)

2. dvostrane

-nastaju u pravnom odnosu s dva ili vie subjekata, u kojem je odnosu subjekt A pravno obvezan subjektu B, ali je i subjekt B pravno obvezan subjektu A -obje su strane u pravnom odnosu u uzajamnim obvezama i pravima, jedna prema

drugoj


26

3. prenosive

-jedna pravna obveza je prenosiva ako se nestajanjem jednog subjekta njezino ispunjenje moe zahtijevati od drugoga

4. neprenosive -pravna obveza je neprenosiva, ako je specifino vezana uz odreenu osobu i njezine djelatne mogunosti -takve su obveze potpuno osobne, jer su vezene uz specijalne kvalitete odreene osobe

5. NEKOLIKO POJMOVA POVEZANIH S UENJEM O PRAVNOM ODNOSU 1. pojam pravnog poloaja ili statusa -pravni poloaj ili status je zbroj pravne i djelatne sposobnosti nekog pravnog subjekta 1. stavka pravne sposobnosti odluno utjee na kvalitetu statusa, jer je za pravnu sposobnost odluna injenica je li netko ili nije priznat kao pravni subjekt (biti pravni subjekt je nuna pretpostavka pravnog statusa) 2. stavka djelatne sposobnosti konkretizira elemente pravnog statusa neke osobe

-u toj ostavci bitna je injenica koliko je pravom priznata sposobnost nekog subjekta (da moe svojim ponaanjem izazivati pravne posljedice 2. pojam pravne osnove ili titulusa -pravna osnova ili titulus je odreeno injenino stanje priznato od pravnog poretka, koje je osnova nastanka osreenog pravnog rezultata (npr. oporuka, ugovor o zajmu, izbori za predsjednika republike...)

3. faktino stanje, injenice -bez odreenih injenica ne moe nastupiti ni pravna posljedica -u pojedinim primjerima pravo pretpostavlja neke injenice, a u pojedinim uvjetima pravo ide i dalje: zamilja ili izmilja pojedine injenice 1. fingiranje

-izmiljanje ili zamiljanje nekih injenica od strane prava nastaje kad je organima prava jasno da jedna injenica ne postoji, a oni je ipak zamiljaju i utvruju kao da postoji (npr. nasciturus, ignorantia iuris nocet)

-imaginarno stanje

2. pretpostavljanje -pretpostavke i presumpcije nastaju kad organi prava nisu i ne mogu biti sigurni u to da li neka injenica postoji; pravo to radi iz praktiih potreba da bi reguliranje bilo to bre i uinkovitije -nasluivanje i vjerojatnost - metodom 'uzimanja ovog kao istinitog dok se ne dokae suprotno' pravo znatno pojednostavljuse svoje procese -subjekt koji ne eli prihvatiti presumpciju mora dokazati suprotno, a teret dokazivanja (onus probandi) snosi taj subjekt -u svezi s time, postoje dvije vrste presumpcija:


27

-oborive presumpcije (presumptiones iuris) - protiv kojih se doputa dokaz koji ih moe oboriti -neoborive presumpcije (praesumptiones iuris et de iure) - one protiv kojih se ne

doputa protudokaz i koje se pravno ne mogu oboriti

6. PRESTANAK PRAVNIH ODNOSA Na prestanak pravnih odnosa djeluju pravne injenice 1. prestankom pravnog pravila

-pravna vlast moe odluiti da nee vie svojim pravilom regulirati dotini drutveni odnos, nego da preputa drugim drutvenim pravilima na reguliranje 2. prestankom subjekata

-pravni odnos prestaje smru jednog ili vie subjekata ukoliko je taj odnos bio osnovan na osobnim obvezama ili osobnim pravima

3. prestankom objekta -samo ako se radi o individualnim stvarima, onima koje se ne mogu zamijeniti 4. vlastitim ukinuem subjektivnog prava (oprost duga) 5. ispunjenjem obveze 6.konfuzijom

-ako se subjektivno pravo i dotina pravna osoba sjedine u istoj osobi 7. kompenzacijom -nastaje kad izmeu pravnih subjekata postoje uzajamna potraivanja koja su istivrsna i dospjela su za ostvarivanje, te su i utuiva

3. PRAVNI AKT U pojmu pravnih akata obuhvaene su sve ljudske radnje, kojima je svrha stvarati pravna pravila i regulirati drutvene odnose s njihovom pomoi. Pravni akt obuhvaa sve pravne norme, a pravnim aktom shvaamo i ovako navedene akte;

1. tubu 2. albu 3. predstavku 4. molbu 5. prijavu

6. izjavu 7. upis

8. sudjelovanje Slijedei dunost da se dade preliminarni pojam pravnog akta, moramo najprije utvrditi: 1. da pravni akt izravno sadri u sebi pravnu normu 2. injenicu, koja je osnovana na pravnoj normi, a relevantna je za pravo jer moe izazvati pravne posljedice

