studija mirovni aktivizam - mreza-mira.net · naslov: “mirovni aktivizam u bosni i hercegovini“...

mirovni aktivizam u bosni i hercegovini

Banja Luka, decembar 2008.

NASLOV:

“Mirovni aktivizam u Bosni i Hercegovini“

Ova publikacija je nastala uz financijsku podr{ku Evropske unije. Sadr`aj ove pub-likacije i stajali{ta iznesena u publikaciji ne odra`avaju nu`no stajali{ta Evropske unije.

SADR@AJ:

Uvod ............................................................................................................................. 5

Priredila: Tanja Topi}Odre|enje mira i mirovni pokreti ....................................................................... 6Odre|enje mira .................................................................................................... 9Pregled mirovnih pokreta i aktivnosti ................................................................. 12Prilog 1: Evropska konvencija o za{titi ljudskih prava i fundamentalnih sloboda ....................................................................................... 24Prilog 2: Kostarikanska neutralnost ................................................................... 26Prilog 3: Gra|anska odbrana ............................................................................. 27Prilog 4: Nenasilje filozofija i politika ............................................................... 29

Priredio: Aleksandar @ivanovi}Mirovni aktivizam u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu - perspektiva aktivistkinja i aktivista .................................................... 31Pojam mirovnog aktivizma ................................................................................. 31Prve organizovane aktivnosti .............................................................................. 37Izazovi mirovnih organizacija .............................................................................. 40Razvoj i uticaji mirovnih organizacija ................................................................ 45Mirovni aktivizam u Bosni i Hercegovini, danas - na raskr{}u .......................... 49

Priredio: Aleksandar @oljaIspitivanje javnog mnjenja o mirovnom aktivizmu u BiH ................................... 54Cilj i faze istra`ivanja .......................................................................................... 54Uzorak i tok ispitivanja ....................................................................................... 54Statisti~ka obrada podataka ................................................................................ 56Prikaz uzorka ....................................................................................................... 58Rezultati ispitivanja ............................................................................................. 64

Zaklju~ci i preporuke .................................................................................................. 84

UVOD

Studija o mirovnom aktivizmu nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini nastala je kaorezultat èlje i ideje da se na jednom mjestu zabiljeè glavne aktivnosti nevladinih orga-nizacija u 13 poslijeratnih godina, koje su vodile uspostavljanju suìvota, razvoju tole-rancije i pomirenja na ovim prostorima.

Cilj ove studije je da predstavi informacije o mirovnom radu, me|uetni~kom dijalogu,borbi za ljudska prava i prava manjina, da vrednuje uspjehe i neuspjehe nevladinog sek-tora u ovoj oblasti, odredi izazove i pobolj{a budu}e aktivnosti na polju mirovnog rada,ali i da promovi{e mir i podiè svijest o njegovoj vrijednosti, da da novu snagu mirovnimnevladinim organizacijama i doprinese stvaranju novih generacija mirovnih aktivista.

U prvom poglavlju studije, koji je priredila Tanja Topi}, nalazi se nekoliko odre|enja mi-ra, te istorijski pregled osnovnih mirovnih pokreta i aktivnosti.

U poglavlju II nalaze se vi|enja i iskustva mirovnih aktivista iz Bosne i Hercegovine, ko-je je priredio Aleksandar @ivanovi} koriste}i se intervjuima koji su, za potrebe ove studi-je, vo|eni od maja do oktobra 2008. godine sa tridesetak aktivista iz cijele Bosne i Her-cegovine.

U tre}em poglavlju predstavljamo analizu rezultata ispitivanja javnog mnjenja, koje jeprovedeno od januara do marta 2008. godine. Anketa je ra|ena na cijelom podru~ju BiH,na uzorku od 1.500 gra|ana, koje smo pitali o uspje{nosti nevladinih organizacija, a na-ro~ito onih koje se bave mirovnim radom. Ovaj dio je priredio Aleksandar @olja.

U ~evrtom poglavlju su preporuke i strategije za budu}i rad nevladinih organizacija kojesu nastale kroz rad dviju konferencija odrànih u Banjoj Luci i Sarajevu teku}e godine.

Na ovoj studiji su aktivno radili, kao stru~ni tim: Tanja Topi}, Branka Rajner, DraganaDardi}, Memnuna Zvizdi}, Aleksandar @ivanovi} i Aleksandar @olja.

Za nastanak Studije o mirovnom aktivizmu nevladinog sektora u Bosni i Hercegovinidugujemo zahvalnost svim aktivistima koji su pristali da budu intervjuisani, anketarimai stru~nom timu za izradu ankete i analizu rezultata, te u~esnicama i u~esnicima dvijekonferencije o mirovnom aktivizmu u BiH.

Veliku zahvalnost za izlazak ove studije dugujemo i Evropskoj komisiji u Bosni i Hercego-vini, koja je projekat „Mirovni aktivizam na raskr{}u“ finansijski podràla, a koji provodeorganizacije „@ene ènama“ iz Sarajeva i Helsin{ki parlament gra|ana Banja Luka.

Mirovni aktivizam u Bosni i Hercegovini 5

Priredila: Tanja Topi}

ODRE\ENJE MIRA I MIROVNI POKRETI

Ideje o ljudskim pravima poti~u jo{ od anti~kog doba, ali se tek tokom gra|anskih revo-lucija u XVIII vijeku po~elo ozbiljnije razmi{ljati o tom fenomenu. Pojavljuju se i prvedeklaracije o miru kao, {to su, na primjer: ameri~ka Deklaracija nezavisnosti (1776),virdìnijska Deklaracija prava ~ovjeka i gra|anina (1789) i francuska Deklaracija pra-va ~ovjeka i gra|anina (1789).1

Sadràj navedenih deklaracija postepeno je mijenjan i dopunjavan u narednim periodi-ma, naro~ito su dopunjavane odredbe o pravu glasa, razvoju slobodnih ekonomskih ak-tivnosti i ograni~enjima dràve prema slobodama i pravima gra|ana. Navedene dekla-racije bivaju naro~ito kritikovane poslije Ruske revolucije 1917. godine. Bolj{evici su ihosudili i odbacili kao prosto oru|e za o~uvanje buròaske prednosti. Umjesto njih obja-vili su svoju Deklaraciju prava radnika i eksploatisanih ljudi, januara 1918. godine.

Sljede}i bitan momenat za izmjene i dopune navedenih deklaracija jeste pojava Vajmar-skog ustava u Njema~koj 1919. godine. U tom ustavu precizno su definisana prava naorganizovanje, rad i ìvot kao fundamentalna prava radnog ~ovjeka.

Poku{aji izrade zajedni~ke deklaracije aktuelizirani su tek nakon Drugog svjetskog ra-ta. Prvo je usvojena Povelja Ujedinjenih nacija, koja predstavlja fundamentalnu osno-vu za sva druga normativna akta uop{te i akta o ljudskim pravima posebno, kako na me-|unarodnom, tako i na unutra{njem planu. Istovremeno, ona predstavlja i osnovni aktza formiranje brojnih drugih institucija (vladinih i nevladinih organizacija, instituta,univerziteta, komiteta, komisija i sli~no). Ona eksplicitno favorizuje vjeru u: fundamen-talna ljudska prava, dostojanstvo i vrijednost ljudskog bi}a, jednaka prava mu{karacai èna i naroda – malih i velikih. Poveljom su, tako|e, prenesene odgovornosti za ga-ranciju ljudskih prava na Generalnu skup{tinu, a po njenom ovla{}enju i na druge or-gane. U tom smislu formirana je i Komisija za ljudska prava, koja priprema tekst Uni-verzalne deklaracije i podnosi ga Generalnoj skup{tini UN na usvajanje. Generalnaskup{tina, na prijedlog Komisije, svojom rezolucijom 217 A(III) od 10. decembra 1948.usvaja Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima.

Povelja Ujedinjenih nacija i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima inspiri{u ak-tivnosti subjekata u dva pravca – dva svjetski va`na regiona. Prva oblast je Evropskakonvencija za ljudska prava i fundamentalne slobode2, usvojena 1950. godine, a druga– Ameri~ka konvencija ljudskih prava (naziva se jo{ i Pakt San Hoze), koja je prihva-}ena 1969. godine.

1 O Univerzalnoj deklaraciji za ljudska prava i ljudskim pravima uop{te moè se vidjeti u: Svetska encik-lopedija mira, tom I, str. 88 i 89, 338 - 341 i 363 - 367.

2 Vidi prilog 1.

Mirovni aktivizam u Bosni i Hercegovini6

Me|unarodni dan mira objavljen je Rezolucijom Generalne skup{tine Ujedinjenih naci-ja iz 1981. godine. Rezolucija je jednoglasno izglasana, a za Me|unarodni dan miraprogla{en je svaki tre}i utorak u septembru mjesecu. Taj dan se poklapa sa danom po-~etka rada Ujedinjenih nacija 1945. godine i slavi se {irom svijeta. Me|unarodni danmira je naro~ito masovno obiljeèn u @enevi 1983. i 1984. godine. Formirana je jednaposebna grupa koja je organizovala brojne javne manifestacije sa namjerom da se us-postavi praksa one vrste ljudskih odnosa koji su neophodni za stvaranje mirovnih sta-vova i aktivnosti. Komponovana je i „Himna miru“, koja je otpjevana i odsvirana prili-kom proslave 1984. godine.

Neposredno poslije proslave, navedena grupa ljudi u @enevi prihvatila se zadatka da os-nuje Udruènje za proslavu dana mira u skladu sa [vajcarskim gra|anskim zakonom.Udruènje je formirano 21. marta 1985. godine sa namjerom da, putem proslava Danamira, podstakne razmi{ljanja o idealima mira i konkretne aktivnosti na planu dostiza-nja tih ideala.

Zadaci udruènja, pored ostalih, jesu: popularisanje Rezolucije Ujedinjenih nacija, ko-jom se utvr|uje svjetski dan mira, i podsticanje ljudi da primjenjuju odredbe Rezoluci-je. Udruènje tako|e podsti~e obrazovne, duhovne i humanitarne aktivnosti i pomaèljudima da lak{e shvate i sprovedu u djelo pozitivne stavove i toleranciju me|u pojedin-cima, dru{tvenim grupama, narodima i dràvama.

Pored navedenih doktrina, pokreta i aktivnosti, poznati su i brojni drugi kao {to su, naprimjer: Be~ki kongres, êhoslova~ka mirovna istraìvanja, Deeskalacija me|unarod-nih sukoba, Demokratija i spoljna politika, Detant, Doktrina odvra}anja od nuklearnognapada, Dràvna odgovornost, Evolucioni pokret za mir, Feminizam i mir, Globalna in-tegracija, Globalna porodica, Jednakost polova i mir, Kina – mirovni prijedlozi, Komi-sija za prou~avanje organizacije mira, Me|unarodni sud pravde, Me|unarodno udruè-nje za istraìvanje mira, Mirovne studije, Pokret malih ljubaznosti, Politika mira, Poli-tika odvra}anja, Politika primirja, Posredovanje, Pregovori, Psihologija mira, Samoop-redjeljenje, Samostalnost, Stabilnost, Sport i mir, Svjetski poredak, Titoizam, Transna-cionalizam, Ujedinjene nacije – o~uvanje mira, Vje~ni mir i drugi.

Postoje i brojne doktrine, pokreti i aktivnosti koji su suprotni miru i koji polaze od po-zicija ostvarenja interesa jedne odre|ene grupe ljudi, dràve ili grupe dràva. Oni se,uslovno re~eno, mogu klasifikovati u dvije grupe. U prvu grupu mogu se svrstati doktri-ne, pokreti i aktivnosti koje se, u borbi za svoje interese, otvoreno suprotstavljaju inte-resima drugih ljudi, dru{tvenih grupa, naroda, dràva i grupe dràva. Takvi su, na prim-jer: fa{izam, {ovinizam, imperijalizam i pojedini vojni blokovi i savezi. U drugu grupuse mogu svrstati doktrine, pokreti i aktivnosti koji se deklarativno zalaù za mir i inte-rese u okviru svoje organizacije, bez otvorene netrpeljivosti prema dugim ljudima, dru{-tvenim grupama, nacijama dràvama i grupama dràva. Takvi su, na primjer, Bre`njev-ljeva doktrina, Pax Americana, panafrikanizam, panarabizam, pangermanizam, nacio-nalizam i drugi.

Bre`njevljeva doktrina, na primjer, odnosi se na „disciplinovanje“ socijalisti~kih zema-lja i odbranu svjetskog socijalizma od spoljnih intervencija i unutra{njih deformacija.Bre`njev je, dakle, promovisao doktrinu odbrane socijalisti~kog poretka kao cjelinesmatraju}i da to nije samo problem svake socijalisti~ke zemlje posebno, ve} svih socija-


listi~kih zemalja zajedno. Pomenuta doktrina se pojavila samo mjesec dana poslije inter-vencije u êhoslova~koj 1968. godine i ona je tu intervenciju retroaktivno opravdavala.Doktrina je istovremeno podrazumijevala i pravo mije{anja u unutra{nje poslove zemljeza koju se ocijeni da u njoj postoji potencijalna opasnost ugroàvanja socijalizma.

Bre`njevljeva doktrina je formulisana u nekoliko teza sa osnovnom porukom da su so-cijalisti~ke zemlje samo uslovno suverene i da one raspolaù pravom na suverenitet sa-mo u situacijama kada ne dolaze u sukob sa interesima socijalisti~ke zajednice i svjet-skog revolucionarnog poretka koji imaju prioritet nad nacionalnim interesima.3 Dalje setaj stav konkretizuje u nekoliko ta~aka od zajedni~ke odbrane do zabrane odustajanjaod zajednice socijalisti~kih zemalja.

Doktrina je imala i svoje simpatizere, ali i protivnike. Navedenom doktrinom Bre`njevje zemljama Zapada, prvenstveno Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama, dao do znanja da}e se sve zemlje socijalisti~ke zajednice energi~no boriti protiv bilo kakve spolja{nje in-tervencije i da }e se energi~no boriti za o~uvanje socijalizma kao poretka. Istovremeno,ta doktrina predstavlja prete~u savremene globalizacije i preno{enja dijela suverenite-ta dràva na {ire dru{tveno-politi~ke i druge organizacije i institucije.

Negativne reakcije na Doktrinu uslijedile su prvo iz Narodne Republike Kine, a zatim iiz drugih zemalja. Predstavnici Kine su tu doktrinu definisali kao „gangstersku teoriju“i optuìli Sovjete za „socijalisti~ki fa{izam“ i „socijalisti~ki imperijalizam“. Doktrina jekritikovana i od drugih zemalja, naro~ito od strane Sjedinjenih Ameri~kih Dràva.

3 Svetska enciklopedija mira, Tom I, str. 64 – 65.


ODRE\ENJE MIRA

O miru uop{te postoje brojni pisani materijali, ali je interesantno da nema dovoljno de-finicija mira.4 U prou~avanim teorijskim radovima o miru uo~eno je samo nekoliko de-finicija, ali nijedna ne odre|uje zna~enje tog pojma u cjelini. Karakteristi~ni primjeridefinicija su: (1) “Mir je dio svetske drame koja se odvija na svetskoj pozornici“ (Ho-mer); (2) „Mir je okvir slobodnog ìvota i opstanka ~oveka“; (3) „Mir je pauza izme|udva rata“; (4) „Mir nije odsustvo rata. Mir je vrlina, to je stanje duha, te`nja ka dobrom,poverenje, pravednost“ (Spinoza); (5) „Mir je izvor, stvaralac, hranitelj, za{titnik svegadobrog na zemlji i nebu“ (klasi~ni judaizam); (6) „Mir je pojava suprotna od rata“; (7)„Mir je }utanje oru`ja“; (8) „Mir je ne{to suprotno od rata“; (9) „Mir je stanje ili situa-cija oslobo|ena od rata; odsustvo neprijateljstva“; (10) „Mir je nastavak politike kojaje prethodila ratu“ (Lenjin); (11) „Mir je odsustvo rata“; (12) „Mir je jedan period pre-vara izme|u dva perioda ratovanja“ (Embruz Birs); i (13) „Mir se moè definisati kaoproces u kojem se nalazi me|unarodni sistem, a njegove karakteristike su opadanjeupotrebe sile i porast pravedne raspodjele“ (Ernest-Oto Czempie).

Mom~ilo Sakan u Studiji mira5 dolazi do sljede}e definicije mira: „Pod pojmom mirpodrazumeva se pojava u razvoju ljudskog dru{tva koju karakteri{u procesi i odnosi sa-radnje; tolerancije; me|usobnog dogovaranja; relativne ravnopravnosti; re{avanjasuprotnosti i sukoba na miran, civilizovan na~in; i slobodnog ispoljavanja pojedinaca idru{tvenih zajednica i udruènja.“ Sakan se detaljno bavi va`nim pojmovima ovog od-re|enja ponaosob i dolazi do sljede}ih odre|enja: pod saradnjom se podrazumijevaproces u kome radnje pojedinaca i grupa, iz kojih se taj proces sastoji, jedna drugu do-punjuju idu}i istim smjerom i vode}i istim rezultatima. Me|usobno dogovaranje je, ta-ko|e, zna~ajan dio specifi~ne razlike definicije mira. Svi problemi, bez obzira na njiho-vu teìnu i sloènost, treba da se rje{avaju putem me|usobnog dogovaranja na obostra-nu korist. Relativna ravnopravnost je uslov svih dogovaranja i sporazumijevanja. Podtim pojmom se podrazumijeva takav proces u kome svi akteri mira mogu do}i do punogizraàja u rje{avanju problema. Odnosi ljudi u tom procesu ne mogu biti apsolutno rav-nopravni zato {to op{ti uslovi i po~etne pozicije nisu isti za sve aktere u izgradnji mira.Apsolutna ravnopravnost, dakle, ne postoji, ali je su{tina u tome da svi akteri mira utom procesu budu na odre|eni na~in stimulisani u skladu s op{tim uslovima i po~etnimpozicijama. Potreba da se sve suprotnosti i sukobi rje{avaju na miran i civilizovan na-~in proizilazi iz samog zna~aja o~uvanja mira. U miru svi dobijaju, a u ratu svi gube.Mir je osnovni preduslov slobodnog ispoljavanja pojedinaca i dru{tvenih zajednica iudruènja, kao i prosperiteta ~ovje~anstva uop{te. Po njemu, mir karakteri{u sljede}eodlike:

4 Detaljnije o pojmu „mir“ moè se vidjeti u: Bubanja, P.: Filozofija mira, str. 29; D@dalos – Pedagogijamira: Osnovni kurs 2 – nejasno}e u vezi s pojmom mir; [albrek, I.: Polemologija, u: Svjetska enciklo-pedija mira, Tom II, str. 125.

5 Mom~ilo Sakan: Studije mira – polemologija i irinologija, 2008.


Mir kao pojava ima svoja op{ta i posebna obilje`ja. Osnovna obilje`ja mira jesu odno-si tolerancije i sporazumijevanja, odnosno slobodno ispoljavanje ~ovjeka ? bez oruà-nog nasilja, ali su za njegovo kompleksno sagledavanje zna~ajne i druge karakteristike.Osnovne su: (1) povezanost sa bitnim karakteristikama i vrijednostima konkretnih dru{-tava ili dru{tvenih skupina; (2) protivrje~nost; (3) sloènost; (4) dinami~nost; (5) pov-remenost, (6) hijerarhijnost; (7) konkretnost, (8) humanost; (9) posljedi~nost (10) us-mjerenost i (11) relativna otvorenost.

1) Mir je povezan i koherentan sa svim bitnim karakteristikama i vrijednostimadru{tva. Osnovne su: ukupan nivo ekonomske razvijenosti dru{tva (nacionalnidohodak, stanje trì{ta, nivo ekonomske povezanosti i dr.); nivo i karakter stabil-nosti (stepen i kvalitet ostvarivanja prava i sloboda gra|ana, karakter politi~kihi ekonomskih odnosa, stanje javnog mnjenja i njegov uticaj na subjekte politike,stepen unutra{nje kohezije dru{tva i drugo); stepen tehni~ke opremljenosti; nivoobrazovanja; kvalitet ìvota ljudi (ìvotni standard i uslovi); op{ti kulturni nivostanovni{tva; karakter i nivo politi~ke zrelosti i dru{tvene svijesti; moral; tradici-je; obi~aji i druge vrijednosti dru{tva. Dakle, u razvoju dru{tva dolazi do izraà-ja ukupnost ekonomskih, politi~kih, ideolo{kih, pravnih, diplomatskih, tradicio-nalnih, kulturnih i drugih veza i odnosa kako unutar jedne dràve, tako i ukupnome|u dràvama i sistemima dràva. Mir je, dakle, povezan sa osnovnim socijal-nim, ekonomskim i drugim institucijama koje djeluju na unutra{njem i me|una-rodnom planu. Svi ti elementi se u miru sna`no manifestuju i provjeravaju. Uko-liko su stabilni i pozitivni, i uslovi za uspje{no uspostavljanje i odràvanje mirasu povoljni i obrnuto.

2) Protivrje~nosti i u miru, kao i u drugim pojavama i procesima stalno su prisutne.One su prisutne u samom ~ovjeku, a prisutne su i u svim organizacijama i zajed-nicama ljudi od porodice do me|unarodne zajednice. Prisutne su i u cjelokupnomprocesu trajanja mira. Ako se ne rje{avaju pravovremeno na civilizovan i mirolju-biv na~in, one mogu dovesti do ozbiljnih sukoba i rata, kao pojave suprotne miru.

Protivrje~nosti, dakle, i u miru postoje, ali ih je, kao i bolest, potrebno pravovre-meno identifikovati i prevazilaziti ili eliminisati. U suprotnom, one mogu eskali-rati i prerasti u otvorene sukobe i rat.

3) Sloènost mira je posljedica multidisciplinarnosti, multikulturalnosti i djelovanjarazli~itih faktora u njemu. Mir neposredno zavisi od velikog broja drugih (dru{-tvenih i prirodnih) ~inilaca i pojava sa kojim je tijesno povezan. Mir jeste dru{-tvena pojava, ali ni on, kao ni bilo koja dru{tvena pojava, nije odvojen od priro-de u kojoj realno postoji i na koju realno uti~e. Zato na njega, prvenstveno, dje-luju prirodni ~inioci kao {to su fizi~ki, hemijski, biolo{ki i brojni drugi. Zatim, namir djeluju, raznovrsni dru{tveni ~inioci – ekonomski, politi~ki, pravni, ideolo{-ki, eti~ki, vojni i drugi. Na mir ne djeluju samo sada{nji dru{tveni ~inioci, ve} ipro{li koji su egzistirali (i koji i dalje egzistiraju) u istorijskom razvoju mira. I,na kraju, na mir djeluju i individualni ~inioci svake pojedina~ne individue kao {tosu: li~ne osobine, inteligencija, volja, svijest, karakter, obrazovanje, fizi~ke spo-sobnosti i sli~no. Svi ti mnogobrojni ~inioci ne djeluju stati~no i izolovano.


4) Dinami~nost je, tako|e, bitna karakteristika mira. Ona je u miru manje izraènanego u ratu i usmjerena je u suprotnom smjeru od dinami~nosti rata. Dinami~no-st u miru, prvenstveno se odnosi na tehnolo{ki razvoj, sistem komunikacija, obra-zovanje, izgradnju demokratije, uspostavljanje odnosa na unutra{njem i me|una-rodnom planu, identifikaciju i prevenciju potencijalnih sukoba i sli~no.

Dinami~nost razvoja je stalni pratilac mira. U miru se stvaraju skoro sve vrijed-nosti dru{tva: ekonomske, politi~ke, kulturne i druge. Me|utim, ta dostignu}a seveoma ~esto zloupotrebljavaju i koriste u vojne svrhe, za potrebe sukoba i rata.Poznati su, na primjer, slu~ajevi zloupotrebe novih transportnih sredstava, hemij-skih elemenata, baruta, nuklearne tehnologije i sli~no.

5) Povremenost, kao specifi~no obilje`je mira, moè se objasniti u dva osnovna as-pekta, odnosno u dva razli~ita perioda ? u ratu i u miru. U ratu mir prakti~no ine postoji. Postoje samo pojedini dijelovi teritorije koji nisu zahva}eni ratnimdejstvima, ali je cjelokupna aktivnost na tim prostorima podre|ena ratu. Tek on-da kada rat u|e u svoju tre}u fazu, fazu ravnodu{nosti, onda se po~inju javljatiideje za njegovim eliminisanjem i uspostavljanjem mira. Kada se uspostavi mir,onda nastaje period otklanjanja posljedica rata i op{teg progresa i prosperitetanaroda. U okviru tog op{teg progresa, naàlost, razvijaju se i oruàne snage i vr-{e se intenzivne pripreme za rat. U onom momentu kada miroljubive ideje i sna-ge budu nadvladane onim snagama koje teè isklju~ivosti, korupciji, tutorstvu inasilju, stvaraju se uslovi za prestanak mira i po~etak rata. Dakle, mir ne pred-stavlja stabilizovano i stati~no stanje, ve} veoma dinami~an proces u kome se, po-red op{teg razvoja dru{tva, odvijaju potprocesi stalne konkurencije i nadmetanjaizme|u snaga mira i onih koje teè destrukciji i ratu.

