ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

354-0

650

STUDENI

2008

11

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis je od 1949. do 1991. godine izlazio pod imenom»Naše planine«.

PRETPLATA za 2008. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT: ZABA-HR2X 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu na èaso-pis »Hrvatski planinar«, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismomjaviti Hrvatskom planinarskom savezu. Za nekoliko dana poštomæe primiti uplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, azatim æe, nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovnoprimati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim i veæim izbo-rom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnomformatu (e-mailom, na CD-u ili DVD-u, ali ne unutar Word doku-menata!). Podrobnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

WEB-STRANICA ÈASOPISA:

www.plsavez.hr/HP

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran Gabriæprof. dr. Darko GrundlerBranko MeštriæKrunoslav Milasprof. dr. Željko PoljakVanja RadovanoviæRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

477

GodišteVolume

BrojNumber100

Studeni – November 2008

11

Marin vijenac na planiniŽabi

Marin vijenac ..............................................................478Ante Juras

Obitelj Novosel 48 godina na Japetiæu ....................482Mirko Kos

Otac i sin na Breithornu! ..........................................485Boris Lanèa

Šuma ili potkornjaci, pitanje je sad..........................490Branko Meštriæ

U posjetu Rodici ........................................................493Damir Bajs

Planinarski kalendari za 2009. godinu ....................496

Spašavanje iz podzemnog sustava Piaggia Bella ....498Igor Jeliniæ

IPP-om od Umaga do Buzeta i Žbevnice ..................504Željko Kraljiæ i Ivica Richter

Kleku u pohode ..........................................................510Nataša Možgon

Alpinist Branko Lukšiæ ..............................................513Vladimir Jagariæ

Planinarski tisak ........................................................515

Vijesti ..........................................................................516

Kalendar akcija ..........................................................516

TEMA BROJAMarin vijenac - nepoznato planinarsko odredište

SLIKA NA NASLOVNICIKuk Stapina na južnom Velebitufoto: Marijo Poslon

SADRŽAJSADRŽAJ

478

Obitelj Novosel 48godina na Japetiæu482

Uspon na Breithorn485

U posjetu Rodici493

SADRŽAJ

11, 2008

Dalmatinskim je planinarima zasigurnojoš uvijek svježe sjeæanje na Dan dal-matinskih planinara 1995. Tu najdražu

manifestaciju priredili su nam tada metkoviækiplaninari, èlanovi PD-a »Šibanica«, a ostat æenezaboravna, kako po dobroj organizaciji, takoi po èinjenici da je to bilo prvo tradicionalnoplaninarsko okupljanje nakon trogodišnjegaratnog prekida. Radost toga planinarskog dru-ženja bila je potaknuta i velikom znatiželjom jerse druženje odvijalo u lijepoj i atraktivnoj neret-vanskoj dolini, koja sve nas podsjeæa na rasko-šno zelenilo i plavetnilo Neretve, slikovita mje-sta u njezinoj delti, nasade mandarina, Naronui štošta drugo, ali ne i na planinu.

Ipak, bili smo na pravoj planini, na Žabi, 11kilometara južno od Metkoviæa. To je dotad za

mnoge bilo nepoznato i novo planinarsko odre-dište.

Kako je danas na Žabi i koliko je posjeæujuplaninari, istražila je ljetos ekipa šibenskoga»Kamenara«. Kao i nekada, doèekali su nas našiprijatelji Metkovèani: legendarni Župa i Goran,koji je, usput reèeno, »po službenoj dužnosti«èlan zagrebaèkog PD-a »Šumar«. Naime, rad PD-a »Šibanica« iz Metkoviæa ugasio se još 2000. ido danas nije obnovljen. Ipak, jezgra »starih«planinara i dalje postoji, sastaju se i planinare,pa postoje potencijali za obnavljanje »Šibanice«,a time i za veæu promidžbu planine Žabe.

Naše odredište bio je Marin vijenac, naja-traktivniji vrh planine, visok 705 m. Do polaznesmo se toèke i ovaj put vozili podnožjem plani-ne, nekadašnjom Napoleonovom cestom, gra-

NAD DOLINOM NERETVENAD DOLINOM NERETVE

GO

RA

N Ž

IVK

OV

IÆ

Marin vijenacZaboravljeno planinarsko odredište

Ante Juras, Šibenik

Vidik s Marinog vijenca naprostranu neretvansku dolinu

ðenom od 1806. do 1809., sada suvremenomasfaltiranom prometnicom. S usponom nismopoèeli iz Mliništa, kao prvi put.

Željeli smo uživati u ljepoti mjestanacaDubravice, Bijelog Vira, Kose i drugih, èije kuæesežu do same rijeke. Iako je bilo ljetno vrijemei sunce je pržilo, s rijeke su dopirali lagan povje-tarac i miris vlage, koji su osvježavali. Taj nasje ugoðaj pratio sve do crkvice sv. Liberana,»službeno« polazne toèke za Marin vijenac.Podsjetila nas je na dan kad smo prvi put kroèiliovom planinom i kad se ispred crkvice okupilonekoliko stotina planinara, doèekanih,pozdravljenih i poèašæenih od mještana sela

Vidonja i Mliništa. Crkvica je sagraðena davne1861., od klesana kamena, i èvrsto odolijevavremenu. Posvoðena je èemerom, pokrivenimkamenim ploèama, a na oltaru je drveni kip sv.Liberana s biskupskom mitrom na glavi, štapomu jednoj i knjigom u drugoj ruci. Na knjizi su trikamenèiæa jer se svetac štuje kao zaštitnik bu-brežnih bolesnika, na što podsjeæaju kamenèiæi.Ugodna okolina crkvice, s pogledom na nizinui Marin vijenac, pravo je odmorište prije ilinakon uspona.

Uspon traje manje od jednog sata, po go-lom i kamenitom terenu, gdje se hladovinamože pronaæi tek u razvijenijoj makiji ili podrijetkim hrastovim stablom. Markacija je davnoizblijedjela, a požar onemoguæio prolazak neka-dašnjim stazama. Naši vodièi smatraju nužnimobnavljanje markacije, iako planinu, osim do-maæih, koji poznaju staze, malo posjeæuju ostaliplaninari. Njih treba svakako vratiti toj zani-mljivoj planini, tim više što su metkoviæki plani-nari iznimnom požrtvovnošæu na Marinom vi-jencu sagradili betonski križ visok èetiri metra.Bilo je to za trajnu uspomenu na Dan dalmatin-skih planinara i radi uvrštavanja te planinemeðu redovita planinarska odredišta.

Marin vijenac dobio je ime po dvostrukomredu kamenih litica koje poput vijenca okružujuvrh. S njega je nezaboravan vidik na prostranuneretvansku dolinu i brižljivo obraðena polja,

na niz osunèanih mjestašaca okruženih zeleni-lom i rijekom i, u daljini, na hercegovaèke viso-ke planine. U tršæacima, poput nekakvih okru-glastih jezeraca, zamjeæuju se plane. To su maleoaze koje lovci naprave sjeèom trske, za odmori radi okupljanja ptica. Tako ih lakše love,naravno, samo one èiji je lov dopušten, za štosigurno imaju dozvolu. Na okolnim uzvišenjimavide se i ilirske gomile (tumulusi), zacijelo ilir-skog plemena Daorsa, koje je naseljavalo ovopodruèje, za što postoje brojni dokazi.

Na putu do vrha nalazi se kraško poljeLokvice. U njemu je izvor vode po kojemu jepolje i dobilo ime. Izvor je nekad bio izdašniji,a sada ljeti presuši, što je sigurno jedan odrazloga zbog kojeg se polje više ne obraðuje.Nad poljem se uzdiže vrh Trovor, izmeðu Mari-na vijenca i najvišeg vrha Žabe, Svetog Ilije(955 m), u masivu Velike Žabe. Zadržavanje navrhu, kod križa što ga je onoga dana planinar-ske sveèanosti posvetio msgr. Marin Barišiæ,nadbiskup splitsko-makarski, inaèe domaæi èo-vjek rodom iz Mliništa, proteklo je u odmoru iugodnu razgovoru. Zakljuèili smo da Marinvijenac ne zaslužuje anonimnost. Planinari Lije-pe naše trebaju ga posjeæivati, a preduvjet jeobnova rada PD-a »Šibanica«.

Nakon silaska poželjeli smo posjetiti Vido-nje, mjesto okupljanja na Dan dalmatinskihplaninara 1995. Slika je danas tužna jer je selo

47911, 2008

Crkvica sv. Liberana u podnožju Marinog vijenca

AN

TE J

UR

AS

Malo planinara zna nešto o planini Žabi koja se nalazi 11

kilometara južno od Metkoviæa, a još manje ih je na njoj bilo

480 11, 2008

napušteno i opustošeno. A bilo je lijepo i za-nimljivo zbog karakteristiène arhitekture u ko-joj sasvim prevladavaju kamen, kamene kuæe,krovne kamene ploèe i suhozidi. Stanovnici suse iselili u dolinu za boljim i lakšim životom.Ista je slika i u Goraèiæima, smještenima meðubrdima, koja dva kilometra od Vidonja. Prisje-æamo se pokojnog Peke, popularnoga Gora-èiæa, planinarima poznatog po gostoljubivostii prièama vezanim uz planinu i neretvanskikraj.

Doživljaj planine treba upotpuniti i turi-stièkim doživljajima. Treba, stoga, posjetitiMetkoviæ i uživati u miru i tišini idilièna gradiæaokružena blagodatima pitome Neretve. Trebavidjeti zanimljivu Ornitološku zbirku s izloženihviše od tri stotine primjeraka ptica koje potjeèuiz moèvara Neretve i obližnjeg Parka prirodeHutovo blato (BiH). Nevjerojatno bogatstvo

ptièjeg svijeta Neretve otkrio je veæ 1858.austrijski biolog Finger, što je potaknulo Dra-gutina Rucnera da 1947. utemelji danas nada-leko poznatu Zbirku.

Treba posjetiti i selo Vid, tri kilometrasjeverozapadno od Metkoviæa, nastalo na teme-ljima stare Narone. Smješteno na brežuljku po-dno kojeg protjeèe rjeèica Norin, ovo je mjestooduvijek znaèilo emporij grèkim i poslije rim-skim trgovcima u dolini Neretve. Narona je na-stala u 5. – 4. stoljeæu prije Krista kao grèkonaselje. U rimsko doba bio je to znaèajan grad,o èemu svjedoèe ostaci foruma, Augusteuma(hram cara Augusta), velikog mozaika i nizadrugih arheoloških predmeta. Dio starih Naro-ninih kamenih spomenika uzidan je u današnjeseoske kuæe i tako saèuvan, a posebno jezanimljiva Erešova kula. Iznimno vrijedan izanimljiv Arheološki muzej Narone, sagraðen

Marin vijenac dobio je ime po dvostrukom redu kamenih litica koje

poput vijenca okružuju vrh. S njega je nezaboravan vidik na

prostranu neretvansku dolinu i brižljivo obraðena polja, na èitav niz

osunèanih mjestašaca okruženih zelenilom i rijekom i, u daljini, na

hercegovaèke visoke planine

Na Marinom vijencu, 705 m

481

»in situ«, na samom arheološkom lokalitetu,skrbi se o šesnaest monumentalnih skulpturarimskih careva i carica, ostatcima zidova igraðevina koje su pripadale antièkoj Naroni idrugom bogatstvu arheološke baštine.

Današnji Vid ima i novijih sadržaja. Iznadmjesta dominira crkva Gospe Snježne, sagraðe-na na »vratima Narone« i na temeljima crkavaiz 15. i 17. stoljeæa. Pored crkve je monumenta-lan bronèani spomenik hrvatskom knezu Do-magoju, rad akademskoga kipara Stjepana Skoka.

Domagoj je na hrvatsko prijestolje stupio869., nakon Trpimira, uèvrstio je svoju vlast na

Jadranskom moru i okrutno se obraèunavao sneprijateljima, pa mu otuda nadimak »najgoriknez Hrvata«. Crkvica sv. Vida, na lijevoj obaliNorina, spominje se u 14. stoljeæu i predstavljaznaèajan arheološki lokalitet. Ako tome pribro-jimo još i užitak vožnje laðom po Norinu, ured-ne nasade slasnih mandarina i gastronomskespecijalitete Vida, onda je jasno zašto trebadoæi i obiæi ovaj kraj.

Svima zainteresiranima obavijesti i vodstvopružit æe, kao i nama, naši dragi domaæini To-mislav Zubèiæ, Goran Živkoviæ te Biljana iŽeljko Mordin.

Ugoðaj s Norina, pritoka Neretve

GO

RA

N Ž

IVK

OV

IÆ

Velebni spomenik knezu Domagoju

AN

TE J

UR

AS

Arheološki muzej Narone smješten je u središtu Vida

AN

TE J

UR

AS

11, 2008

Unedjelju 30. lipnja ove godine, odla-skom Stjepana i Ruže Novosel u miro-vinu, završila je dugogodišnja domarska

služba obitelji Novosel u planinarskom domuna Japetiæu. Sve je poèelo još davne 1960.,toènije 16. svibnja te godine, kada je za domaradošao Stjepan Novosel stariji, zvan Štefac. Onje uspješno i na zadovoljstvo svih posjetitelja ra-dio na Japetiæu, ne samo vikendom, veæ svako-dnevno, cijele godine, tijekom punih 11 godina.To je mnogima omoguæilo da provedu diogodišnjeg odmora na svježem zraku Japetiæa, usvim godišnjim dobima, uz izvrsnu prehranu iposlugu.

Štefca nasljeðuje njegov sin Stjepan mlaði(Štef), koji je oženio Ružu Diamiæ iz Malog Li-povca, kæer tada meðu planinarima poznateTažice, dugogodišnje kuharice na Japetiæu, jošiz doba prvih radova na izgradnji planinarskogdoma. Tažica je sve vrijeme gradnje doma, uskuèenim uvjetima gradilišta, kuhala majsto-rima svih profila. Treba naglasiti da je svako-dnevno pješke jutrom dolazila iz MalogLipovca, a naveèer se vraæala kuæi. I poslije,kada je dom bio izgraðen, radila je u kuhinjikod svih domara i postala stalno prisutna ipopularna osoba na Japetiæu.