Pravni akt se matrijalizira u jednoj radnji (fizikoj ili psihikoj). Akti kao to su tuba, alba, predstavka itd...premda u sebi izravno ne sadre pravne norme,


28

rezultat su pravnih normi (jer su utemeljeni na njima) i mogu izazvati pravne

posljedice. Stoga, opaamo da se pravo pojavljuje u razliitim oblicima, a oblici koje smo do sad utvrdili jesu:

1. pravne norme (ili pravni akti koji sadavaju pravne norme) 2. pravni akti koji ne sadravaju pravne norme Katkad se pravo pojavljuje u obliku ustava, katkad u obliku zakona, sudske

presude, administrativnog rjeenja, ili u obliku tzv. obiajnog prava. U procesu svoje materijalizacije pravo se oituje i putem pravnih odnosa ili u oblicima pravnih akata koji nisu pravne norme. Raznovrsnost i mnogostranost oblika prava pokazuju dvije injenice: 1. da razliiti dravni i drugi pravni organi (drutvene organizacije) stvaraju i primjenjuju pravo

2. da se pravne norme donose na osnovi razliitih postupaka U namjeni da pojedini organi stvaraju ili donose pravna pravila postoji jedan pravni

red, pravom predvien i sankcioniran u ustavu. Tako dravna vlast sama, pravilima odreuje nadlenost i podjelu rada vlastitih organa u donoenju pravnih pravila. Samo takav red i podjela rada mogu jamiti funkcioniranje mehanizma razvijene drave.

Pravna norma moe konstituirati samo ako su prethodno obavljene neke djelatnosti, koje trai ili je propisala dravna vlast. Razliite su pravne norme razultat djelatnosti razliitih organa i razliitih postupaka, kojima se stvaraju. Zbog toga se spominje razlika izmeu ustavotvornog postupka (po kojem se donosi najvii pravni akt u dravi), zakonodavnog postupka (iji su rezultat zakoni), sudskog i upravnog postupka (iz kojih izlaze sudski, odnosno upravmi akti).

U pravnoj znanosti je duboku uvrijeen pojam 'izvora prava' kojim tradicionalna pravna teorija smatra sve one imbenike, koji stvaraju pravo i sve oblike preko kojih mi dobivamo spoznaju prava. U analizi toj pojma smatra se da postoje:

1. materijalni izvori prava: 1.objektivni (oni drutveni imbenici i stanja koja dovode do uspostave i funkcioniranja nekog dravnopravnog poretka, koji stvara i ini efikasnim svoje pravo, u prvom redu injenice politikog i gospodarskog karaktera i odnosi izmeu grupa u dotinom drutvu..kao politiki instrument tih ciljeva i programa uspostavljaju se drava i pravo, osniva se dravnopravni poredak) 2. subjektivni (svjesne drutvene sile i imbenici koji uspostavljaju i stvaraju pravo; drava je redovito u rukama najjae grupe dotinog drutva, koje formira vrhovni polotiki organ, tj. suverenu vlast ili organ suverenosti, a iz te vlasti se razvija itav sustav dravnih organa; u objektivnoj situaciji nastupa subjektivni imbenik izraen u svjesnim snagama drutva)


29

2. formalni izvori prava

-tradicionalna teorija smatra 'sve one oblike po kojima spoznajemo pravo' (meutim to nije tono) -izraz 'izvori prava' znai uvrijeenu, ali pogodnu alegoriju, kojom se eli navesti: 1. iz kojih sve initelja izvire pravo (materijalni izvori) 2. u kojim se sve oblicima pravo oituje (formalni izvori) -formalni izvori prava su: 1. akti koji sadre norme 2. akti koji ne sadre norme, ali su izravno relevantni za pravo 3. pravni odnosi

Uenje o oblicima u kojima se pravo javlja nazivamo jo morfologijom prava, a to uenje obuhvaa ova poglavlja: I. pravni akti koji su pravne norme II. pravni odnosi

III. pravni akti koji nisu pravne norme IV. jedinstvo prava: sustav i poredak, pravni sustav i pravni poredak

1. PRAVNI AKTI KOJI SADRAVAJU PRAVNE NORME Struktura pravnih akata, imaju svoj: 1. sadraj (jedna pravna norma, poruka adresanta adresatu) 2. oblik (po svom obliki pravni akt zauzima odreeno mjesto na rangovnoj ljestvici pravnih normi u jednoj dravi) Neke pravne norme bit e okupljene u aktu koji e dobiti oblik ustava, dok e druge stajati nie, u obliku zakona, uredbi i raznih vrsta pojedinanih pravnih akata... Rangovna ljestvica pravnih akata, koji su pravne norme, ima radovito u svim

dravama sline karakteristike, i ona se moe izloiti ovako:

1. opi akti: - ustav (najvii akt pravnog poretka) - zakon (najznaajniji akt razrade ustava) - uredbe - naredbe (opi podzakonski akti politiko izvrnih ili upravnih organa) - odluke - sudski precedenti (opi podzakonski akti sudskih organa) - obiajno pravo (opi akti nastali preuzimanjem i sankcioniranjem obiaja od strane dravne vlasti) - akti drutvenih organizacija (opi akti koje stvaraju drutvene organizacije na osnovi ovlatenja i naknadnom potvrdom dravne vlasti)

2. pojedinani akti


30

- ukaz (akt politiko - izvrnih ili upravnih organa) - rjeenje i zakljuak (akti upravnih organa) - rjeenje (akti sudskih organa) - presuda

-pravni posao (akt tzv. privatnih osoba, koji je nastao na osnovi ovlatenja i u skladu s pravnim propisima)

Spomenut emo i neke druge pravne akte koji nisu gornjom listom obuhvaeni; u gotovo svim suvremenim dravama donose se tzv. planovi, dravni prorauni ili ope bilance kao pravni akti koji se odnose na razliita podruja drutvenog ili financijskog stanja u dravi, donose se rezolucije i deklaracije...zatim; preporuke, smjernice, upute, poslovnici, pravilnik... Nadalje, pojedini organi u dravi su nadleni za tzv. ratifikaciju meunarodnih ugovora ili na 'davanje suglasnosti' na meunarodne ugovore, to pradstavlja i te kako znaajne i vane pravne akte. Na kraju se mogu spomenuti i dva izuzetno znaajna pravna akta, a to su akt o mijenjanju ustava i referendum. Izmeu sadraja i oblika pravnog akta postoji meuovisnost. Sadraj pravnog akta, tj. norma, njezino znaenje vanosti za pravni poredak, za reguliranje odnosa unutar njega redovito e odrediti i oblik pravnog akta. Pravni se akti dijele na dvije osnovne vrste: na ope i pojedinane pravne akte. Izmeu njih postoji razlika, ali postoji i povezanost, postoji integralno jednistvo. Opi pravni akti su oni koji na openit (apstraktan) nain predviaju da e se dogoditi niz odnosa meu ljudima. Kad ti odnosi nastanu, regulirani su onako kako su to opi akti unaptrijed odredili. Kod pojedinanog pravnog akta postoji konkretna situacija koja prethodi pojedinanom aktu, koji dolazi poslije nje ('ex post facto') da je pravno regulira. Pojedinani pravni akti su oni koji reguliraju neki konkretan drutveni odnos, koji ve postoji. Istina je da pojedinani pravni akti proizlaze iz opih, ime se istie i potreba da pojedinani akt bude u skladu s opim. Ali, ima sluajeva da treba donijeti pojedinaan akt, koji e regulirati jednu konkretnu situaciju, a da se taj pojedinaan akt ne moe osloniti na opi jer njega nema, nije jo donesen. To se dogaa osobito pri pojavi 'pravnih praznina', ija e problematika biti obraena na posebnom mjestu.

Razlike izmeu opih i pojedinanih akata (koje ne umanjuju injenicu njihove meuovisnosti i jedinstva) Opi akt: 1. norma predvia 2. niz u osnovi ponovljivih odnosa

3. unaprijed ih regulira Pojedinaan akt: 1. konkretan odnos se zatjee 2. odnos je neponovljiv


31

3. norma ga regulira

Pojedinani akt proizlazi iz opeg, to je po naelu zakonitosti, koje trai da svi akti i radnje dravnih organa moraju biti u skladu i utemeljene na zakonu. Sa gledita adresata obveznost pravnih akata ostaje uvijek ista, baz obzira je li taj akt vie ili nie razine. Presuda, koju nam je izrekao sud je za nas isto tako obvezna, kao i propisi ustava. 2. OPE KARAKTERISTIKE PRAVNIH AKATA Jedni se akti smatraju viim, a drugi niim pravnim aktima. Taj raspored po znaenju i pravnoj snazi pravnih akata nazivamo njihovom razinskom ljesvicom ili hijerarhijom. injenica odnosa nadreenosti i podreenosti pravnih akata, koju zovemo hijerarhija, ne smije nas navesti na misao da je neki nii pravni akt za nas manje obvezan nego vii pravni akt...svi pravni akti (bez obzira gdje se nalazili na hijerarhijskoj ljestvici), 'prema van', tj. u odnosu na graane jednako su pravno obvezni. Svak pravni akt mora imati neka vanjska obiljeja, po kojima e se moi razlikovati od drugih akata, mora imati svoju identifikaciju. Meu elemente njegove identifikacije ubraja se: 1. naznaka organa koji ga je donio 2. datum kad je akt donesen 3. ime akta u kojem se obino navodi kojoj vrsta akata pripada i koje odnose akt regulira 4. sadraj akta 5. oblik akta Pravni akti veeg znaenja i vanosti imaju i sloeniji postupak donoenja. Osim formalnih zahtjeva za odreeni postupak jo se osobito pazi i na osobni sastav tijela ili organa koji sudjeluju u tim postupcima. Ti organi ili pojedinci, radi kvalitetnijeg

postupka osobito se izabiru.