6) Mir, kao i rat, ima izraènu hijerarhijsku strukturu sa nagla{enim stepenom sa-radnje, ali i subordinacije. Saradnja je dominantna u demokratskim dru{tvima, asubordinacija u autoritarnim i totalitarnim oblicima vlasti. I u jednom i u drugomslu~aju odluke dràvne politike su obavezuju}e za sve subjekte u toj dràvi. Me-|utim, u demokratskim dru{tvima one odraàvaju volju gra|ana, a u totalitaris-ti~kim – samovolju pojedinaca na vlasti. A, tamo gdje se volja gra|ana ne po{tu-je – mogu}nost ugroàvanja mira i pojave rata daleko je ve}a.

7) Konkretnost mira, podrazumijeva originalno ispoljavanje, saglasno s op{tim us-lovima, tehni~ko-tehnolo{kim razvojem, obrazovanjem subjekata, dru{tvenimure|enjem i drugim ~iniocima. Analogno razvoju dru{tva razvijao se i mir. Tokomistorijskog razvoja, on je postajao humaniji i demokrati~niji. Brojni oblici ek-sploatacije i poniàvanja ljudi, kao, {to su, na primjer: ropstvo, aparthejd i sli~-no, koji su nekada predstavljali obilje`je mira, danas su nespojivi s njim. Sli~naje situacija i sa aktuelnim stanjem mira. Mir, na primjer, u skandinavskim zemlja-ma i zemljama centralne Afrike se razlikuju. Dakle, svaki pojedina~ni mir, poredop{tih obilje`ja, posjeduje i specifi~na svojstva koja vaè samo za odre|ene ljudei zajednice, konkretan nivo ekonomskog razvoja i oblik vlasti, odre|eni prostor,konkretno vrijeme i druge ~inioce.


8) Humanost je osnovna odlika mira. U miru ljudi razgovaraju i dogovaraju se u ve-zi sa svim pitanjima koja su od zna~aja. Ljudi u miru nastoje da pomognu jednidrugima. Oni se udruùju radi ostvarenja zajedni~kih interesa i izgradnje huma-nijeg dru{tva. U miru se uvaàvaju i sprovode sve bitne norme i obi~aji doma}egi me|unarodnog javnog i humanitarnog prava i slobode i prava gra|ana uop{te.

9) Svaki mir uzrokuje mnogobrojne i razli~ite posljedice. One su proizvod uslova iop{teg stanja mira. U miru se stvara i proizvodi. Smanjuju se gubici i pomjera-nja ljudi. Pove}ava sa standard i zdravlje stanovni{tva. Pove}avaju se biolo{kareprodukcija i kvalifikaciona struktura stanovni{tva, privredne mogu}nosti,proizvodnja i druge dru{tvene djelatnosti i ekonomska mo} dru{tva. Tako|e sestvaraju povoljni uslovi za za{titu ìvotne sredine.

10) Mir je, uslovno re~eno, i usmjerena pojava. Mir ne nastaje, niti se razvija stihij-no, mada postoje i spontane i neplanirane aktivnosti koje doprinose miru i tole-ranciji. Mir se, prvenstveno, uspostavlja, razvija i odràva planski i organizova-no uz ogromne napore brojnih subjekata mira, a naro~ito politi~ke elite, brojnihnevladinih i vladinih organizacija i asocijacija i istaknutih pojedinaca (nau~nika,umjetnika, humanista i drugih).

11) Relativna otvorenost je veoma zna~ajna odlika mira. Sve {to je skriveno od pog-leda javnosti, otvorene debate i demokratske kontrole brzo postaje sumnjivo, asumnja je bitan preduslov i uzrok sukoba i ratova.

PREGLED MIROVNIH POKRETA I AKTIVNOSTI

Od 1815. godine, nakon antinapoleonovih ratova nastala su, u razli~itim evropskimgradovima, mala udruènja, koja su uglavnom osnivali gra|anski idealisti. Ta udruè-nja zalagala su se za ljudska prava, socijalna pobolj{anja, slobodnu trgovinu, ukidanjeropstva. Osnivana su uglavnom iz etni~kih i religijskih razloga i odbacivala su svaku vr-stu nasilja. Ubrzo se ta udruènja u nekim dràvama spajaju u nacionalna mirovnadru{tva / udruènja:

1815. godine osnovano je American Peace Society u New York City1816. godine u Inicijativu Kvekera / Queker London Peace Society u Velikoj Brita-niji. Ubrzo se osnivaju podgrupe i podru`nice u svim ve}im engleskim gradovima;1830. nastaje Genfer (ènevsko) mirovno udruènje u [vajcarskoj.

Dok su anglo-ameri~ka mirovna udruènja uglavnom po~ivala na hri{}anskoj savjesti iuvjerenjima, dotle su kontinentalno-evropske grupe po~ivale na idealima Francuske re-volucije. Pripadnici ovih grupa ~esto su bili slobodni mislioci. U po~etku su ta udruè-nja imala malobrojno ~lanstvo, koje je pripadalo srednjem sloju gra|anstva. Ja~anjemliberalizma oja~ale su i ove grupe, koje organizuju i zajedni~ke me|unarodne kongrese.Godine 1843. u Londonu, 1848. u Parizu i 1850. u Frankfurtu na Majni.


Glavni cilj ovih skupova bio je utvrditi pravo naroda i stvaranje jednog me|unarodnogizbornog suda, koji bi prelazio dràvne granice, a u cilju smanjenja ratova i oruànihkonflikata. Godine 1849. Anti-Corn-Law asocijaciji Richarda Cobdena po{lo je za ru-kom najprije u}i u parlament kao jednoj pacifisti~koj partiji. Ona je uskoro, sa mirov-nim parlamentarcima drugih zemalja, osnovala jednu interparlamentarnu uniju.

Pacifizam je termin koji ne podrazumijeva prihvatanje rata. Razvio se tokom Prvogsvjetskog rata, a kasnije se u dobrom dijelu reformisao u dru{tvenu filozofiju nenasilja.Pacifisti su, kao i mnogi drugi zagovornici mira, inspirisani hri{}anskim shvatanjima.Oni su tvrdili da je rat po sebi oru|e nepravde i simptom nepravednog svjetskog poret-ka. Prema njihovom mi{ljenju svaki rat je ozbiljna prijetnja miru, gra|anskim pravimai slobodama. Logi~an nastavak pacifizma je i odbijanje sluènja vojnog roka na osnovuprigovora savjesti. To istovremeno podrazumijeva odbijanje u~e{}a u bilo kom ratu, uk-lju~uju}i i onaj koji vodi sopstveni narod.

Pacifizam se od Prvog svjetskog rata naglo razvio u Engleskoj i Sjedinjenim Ameri~kimDràvama. On je poloìo temelj brojnim organizacijama, a osnovne su: Me|unarodnoudruènje primirja, Me|unarodna liga èna za mir i slobodu, Liga otpora ratu kveker-ske grupe pomo}i i druge. Na osnovu pacifizma razvijen je i pokret nenasilja u gandi-jevskom smislu. U Velikoj Britaniji formirana je i Britanska kompanija za nuklearno ra-zoruànje (1958); Komitet za nenasilnu akciju (1957) i Nacionalni komitet za razumnunuklearnu politiku. Pacifizam je, dakle, od individualnog suprotstavljanja ratu u 20. vi-jeku prerastao u brojne institucije i organizovane programe za rje{avanja sukoba i os-tvarenje dru{tvene pravde. Danas je utemeljen u specifi~nu filozofiju koja ima korijeneu mnogim narodima i kulturama.

Mirovni pokret u dana{njem smislu te rije~i – kao masovna opozicija protiv rata i rat-nog naoruànja- nastala je od Krimskog rata u pedesetim godinama XIX vijeka. Ratnoizvje{tavanje sa novootkrivenim fotografijama u engleskim dnevnim novinama osvijes-tilo je javnost Velike Britanije i pokazalo joj pogubne posljedice djelovanja artiljerije.Primjena tehnike u modernim ratovima traìla je sve vi{e civilnih `rtava.

Ratna iskustva u Italiji navela su [vajcarca Henry Dunanta 1863. godine da osnuje Cr-veni krst. Godine 1864. zaklju~ena je @enevska konvencija, ~ime je postignut prvi me-|unarodni sporazum modernog prava naroda.

Godine 1867. Frederic Passy osniva me|unarodnu mirovnu ligu.

Godine 1869. u Njema~koj je osnovano Dru{tvo prijatelja mira kao prva pacifisti~kagrupa. Ono je, kao i postala evropska mirovna dru{tva, bilo najprije usmjereno na prav-na ograni~enja i smanjivanje nacionalnih ratova, te ublaàvanje posljedica rata krozuticaj na vlade, gotovo nikako na politi~ki nezavisne partijske tvorevine i otkazivanjevojne slu`be.

Mirovne konferencije i prvi ugovori o pravu naroda: 1891. u Rimu su se susreli evrop-ski pacifisti, na inicijativu Elihu Berrit (1810 - 1879), na Tre}oj svjetskoj konferenciji omiru. Jedna grupa obrazovanih i politi~ki aktivnih Evropljana osniva Me|unarodni mi-rovni ured sa sjedi{tem u Bernu. Zada}a ove kancelarije bila je priprema budu}ih me-|unarodnih mirovnih konferencija. Me|u osniva~ima istaknutiji su bili:


Britanac Richard Cobden, osniva~ britanske asocijacije Anti-Corn Law, jedne stran-ke protiv visokih za{titnih carina na ìto i sa pacifisti~kim programom;[vajcarac Henry Dunant, osniva~ Crvenog krsta;Austrijski pedagog Alfred Hermann Fried;Francuski socijalist Jean Jaures;Austrijska knjièvnica Bertha von Suttner.

Godinu dana kasnije Bertha von Suttners objavljuje svoj roman Poloìte oru`je, kojisenzibilizuje {ire slojeve dru{tva za problematiku rata i mira u jednom militantnomdru{tvu Kaiser-carstva. Von Suttnov osniva (1892. godine), nakon austrijskog mirovnogdru{tva, zajedno sa Friedom njema~ko mirovno dru{tvo u Berlinu. To dru{tvo je najsta-rije postoje}e njema~ko udruènje protivnika rata.

Oboje osniva~a dobivaju Nobelovu nagradu za mir (1905. godine), koju je utemeljio Al-fred Nobel, ina~e Suttnerov prijatelj. Kasnije su nagradu dobili i Dunant i bernski mi-rovni ured.

Zahvaljuju}i inicijativi ove grupe, 1899. godine odràna je me|unarodna Ha{ka konfe-rencija. Na toj konferenciji usvojeni su osnovni principi vo|enja rata (u okviru Ha{kihzemaljskih ratnih odredbi), utvr|eni su za~etni~ki principi modernog prava naroda. Nabazi razlikovanja civila i vojnika ~lan 22 imao je sljede}u formulaciju:

Dràve nemaju neograni~eno pravo u izboru sredstava za uni{tavanje neprijatelja.

Time je uspostavljena pravna primjena za me|unarodno proganjanje od sredstava zamasovno uni{tavanje. Uspostavljanje Ha{kog mirovnog izbornog suda trebalo je daomogu}i izgla|ivanje i rje{avanje konflikata me|u dràvama.

Druga internacionala: I u to vrijeme prevashodno marksisti~ki orijentisan radni~kipokret i socijaldemokratija 19. vijeka odbacivali su rat. Za njih se front odvijao me|usocijalnim klasama u svim nacijama, ne me|u dràvama i nacijama. Njima je posebnobilo stalo do toga da se ujedine radnici svih zemalja u borbi protiv kapitalizma i na os-novu toga protiv nastale vladaju}e klase buròazije (internacionalizam), kako bi se nataj na~in izmaklo tlo pod nogama ratnoj privredi, orijentisanoj isklju~ivo ka profitu. Nji-hova osnovna parola djelovanja potekla je iz komunisti~kog Manifesta, a sro~ili su jeKarl Marx i Friedrich Engels:

„Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“Godine 1889. osnovana je II socijalisti~ka internacionala, te je shodno ovim na~elimadogovoren savez radni~kih organizacija i partija, koje su poticale iz 20 zemalja svijeta,utvr|ene su zajedni~ke akcije protiv rata, tako|e nakon kongresa u Parizu (1912), i ge-neralni {trajk u slu~aju izbijanja rata izme|u evropskih hegemonisti~kih sila, naro~itoNjema~ke i Francuske.

Prvi svjetski rat i novembarska revolucija: Niti gra|ansko-liberalni mirovni pokret ni-ti proletersko-socijalisti~ki radni~ki pokret nisu mogli sprije~iti izbijanje Prvog svjet-skog rata. Njema~ko mirovno dru{tvo bilo je zaslijepljeno i paralizovano nacionaliz-mom, ba{ kao i mnogi radnici i veliki dio socijaldemokratije.


Suprotno svom programu i me|unarodnim obe}anjima frakcija SPD-a (Socijaldemok-ratske partije) glasala je u Reichstagu 4. avgusta 1914. za ratne kredite. Zbog toga seraspala Druga internacionala: onda su socijalisti Francuske potvrdili objavu rata svo-je zemlje. Jedan od malobrojnih koji se tome otvoreno suprotstavio bio je Jean Jaures;on je neposredno pred po~etak rata ubijen od strane jednog francuskog nacionaliste.

U avgustu 1914. godine u Njema~koj je bilo vrlo malo protivnika rata, 13 poslanika

SPD-a odbacilo je ratne kredite u internom glasanju, ali su zbog frakcijske disciplineglasali za. Protiv politi~kog primirja SPD-ve}ine, 5. avgusta grupa od sedam antimili-tarista osniva grupu internacionale. Iz ove grupe 1915. nastaje Sparaktus grupa (od1918. Spartakus savez), koja je stremila socijalisti~koj revoluciji.

Od novembra 1914. godine jedan mali krug gra|anskih pacifista - savez nove otad`bi-ne- poku{ao je putem podnesaka i „ spomen-spisa“, koje je dostavljao Vladi Rajha, os-tvariti prijevremeni dogovoreni mir na liniji konferencije u Den Haagu.

^lanovima ove grupe pripadali su Albert Einstein i politi~ar SPD-a Kurt Eisner. Utica-ja na ovu organizaciju imao je i kasniji nosilac Nobelove nagrade za mir (1972), Lu-dwig Quidde, ~lan liberalno-lijeve njema~ke partije progresa, a od 1914. godine i pred-sjednik njema~kog Dru{tva mira. Spisi Saveza su zabranjeni 1915. godine, a neki nje-govi ~lanovi uhap{eni.

Karl Liebknecht (decembar 1914) i Otto Rühle (januar 1915) odbacili su, kao poslani-ci SPD-a, u Reichstagu prijedloge za dalje ratne kredite. Vo|stvo SPD-a sa FriedrichomEbertom na ~elu potom isklju~uje Liebknechta iz stranke. Po{to se u jednom od svojihgovora povodom demonstracija 1. maja 1916. godine otvoreno izjasnio protiv rata, Lib-knecht je, a ne{to kasnije i Clara Zetkin i Rosa Luxemburg, uhap{en kao najve}i izdaj-nik i oslobo|en tek u novembru 1918. godine.

Godine 1916/17.19 poslanika SPD-a odbijaju dalje ratne kredite, a potom bivaju istotako isklju~eni iz stranke. Oni su u aprilu 1917. godine osnovali Nezavisnu socijalde-mokratsku partiju Njema~ke (USPD), koja se priklju~ila revolucionarno-marksisti~kojSpartakus grupi. USPD je nastojao posti}i {to skoriji kraj rata padom carske vlade imonarhije, dok je MSDP i dalje akcenat stavljao na mir pomo}u pregovora i kompro-misa sa najvi{om vojnom upravom.

Januarskim {trajkom radnika u berlinskim pogonima municije i naoru`anja u januaru1918. godine narastao je u jednoj od dvije socijalisti~ke partije - sovjetski pokret, pred-vo|en revolucionarima. Oni su nastojali stvoriti sovjetsku republiku prema uzoru naOktobarsku revoluciju u Rusiji. Spontano stvaranje radni~kih i vojni~kih sovjeta u vri-jeme gu{enja ustanka 3. novembra 1918. godine, u daljem toku dovelo je do osnivanjaKomunisti~ke partije Njema~ke (1. januara 1919). Njeni osniva~i, Karl Liebknecht i Ro-sa Luxemburg, ubijeni su 15. januara od strane reakcionarnih dobrovoljaca. Dalje po-ku{aje socijalisti~ke sovjetske republike u Njema~koj vojno je porazio ministar odbraneReicha Gustav Noske (SPD) . Time je u 1918. godini oja~ani socijalisti~ki mirovni pok-ret, koji je mogao iznuditi zavr{etak rata, bio pora`en.


Izme|u dva svjetska rata: Nakon novembarske revolucije 1918. me|usobno su se prib-liìli liberalni pacifisti i socijalisti~ki antimilitaristi. Mirovni pokret Weimarske republi-ke bio je koncentrisan u lijevom liberalizmu, me|u nekada{njim vojnicima Prvog svjet-skog rata i u umjetnosti i kulturi. Poznati primjeri za to su:

Knjièvnik Ernst Toller. On je preuzeo mjesto ubijenog Kurta Einsner kao predsjeda-vaju}i münchenskog USPD-a, te postao ~lan Vlade Münchenske sovjetske republike1919. godine.

Novinari Siegfried Jacobsohn i Carl von Ossietzky osnovali su i razvili politi~ki ned-jeljni spis „Die Weltbühne„ (svjetska pozornica) u jedan pacifisti~ko-kriti~ki organ, ukojem je pisao i Kurt Tucholsky protiv reakcionarnih dru{tvenih tendencija.

Tucholsky i Ossietzky osnivaju u oktobru 1919. godine, sa urednikom „Berliner Vol-kszeitung„ (Berlinske narodne novine) Karlom Vetterom mirovni savez u~esnika rata(FdK). Rukovodstvo ovog saveza osnovalo je u julu 1920. godine akcioni odbor „Ni-kad vi{e rat“, koji je u narednim godinama organizovao masovne demonstracije. Go-dinama je sve do 1926. rastao broj u~esnika demonstracija na tada{nji dan protiv ra-ta - 1. avgust (po~etak Prvog svjetskog rata).

Knjièvnici poput Erich Mühsam, Karl Kraus, Erich Kästner, Bertold Brecht upozo-ravali su u svojim djelima na opasnost od novih ratova.

Slikari poput Käthe Kollwitz, Otto Dix, John Heartfield zaloìli su se u svojim um-jetni~kim formama za mir a protiv reakcionarnih i vojnih tendencija.

Erich Maria Remarque je napisao svoj zapaèni antiratni roman „Na zapadu ni{tanovo„; u njemu je opisao dan na frontu bez ikakvih ideolo{kih namjera.

Anarhopacifist Ernest Friedrich dokumentovao je fotografski 1924. godine knjigomRat ratu najteè ratne povrede i pozivao na ~etiri jezika „ljude svih zemalja“ na u~e{-}e protiv rata. Sa istom namjerom otvorio je 1925. godine u Berlinu „Antiratni muzej“.

Novinari koji su glasno pledirali za pridràvanje Versajskog ugovora, ~esto su bili, odstrane Weimarskih sudova, kojr su vi{estruko bili zaposjeli od strane pravni slu`beniciiz carskih vremena, optuèni i osu|eni zbog izdaje zemlje. U spektakularnom procesu nasvjetskoj pozornici osu|eni su npr. Ossietzky i Walter Kreiser zbog izdaje zemlje i izda-je vojnih tajni u novembru 1931. godine u Leipzigu na 18 mjeseci zatvora. Ugovorni pa-cifizam dobio je poticaj sa 14 ta~aka programa ameri~kog predsjednika ThomasaWoodrowa Wilsona 1918. godine: 1918. osnovana je Liga naroda, a ta~ke programa supreuzete na mirovnoj konferenciji u Versailles. Iako joj Sjedinjene Ameri~ke Dràve ni-kada nisu pristupile, a Sovjetski Savez tek 1934. godine, po{lo joj je za rukom da na po-~etku ublaì nekoliko manjih konflikata. U osvajanje Ruhra 1923, [panski gra|anski rat1936. i Sudetsku krizu 1938. nije se uklju~ila. Osvajanje Mandùrije na sjeveroistokuKine od strane Japanaca i napad Japana na ostatak Kine 1937. godine, te napad Itali-je na Abisiniju 1935. godine pokazali su nemo} Lige naroda. Ugovorni pacifizam pok-leknuo je od 1933. godine najprije pod politikom ucjene, osvajanja i napada od straneAdolfa Hitlera.


Vrijeme nacional-socijalizma: Kada su 1933. godine na vlast sa Hitlerom do{li nacio-nal-socijalizam i NSDAP i izgradili diktaturu Tre}eg rajha, zabranjena su djela pome-nutih umjetnika. Mnogi su pobjegli u egzil, drugi su bili uhap{eni i preba~eni u zatvo-re, gdje je npr. Erich Mühsam 1934. i ubijen. Veliki uspjeh biljeì 1936. godine njema~-ki pokret u egzilu, kada je Ossietzkom priznata Nobelova nagrada za mir. Ossietzky segodinama nalazio kao zato~enik u koncentracionim logorima. Ova kampanja je skrenu-la pa`nju {irom svijeta na postupke nacional-socijalisti~kog reìma, ali nije ni{ta mog-la promijeniti na spoljnopoliti~kom kursu konfrontacije.

Protiv Drugog svjetskog rata u osnovi su protestovale samo manje pot~injene i proga-njane grupe, uglavnom komunisti i socijaldemokrate. Me|u onima koji su otkazivaliu~e{}e u ratu nalazili su se Jehovini svjedoci i neki religiozni socijalisti poput GüntherDehn i Georg Fritze.

Na idejama alternativne odbrane u okupiranoj Evropi tokom Drugog svjetskog rata or-ganizovani su brojni {trajkovi, demonstracije, pokreti gra|anskog otpora i gerilskog ra-ta. Brojni su primjeri tih otpora u Norve{koj, Poljskoj, Francuskoj Jugoslaviji, Gr~koj idrugim zemljama. U Norve{koj su, na primjer, u~itelji uspjeli da upornim odbijanjemsaradnje sprije~e kvislin{ki reìm da u {kole uvedu obrazovni program nacisti~kog tipa,a saradnju su odbijale i crkve, trgovinska udruènja i sportske organizacije. Sli~na jesituacija i u drugim zemljama, a u Danskoj su tajne organizacije uspjele da prokrijum-~are 95% jevrejskog stanovni{tva i sigurnost neutralne [vedske.

Poslije Drugog svjetskog rata pojavile su se moralne i strate{ke dileme s razvojem nuk-learnog oru`ja koje su krajem 1950-ih podstakle op{tu antinuklearnu kampanju. U Ve-likoj Britaniji je 1958. godine Stiven King-Hol objavio veoma zna~ajno djelo pod nazi-vom „Odbrana u nuklearno doba“ (Defense in the Nuclear AGE). U tom djelu on je zau-zeo stav da Velika Britanija i Zapadna Evropa treba da prestanu da se oslanjaju na nuk-learno oru`je i da svoju odbranu i politiku zasnuju na nenasilnom otporu. Istovremenoje predloìo i formiranje kraljevske komisije koja bi njegov prijedlog prou~ila i uvaìla.

Kao poznati politi~ar, kasnije i savezni predsjednik Gustav Heinemann, napustio je Ade-nauerov kabinet zbog planova ponovnog naoruànja, te je napustio i CDU (Hri{}ansko-demokratsku uniju). Godine 1957. pristupio je SPD-u. U drugoj polovini 50-ih godina20. vijeka pokret „Borba protiv atomske smrti“ organizovala je seriju masovnih demon-stracija protiv atomskog naoruànja. Odràvani se uskr{nji mar{evi, koji su opstali dodanas, a nastali su prvobitno kao protestna forma protiv najavljenih planova saveznevlade u prolje}e 1956. da }e se savezna armija opremiti (naoruàti) nosa~ima oru`ja zaatomske eksplozivne glave.

Borba protiv ponovnog i atomskog naoruànja od 1950: Poslije Drugog svjetskog ra-ta u Saveznoj Republici Njema~koj pojavili su se sna`niji talasi mirovnih pokreta, pri~emu su mobilisane {ire mase ljudi. Prva velika akcija mirovnog pokreta bila je usmje-rena protiv ponovnog naoruànja Savezne Republike Njema~ke po~etkom 50-ih godina(„Bez mene – pokret“). Akciju su iznijeli sindikati, intelektualci, hri{}anske i ènske gru-pe (naro~ito zapadnonjema~ki ènski mirovni pokret). U mirovnom pokretu bila je zas-tupljenja i Komunisti~ka partija Njema~ke (KPD), koja je zabranjena 1956. godine.