Štef Novosel i njegova supruga Ruža vodedom na zadovoljstvo mnogih planinara sve dodanašnjih dana i svog umirovljenja. Bili su po-

znati po susretljivosti prema svim posjetiteljimadoma, a posebno po svojim specijalitetima, pri-mjerice mesu »a la vild s kroketima«, raznimgibanicama, a posebno po domaæoj »èuvenojpatki s mlincima« (citat iz èlanka »Zašto plani-nariti« iz ovogodišnjeg broja 7-8 »Hrvatskogplaninara«). Uza sve to, povremeno, kada jedruštvo bilo veselo, Štef bi svojom tamburicom

482 11, 2008

PLANINARSKA POVIJESTPLANINARSKA POVIJEST

Obitelj Novosel 48 godina na Japetiæu

Mirko Kos, Jastrebarsko

Stjepan Novosel st. (Štefac) – prvi domar na Japetiæu iz obitelji Novosel

Štef Novosel i njegova supruga Ruža vodili dom na zadovoljstvo

mnogih planinara, sve do današnjih dana i svog umirovljenja. Bili

su poznati po susretljivosti prema svim posjetiteljima doma, a

posebno po svojim specijalitetima

48311, 2008

znao podiæi raspoloženje. Mnogi su planinaridolazili vikendom na Japetiæ da uz hodanje isvjež zrak uživaju u dobroj Ružinoj hrani i lju-baznosti cijele obitelji. Sada je, na žalost, zavr-šila 48-godišnja tradicija domarstva obitelji No-vosel na Japetiæu i život u planini po svimvremenskim uvjetima.

Mnogima je poznata popularna obitelj Vu-kušiæ, domari na Zavižanu, »najviša obitelj uHrvatskoj«. Vukušiæi su gore veæ 46 godina, alibez obzira na neusporedivost vremenskih prili-ka na Velebitu i Japetiæu, naši Novoseli za sadadrže rekord s punih 48 godina. Želimo obiteljiVukušiæ da obilno nadmaši taj rekord, na zado-voljstvo svih nas koji ih posjeæujemo.

Na kraju, da bi mnogobrojni posjetiteljidoma na Japetiæu saznali nešto više o Ruži iŠtefu, makar i sada na završetku njihove službe,iznijet æu barem nekoliko podataka. U Štefo-vom rodnom Èrnilovcu, prigradskom naseljuJastrebarskog, imaju uz lijepu kuæu i prostranogospodarsko dvorište, dva velika vrta s vodomiz bunara dubokog 40 metara i vodotornja visi-ne tri metra. Na suvremen naèin, navodnjava-njem kap po kap, uzgajaju sve vrste povræa.Tako su planinari na Japetiæu jeli zaista pri-rodnu i zdravu hranu, tim više što su tako pri-

Ruža (u mlaðim danima) sa svojom majkom Tažicom naJapetiæu

Planinarski dom »Žitnica« na Japetiæu prije dvadesetak godina

FRA

NJO

NO

VO

SE

L

Mnogi su planinari dolazili

vikendom na Japetiæ da uz

hodanje i svježi zrak uživaju u

dobroj Ružinoj hrani i

ljubaznosti cijele obitelji

rodnim uzgojem hranili i perad. Uza sve to,Štef, kao vrstan majstor stolarske struke, uzsvakogodišnje redovno održavanje planinar-skog doma, tijekom zimskih mjeseci izraðujeprekrasan namještaj, kojim je opremio cijelusvoju kuæu, a uz to je izradio i sve drvene dije-love na kuæi, od stubišta do balkonskih i dvoriš-nih ograda te klupa i stolova na terasi. U dvo-rištu je preuredio staru drvenu kuæu u maliugostiteljski objekt, u kojem æe vjerojatno na-staviti istu djelatnost te gostiti prijatelje, pozna-

nike i namjernike svojim i supruginim delici-jama.

Za oproštaj od planinara, Ruža i Štef suposljednje nedjelje svog rada u domu na Jape-tiæu priredili besplatnu gozbu za sve izletnike.Bilo je obilje svega za jelo i piæe, i tako su do-stojanstveno završili svoju službu na Japetiæu.

Još mnogo godina ostat æe obitelj Novoselu sjeæanju velikom broju planinara. Teško æemoih u našim mislima, ali i u stvarnosti razdvojitiod Japetiæa.

Ruža i Štef u kuhinji doma na Japetiæu

Dom na Japetiæu – popularnoodredište u svako doba godine

Alpe, svijet bjeline i èetiritisuænjaka usrcu Europe! I mi želimo osjetiti tu lje-potu i udahnuti zrak iznad 4000 metara,

koji ima poseban miris i svježinu – miris kojiomamljuje i svježinu koja prodire u dušu. Nasdvojica, otac i sin, lako smo se dogovorili da ulipnju krenemo na jedan od najsnježnijihalpskih vrhova – Breithorn (4165 m).

Breithorn ima tri istaknuta vrha: orientale,centrale i occidentale (istoèni, središnji i za-padni). Nalazi se na talijansko-švicarskoj gra-nici i jedan je od 82 alpska vrha viša od 4000metara. Sa švicarske je strane pristup vrlozahtjevan i rezerviran za iskusne alpiniste. Do-duše, sa švicarske se strane može iz Zermattadoæi žièarom do Malog Matterhorna, a odatleje do vrha oko sat i pol hoda. Mnogo je jedno-stavniji i laganiji planinarski pristup s talijanskestrane, iz mjesta Breuil Cervinia (ukupno 7 satihoda, a ako se put skrati žièarom, 3 sata hoda).

Matterhorn s razglednica i bombonaDa bi se od Zagreba stiglo do Val d'Aosta,

treba prevaliti 810 kilometara kroz Sloveniju isjevernu Italiju. Val d'Aosta je dolina koja sepruža od predgraða Torina do padina MontBlanca. Od davnina je bila jedna od glavnihtrgovaèkih poveznica izmeðu Italije, Francuskei Švicarske. Prije su se za prelazak preko Alpakoristili prijevoji Veliki i Mali San Bernard, adanas je put lakši jer postoje tuneli ispod MontBlanca i Telliera.

S autoceste silazimo u mjestu St. VincentChatillion i upuæujemo se prema mjestu Breuil-Cervinia. Cervinia se nalazi na visini od 2000metara, a danas je središte elitnoga zimskogturizma u podruèju Matterhorna – nešto kaoZermatt u Švicarskoj, ali na talijanski naèin. Uljetnim mjesecima Cervinia se odmara odprometnih kolapsa i skijaških gužvi, ali pruža

uporište planinarima i alpinistima za uspone naMatterhorn (4478 m), Breithorn (4165 m) iliistoèniji Lyskamm (4527 m) te ostale vrhove uskupini Monte Rose. Iako se u mjestu u ljetnimmjesecima može noæiti u hotelima za dvadese-tak eura po osobi, zaustavili smo se 10 kilome-tara prije Cervinije u mjestu Valtournenche –Glair i prenoæili u autokampu. Taj maleni kampima sve potrebno, a èist je i jeftin. U blizini senalazi i jezero »Lago Blu«, odakle se pružavidik na Matterhorn kakav se viða na razgled-nicama i omotima èokoladica i bombona.

Prvoga nam je dana cilj uspon iz Cervinijedo planinarskog doma »Teodulo« na samojtalijansko-švicarskoj granici, na istoimenomprijevoju (3317 m). Tri su moguænosti za uspondo Teodula: pješice po planinarskoj stazi broj15 (oko 4 sata hoda, završni dio po snijegu),žièarom iz Cervinije do Plain Maison (2554 m)pa dalje pješice po stazi broj 15 još 2 sata hodaili žièarom do poèetka Plateau Rosa na 3400 mi još pola sata hoda do planinarskog doma.

Jutro koje ništa ne obeæavaBudimo se u kampu, na žalost uz kišu.

Mrzovoljno doruèkujemo u šatoru i gledamoobližnje vrhove nadajuæi se da æe se vrijemeproljepšati. I doista, kako to obièno biva uAlpama, nakon pola sata kiša prestaje, oblacinestaju i zabljesne sunce. Užurbano se pakira-mo stavljajuæi u ruksake samo neophodno, nezaboravljajuæi konope, karabinere, cepine, šta-pove, dereze i sve ostalo za penjanje po lede-njaku.

U Cerviniju stižemo razmjerno kasno i nainformativnom pultu pored donje postaje žièareraspitujemo se kakvo je stanje iznad 3000 me-tara. Prognoza je dobra, ali savjetuju nam da neidemo pješice veæ da se uspnemo žièarom doPlateau Rosa jer æemo inaèe zapasti u mekan

48511, 2008

Otac i sin na Breithornu!Boris Lanèa, Hrvatski Leskovac

snijeg. Ne želimo izazivati nesreæu i uz plaæanjepaprene cijene za žièaru (povratna karta stoji22 eura!) stižemo nakon dvadesetak minuta nanjezinu gornju postaju. Predivan vidik naMatterhorn, naš cilj Breithorn i na skijalište(ledenjak Teodulo), koje se spušta prema Zer-mattu.

Važna napomena: za dolazak na PlateauRosa potrebna je putovnica, koju uz planinar-sku iskaznicu morate cijelo vrijeme imati kodsebe. To je potrebno jer se nalazimo na samojtalijansko-švicarskoj granici i jer uspon vodimalo kroz Italiju, malo kroz Švicarsku.

Stavljamo dereze, navlaèimo gamaše ivadimo štapove te se upuæujemo prema plani-narskom domu »Teodulo«. Savjet iz Cervinijepokazao se dobrim: ledena se kora veæ poèelatopiti i povremeno upadamo u snijeg do koljena.Pouka za sutra: na uspon prema vrhu trebakrenuti što ranije.

Planinarski dom Teodulo je, blago reèeno,»limena konzerva« na 3317 metara, koja je2004. djelomièno obnovljena. O domu se skrbiClub Alpino Italiano – sekcija Torino. Zapadnije dio doma predivan jer je obnovljen (restoran,sanitarni èvor i terasa) i zapravo je namijenjenturistima i skijašima. Stari dio, koji gleda našvicarsku stranu, i spavaonice ostali su kakvi subili i prije. Kreveti i madraci su trošni, ali sve jeèisto i uredno. Posteljinu ili vreæe za spavanjetreba ponijeti sa sobom.

Domarka nas lijepo doèekuje i odmah napoèetku razgovora doznajemo da Hrvati baš nezalaze èesto u dom. Rekla nam je da se sjeæaplaninara iz Splita koji je tu bio prije nekolikogodina. Noæenje je potrebno rezervirati jer jevelika gužva. Naime, dom se nalazi na ruti»Tour de Monte Rosa«, kojom se kreæe mnogoljudi. Mi smo rezervirali noæenje mnogo prije itome vjerojatno možemo zahvaliti to što smo

486 11, 2008

BO

RIS

LA

NÈ

A

Matterhorn u svitanje

Breithorn se nalazi na talijansko-švicarskoj granici, jedan je od 82

alpska vrha viša od 4000 metara – i jedan od najboljih vidikovaca

dobili ugodnu dvokrevetnu sobu iz koje se èakpruža vidik na naš cilj – Breithorn.

Vrijeme nakon ruèka provodimo uživajuæiu vidicima koji se šire na sve strane, upijajuæisunèeve zrake, razgovarajuæi s drugim planina-rima i provjeravajuæi opremu za sutrašnji uspon.Veèera je u 19 sati: tjestenina (ipak smo u Ita-liji), peèenka s povræem i desert. Sve je ukusnoi obrok je dovoljno obilan (veèera, noæenje isutrašnji doruèak, ukupno 45 eura po osobi).

Najmlaði posjetitelj BreithornaDrugi dan ustajemo u 4:30, doruèkujemo,

oblaèimo se, odmah stavljamo dereze, nave-zujemo se i nakon pogleda na toplomjer (uzvjetar, osjeæaj hladnoæe –10 oC) poèinjemo sepenjati.

Snježno-ledena kora drži pod derezama,èuje se samo zvuk krckanja leda i za namaostaju male rupice na površini. Odmah ispoddoma prelazimo prijevoj Colle di Teodulo, izla-zimo na ledenjak Theodulo i slijedimo tragoveski-jeta do Testa Grigia. Nakon 30 minuta hoda

od planinarskog doma »Teodulo« stižemo dodoma »Guide Alpine« (3480 m). Skreæemo lije-vo i prelazimo preko skijaških staza podno vrhaGobba di Rollin (3899 m) na dijagonalnu stazukoja nas vodi do Plateau Rosa. Skijaša u ovodoba nema. Sunce je veæ obasjalo ledenjak idobro je da smo krenuli rano.

Nakon 40 minuta hoda stižemo do beskraj-no velikoga Plateau Rosa. Njega treba prepri-jeèiti po dijagonali do južne padine Breithornaoccidentale, gdje poèinje završni uspon. Do ovese toèke može doæi i žièarom iz Zermatta uz jošpola sata hoda.

Vrijeme je sunèano, a vjetar rastjeruje ju-tarnje oblake. Hodanje kroz more zasljepljuju-æe bjeline bez zaštitnih naoèala bilo bi neizdr-živo. Kroz tišinu se èuje samo krckanje leda podderezama. Ispred nas, završni je uspon poèelopet-šest skupina planinara u navezima, moždadvadesetak njih ukupno. Iza nas, još u daljini,nazire se još nekoliko naveza.

Paolo i ja smo u tandem navezu. Sami. IakoPaolo ima samo jedanaest godina, odluèio sam

487

BO

RIS

LA

NÈ

A

Plateau Rosa – more bjeline na 3900 metara

11, 2008

se na tandem navez. Ispred same završne strmi-ne, nagnute oko 40 – 45 stupnjeva, staza seraèva. Postoje dvije moguænosti: lijevo u dva-trizavoja do vrha ili desno do samoga vršnog gre-bena. Lijeva opcija djeluje sigurnije jer je stazamjestimièno ukopana do snijega ispod ledenekore i izgleda dobro.

Zastajem svakih petnaestak metara èeka-juæi Paola. Tandem navez s jednim osiguranjemoduzima prilièno vremena. Napredujemopolako, ali sigurnost je važnija od svega.

Dosežemo 4000 metara. Vjetar se pojaèava.Vrh je blizu – ali još daleko. Prvi znak visinskebolesti: blaga muènina. Radimo po desetakkoraka i zastajemo. Nedostaje nam kisika, ali

488

Breithorn (4165 m)

BO

RIS

LA

NÈ

A

Sa švicarske strane pristup je

vrlo zahtjevan i rezerviran za

iskusne alpiniste. Mnogo je

jednostavniji i laganiji

planinarski pristup s

talijanske strane iz mjesta

Breuil Cervinia

Otac Boris i sin Paolo Lanèa na vrhu Breithorna

11, 2008

BO

RIS

LA

NÈ

A

ima nešto posebno u tom zraku iznad 4000 me-tara, nešto što prodire u dušu, daje nam snagui još nas više povezuje.

Razmjenjujemo poglede; možemo mi to!Još dvadeset minuta i na vršnom smo grebenu.Vjetar brije, posljednji koraci i... na vrhu smoBreithorna, 4165 metara iznad razine mora.