3. ODNOSI MEU PRAVNIM AKTIMA I NAELO ZAKONITOSTI Dri se da 'naelo zakonitosti' dominira ili mora dominirati u odnosima prema pravnim aktima. Naelom zakonitosti shvaa se zahtjev da sadraj i oblik nieg pravnog akta bude u sukladnosti sa zahtjevom vieg pravnog akta. U protivnom se sluaju akt, koji po sadraju i obliku nije u skladu s viim pravnim aktom, smatra nezakonitim.

Nezakonistost pravnog akta moe biti dvojaka: 1. materijalna nezakonitost (nastaje ako se sadraj nieg pravnog akta ne slae s viim pravnim aktom) 2. formalna nezakonitost (nastaje kad vii pravni akt propisuje u kojem e se obliku i po kojem postupku i od kojeg organa pojaviti nii pravni akt, a nii akt tim zahtjevima ne udovolji, npr. presuda koja ne bi udovoljila ovim zahtjevima bila bi formalno nezakonita)


32

Sukladnost u odnosu nieg pravnog akta prema viem pravnom aktu oituje se dvama naelima: 1. naelom ustavnosti (koje zahtjeva sukladnost zakona i drugih akata prema ustavu) 2. naelom zakonitosti (koje trai sukladnost niih pravnih akata prema viima, a osobito zakonima) Ustav predtavlja skup osnovnih i temeljnih propisa na kojima poiva dravnopravni poredak.

Vii pravni akt nikad potpuno ne moe odrediti sadraj nieg akta. Kad bi on to mogao, nii akt uope ne bi bio potreban, sav bi se sadraj ve nalazio u viem aktu. Vii akt je redovito neodreeniji, openitiji i apstraktniji nego nii akt, ostavljajui niemu pravo i dunost da se konkretnije razradi njegov sadraj.

4. TEHNIKO USTROJSTVO NAELA ZAKONITOSTI I PRAVNI LIJEKOVI Da si se utvrdila nezakonitost nekog pravnog akta, postoji u pravnom poretku

predvien postupak,a tu se odmah javljaju dva pitanja: 1. koji je organ nadlean za utvrivanje nezakonistosti jednog akta? 2. kakvim postupkom dolazi do tog utvrivanja? A za akte kod kojih je taj postupak doputen, postoji stupanj dvostupanjskog ili trostupanjskog ispitivanja i utvrivanja nezakonitosti. Takvo ispitivanje i navedeni stupnjevi vrijede samo za tzv. pojedinane pravne akte. Za ope pravne akte predvien je drugi postupak, od kojih je najznaajniji onaj ispitivanja ustavnosti zakona.

Dvostupanjsko ili trostupanjsko ispitivanje zakonitosti imaju razliita obiljeja; -dvostupnjevitost je bra, efikasnija, i s ekonomskog stajalita jeftinija; s njom se manje optereuje dravni aparat, jer angaira samo dva organa na razliitim stupnjevima rang-ljestvice

-trostupnjevitost je sporija, takav se proces ispitivanja zakonitosti odvija due, ali obeava temeljniju analizu i preciznije i pouzdanije utvrivanje nezakonitosti; skuplji je, jer trai djelatnost triju razliitih organa ime nastaje vee optereenje za dravni aparat.

Ispitivanje zakonitosti jednog pravnog akta moe biti pokrenuto na dva naina; -prvom sluaju graanin smatra da je neki pravni akt nezakonito povrijedio njegove interese, pa se on obraa nadlenom dravnom organu - takvo ispitivanje zakonitosti naziva se redovito ispitivanjem na osnovi zahtjeva stranke po privatnoj inicijativi

-drugi nain ispitivanja zakonitosti nastaje na osnovi zahtjeva dravnog organa po slubenoj dunosti, a takva se inicijativa doputa samo za ispitivanje onih pravnih akata ijim bi se sadrajem i efikasnou znaajnije povrijedio pravni poredak. Sredstva kojima se pokreu ispitivanja i iji rezultat valja biti utvrivanje zakonitosti, odnosno nezakonitosti pravnog akta, nazivaju se pravni lijekovi.


33

Danas je redovita praksa da pojedinani pravni akti, koje izdaju dravni ili drugi pravni organi, sadre uputu o pravnom lijeku, tj. pouku adresatu pravnog akta kojem organu, putem kojeg organa i u kojem vremenskom roku se stranka, nezadovoljna aktom moe aliti, zahtijevajui ispitivanje i utvrivanje zakonitosti pravnog akta.