Pagvo{ pokret

Pagvo{ pokret je nastao kao izraz svjesnosti da nau~nici imaju moralnu i dru{tvenuobavezu da pomognu u spre~avanju i prevazilaènju stvarnih i mogu}ih {tetnih poslje-dica nau~nih pronalazaka i drugih pojava po ìvot i zdravlje ljudi na zemlji.6 Odràva-nje prve konferencije 1957. godine sponzorisao je gospodin Sajrus Iton, kanadsko-ame-ri~ki industrijalac. On je sponzorisao sve tro{kove odràvanja tog skupa, ali je uslovioda se on odrì u njegovom rodnom mjestu – selu Pagvo{ u Novoj [kotskoj. Od tada tiskupovi nose zvani~an naziv „Konferencije Pagvo{ o nauci i svjetskim poslovima“ (ThePagwash Conferences on Science and World Affairs).

Direktna inicijativa o organizovanju pokreta potekla je od filozofa Bertranda Rasela1955. godine u vrijeme kada su odnosi izme|u dvije supersile, Amerike i Sovjetskog Sa-veza, bili veoma zategnuti i kada je vo|ena èstoka trka u naoruàvanju i kada su vr{e-ne intenzivne nuklearne probe. To je istovremeno i period kada je postojala klima izra-ènog nepovjerenja, straha, i neprijateljske propagande koja je u to vijeme bila veomaintenzivna. To su bili o~igledni indikatori pojave eventualnog budu}eg vru}eg rata kojibi mogao uni{titi ìvot na zemlji. Istovremeno, to je bio i signal za mobilizaciju svih sna-ga mira, uklju~uju}i i nau~nike koji snose dio odgovornosti zbog aktivnog u~e{}a uproizvodnji sredstava za masovno uni{tavanje ljudi, ali i zbog bliske veze sa dràvnimorganima koji donose sudbonosne odluke o njegovoj upotrebi.

Upravo u tim uslovima Rasel pi{e pismo Ajn{tajnu, najve}em nau~niku u to vrijeme, isaop{tava mu ideju o namjeri sazivanja jedne konferencije uglednih nau~nika koja bi sebavila problemom sigurnosti ljudi na zemlji. Sa tom idejom Ajn{tajn se sloìo i zamolioRasela da pripremi odgovaraju}e zajedni~ke izjave, koje su kasnije dobile naziv Rase-lov i Ajn{tajnov manifest. Taj manifest, nakon potpisivanja od strane jo{ devet nau~ni-ka iz {est zemalja, Rasel je objavio u Londonu jula mjeseca 1955. godine.7

Manifest je veoma dobro primljen u javnosti i dvije godine kasnije (1957) dolazi do sa-zivanja Prve konferencije u Pagvo{u. Na konferenciji su u~estvovala 22 nau~nika iz 10zemalja Istoka i Zapada. Rasprava je bila veoma uspje{na i ideolo{ki neobojena. Odlu-~eno je da se takvi skupovi odràvaju i u budu}nosti. Imenovan je i Komitet za nastavakrada (Continuing Committee), koji je u narednom periodu trebalo da organizuje skupo-ve te vrste.

S vremenom je obim aktivnosti Pagvo{a znatno porastao, ali su na~ela njegovog djelo-vanja ostala ista. Ta na~ela su:

„a) Pagvo{ je uglavnom jedno amorfno tijelo koje nema statut, zvani~no ~lanstvo, ni-kakve krute procedure, niti i najmanji birokratski mehanizam.

b) Nau~nici u~estvuju u aktivnostima Pagvo{a kao pojedinci i ne predstavljaju niko-ga, ve} sami sebe.

c) U~esnici su nau~nici, ali se taj izraz koristi u svom naj{irem zna~enju koje se od-nosi na sve ljude od nauke.

d) U~esnici iz zajednice nau~nika pokrivaju {irok spektar ideolo{kih i geografskihpripadnosti.

6 Detaljnije o tome moè se vidjeti u: Svetska enciklopedija mira, tom I, str. 4 - 10; i tom II, str. 92 - 97,172. i 173. i 284 - 285.

7 Tekst manifesta moè se vidjeti u: Albert Ajn{tajn, ~lanak, Svetska enciklopedija mira, tom I, str. 4 - 10.


e) Rasprave se okon~avaju u nau~nom duhu, a naro~ito ne postoje nikakve povlas-tice u propagandi za ovu ili onu stranu.

f) Pagvo{ sve aktivnosti sprovodi nezavisno i obi~no se ne preduzima nijedna zajed-ni~ka akcija sa nekom drugom organizacijom.“8

U me|uvremenu formiran je Savjet Pagvo{a sa 27 ~lanova iz 19 zemalja. Osnovan je injegov Izvr{ni komitet sa sjedi{tem u Londonu i predsjedni{tvom u @enevi. Za nacional-ne aktivnosti formirane su nacionalne grupe koje rade i neposredno sara|uju sa Savje-tom Pagvo{a.

U svom vi{edecenijskom radu Pagvo{ je odrào brojne konferencije, simpozijume i ra-dionice i znatno doprinio razvoju mira i sigurnosti ljudi u svetu. Naro~ito se aktivno an-gaòvao na eliminisanju potencijalne opasnosti od nuklearnog rata i zaustavljanju lo-kalnih ratova. Pagvo{ je znatno doprinio i radu Organizacije Ujedinjenih nacija, a na-ro~ito na planu izrade Uputstva za me|unarodnu nau~nu saradnju i razvoj i Zbirke pra-vila o tranziciji tehnologije. Pored toga, Pagvo{ je znatno doprinio razvoju drugih or-ganizacija kao {to je, na primjer: Stokholmski institut za me|unarodna mirovna istraì-vanja (The Stockholm International Peace Research Institute – SIPRI).

Opozicija protiv Vijetnamskog rata: Krajem 60-ih godina pro{log vijeka do{lo je do pro-testa protiv Vijetnamskog rata, koji je otpo~eo kao gra|anski rat izme|u ju`nog Vijetna-ma, okrenutog ka Zapadu, i komunisti~kog sjevernog Vijetnama, a rat je eskalirao 1963.nakon mije{anja Sjedinjenih Ameri~kih Dràva, koje su se stavile na stranu ju`novijet-namske autoritarne vlade. Pokret protiv Vijetnamskog rata iznijela je prije svih studen-tska opozicija APO. Ona se u svojim protestima protiv ovog rata priklju~ila prvom an-tiratnom pokretu poslije Drugog svjetskog rata, me|unarodnoj rastu}oj opoziciji protivameri~kog vojnog anga`mana protiv sa sjevernim Vijetnamom povezane opozicioneFNL i njenih gerilskih jedinica. Izvje{tavanje medija, koji do tada nisu {irili realisti~nusliku ratnih strahota, uklju~uju}i patnje civilnog stanovni{tva, znatno je doprinijelo sen-zibiliziranju javnosti. Protesti protiv Vijetnamskog rata predvo|eni su u dobroj mjerikriti~kom opozicijom, na ~ijem ~elu su se nalazili studenti, a stavili su vladu SjedinjenihAmeri~kih Dràva pod moralni pritisak. Otpor protiv Vijetnamskog rata rezultirao jepovla~enjem Amerikanaca iz ove zemlje 1974. godine, nakon ~ega je rat mogao biti zav-r{en godinu dana kasnije u korist FNL. Godine 1976. do{lo je do ponovnog ujedinjenjasjevernog i ju`nog Vijetnama.

Protiv neutron-bombe, NATO-ova dvostruka odluka i SDI program (1977 - 1986):1977. godine razvitak neutron-bombe u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama prouzroko-vao je talas {irenja mirovnih pokreta diljem svijeta. Mnogi ljudi su smatrali da je na-vodna sposobnost da se uni{ti ìvot a materijali i gra|evine sa~uvaju, „perverzija ljud-skog mi{ljenja“ (Egon Bahr). Kao tipi~na forma protesta protiv ove bombe razvijeni suu Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama i Australiji „DIE-IN“; tom prilikom demonstranti suna signal iznenada legli na zemlju. Petra Kelly ovu vrstu protesta uvodi u zapadnu Nje-ma~ku 1980. godine. Od po~etka do sredine 80-ih godina 20. vijeka milioni ljudi su pro-testovali protiv NATO-ove dvostruke odluke. Ova odluka je predvi|ala stacioniranjeatomskih ameri~kih raketa srednjeg dometa „Pershing II“ i pokretnih nosa~a aviona „A-GM-86 Cruise Missile“ u Evropi kao odgovor na stacioniranje novih sovjetskih raketa„SS 20“. Mirovni pokret je upozoravao da su ameri~ke rakete srednjeg dometa u stanju

8 Svetska enciklopedija mira, tom II, str. 96.


da uni{te i pogode glavni sovjetski grad bez vremena upozorenja. Mnogi su strahovaliod toga da bi Sjedinjene Ameri~ke Dràve mogle ograni~iti atomski rat tako {to bi po{-tedjele svoju teritoriju. Doista, u Pentagonu su postojali takvi planovi, koji su izra|eniu vrijeme vojnog stratega Colin S. Graya. Preko ~etiri miliona ljudi potpisalo je apel1980 – 1983. zvani „Krefelder Apel“ protiv stacioniranja ameri~kih raketa srednjeg do-meta u Evropi.

Alternativna odbrana podrazumijeva odbrambene planove „kojim bi dràve koje posje-duju nuklearno oru`je kao Velika Britanija ili Francuska ili savezi, kao Sjeverno- atlan-tski savez (NATO), bile osposobljene da koriste konvencionalni ili gerilski na~in rato-vanja, ili ’gra|anski otpor’ bez upotrebe nasilja, kako ne bi postale zavisne od nuklear-nog oru`ja. Isto tako, ovaj termin odnosi se na metode kojima bi se dràve koje ne pos-jeduju nuklearno oru`je nedvosmisleno okrenule odbrambenoj strategiji ili strategiji bezupotrebe nasilja.“9

Ideje o alternativnoj odbrani zapo~ete su znatno prije pojave nuklearnog oru`ja, ali suone aktuelizirane u Velikoj Britaniji krajem 1950-ih, sa osnovnim zahtjevom da se de-montira „Britanska bomba“. One su naro~ito intenzivirane u toku decenije 1980-ih kaodio {ire evropske kampanje protiv postavljanja navo|enih i per{ing II projektila. Takampanja je rezultirala i odre|enim rezultatima. Opoziciona laburisti~ka partija jepreuzela na sebe da demontira britansko nuklearno oru`je i da ukloni nuklearne bazeSAD. Rezultati kampanje su doprinijeli sna`nom {irenju ideja o alternativnoj odbrani ina druge evropske, a potom i na vanevropske zemlje: Indiju, Japan, Sjevernu Ameriku,Australiju i druge.

Paralelno sa navedenim idejama i pokretima pojavljuju se i brojni pisani materijali omogu}oj ulozi gra|anskih otpora u nacionalnoj odbrani. Znatno prije pojave nuklear-nog oru`ja, 1915. godine, ~uveni engleski filozof i borac za mir Bertrand Rasel je u~lanku za „Atlantik Mantli“ (Atlantic Manthly) izjavio da bi Velika Britanija „poslije sa-mo jedne generacije obu~ene za pasivan otpor“ mogla da raspusti svoje vojne snage isuprotstavi se svakoj invaziji kampanjom odbijanja saradnje. Istovremeno, on je izraziosumnju da }e njegov prijedlog biti prihva}en.

Interes za gra|anski otpor u teoriji i praksi naro~ito je intenziviran poslije Gandijevekampanje odbijanja saradnje sa britanskom vla{}u. Veliki broj pisaca pacifista u Evro-pi prihvata te ideje, a naro~ito su bili zapaèni radovi: Oldus Hakslija iz Velike Brita-nije, Bart de Lihta iz Holandije i Ri~arda Gerga iz SAD. I sam Gandi je neposredno predsmrt organizovao udruènje [anti Sena (Shanti Sena) i „vojske mira“, ~iji bi dobrovolj-ci trebalo da budu posebno obu~avani nenasilnim metodama, tehnikama i vje{tinama.

Jedna od najve}ih mirovnih demonstracija odràna je povodom njema~kog evangelis-ti~kog crkvenog dana u junu 1981. u Hamburgu. Desetog oktobra 1981. godine u Bonuje mirno demonstriralo vi{e od 300 hiljada ljudi protiv atomskog oru`ja; 25. oktobra1981. godine u Briselu je demonstriralo vi{e od 200 hiljada ljudi, a 21. novembra 1981.godine oko 400 hiljada ljudi u Amsterdamu. U Bonu su, povodom posjete ameri~kogpredsjednika Ronalda Reagana, 10. juna 1982. godine odràne demonstracije na koji-ma je demonstriralo oko 500 hiljada ljudi. Uskr{nji mar{evi mobilisali su redovno, u pe-riodu od 1981. do 1984. godine, stotine hiljada gra|ana u brojnim gradovima i regija-ma Zapadne Njema~ke. Pored toga, razvijene su mnoge akcije bez nasilja, koje su na{-

9 Svetska enciklopedija mira, Tom I, str. 10.


le podr{ku u stanovni{tvu: sjede}e blokade ispred atomskih stajali{ta i raketnih odbram-benih poloàja, „ometanje navo|enja oru`ja“, kampanje protiv izvoza oru`ja, „Molitvaza mir“, lanci ljudi. Poznati su bili protesti i sjede}e blokade bez primjene nasilja namjestu gdje su stacionirane „Pershing“ rakete. U malom mjestu sa nekih 5.500 stanov-nika u {vapskoj {umi stalno je rastao broj akcija. Grupa aktivista je htjela ta mjesta na-pustiti tek po{to bude udaljeno „Pershing“ atomsko oru`je, ìvjeli su u takozvanim „pre-se-kolibama“. Poznate su bile i „seniorske blokade“, kada je 600 starijih osoba blokira-lo vi{e dana bazu, potom „koncertna blokada ìvih ljudi“ (jedan simfonijski orkestar blo-kirao je kapiju stani{ta raketa ispred koje je muzicirao, kao i „blokada sudija“.

Dana 22. novembra 1983. vi{e desetina hiljada ljudi poku{alo je blokirati njema~kiBundestag u Bonu. Istovremeno je njema~ki Bundestag izglasao i unato~ brojnim gla-sovima protiv iz redova SPD-a i glasovima Zelenih stacioniranje raketa.

Na~elno su protesti protiv atomskog naoruànja bili usmjereni, u manjoj mjeri i protivSovjetskog Saveza i Isto~nog bloka, uglavnom u sopstvenim zemljama. Mnogobrojnepristalice mirovnih pokreta smatrale su da svaki narod prije svega treba da se brine onaoruànju u sopstvenoj zemlji.

Rat na Kosovu i Drugi golfski rat: 1990/91. godina ozna~ila je Drugi golfski rat. Krajmnogih iluzija o velikom miru i blagodetima mira, koje su bile obe}avane od ga{enjakonflikta Istok–Zapad. Protiv ovog rata, za koji su Sjedinjenje Ameri~ke Dràve dobilelegitimitet u Ujedinjenim narodima, a imale svoj vojni~ki cilj – ira~ke osvaja~ke trupeprotjerati iz Kuvajta, protestovali su milioni ljudi {irom svijeta. Tema mirovnih pokretau devedesetim godinama 20. vijeka bila je dovedena u vezu sa protestima protiv vojnihintervencija i zalaganje za civilno savladavanje konflikata.

Veliki izazov u tome bio je jugoslovenski rat, koji je unutar samog mirovnog pokreta do-veo do vru}eg suprotstavljanja me|u belicistima i pacifistima. Nije bilo zna~ajnih cen-tralnih velikih demonstracija, vrijednih pomena, ali vrijedi ista}i mnoge decentralne ak-tivnosti: mnogostruke mjere pruànja pomo}i za ratne izbjeglice, podr{ka doma}im sna-gama koje su se borile protiv rata i izbjegavale vojnu slu`bu, konkretni projekti pomire-nja u zemljama nastalim iz biv{e Jugoslavije. U svakom slu~aju brutalni rat u Bosni iHercegovini pokazao se kao svojesvrsna bespomo}na situacija za novi mirovni pokret.Kako treba izgledati mirovno djelovanje prije, u toku novog rata i poslije njega, mora-lo bi kao novi izazov biti dalje razvijen. Na~ela za ovo su isprobana pod kraticom „ci-vilno savladavanje konflikata“, odnosno civilna mirovna misija.

Globalni pokret protiv rata u Iraku 2003: 2003. godine mirovni pokret je agirao u dotada nepostoje}im razmjerama. U cijelom svijetu odràne su demonstracije protiv rataSjedinjenih Ameri~kih Dràva i njihovih saveznika, koji ovog puta nisu odobrili Ujedi-njeni narodi. Dana 15. februara 2003. godine {irom svijeta protiv rata u Iraku demon-striralo je preko 10 miliona ljudi, najve}i dio njih u Evropi. Samo u Berlinu je na uliceiza{lo oko 500 hiljada ljudi.

Na „DAN X“, kada je otpo~elo bombardovanje, iznova su demonstrirali milioni ljudi usvijetu. U mnogim njema~kim gradovima u demonstracijama su u~estovali i u~enici.

Protesti 20. januara u Washingtonu povodom inauguracije George W. Busha bili su is-tovremeno mirovne demonstracije.


Mirovni pokret od 2003/2004: U 2004/2005. godini jedno od teì{ta njema~kih i zapad-noevropskih mirotvoraca bio je otpor protiv Ustava Evropske unije, ovdje naro~ito pro-tiv onog dijela Ustava koji se odnosio na vojne i odbrambeno-politi~ke sadràje. Pri to-me predmet kritike bilo je npr. propisivanje mogu}eg u~e{}a borbenih jedinica EU, pro-{irivanje spektra anga`mana evropske vojske i obaveza naoruànja pojedinih zemalja(~lan 1-41 EU-Ustava: „Zemlje ~lanice obavezuju se da }e svoje vojne sposobnosti pos-tupno pobolj{ati“).

Odgovaraju}a kampanja informisanja i obja{njenja nije imala javnog sluha u SaveznojRepublici Njema~koj. Nasuprot tome, dru{tvene diskusije o Ustavu Evropske unije vo-|ene su intenzivno u zapadnim susjednim zemljama Savezne Republike Njema~ke, prijesvega u zemljama Beneluksa i Francuskoj. Na nacionalnom referendumu u Francuskoj(maj 2005) i Holandiji (juni 2005), u kojima se mirovni pokret ujedinio sa snagama ko-je su bile protiv Ustava, a koje su iz {irih dru{tvenih (socijalnih) aspekata kritikovalepostoje}i Ustav EU, on je odba~en ve}inom glasova. Nasuprot tome, zahtijeva se jedandruga~iji ustav Evrope koji }e vi{e biti orijentisan na socijalne potrebe gra|ana, a ma-nje rukovo|en neoliberalnim interesima privrede, odnosno me|unarodno angaòvanihkoncerna.

Neki nau~nici koji se bave problematikom mirovnih studija smatraju da je najfatalnijidoprinos daljem {irenju unutra{njih pa ~ak i novih me|udràvnih konflikata povratakpartikularnih nacionalizama zasnovanih na etni~ki odre|enim homogenim slikama se-be samih i onog tu|eg. Otuda zahtjev pred mirovnim istraìvanjima i istraìvanjimakonflikata za poja~anim tematiziranjem pitanja etniciteta.

„Brzo {irenje etni~ki orijentisanih politika identiteta kao i rastu}a u~estalost i intenzitetetni~kih ili kao etni~ki etiketiranih i racionalizovanih konflikata i porast nasilja stavlja-ju na po~etku 21. vijeka kapacitete obja{njenja dru{tvenih nauka na veliku probu i ~inise opravdavaju aktuelni interes istraìvanja za predmet etniciteta. Do sada je me|utimuveliko osporavano, {ta se podrazumijeva pod pojmom etniciteta, gdje se nalazi njegovfundament i kako je mogu}e u jednom sekularnom svijetu objasniti zarazu etni~ke iden-tifikacije i organizacije.“ (Wolfram Stender: „Etni~ka bu|enja“)

„Etnicitet nije stari pojam, ve} naprotiv veoma mlad fenomen; klju~ za njegovo razumi-jevanje ne leì u pro{losti, ve} u sada{njosti“. (Wolfram Stender: „Etni~ka bu|enja“). Stim u vezi, prema Stenderu, ne moè biti slu~ajnost da su se „otkri}e etni~ke grupe (...)i etabliranje nacije vremenski podudarile“.

Novi uzroci i nove forme konflikata: U sada{njosti smo izloèni porastu novih uzrokakonflikata kroz nova masovna oboljenja kao {to je AIDS, kroz porast ekolo{kih i eko-nomskih problema kao i kroz razvoj informacijske i tehnolo{ke globalizacije, podignutena jedan novi nivo. Sada{njost je izdaleka obiljeèna preusmjeravanjem ratnih konfli-kata od ratova me|u nacijama ka unutra{njim ratovima i sukobima, s jedne strane, te sdruge teroristi~kim napadima pojedinaca ili grupa. Novi uzroci konflikata pomjeraju seprije svega nakon sloma Sovjetskog Saveza u op{tu svijest.

Ove pojave djelimi~no su ranije bile smje{tene u strukturama konflikta na relaciji Isto-k–Zapad, a dijelom su dobile na zna~aju tek po zavr{etku ovog konflikta.


Grupa njema~kih nau~nika dru{tvenih i prirodnih nauka opisala je izazove na prelazuiz 1991. na 1992. godine, koji u sada{njo{ti stoje pred izu~avanjem mira:

„Odlu~uju}i faktori u ovom odnosu su preslikano udvostru~enje svjetskog stanovni{tvado 2035. godine, mnogobrojnost ekolo{kih optere}enja (prije svega primjetne promjeneklime), o~ekivana suprotstavljanja oko resursa (naro~ito zbog pitke vode i hrane) teenergetskih izvora, zadràvanje akumuliranog bogatstva u rukama manjine stanovni{-tva, dok je ve}ina ugroèna u sopstvenoj egzistenciji od gladi i bolesti“.Ga{enje komu-nisti~kih dru{tava u nekada{njem Isto~nom bloku i definitivno ukidanje kolonijalnogsistema u zemljama razvoja dovelo je u 90-im godinama pro{log vijeka do eksplozivnogporasta unutra{njih konflikata unutar pojedinih dràva. Istovremeno se u konktekstu is-lamskih dru{tava razvila nova forma terorizma, za koju se agituje diljem svijeta. Ovdjetreba dodati i kriminal koji operi{e na globalnoj razini.


PRILOG 1: EVROPSKA KONVENCIJA O ZA[TITI LJUDSKIH PRAVAI FUNDAMENTALNIH SLOBODA

Evropska konvencija o za{titi ljudskih prava i fundamentalnih sloboda (Convention forthe Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms) poznata je jo{ i kao Ev-ropska konvencija o ljudskim pravima (European Convention on Human Rights). To jepravni akt Savjeta Evrope (1949) o za{titi sloboda i prava, donijet u Rimu 4. novembra1950. godine. Originalna verzija Konvencije stupila je na snagu 3. septembra 1953. go-dine. Prve njene potpisnice bile su: Belgija, Danska, Francuska, Njema~ka, Irska, Ita-lija, Island, Luksemburg, Holandija, Norve{ka, Turska i Velika Britanija.10

Od tada pa do 2004. godine, Konvenciju je potpisalo 46 zemalja. Potpisivanje je istov-remeno ozna~ilo i prihvatanje obaveze po{tovanja prava i sloboda ljudi. Istovremenozemlje potpisnice se obavezuju da priznaju nadle`nosti Evropskog suda za ljudska pra-va u Strazburu (Francuska), koji je ustanovljen Konvencijom. Tom sudu se moè obra-titi svaka osoba koja smatra da su joj naru{ena njena ljudska prava, sam postupak predtim Sudom ure|en je Poslovnikom, koji je stupio na snagu 1. novembra 1998. godine.

în dono{enja Konvencije pravno je uobli~io ideju zemalja Evrope o uspostavljanju je-dinstvene za{tite ljudskih prava i individualnih politi~kih sloboda koji, uz vladavinu pra-va, a prema osniva~kom aktu Savjeta Evrope, ~ine temelj istinske demokratije (Pream-bula Statuta Savjeta Evrope, str. 3). Ovom kodifikacijom otpo~ela je pravna standardi-zacija na evropskom tlu, koja se odvija u skladu sa Univerzalnom deklaracijom o ljud-skim pravima (1948). Za{tita prava i sloboda unaprije|ena je naknadnim pravnim do-punama iz protokola 1, 4, 6, 7, 12 i 13, iz 1950. godine. Poseban zna~aj ima Protokol11, koji je 1998. godine u evropsku pravnu praksu uveo Evropski sud za ljudska prava,i mogu}nost u~e{}a pojedinca u me|unarodnom pravnom postupku.