Èestitamo sami sebi, zahvaljujemo planiništo nas je tako lijepo primila i dopustila nam dauživamo u vidicima koji se pružaju na svestrane. Sve je ovdje tako blizu, a tako daleko:Matterhorn, Monte Rosa, Castor, Mont Blanc,Gran Paradiso... Okreæemo se prema jugu, pre-ma padini kojom smo se uspeli. Vide se maletoèkice u dubini na Plateau Rosa, planinari kojise još penju. Na sjevernoj strani je dubina od1200 metara, pogled na led Gornergletschera iFindelngletschera. Po istoènoj strani nailazidruštvo planinara iz Münchena. Stiže do nas.Prvi put se vidimo, no grlimo se kao stari prija-telji.

Ne osjeæam više vjetar koji puše; zaboraviosam na sve brige iz svakodnevnog života. Vri-jeme je stalo. Lebdim ovdje, na visini veæoj od4000 metara, u svojem svijetu. Uživam u tre-nutku koji me ispunjava i ne mislim ni na štodrugo (carpe diem – memento mori)!

Pristiže još planinara, na vrhu pomalo na-staje gužva. Slikamo se i poèinjemo sa spušta-njem. Za silazak na Plateau Rosa koristimo seistim putom. Planinari koji nam dolaze ususretèestitaju Paolu. Toga je dana zasigurno bionajmlaði planinar koji je osvojio jedan èetiriti-suænjak. Najljepšu èestitku dobio je od jednogaTalijana, koji nas je najprije pitao odakle smo.Odgovorili smo mu da smo planinari iz Hrvat-ske, na što se okrenuo prema Paolu i rekao:»Nije toèno da si planinar iz Hrvatske; prešaosi granicu od 4000 metara i postao si alpinist izHrvatske«. Eto kako se postaje alpinist natalijanski naèin!

48911, 2008

Silazak – u pozadini Matterhorn

Nije na planinarima da se guraju uprav-ljati šumama ili parkovima, nije èak nida previše prigovaraju onima koji tamo

(ne) djeluju, ali svakako imaju pravo znati štose dogaða sa šumama kojima prolaze. A da senešto dogaða, oèito je, zapravo najoèitije posje-titeljima sjevernog Velebita koji se od Carevekuæe na Begovaèi upute prema zlosretnom Lu-benovcu. Najprije æe hodajuæi cestom primije-titi s desne strane skupine suhih stabala, a zatims lijeve nekoliko poveæih, svježe posjeèenihèistina. »Opet su šumari poharali šumu«, pomi-slit æe. Zaista ima ljudi koji ozbiljno misle da sušumari blesavi i samo èeznu da unište ono odèega žive. Izbit æe naposljetku na prekrasni ze-leni Lubenovac, do tužnih ostataka spaljeneplaninarske kuæe i pogledati preko njih na zele-nilo goleme lubenovaèke livade, koja je ove

razmjerno vlažne godine uistinu zelena. No,nešto æe biti neobièno na toj mnogima pozna-toj slici: zelenoga smrekovog okvira oko livadeviše nema, samo strše suha stabla, a na obron-cima Krajaèeva kuka vidi se i bijelo kamenje.

Sve je to slika napada smrekova potkornja-ka, kukca koji inaèe mirno živi na trulim i bole-snim stablima, ali kad mu se stvore uvjeti, za tilise èas namnoži i više ne bira je li drvo zdravo ilibolesno. Napada i buši sve smreke redom, i tou krugovima – stoga se vide cijele skupine suhihstabala. Kad se skupina osuši, ekipa potkor-njaka ide dalje i po nekoliko kilometara, pritomse usput i geometrijski šireæi, pa ponovnonapada.

Da, to znaèi da æe smreke u njihovu do-metu nestati ne poduzme li se što, a šumaripokušavaju upravo to uklanjajuæi zaražena stabla

490

ZAŠTITA PRIRODEZAŠTITA PRIRODE

Šumski potkornjak Ips typographus L.

Šuma ili potkornjaci,pitanje je sad

Branko Meštriæ, Zagreb

11, 2008

ALA

N È

AP

LAR

prije no što se zaraza proširi. Otuda i one oveæeèistine lijevo od ceste. To su bili èisti smrekoviodjeli s kojih su sve smreke sklonjene, i zrele imlade.

No, što je s onim skupinama suhih stabaladesno od ceste? Desno od ceste su površineNacionalnog parka Sjeverni Velebit, a u nacio-nalnim parkovima ne gospodari se po pravilimašumarske struke i Zakona o šumama, veæ poZakonu o zaštiti prirode i po vrlo ekstenzivnimprincipima zaštite – proglasi zaštiæenim i ništane diraj – pa što Bog da. Kao da šuma nije živorganizam, veæ neki artefakt koji se može stavitipod stakleno zvono...

Dakle, kako stvari sada stoje, uprava Na-cionalnog parka neæe djelovati protiv svojihnapasnika pa oni imaju prigodu nesmetanorazvijati svoju djelatnost i nesmetano se širitiParkom, tako da æe, ne dogodi li se nešto po-

sebno, svi njezini prostori ostati bez smreke. Svisu izgledi da se ni po prestanku »epidemije«smreka neæe vratiti na ove prostore jer sejednostavno ne može obnoviti na podlogama splitkim tlima, za vegetacijskog razdoblja vrlosušnim, èak ni pošumljavanjem, a pogotovo nesama od sebe. Na njeno æe mjesto doæi vitalnijai otpornija bukva i bit æe zeleno – ali to je nekadruga slika.

Sreæa je da priroda zna zalizati svoje rane.Zapravo, vjerojatno je da æe ipak i naši potomcividjeti onu prvotnu sliku Lubenovca u smre-kovu okviru. Kad se stvore uvjeti, vratit æe se ismreka – za kojih 300 – 400 godina.

Smrekov potkornjak – Ips typographus L. –pošast je današnjice smrekovih šuma. Osobitoje èest u zemljama srednje Europe i Skandina-vije, koje su bogate smrekovim šumama, èestoi u monokulturama. U tim se zemljama veæ

49111, 2008

Veliki Lubenovac – lijepo, zaštiæeno, upravo idealno hranilištešumskih potkornjaka – a smreka ubrzano odumire

U Nacionalnom parku ne gospodari se po pravilima šumarske

struke i Zakona o šumama, veæ po Zakonu o zaštiti prirode i po vrlo

ekstenzivnim principima zaštite – proglasi zaštiæenim i ništa ne

diraj – pa štao Bog da. Kao da šuma nije živ organizam, veæ neki

artefakt koji se može staviti pod stakleno zvono...

desetljeæima bore i nastoje suzbiti toga štetnika.Nakon krajnje suhe 2003. godine bilo je zaoèekivati da æe se njegova populacija ekstrem-no poveæati i u Hrvatskoj.

Ips je tipièno sekundarni štetnik, tj. napadaoslabljena stabla, a tih nakon suše ne nedostaje.No, kad brojnost populacije premaši i pragotpornosti vitalnih smreka, ips se u nekim pre-djelima uèas preobrazi u primarnog štetnika inapada sve redom. Najugroženije su trenutnošume u senjskoj upravi šuma, i to gotovo cijelagospodarska jedinica Begovaèa i dobar dio jedi-nice Lubenovac, a posebno šume NP-a SjeverniVelebit. Simptomatièno je da su napadnute išume na lièkoj Kapeli uz granicu s NP-om Plit-vièka jezera, pa Šumarije Plaški uz slunjski poli-gon. Èini se da su potkornjaci u zaštiæenimpodruèjima pronašli odliènu bazu gdje se mogunesmetano razmnažati i napadati okolne go-spodarske šume.

Uoèivši problem, proljetos su se upravo naLubenovcu i Štirovaèi, a pod vodstvom prof. dr.

Borisa Hrašovca, našega vrhunskog specijali-sta za potkornjake, okupili šumari praktièari iznanstvenici, ljudi iz Nacionalnog parka,Državnog zavoda za zaštitu prirode i Ministar-stva kulture, kao i šumarske inspekcije. Svi susvjesni neodrživosti sadašnjega stanja, naroèitouzaludnosti borbe šumara na svom podruèjudok se preko ceste u zaštiæenim podruèjimaništa ne èini u žarištima epidemije. TrenutnoZakon o šumama i Zakon o zaštiti prirode svo-jom neusklaðenošæu onemoguæuju bilo kakvozajednièko djelovanje šumara i zaštitara, apitanje je hoæe li nadležni Državni zavod zazaštitu prirode uspjeti provesti ikakve izvan-redne mjere prije nego potkornjaci uèine svojei unište jedan od kljuènih fenomena zbog kojihje nacionalni park i proglašen – prekrasnešume. S druge strane »crte razdvajanja« šu-mari obeæavaju da æe se i dalje boriti i suzbijatinapasnika, uz neminovne velike štete odskupih radova na velikim površinama i sjeèenezrelih stabala. Ako žarište epidemije na tajnaèin uspiju zadržati na ovom prostoru, vje-ruju da æe spasiti Štirovaèu, najznaèajniju inajljepšu smrekovu šumu u Hrvatskoj.

Planinarima ostaje da i dalje hodaju šuma-ma, negoduju zbog poveæanog broja sjeèina,

èistina na kojima je nekad rasla smreka, to jestda se naviknu na nove sive pejzaže u zaštiæenimprostorima. Zazelenjet æe ih opet za koje deset-ljeæe bukva, vratit æe se i smreka za koje sto-ljeæe. Tako to valjda mora biti u prirodi jer svesu to ipak prirodni procesi. Ili ipak i naša civi-lizacija ima neki utjecaj èak i na najzaštiæenijimprostorima – oneèišæenjem zraka utjeèe naklimu.

Je li tamo zaista sve prirodno i treba li sveprepustiti da se razvija kako zna i može? Da jebilo dogovora i koordiniranog djelovanja šuma-ra i zaštitara, epidemija se možda mogla izbjeæiili barem ogranièiti. No, dok ljudi tek razmišlja-ju kako uskladiti zakone, potkornjaci ih neèitaju, veæ nesmetano djeluju – samo po svojimnagonima trenutno se prilagoðavaju stvarnomstanju. Blago si ga njima, ne moraju paziti ni nagranice, ni pitati ministarstva za mišljenja. Kadbi samo znali èemu imaju zahvaliti za blaženimir i pravi mali raj za razmnožavanje »desno odceste«!?

492 11, 2008

Osušeno stablo smreke u Hajduèkim kukovima

FRA

NJO

NO

VO

SE

L

Julijske su Alpe èesto odredište hrvatskihplaninara. Atraktivni vrhovi, zanimljive idobro obilježene planinarske staze, a usto

lijepi planinarski domovi, uvijek nas iznovaoduševljavaju. Sve to obilazimo i osjeæamo»izbliza«, no mnogi ne znaju kako taj dioslovenskih Alpa izgleda »iz malo daljega«.Posjet Spodnjim Bohinjskim gorama sigurno æevam dati odgovor i na to pitanje.

Nakon temeljitih priprema, èitanja litera-ture i pregledavanja planinarskih karata, potak-nuti zajednièkim tradicionalnim susretomplaninara željeznièara Slovenije i Hrvatske naVogaru, krenuli smo na Rodicu. To je jedan od

najviših i najposjeæenijih vrhova te alpskeskupine, kojem samo 34 metra nedostaju dodvije tisuæe metara visine. No, ništa zato, nepatimo zbog brojki.

A kako doæi do Rodice? Za poèetak smobili malo i konformisti. Od Ukanca pokrajBohinjskog jezera na visoravan Vogla, na oko1540 metara, vozi suvremena gondolska žièara,po slovenski – nihalka. I osim što nas brzinomod 33 km/h u samo nekoliko minuta digne zagotovo 1000 metara, stvarno se njiše. Nije bašugodno njihati se iznad provalije, ali tješimo seonom starom izrekom: »Kako svima, tako inama!« Za 10 se eura isplati, jer ta cijena

493

SLOVENSKE ALPESLOVENSKE ALPE

DA

MIR

BA

JS

U posjetu RodiciPlaninarski užitci na Spodnjim Bohinjskim gorama

Damir Bajs, Zagreb

Vidik s Rodice na Šiju, Vogel i Krn

11, 2008

ukljuèuje povratnu kartu te u nastavku vožnju»sedežnicom« do Orlovog roba. Na našu žalost,doznajemo da æe potonja proraditi tek za tridana, kad završi remont nakon skijaške sezone.Ponekad nije dobro uraniti.

Nakon dolaska do gornje postaje žièare,tlak u ušima izjednaèava se uz kavicu u obliž-njem planinarskom domu »Merjasec« (u prije-vodu na hrvatski: vepar). S terase doma lijepose vide èitav greben i istaknuti vrhovi SpodnjihBohinjskih gora. Jedan je od tih vrhova i Ro-dica. Lijepo se vidi pravilan piramidalan oblikvrha, èije padine pružaju pravi užitak skijašimakoji vole turno skijanje. Istoèno od Rodicepruža se greben koji vodi prema vrhuRaskovcu i dalje prema Èrnoj prsti. Zapadnood Rodice greben je mjestimièno vrlo uzak, anjime se može iæi prema vrhovima Šiji (1880m), Vogelu (1922 m), Vrhu nad Škrbinom(2054 m) i Velikom Bogatinu (2008 m), sve doKrna na krajnjem zapadu. Ispod grebena sjužne strane guste su šume izmeðu PlanineSuhe i Poljane. Te su padine vrlo strme, amjestimièno iz njih strše stijene, pa je prilaz sjuga mnogo zahtjevniji. Duž èitavoga grebenaod Velikog Bogatina do Èrne prsti proteže setrasa Slovenske planinske poti (br. 1), najpo-pularnije slovenske obilaznice. Stoga je Rodicaèesto posjeæen vrh.

Mi smo pošli trasom koja vodi ispod žièareprema vrhu Šiji. Put je zapravo skijalište, kojeljeti, kada nema snijega, izgleda kao grub,mjestimice strm kamenjarski prilaz, pa postojimoguænost klizanja. Za jedan sat stiže se dogornje postaje »sedežnice«. U dvadesetak mi-nuta, što kroz kamenje, što kroz nisku kleko-vinu bora, eto nas na križanju staza: lijevo naRodicu, ravno uzbrdo na Šiju, a desno na Vogel.Na tom se mjestu valja okrenuti i uživati uvidiku na Julijske Alpe. Kao na dlanu vide seMangart, Jalovec, Kanjavec, Rjavina i Mišeljvrh, a nad svima dominira Triglav. Kraj jelipnja, ali bjelina snijega još dominira, iako seradi o južnim padinama. Kako li je tek sa sje-verne strane! Oèito je da je protekla zima obilo-vala snijegom pa æe mu trebati još mjesec danada se otopi.

Kreæemo u istoènom smjeru. Da ne bi svebilo »kao po špagici«, pobrinula se priroda.