Pravni lijekovi se obino dijele na: 1. redovite 2. izvanredne

Pregledavajui ustrojstvo pravnih lijekova u navedenim postupcima moe se opaziti da imaju neka istovjetna i neka razliita obiljeja, a mogu se razlikovati po raspoloivim oblicima, po roku, po dvostupnjevitosti ili trostupnjevitosti... Tako organiziran sustav pravnih lijekova doputa sintetiki (opi) pogled. Pravni lijekovi su pravna sredstva kojima se eli pobijati odluke dravnih i drugih nadlenih organa iznesene u njihovim pravnim aktima, zbog njihove pogrenosti i da bi se otklonila nezakonitost. Odluka dravnih i drugih nadlenih organa moe biti pogrena: 1. ako je organ pogreno ili nepotpuno utvrdio injenino stanje, na koje je primijenio pravne propise

2. ako je tono utvrdio injenino stanje, ali je na to stanje primijenio pogrean pravni propis 3. ako je pofreno utvrdio injenino stanje i na ovo jo primijenio neadekvatan pravni propis 4. ako se organ nije drao bitnih odredbi propisanog postupka, koji je zakonom i propisan, da bi se postigla zakonitost, sauvala prava stranaka, jednakost pred zakonom i pravna sigurnost.

(prva se tri nedostatka nazivaju grekama u odluivanju - error in iudicando, a etvrti nedostatak grekom u postupku - error in procedendo) Protiv tih nedostataka pokreu se pravni lijekovi, koji se obino sistematiziraju u sljedee grupe: I. grupa:

- redoviti pravni lijekovi - protiv odluke koja nije pravomona - izvanredni pravni lijekovi - protiv odluke koja je pravomona II. grupa - remonstrativni pravni lijekovi - ako o uloenom pravnom lijeku rjeava isti organ koji je donio odluku - devolutivni pravni lijekovi - ako o uloenom lijeku rjeava organ vii od onoga koji je donio odluku III. grupa

- suspenzivni pravni lijekovi - ako uloeni pravni lijek sprijeava (odlae) izvrenje pobijane odluke


34

- nesuspenzivni pravni lijekovi - ako uloeni pravni lijek ne sprijeava (ne odlae) izvrenje pobijane odluke IV. grupa

- jednostrani pravni lijekovi - ako nadleni organ albenog postupka rjeava na osnovi jednostranog priopenja podnositelja pravnog lijeka (albe), ne dajui mogunost drugoj strani da se izjasni o uloenom pravnom lijeku - dvostrani pravni lijekovi - ako nadleni organ prua i protivnoj strani mogunost izjanjavanja o uloenom pravnom lijeku, tj. davanja odgovora na uloeni pravni lijek (odgovor na albu)

Uputa o pravnom lijeku sadrana u odnosnom aktu ima rok u kojem valja izjaviti albu. Pravni poredak postavlja racionalni rok za mogunost ulaganja pravnih lijekova i pretpostavlja: ako stranka u navedenom roku nije iskoristila pravo izjave pravnog lijeka, ona to nije ni htjela. Pravni akt istekom pravnog roka stupit e na snagu, dobit e pravnu obveznost i postat e pravomoan. Naelo pravomonosti; pravomonost je takvo stanje pravnog akta kad on, u relativnom smislu, postaje pravno definitivan, pa nije u mogunosti biti poniten radovnim pravnim lijekom. Jo vei stupanj pravomonosti nastupa kad su se protiv jednog pravnog akta upotrijebili i izvanredni pravni lijekovi, i kad se, nakon odnosnog ispitivanja, utvrdi njegova 'osnaena pravomonost'.

Pravomonost moe uslijediti na ove naine:

1. pravni akt je donese, protiv njega nije doputena upotreba pravnih lijekova, postaje odmah pravomoan

2. pravni akt je donesen, protiv njega je doputena upotreba pravnih lijekova, stranka ne upotrijebi to pravo, protekom roka za pravni lijek, akt postaje

pravomoan

3. pravni akt je donesen, protiv njega je doputena upotreba pravnih lijekova, stranka pravodobno upotrijebi to pravo, akt dolazi nadlenom organu (II. ili III. stupnja) na ispitivanje i utvrivanje zakonitosti, rjeenjem tog organa akt postaje pravomoan ili se ponitava, ukida ili vraa na ponovni postupak organu I. stupnja

4. pravni akt je donesen, protiv njega je doputena upotreba pravnih lijekova, ali stranka se odrekne prava na albu, pa pravomonost tada nastupa prije isteka rokova za ulaganje albe 5. pravni akt je donesen, protiv njega je doputena upotreba pravnih lijekova, nezadovoljna stranka uloi albu protiv tog akta u cjelini ili jednog njegovog djela, ali odustane od ve izjavljene albe

6. akt je postao pravomoan, ali utjecajem izvanrednih pravnih lijekova pokree se pitanje njegove zakonitosti, odnosnim ispitivanjem njegova se prvobitna