Konvencija se sastoji iz Preambule, osnovnog teksta i 13 protokola.

U Preambuli je istaknuto da je osnov Konvencije Univerzalna deklaracija o ljudskimpravima, koju je Generalna skup{tina Ujedinjenih nacija donijela 10. decembra 1948.godine. U prvom ~lanu eksplicitno je navedena obaveza svih dràva potpisnica da po{-tuju prava i slobode koje garantuje Konvencija. Zatim su u prvom dijelu (~l. 2 - 18) na-vedena osnovna prava i slobode. U drugom dijelu (~l.19 - 51), ure|en je na~in funkcio-nisanja Evropskog suda za ljudska prava, a u tre}em (~l. 51 - 59) regulisana su proce-duralna pitanja i nadle`nost u vezi sa potpisivanjem, ratifikovanjem, tuma~enjem, pred-metnom, teritorijalnom i vremenskom primjenom odredbi Konvencije. U protokolima sudata pravna pravila kojima se vr{e izmjene i dopune osnovnog teksta Konvencije.

U osnovna prava i slobode svrstani su: Pravo na ìvot (~l. 2); Zabrana mu~enja, ne~ov-je~nog i poniàvaju}eg postupanja (~l. 3); Zabrana ropstva i prinudnog rada (~l. 4);

10 Detaljnije o tome moè se vidjeti u: http://wapedia.mobi/bs/Evropska_konvencija_o_ljudskim_pravima.


Pravo na slobodu i sigurnost (~l. 5); Pravo na pravi~no su|enje (~l. 6); Ka`njavanje sa-mo na osnovu zakona (~l. 7); Pravo na po{tovanje privatnog i porodi~nog ìvota (~l. 8);Sloboda misli, savjesti i veroispovijesti (~l. 9); Sloboda izraàvanja (~l. 10); Slobodaokupljanja i udruìvanja (~l. 11); Pravo na sklapanje braka (~l. 12); Pravo na djelot-vorni pravni lijek (~l. 13); i Zabrana diskriminacije (~l. 14).

U Protokolu 1 navedeno je jo{: Pravo na mirno uìvanje imovine (~l. 1); Pravo na ob-razovanje (~l. 2); i Pravo na slobodne izbore (~l. 3). U Protokolu 4 unijeti su: Zabranadu`ni~kog ropstva (~l. 1); Sloboda kretanja (~l. 2); Zabrana protjerivanja sopstvenih dr-àvljana (~l. 3); i Zabrana kolektivnog protjerivanja stranaca (~l. 4), a u Protokolu 6 –Zabrana izricanja i izvr{avanja smrtne kazne (~l. 1). U protokolu 7 unijeti su: Za{tita upostupku proterivanja stranaca (~l. 1); Pravo na àlbu u krivi~nim stvarima (~l. 2); Pra-vo na nadoknadu za pogre{nu osudu (~l. 3); Pravo ne biti su|en ili ka`njen dva puta uistoj pravnoj stvari (~l. 4); i Jednakost supru`nika (~l. 5). U Protokolu 12 ure|ena je Op-{ta zabrana diskriminacije (~l. 1), a u Protokolu 13 – Apsolutna zabrana smrtne kazne(~l. 1). Protokolima je bliè definisano i pokretanje me|unarodnih sporova i tok postup-ka pred Evropskim sudom za ljudska prava.


PRILOG 2: KOSTARIKANSKA NEUTRALNOST

„Jedna zemlja usvaja neutralnost kao princip spoljne politike prvenstveno s namjerom ne da

stvori mir, ve} da bude ostavljena na miru.“

Kostarika je ~vrsto rije{ila da ne u~estvuje u unutra{njim i spoljnim poslovima drugihnacija u okruènju i da sprije~i druge centralnoameri~ke zemlje da se mije{aju u njenaunutra{nja pitanja. Te ideje su se pojavile po~etkom Drugog svjetskog rata kada je ta-da{nji predsjednik poslao poruke svojim kolegama u centralnoj Americi o neophodnos-ti ~vrstog prijateljstva u procesu suo~avanja sa predstoje}om velikom svjetskom opas-no{}u. Ideja o neutralnosti je kona~no aktuelizovana poslije gra|anskog rata (1948),kada je vo|a pobjednika Hose Figeres odlu~io da ukine oruàne snage kao trajnu insti-tuciju. To je bio doga|aj bez presedana u istoriji, naro~ito ako se ima i vidu da je ta ob-last bila u vje~itim sukobima u kojima je u periodu od 1930. do 1980. godine poginulooko 100.000 ljudi.

Kona~nom progla{enju neutralnosti prethodile su brojne komplikacije i nemiri od kas-nih sedamdesetih u ostatku centralne Amerike. Da bi sa~uvao zemlju od uplitanja u tesukobe tada{nji predsjednik Republike Kostarike Luis Alberto Monge je na dan nezavis-nosti, 15. septembra 1983. godine, objavio svoju odluku da proklamuje „permanentnu,aktivnu i naoruànu neutralnost“, vis-a vis oruànih sukoba Centralne Amerike. Dva da-na kasnije on je na sve~anosti tim povodom pro~itao proklamaciju o neutralnosti kojuje Vije}e vlade potvrdilo.

Proklamacija neutralnosti predstavlja vrlo vaàn primjer u spoljnoj politici Kostarike.Taj instrument u jednom od najve}ih àri{ta sukoba u to vrijeme u svijetu je originalandokaz najboljih i originalnih potencijalnih i demokratskih tradicija Kostarike. On jespecifi~an i originalan i po tome {to nije zasnovan na me|unarodnim sporazumima; onje odraz unutra{njeg stanja i te`nje naroda Kostarike da izbjegne oruàno uklju~enje ukonflikte koji su bili dominantni u tom regionu.

Neutralnost Kostarike je specifi~na i po tome {to je dvije godine ranije (1980) uspjelada osnuje Univerzitet mira, ~iji je osnovni cilj unapre|enje svjetskog mira putem edu-kacije. Sastavni dio tog Univerziteta je i Evropski centar za mir i razvoj sa sjedi{tem uBeogradu.


PRILOG 3: GRA\ANSKA ODBRANA

Gra|anska odbrana je odbrambena doktrina za o~uvanje dru{tvene slobode od unutra{-njih i spolja{njih prijetnji uz prethodnu pripremu cjelokupnog stanovni{tava za otpor iodbranu prvenstveno nenasilnim metodama i sredstvima.11 Realizuje se sa osnovnim ci-ljem osuje}ivanja i odvra}anja od napada promjenom volje napada~a i odbrane; ako donapada ipak do|e, masovnim i smi{ljenim odbijanjem saradnje i izrazitom neposlu{nos-ti gra|ana. Zbog na~ina odbrane, ta doktrina se veoma ~esto naziva i nenasilnom od-branom, odbranom otporom gra|ana i dru{tvenom odbranom. Osnovna njena su{tinaje u tome da se u toku otpora agresiji, umjesto vojnih, primjenjuju diplomatska, politi~-ka, ekonomska, psiholo{ka i sva druga sredstva i oru`ja. Ona, dakle, ima izrazito nevoj-ni karakter.

Prvo izvori{te ove doktrine uklju~uje improvizovane slu~ajeve mirnog odbijanja sarad-nje i nepovinovanja u slu~aju pu~eva i strane okupacije. U primjere te vrste mogu se na-vesti: ma|arski otpor austrijskoj vladavini, finski otpor rusifikaciji 1898 - 1905; otporKap pu~u u Njema~koj 1920; mirni otpor francuskoj i belgijskoj okupaciji Rura organi-zovan od strane njema~ke vlade 1923; razli~iti slu~ajevi antinacisti~kog otpora za vri-jeme Drugog svjetskog rata – naro~ito u Jugoslaviji, Gr~koj, Norve{koj, Danskoj, Ho-landiji; razni slu~ajevi otpora da bi se spasili Jevreji od holokausta; ~ehoslova~ki mir-ni otpor invaziji i okupaciji od strane Sovjetskog Saveza i zemalja Var{avskog ugovora1968 - 1969; razli~iti slu~ajevi mirnog otpora protiv okupacija i invazija u Vijetnamu,Avganistanu, Alìru, Iraku, SR Jugoslaviji, zatim protiv diktatorskih reìma u LatinskojAmerici, na Tajlandu, Filipinima i dugim mjestima.

Drugo izvori{te je u djelima brojnih stratega i vojnih teoreti~ara od Sun Cu Vua do za-govornika sistema op{tenarodne odbrane i civilne za{tite u Indiji, [vajcarskoj, [vedskoj,Jugoslaviji, Gr~koj, Poljskoj, Kini i drugim zemljama. U tu kategoriju mogu se svrstatibrojne vojskovo|e i teoreti~ari, a zna~ajniji su Anri de @omini, Karl von Klauzevic, Ba-zil Lidel Hatr, Sve}in, Stiven King-Hol, Josip Broz Tito, Rajko Tanaskovi} i drugi. Onisu u teoriji, a mnogi i u praksi razradili i dokazali kako je mogu}e uspostaviti uspje{nuodbranu u uslovima kada su vojne mogu}nosti slabije od agresorovih.

Tre}e izvori{te su doktrine raznih praktikanta nenasilnog djelovanja. Njihov tipi~anpredstavnik je M. K. Gandi, koji je prakti~no pokazao da odbranu od strane invazije mo-è uspe{no sprovoditi cjelokupno stanovni{tvo kori{}enjem nenasilnih metoda i oblikaborbe, uklju~uju}i i odbijanje politi~ke i bilo koje druge saradnje.

êtvrto izvori{te se moè na}i u djelima manjeg broja akademika, filozofa i nau~nikakoji su poku{avali da teorijski oblikuju i objasne doktrinu odbrane. Kao tipi~an primjernjihovih napora moè posluìti studijska konferencija gra|anske odbrane na Oksfordu1964. godine. U~esnici konferencije su definisali pojmove, ukazali na osnovne proble-

11 Detaljnije o tome moè se vidjeti u: Svetska enciklopedija mira, tom I, str. 196 - 201.


me, ispitali i predlagali osnovne strategije i doktrine odbrane i predvi|ali budu}i razvojdoga|aja i perspektive te doktrine.

Navedena i druga izvori{ta (specifi~na za pojedine nacije i dràve) posluìle su kao fun-damentalna osnova za izradu zvani~nih doktrina brojnih zemalja Evrope i svijeta. Ka-rakteristi~ni primjeri su zvani~ne politike i doktrine Jugoslavije, [vajcarske i Austrije,a neke vrste vladinih i vojnih stavova o nenasilnom otporu unijete su i u doktrine Nor-ve{ke, Finske, [vedske, Francuske, Danske, Holandije i drugih zemalja.

Gra|anska odbrana obi~no ima dva cilja: (1) odvra}anje od agresije i (2) otpor u slu-~aju da do agresije ili napada iznutra ipak do|e.

Potencijalni napada~ spolja ili iznutra uvijek prora~unava vjerovatno}u uspjeha svojihnamjera i aktivnosti. Ako ocijeni da otpora stanovni{tva ne}e biti ili }e biti bezna~ajan,on }e nastojati da svoje namjere realizuje u praksi. U suprotnom, ako je gra|anska od-brana u mirno vrijeme dobro organizovana, agresor ne}e ni poku{avati da ulazi u avan-turu koja je unaprijed osu|ena na neuspjeh. Dakle, ako je gra|anska odbrana tako or-ganizovana i opremljena da potencijalnom protivniku moè nanijeti velike gubitke i akoagresor tu sposobnost zaista i vidi, onda do agresije ne}e ni do}i.

„Uspeh doktrine gra|anske odbrane da odbije napade zavisi od najmanje {est ~inilaca:

a) @elje stanovni{tva da se odbrani od napada;

b) Unutra{nje snage dru{tva koje je napadnuto;

c) Sposobnosti dru{tva i stanovni{tva da odreè kontrolu nad izvorima energije ida ih ne predaju napada~ima;

d) Sposobnosti branilaca da ne dozvole napada~ima postizanje èljenih ciljeva;

e) Sposobnosti branilaca da zadovolje zahteve za uspe{nu nenasilnu borbu, uklju-~uju}i i odràvanje nenasilne discipline i istrajavanje u borbi uprkos odmazdi; i

f) Ve{tine branilaca da prona|u i napadnu slabe ta~ke sistema i reìma napada-~a.“12

Sposobnost za gra|ansku odbranu, dakle, podrazumijeva dobru organizovanost, oprem-ljenost, obu~enost, spremnost i istrajnost dru{tva za surovu borbu protiv neprijatelja. Ucelom tom procesu ne postoje {abloni za planiranje zastra{ivanja i odbrane u svim si-tuacijama. Zato se akcije planiraju i realizuju u skladu sa konkretnim prostornim, vre-menskim i drugim uslovima.

12 Svjetska enciklopedija mira, tom I, str. 198.


PRILOG 4: NENASILJE FILOZOFIJA I POLITIKA

Termin „nenasilje“ se veoma ~esto upotrebljava, ali njegovo zna~enje nije u potpunostidefinisano. Obi~no se pod tim podrazumijeva nepruànje otpora, ali to nije dovoljno.Termin nenasilje ima i svoj pozitivni kvalitet koji podrazumijeva i hrabrost i izrazitu ak-tivnost. Tako je, na primjer, Gandi govorio o nenasilju hrabrih. Nenasilje, dakle, podra-zumijeva i aktivnu snagu koja, u principu, ne nanosi zlo.13

Nenasilje u Gandijevom smislu podrazumijeva neodgovaranje zlom na zlo. Te stavoveGandi je preuzeo od Tolstoja i Toroa, ali ih je, za razliku od njih, i sproveo u praksi.

Negativan aspekt nenasilja, odnosno neuzvara}anja zla, poznat je jo{ od anti~kog do-ba. Tako je, na primjer, Konfu~ije isticao: „Ukoliko me ~ovjek povrijedi, ja }u mu uzvra-titi ljubavlju i dobrom namjerom; {to me vi{e vrije|a, moram da budem bolji prema nje-mu; obuzima me miris dobrote, a tu`na struja duva prema njemu.“14 Sli~ni primjeri semogu na}i i u laoskoj tradiciji i u filozofiji Platona i Sokrata. Tako, na primjer, Platonkaè kroz Sokratove rije~i u Kritu: „Nikada se ne smije ~initi nepravda niti uzvratiti nep-ravdom na nepravdu niti se svetiti nekome ko pati, uzvra}ati mu zlom za zlo.“15

Stavovi o nenasilju mogu se na}i i u hri{}anskoj tradiciji. To se naro~ito moè vidjeti uNovom zavjetu u knjigama Jovana, Jakova i Pavla. Ti stavovi su prihva}eni od {irokihslojeva vjernika, a posluìli su i kao osnova u kategori~kom imperativu Kantove formal-ne logike.

Nenasilje, me|utim, prema savremenim gledanjima ima izrazito pozitivan aspekt koji se~esto nagla{ava konstrukcijama „aktivno nenasilje“, „nenasilna direktna akcija“ ili „ot-por bez nasilja. Nenasilje, dakle, u savremenom kontekstu, uvijek podrazumijeva borbuna {irokom frontu, od polja svijesti i volje, preko ignorisanja i do neizvr{avanja nasil-nikovih zapovijesti i nare|enja. Da nema te borbe, nenasilje ne bi imalo onaj zna~aj ko-ji mu se pridaje, niti bi se pasivnim borbama mogli ostvariti bilo kakvi rezultati. Gandije, u tom smislu, bio izri~it isti~u}i da ahimsa (u bukvalnom prevodu nestrah) „nije putstidljivih i kukavica. To je put hrabrih koji su spremni da se suo~e sa smr}u. Onaj kojistrada s ma~em u ruci hrabar je bez sumnje, ali hrabriji je onaj ko se suo~i sa smr}u, apritom ne podigne ni mali prst niti ustukne. Onaj, pak, ko preda svoju vre}u pirin~a izstraha da }e biti pretu~en, kukavica je i ne moè se zavjetovati ahimsi.“16 S tim u vezi,on je isticao: „Postoji samo jedan put da se ostvari nezavisnost, a to je kroz nenasilje;ako umremo, mi }emo i dalje ìvjeti, ako ubijemo, ne}emo vi{e nikada ìvjeti.“

Obi~no se smatra da se nasilje moè zaustaviti jedino nasiljem. Me|utim, poznato je dasu i nenasiljem postignuti brojni ciljevi i ostvareni zna~ajni rezultati. Martin Luter Ki-ng i bojkot autobusa u Montgomeriju, Gandi i Mar{ soli, Sezar âves i borba u koristAmerikanaca meksi~kog porijekla to nedvosmisleno potvr|uju, a poznati su i drugiprimjeri.

13 Detaljnije o nenasilju moè se vidjeti u: Svetska enciklopedija mira, Tom I, str. 169 - 173; i Tom II, str.17 - 25; Mitrovi}, T.: Borci nenasilja, ~lanak, u: Radni materijal za studije mira na fakultetu Politi~kihnauka u Beogradu.http://en.wikipedia.org/wiki/Mahatma_Gandhi i http://hr.wikipedia.org/wiki/Martin_Luther_King_Jr.

14 Svetska enciklopedija mira, Tom II, str. 23.15 Isto, str. 23.16 Isto, str. 23.


Definisani su i brojni principi nenasilja – zavisno od autora i vremena definisanja.Obi~no se isti~u ~etiri principa koje je definisalo Dru{tvo za pomirenje na zahtjev Mar-tina Lutera Kinga. To su: (1) definisanje ciljeva (kratkoro~nih i dugoro~nih); (2) po{te-nje i slu{anje; (3) ljubav prema neprijatelju; i (4) pruànje izlaza protivnicima.

„Akcija nenasilja se obi~no sprovodi u {est strategijskih faza: (1) ispitivanje, prikuplja-nje ~injenica; (2) pregovaranje, susret s protivnicima i izno{enje problema; (3) prosvje-}ivanje, obavje{tavanje u~esnika kampanje i simpatizera o svim pitanjima; (4) demon-striranje (sa no{enjem parola, demonstriranje bdjenjem, masovno okupljanje); (5) pru-ànje otpora {to moè da zna~i bojkot, gladovanje, {trajk, odbijanje zadataka ili drugeoblike gra|anske neposlu{nosti; i (6) strpljenje, jer zna~ajna promjena ne moè se pos-ti}i preko no}i.“17

Problemima mira bavili su se brojni dràvnici i teoreti~ari, ali se s pravom tvrdi da sutipi~ni njeni predstavnici Mohandas Karamchand Gandhi (Mahatma Gandi) i MartinLuter King.

17 Isto, str. 25.


Priredio: Aleksandar @ivanovi}

MIROVNI AKTIVIZAM U BOSNI I HERCEGOVINI U POSLIJERAT-NOM PERIODU – PERSPEKTIVA AKTIVISTKINJA I AKTIVISTA

Tragi~ni ratovi na prostoru Balkana inicirali su mnoge pojedince i pojedinke da pokre-nu mirovne aktivnosti, suprotstave se onome {to se doga|a i pomognu ljudima koji su sedirektno na{li pogo|eni posljedicama rata. Ovaj tekst govori o tim ljudima, predstavljanjihova vi|enja dosada{njeg rada, izazove pred kojima se nalaze, te njihove uspjehe ipadove koje su na mirovnom putu doìvljavali. On govori o tome na koji na~in se mi-rovni aktivisti i aktivistkinje danas nose sa problemima i posljedicama koje se, iako jeod rata pro{lo ve} trinaest godina, jo{ uvijek osjete, a nerijetko i ponovo rasplamsaju uodnosima me|u narodima koji ìve na ovom prostoru.

Informacije su prikupljene u razgovorima sa desetinama mirovnih aktivistkinja i aktivis-ta sa prostora Bosne i Hercegovine, te analizom izvje{taja institucija, doma}ih i stranihnevladinih organizacija, me|unarodnih organizacija itd. Predstavljene informacije nemogu dati sliku o cjelokupnom mirovnom aktivizmu u Bosni i Hercegovini, niti èle pro-movisati navedene aktiviste i organizacije, ve} posluìti kao ilustracija jednog vremenai tipova aktivnosti koje su aktivisti preduzimali.

Pojam mirovnog aktivizma

S obzirom na razli~ito poimanje mirovnog aktivizma potrebno je prije svega demistifi-kovati {ta pod mirovnim aktivizmom podrazumijevaju njegovi direktni inicijatori i inici-jatorke i otkriti motive njihovog rada.

Mirovni aktivizam je sve ono {to doprinosi izgradnji mira. Mirovni aktivizam pod-razumijeva podràvanje svih resursa u dru{tvu koji pomaù pomirenju i uspostav-ljanju pokidanih veza. To je je vrlo sloèn i dugotrajan proces i to je ne{to {to seradi godinama, a ne u jednom trenu. Pod mirovni aktivnizam mogli bismo, dakle,podvesti sve ono {to moè dovesti do pravde, nenasilja, afirmacije ènskih ljud-skih prava, prihvatanja sloènost savremenih identiteta.., Amra Pandò, „Malikoraci“, Sarajevo.

To je za mene ne{to {to svakodnevno ~ovjek treba da radi, ìvi i osje}a, a to zna-~i imati ljubavi za druge ljude i biti pravedan prema sebi i drugima. To isto takozna~i ne poniziti drugoga i èljeti da svaki ~ovjek ima svoje dostojanstvo. GalinaMarjanovi}, „Duga“ Banja Luka.

Ne{to {to je fenomen, ne samo vezan za postratna podru~ja. To je generalno go-vore}i pokret i aktivizam koji iz razli~itih pozicija dru{tvenih i individualnih po-ku{ava da djeluje protiv nepravde. Mirovni aktivizam je dru{tvena odgovornostpojedinca, koja moè biti artikulisana politi~ki ili putem civilnog dru{tva. AdnanHasanbegovi}, „Centar za nenasilnu akciju“, Sarajevo


To su one aktivnosti koje mogu da obezbijede trajan mir i koje se problemom ba-ve kontinuirano, a ne incidentno. To su atkivnosti koje ulaze u sr` problema i ba-ve se istorijom konflikta, istorijom ratovanja, na~inom na koji se rat desio u BiH,te rad i razgovor sa ljudima koji su na svojoj koì osjetili posljedice rata, koji suza nas kao organizaciju i najbitniji. Aleksandar Trifunovi}, „Nansen dijalog cen-tar“ Banja Luka.

Moèmo ga shvatiti kao {iroki spektar aktivnosti koje pojedinci ili organizovanegrupe preduzimaju kako bi u jenoj zemlji, regionu ili {ire uticali i dali doprinosizgradnji mira. Fakti~ki, kao prevencija rata, konflikata i svih onih destruktivnihpojava koje gra|anima uvijek nanesu vi{e {tete, ljudskih gubitaka i materijelnihrazaranja, a koji bi se mo`da mogli rije{iti dijalogom. Branko Todorovi}, „Hel-sin{ki odbor za ljudska prava“, Bijeljina.

Mirovni aktivizam podrazumijeva da svako od nas pojedina~no dobije bitku sasamim sobom i izgradi druge vrijednosne sisteme. Jer, ne treba zaboraviti da usvakom ljudskom bi}u postoji to zlo i na{a borba je u prvom redu sa samim so-bom da zlo uvijek postane minimalno. Da ne pokleknemo nekim iracionalnimstrastima i idejama. I ukoliko dobijemo bitku samim sa sobom protiv tog zla, to jepretpostvaka da mogu sa nekim drugim, koji je isto tako pobijedio svoje zlo,kre-nuti u neki mirovni aktivizam i afirmisati vrijednosti koje }e stvoriti pretpostavkeza normalan ìvot, za me]usobno po{tivanje. To u prvom redu podrazumijeva dau sebi pobijedimo mr`nju prema drugom i èlju za osvetom. Kada to uspijemo sasamim sobom, moèmo govoriti o sebi kao ~ovjeku koji se bori za mir i u kontak-tu sa drugim ljudima stvoriti mirovni pokret i afirmisati mirovne vrijednosti. Ve-hid [ehi}, „Forum gra|ana Tuzla“.

To je sve ono {to bi se uklapalo u lije~enje ratnih rana i stvaranje pretpostavki dase ono {to se desilo izme|u 92. i 95. u bosanskohercegova~kom dru{tvu vi{e neponovi. To je otprilike sve ono {to teì stvaranju nekonfliktne atmosfere, lije~enjeratnih trauma i anticipiranje i preveniranje mogu}ih tenzija i sukoba u budu}nos-ti bilo da je rije~ o Bosni i Hercegovini ili regionu. Sr|an Dizdarevi}, „Helsin{kikomitet za ljudska prava Bosne i Hercegovine“, Sarajevo.

Preventivno djelovanje da nam se ne desi ono {to se svakih 50 godina ponavlja-lo i {to su na{e generacije vrlo dobro osjetile na svojoj koì u posljednjem ratu.Dakle, mnogo preventivnog rada sa mladima i mnogo jednostavnih radionicakroz vannastavne aktivnosti, a mo`da i pred{kolsko vaspitanje i obavezne ~asovedemokratije. Uvesti u {kole nenasilno rje{avanje konflikata, medijaciju, kreativ-no rje{avanje sukoba. Neke jednostavne stvari koje bi mogle generacijski da ut-je~u da se pona{amo kao mirovni aktivisti. Jasminka Husanovi}, „Prijateljice“,Tuzla.