Staza se zbog konfiguracije terena prvo znatnospušta, djelomièno po manjem siparu, pa krozklekovinu. U pola sata eto nas na prijevoju ÈezSuho. Staza se nekoliko puta penje i spušta, aRodica se èini sve daljom. No, to je samooptièka varka. S otvorenog su grebena vidicinezaboravni.

Ubrzo smo na samom podnožju Rodice.Oko nas je sve plavo od kluzijevih encijana kojisvoje cvjetove poput okrenutih kišobranèiæa

494 11, 2008

DA

MIR

BA

JS

nude suncu i našim pogledima. Tako valjdapriroda ljepotom nagraðuje naš trud i upornost.

Posljednjih pola sata jednakomjernog uspo-na po livadama i sitnom kamenju dovodi nas navrh, visok 1966 metara. Zaista velièanstveno!Vidik je èudesan na sve strane. Naravno, trebaimati i sreæe s dobrim vremenom. Oko nas jebilo 360 stupnjeva ljepote. Posebno me se doj-mio oštar greben i prema istoku i prema zapa-du. To je zapravo prirodan zid koji svoju južnu

stranu štiti od hladnih sjevernih vjetrova. Našedivljenje nakratko prekidamo kako bismo uti-snuli žig za uspomenu. Nekoliko desetaka foto-grafija što sam ih snimio na vrhu mogu tekmanjim dijelom doèarati viðeno.

Rodicu bih preporuèio svim planinarima sdobrom kondicijom i željom za užitkom kojimože pružiti planinarenje. Vidici i ljepota pri-rode odgovor su na pitanje zašto volimo plani-nariti, a toga na Rodici ima u izobilju.

49511, 2008

Vidik s Rodice na zapad

496 11, 2008496

PLANINARSKI KALENDARI ZA 2009. GODINUHrvatski planinarski savez tiskat æe ove jesenidva planinarska kalendara za 2009. godinu:

1. HRVATSKE PLANINE 2009. – 135 GODINA HRVATSKOGPLANINARSTVA. Ovaj atraktivni zidni kalendar donosiodabrane slike iz hrvatskih planina, naših najboljih plani-narskih fotografa. Uz slike iz planina, u njemu æe bitiobjavljen pregled svih znaèajnijih planinarskih akcija usljedeæoj godini i najnoviji adresar èlanica HPS-a. Urednikkalendara je Alan Èaplar.

2. HIMALAJA I MOUNT EVEREST 2009. Najavljujuæi hrvatskužensku ekspediciju koja æe sljedeæe godine pokušati usponna najviši vrh svijeta, ovaj kalendar donosi slike pomnoodabranih himalajskih motiva, slike s ekspedicije na ChoOyu 2007., a uz slike je i niz znaèajnih datuma izhrvatske i svjetske planinarske i alpinistièke povi-jesti te adresar udruga èlanica HPS-a. Urednikkalendara je Darko Berljak.

49711, 2008 497

Format kalendara je 48×33 cm, a kao i prošlihgodina, tvrda poštanska omotnica štiti kalendareod ošteæenja na putu do naruèitelja. Cijena jednogakalendara jest 35 kuna, a za narudžbe od 10 i višeprimjeraka preko planinarskih društava odobravase popust od 20% (u društvu se sastavi popis inarudžbom društva naruèuje se odreðen brojkalendara, a HPS društvu potom šalje raèun). Unarudžbi (telefonskoj, faksom, poštom ili putem e-maila) treba naznaèiti koji kalendar naruèujete te hoæe li se kalendar izravnopreuzeti u Uredu HPS-a ili ga treba slati poštom. Šalje li se kalendar poštom, u raèun æebiti ukljuèeni i pripadajuæi poštanski troškovi.

Informacije i narudžbeH R V A T S K I P L A N I N A R S K I S A V E Z

Kozarèeva 22, 10000 Zagreb, tel./fax 01/48-24-142, tel. 01/48-23-624www.plsavez.hr, e-mail: hps@plsavez.hr

Još dok sam živio u Italiji slušao sam i èitaoo podzemnom sustavu Piaggia Bella, jednomod najveæih u zemlji. Susjednoj Labassi po-

sveæen je èitav jedan broj èasopisa Speleologia,glasila Talijanskoga speleološkog saveza, naj-poznatijega talijanskog speleološkog èasopisa.Oèaravajuæa moguænost da bi se spajanjem tihdvaju speleoloških objekata mogla dobiti najdu-blja i najduža špilja u zemlji bila je dovoljna daèitavu prièu trajno zapamtim.

Na žalost, postojala je tada i još jedna okol-nost koja mi nije dopuštala da zaboravim Mar-guareis, kako se naziva taj dio Alpa, i njegove

podzemne ljepotice. Æudljiva klima èitave re-gije, nad kojom se sukobljavaju alpske i sredo-zemne ciklone stajala je u ljeto 1990. života èakdevetoricu iskusnih speleologa. Izmeðu torin-skih i imperijskih speleologa (Imperia = gradu Italiji, nedaleko od Genove) oduvijek su po-stojali stanoviti antagonizmi, ali ih je tada poti-snula odluènost u pokušaju otkrivanja možebit-nog spoja Labasse i Piaggia Belle. U jednoj odakcija traženja spoja ili barem približavanja tihdviju špilja okupilo se èak dvanaest najpozna-tijih speleologa iz obaju klubova. Istraživaèi uLabassi, pod vodstvom speleologa iz Imperije,

498 11, 2008

SPELEOLOGIJASPELEOLOGIJA

Spašavanje iz podzemnogsustava Piaggia Bella*

Igor Jeliniæ, Karlovac

Dana 8. kolovoza 2007. Igor Jeliniæ Jela, jedan od najiskusnijih i najboljih hrvatskihspeleologa, istraživao je s talijanskim kolegama velik podzemni sustav Piaggia Bella u Italiji.Na razmjerno laganom dijelu poskliznuo se i pri padu slomio nogu te ozlijedio rame. Otvo-reni prijelom noge velik je problem i u gradu, a u jami na dubini od 300 metara i èetirikilometra daleko od ulaza to je, najblaže reèeno, dramatièan dogaðaj.

Spašavanje koje je uslijedilo danima je bilo jedna od glavnih vijesti u hrvatskim, ali isvjetskim medijima. Nije ni èudno, jer su talijanski kolege iz Corpo Nazionale SoccorsoAlpino e Speleologico (Nacionalna gorska služba spašavanja) izvele dosad najveæu speleo-lošku akciju spašavanja u svijetu. Više od stotinu i pedeset spašavatelja gotovo se èetiridana borilo za svaki metar duljine i visine. Igor Jeliniæ iznesen je na svjetlo dana 12. kolo-voza 2007. u 13:34.

U nastavku možete proèitati kako je Jela doživio i proživio spašavanje, o èemu jerazmišljao, kako je gotovo èetiri dana funkcionirao zavezan u nosilima, je li spavao, kakoje obavljao nuždu i još desetke »sitnih« pojedinosti. Posrijedi je iznimno zanimljivo štivo,istovremeno i dramatièno i zabavno. Jela je i sam spašavatelj pa je vrlo dobro razumionapore talijanskih kolega i ovo je njegova svojevrsna zahvala za sve što su napravili.

Hrvoje Dujmiæ (HGSS)

* Autorski tekst jednog od najiskusnijih hrvatskih speleologa Igora Jeliniæa o nesreæi koja ga je zadesila ljeti 2007. objavljenje na web-stranici HGSS-a te u èasopisu »Speleolog 2007«, koji je ovih dana izašao iz tiska. Iako je od najveæe ikadzabilježene akcije speleološkog spašavanja prošlo veæ više od godinu dana, odluèili smo Jeliniæev tekst objaviti i u»Hrvatskom planinaru« jer je istodobno i pouèan i zabavan, a ujedno je i najbolji naèin zahvale brojnim neimenovanimspeleolozima koji su sudjelovali u Jeliniæevu spašavanju. (Uredništvo)

nisu znali da se usprkos dobrim prognozamavani dogodila velika promjena temperature,praæena obilnim snježnim padalinama.

Po izlasku, premda iznenaðeni i nedostatnoodjeveni, momci su se pokušali domoæi sigur-nosti najbližeg skloništa, no u dvije snježnelavine nestalo ih je èak devet! Tri speleologakoji su izašli poslije po tragovima su shvatili ka-kva je nesreæa zadesila njihove kolege te su sevratili u sigurnost špilje i tamo èekali spasioce.

Mnogo je pripovijesti o špiljama Margua-reisa. One veæ èitava èetiri desetljeæa svjedoèeo naporima koje su ulagali speleolozi prilikomistraživanja i o danku koji su špilje uzimale.

U želji da i sam pridonesem poznavanjupodzemlja tog dijela svijeta, odluèio sam sudje-lovati na istraživaèkom logoru koji svake godineorganiziraju èlanovi Gruppo Speleo Piemontesiiz Torina. Nakon mnogo godina, zimske i pro-ljetne ekspedicije nisu mi oduzele godišnjiodmor pa mi je èitav ostao na raspolaganju zaljetne aktivnosti. Na moje veliko zadovoljstvo,prikljuèili su mi se Ivan Glavaš i Nenad Kuzma-noviæ iz SU Spelunka.

Kad smo napokon krenuli na put, nisam nisanjao da æu iskoristiti tek nekoliko dana svogatoliko èuvanog godišnjeg odmora, a još manjeda æu za kojih pet dana postati najpoznatijiHrvat u Hrvatskoj, Italiji, a možda i šire.

Ritam kretanja špiljom koji su Kuzmi, Gla-vašu i meni nametnuli talijanski kolege bio jebrz i odgovarao nam je više od sporijega danprije, kada smo s prijateljicom Deborom kaovodièem otišli u drugi kraj jame. Unatoè nepre-stanom kretanju takvom brzinom, znojili smose manje. Za jednoga kraæeg zastanka, rezimi-rajuæi prijeðeno, shvatili smo da napredujemoupravo fantastièno: umjesto za predviðenih pet,stiæi æemo do cilja – tj. do mjesta gdje kreæemou dotad nepoznat dio jame – za manje od èetirisata. Buduæi da smo sedmorica nosili šesttransportnih torbi, povremeno bismo se zamije-nili, pa je baš na mene pao red da budem beztereta, što uvelike olakšava kretanje. Ni ta èi-njenica, ni pomna pozornost, niti odlièna tjele-sna kondicija koju sam stekao stalnim špilja-renjem u posljednje vrijeme, eto, ni sve to za-jedno nije bilo dovoljno da izbjegnem ono što

mi se uskoro dogodilo i što æe mi, mogu slo-bodno reæi, bitno izmijeniti životni ritam.

Prijeènica kao i mnoge druge prije nje.Dvostruko uže rastegnuto u dužini od oko pet-šest metara služi za osiguranje od pada ujednako toliko duboku pukotinu, koju trebapreprijeèiti raširenih ruku i nogu. Stijene supomalo izlizane od stotina špiljara koji su duginiz godina tuda prolazili. Ipak, sve u svemu –šala mala. Nešto sasvim uobièajeno. Kad mi selijeva noga otkliznula niz stijenu, nisam sestigao okrenuti da bih se rukama zaštitio odudarca, veæ sam lijevim ramenom udario o sti-jenu, što je odmah imalo za posljedicu išèaše-nje. Èovjek u padu obièno ima nešto maèjega usebi i sposoban je brzo reagirati da položajemtijela ublaži posljedice pada, ali nakon udarcaramenom ja sam nastavio padati kao mrtvotijelo, pritom jako udarivši lijevim stopalom ukamenu izboèinu. Za moje kolege, dvojicu kojasu veæ bila na drugoj strani i èetvoricu koja suiza mene èekala svoj red, sve je djelovalo zbu-njujuæe i èak pomalo smiješno. U sekundi sampao oko metar ili metar i po, uz dva glasnauzvika. Ostavši visjeti na užetu za osiguranjeodmah sam rezimirao nastalo stanje i iznio gakolegama:

49911, 2008

Izvlaèenje Igora Jeliniæa

GIO

VA

NN

I BA

LDIN

O

»Ragazzi, io ho la spalla fuori e fratturaesposta sulla gamba!« (Deèki, izletjelo mi jerame, a imam i vanjski prijelom noge!)

S obzirom na to da su svi složno odgovorilismijehom, ponovim istu reèenicu uz dodatnuozbiljnost u glasu. Tada je nastao tajac od neko-liko trenutaka. Moj osjeæaj nemoæi i potpuneovisnosti o kolegama bio je potpun. Samostalnose nisam mogao pomaknuti ni pedlja. Veæ na-kon nekoliko minuta bio sam uz pomoæ sidrištau stropu, kolotura, užeta i zajednièkih snagašestorice kolega preseljen na ravniji dio, dvade-setak metara udaljen od mjesta nesreæe. Dobropamtim kratak dijalog s Dondom, talijanskimprijateljem, koji se odvijao dok su me na ru-kama prenosili kratkom, strmom padinom.

– Jesi li ti svjestan gdje smo? – upitao meDonda.

– Jesam – odgovorio sam bez mnogorazmišljanja.

– Shvaæaš li da ti se ovdje nije smjelo bašništa dogoditi?

– Potpuno!– I svjestan si da æemo te morati izvlaèiti

najmanje dva dana?– Èekaj malo – reagirao sam iznenaðeno –

jesi li ti svjestan gdje smo? Pa, trebat æe baremèetiri-pet dana da vidim sunce!

Nisam tada bio naèistu, a nisam ni sada,jesu li me Donda i drugi koji su ga podržalihtjeli osloboditi straha od dugotrajnog tran-sporta ili se samo radilo o pogrešnoj procjeni.Na žalost, ja sam bio u pravu.

Ono što je uslijedilo bila je prema svim do-stupnim podacima jedna od najkompleksnijihakcija speleospašavanja ikad izvedenih. Po bro-ju sudionika i vremenu koje je bilo potrebno dase spašavanje privede kraju, to je dosad nedvoj-beno rekordna akcija u svjetskim razmjerima,što je bilo uvjetovano težinom ozljeda, morfo-logijom špiljskih kanala i udaljenošæu od mjestanesreæe do izlaza iz špilje. Ipak, zahvaljujuæiodliènoj uvježbanosti talijanskih speleospašava-telja, njihovu iskustvu i masovnosti, spašen samna najbolji i najbrži moguæi naèin.