35

pravomonost jo jae potvruje ili ponitava Takav pojam 'pravomonosti' preteito se odnosi na pojedinane pravne akte (osobito na presudu i rjeenje). to se tie tzv. opih akata (ustava, zakona, sporazuma, statuta), ese se upotrebljava pojam 'stupanja na snagu' ili 'pravosnanost'. Najee i glavne posljedice pravomonosti:

1. da se takvom pravomonosti otvara daljnji proces koji se sastoji u realiziranju one odluke nadlenog organa, koja je donesena u pravomonom aktu: slijedi faza izvrenja ili izvrnosti, te faza obnavljanja nekih materijalnih radnji 2. da takvom pravomonosti stupa na snagu logian i duboko mudar princip: 'ne bis in idem!', to znai da pravo ne dozvoljava, kad je ve donijelo konanu i neopozivu odluku, nikakvo dvostruko ili ponovljeno raspravljanje i presuivanje ili rjeavanje ve presuene stvari; nadleni organ mora po slubenoj dunosti tijekom itavog postupka, paziti nije li ista stvar ve pravomono presuena, jer ako jest, novi bi postupak i pravorijek bio apsolutno nevaei 3. drugo veliko naelo, koje slijedi iz injenice pravomonosti jest 'res iudicata', to znai pravno definitivnu i neopozivu odluku o nekoj stvari; to se naelo nastavlja i nadovezuje na prijanje 'ne bis in idem', jer odreuje: kad je ista stvar nadleno i pravomono ve presuena, ne moe biti objekt drugog postupka, sa svim istim elementima, ono to je u pravomonom aktu navedeno, valja uzimati kao istinito

Stanju pravomonosti pravnog akta redovito slijedi injenica izvrnosti pravnog akta, pod kojom razumijevamo pravni zahtjev, da dotini akt postaje uinkovit, djelotvoran i da se njegov sadraj provede i ostvari. U kauzalnom lancu efikasnosti, djelotornosti, uinkovitosti pravnog akta zapaamo dakle ove nuno povezane etape:

1. pravomonost 2. izvrnost 3. materijalne radnje

Iz toga je vidljivo da pravomonost nastaje prije izvrnosti i materijalnih radnji, ali dogaa se katkad i obratno. Rok je razmak vremena, koji pravo odreuje i s kojim zahtjeva ispunjenje neke radnje, suzdravanje od neke radnje ili daje ovlatenje za poduzimanje neke radnje. Pravo na albu je ovlatenje dano pravnim subjektima da mogu poduzeti adekvatnu pravnu radnju. Ako navedeni rok mine, pravni subjekt gubi to pravo. Nezakonitost pravnog akta znai njegovu protupravnost: taj akt je stvarno protupravan, nije u skladu sa sadrajem pravnih pravila.


36

- pravomoan akt = protupravan (nezakonit), i to proturjeje moe ostati, a moe se i ukinuti u povodu izvanrednog pravnog lijeka Nezakonitost, odnosno protupravnost ili nevaljalost graduira i pojavljuje se u

razliitom itenzitetu, moe biti laka ili tea, a ovako se klasificira:

1. nitavnost pravnog akta:

1. apsolutna nitavnost pravnog akta sastoji se u takvom njegovom stanju koje se izraava ovim injenicama:

- aktu nedostaje neki bitan element za njegovu pravovaljanost, a nedostatak se moe odnositi na injenicu to ga je donio neki nadlean organ, to nisu ispunjeni bitni uvjeti glede njegove forme, to je izvrena bitna povreda materijalnog prava... - takav se akt ponitava, te postaje nitavan - stanje nitavnosti znai da se smatra da dotini pravni akt nije ni postojao, ako je to pravni posao, da nije bio ni sklopljen - negira mu se pravovaljanost ve od samog poetka ('ab initio') tj. 'ex tunc', to znai da akt ponitenja see u prolost sve do nastanka dotinog akta

- uope se ne priznaju posljedice koje je izazvao, situacija se vraa u prijanje stanje, takav se akt (pravni posao) apsolutno negira, smatra se nepostojeim (negotium nullum)

- dravni organ mora paziti i ukazivati na apsolutnu nitavnost po slubenoj dunosti, zatim, na inicijativu neposredno zainteresiranih stranaka, pa i na poticaj treih osoba - tuba za ponitenje tog akta ili pravnog posla (querella nullitatis) ne zastarijeva

- odluka o nitavnosti je deklaratorne prirode, samo ova odluka jedino potvruje nitavnost, koja je i do tada intenzivno u stvarnosti postojala 2. relativna nitavnost pravnog akta sastoji se od slijedeih elemenata:

- ona je manji stupanj nitavnosti (ili 'ublaena nitavnost)

- odnosni pravni akt ili posao smatra se valjanim sve dok se ne uloi tuba i uslijedi njegovo ponitenje