Mirovni aktivizam, na neki na~in, predstavlja reakciju na sve nasilno {to nas ok-ruùje. Lidija @ivanovi} „Helsin{ki parlament gra|ana“, Banja Luka.

Mirovni aktivizam ima vi{e razina, pogotovo danas u vrijeme globalizacije. Dak-le, postoji globalni mirovni aktivizam (svjetska politika i s njom povezane nepos-redne aktivnosti od vojnih do suda~kih, sportskih, umjetni~kih). U njega se mora


na pravi na~in uvu}i i religija, a to se zanemaruje kako na Istoku tako i na Zapa-du, jer se religija veoma ~esto instrumentalizira za svakodnevne politi~ke potre-be. Polaze}i od ove konstatcije smatram da je danas vaàn religijski inspiriran imotiviran mirovni aktivizam. Naàlost, religija se prepu{ta fanaticima i ekstemis-tima kao njihova besplatna municija. Pri tom mnogi na Istoku moraju shvatiti daje funkcioniranje religija danas bliè - metafori~ki kazano - eksplozivu nego opi-jumu. Ne mora se biti vjernikom da bi se to shvatilo i prakti~no-politi~ki prihva-tilo. Mnoge religijske postavke su nezaobilizni faktor pokajanja, pomirenja, op-rosta, nadsuske pravde bez kojih nema smislene i mogu}e budu}nosti ~ovje~an-stva. Marko Or{oli}, IMIC, Sarajevo.

Mirovni aktivizam podrazumijeva sve aktivnosti pojedinca i grupe na uspostavikomunikacija sa neistomisljenicima. Mirjana Maksimovi}, „Sanus“ Prijedor.

Mirovni aktivizam predstavlja, u uèm smislu, stvaranje dobrih odnosa izme|uljudi razli~itih nacionalnosti, po{to smatram da ratovi na na{im prostorima nas-taju zbog netolerancije jedne nacionalne zajednice prema drugoj. U {irem smis-lu, mirovni aktivizam bi predstavljao mogu}nost da se ja kao osoba ili ljudi izmog okruènja moèmo o~itovati ili u~estvovati u mirovnim inicijativama i aktiv-nostima u {iroj zajednici, tj u svijetu. Nada Golubovi}, „Udruène ène“ BanjaLuka.

To je proces u kojem kao gra|anka ~inim sve {to je u mojoj privatnoj i profesio-nalnoj domeni da doprinesem kreiranju i odràvanju mira i prevenciji konflikta.Klelija Balta, Tuzla, Sarajevo.

Razli~iti su razlozi koji su potakli ove ljude na mirovni aktivizam. Neki su doìvjeli li~-nu tragediju i umjesto da se povuku u sebe, èljeli su pomo}i da se to drugima ne desi.Neki su izraàvali protest protiv nasilnog rje{avanja problema, kr{enja ljudskih prava,drugi su htjeli pomo}i `rtvama rata, tre}i za svoje bli`nje i sebe stvoriti sigurniju i mir-niju budu}nost, a neki jednostavno iza}i iz malih zatvorenih etni~kih sredina i komuni-cirati, sara|ivati, {iriti vidike, ozdraviti od svega {to se dogodilo. Neki su jednostavno,èljeli pomo}i ljudima u nevolji. A neki sve zajedno. Svima je zajedni~ko da se nisu sla-gali sa zvani~nom politikom, ratom, kr{enjem ljudskih prava...

Iako je javnost sklona povezivati mirovni aktivizam sa me|unarodnim naporima i finan-sijskim sredstvima ili nevladinim organizacijama, ovaj period njihovog mirovnog radanije pomognut donatorskom pomo}i, niti se radi o organizovanim udruènjima, ve} opojedinkama i pojedincima ili spontano okupljenim grupama koji snagu za aktivizamnalaze unutar sebe.

Jo{ 1991. u~estvovala sam u mirovnim mitinzima (kao predsednica eko-udruè-nja Sanus) odràla sam prigodan govor o takozvanoj ugroènosti nacija na anti-ratnom mitingu u Prijedoru. Za vreme rata vodila sam multietni~ku grupu mla-dih kamp na Pali} i slede}e godine, 1995. u martu, na karneval u Solun, gde suimali prilike izneti svoj antiratni stav. Mirjana Maksimovi}, „Sanus“ Prijedor.


Ja sam uvijek bio protiv nasilja i nikad nisam volio, niti imao oru`je. Jedinih petmetaka sam ispalio kad sam bio u vojsci. Ima jedan ~ovjek kojem sam zahvalan dogroba - bez obzira {to moèmo biti i kriti~ni prema njemu - Josip Broz Tito. On menau~io da volim ljude bez obzira kojoj naciji pripadali, kakvu boju koè imali. Uvi-jek se sjetim smrti Lumumbe, kad sam jo{ kao dijete plakao zato {to ga je nekoubio, a kraj njegovog le{a je bila njegova majka. To je slika koja mi je ostala du-boko urezana u sje}anju. I mo`da zahvaljuju}i i tom ~ovjeku, njegovom uticaju namoju generaciju, ja sam izgradio, bar mislim, pozitivan odnos prema miru i uvijeksam se suprotstavljao nasilju. Kad je u Bosni i Hercegovini do{lo do rata, bio samsudija, zna~i radio sam posao koji je bio vezan za ~ovjeka, pojedinca. I dok sambio advokat poku{avao sam i u najgorem ~ovjeku na}i ne{to dobro, jer i u najve-}em kriminalcu je bilo pozitivnih stvari. Mo`da se to utkalo se u sastavni dio mo-je li~nosti, tako da, kad je zapo~eo rat jednostavno u njega nisam vjerovao. I kadje po~elo pucati, znaju to moji Tuzlaci, govorio sam - nemojte ljudi pro}i }e ovo zapet dana ili za petnaest. I danas me mnogi optuùju, kaù - mi smo tebe slu{ali itvoj optimizam pa smo ostali, a da smo znali da }e trajati toliko, davno bismo na-pustili BiH i ovaj grad. To je i bio motiv za{to sam ja krajem 1992. godine krenuou nekakvu borbu. U prvom redu za ~ovjeka, za istinu, formiraju}i Forum gra|anaTuzle u februaru 1993. poku{avaju}i pozvati ljude iz regiona i pokazati svijetu dapostoje ljudi koji èle dijalog, koji uvaàvaju sve razli~itosti, koji ne èle da ubija-ju jedan drugog. Moj najve}i dobitak je {to su moje dvije k}erke prihvatile tu ì-votnu filozofiju i tako se danas pona{aju. Vehid [ehi}, Forum gra|ana Tuzla.

U Tuzlu je u ratu dolazilo mnogo èna i djece iz Bosne, a u to vrijeme sam radilana Geolo{kom fakultetu i prozor mi je gledao u Sportski centar „Mejdan“ gdje suuglavnom one bile smje{tene. Bilo je ~udno gledati, a ne uklju~ivati se, samo sje-diti i praviti se da se nista ne de{ava. Te ène su dolazile u onim bijelim kamioni-ma, i sad se dobro sje}am, UNHCR-a. I znam da su moje prve aktivnosti u mjes-noj zajednici Stari Grad bile prikupljanje odje}e i obilazak tih ljudi koji su bilismje{teni u Mejdanu. To je bilo ’92. i ’93. ve}, a onda sam sticajem okolnosti saz-nala za organizaciju „Vive ène“ preko kolegice koja je tu ve} radila i koja je rek-la da se oni brinu uglavnom o tim istim ènama. Zato sam izabrala tu organizaci-ju. Osnovana je kao udruènje ’93. godine, a prve aktivnosti su bile, a i dan danasto radimo, prevazilaènje ratne traume, pruàju}i ènama i djeci iz isto~ne Bosnepsiho-socijalni tretman. Pruàli smo im i smje{taj, nismo mogle svima pruìti, aliuglavnom ène koje su bile u krizi su kod nas boravile oko 8 do 10 mjeseci i za tovrijeme su dobijale psihosocijalne terapije. Jasna Ze~evi}, „Vive @ene“ Tuzla.

Kad je po~injao rat ja sam mogao na}i 1000 razloga za{to ne idem u rat, ali ni-sam mogao na}i ni jedan za{to bih i{ao u rat. To je odgovor koji sam 1992. daosam sebi i ponosim se time. S ponosom mogu re}i da nisam postao mirovni akti-vista 1996. mada nemam ni{ta protiv tih ljudi. Ipak sam postao mirovni aktivistakad se to moglo platiti glavom. Moji unutra{nji porivi su bili dio moga vaspita-nja i poimanja Bosne i Hercegovine i ljudi. Ja sam radio u {koli kao profesor inezamislivo bi bilo da neko ko je ju~e drào dnevnik i olovku u ruci, sutra drìpu{ku i puca na djecu. Branko Todorovi}, Helsin{ki odbor za ljudska prava Re-publike Srpske, Bijeljina.


Iako je bio rat, znala sam da to nije prirodno stanje dru{tva. Prve moje aktivnos-ti su bile pomo} i podr{ka raseljnim licima, ljudima u potrebi i obezbje|enje tihpotreba. Osim toga bili smo pod opsadom i nismo imali kontakte sa vanjskim svi-jetom. Na{i prvi koraci su bili organizirati se unutar grada, a potom stupiti u kon-takt sa vanjskim svijetom, da svima kaèmo i svoju pri~u. Klelija Balta, Saraje-vo, Tuzla.

Prvi neposredan povod je bila ~injenica da su ovi prostori, na kojima i ja sam ì-vim, a i ljudi s tim skupa, jednostavno doìvjeli tu tragediju zvanu rat. To je biotaj prvi motiv sasvim prakti~nog karaktera izazvan tim konkretnim doga|anjima.Pruìo sam otpor otpu{tanju i maltretiranju nesrpskog stanovni{tva u Banjoj Lu-ci, djelovao kroz ~asopis „Novi Prelom“, jedini opozicioni ~asopis u ratno vrije-me. Ja sam jo{ uvijek motivisan i djelujem, jer ~injenica je da se u na{oj situaci-ji rat produìo drugim sredstvima. Sada se vode politi~ki ratovi, ekonomski rato-vi, vode se ratovi u podru~ju obrazovanja, kulture itd. Ali, to je problem za ~ijerje{enje }e sigurno trebati duè vrijeme nego {to je jedan ljudski ìvot. Miodrag@ivanovi}, profesor filozofije, Banja Luka.

êtiri godine strahote u Sarajevu i nepravda koja nam je nanesena kao gra|ani-ma Bosne i Hercegovine bi trebalo svako da uti~e i pokrene gra|ane da se bavenekim aktivnostima koje }e unaprijediti zemlju. [to se mene ti~e, osim toga, ima-la sam jednu sretnu okolnost u nesre}i i nepravdi koja me je zadesila. Naime, jasam prestala da imam {ansu da radim u toku rata i to mi je dalo slobodnog vre-mena. Ja sam kao neko ko je doìvio nepravdu imala dodatni motiv da poku{amda doprinesem da nepravde ovdje bude {to manje. Mirjana Mali}, Sarajevo.

Na samom po~etku rata sam pozvala prijateljice da mi se pridruè da pomogne-mo ljudima koji su ve} tada stizali u izbjegli~kim kolonama iz Hrvatske i koji suse zatekli na ulicama. Rukovodili smo se time da im je potrebna topla ljudska ri-je~ i tako smo im se obra}ali – kao ~ovjek ~ovjeku. Mnogo je bilo èna i djece ko-jima je trebalo nabaviti hranu, lijek ili cipele. Ili kapu za djeda. On se bez te ka-pe osje}ao posebno ponièn. Jedna kapa vrati ~ovjeku dostojanstvo. Me|u prvi-ma smo po~eli da radimo i posje}ujemo domicilne ène, prije svega muslimanke~iji muèvi i sinovi su bili na rati{tu ili negdje drugdje. Znali smo da se pla{e, danerado izlaze iz ku}a, htjele smo da ih nekako ohrabrimo i vidimo {ta im treba,imaju li kafe... obilazili smo te ène u [eharu i Vrbanji, poslije su one dolazile kodnas. Dosta smo radili sa ènama kojima je neko ubijen, ili odveden ili kojima suku}e bili zapaljene... Radmili Serdar je 17-oro ~lanova familije masakrirano u ku-}i. I ona nikada nije rekla da mrzi sve muslimane, ve} samo one koji su joj upaliu ku}u i pobili familiju. 90% èna sa kojima smo radili govorile su da nikoga nemrze. One su mene zadivile. Galina Marjanovi}, „Duga“ Banja Luka.

Svojevremeno sam upoznala novinara Roj Gutmana, koji je u stvari prvi objaviopri~e o konc-logorima, silovanjima èna... Ja sam njima prevodila tih dana i tadsam prevodila za djevojke koje su silovane. To je moj prvi susret sa posljedicamarata, pored naravno granatiranja i svega. Nakon svega {to mi je ispri~ao {ta je vi-dio u Omarskoj i Manja~i ba{ sam bila o~ajna. On je radio niz intervjua, izme|uostalog i u bolnici sa doktorima. Jednog od njih, Hilmiju, usput sam pitala moè-


mo li ja i jo{ dvije djevojke do}’ da pomaèmo. On je rekao da moèmo i ve} u po-nedjeljak smo oti{le u bolnicu, fino se podijelile i radile u podrumskom dijelu. I toje ustvari po~etak. Kako je „Crveni polumjesec“ tada bio malo vi{e ma~o i politi~-ki obojen, mi smo sjele i dogovorile se, da organizujemo svoje udruènje. Nismohtjele ni protiv koga, ni za {ta, mi smo htjele da pomaèmo `rtvama rata, bez ob-zira ko su. I tako smo osnovale „Crveni ljiljan“. Nejra Nali}, „Mi-Bospo“, Tuzla.

Nakon tragedije koja je zadesila moju porodicu, poèljela sam da se to nikad neponovi nikom, da dam svoj doprinos, da pomognem djeci koja su ostala bez rodi-telja, jer sam ostala sa dvoje djece i mogla sam razumjeti drugu djecu i druge po-rodice. Senka Jakupovi}, Sanski Most.

Moj otpor ratu je bio osobni anga`man i vlastito uranjanje u iskustva preìvlja-vanja u te{kim okolnostima koja su se preto~ila u nova znanja i novi smisao ìvo-ta u miru . Kritikuju}i mu{ke politike i dogovore o ratu i miru uz upotrebu oru`-ja, èljela sam iskazati jasan stav spram nositelja ratnih zbivanja. MemnunaZvizdi}, „@ene ènama“ Sarajevo.

Ve} kao student teologije sam se povezao s mirovnim pokretima religijski inspi-riranim katoli~kim, pravoslavnim, protestantskim grupacijama, a od sedamdese-tih godina XX stolje}a sam se priklju~io globalno-univerzalisti~kim pokretimakao sto je „Svjetska konferencija religija i mir“ formirana 1970. Nisam bjeào niod grupacija koje su mo`da i politi~ki zloupotrebljavane, jer mir mi je bio glavnicilj, pa tako i sve {to moè tom cilju voditi. Pravi anga`man za mir u BiH sam os-jetio poslije raspada SFRJ i prijeke potrebe da se religije sa~uvaju od ideolo{kih,pa ~ak i vojnih manipulacija. Zbog toga sam odmah poslije osnivanja Interna-cionalnog centra za mir u Sarajevu, inaugurirao osnivanje Internacionalnogmultireligijskog i interkulturnog centra – IMIC, 1991. godine pod predsjedni{-tvom gradona~elnika Sarajeva u prostorijama Jevreske zajednice u Sarajevu.IMIC je imao jedan jedini cilj – nikome ne dozvoliti da ljude vjerom dijeli, jer sepo vjeri moèmo razlikovati, ali ne moèmo dijeliti. Onaj tko ljude po vjeri dijelipriprema na{e me|usobno istrebljenje. Marko Or{oli}, IMIC Sarajevo.

Ako }emo krenuti sa mog li~nog aspekta, to je bilo jo{ 1993. godine. Kad sam po-~ela da radim za me|unarodni Crveni kri`, i onda su 1995. bile te prelomne klju~-ne godine kada smo po~eli uspostavljati bazu podataka za nestale osobe i kadasmo puno radili na prihva}anju i zbrinjavanju prognanih iz Srebrenice, ako mo-èmo i to u taj dio da uvrstimo. Jasminka Tadi} – Husanovi}, „Prijateljice“ Tuz-la.

Po~etkom rata, kada smo se po~eli dijeliti, poku{ala sam da sagledam problemeljudi koji nisu bili iste nacionalne pripadnosti kao ja. Radila sam tada u bolnici ipomagala sam koliko sam mogla. Ljudima koji nisu imali zdravstveno osiguranjepomagala sam da mogu da se lije~e; ljude nesrpske nacionalnosti koji su tada bi-li proganjani i izloèni torturi, primala sam u svoj dom i pronalazila na~ine daim pomognem da odu iz grada, ako su to èljeli. Odmah nakon rata, 1996. godi-ne, sa istomi{ljenicama sam osnovala organizaciju „Udruène ène“ s ciljem po-maganja i ja~anja èna koje su bile izuzete iz velikih mirovnih akcija koje su vo-dili mu{ki lideri. Nada Golubovi}, „Udruène ène“ Banja Luka.


Prve organizovane aktivnosti

U prvoj godini nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, iako je rat zvani~-no prekinut, dovr{avaju se procesi zapo~eti ratom, etni~ko ~i{}enje, te najraznovrsnijepojave ugroàvanja ljudskih prava i sloboda. Izvje{taj Helsin{kog odbora za ljudskaprava Bosne i Hercegovine o stanju ljudskih prava u 1996. godini18 pominje protjeriva-nje stotina Bo{njaka i Hrvata sa podru~ja Banje Luke, Tesli}a, te masovni egzodus Sr-ba iz dijelova Sarajeva koji nakon sporazuma postaju teritorija Federacije BiH. Premaovim podacima, oko 130.000 ljudi je u tom periodu napustilo svoja mjesta stanovanja.Istovremeno, u Bosnu i Hercegovinu se vratilo 100.000 izbjeglica, ali se povratak odvi-ja po etni~kom kriteriju, tako da se oni vra}aju samo u one dijelove u kojima je njihovnarod ve}inski. Nekoliko poku{aja povratka u druge dijelove, zavr{avalo je neuspje{noi uz veliki otpor stanovni{tva koje sada naseljava ta podru~ja.

Kao odgovor na navedene probleme po~inje intenzivnije udruìvanje mirovnih aktivis-tkinja i aktivista u organizacije, pove}anje broja nevladinih organizacija u FederacijiBosne i Hercegovine (najvi{e u Tuzli i Sarajevu), te registrovanje i odre|enog broja ud-ruènja gra|ana na podru~ju Republike Srpske. Dio organizacija nastaje samoinicija-tivno, osnivanje drugih pomaù strane organizacije prisutne u Bosni i Hercegovini, adio se formira i uz pomo} i podr{ku iskusnijih kolega iz drugih dijelova BiH, pa i isto-mi{ljenika iz drugog entiteta.

Prema odgovorima aktivista i aktivistkinja nevladinih organizacija, te izvje{tajima o ra-du, prve poslijeratne aktivnosti se fokusiraju na promociju slobode kretanja, organiza-ciju me|uentitetskih susreta i uspostavljanje povjerenja, kroz kulturne, muzi~ke, spor-tske aktivnosti te seminare o obrazovanju, poloàju èna i mladih u dru{tvu. Dio orga-nizacija se bavi saniranjem ratne {tete, distribucijom humanitarne pomo}i i psihosoci-jalnom i pravnom pomo}i `rtvama rata, izbjeglicama i raseljenim licima. Uz ove aktiv-nosti organizacije prate stanje ljudskih prava i reaguju javnim istupima i saop{tenjimana njihovo kr{enje.

Moje prve aktivnosti u okviru NVO “Srcem do mira“ su po~ele 1996. godine i od-vijale su se i narednih godina, sve do 2002. god. Sa Karuna centrom-USA orga-nizovali smo prvi kontakt èna iz Sanskog Mosta i Prijedora, koji je uspje{no od-ràn i nastavljen. Organizovan je odlazak èna koje su bile u Sanskom Mostu, aiz Prijedora, Kozarca, Trnopolja... da posjete svoja ognji{ta nakon ratnih dejsta-va, a isto tako èna iz Prijedora koje su ranije ìvjele u Sanskom Mostu. To je biozna~ajan korak na uspostavi kontakta i nastavak saradnje izme|u ta dva grada:Prijedora u Republici Srpskoj i Sanskog Mosta u Federaciji. Ovi doga|aji su bi-li puni emocija, prolivenih suza, a i sre}e zbog odlaska u posjetu svojim ku}amanakon duèg perioda. Sljede}i korak je bio povezivanje prosvjetnih radnika iz ovadva grada, {to je doprinijelo procesu povratka i uklju~ivanja djece u obrazovniprogram. Sve je proteklo bez problema. Senka Jakupovi}, Prijedor, Sanski Most.

Uglavnom sve je bilo vezano za potrebe u zajednici poslije rata. Donatori su do-veli jednog konsultanta, koji je podijelio papire i flomastere i rekao „[ta mir? [tarat?“ „[ta }emo radit ako je mir, a {ta moèmo ako je rat?“. Nekoliko stvari koje

18 Izvje{taj o stanju ljudskih prava za 1996. godinu, Helsin{ki odbor za ljudska prava Bosne i Hercegovi-ne, Sarajevo, januar 1997.,


sam htjela su bile izgradnja civilnog dru{tva, pomo} demobilisanim borcima, atre}a je bila ekonomska pomo} ènama. A po{to je èna i djece bilo najvi{e, pok-renula sam psiho-socijalni rad, informativno-pravne centre, pa i kreditiranje.Nejra Nali}, „Mi-Bospo“ Tuzla.

Po sru{enim selima dijelili smo Bo{njakinjama i Srpkinjama krave i mini farmekoko{i. Koordinatorica projekta je bila iz jednog entiteta, a veterinar iz drugog.Po prirodi stvari morali su da sara|uju. To su ujedno bili i prvi susreti èna saobje strane entitetske granice. Dvojako smo im pomagali – s jedne strane da us-postave komunikaciju jedne sa drugima i da uvide da su im problem isti, a s dru-ge strane ja~ali smo njihovu poziciju unutar njihovih doma}instava. Tu su i kur-sevi engleskog jezika i ra~unara koje smo organizovali u gradu. Na tim kursevi-ma su se susretale Bo{njakinje i Srpkinje koje se nisu vi|ale tokom rata. Zahva-ljuju}i ovim kursevima neke su uspjele da na|u posao. Nada Golubovi}, „Udru-ène ène“ Banja Luka.

Helsin{ki komitet je organizovao javnu raspravu na temu “Ljudska prava i policija“, sciljem upoznavanja i informisanja pripadnika policije o me|unarodnim standardima uodnosima policije i ljudskih prava, te rasprave o aktuelnoj praksi u ovoj oblasti.

Zajedno sa Forumom gra|ana Tuzla, Helsin{ki komitet je organizovao po~etkom apri-la u Tuzli okrugli sto na temu “Nezavisno sudstvo u Bosni i Hercegovini“. U~esnici ok-ruglog stola su bili odlu~ni u tome da izbor sudija mora biti rezultat stru~nosti i moral-nih kvaliteta kandidata, te da o tom treba da odlu~uju nadle`ni dràvni organi, uzima-ju}i u obzir i mi{ljenje sudijskog sastava na odre|enom podru~ju, a bez uplitanja poli-ti~kih partija u ovaj proces.

U organizaciji Helsin{kog komiteta i Me|unarodne helsin{ke federacije u Sarajevu je11. jula odràna javna rasprava povodom upu}ivanja apela dràvnicima svijeta za pri-vo|enje osumnji~enih ratnih zlo~inaca Tribunalu u Hagu. (...) U toku godine advokatisaradnici Helsin{kog komiteta za ljudska prava u BiH, nastavili su pruàti pravnu po-mo} pojedincima koji su se obra}ali Komitetu smatraju}i da su im prava ugroèna. Naj-~e{}i oblik kr{enja ljudskih prava ti~e se nepo{tovanja prava na stanovanje, a u manjembroju zastupljeni su slu~ajevi diskriminacije koja se provodi na polju zapo{ljavanja i do-bijanju li~nih dokumenata. Iz Izvje{taja Helsin{kog komiteta za ljudska prava BiH za1997. godinu.