Prateæi tih nekoliko dana zbivanja oko sebekroz malo odškrinut vizir kacige, nisam imao nipribližnu predodžbu o medijskoj pompi koja serazvila oko mog sluèaja. Odmah nakon nesreæezamolio sam Ivana Glavaša da po izlasku na po-vršinu ne šalje u Hrvatsku obavijest o nesreæi,kako bi se izbjegla nepotrebna panika. Raèu-nao sam da æu, kad izaðem na površinu ili kadstignem u bolnicu, sam javiti majci i ostalima onezgodi i time ih osloboditi napetosti i išèeki-vanja. To je, meðutim, bilo potpuno iluzornooèekivati. Još za vrijeme boravka u jami prièa omojem spašavanju punila je novinske stupce inaslovnice. Prikazi nesreæe i spašavanja bili suuglavnom pretjerano senzacionalistièki, što jestandardna znaèajka dnevnog, više ili manježutog tiska, pogotovo kad su dogaðaji o kojimaje rijeè veæ sami po sebi prilièno dramatièni.

Putujuæi kroz špiljske kanale prema izlazuimao sam prilike sresti desetine speleologa spa-silaca, od kojih sam poznavao tek nekolicinu.Odraðivali su smjene od po 24 sata, što je, uzdolazak i odlazak, uglavnom znaèilo trideset iviše sati neprekidnog boravka u podzemlju. Isve samo zbog mene! Njihovi su mi nesebièninapori èitavo vrijeme davali osjeæaj povjerenjai sigurnosti. Lijeènièko strpljenje i skrb kojusam uživao nadmašila je i moja najoptimistiè-nija oèekivanja. Svi su imali samo jedan cilj: štoprije me dovesti na sigurno i uz što manje patnjiza mene. A bio sam, zbog težine svojih ozljeda,vrlo zahtjevan pacijent, iako sam se èitavo

500 11, 2008

GIO

VA

NN

I BA

LDIN

O

vrijeme trudio da to ne budem. Ako je istina dasam svojom smirenošæu i vedrinom duha uspije-vao imalo olakšati mukotrpan posao oko svogspašavanja, onda mogu biti sretan i ponosan.To je najmanje što sam im mogao dati zauzvrat.Meðu razlièitim ljudima iz iste branše, pa takoi meðu speleolozima, nerijetko postoje stano-viti konflikti i antagonizmi, a loši odnosi pone-kad mogu izazvati i otvoreno neprijateljstvo, pai mržnju, no takve nesreæe potiskuju sve nesu-glasice duboko u drugi plan. Sjedinjeni u strojsazdan od više od stotinu i pedeset kotaèiæa, ulanac koji nema i ne smije imati slabu kariku,moji su spasioci odradili posao za povijest. Nijesluèajno da mnogi speleolozi smatraju svojommoralnom obvezom biti dijelom speleospasi-laèke službe; u sluèaju nesreæe, spremni su datisve od sebe za spas jednog od svojih, pripadnikaNaroda Speleologa. Jedina nagrada koju oèe-kuju i jedina koju obièno dobiju jest zadovolj-stvo zbog dobro odraðena posla i spašena ži-vota. S moje toèke gledišta, stvar je bila dublja.Nije se radilo o bilo kojem speleologu, nekomod naših, radilo se o meni osobno, o spašavanjumog života, o svemu što na ovom svijetu imam.Jedinstveno iskustvo!

Uz neizmjernu zahvalnost prema svima kojisu na bilo koji naèin sudjelovali u mojem spaša-vanju, kao i prema onima koji su bili spremnisudjelovati da se ukazala potreba, a takvih jebilo mnogo, želio bih ih sve podsjetiti na jednostaro narodno vjerovanje: kada spasiš neèijiživot, postaješ odgovoran za njega. No, neka nebrinu previše, ako u mojem buduæem životubude loših ili neodgovornih poteza, svaki odmojih spasilaca moæi æe podijeliti odgovornosts više od sto pedeset »sukrivaca«.

Dugotrajan transport nosila i mnogo ljudiukljuèenih u taj posao vezani su uz mnoštvopojedinosti koje nisu spomenute u prièi i postu-pno padaju u zaborav. Vrijedi ih se prisjetiti.

Otvoreni prijelom noge podrazumijeva ikrvarenje. Da bih pri transportu gubio štomanje krvi, lijeènik Giuseppe Giovine djelo-mièno mi je zatvorio ranu šivanjem. Bol kojusam pritom osjeæao bila je zanemariva, dijelomzbog djelovanja analgetika, a dijelom zbogbitno promijenjenih kriterija o granici boli.

Prvih sat ili dva nakon nezgode bol je bilasasvim podnošljiva, a zatim je poèelo. Momcisu se naslušali mojih jauka dok nije stigla do-ktorica Chiara Giovannozzi s prvim analgeti-

50111, 2008

Metar po metar prema izlazu

GIO

VA

NN

I B

ALD

INO

kom, deset sati nakon nezgode. Èetrdesetaksati poslije reèeno mi je da se mora promijenitivrsta sredstva protiv bolova jer sam veæ dobiodopušten maksimum. Na red je došao morfij,što sam shvatio kao pojaèanje, ali me doktorBeppe razuvjerio. Prvo je sredstvo bilo jaèe. Neznam mu naziv niti ga želim znati. O tim je stva-rima razmišljalo osmero lijeènika, od kojih jeuvijek jedan bio sa mnom.

Osim nadzorom nad mojim zdravstvenimstanjem tijekom èitave akcije, lijeènici su bilinajzaokupljeniji poslom u razdobljima izmeðupojedinih etapa transporta. Koliko pamtim,transport je zaustavljen èetiri puta, što zbogtehnièkih priprema za nastavak (postavljanjasidrišta i proširivanja uskih prolaza minira-njem), što radi mog odmora, fizioloških potrebai ponovnoga lijeènièkog pregleda. Svaki bi putiznad mene podigli ili bolje reæi objesili šatorod mikrofibre, u kojem bi se za kratko vrijemepostigla vrlo zadovoljavajuæa temperatura.Konstrukcija bivka vrlo je jednostavna, a posta-vlja se za dvije do tri minute. U šatoru bih obi-èno pio tople napitke, uglavnom èaj, i pokuša-vao jesti, najèešæe bezuspješno. Jedino što samuspijevao s tekom progutati bile su èokolade.Mesne zalogaje, sireve i slièno gotovo nikakonisam mogao uzeti. U šatoru bih primao infu-zije, dozu antibiotika i analgetika.

Obavljanje male nužde bio je poseban ri-tual koji nisam mogao obavljati bez pomoæi.Sam èin mokrenja, iako uz bolove zbog teškogpostavljanja u odgovarajuæi položaj, odraðivaosam doduše sam, ali za skidanje i oblaèenjeodjeæe trebao sam pomoæ. Veliku nuždu nisamuopæe obavljao tjedan dana nakon nesreæe, svedo karlovaèke bolnice. Kako bih nakon višesat-nog transporta jedva doèekao stanku u bivku,tako bih i nakon dva ili tri sata mirovanja jedvaèekao nastavak transporta. Spavati, unatoèumoru, ionako nisam mogao, ponajviše zbogživèane napetosti i pojaèanog izluèivanja adre-nalina. Za posljednjeg dana transporta, kroznajšire i najkomotnije špiljske kanale, prijeðen

je i najveæi dio puta. Tada se nije podizao šatorniti u zastancima transporta, veæ bi nosila samopolegli ili ih naslonili na stijene. Tako sam imaomnogo više moguænosti za razgovor sa svojimspasiocima, ali sam veæ potpuno iscrpljen zapa-dao u polusan ili rijetke trenutke dubljeg sna,koji bi se obièno prekidali vlastitim hrkanjem.Inaèe, na èuðenje mnogih koji su imali prilikespavati uz mene, nikad ne hrèem, bez obzira napoložaj ili kolièinu popijenoga. Na nosilima mise ipak više puta dogaðalo da glasno zahrèem,što bi me bez iznimke odmah i probudilo.Takvo stanje polusna zbunjivalo je i ponekadzabrinjavalo lijeènike koji su nadzirali mojezdravstveno stanje, jer bih s vremena na vrijemenesuvislo govorio, ali ne zbog groznice ili bunilanastalog zbog nestabilnog zdravlja, veæ iskljuèi-vo zbog predugog razdoblja bez sna. Dobroutopljen i nakljukan sedativima, lebdio samizmeðu sna i stvarnosti.

U trenutcima potpune budnosti pokušavaosam održati moral na visini, kako svoj, tako isvojih spasilaca. U hladnoæi špilje (2 – 3 °C) po-nekad je na ekipu neugodno djelovalo išekiva-nje signala za nastavak transporta. Uživao samu privlaèenju njihove pozornosti u takvim du-gim, teškim pauzama. Razbio bih tišinu podi-zanjem vizira i postavljanjem pitanja: »Ljudi,znate li što me trenutno najviše muèi?« Jedvadoèekavši da se osjeæaju korisni, uglas bi reagi-rali: »Što, što?« pri èemu bi se na licima èitalaspremnost da mi pomognu na svaki naèin. »Ma,ona usrana situacija na Bliskom istoku!« I dokbi još bili zbunjeni, dodao bih: »Ali mi tu iona-ko ne možemo ništa!« Spustio bih vizir, ušutioi tek tada èuo njihov smijeh. Ponekad bihotfuækao neku melodiju kakva bi u akustiènimšpiljskim salama imala blagotvoran efekt naumorne spasioce. Ne sumnjam da je stimula-tivno osjetiti zdrav duh kod unesreæenoga jer toujedno spasiocima ostavlja dojam da posao kojiobavljaju teèe kako treba.

Naravno, nije uvijek bilo tako, pogotovomeni najdužega, posljednjeg dana spašavanja.

502 11, 2008

Izvlaèenje Igora Jeliniæa iz sustava Piaggia Bella u ljeto prošle

godine trajalo je èetiri dana i bilo je dosad najveæa akcija

speleospašavanja u svijetu

Znao sam da sam blizu izlaza pa me je poèelonapuštati strpljenje i na trenutke sam osjetiovlastitu zlu krv. U najtežim prilikama èovjek osebi može najviše saznati. Postajao sam ljut nasve koji stoje i èekaju. Zašto me ne vade vanumjesto da gube vrijeme bez veze? Ljudi su ra-dili kao mravi, a ja sam imao dojam da je to svebezvezan posao i da se može izvesti mnogo bržei bolje, iako bih veæ u sljedeæem trenutku lucid-nosti shvaæao da mi psiha nije više baš najè-vršæa.

Sam trenutak izlaska iz jame za mene nijebio euforièan dogaðaj, veæ sam danje svjetlodoživio kao i svaki put prilikom izlaska iz pod-zemlja. Prilièno tupo i nekako previše hladno.Dakako, atmosfera koja se mogla osjetiti poja-vom nosila na površini vrlo mi je brzo dala doznanja da taj trenutak znaèi pobjedu najveæeikad skupljene spasilaèke ekipe u borbi za životjednoga kolege speleologa. Pronošenje svojihnosila kroz ruke stotinjak spasilaca prema heli-kopteru neæu zaboraviti nikada. Zajednièkiuzvik iz stotine grla bio je silno emotivan. Èinilomi se kao da je sudac odsvirao kraj utakmice ufinalu svjetskog prvenstva u kojem su pobijedilimoji. Imao sam vrlo dobre razloge da navijamza njih.

Da bi nosila mogla proæi kroz uske špiljskekanale, posebne ekipe minera ispucale su èak240 eksplozivnih punjenja, što je na žalost znat-no izmijenilo prirodan izgled špilje. Možda jeprvi put u povijesti izveden tako neobièan gra-ðevinski pothvat: od užadi je ispletena mreža,kao most kojim su spasioci s nosilima prošetalii tako uštedjeli mnogo vremena.

Akcija takvog obima vrlo je vrijedno isku-stvo za Corpo Nazionale Soccorso Alpino eSpeleo. Nijedna preventivna vježba ne može utoj mjeri pokazati dobre i loše strane u spasi-laèkim manevrima, a pogotovo u koordinacijiraznih regionalnih ekipa, koje vrlo rijetko i radezajedno.

U vježbama speleospašavanja èesto sam,kao jedan od težih, imao ulogu unesreæenoga.Prilièno sam siguran da mi je to mnogo pomo-glo. Vjerujem da trenutak kad ranjenik uðe unosila i biva zatvoren kao u kakav sarkofagmože biti psihološki težak i neugodan. Meni jetakvo stanje kroz vježbe postalo poznato, što mi

je sigurno olakšalo podnošenje dugotrajnogboravka u nosilima.

Tijekom èetverodnevne akcije upoznaosam mnogo speleologa, ali sam zbog teškogapsihofizièkog stanja malo njih i upamtio. No,mogao bih se kladiti da su oni mene dobroupamtili. Sjeæam se stanovitog Rubena izBrescije, koji mi je ustupio svoj prsluk punjenperjem i nekoliko me puta upozorio da mu gavratim ako je ikako moguæe. Kada sam stigao uoperacijsku dvoranu torinske bolnice, lijeènicinisu pokazali mnogo razumijevanja za emotiv-nu vezanost speleologa s blatnim komadomodjeæe. Unatoè mojim protestima, razrezali suprsluk, ali su to, siguran sam, sljedeæih dana višeputa požalili jer je posljednje èega se sjeæamprije operacije bila prostorija puna lebdeæegpaperja. Nasmijavalo me kada bih ležeæi naleðima puhnuo, a paperje bi se veselo usko-vitlalo. Èitava je sala bila bijela.

Preneseno iz èasopisa »Speleolog«, br. 55

50311, 2008

Izlazak na površinu

GIO

VA

NN

I BA

LDIN

O

Sjeverozapadna obala Istre, podruèje Savu-drija i njezino zaleðe nisu pojmovi kojibude jake asocijacije na planinarstvo.

Posljednjih se godina tome podruèju umedijima pridaje pozornost zbog nesuglasicaoko Savudrijske vale, odnosno Piranskog zalje-va, njezinog ribolovnog te opæega turistièkogznaèenja. Tamošnja oèaravajuæa priroda, uzrazvijen hotelski turizam na obali, stare citadeleu unutrašnjosti, kulturne spomenike, vino i vin-ske ceste, istarske gastro-specijalitete i mrežusve popularnijih rustikalnih konoba u kojimausluge traže pretežno imuæniji i stranci, glavnasu slika zapadne istarske obale koja se puteminterneta i medija prikazuje svijetu. Moguæno-sti za planinarenje, opæenito u Istri i poglavitou ovom podruèju, nisu široj javnosti još do-voljno poznate.

Slušajuæi planinarske razgovore o Istri stje-èemo dojam da ona, osim Uèke i Æiæarije, ve-æini planinara nije osobito zanimljivo podruèje.I sami smo zamalo podlegli toj predrasudi,zanemarujuæi u svojim planinarskim planovimaneke dijelove Istarskoga planinarskog puta kaonezanimljive, neatraktivne i dugotrajne šetnjekroz podruèja u koja se ionako lako stiže auto-mobilom. Tek stjecajem okolnosti, kad smo uruke dobili novi dnevnik Istarskoga planinar-skog puta, poželjeli smo istražiti ona podruèjaIstre u koja veæina hrvatskih planinara rijetkozalazi s gojzericama na nogama.