- postupak za tu vrstu nitavnosti ne pokree se po slubenoj dunosti, ve na ovu nitavnost moraju paziti i postupak pokrenuti zainteresirane stranke


37

- tubeni zahtjev za ponitenjem ima rok (kod pravnih poslova 5 god), nakon ega taj zahtjev zastarijeva i takav pravni posao dobiva mogunost da i dalje pravovaljano opstane

- ako se utvrdi relativna nitavnost, sve njegove posljedice, sadraj i zahtjevi obezvreuju se od poetka, 'ex tunc' 2. oborivost pravnog akta

- laki oblik nezakonitosti, sastoji se u takvom njegovom stanju, koje se oituje u ovim injenicama: - taj akt postoji i proizvodi namjeravane pravne uinke (efekte)

- on se moe oboriti jer ima nedostataka u sebi, koji ga ine protupravnim

- obaranje se moe postii samo zahtjevom oteene stranke na osnovi prigovora oborivosti (obaranje je konstitutivne prirode)

- takav se pravni akt nee ponititi, nego ukinuti

- pojam ukinua znai da on gubi pravnu snagu 'ex tunc' od trenutka ukidanja, koje se odnosi samo na budunost, a ne (kao kod ponitavanja) na prolost

- oborivost ne ispituje i ne utvruje dravni organ po slubenoj dunosti, nego ako oteena stranka uloi prigovor 5. POLITIKO USTROJSTVO NAELA ZAKONITOSTI (NAELO ZAKONITOSTI I PRAVDA)

Ideja o pravdi ivi u svakom pravnom poretku, te u svakom pojednicu tog pravnog poretka povezanom u njegovoj drutvenoj grupi. Ideja o pravednosti obuhvaa takoer itavi dravni organizam i postojee dravne organe. Drutvene ustanove ideju pravde moraju ostvarivati u drutvenim odnosima; drava i pravo su drutvene ustanove koje su najpogodnije da to izvre. Pravda proistjee iz biti ljudskog razuma, a rezultat toga je prirodno pravo, neovisno o bojoj volji. L. Duguit je naveo ljudsku svijest kao stvaralaki izvor prava, a formiranje te svijesti odreuju dva bitna initelja; osjeaj drutvenosti i osjeaj pravednosti. Na podruju shvaanja prava kao pravde mogue su dvije osnovne greke: - ako se pojam pravde donosi u ovisnost s initeljima koje je nemogue objektivno odrediti

- da se naela pravde smatraju nepromijenjivim i s obzirom na povijesna razdoblja i s obzirom na ljudske, drutvene grupe.

'ista pravne znanost' je usprkos svojim metodolokim i teoretskim nedostacima,


38

zasluna za odbacivanje iz pravne znanosti mita o apsolutnoj pravdi i nepromijenjivom prirodnom pravu. Norme nisu nita drugo nego vie ili manje uopena naela odreenog pozitivnog prava.

Neispravno je pravo temeljiti na pravdi koja nuno proizlazi iz prirode ili iz prirodnog razuma jer tamo izmeu jedinki vlada borba za ostanak i pravo jaega. Pravda je ideja koja se mijenja u ovisnosti o promjenama u drutvenom biu, pa onda i u svojoj opoj drutevnoj svijesti. Dualizam izmeu onog prava koje postoji i onog koje bi po nekima moralio postojati osnovano je na razlici u shvaanju pravednog.

U nemogunosti da se nae objektivni kriterij za odreenje sadraja pojma pravde, neki pravni teoretiari dovode u pomo 'naelo zakonitosti'. Oni smatraju da je pravda metafizika kategorija, a da je naelo zakonitosti realno naelo koje se moe objektivno utvrditi. Djelatnost dravnih organa sastoji se u tome da vrednuje ljudske radnje i postupke, ne po mjerilu pravde, nego po naelu zakonitosti! Objekt pravne spoznaje ili spoznaje pravnika po ovome jest jedino pozitivno pravo. U pozitivnom pravu mogu postojati i praznine i proturjeja ili oigledne pogreke. Postojee pravo mora biti glavno sredstvo reguliranja, ali ne i jedino. 'Naelo zakonitosti' je jedina pravda koju je mogue objektivno utvrditi.