Jedna od prvih aktivnosti je bila pravljenje baze podataka nevladinih organizaci-ja u BiH – koja je danas svjedo~anstvo tog vremena. U cilju pomirenja napravi-li smo mreù nevladinih organizacija u 20 gradova u BiH, to su bili NVO forumi,a osnovali smo i Vije}e NVO. Tada sam bila generalni sekretar Vije}a. I to su bi-li prvi dobrovoljni prelasci i prvi susreti ljudi sa ove i one strane entitetske linije.Jedna sjednica Vije}a odràna je u Bijeljini, negdje 1999. Bila je specifi~na at-mosfera, bilo je dosta Bo{njaka i Hrvata... Jedna èna je ustala i ispri~ala kakoje izbjegla u Federaciju, nakog {to joj je dvoje djece ubijeno u Prijedoru, ne znani gdje su im grobovi. No dodala je sve halali, opra{ta u cilju mira. Njen govor


je bio izuzetno dirljiv i nakon njega je nastao muk u sali. A onda su svi aplaudi-rali. To je bilo izuzetno hrabro, tada progovoriti o svojim mukama na taj na~in.To je pokretalo neke unutra{nje nove metafizi~ke veze izme|u nas u tom nekomraskidanom tkivu BiH. I ja sam tokom rata bila u Sarajevu i nije bilo jednostav-no poslije oti}i na Pale, pitaju}i se da li su tu negdje bili postavljeni minobaca-~i. Amra Pandò, „Mali koraci“ Sarajevo.

Rat me je pokrenuo, èlja da on prestane i od aprila 1995. sam u tim vodama. Saprijateljima i istomi{ljenicima sam radila na konceptu, u septembru 1995. osno-vali smo organizaciju. Moj motiv je - Uradi ne{to. Jedna od prvih aktivnosti je bi-la ve} po~etkom marta 1996. odlazak u Srebrenicu vidjeti i onu drugu stranu.Branka Rajner, „Biro za ljudska prava“ Tuzla.

Pamtim prvu konferenciju èna koju smo organizovali u Banjoj Luci u novembru1996. godione. Prvi put su ène iz drugog entiteta do{le u Republiku Srpsku i tobez pratnje OSCE-a, i dva dana ostale u Banjoj Luci! Sve do samog po~etka stri-jepila sam kako }e sve pro}i. Jer, trebalo je sve to organizovati, voditi ra~una obezbjednosti u~esnica i sprije~iti eventualne neugodnosti i provokacije. Poziv zau~e{}e uputili smo i Biljani Plav{i}, tada{njoj predsjednici RS. Mada smo znalida se ne}e odazvati, htjeli smo da bude informisana {ta se de{ava i htjeli smo ~i-tav doga|aj u~initi javnim. Tada je problemati~no bilo i to {to su se ljudi iz Fe-deracije tretirali kao stranci pa su sobe za njih bile duplo skuplje, a traìli su impaso{e, li~na karta im nije bila dovoljna. Ono {to je zanimljivo jeste da smo natoj konferenciji raspravljali o temama koje su i danas aktuelne, a to su èna u jav-nom ìvotu, èna u sistemu obrazovanja, i èna i zapo{ljavanje. I dan danas pri-~amo o istim temama i poku{avamo napraviti zna~ajnije iskorake... Lidija @iva-novi}, „Helsin{ki parlament gra|ana“, Banja Luka.

Omladinska mreà Bosne i Hercegovine je neformalni skup vanstrana~kih orga-nizacija, grupa i osoba koje zadovoljavaju potrebe mladih u entitetima, aktivnoih uklju~uju}i u izgradnju demokratskih vrijednosti i ja~anje civilnog dru{tva. (...)Misija hCa Omladinske mreè u Bosni i Hercegovini, ustanovljena je na radioni-ci strate{kog planiranja u Kula{ima, 11 – 17. 07. 1999. g. (...) Na{a osnovna ide-ja je bila da poveèmo omladinske incijative (nezavisne organizacije, neformalnegrupe i pojedince) sa ~itavog podru~ja Bosne i Hercegovine, radimo na njihovomosnaìvanju, podr{ci u implementaciji njihovih zajedni~kih projekata, aktivnosti iideja. Posebnu pa`nju u razvoju ovog projekta smo usmjerili prema mladima ko-ji ìve u malim zajednicama i gradovima u BiH., www.omladina-bih.net.

Iako se za nevladine organizacije po~inje koristiti izraz civilno dru{tvo, krajem devede-setih godina ovaj sektor je daleko od koherentne zajednice ili zajednice koja ima svije-st o zajedni~kom cilju. U odre|enoj mjeri izuzetak su organizacije èna i organizacijekoje se bore za ljudska prava19. Prema podacima Me|unarodnog savjeta volonterskihagencija (ICVA), u septembru 1996. postoji 98 doma}ih organizacija koje rade na ob-novi i razvoju infrastrukture, ljudskim pravima i pravima èna. Ve}ina ih radi na lokal-nom nivou, a nekoliko po~inje raditi i na {irem planu, umreàvati se sa sli~nim organi-zacijama i prelaziti etni~ke i me|uentitetske granice.

19 “Patronage or Partnership – Local Capacity Building in Humanitarian Crisis“, uredio Ian Smillie (za Hu-manitarianism and War Project“), Kumarian Press/IDRC 2001, Ottawa, Canada, http://www.id-rc.ca/en/ev-9333-201-1-DO_TOPIC.html


Izazovi mirovnih organizacija

Aktivisti i aktivistkinje isti~u da se u periodu prvih godina poslije rata nevladin sektor,pa tako i mirovne organizacije, susre}u i sa obavezama vlastitog razvoja i osposoblja-vanja, kako bi mogli odgovoriti potrebama grupa za ~ija prava i poloàj se zauzimaju,odgovoriti sve sloènijim zahtjevima donatora20. Istovremeno, on djeluje u zastarjelomzakonskom okviru koji ne poznaje kategoriju civilnog dru{tva i tretira udruènja, kao isva druga pravna lica, preduze}a. Ni u Republici Srpskoj, ni i u Federaciji nije bilo pro-pisa koji specijalno reguli{u finansijske aspekte rada nevladinih organizacija. U takvojsituaciji na njihov rad se primjenjuju op{ti fiskalni propisi, a poreske olak{ice nisu sti-mulativne za potencijalne doma}e finansijere21. Ve} u prvim godinama nakon rata jav-ljaju se inicijative za ujedna~enim i adekvatnim zakonskim regulisanjem nevladinogsektora, u kojima aktivno u~estvuju i mirovne organizacije.

Pojedini izvje{taji pominju da su u tom periodu mnoge doma}e organizacije orijentisa-li donatori, a ne njihovi programi22. Organizacije koje su postupale na ovaj na~in ~es-to su postajale servis za realizaciju programskih ciljeva stranih agencija i donatora, pri~emu ne treba zaboraviti da su se i na ovaj na~in postignuti brojni dobri rezultati. Ali,s druge strane, zbog ovog trenda uticaj mnogih organizacija je ograni~en na kratkoro~-ne ciljeve, koji se postiù kroz projekte koje finansiraju donatori, a ne na sveukupni nap-redak civilnog dru{tva u BiH i sigurniju budu}nost23.

Iskustva sa stranim donatorima u mirovnom sektoru variraju, od izuzetno korisne pod-r{ke i razumijevanja, do poku{aja nametanja vlastitog na~ina rada.

Tako da kad je Danski savjet za izbjeglice (DRC) po~eo lokaliziranje svog pro-jekta i kad su htjeli da naprave nevladinu organizaciju, s kim god bi pri~ali, lju-di su im govorili da se obrate meni, a po{to su me i oni jako dobro poznavali, ta-ko je i bilo. Nemam pojma odakle meni tolika hrabrost da se upustim u to, ali zna-la sam odmah da to ho}u i tako je nastao „Bospo“. To je bio decembar 1994, umartu 95. je registrovan, a ja sjedam da radim 1. marta. Sa DRC su tada bili ja-ko dobri odnosi, dodu{e s jednom ènom svojevremeno bili su lo{i, jer sam jastvarno i{la glavom kroz zid, nisam ba{ bila podno{ljiva, jer sam postavila vlas-tite ciljeve, a nisam po svaku cijenu prihvatala njenu politiku. I tad su oni rekli„Dobro, u redu, imat }emo voditelja projekta, a onda Patri{a iz USAID OTI mikaè ’Nejra, mora{ imati titulu direktora da bi radila fundraising’ i tako oni me-ni daju ova dva radna mjesta. Nejra Nali}, „Mi Bospo“, Tuzla.

Moji prvi kontakti sa ljudima iz Federacje odigrali su se u februaru 1996. godi-ne kada su u Banjaluku iz Tuzle do{li Vehid [ehi}, Lidija Mra~evi}, Klelija Baltai jedna ekipa ljudi iz Holandije. Tada smo se prvi put sreli i tada su po~eli razgo-vori {ta bi se moglo raditi da se i drugi ljudi po~nu sretati i komunicirati jedni sadrugima i kako da i ovdje uspostavimo udruènje koje }e se boriti za te ciljeve.Lidija @ivanovi}, „Helsin{ki parlament gra|ana“, Banja Luka.

20 Konferencije: “Mirovni aktivizam u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu“, odràne u Banjoj Lu-ci od 15. do 17. maja i u Sarajevu 12 –14 septembra 2008. godine

21 Lokalni NVO sektor u Bosni i Hercegovini – problemi, analize i preporuke, Nezavisni biro za humani-tarna pitanja, Sarajevo, oktobar 1998, str. 5, 21.

22 Report – Civil Society in Bosnia and Herzegovina, Soros, str. 2, 2001, http://civilnodrustvo.ba/files/do-cs/biblioteka/istrazivanja/Soros_CS_report_2001.doc

23 Isto, str. 3.


Ovdje bih prvo pomenula me|unarodne organizacije koje su mnogo radile na iz-gradnji kapaciteta nevladinog sektora. Mi smo kao aktivisti pro{li brojne eduka-cije o tome {ta je to trauma i kako se nositi sa tim. Mi smo bili educirani i imalismo povjerenje jedni u druge. Nada Golubovi}, „Udruène ène“, Banja Luka.

Najteè je bilo po~eti. A nevladine organizacije su bile te koje su po~ele i pokre-nule pri~u o mirenju i suìvotu, koje su inicirale susrete, emisije, kontakte, koje surazgovarale... Ponekad su donatori bili problem jer su nametali uslove koji ovdjetada nisu mogli zaìvjeti. Me|unarodna zajednica je ovdje prenaglila do daske, usvemu. Kao da su ljudi sir, pa ga nareè{, samo je stvar veli~ine kockica... Jednaje èna ~ak traìla da sastavimo Radmilu sa njenim krvnicima, zato {to ona u tomtrenutku pi{e neku knjigu. Zamislite samo, ona bi ènu izloìla novoj traumi, za-to {to joj to treba za knjigu. Galina Marjanovi}, „Duga“, Banja Luka.

Socijalno-ekonomska slika Grahova je i danas veoma lo{a. Iako se dio stanovni{-tva bavi poljoprivredom, nezaposlenost je i dalje jedan od goru}ih problema.Zahvaljuju}i me|unarodnoj zajednici, te raznim humanitarnim organizacijamakoje su djelovale i djeluju na ovim prostorima, znatno se obnovio sto~ni fond, ko-ji je tijekom rata totalno uni{ten. Na podru~je Grahova je putem donacija, te mik-rokreditiranjem stiglo vi{e od 400 krava. Danka Zeli}, Udruènje gra|anki „Gra-hovo“, Bosansko Grahovo.

Naàlost, ima jedan projekat koji sam na jedvite jade uradila. I tu mislim na ap-solutnu opstrukciju me|unarodnih donatora. Na koncu je Evropska komisija pre-poznala potrebu za tim projektom prije ravno 10 godina. Zna~i 98-99. ra|en jeprojekat kojim je rukovodio Helsin{ki parlament gra|ana Sarajevo, koji se zvao„Segregacija u javnim {kolama na osnovu nacionalne pripadnosti“. Tim projek-tom sam javno koristila termin segregacija, kao istinu koja postoji u na{em os-novnom i srednjem obrazovanju i bez obzira {to je to bio finansijski veoma maliproekat, bio je veoma zna~ajan. Kona~no je me|unarodna zajednica shvatila dase pravo na jezik u Bosni i Hercegovini uzurpira i da to zna~i u stvari nacional-nu i etni~ku segregaciju djece, te regrutaciju budu}ih nacionalista, prvo malih,pa poslije jako velikih. Dakle to je projekat za koji sam poku{avala da pridobijemme|unarodne donatore pune ~etiri godine, ali nisu imali razumijevanja. MirjanaMali}, Sarajevo.

Imao sam unutra{nje nekakve konfikate, zna{ kako se sa tim svim nositi. Bio samokrenut toj potrebi da pri~am o ratu, o tim de{avanjima, naro~ito sa ljudima ko-ji su, uslovno re~eno bili sa druge strane. I tako sam se uklju~io u neke projektekoje je CIP tada radio. Odlazio sam na neke seminare koji su mi pomagali da na-|em, s jedne strane put kojim bih se kretao, a i neku samorefleksiju, nekako daupoznam sebe. Ne{to {to mi je bilo najzna~ajnije su treninzi izgradnje mira i ne-nasilja 97-98 {to sam pro{ao u Hrvatskoj. Drago mi je {to sam tada upoznao ta-mo{nje organizacije i aktiviste, koji su mi puno pomogli.., Adnan Hasanbegovi},„Centar za nenasilnu akciju“, Sarajevo.


U izradi ove studije utvr|eni su sljede}i vidovi pozitivnog uticaja donatora i inostranihpartnera24:

humanitarna i donatorska pomo},

podr{ka i omogu}avanje prvih susreta ljudi iz razli~itih dijelova Bosne i Hercegovi-ne, te umreàvanje organizacija sa istim ili sli~nim ciljevima,

obuka i usavr{avanje aktivista mirovnih organizacija o ulozi civilnog dru{tva, stra-te{kom planiranju, razvoju organizacije i prikupljanju sredstava itd.,

obuka i usavr{avanje aktivista u vje{tinama vo|enja dijaloga i debata, rje{avanja su-koba, pomo}i u prevazilaènju ratnih trauma, pribavljanju stru~ne literature,

osposobljavanje za kreiranje vlastitih edukativnih programa, zahvaljuju}i kojima suse pojedine organizacije u kasnijem periodu i djelimi~no finansirale,

razmijevanje lokalnih potreba u pojedinim slu~ajevima i spremnosti da se radi iskre-no i partnerski, te da se projekti prilago|avaju ovim potrebama, da se finansiraju irazvojne potrebe organizacije, nabavka opreme i sl.,

doprinos sticanju ugleda nevladinih organizacija.

Istovremeno u odnosima sa donatorima bilo je i problema i oni se uglavnom veù za po-jedine donatore ili pojedine osobe unutar donatorskih organizacija, a naj~e{}e se radi o:

nepoznavanju i nerazumijevanju lokalnog konteksta i ~estim promjenama slu`benikakoji rade sa mirovnim nevladinim organizacijama,

birokratizovanom odnosu prema lokalnim partnerima, proceduralnim smetnjama, tesve ve}em administrativnim zahtjevima i optere}enju u projektima, od ~ega ponekadtrpi programski dio,

nesporazumima koji nastaju u posredovanju u komunikaciji izme|u doma}ih organi-zacija i sjedi{ta donatora,

nespremnosti pojedinih donatora da podrè organizacijski opstanak i razvoj lokal-nih partnera.

Istraìvanje o mirovnom aktivizmu provedeno u zemljama nastalim na prostoru biv{eJugoslavije 2004. godine pokazuje da tek ~etvrtina mirovnih organizacija nije imala ni-kakvih problema i nesporazuma sa stranim partnerima i donatorima25.

Ovaj period obiljeàva i otpor i kriticizam lokalne vlasti, ali i s obzirom na nacionalnetenzije i neprihvatanje u lokalnoj sredini, izuzev od strane grupa koje su bile direktni ko-risnici ili istomi{ljenici i simpatizeri njihovog rada.

Ja sam imao problema o kojima ne èlim da govorim, a to znaju gra|ani Tuzle.Bio sam na udaru medija, na udaru politi~ara, koji su poku{avali od ’93. do ’95.godine sva{ta da mi urade, ali ono {to mi je davalo snagu su obi~ni gra|ani Tuz-le, koji su stajali iza mene u svakom pogledu, daju}i mi podr{ku. Moram re}i daje bilo prijatelja i iz inostranstva koji su ~uli preko medija za taj anga`man, koji

24 Konferencije: Mirovni aktivizam u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu, odràne u Banjoj Luciod 15. do 17. maja i u Sarajevu 12 - 14 septembra 2008. godine.

25 Ruìca Rosandi}, Nata{a Milenkovi}, Mirjana Kova~evi}, Teì put – mirovne akcije na tlu biv{e Jugos-lavije, Centar za antiratnu akciju, Beograd, 2005, str. 30.


su do{li u Tuzlu i podràvali me, te prijatelja iz na{eg okruènja, koji su tako|emirovni aktivisti iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske i tu smo napraviliprve veze i mirovni pokret na prostoru biv{e Jugoslavije. Vehid [ehi}, „Forumgra|ana“, Tuzla.

Kada sam 1996. godine oti{la u Sarajevo, to je je bilo stra{no. To je doìvljenokao izdaja srpskog naroda i Republike Srpske. Zanimljivo je {to su moji direkto-ri koji su me optuìvali i napadali {to idem u Sarajevo, par godina kasnije tako-|e krenuli da obilaze Sarajevo i Zagreb. Meni su rekli da sam ja i{la u pogre{novrijeme! I tokom rata moja porodica je jako puno trpjela od vladaju}ih struktru-ra. Mog muà su stalno proganjali. Mislim da je razlog bio i taj {to je on uspiona klinici sa~uvati osoblje i druge, a ne samo srpske nacionalnosti. Svakog petkanam je ku}i dolazila vojna policija. Ja sam opet imala problema {to sam govori-la hrvatski. Do rata to niko nije primje}ivao, ali u toku rata je to bilo stra{no. [tose ti~e èna sa kojima smo tada radili, one su sve na{e aktivnosti prihvatale sazahvalno{}u. Nada Golubovi}, „Udruène ène“, Banja Luka.

U radu smo se susretali sa razli~itim reakcijama. Ljudi kojima smo pruàli i pru-àmo pomo} su zahvalni i smatraju na{ rad veoma korisnim, dok su nas nekipredstavnici vlasti zaista etiketirali kao strane pla}enike. Gledali su nas kao pro-tivnike i nisu smatrali da trebaju poznavati na{ rad ili saradjivati sa NVO-sekto-rom. êsto smo i mi njih posmatrali kao protivnike ali smo ustrajavali u svojimzahtjevima. Branka Rajner, „Biro za ljudska prava“, Tuzla.

Ja sam imao prijetnje, za{titu policije i tu vrstu prozivanja. U jednom momentu jeto toliko daleko oti{lo da je policija procijenila da mi treba pruìti za{titu. U su{-tini, da toga nije bilo, to bi zna~ilo da nisam ni{ta ni radio. Jer rad ove vrste pod-razumijeva sukob sa najve}im brojem stanovnika u zajednici u kojoj ìvite. Ljudi-ma je vrlo te{ko kad im kaè{ istinu u o~i – da su odgovorni za rat koji se desio,i da su mo`da u jednom trenutku bili i odgovorniji od drugih. Aleksandar Trifu-novi}, „Nansen dijalog centar“, Banja Luka.

Bilo je svega. S jedne strane je nekakav normalan prosje~an svijet koji je na{e in-cijative dobronamjerno shvatio i prihvatio. A s druge strane su bili neki krugovi,politi~ki i vjerski, i u rukovodstvima grupa koje okupljaju `rtve. Oni su smatralida je ovo profiterstvo, da }e se tu uzeti pare koje su u biti namijenjene njima. Onisu negirali pravo nekog drugog da se upli}e u njihove odnose, da poku{ava da ihmiri da s njima razgovara. Bili smo etiketirani i kao strani pla}enici koji èle daoslabe bosnja~ki korpus, da ga ponovo pripremimo za neki drugi genocid, da muotupimo odbrambenu sposobnost... Dakle, bilo je puno etiketiranja, puno poku-{aja da se sve devalvira. Otprilike smo na isti na~in napadani sa sve tri strane,odnosno od sve tri etni~ke grupe bez razlike. Mislim da smo, kad se radi o vjer-skim zajednicama, imali jedino podr{ku franjevaca bosanskih. Sr|an Dizdarevi},„Helsin{ki odbor za ljudska prava Bosne i Hercegovine“, Sarajevo.

Na po~etku nam niko ni{ta nije ru`no govorio, samo nismo mogli da se registru-jemo. Jedino, bila sam privo|ena u SUP. Rekla da ovi na vlasti kradu humanitar-nu pomo}, pa me zvali u policiju i ispitivali kakve ja to namjere imam protiv dr-àve... Galina Marjanovi}, „Duga“, Banja Luka.


Bilo je etiketiranja, definitivno da, ali i neke ~udne ti{ine. Na{ rad se ignorisao.Bilo je jako te{ko javno dobiti saveznike. Svi su nas negdje iza zatvorenih vratapodràvali, ali niko nije èlio da se javno eksponira. Ljudi su se prosto bojali. Sje-}am se i jedne od mojih prvih mirovnih aktivnosti, ako bismo je tako mogli naz-vati, kada je grupa mladih ljudi iz Republike Srpske trebalo da otuputuje u Gr~kuna ljetnu {kolu demokratije. Nakon {to sam prona{la te mlade ljude, obavila svepotrebne razgovore sa njihovim roditeljima i sredila brdo papirologije, njih nisupustili u avion, jer nisu u paso{ima imali gr~ke vize, iako je prethodno sve bilodogovoreno na nivou ambasada. Bilo je to za mene poraàvaju}e iskustvo. Bilomi je vrlo neugodno, ali krenula sam dalje. Lidija @ivanovi}, „Helsin{ki parlame-nt gra|ana“, Banja Luka.

Svako ko je prelazio entitetsku liniju do~ekivan je s nekom vrstom pogrda da jeizdajnik. Ja sam na jednoj konferenciji 1996. u Modri~i, kada smo ukazali na kr-{enje ljudskih prava doìvio da me gradona~elnici Zvornika i Modri~e ne samonapadnu, nego kaù da mene treba lin~ovati, objesiti, ubiti... Bilo je puno rizika ipuno izazova i mnogi od mirovnih aktivista su imali veoma ozbiljne probleme ulokalnim zajednicama, gdje su i dalje na vlasti bili ljudi koji su u vrijeme rata bi-li ratni zlo~inci. Mirovni aktivizam je u sebi nosio vrlo ozbiljne rizike, ne mislimsamo na odbacivanje u lokalnim zajednicama nego i na fizi~ke napade i prijetnjeubistvima i fizi~ko maltretiranje aktivista i njihovih porodica. Branko Todorovi},„Helsin{ki odbor za ljudska prava Republike Srpske“, Bijeljina.

Bilo je komentara poput „prodava~i magle“ u smislu {ta sad vi tu moète poredtragedije koja je te ljude zadesila, {ta vi mislite da moète s tako malim grupamakada ima 40 hiljada izbjeglica u na{em kantonu... To su ~ak bili komentari i odizbjeglica koje nisu dolazile do nas i od drugih gra|ana. Ali nije nas to, mene ba-rem li~no nije, poga|alo, ja sam imala osje}aj da radim dobru stvar. A i danasimam taj isti osje}aj. Jasna Ze~evi}, „Vive ène“ Tuzla.

Razlozi za ovakav stepen otpora prema mirovnim nevladinim organizacijama, premami{ljenjima njihovih aktivistkinja i aktivista, jeste u ~injenici da su se oni javno suprot-stavljali zvani~noj politici, koja je svoj opstanak na vlasti odràvala zastra{ivanjem,izolacijom po etni~kom principu, javnim ili prikrivenim podràvanjem me|unacionalnihi vjerskih netrpeljivosti26. Op{ta atmosfera koja je vladala u narodu, koji je tek iza{aoiz rata, bila je pogodno tlo za {irenje negativnog imidà mirovnih nevladinih organiza-cija. Naruku svemu i{la je i ~injenica da su u tom periodu mirovne organizacije u pot-punosti bile finansirane sredstvima stranih donatora i bile ovisne o njima.

26 Konferencije: “Mirovni aktivizam u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu“, odràne u Banjaluciod 15.-17. maja i u Sarajevu 12.-14. septembra 2008. godine.


Razvoj i uticaji mirovnih organizacija

I dok su predstavnici lokalnih vlasti do kraja devedesetih godina dràli distancu od do-ma}ih mirovnih organizacija, aktivisti i aktivistkinje primje}uju da se od 2000. godineodnos vlasti prema njima mijenja, te se intenzivira i njihovo u~e{}e u razli~itim mirov-nim programima. Prije toga jedine prilike za susret su bile kroz privatne kontakte i poz-nanstva i na skupovima koje su organizovale me|unarodne organizacije poput Organi-zacije za evropsku bezbjednost i saradnju, Ujedinjenih nacija i sl.