Istarski planinarski put obnovljen je 2006.trudom istarskih planinara. Krenuti trasomIPP-a znaèi proæi sjevernom Istrom i doživjetije na možda najneposredniji naèin, poèevši odnjezinoga sjeverozapadnog, položenijeg dijela

prema središnjoj Istri i podruèju Æiæarije, aonda prohodati masivom Uèke do Sisola te sena kraju kod Labina spustiti do njene istoèneobale. Dvjestotinjak kilometara pješaèenjarazlièitim podruèjima i kroz mnogobrojna na-selja zahtijeva mnogo vremena i snage, nouložen se napor višestruko vraæa.

Prvom dionicom IPP-a krenuli smo jedno-ga vikenda poèetkom svibnja. Odmah smootkrili da autobusne veze od Rijeke do Umaganisu baš èeste i da se u pravilu ne stiže lako doèetiri kilometra udaljene Juricanije, gdje kodobližnje ergele zapoèinje IPP. Ako nemateosobni automobil, neæete na to mjesto stiæi do-voljno rano, osim ako veæ niste spremni daprethodnu noæ spavate u Umagu.

Prije polaska na IPP nastojali smo se dobroobavijestiti o njegovu stanju. Predsjednik PD-a»Planik« iz Umaga prijateljski nam je savjeto-vao da odgodimo svoj put za jesen jer, kako jekazao, u prvom je dijelu puta stanje markacijaloše i nije ih moguæe obnoviti do jeseni. Nismoga poslušali, uzdajuæi se u svoje iskustvo u èita-nju karata i snalaženju u prirodi. Do prvekontrolne toèke na brdu Romaniji stigli smorazmjerno brzo i lako. Kao i kod mnogih drugihobilaznica u Hrvatskoj, i ovdje je peèat nestao,pa je dežurni fotograf imao posla. Bez duljegzadržavanja krenuli smo dalje i ubrzo shvatilišto je naš umaški prijatelj htio reæi kad je savje-tovao da prièekamo jesen. Uskoro smo se našliu vrlo zanimljivu podruèju, ali bez planinarskihoznaka, u šumarcima zaselaka specifiènih ime-na kao što su Grupija, Brutija, Kaldanija, Vol-pija... Meðu toponimima na putokazu s mnogo-brojnim ija-završetcima našlo se i jedno odlaga-

504 11, 2008

PLANINARENJE PO ISTRIPLANINARENJE PO ISTRI

IPP-om od Umaga doBuzeta i Žbevnice

Željko Kraljiæ i Ivica Richter, Rijeka

lište otpada (Deponija), pa je sve bilo u tomšaljivom lokalnom stilu.

Manje je šaljivo kad ravno ispred planinar-ske staze naiðete na ogradu i bodljikavu žicu,gdje je marni vlasnik rukom ispisao velikimcrvenim slovima (podvuèeno bijelim, što namje dalo znati da je èovjek donekle znao kakvupopulaciju izletnika ne želi vidjeti na svomimanju) da je iza nje privatni posjed i da nemaprolaza. Èeznutljivo gledajuæi u stazu koja sdruge strane žice veselo vijuga poveæim seoskimimanjem, pitali smo se kojim smjerom zaobiæidoista veliko ograðeno poljoprivredno podru-èje. Naravno, kao i èesto puta do tada, izabralismo pogrešni smjer i potpuno se izgubili, bez

izgleda da se vratimo na put opisan u Dnev-niku.

Malo-pomalo, uz pomoæ karte, kompasa iponekog mještanina prije spomenutih simpa-tiènih ija-mjesta, uspjeli smo zadržati smjerprema brdu Markovcu, naletjevši na obnovlje-nu trasu poznate »Parenzane«. »Parenzana«je bila mala uskotraèna željeznica koja je svo-jom sporom kompozicijom povezivala ove kra-jeve s Trstom i Poreèom. U vremenu izmeðudva svjetska rata mnogo je znaèila za ljudetoga kraja. Ta mala istarska željeznica bila jeza ono vrijeme sama po sebi velik graðevinskipothvat jer je svladavala razmjerno velikuvisinsku razliku, dižuæi se i spuštajuæi krozmnogobrojne tunele na svom putu do Poreèa.Na žalost, u vrijeme Mussolinijeve vojne avan-ture u tadašnjoj Abesiniji (današnjoj Etiopiji),fašisti su je demontirali i traènice ukrcali nabrod za Afriku. Taj brod nije nikad stigao doodredišta jer je potopljen negdje u Sredo-zemlju i tako je ta mala i simpatièna željeznicazauvijek nestala – u moru. Danas ima mnogoturistièkih djelatnika koji se trude obnovitinjezinu trasu i iskoristiti je za šetnicu i bicikli-zam. Dan poslije našeg dolaska u Grožnjanu

505

Poèetak puta u Juricaniji

Parenzana

Podruèje zapadne obale Istre i njezinog zaleða široj je javnosti

poznato uglavnom zbog nesuglasica sa Slovenijom oko Savudrijske

vale, ili kao omiljena turistièka destinacija, ali ne kao podruèje na

kojem se može planinariti, no ono nudi i mnogo planinarskih izazova

je održana velika fešta kojom je ta obnovljenatrasa sveèano otvorena.

Zamisao o obnovi Parenzane dobra je, iakotrasa nije posebno zanimljiva za nas planinarejer je gotovo potpuno izložena suncu i tvrdapod nogama. Vidljivo je da velik dio IPP-a vodibaš po Parenzani, jer uz put ima mnogo odsje-èenih grana s planinarskim markacijama. Ljudikoji su èistili Parenzanu oèito se nisu obaziralina crveno-bijele oznake.

Hodajuæi Parenzanom približili smo se brduMarkovcu. Uz stanovite poteškoæe, uspjeli smootkriti koji je od dva vrha, na kojima su televi-zijski i telefonski odašiljaèi, onaj naš pravi skontrolnom toèkom. Osim toga, shvatili smo dasmo propustili znatan dio hoda iznad naseljaKanegre, odakle se izvrsno vide Savudrijskavala, dolina Dragonje i okolna mjesta, što jeoèito bio cilj istarskih planinara kad su izabralitaj dio puta.

Nakon druge kontrolne toèke slijedili smomarkacije IPP-a prema mjestu Kaldaniji i daljeprema Bujama i Grožnjanu, gdje smo namjera-vali noæiti. Put vodi kroz doista živopisnekrajeve, koje svladavamo ubrzanom planinar-skom šetnjom. Uz taj planinarski put ima neko-liko zanimljivih pojedinosti. Ponajprije, ondoista nije težak i njegova prva dionica nezahtijeva veæi napor jer se penje blago uzbrdo.

Ipak, dionice puta prilièno su dugaèke i nije ihlako propješaèiti u vremenu oznaèenom uvodièu. Put rijetko dotièe istarska sela i uglav-nom ih obilazi na priliènoj udaljenosti. Moždato i nije najbolje rješenje, jer je istarska rusti-kalna arhitektura vrlo specifièna i iznimno za-nimljiva. Videæi u daljini neobièno tiha i gotovobeživotna naselja, shvaæamo da bi ona moglabiti korisna planinarima u sluèaju kad se po-kvari vrijeme ili padne noæ, kad nekome zbogozljede zatreba pomoæ ili mu ponestane pitkevode. Tko poželi, privuèen bajkovitim izgledomtih »campagna«, približiti se i udovoljiti znati-želji ili estetskoj potrebi, taj treba skrenutidaleko s IPP-a, na koji se poslije nije lakovratiti, a to je i znatan gubitak vremena. Kao dasu tvorci htjeli ovaj put voditi kroz idiliènomirnu istarsku ruralnu razglednicu, ali poduvjetom da se prolazi što diskretnije i bez uzne-miravanja lokalnog stanovništva, koje se ovdjeuvijek iznenadi kad vidi ljude s ruksacima. Istotako je i s nekim kontrolnim toèkama, koje supostavljene negdje u potpunoj osami i na prvipogled bez ikakvoga smisla, bez ikakve geograf-ske ili neke druge zanimljivosti. Obišli smorazlièite predjele Lijepe Naše i stranih država,ali takav izbor kontrolnih toèaka nismo vidjeli.Možda je to ipak dobro, jer se tako »transver-zalcima« onemoguæava da bez truda, samo

506 11, 2008

Sveti Juraj

automobilom, dosegnu kontrolne toèke i takopropuste vidjeti Istru »iznutra«, koja u pojedi-nim dijelovima izgleda vrlo neobièno i podsjeæana Toskanu ili neke francuske vinorodne po-krajine.

O tome smo više razmišljali približavajuæise Bujama, koje put zaobilazi sa sjeverne strane.Tijekom hoda treba voditi raèuna o vodi, budu-æi da je malo otvorenih tokova ili èesmi s kojihse možete napiti. Napuštajuæi podruèje Bujaput vijuga dijelom kroz šumu, a dijelom krozpolja i sjenokoše, veæim dijelom po ravnom i posuncu. Poslije kontrolne toèke broj 3, koja jepostavljena »negdje« uz rub Parenzane, idemodalje prema živopisnom Tribanu. Putem se idalje izmjenjuju šumske stazice i kratice sParenzanom i seoskim kolnim putovima.

Ovakvo bi se putovanje prije moglo nazvatidugim maršem prema središnjoj Istri negoplaninarenjem, ali ne nedostaje vidika i zadi-vljujuæih prirodnih pejzaža. Prizori se razmjer-no brzo izmjenjuju jer se hoda lako i brzo, paiako je dugotrajan, put je zanimljiv.

Ponovno izbijamo na Parenzanu i nalazimosrušen planinarski putokaz. Netko manje upu-

æen s mukom bi zakljuèio kuda treba dalje, jerje sva makija uz trasu posjeèena. Gledamo malou kompas, malo u kartu, malo u nebo, jer padasumrak. Èitamo i vodiè, ali u njemu ni rijeèi oParenzani na tom potezu. Znajuæi da je željez-nica doticala i Grožnjan, ispravno zakljuèujemoda idemo po njoj dalje u smjeru toga gradiæa.Nakon gotovo dva kilometra hodanja po prin-cipu »bona fide« nailazimo na markaciju, kojunikako ne možemo povezati s onim što piše uvodièu. Dok nas muèi ta zagonetka, krovovi iprva svjetla grada umjetnika i glazbene mladeživeæ se naziru u daljini. Poslije nekog vremenanailazimo u šumi na širok, kamenim ploèamapoploèen put, gotovo cestu, oèito graðenu uneka davna i mnogo bolja vremena. To zaklju-èujemo po gustoj i visokoj šumi koja je nat-kriljuje i po vododerinama koje postupno odva-jaju njezino kameno tkivo, a nitko ga ne po-pravlja. Zaobilazeæi veæ po mraku mnoštvostoènih tragova na njoj, izlazimo iznad mjestaPeroja. Zabrinuta vlasnica konobe Pintur uGrožnjanu shvatila je da smo »graski ljudi« kojise ne snalaze »po noæu i po boškima«, pa nasodvozi posljednjih nekoliko kilometara do svoje

507

Greben nad dolinom Mirne

11, 2008

»štancije«. Taj znak pažnje, iako potpuno nepo-treban, razgaljuje nas i još jednom uvjerava dasu naši ljudi drugaèiji, spremni brinuti se ipomoæi u nevolji.

Srdaèno upoznavanje uvodi nas u vrlougodnu veèer, koju smo podijelili u razgovorus vlasnicima Pintura. U pojedinim trenutcimasve se doima kao da smo posjetili davno zabo-ravljenu rodbinu, s kojom nas povezuje tolikosliènih životnih briga i pogleda, a ne samo ured-no ureðen obiteljski pansion. Spavamo dobro ièvrsto, a drugo nas jutro bude ptice pjevice i la-stavice, koje pod krovovima staroga Grožnjanapostavljaju svoja ovogodišnja gnijezda. Domaæi-ni, koji inaèe ne ustaju tako rano kao što je našobièaj, veæ spremaju èaj (ne pijemo kavu) i raniobrok, najozbiljnije shvativši našu namjeru danastavimo put što ranije ujutro. Poslije srdaè-nog rastanka, Parenzana nas vodi dalje premakontrolnoj toèki broj 5. Iza nas je ostao prelijepiGrožnjan, grad mnogobrojnih uspomena iznaše mladosti, kad se na njegovim malim kame-nim trgovima beskrajno mnogo sviralo, jelo,pilo i družilo bez obveze gledanja na sat. U gra-diæu je mnogo umjetnièkih galerija i uvijek semože vidjeti nešto novo pa je šteta ne zadržatise neko vrijeme u njemu i ne razgledati ga, noovaj put nismo za to imali vremena.

Peta kontrolna toèka je Sveti Juraj, seocešto se napušteno, razvaljeno i samo stisnulo nabrežuljku usred nièega. Minijaturnih je dimen-zija, kao da su ga nastanjivali patuljci, a naji-staknutija graðevina jest mala crkva srušenogakrova uza zvonik s boènim ulazom. Smještenaje pokraj mnogobrojnih ruševina, s jednim na-pola otvorenim grobom usred crkvenog poda iispod otvorena neba. Iz groba veæ raste neka-kvo grmoliko stabalce. U prvi bi èas èovjeksklon crnom humoru pomislio svašta, ali ipakmislimo da bi bilo bolje taj prastari grob do-stojno zatvoriti i posmrtne ostatke zaštititi odutjecaja biljaka i životinja.

U Svetom Jurju èovjek se može odmoritiuživajuæi u vidiku, a postoji èak i peèat u kutiji.Nakon kraæeg odmora kreæemo dalje, uz vidikeprema jugu i moru u daljini. Priroda je prekra-sna, blaga brdašca smjenjuju oranice, a onda istare kamene kuæe na brdima pod karakteristiè-nim romanièkim zvonicima koji kao da stražare

nad njima. Prolazimo kroz sela Mline, SvetiIvan i Svetu Luciju, u kojoj postoji javna slavinas izvrsnom, možda najboljom vodom koju smopili u Istri. Ovdje treba svakako obnoviti zalihevodom jer slijedi uspon koji zaobilazi sela. Selaimaju zanimljive nazive kao što su Laganiši,Vižintini i Zrenj. Sada hodamo po istarskojvisoravni i prvi put u daljini vidimo Uèku, iakonam se ne èini da smo se previše penjali.