6. VRSTE PRAVNIH AKATA:

1. ustav

U hijerarhiji akata ustav se pokazuje kao najvii pravni akt. Svi ostali pravni akti naleze se nie od ustava i moraju biti njemu podreeni. Bez obzira na to kako je ustrojena, svaka drava ima ustav. Ureenje svake drave poiva ne nekim temeljnim naelima, koja postavljaju one drutvene snage koje u dotinoj dravi dre vlast. U svakoj dravi postoji faktiki ustav. Oblik ustava:

1. pisani ustav - skup osnovnih propisa o ureenju neke drave koji postoji u pisanoj formi 2. nepisani ustav

- sastoji se od naela koja nisu napismeno utvrena, ali su se formulirala i uvrijeila tijekom politikog ivota ili parlamentarne prakse U vezi s tim treba imati u vidu razliku izmeu: 1. kodificirani ustav

- onaj u kojemu su kao u jednistvenom i redovito pisanom dokumentu skupljena osnovna naela o ureenju drave 2. nekodificirani ustav - ustav koji se nalazi u difuznom stanju i nije jedinstven i cjelovit dokument, naela tog ustava su ratrkana u mnotvu posebnih dokumenata (npr. engleski ustav) Ustavi se razlikuju i po tome kako odreuju nain svog mijenjanja:


39

1. meki ustav

- mogu se mijenjati kao to se mijenjaju obini zakoni 2. kruti ustav - promjena moe biti izvedena samo po specijelnom, sloenijem postupku, nego to je to onaj postupak po kojem se donose obini zakoni (npr. tako da djeluju posebne skuptine ili zahtjevom da to izglasa specijalna veina..) Po nainu donoenja ustavi se mogu podijeliti na 1. oktroirane ustave

- jednostrani akti poglavara drave, preteno rezultat politikog diktata poglavara drave narodu, parlamentu i politikim strankama 2. ustavne paktove - izraz odreenog kompromisa izmeu poglavara drave i predstavnikih skuptina, a poznati su u ustavnim monarhijama

3. narodne ustave - ustavi iza kojih stoji volja veine naroda, slobodno izraena na opim, tajnim izborima ili referendumu Ustavi razliitih zemalja i drutvenih ureenja imaju razliite sadraje. Sadraj ustava ovisi o biti dotine drave i drutveno-ekonomskog poretka, tj. oblika vladavine i oblika dravnog ureenja. Neki ustavi imaju i opsenije normirana prava i dunosti graana, njihov poloaj prema dravnoj vlasti. Mnogo glavnih zakona, koji bitno normiraju dotino dravno ureenje nazivaju se organizacijskim zakonima.

Birokracija je monopolizam neke grupe u ekonomskom i politikom upravljanju odreenim zajednicama. 2. zakon Zakon je onaj pravni akt ili pravna norma koji u hijerarhijskoj ljestvici pravnih akata

dolazi odmah iza ustava.

Tu se pod pojmom 'zakon' razumijeva samo posebna vrsta pravnih normi, koja ima svoj poseban izvor i svoja posebna obiljeja. Postoje:

1. zakoni u formalnom smislu - svaki akt, koji donsese zakonodavno tijelo po odreenom zakonodavnom postupku, te akt koji nosi formalan naziv zakon, bez obzira na to kakav ima sadraj 2. zakoni u materijalnom smislu - svaki akt koji neovisno o organu koji ga je donio ima sadraj koji obino imaju zakoni, takav sadraj koji se radovito i kod veine drave rezervira za zakon

Zakon je onaj pravni akt koji donese zakonodavno tijelo po odreenom zakonodavnom postupku te koji nosi i formalni naziv zakon, bez obzira na to kakav sadraj ima taj akt. Zakon je radovito opi pravni akt jer se njime ne regulira neka konkretna situacija,


40

nego se na apstraktan nain predvia i regulira niz situacija. Zakon se moe pojaviti i u obliku pojedinanog pravnog akta koji regulira samo jednu konkretnu pravnu situaciju, koja je neponovljiva. Takve zakone nazivamo 'individualnim zakonima', zbog toga to se odnose i reguliraju jednu individualnu situaciju.

Neki opi akt moe biti ogranien time: 1. to se ne odnosi na itav dravni teritorij 2. to se ne odnosi na sve pripandike stanovnitva 3. jer je njegova obvezna snaga i vaanje vremenski ogranieno

Analizirajui pojedine zakone, moe se uoiti i to da oni nisu dani u formi zapovijedi ili imperativa (deskripcija, konstatacija, deklaracija..)

Valja obratiti pozornost na odnos ustava i zakona, odnos najvie dravne norme prema prvoj podreenoj; ustav odreuje: 1. organe koji donose zakone 2. postupak po kojem se donose zakoni 3. izvjesni sadraj zakona esto se smatra da je posebni oblik zakona sadran u tzv. ratifikaciji meunarodnog ugovora. Meunarodni dravni ugovori - drava zakljuuje ugovore s drugim dravama, oni zakljueni od jedne strane drave s drugom dravom ili drugim dravama postaju pravno obvezni aktom ratifikacije.

Ratifikacija kao proces odvija se u ovim fazama: 1. nakon potpisa ugovora mora slijediti njegova ratifikacija, radovito u

zakonodavnom domu

2. meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, ine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona 3. trea faza je obino razmjena ratifikacijskih isprava meu dravama ka

struktura prava - pomoćni materijal za pripremu ispita 2

Documents