Do ove promjene, prema rije~ima na{ih sagovornika, do{lo je zbog bolje informisanos-ti institucija o radu nevladinih organizacija, vje{tina i znanja koje su organizacije pri-mijenile u lobiranju i pridobijanju predstavnika vlasti, uklju~enosti pojedinaca i poje-dinki iz politi~kih partija u prethodne aktivnosti, a koji su postali nositelji javnih funkci-ja, te na kraju samim tim {to je op{ti odnos prema onome {to su do tada radili samo mi-rovni aktivisti, poput prelaska entitetske granice, susreta sa ljudima sa „druge strane“,razgovora o pro{losti, postao ne{to tolerantniji.

U tom periodu Helsin{ki odbor za ljudska prava Bosne i Hercegovine svjedo~i o manjimnaprecima na polju saznavanja i otkrivanja dokaza o ratnim zlo~inima i njihovim `rtva-ma, poput zajedni~kog rada tri nacionalne komisije za nestale osobe na podru~ju obaentiteta uz odgovaraju}e u~e{}e lokalnih vlasti, aktivnijem radu pravosudnih organa uotkrivanju i hap{enju osumnji~enih za ratne zlo~ine, povratku izbjeglica i povratu imo-vine27. Ipak, proces utvr|ivanja istne o stradanju ljudi u ratu ide sporo, kako zbog ne-dovoljne saradnje lokalnih vlasti iz politi~kih motiva, tako i zbog nedostatka finansijskihsredstava za ekshumacije i druge prate}e potrebe. Tu je i problem nedostatka adekvat-nog prostora za smje{taj i identifikaciju `rtava rata. Tako|e, biljeè se i odluke visokogpredstavnika za Bosnu i Hercegovinu o smjenama funkcionera zbog opstrukcije provo-|enja Dejtonskog mirovnog sporazuma, korupcije i drugih nezakonitosti, te nametanjenekoliko zakona, uglavnom u vezi s imovinskim pitanjima. Ovaj period obiljeìle su ibrojne politi~ke manipulacije djecom, te `rtvama rata. Me|ureligijski dijalog je zapo-~eo samo na nivou vo|stva ~etiri vjerske zajednice (islamska, katoli~ka, pravoslavna ijevrejska), ali bez odjeka me|u vjernicima, odnosno u svakodnevnom ìvotu. Zahtjevi zaza{titom ljudskih prava {ire se sa pitanja povratka, povrata stanova i imovine i na dru-ga pitanja poput radnih prava i povratka na prijeratni posao, pitanja socijalne za{tite,penzijsko – invalidskog osiguranja, privatizacije itd.

Zahvaljuju}i boljoj osposobljenosti mirovnih organizacija, njihove aktivnosti postajujasnije planirane, vidljivije u javnosti, adekvatnije potrebama na terenu i daju konkret-nije rezultate. Uglavnom se radi o zagovara~kim aktivnostima za dono{enje i izmjenuzakona i javnih politika, programima suo~avanja sa pro{lo{}u, prakti~noj primjeni me-toda rje{avanja i transformacije sukoba, saradnji sa institucijama, te aktivnostima ve-zanim za izbore.

Najvi{e sam ponosan na na{ program, u kojem je jedna grupa visokopozicionira-nih ljudi iz prijedorske op{tine, pro{la kroz pravi i iskreni proces suo~avanja sapro{lo{}u. To je bila grupa u kojoj su ravnopravno bili zastupljeni i Srbi i Bo{-njaci i koji su prestali da komuniciraju onog momenta kada su jedni drugima po-

27 Izvje{taji Helsin{kog komiteta za ljudska prava Bosne i Hercegovine o stanju ljudskih prava za 1999,2000 i 2001. godinu.


~eli da postavljaju pitanja i traè odgovore. Ali smo kroz dalji rad sa njima, u ko-jem je bilo i suza i ponovo preìvljenih trauma, do{li do toga da su ljudi po~eli dase otvaraju, da se povjeravaju jedni drugima... neki su po prvi put doìvjeli per-sonalizaciju zlo~ina. Oni su sa te radionice, prema sopstvenim rije~ima, oti{li kaopotpuno drugi ljudi. Ponosan sam na konkretne rezultate na{ih aktivnosti, na sva-ku aktivnost koja je imala opipljiv rezultat. Npr. sje}am se i televizijske emisije ukojoj su nam gostovali vode}i predstavnici svih religija u BiH i to je bila prva tak-va emisija na na{im prostorima. Sama ~injenica da su zajedno sjeli ve} je bila re-zultat. Aleksandar Trifunovi}, „Nansen dijalog centar“ Banja Luka.

Projekat „Budu}nost“ uvodi nastavu o nenasilnoj komunikaciji u {kole u Republici Sr-pskoj i uklju~uje 3.600 u~enika. Omladinska mreà organizuje akciju „Vratite nam pros-tore“, koja rezultira dodjeljivanjem prostora omladinskim organizacijama u 11 op{tinaBosne i Hercegovine.

U 2002. kroz program „Alternativa=MIR“ organizujemo seriju mirovnih radionica zamlade aktiviste i aktivistkinje iz regiona.

Godine 2006. smo znaju}i da }e se o desetogodi{njici mira govoriti u politi~kim krugo-vima, èljeli dati priliku obi~nim ljudima da kaù svoje mi{ljenje o tome. Vi{e od 500ljudi u gradovima i selima Bosne i Hercegovine pitali smo kako im je danas, deset go-dina nakon rata, i da li su se njihova o~ekivanja ispunila. Dana 21. novembra organi-zovali smo uli~nu podjelu razglednica sa zanimljivim odgovorima i objavili knjigu„Hvala {to ste me pitali kako mi je“. O desetogodi{njici rada, Helsin{ki parlament gra-|ana Banja Luka, Godi{nji izvje{taj 2006.

Pred sto~arima u Grahovu je dugo postojao problem gdje plasirati proizvedenomlijeko. U Grahovu je prije rata postojala mljekara, te bogat sto~ni fond. Mlje-kara je uni{tena, a za njenu obnovu i pokretanje potrebna su ogromna sredstva.Udruènje gra|anki “Grahovo“ i Vije}e èna Grahovo do{lo je na ideju da proiz-vedeno mlijeko prevozi u neku od mljekara u Livnu ili Biha}u. Kampanja pod na-zivom “Pokretanje otkupa mlijeka u Bosanskom Grahovu“ je po~ela. Zacrtali smocilj da organiziramo otkup postoje}eg mlijeka, kroz razgovore sa mljekarama,osiguramo prevoz mlijeka i obnovimo sto~ni fond sa jo{ 50 krava. Kampanju jevodilo pet èna i u periodu od godinu dana uspjele smo dogovoriti sa livanjskommljekarom “Lura“ da otkupi mlijeko iz Grahova, osigurali voza~a, vozilo i ostaluopremu potrebnu za prevoz i ~uvanje mlijeka, organizirale otkup na cijelom pod-ru~ju Bosanskog Grahova. Najve}i uspjeh je to da su ène, povratnice, po prviput ili tek nakon 12 godina, otvorile svoje ìro – ra~une i dobile prve plate. Dan-ka Zeli}, Udruènje gra|anki “Grahovo“, Bosansko Grahovo.

Izdvojila bih akciju za povrat na prijeratna radna mjesta. Podatke koliko je bilouposlenih, na kojim pozicijama i postoji li jo{ potreba za takvim radnim mjesti-ma, dobili smo li~nim angaòvanjem, obilaze}i radne organizacije. U po~etku sa-radnici su nam bili predstavnici OSCE iz Mostara, koji su angaòvali i jednu ad-vokaticu da nam se na|e pri ruci, zatim nekoliko vije}nika u Op{tinskom vije}u,te biv{i prijatelji iz radnih organizacija, koji nisu imali ni{ta protiv na{eg mogu-}eg povratka na biv{a radna mjesta. Bilo je i otpora izbjeglica, osoba koje su ve}radile na tim mjestima i koje su se bojale za svoj status. Prvi rije{en slu~aj, isti-


na uz pomo} suda, dao je najvi{e odjeka u ~itavoj kampanji, jer se u ~itavom gra-du, a i {ire, pri~alo kako se Memnuna Mahi} vratila u {kolu. To je ohrabrilo i Z.Kadragi}, te je i ona podigla tu`bu i ubrzo je bila vra}ena na radno mjesto u Op-}ini. Ove dvije presude su donijele skroz drugu klimu u Ljubu{ki, te se u Vinarijuvra}aju tri radnice, u {kolu jo{ dvoje radnika, u Zavod za socijalno jo{ jedna rad-nica... Memnuna Mahi}, „Eho“ Ljubu{ki.

Ponosna sam na mnogo toga, izdvoji}u rad sa ènama na pomirenju, rad u pov-ratni~kim zajednicama na intgraciji povratnika, rad sa mladima, nastavnicima,sudijama, u~e{}e u kampanjama za dono{enje pozitivnih zakonskih propisa i ko-na~no uspjeh na nivou federalnog parlamenta - usvajanje zakona o manjinama.Branka Rajner, Biro za ljudska prava Tuzla.

Forum èna je po~eo da radi na animiranju svojih ~lanica i simpatizerki za u~e{-}e u politi~kom ìvotu. Forum okuplja ène razli~itih nacionalnosti i razli~itih po-liti~kih stranaka. Godine 1999. imali smo samo jednu ènu u Skup{tini op{tineBratunac, a zahvaljuju}i na{im naporima 2003. Forum je imao ~ak ~etiri èneodbornice. Mi smo ih osnaìvale i educirale za u~e{}e u kampanji i pruìle im svumogu}u podr{ku. Ove ène se dobro slaù i mogu pomo}i da se sprovedu mirov-ne aktivnosti Foruma u Bratuncu, ali i drugih organizacija koje rade na ovom te-renu i uvijek su na{e saveznice. Amela Salki}, „Forum èna“, Bratunac.

Kao uspje{ne aktivnosti izdvojila bih borbu protiv podjele djece u {kolama. To jebila akcija u Sarajevu, sa peticijom i medijskom kampanjom, sa malo para, stvo-rena je ad hoc koalicija kako bi se sprije~ilo stvaranje dvije {kole pod jednim kro-vom... Na kraju smo to uspjeli sprije~iti... Poslije sam u{la u organizaciju Abra-ham koja je izdala prvi me|ureligijski kalendar, a sada sam direktorica Udruè-nja za dijalog u porodici i dru{tvu „Mali koraci“. Udruènje radi na me|ureligij-skom dijalogu, a izdali smo i priru~nik za nastavnike/ice islamske vjeronauke omirovnoj dimenziji islama. Cilj je u okviru vlastite religije osvijetliti potencijaleza mir. Sve na{e religije imaju u osnovi mir i ljubav prema drugome. Me|ureligij-ski dijalog je za mene danas jedan od metoda izgradnje mira. Za{to ne bismo od-veli ljude u crkvu da ~uju pravoslavnu pjesmu, a da alah uekber ne konotira zvuksmrti ve} bog je veliki, a on to jeste u svim relgiijama. Amra Pandò, “Mali ko-raci“, Sarajevo.

Fokus djelatnosti je i dalje psihosocijalni tretman `rtava ratne torture. Me|utim,s obzirom na to da su ve}ina na{ih korisnika ène, negdje od 1999. po~ele su sejavljati i `rtve nasilja u porodici, te se samo u tom smislu na{ fokus malo pro{i-rio. Iako se u nekim kontekstima razdvajaju `rtve torture i `rtve nasilja u porodi-ci, za nas je prvi i osnovni kriterij da èna ili mu{karac imaju problem psihoso-cijalne prirode. Da li je uzrok ratna trauma ili nasilje, tu ne pravimo veliku raz-liku. Otvorila se i mogu}nost za ambulantni rad za vanjske pacijente, korisnike,tako da radimo i sa mu{karcima koji su isto pogo|eni ratom, sa dijagnozomPTSP-a. Radimo i na problemima izbjeglica, prognanika, uglavnom na podru~juna{eg kantona, me|utim, niz okolnosti je doveo da se te ène vra}aju u svojamjesta, ~ime se i na{ fokus pomjera dakle iz Tuzlanskog kantona i u Republiku Sr-psku. Pratimo taj povratak i pratimo njihovu stabilnost, da li je mogu}e da ono


{to su dostigli ovdje u na{em centru, da li je odrìvo na tom dijelu, i pomaèmo ustvari u pomirenju. Jasna Ze~evi}, „Vive ène“, Tuzla.

Mislim da moèmo biti ponosni na na{e {kole ljudskih prava i 500 mladih koji idanas komuniciraju i posje}uju se od Bijeljine do Jablanice do Trebinja, Biha}a,Cazina... Mogu biti ponosan na jednu re~enicu koju mi je èna iz Srebrenice rek-la kada smo organizovali konferenciju u Domu kulture koji nije imao ni struje niosnovne uslove, kada smo uloìli napor da dovedemo 200 ljudi iz Sjeveroisto~neBiH, da dovedemo ljude iz Haga koji su vodili istrage i podizali optu`nice, koji susudili, ona je tada ispri~ala pri~u koju pamtim, rekla je da je vodila unu~icu namezarje i kad ju je pitala ko joj je ubio oca rekla je : Ubili su ga neki Srbi. Sadtebe gledam i ti si Srbin, kako organizuje{ ovu konferenciju i shvatila sam kolikosam pogrije{ila. Ako me bude neko drugo unu~e pitalo moram re}i „neki lo{i lju-di“. Branko Todorovi}, „Helsin{ki odbor za ljudska prava“, Bijeljina.

Mislim da smo mi u okviru CNA napravili dosta va`nih stvari i za nas li~no da ta-ko kaèm ali i za dru{tvo koje je jasno. Mislim da je ideja mirovnog obrazovanja,koju smo gurali svih ovih godina davala dosta dobre rezultate. Veliki broj ljudi jepro{ao na{e programe i danas je vrlo aktivan u tom polju. Ostala je vrlo dobrasaradnja i imamo vrlo bliske ljude svugdje, mogu re}i da imam prijatelje i sarad-nike u tim podru~jima i da mogu ra~unati na te ljude kao na neku vrstu savezni-ka. Ali, najvi{e sam ponosan na rad sa borcima. Smatram da smo uspjeli stvoritiprostor da biv{e ratnike, ljude koje su ju~er pucali jedni na druge, okupimo za-jedno da razgovaraju i iznesu svoje vi|enje pro{losti. Ovog prolje}a smo sa pet-naestak boraca iz HVO-a, Armije BiH i Vojske Republike Srpske, te sa gostima izHrvatske i Srbije obi{li strati{ta iz rata na prostoru Sarajeva, Bugojn, ..., pa obi{-li groblja, neka mjesta zlo~ina i sl. Zajedno, dakle, ljudi koji su bili na razli~itimstranama odali su po~ast svim `rtvama posljednjeg rata. To je meni toliko jakasimbolika. Adnan Hasanbegovi}, „Centar za nenasilnu akciju“, Sarajevo.


Mirovni aktivizam u Bosni i Hercegovini, danas – na raskr{}u

Posljednjih nekoliko godina broj otvorenih me|unacionalnih sukoba i incidenata je ma-nji, ali se diskriminacija i razdor me|u narodima odràvaju na suptilniji i prikrivenijina~in, poput nedovoljne podr{ke povratnicima i sve manjim interesom vlasti za stvarnipovratak, nacionalisti~kom retorikom u predizbornim kampanjama i stalnim me|ustra-na~kim tenzijama na etni~koj osnovi. Izvje{taji o stanju u Bosni i Hercegovini i ljudskimpravima pominju izuzetno sna`nu nacionalisti~ku retoriku, nezainteresovanost vlasti zadono{enje odluka koje bi vodile pomirenju i po{tovanju ljudskih prava, te izuzetno visokstepen socijalne isklju~enosti28.

Otvoreno, me|unacionalne tenzije se vidno manifestuju na sportskim terenima me|u na-vija~ima, a posebno se biljeè u slu~ajevima kada timovi ili reprezentacija Bosne i Her-cegovine igra sa timovima iz susjednih dràva Hrvatske i Srbije, a biljeè se i povreme-ni napadi na vjerske objekte i groblja29. Prilikom po~etka {kolske godine vidni su i pro-testi roditelja djece razli~itih nacionalnosti koja treba da idu u istu {kolu u pojedinimlokalnim zajednicama.

Svi sagovornici se slaù da je doprinos mirovnih organizacija i aktivistkinja i aktivistanesporan, iako on ne moè rije{iti sve posljedice i podjele koje je rat ostavio u bosan-skohercegova~kom dru{tvu. Istovremeno, oni priznaju da je nesporno da se moglo ura-diti i vi{e. Iz prethodnih poglavlja se vidi da su aktivistkinje i aktivisti prvih godina ra-dili uglavnom na osnovu vlastitog osje}aja odgovornosti i intuicije, tako se moglo i o~e-kivati da }e posmatraju}i sa distance duge vi{e od decenije, biti i zaklju~aka da su seneke akcije mogle provesti efikasnije ili na drugi na~in. Ima i teza da se i sami mirovniaktivisti i aktivistkinje nisu suo~ili sa pro{lo{}u i da o nekim temama jo{ nisu otvorenorazgovarali. înjenica je da Bosna i Hercegovina jo{ uvijek nema mirovni pokret, ve}organizacije i pojedince povezane vi{e ili manje labavim vezama.

Osim toga, problemi svakodnevice, prvenstveno ekonomska i socijalna pitanja, te ak-tuelni pregovori o pridruìvanju Evropskoj uniji bacaju sjenu na rad mirovnih organi-zacija i probleme kojima se one bave. I sami aktivisti i aktivistkinje tvrde da su mirovnirad, pomirenje, tolerancija postali izlizane fraze koje sve manje interesuju lokalno sta-novni{tvo. Oni smatraju da su problemi gurniti pod tepih i da ljudi ispred mira i suo~a-vanja sa pro{lo{}u postavljaju neke druge prioritete. Iako je osporavanja ratnih zlo~i-na sve manje, nagla{ene su te`nje ka balansiranju odgovornosti za rat i u njemu po~i-njene zlo~ine i nastojanjima da se oni opravdaju.

Aktivistima je sve teè vratiti mirovni rad u Bosni i Hercegovini na dnevni red.

Mo`da smo sami sebi dali previ{e toga na le|a. Smatram da NVO-i imaju velikuulogu u izgradnji povjerenja i mira u BiH ali ne i dovoljnu s obzirom na politi~-ko okruènje i medije koji jo{ uvijek koriste jezik mr`nje i hu{kanja. Najve}amanjkavost po meni je, da nas je premalo, da nema kriti~ne mase koja bi dovelado promjene.(...) Problem je suo~avanje sa istinom. Po meni nema razli~itih isti-na, ali su razli~ite interpretacije. Iskreno, najvi{e vjerujem forenzi~koj istini, ko-

28 Izvje{taji o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini za 2005., 2006. i 2007. godinu, Pregled stanjaljudskih prava u Bosni i Hercegovini, Kancelarija visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska pra-va, 2005. godina.

29 Hate Crimes in the OSCE Region –Annual Report for 2007, Kancelarija za demokratske institucije iljudska prava (ODIHR), Var{ava, 2007. str. 65, 95-97, 106-107.


ja i dokazuje da se ne{to dogodilo. Ponekad ljudi ne mogu prihvatiti koli~inu zlakoja nam se dogodila, pa poku{avaju sve maknuti u stranu negiraju}i da su sestvari dogodile. Svako od nas odgovoran je za ono {to radi ili {to nije uradio imoramo se suo~iti s tim. Ne moèmo drugog kriviti za ne{to {to smo sami uradi-li, a isto tako moramo postati svjesni da je neko da bi ostvario svoje ciljeve i una{e ime koristio zlo~in. Branka Rajner, „Biro za ljudska prava“, Tuzla.

Ja mislim da smo mi svi obojeni tim ratom, svako od nas nosi to ne{to. To je tajustvari problem, to je sasvim jedan normalan, ljudski. To ti je isto ko kad se dvo-je razvedu pa sad trebaju vodit ra~una o djetetu. Dijete je BiH, a nas dvoje jo{ uratu, razumije{, a dijete mora ìvjeti i mora te svoje roditelje priznati, mora zna-ti za njih i mora ih po{tovati i voljeti. I dijete mora jednog dana re}i: Ma znas staj... se oboje, ja moram sebe negdje tu na}’. Koliko }e trajati ta dje~ija trauma?(...)Ja sjednem s kolegom s kojim ho}u zajedno u posao i jedini razlog {to ne radims njim je {to on kaè: „Banja Luka je moj jedini grad ja ne vjerujem ni u jednudrugu dràvu. Ja sam izgubio dràvu“. Ja njega volim i po{tujem, ali jednostav-no ne mogu radit s njim, eto zbog toga. Naàlost, ne mogu ja toliko tolerantna dabudem, kad ne moè on. E, to je ono dijete koje mora negdje da ìvi, ali otac vu-~e sebi, i mati vu~e sebi. Nejra Nali}, „Mi-Bospo“, Tuzla.

Svih ovih godina smo optere}eni strahom. Na àlost na{i politi~ari uz pomo} ne-kih medija i religijskih lidera ne doprinose izgradnji mira ve} naproti, suprotno.Da bi nas dràli pod nekom vrstom politi~ke kontrole, da bi olak{ali svoj politi~-ki posao koji se ~esto zasniva na toj manipulaciji strahom, oni sve drè u toj vr-sti blokade i nisu spremni da aktivno u~estvuju u izgradnji mira niti da daju pod-r{ku onima koji to rade. Branko Todorovi}, „Helsin{ki odbor za ljudska pravaRepublike Srpske“, Bijeljina.

Nekoliko socio-psiholo{kih istraìvanja, provedenih u posljednjih par godina, ug-lavnom pokazuju da je klju~ni problem u na{em poslijeratnom dru{tvu problemvrijednosti, te jo{ va`niji - problem identiteta. Ta istraìvanja su pokazala da jestanje takvo da se najve}i dio gra|ana BiH osje}a i najvi{e prima evropski iden-titet. Na drugom mjestu je etni~ki identitet, a na tre}em mjestu, u jakom malomprocentu, je dràvni identitet. To zna~i da jo{ uvijek najve}i dio gra|ana na osje-}a BiH kao svoju dràvu. A za{to evropski identitet? To je isto zamagljivanje pra-vog stanja. Ljudi su se opredijelili u svojim odgovorima za evropski identitet, nezato {to se osje}aju kao Evropljani, nego {to nemaju autenti~ni identitet. Napra-vili su, zapravo, jednu zamjenu, surogat toga {to se zove autenti~ni identitet.Miodrag @ivanovi}, profesor filozofije Banja Luka.

Mislim da je nedovoljno ura|eno. Ja sam u nevladinoj organizaciji ve} 14-15 go-dina i osje}am se pozvanom da mogu re}i da nismo dovoljno uradili glede sa-moodrìvog mira u BiH. Svjedoci smo svake godine nekih doga|anja koja pore-mete npr. ìvot u povratni~kim mjestima. Mislim da nedostaje konkretna strategi-ja, koja bi povezala sve mirovne organizacije i NVO. Za sada to su uglavnom adhoc akcije. înjenica je da mi doprinosimo i da smo doprinijeli puno i na taj na-~in oporavku pojedina~no ljudi i da se nekako i politi~ari ve} ~uju i vladine insti-tucije ne mogu da nas ignoriraju i postali su svjesni da tu ima jedna sila koja mo-


è da uti~e. Ali problem je {to mi jo{ uvijek nismo sila i tu treba vidjeti {ta su pro-pusti i gre{ke. Gre{ke su mo`da {to smo radili puno pojedina~no i {to smo ulaga-li puno u pojedina~ne projekte i to je mo`da i opravdano jer svako je ulagao usvoje kapacitete... Ali mislim da je ipak vrijeme da neke organizacije koje su do-voljno izrasle, preuzmu tu inicijativu. (...) Kod nas nema manifestacija, ni demon-stracija, ni{ta. Mi nemamo u mentalnom sklopu nagon da se borimo za svoja pra-va. To me mu~i! Gledam individualno ène koje su `rtve nasilja u porodici, ni onenemaju nagon da se bore za svoja prava. âk neke i kad se kaè da imaju pravai da im se pomogne, odustaju. Moèmo naga|ati iz kojih razloga, ali mislim dapojedina~no mi nemamo naviku da se ne{to moè promijeniti, navikli smo u onomsistemu kad je sve bilo sre|eno, da }e sve neko drugi uraditi i sad samo kukamo.Jasna Ze~evi}, „Vive ène“, Tuzla.