Predstoji silazak kroz šumarke i livadeprema selu Èabrnici. Markacije koje slijedimodijelom su izvrsne, a onda opet slabe ili nikakve,dakle, neki se trude da ih obnove, ali nisu jošuspjeli dovršiti svoj posao. Zato treba paziti ineprestano provjeravati na raskrižjima, gdje semože zalutati meðu mnogobrojnim putovima istazicama kojima seljaci dolaze do svojih polja.Vidici su sve bolji i sve više postaju »planinar-ski«, ali tek nam na kontrolnoj toèki broj 6, naGrebenu, doista zastaje dah, jer sa strme stijenepuca pogled na slikovitu dolinu rijeke Mirneduboko pod nama. Put nastavljamo strmonizbrdo, mimo Pietropolisa, ruševina koje valjaposjetiti bez obzira na gubitak vremena, a ondau dolinu na cestu koja se uz tok rjeèice Braèane(ispod akvedukta) prikljuèuje cesti Buzet –Istarske Toplice.

Ovdje smo sjeli da se odmorimo i poku-šamo riješiti neprilike s raspadnutim cipelamai žuljevima na nogama. Uto se zaustavlja nekièovjek s automobilom i, oèito ponukan našim»jadnim izgledom«, pita trebamo li pomoæ.Uvidjevši naše stanje odmah nam ponudi prije-voz do Buzeta. Glasno razmišljamo kako se toopet ne može dogoditi u zapadnijim zemljamate prihvaæamo ponudu ljubaznog Istrijana. Onnas vozi do Buzeta, gdje smo se smjestili uhotelu i potražili postolara. Na žalost, nismo ganašli jer je ovdje malo zanimanja za popravakcipela, kako kažu ovdašnji ljudi. Nema ga još odvremena kad su se prestižne i udobne cipelekupovale jeftino u obližnjem Trstu, a trgovinasportskom opremom ne radi subotom popodne.Preostale su nam samo tenisice iz ruksaka ilakša varijanta puta do Žbevnice, uz pomoæekipe »za pomoæ« koja dolazi sutradan iz Rijeke.Nama je sad jedino preostalo da razgledamostari grad Buzet i uživamo u lokalnim kuhinj-skim specijalitetima.

508 11, 2008

Na kraju je tako i bilo. Preostali dio obiteljiKraljiæ pojavio se u Buzetu u nedjelju ujutro iodveo nas do sela Bresta, odakle smo se bezmnogo teškoæa uspeli na Žbevnicu, a potom izTrstenika i na Gomilu. No, to je veæ doživljaj zaneku drugu prièu, jer taj vrh spada u tzv. drugudionicu IPP-a. Uspon od Braèane do Žbevnice,uz kontrolnu toèku Buzet, nismo zaboravili, aliæe prièekati neke bolje dane, nove planinarskecipele i noge bez ozljeda i žuljeva.

Uspon na Žbevnicu iz Bresta nije težak, alismo se zaèudili kad smo u nedjelju, po vrlo lije-pom vremenu, zatekli mnoštvo planinara kakosjede ispred zatvorene planinarske kuæeŽbevnica. Oko nje je veselo cvalo na stotinetulipana raznih boja, posaðenih u mnoštvodrvenih korita i na svaki komadiæ raspoloživezemlje oko kuæe.

Na kraju nekoliko korisnih savjeta onimakoji žele na prvu dionicu Istarskoga planinar-skog puta. Treba vjerovati onima koji kažu dasu markacije loše i da radi sigurnijeg obilaskatreba prièekati jesen, a možda i dulje. Ne trebapreviše vjerovati pisanom vodièu, ali se nadamo

da æe ga naši prijatelji iz Istre vjerojatno svremenom popraviti. Kao aktivni sportaši idugogodišnji planinari znamo da je za takav putpotrebno razmjerno više vremena nego što je uvodièu navedeno, pogotovo ako ste »prosjeèan«planinar koji želi na takav naèin upoznati Istru,dobro je vidjeti i doživjeti. Dobar zemljovid ikompas nisu na odmet jer u vodièu nema nika-kve karte, a upute su prilièno opæenite. Dobarfotografski aparat itekako je preporuèljiv jer jeIstra toliko nepredvidljiva i oèaravajuæa da spravom nosi nadimak »Terra magica«. Svi našikrajevi lijepi su na svoj naèin, ali Istri najboljeodgovaraju pridjevi »posebna i drugaèija«.

Istra doista jest posebna, a posebni su injezini ljudi. Iako u ovom dijelu Hrvatske nemaznaèajnije planinarske tradicije, a istarski èo-vjek još uvijek zastaje zaèuðen u susretu s plani-narima, on ipak ne propušta priliku da vampomogne i pruži gostoprimstvo. Èak i ako sum-njate u neprijepornu ljepotu istarske zemlje,ovaj posljednji argument bit æe dovoljan dakrenete prvom dionicom Istarskoga planinar-skog puta od Umaga do Buzeta i Žbevnice.

50911, 2008

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

Žbevnica – najzapadniji hrvatski tisuænjak

Nositi ime Mažuraniæ zahtjevna je, ali izahvalna zadaæa, jer svaka prièa o hrvat-skoj kulturi mora u sebi sadržavati to

ime. Ta svestrana vinodolska porodica dala jeHrvatskoj prvoga bana puèanina Ivana, potomputopisca Matiju te prozaika i svjetskog putnikaFrana, da bi vrhunac dostigla u rodonaèelnicinaše djeèje književnosti Ivani Brliæ-Mažuraniæ.

Pomnije prouèavanje biografija slavnihMažuraniæa dovest æe nas do zakljuèka kakonijedan od njih nije bio komorni stvaratelj kojibi veæinu svoga opusa utemeljio iskljuèivo nadokumentima i vlastitoj imaginaciji, unatoènjezinoj snazi koja se razotkriva u djelima. Na-protiv, svi su oni u sebi nosili neki impuls zaizlazak iz beživotnog prostora radne sobe meðuljude, u svijet, u prirodu.

U svojoj autobiografiji Ivana tako spominježiva sjeæanja na djetinjstvo u Ogulinu, kada jenjezinu pozornost posebno privlaèio mistièandiv ponad grada – Klek. Klek je tako u njezinojmašti poslužio kao scenografija u koju æe nase-liti mnoge èudesne likove i dogaðaje iz »Prièaiz davnine«.

Kako Klek ni danas nije izgubio na svojojsnazi i sugestivnosti, i mi, njegovi današnjipatuljci iz susjedstva, volimo mu poæi u pohode.Pa, ako je to još i tradicija Osnovne škole IvaneBrliæ-Mažuraniæ u Ogulinu, tim bolje.

Nastavnik tjelesne kulture Vilko Sušanjtjednima je pratio vremenske prognoze za vi-kend kako bismo »uhvatili« jednu suhu subotutijekom ovog, padalinama bogatog proljeæa.Plan izleta na Klek objavljen je nama nastavni-cima tek nekoliko dana prije; stoga sam bilaskeptièna da æe se prijaviti mnogo djece i da æe

sva djeca na vrijeme donijeti potpisane roditelj-ske potvrde. Moji su strahovi bili neopravdanijer su sljedeæih dana uèenici opsjedali zbornicuèekajuæi s papiriæima raznih boja i oblika, sjednim neizostavnim dijelom – roditeljskimpotpisom.

Kako je pohod prilièno zahtjevan, jer kre-æemo ispred školske zgrade u samome središtugrada, dogovoreno je da mlaðe generacije uèe-nika prièekaju neki sljedeæi izlet, kada im secipele poveæaju za broj-dva.

Stigla je oèekivana subota. Vrijeme je bilooblaèno, a nadali smo se i da æe Eustahije Brziæi njegovi prijatelji ostati podalje od nas. Naime,nekoliko je ljudi danima prije javljalo da suvidjeli poskoke kod doma na Kleku i na izletištuKneji. Za svaku je sigurnost jedan uèenik vodiosa sobom terijerku Donu, koja je odmah dobilaposao »èistaèa« na èelu kolone.

Kreæemo kroz stražnje dvorište školeprema crkvi, prolazimo pokraj zgrade banke, tese uz Ðulin ponor upuæujemo prema naseljuVuèiæima. Od Vuèiæa put vodi do izletišta Kneje.Još smo na asfaltu, a s desne strane iznadnaèièkanih kuæa uzdiže se Klek. Promatramosvoj cilj, koji æemo, bude li sve išlo po planu,doseæi za èetiri sata.

Nadomak jezerca Bukovnika skreæemolijevo na markiranu stazu koja æe nas dovesti doKneje. Put nas vodi kroz bukovu šumu koja sebitno razrasla od mojega posljednjeg posjetaprije mjesec dana. Proljeæe je u punoj snazi! Naèelu su Matija sa svojom Donom i nastavnikVilko, a na kraju psihologinja Sanja (za moral-nu potporu) i nastavnica povijesti Ivana Špehar.Prvi je dio uspona prilièno strm pa veæ ima onih

510 11, 2008

MLADI I PLANINARSTVOMLADI I PLANINARSTVO

Kleku u pohodeŠkolski izlet uèenika OŠ Ivane Brliæ-Mažuraniæ Ogulin

Nataša Možgon, Ogulin

»Sinci smo Kleka, vilina jeka – svoji na svom!«(Moto O.Š. Ivane Brliæ-Mažuraniæ u Ogulinu)

koji zapomažu: »Što je meni ovo trebalo?« No,nakon kratkih odmora snaga se obnovi i kre-æemo dalje. Djeca se dobro zabavljaju, uživaju,komentari su duhoviti i zaboravlja se na umor.

Nakon pola sata hoda nalazimo se na otvo-renoj stazi iznad jezera Bukovnika, na mjestuodakle se pruža prekrasan vidik na Ogulin.Pošto je svatko barem približno locirao svojukuæu, kreæemo dalje. Nekoliko nas djeèaka sèela kolone uz radostan usklik obavještava osrnama što su pobjegle pred njima. Ubrzo dola-zimo na šljunèanu stazu u blizini Kneje, gdjestoji nekoliko vikendaških kuæica. Izlazimo nalivade, prolazimo uz izvor vode te za još samonekoliko minuta stižemo do izletišta Kneje.

To je izletište svoj pun život živjelo sedam-desetih i osamdesetih godina prošloga stoljeæa,kada je s nekoliko igrališta i kuæica u kojima semoglo prenoæiti bilo glavno mjesto za odmor uprirodi mnogim Ogulincima i ostalim namjer-nicima, no rat, a ponajviše ljudski nemar, uèinilisu svoje, pa je danas Kneja daleko od negda-šnjega sjaja. Možda se neke mlade ruke ponov-no slože i povrate joj staru slavu.

Na Kneji se okrjepljujemo i kreæemo dalje.Izlazimo na asfaltnu cestu koja vodi od Ogulinaprema Jasenku i Drežnici, nekoliko se minuta

u koloni uspinjemo cestom i ubrzo skreæemodesno na šumski puteljak. Tamo si Vilko režeštap za pomoæ u hodu, no, naravno da nije osta-lo na tome: barem dvadesetak glasiæa vikalo je:»I meni, i meni štap!« Tako smo malo zaostalidok se nismo dostojno opremili (i poèiniliekocid manjih razmjera!), a u zraku je ostalovisjeti pitanje koje èesto u šali postavljam uèeni-cima: »Koje se glasovne promjene dogaðaju urijeèi našèe?«

Šumskim putom idemo prema Livadama(Golubincu), mjestu s kojega se na Klek otvaranova perspektiva, rijetko viðena na poznatimslikama. Dojam je još ljepši jer se njegovastijena nalazi u kontrastu s pitomim, oblim,travnatim brežuljcima preko kojih prelazimo, agdje æe se naši uèenici na povratku ležeæi

Na putu prema »carstvu vještica«

51111, 2008

Buduæi da Klek ni danas nije

izgubio na svojoj snazi i

sugestivnosti, i mi, njegovi

današnji patuljci iz

susjedstva, volimo mu poæi u

pohode

kotrljati niz padinu. Bila je to i meni omiljenazabava u djetinjstvu; sada je preskaèem kakobih izbjegla išèašenja zglobova i modrice potijelu.

Nakon fotografiranja nastavljamo usponšumskom stazom koja æe se spojiti s putom izBjelskoga. Ta je uzbrdica izmamila mnogeuzdahe i rijeèi kojima nije mjesto u tekstu kojinastoji biti uljuðen. Najèešæe se spominjalo imenastavnika Vilka, od kojeg je za taj napor traže-no hitno upisivanje petica (veæ u ponedjeljak!),uz prijetnju nesudjelovanja u nastavi tjelesnogado kraja godine. No, kako je djeèja æud pro-mjenjiva, kada smo stigli do mjesta gdje se tastaza spaja s putom iz Bjelskoga, bez pogovorasmo poznatim putom nastavili sve do planinar-skoga doma.

Tamo se spomenuta tvrdnja o promjenjivo-sti djeèje æudi opet potvrðuje, jer nakon deseto-minutne okrjepe naši mali planinari žele dalje– na vrh! Pa neæemo sada stati! Nekoliko umor-nijih uèenika ostaje u domu, a nas dvadesetakupuæuje se prema vrhu. Uèenici slijede upute iupozorenja pa bez teškoæa prelazimo stube sasajlama, a na malom alpinistièkom odsjeèkublizu vršnoga grebena dodatno nas osiguravaju

naši uèenici – èlanovi ŠPK-a »Ogulin«: Romani Robert Peter i Stjepan Glad. Uz njihovu jepomoæ i taj »kritièan« detalj uspješno svladan.Na vrhu se zbog vjetra vrlo kratko zadržavamo,tek za fotografiranje, tj. osiguravanje »dokaz-nog materijala« o svojem pothvatu.

Opušteni i zadovoljni spuštamo se dodoma, odakle se, nakon èišæenja okoliša i hra-njenja Done, spuštamo prema Kneji. Onaj teškiuspon sada pred nas postavlja nov izazov, su-protnoga predznaka – kako ne završiti na stra-žnjici, no takve sluèajeve ionako prati samosmijeh. Ubrzo stižemo i do Kneje (sada smo veædoma!), no jedna se mala skupina mora vraæatipo jedan zaboravljeni mobilni telefon... Ostalinas èekaju kako bismo zajedno stigli do »civili-zacije«. Sada se spuštamo drugim putom, prekoPeænika. Dolazimo do Prapuæa, rubnoga ogu-linskog naselja, gdje se neki (blago njima!) veæmogu poèeti odmarati jer su stigli kuæi.

A ostali, u dobrom raspoloženju, sada veæna asfaltnoj cesti, naglas planiraju što æe svepojesti kada doðu kuæi i na koje æe si sve naèineugoditi da se nagrade za taj pothvat. Unatoèumoru, svi su zadovoljni; to su nesumnjivo kan-didati i za sljedeæe pohode, ne samo na Klek!

512 11, 2008

Mladi Ogulinci na vrhu Kleka

Prošlo je pedeset godina otkako su naKleku smrtno stradali alpinisti BrankoLukšiæ i Zvonimir Lindenbach. Poginuli

su 11. svibnja 1958. pri prijeèenju jugoistoènestijene Kleka, u smjeru »Tonkina prijeènica«.

Branko Lukšiæ rodio se 5. sijeènja 1928. uÈileu, u gradu Punta Arenasu. Po dolasku uZagreb na studij ekonomije uèlanjuje se u SPD»Velebit«, èiji je èlan Uprave, referent zapropagandu i èlan Alpinistièkog odsjeka (AO).Bio je i proèelnik Komisije za alpinizam PSH-a (1956. – 1958.) te organizator alpinistièkihakcija. Veæ je na prvom alpinistièkom pohodu,na Durmitor 1950., u Savinom kuku prepenjaoprvenstveni smjer.

U osam godina bavljenja alpinizmompenjao je na Kozjaku, u Kamniškim i JulijskimAlpama, na Velebitu, Biokovu i Prokletijama.Pripadao je slavnom, povijesnom, poslijerat-nom naraštaju alpinista koji su èinili DragoBelaèiæ, Slavko Brezoveèki, Krešo Mihaljeviæ,Edvin Rakoš, Joža Mesariæ, Ervin Hanzer,Nenad Èuliæ, Mirko Zgaga, Stanislav Giliæ,Matija Mlinac i drugi.

U navezu s Ervinom Hanzerom 31. srpnja– 1. kolovoza 1955. uspješno je svladao»Aschenbrennera«, s jednim bivakom. Penjalisu smjer u »granicama ljudskih moguænosti«, anjihov je uspon bio prvorazredan dogaðaj zahrvatski alpinizam.

Za alpinistièkog logora na Magliæu 1956.prepenjao je svoj stoti smjer, a na Kleku 1958.posljednji – stotrideseti. Velebitaši Davor Riba-

roviæ i Anton Filipèiæ ispenjali su 7. srpnja 1960.smjer u Kleku koji su, Lukšiæu u spomen,nazvali »Brankovim smjerom«. Branko Lukšiæpokopan je u obiteljskoj grobnici u Sutivanu naotoku Braèu, a planinari su mu pripremilivelièanstven sprovod.

Na nekoliko su mjesta u Klekovoj stijenipostavljene spomen-ploèe s imenima penjaèapoginulih na Kleku. Jedna takva ploèa nalazi sena izlazu iz smjera »Tonkina prijeènica«, simenima Lukšiæa i Lindenbacha. U parku

51311, 2008

IZ PLANINARSKE POVIJESTIIZ PLANINARSKE POVIJESTI

Nakon prepenjanog HPD-ovog smjera u srpnju 1954. navrhu Kleka – »velebitaši« Branko Lustig (danas producentamerièkih filmova) i Branko Lukšiæ (desno)

Alpinist Branko LukšiæVladimir Jagariæ, Zagreb

Branko Lukšiæ pripadao je slavnom poslijeratnom naraštaju

alpinista, a u osam godina bavljenja alpinizmom penjao je na

Kozjaku, u Kamniškim i Julijskim Alpama, na Velebitu, Biokovu i

Prokletijama

frankopanske tvrðave u Ogulinu stoji spomen-obilježje posveæeno sedmorici alpinista poginu-lih na Kleku, na kojem su zabilježena i imenaBranka Lukšiæa i Zvonimira Lindenbacha.

Lindenbach (nadimak mu je bio Linden),po zanimanju urarski pomoænik, bio je mladèlan Alpinistièkog odsjeka PDS-a »Velebit«.Imao je samo sedamnaest godina kad je smrtnostradao na Kleku. Alpinisti su ga voljeli i cije-nili kao perspektivnog penjaèa.

HPD-ova podružnica »Mosor« iz Splitasagradila je 1936. planinarsku kuæu na Vidovojgori, na rubu stijene najvišega vrha otoka Braèa(778 m). Za vrijeme Drugoga svjetskog ratakuæa je napuštena, nakon rata obnovljena, a 28.rujna 1958., uz nazoènost šezdesetak planinaraiz dalmatinskih planinarskih društava i Jerke,Brankove sestre, imenovana je Lukšiæevimimenom. Tom je prigodom iznad vrata Domapostavljena i spomen-ploèa posveæena Lukšiæu.Kuæa je srušena 1972. po nalogu opæine Supe-tar(!?), a nedaleko od mjesta gdje se nalazilasagraðena je nova kuæa – danas turistièko-ugostiteljski objekt »Vladimir Nazor«. Spomen-ploèa Lukšiæu saèuvana je te je uzidana uzapadni zid kuæe.

514 11, 2008

Nekadašnja planinarska kuæa na najvišem otoènom vrhu na Jadranu bila je prozvana imenom Branka Lukšiæa(razglednica iz 1962. godine)

Sprovod Branka Lukšiæa (iz foto-arhiva HPD-a »Mosor«)

51511, 2008

SPELEOLOG 2007.Speleološki godišnjak Speleološkog odsjeka

HPD-a »Željeznièar« iz Zagreba koji izlazi veæ 55godina donosi u ovom broju na 157 stranica ne samoizvješæe o radu tog Odsjeka nego i kroniku speleološ-kih zbivanja u Hrvatskoj, no najvredniji su u njemurezultati speleoloških istraživanja koju mu daju i znan-stveno obilježje. Od prošle godine urednik »Speleo-loga« je Vlado Božiæ. Èasopis je grafièki osuvreme-njen, a na naslovnici je atraktivna fotografija iz ponoraSušik.

Nabrojimo samo najvažnije teme: Jama Baredineu Istri (Silvio Legoviæ), Vještièja jama na Kleku (Dali-bor Jirkal), Jama malaksalih speleologa na Crnopcuu Velebitu (Stipe Tutiš), Dragiæa špilja I (MartinaBorovrec), Veternica - speleološka riznica (TihomirMarjanac), Medvjeða špilja na otoku Lošinju (BrankoJalžiæ), Tamnice - dvije špilje s kamenitim vratima(Branko Jalžiæ), Špilje sumporaèe kod Dubrovika(Jalžiæ i sur.). Osobito su èitki èlanci o spašavanjuIgora Jeliniæa iz Piaggia Belle koje je lani punilostupce svjetske štampe kao najveæe i najkomplicira-nije speleološke akcije spašavanja do sada. Jeliniæevèlanak prenosimo u ovome broju »Hrvatskog planinara«.Adresa izdavaèa je Trnjanska 5b, 10000 Zagreb.

prof. dr. Željko Poljak

»PLANINE I PLANINARSTVO USREDNJOJ BOSNI«

Pod tim je naslovom planinarski senior JankoDuiæ (roðen u Dolcu kod Travnika 1935. godine)sabrao u jednoj knjizi od 111 stranica sve èlanke štoih je tijekom nekoliko desetljeæa objavio u našemèasopisu, a dodao im je i rezultate svojih novijihpovijesnih istraživanja, tako da je sasvim opravdanpodnaslov »Putopisi, kronike i susreti«. Knjiga bi spravom mogla nositi i naslov »Povijest planinarstva uTravniku«, gdje je prvo planinarsko društvo osnovanoveæ 1927. godine. Autor je posebnu pažnju pridaokronici izgradnje planinarskih kuæa na Vlašiæu, plani-narskim organizacijama u srednjoj Bosni i speleolo-giji u Travniku. Knjiga je ilustrirana s tridesetak crno-bijelih fotografija i karata. Izdao ju je u Zagrebu 2008.u vlastitoj nakladi (cijena od 40 kn s poštarinom) amože se naruèiti kod autora u Zagrebu, Tijardoviæeva10 (tel. 01/38-83-673).

prof. dr. Željko Poljak

516

TRAGOM ZBIJEGA LOVINAÈKOGKRAJA 1991.

U organizaciji Opæine Lovinac i PD-a »Željez-nièar« iz Gospiæa 27. rujna 2008. prireðen je prvipohod pod nazivom »Tragom zbijega lovinaèkog kraja1991.«. Taj je memorijalni pohod posveæen sjeæanjuna zbjeg 24. rujna 1991. kada su se stanovnici Lovincai okolice uputili preko surovog i strmog Velebita. Dase ne zaborave stradanja tisuæu Hrvata koji su ostalibez krova nad glavom, a mnogi i bez svojih najmilijih,PD »Željeznièar« odluèilo je u suorganizaciji s opæi-nom Lovinac uspostaviti ovaj pohod koji bi se organi-zirao svake godine subotom koja je najbliža datumuzbjega.

Trasa zbijega je ove godine polazila iz SvetogRoka, a išla je preko Lišæanih Bunara, Dušica i Ivanj-ske lokve do Libinja. Taj je put razminiran, a marka-cisti PD-a »Željeznièara« su dobro obilježili cijeli put.

Pohod je poèeo na petom kilometru ceste SvetiRok – Tulove grede, gdje se skrenulo na makadam-sku cestu prema Lišæanim bunarima. Tuda su stanov-nici Lovinca na traktorima, neki sa zavežljajima u ruci,a stariji i bolesni èak na nosilima 24. rujna 1991. pošliu životnu neizvjesnost. Na pohodu je sudjelovalo 58planinara iz sedam društava, tri sveæenika koji supredvodili »križni put« i desetak stanovnika Lovincai Svetog Roka, koji su i sami sudjelovali u izvlaèenjuprognanika. Svaki sudionik pohoda dobio je posebankarton pohoda i iskaznicu. Nakon pohoda u iskaznicije ovjeren prvi pohod, a priznanja i znaèke æe redovnisudionici dobivati iduæih godina (bronèana znaèka za

dva pohoda, srebrna za èetiri pohoda, zlatna za šestpohoda, a za deset posebno spomen-priznanje.

Prvi odmor i okrijepa bili su na Lišæanim bunari-ma, nepresušnom izvoru, gdje su planinari dobilikarton pohoda i informacije o planu pohoda tog dana,kao i o buduæim pohodima koji æe se organizirati is-kljuèivo za planinare, uglavnom svaki put drugomtrasom. Iduæe godine pohod æe poèeti od asfaltneceste kod mjesta Egeljca, odakle æe se pješaèiti prekoLišæanih bunara do Dušica i vrha Svetog brda papreko Vlaškog grada i Ivinih Vodica siæi u klanacVelike Paklenice.

Poslije drugog izvora na Dušicama planinari sukrenuli do baraka koje su ostale još iz rata, a mogle bise osposobiti u planinarsko sklonište. Staza ide daljepodnožjem Debelog brda i spušta do Ivanjske lokve irazrušene crkvice Svetog Ivana. Tu su položeni vijencii zapaljene svijeæe za sve poginule u Domovinskomratu nakon èega je održana Sveta misa. Od tog mjestado skloništa na Vlaškom gradu može se doæi za 40minuta hoda.

Poslije bogatog ruèka, planinari i ostali hodoèa-snici preveženi su terenskim vozilima do mjesta pola-ska, a u Lovincu se nastavilo sa zabavom koju je uve-lièao nastup Krunoslava Slabinca. Planinarima koji suželjeli prenoæiti, osigurano je noæenje u Osnovnojškoli Lovinac i društvenom domu u Svetom Roku.Ovogodišnji pohod trajao je sedam sati (ukljuèenovrijeme stajanja na postajama Križnog puta), a iduæegodine preko Svetog Brda pohod æe trajati oko 11 sati.

Tomislav Èaniæ

Okupljeni sudionici pohoda u zajednièkoj molitvi

TOM

ISLA

V È

AN

IÆ

11, 2008

11, 2008

9. 11. Dan istarskih planinara PD 'Pazinka', Pazin

Giovanni Sirotti, 052/621-257, 098/254-183Ćićarija

9. - 16. 11. Planinarski tjedan u Požegi HPD 'Sokolovac 1898', Požega

Požega

9. 11. Memorijalni uspon na Srđ HPD 'Dubrovnik', Dubrovnik

Nuncijata - tvrđava Strinčijera - tvrđava Imperijal

14. 11. Martinje u Kutjevu PD 'Vidim', Kutjevo

Antun Koren, 091/54-59-153, www.-pd-vidim.hrKutjevo, Krnija

23. 11. Skup markacista Dilja HPD 'Tikvica', Županja

Berislav Tkalac, 099/67-64-736

Emilija Marković, 098/349-789Dilj, Prezdanak

30. 11. Memorijalni pohod na Anđinu baraku PD 'Mališćak', Velika

Drago Štokić, 098/17-10-681, dragostokic@net.hrPapuk

6. - 7. 12. Planinarski foto-dia festival u Đurđenovcu HPD 'Sunovrat', Đurđenovac

Antun Kasapović, 031/602-157, 091/45-44-185Đurđenovac + izlet na Krndiju ili Papuk

8. - 21. 12. Foto-izložba HPD 'Mosor', Split HPD 'Mosor', Split

HPD 'Mosor', 021/394-365, info@hpd-mosor.hr

Sonja Nikolin, 098/18-40-440Split

11. 12. Svjetski dan planina

13. 12. Izlet na Skitaču PD 'Skitaci', Labin

pd.skitaci@pu.t-com.hr, 091/51-03-532Labin - Skitača

13. 12. Dan PD 'Kamenjak', Rijeka PD 'Kamenjak', Rijeka

Vedran Grubelić, 091/89-65-552, pdkamenjak@gmail.comKamenjak i okolica

13. 12. Planinarska noć u Međimurju HPD 'Međimurje', Čakovec

Bogomir Trabe, 091/50-49-566

Magdalena Bistrović, 040/310-955Gornje Međimurje

20. 12 Pohod Fokinom stazom PD 'Psunj', Pakrac

Krešimir Kardum, 098/96-23-588

Zvonimir Miler, 098/436-176Psunj: Pakrac - pl. dom 'Omanovac'

NATJEÈAJ I IZLOŽBA PK-a »SPLIT«PK »Split« poziva sve zainteresirane planinare da svoje fotografije pošalju na natjeèaj za izložbu koju

taj klub prireðuje ovoga prosinca. Izložba pod naslovom »Planinarska fotografija 2008« bit æe od 4. do 14.

prosinca postavljena u Konzervatorskoj galeriji u Splitu, Porinova 2, a 15. prosinca bit æe objavljeno tko

su dobitnici nagrada (tri najbolje fotografije i najbolji autor).

Svaki autor može poslati najviše 10 snimaka. Snimci trebaju biti u digitalnom obliku u nekom od stan-

dardnih formata, u velikoj rezoluciji, a fotografije koje imaju malu rezoluciju neæe se primati zbog nemo-

guænosti kvalitetnog ispisa. Fotografije trebaju najkasnije do 25. studenoga preporuèenom poštom pristièi

na adresu: PK »Split«, pp 365, 21000 Split. Na prijavnici za natjeèaj treba navesti osobne podatke te imena

fotografija. Sve informacije i upute mogu se pronaæi na stranicama Fotoakademije Split (www.fotoaka-

demija.hr) i dobiti od Salvatora Milana, tel. 098/93-48-815, e-mail: milano@hi.t-com.hr.