Provodili smo projekat pomo}i povratku èna prognanih iz Srebrenice i njihovomzbliàvanju sa ènama koje su ili ostale ili su do{le, zna~i ènama srpske nacio-nalnosti u Srebrenici. Njihovi me|usobni susreti, rad na pomirenju, ~ak rad sa te-rapeutima na neutralnom nekom prostoru... Dugo se radilo na integraciji traume,poku{aju pomirenja... One su se izvrsno slagale i svi su ti susreti su bili sa rado{-}u do~ekivani i sa vrlo kvalitetnom osobom koja je to moderirala svaki put i edu-cirala ih upravo iz ovih oblasti o kojima smo govorili. Ali sve se zavr{avalo natom nivou lijepih susreta i druènja, a da je dugoro~no polu~ilo rezultat u smisluodrìvog povratka ili da smo mi pove}ali broj povratnica u Srebrenicu ili da smoradili opet na ovom nekom dvosmjernom povratku -nismo. Niti smo uspjeli da tinjihovi kontakti ostanu odrìvi bez ovog projekta „Prijateljica“. Dakle dok je tra-jalo i dok je bilo vo|eno i koncipirano u okviru jednog programa pomirenja to jei funkcioniralo. Jasminka Tadi} Husanovi}, „Prijateljice“, Tuzla.

Te{ko je govoriti o BiH kao multietni~koj dràvi, kad su oko nas sve jednonacio-nalne dràve, {to su izvojevale etni~kim ~i{}enjem i ratom“, Mirjana Maksimo-vi}, „Sanus“, Prijedor.

Do sada je jako malo ura|eno na tome da se obrazuje {ira javnost i ostali seg-menti dru{tva, posebice mediji, intelektualci i politi~ari, kako bi se osigurala i nji-hova podr{ka za dalje {irenje ovog pitanja. Suo~avanje sa pro{lo{}u je dugotra-jan proces i zahtjeva dugoro~nu obavezu od strane svih u~esnika uklju~uju}i pri-je svega mirovne organizacije koje ga podràvaju. Ja ostajem u viziji mirovnograda zato {to je nacionalna netrpeljivost i sposobnost da nanosimo bol i {tetudrugome oblje`je prisutno u mom svakodnevnom ìvotu. A to je, vjerujem, najve-}a prepreka suìvotu i toleranciji. Memnuna Zvizdi}, „@ene ènama“, Sarajevo.

Mi u Bosni nikad nismo napravili jedinstvenu strategiju. Ve}ina nevladinih orga-nizacija u Hrvatskoj imaju ne{to oko ~ega se ba{ 90% njih slaè, neku platformuvrijednosti. I mi treba da vidimo koliko smo sli~ni, a koliko razli~iti. Vidim prob-lemati~nim to da se u okviru civilnog miljea nalazi jako veliki broj organizacijaili pojedinaca s kojim ba{ i ne dijelimo sli~ne vrijednosti, pa ako }emo pravo,imamo nevladine organizacije u Republici Srpskoj i nevladine organizacije u Fe-deraciji. Mi nismo nikad me|usobno dovoljno artikulirali sebi zajedni~ke ciljev.(...) Mi sura|ujemo jedni s drugima, ali na povr{inskom nivou. Rijeku }emo sre-


|ivati, ali hajde malo dublje zagrebi, opet }emo se zaka~iti kao i politi~ari. înimi se da smo tu ostali hendikepirani i da nam je civilno dru{tvo uvu~eno u na{udru{tvenu atmosferu. Sigurno ima izuzetaka, ali generalno to je tako. Ipak mi ro-bujemo onim sto je politicki prihatljio. Adnan Hasanbegovi}, „Centar za nena-silnu akciju“, Sarajevo.

Mislim da mirovni pokret u BiH su u stvari male }elije civilnog dru{tva koje stal-no razgra|uju konflikt. [ta su drugo treninizi, seminari, koferecnije koje smo or-ganizovali, to je gomila malih ta~kica koje tkaju institucije civilnog dru{tva. I svismo mi u tim svojim malim sferama razgra|ivali mr`nju i konflikt, vode}i nas kasigurnom miru koji je, po mom mi{ljenju, zahvaljuju}i nama tu. Dodu{e, ima jo{problema, mi radimo periferno sa malim grupama, nesistematski i to bi se mora-lo promijeniti. Amra Pandò, „Mali koraci“, Sarajevo.

NVO ~ine onoliko i ono {to mogu da urade. Helsin{ki odbor je NVO koja ima 7zaposlenih. Zamislite koja je na{a mo} a koja bi bila mo} politi~kih stranaka iliinstitucija. Uzmimo Narodnu Skup{tinu RS da napravi neku deklaraciju o pomi-renju ili izvinjenju `rtvama ili da Ministarstvo obrazovanja napravi program edu-kacije o miru. Mi smo u biv{oj Jugoslaviji imali radove koji su bili vezani za iz-gradnju mira bilo u Jugoslaviji bilo u svijetu. Toga sada u {kolama nema dovolj-no, zatvaramo se u neke uske okvire. NVO ne mogu zavr{iti onaj posao koji stojina ministarstvima, medijima na vladama koji predstavlja jednu civilizacijskuobavezu. Uzmimo Pravosu|e, njihova je obaveza da procesuiraju zlo~ince. Sve bito zajedno predstavljalo stvaranje boljih preduslova za mirovni aktivizam i ~vrstuizgradnju mira. Branko Todorovi}, „Helsin{ki odbor za ljudska prava RepublikeSrpske“, Bijeljina.

Izlizano je i re}i koliko su izlizani pojmovi demokratije. S jedne strane, ja shva-tam ljude koji imaju problem sa tim po{to je toliko puta do sada zloupotrebljenata demokratizacija u politi~ke i li~ne svrhe. No, s druge strane ne mogu da podi-lazim javnosti i da kaèm da su u pravu. Kada se najve}i broj ljudi uklju~i tako{to }e se, prije svega, izviniti prvom kom{iji {to mu nije pomogao i odveo ga dogranice, {to nije reagovao kada su ga tukli i istjerivali iz stana, kada od sebe kre-nemo i kada se kriti~na masa uklju~i onda moèmo re}i da je proces po~eo. Nemogu da prihvatim da se nekom diè kosa na glavi jer se neko bavi demokrati-jom, a ne diè mu se kosa na glavi {to na sceni imamo diktaturu i {to u dru{tvune postoji nikakva kritika vlasti! (...) Toliko posla ima da smo mi tek na po~etku.Trudimo se da stalno pro{irujemo broj ljudi sa kojima radimo. BiH se vrlo maloljudi i organizacija na ovaj na~in bavi ovom problematikom. êsto dolazimo u si-tuaciju da smo na neki na~in jedni drugima konkurencija. Ovdje ne smije biti kon-kurencije, jer nam je cilj isti - da se rat vi{e ne ponovi. Aleksandar Trifunovi},„Nansen dijalog centar“, Banja Luka.

Naàlost, vrlo malo organizacija je poku{alo na objektivan na~in da sagleda ~i-njenice koje bi mogle da doprinesu utvr|ivenju istine o svemu {to se desilo. Danasje veliki broj nevladinih organizacija koje su u slu`bi politi~kih stranaka, odre|e-nih vlasti, nevladine organizacija koje prave destrukciju u ovom dru{tvu, nevladi-ne organizacije koje jo{ vi{e produbljuju jaz izme|u gra|ana ove dràve, ovisno


kojem narodu pripadaju. Tako da ima i jedna negativna slika o nevladinim orga-nizacijama. (...) Tu smo svi na jednom moralnom ispitu. Ja sam u principu protivrata, bez obzira ko ga vodio. U te{kim situacijama ljudi se pokazuju ko su i {ta su!Kada je do{lo do NATO intervencije na SR Jugoslaviju, ja sm tada bio protiv NA-TO intervencije, a bio sam za svrgavanje Slobodana Milo{evi}a. Naàlost, mnogenevladine organizacije po meni tada nisu poloìle ispit. [utili su. Bili su za to. Jasam bi protiv. Onda kad je do{lo do intervencije na Irak onda su se poku{ale pra-viti nekakve demonstracije. Onda sam ja vidio da oni imaju jedan selektivan pris-tup u borbi za mir, u borbi protiv rata. JA sam bio protiv jednog i drugog i nisamse èlio priklju~iti ovima, jer oni se nisu priklju~ili meni. âk je bilo: vi{e te ne}eAmerikanci podràvati. A ono {to ja duboko cijenim kod tih ljudi, ne samo {to samim du`nik {to su zaustavli rat, nisu mi uzeli za zlo {to sam rekao jer su znali da samprincipijelno protiv rata. Vehid [ehi}, „Forum gra|ana“ Tuzla.

Iako ve}ina mirovnih aktivista i aktivistkinja vidi veliku prepreku u nedovoljnoj poveza-nosti nevladinih organizacija, u posljednje vrijeme do{lo je do nekoliko inicijativa, ko-jima, smatraju, treba dati priliku i potruditi se da daju rezultate.

Prva je Odbor za civilno dru{tvo, formiran 2007. godine, kao konsultativno tijelo civil-nog dru{tva u BiH. Odbor ~ine aktivisti nevladinog sektora, koji dolaze iz 31 sektoradjelovanja, me|u kojima je i mirovni sektor. Odbor je nastao kao jedan od najva`nijihrezultata i efekata vi{egodi{nje civilne kampanje pod nazivom „Raditi i uspjeti zajedno“,u kojoj je u~etvovalo preko 400 organizacija civilnog dru{tva iz cijele zemlje. Ciljevi od-bora su bolje povezivanje nevladinog sektora i jedinstven uticaj i povezivanje sa insti-tucijama vlasti. Iako su pripreme za njegovo formiranje trajale godinama, odbor jo{uvijek nije dao vidljive rezultate, ali pojedini mirovni aktivisti tvrde da u njemu postojiodre|eni potencijal koji bi mogao poku{ati prevazi}i navedene nedostatke nevladinogsektora.

Druga inicijativa je program tranzicijske pravde, koji su u Bosni i Hercegovini pokre-nuli Razvojni program ujedinjenih nacija, Ministarstvo pravde i Ministarstvo za ljudskaprava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, a koja je na svojevrsnom strate{kom planiranjupolovinom 2008. godine okupila ve}inu mirovnih organizacija i organizacija koje radesa `rtvama i u~esnicima rata, te institucija vlasti u Bosni i Hercegovini. Iako je izraè-na doza suzdrànosti u vezi sa inicijativama koje pokre}u me|unarodne organizacije,aktivistkinje i aktivisti ostavljaju otvorenu mogu}nost da ovaj program bude prihva}enod strane lokalne zajednice.

Me|utim, navedene inicijative postoje vrlo kratko vrijeme i komentari na njih su bili og-rani~eni.


Priredio: Aleksandar @olja

ISPITIVANJE JAVNOG MNJENJA O MIROVNOM AKTIVIZMU U BIH

Cilj i faze istraìvanja

Ispitivanje javnog mnjenja sprovedeno je na cjelokupnom podru~ju Bosne i Hercegovi-ne na uzorku od 1.500 gra|ana i gra|anki s ciljem dobijanja njihovih stavova o nevla-dinim organizacijama u na{em dru{tvu, a naro~ito o onim koje se bave mirovnim radom(pomirenjem, razvojem tolerancije i suìvota, suo~avanjem s pro{lo{}u).

Naime, proteklih 13 poslijeratnih godina obiljeìla su nastojanja brojnih nevladinih or-ganizacija i pojedinaca da osiguraju miran ìvot na ovim prostorima, prije svega razvi-jaju}i toleranciju i razumijevanje me|u ljudima razli~ite nacionalne i vjerske pripadnos-ti. Isto tako, karaketeristika proteklog perioda bilo je nerazumijevanje, odbijanje i negi-ranje ovakvih poku{aja, koji su ~esto bivali okarakterisani kao “izdajni~ki“ ili “profiter-ski“, a nevladine ogranizacije i mirovni aktivisti progla{avani prodava~ima magle i lov-cima na laku zaradu. S ciljem da vidimo kako gra|ani i gra|anke danas percepiraju ulo-gu i rad nevladinih organizacija u na{em dru{tvu i da li ih uop{te prepoznaju, oganizo-vali smo ispitivanje javnog mnjenja, ~ije rezultate vam predstavljamo u ovoj studiji.

Cjelokupno istraìvanje trajalo je od januara do marta 2008, a terenski dio ispitivanjaje obavljen tokom februara 2008. godine.

Istraìvanje je imalo nekoliko faza: pripremnu fazu (u kojoj je kreiran upitnik, definisa-no ko }e raditi na istraìvanju, na kom uzorku i na kom podru~ju), zatim fazu rada naterenu i fazu obrade i interpretacije dobijenih rezultata.

Pored nosilaca projekta – Helsin{kog parlamenta gra|ana Banja Luka i Udruènja “@e-ne ènama“ iz Sarajeva, u istraìvanju je u~estvovalo vi{e od 30 anketara, prethodnoobu~enih za rad na terenu za ispitivanje gra|ana i gra|anki.

Kao instrument kori{ten je upitnik koji su za potrebe ovog istraìvanja konstruisali is-traìva~ki tima Helsin{kog parlamenta gra|ana i stru~ni saradnici angaòvani na pro-jektu – dr Vladimir Turja~anin i Mr Sr|an Du{ani}.

Uzorak i tok ispitivanja

Uzorak je stratifikovan na osnovu predikcija statisti~kih zavoda FBiH i RS za op{tine uBiH. Na~in odabira ispitanika nije mogao biti slu~ajan (zbog nepostojanja stvarnih po-dataka o stanovni{tvu u BiH), nego je bio prigodan. Uzorak je bio polno ujedna~en, a~inilo ga je 1.500 ispitanika iz sljede}ih mjesta:


Ispitanici su samostalno ili uz pomo} anketara popunjavali upitnike, a samo istraìva-nje je zami{ljeno i izvedeno po modelu deskriptivnih i korelacionih metoda.

Sam upitnik je sadràvao 23 pitanja kombinovanog tipa – ve}ina pitanja bila je zatvo-renog tipa, dok je kod tri pitanja ostavljena mogu}nost i dopisivanja odgovora. Prvihjedanaest pitanja odnosilo se na strukturisanje samog uzorka, pri ~emu se vodilo ra~u-na o starosnoj strukturi ispitanika, polnoj strukturi, mjestu ìvljenja, o tome da li se ra-di o raseljenima, povratnicima ili stanovni{tvu koje nije mijenjalo mjesto boravka to-kom rata, stru~noj spremi ispitanika, o njihovom statusu kada je u pitanju zaposlenje,{kolovanje ili penzije/mirovine, o porodi~nim mjese~nim primanjima, bra~nom statusu,nacionalnoj pripadnosti i religioznosti.


broj ispitanika procenat ispitanika

Gradi{ka 52 3.5

Zvornik 44 2.9

Prijedor 86 5.7

Br~ko 32 2.1

Bijeljina 93 6.2

Doboj 67 4.5

Trebinje 29 1.9

Tuzla 195 13.0

Prnjavor 41 2.7

Livno 34 2.3

Zenica 159 10.6

Travnik 93 6.2

Mostar 82 5.5

Sarajevo 152 10.1

[iroki Brijeg 31 2.1

Gora`de 12 0.8

Ora{je 17 1.1

Biha} 99 6.6

Banja Luka 182 12.1

Total 1500 100.0

Statisti~ka obrada podataka

Po zavr{etku procesa prikupljanja podataka, obavljeno je kodiranje upitnika, zatim for-miranje elektronske baze podataka i priprema za razli~ite vrste analiza. Statisti~ke ana-lize kvantitativnih podataka ra|ene su u skladu sa tipom podataka i specifi~nim potre-bama istraìvanja. U analizama su uklju~ene mjere deskriptivne statistike i grafi~ki pri-kaz podataka. Obrada i prikaz rezultata ura|eni su uz pomo} statisti~kog paketa SPSS,kao i programa Microsoft Excel.

Rezultati ispitivanja

Ispitivanje javnog mnjenja pokazalo je da su mediji za ve}inu gra|ana glavni izvor in-formacija o nevladinim organizacijama, te da ve}ina ispitanika rad ovih organizacijasmatra pozitivnim. Me|utim, na pitanje da li znaju neku nevladinu organizaciju koja sebavi izgradnjom mira, povjerenja i unapre|enjem odnosa me|u narodima BiH, ~ak 72%ispitanika odgovorilo je negativno. To nam zapravo govori da ve}ina gra|ana i gra|an-ki kada govore o nevladinim organizacijama, ne prepoznaju mirovni segment u njiho-vom radu, niti ih doìvljavaju kao aktere civilnog dru{tva anagaòvane na uspostavlja-nju trajnog mira i razvoju tolerancije. S druge strane, odgovori su pokazali i da gra|a-ni i gra|anke razli~ito percipiraju i razli~ito tuma~e sam termin “mirovni rad“, odnos-no “mirovni aktivizam“ i da pojmovi pomirenja i suo~avanja sa pro{lo{}u nailaze na zidodbijanja, neprepoznavanja i negiranja, jer se kose sa istinama koje o ratu na ovimprostorima njeguju sva tri nacionalna korpusa u BiH.

Ovo obja{njava i za{to su kulturne i sportske organizacije i poslovni sektor uvr{teni me-|u organizacije koje su najvi{e doprinijele procesu pomirenja u BiH, jer se tradicional-no vjeruje da novac, muzika i sport ne poznaju granice, odnosno nacionalnu pripadno-st.

U ovom dijelu dajemo kratki pregled najva`nijih rezultata dobijenih ispitivanjem javnogmnjenja u BiH:

Gra|ani Bosne i Hercegovine uglavnom su upoznati sa radom nevladinih organiza-cija (81%). Sa njihovim radom su upoznati putem medija i javnih skupova (62,6%).

Najkorisnije nevladine organizacije u proteklom periodu su one koje se bave: ljud-skim pravima, obnovom i rekonstrukcijom i obrazovanjem, a ne{to slabije ocjene sudobile organizacije koje se bave osposobljavanjem i zapo{ljavanjem, te religijske or-ganizacije.

Kada su u pitanju organizacije koje se bave izgradnjom mira, povjerenja i unapre-|enjem odnosa me|u narodima u BiH, jako veliki broj gra|ana i gra|anki ne pozna-je takve organizacije (72%), a manje od 1% je imenovalo jednu ili vi{e takvih orga-nizacija.

Ve}ina ispitanika procjenjuje rad mirovnih NVO osrednje uspje{nim (55,4%). Oko18% ispitanika smatra da je on ipak bio uspje{an, a 25% da je bio neuspje{an. Pritome najvi{e su vrednovane aktivnosti kao {to su: za{tita ljudskih prava i usluge


pravne pomo}i, obnova i rekonstrukcija objekata, obrazovanje o toleranciji i miru,te uspostavaljanje pokidanih veza me|u osobama razdvojenim ratom. Nesto niòmocjenom od prosje~ne ocijenjene su aktivnosti vezane za zapo{ljavanje i kreditiranjeu multietni~kim zajednicama.

Kada su u pitanju procjene korisnosti institucija u procesu pomirenja, najve}i dop-rinos je pripisan: kulturnim i sportskim organizacijama, obrazovnim institucijama,doma}im nevladinim organizacijama, poslovnom sektoru, medijima i me|unarodniminstitucijama. Ispotprosje~nu ocjenu su dobili: politi~ke partije, institucije vlasti,Ha{ki tribunal, doma}i sudovi i vjerske zajednice.

Postoji preovla|uju}a saglasnost da mirovne nevladine organizacije doprinose po-bolj{anju demokratije, kvaliteta ìvota te rje{avanju konflikata. Pored ovih pozitiv-nih stavova, postoji i odre|eni skepticizam prema mirovnim nevladinim organizaci-jama. To je izraèno kroz odre|eni stepen saglasnosti da mirovne organizacije ostva-ruju interese stranih sila te da rade prije svega radi li~nog interesa i novca.


PRIKAZ UZORKA

Prikaz uzorka prema polu ispitanika

U istra`ivanju je od ukupnog broja ispitanika bilo 54% ispitanika `enskog pola, a 46%mu{kog pola.

Prikaz uzorka prema godini ro|enja

Iz grafikona vidimo da je raspon godi{ta ro|enja izme|u 1930–1994. Dakle, ispitanicisu imali izme|u 14 i 78 godina. Pri tome vidimo da je ve}i broj ispitanika mla|eg uz-rasta. Najvi{e je ispitanika godi{ta od 1979. do 1990., tj. od 18 do 29 godina.


POL ISPITANIKA

GODINA RO\ENJA

Prikaz uzorka prema gradovima

Broj ispitanika u Federacijii BiH odre|en je na osnovu veli~ina kantona, tj. broja sta-novnika u kantonima. U RS broj ispitanika odre|en je na osnovu veli~ina op{tina. Naj-vi{e ispitanika je ispitano u Tuzli (13%), Banjoj Luci (12,1%), Zenici (10,6%), Saraje-vu (10,1%). Ne{to manje je ispitano u Biha}u (6,6%), Travniku i Bijeljini (po 6,2%),Prijedoru (5,7%), Mostaru ( 5,5%), Doboju (4,5%), Gradi{ci (3,5%). Najmanji broj is-pitanika je bio iz Zvornika (2,9%), Prnjavora (2,7%), Livna (2,3%), [irokog Brijega(2,1%), Trebinja (1,9%), Ora{ja (1,1%), Gora`da (0,8%).

Prikaz uzorka prema tipu naselja

Ve}ina ispitanika je iz gradskih naselja (71%). Znatno manji broj je iz prigradskih na-selja (21%), a najmanje je bilo sa sela (8%).


PROCENTI PREMA GRADOVIMA

NASELJE

Prikaz uzorka prema kategoriji stanovni{tva

Velika ve}ina stanovni{tva izja{njava se kao domicilno (79%). Oko 15% je raseljenih iliizbjeglih lica, a 6% su povratnici.

Prikaz uzorka prema stepenu obrazovanja

Najvi{e ispitanika je sa srednjo{kolskim obrazovanjem, oko 61%. Sa vi{om {kolom je14% ispitanika. Sa visokom {kolom je 18.1%, a sa magisterijom ili doktoratom je 1,4%.Oko 5,5% ispitanika je sa zavr{enom osnovnom {kolom.


KATEGORIJA STANOVNI{TVA

OBRAZOVANJE

Prikaz uzorka prema zaposlenju

[to se ti~e zaposlenja, oko 38% ispitanika je stalno zaposleno, a 10,2% honorarno. Oko7,7 % je samostalno zaposleno, a 17% je nezaposleno. Oko 23% ispitanika jo{ uvijekpoha|a {kolu ili fakultet. U istra`ivanju je bilo 4% penzionera.

Prikaz uzorka prema ukupnim mjese~nim nov~anim primanjima u porodici

Oko polovine ispitanika (50,1%) ima primanja 500–1200 KM, a ~ak oko 22% ima pri-manja manja od 500 KM. Prosje~na primanja u iznosu od 1.200 do 2.000KM ima oko20,6%, a ne{to ve}a primanja (preko 2.000KM) ima 7,5%, ispitanika.


ZAPOSLENJE

UKUPNA MJESE~NA NOV~ANA PRIMANJA U PORODICI

Prikaz uzorka prema bra~nom statusu

U uzorku je najvi{e bilo neo`enjenih/neudatih ispitanika (oko 48%), a ne{to manje je bi-lo o`enjenih i udatih (44%). Najmanje je bilo udovica/udovaca (5%), te ostalih 3%.

Prikaz uzorka prema nacionalnoj pripadnosti

[to se ti~e nacionalne pripadnosti ispitanika, najvi{e je bilo pripadnika bo{nja~ke na-cionalnosti (39,9%) i srpske (38,1%). Hrvata je bilo 16,6%, a pripadnika iz reda osta-lih 5,1%.


BRA~NO STANJE

NACIONALNA PROPADNOST

Prikaz uzorka prema religioznosti

Velika ve}ina ispitanika se izja{njava kao religiozna ili veoma religiozna, njih 70%. Oko16,4% se izja{njava da nije religiozno, a 13,6% da nije sigurno.


RELIGIOZNOST

REZULTATI ISPITIVANJA

REZULTATI PO PITANJIMA

Upoznatost sa radom NVO

Ve}ini ispitanika je poznat rad NVO. Njih oko 35% to nedvosmisleno potvr|uje, dok46% isti~e da pomalo poznaje rad NVO. Oko 19% ispitanika ka`e da nije upoznato saradom NVO.

Na~in upoznavanja sa NVO

Ve}ina ispitanika, njih oko 62,6%, upoznato je sa radom NVO preko medija i javnih sku-pova. Blizu 23% ispitanika upoznato je sa radom NVO preko bliskih osoba koje pozna-ju, a koje rade u NVO. Oko 12,4% ispitanika su ~lanovi NVO ili sara|uju sa njima. Njih9,3% poznaje nekoga ko koristi usluge NVO, a 4% su sami korisnici usluga.


DA LI VAM JE ODRANIJE POZNAT RAD NEVLADINIH ORGANIZACIJA?

KAKO STE SE UPOZNALI SA RADOM NEVLADINIH ORGANIZACIJA?

Procjena rada i korisnosti razli~itih tipova NVO

Ispitanici su procjenjivali u kojoj mjeri je rad razli~itih NVO bio efikasan i koristan. Onisu procjenjivali korisnost od 1 do 5, pri ~emu je 1 najmanja korisnost, a 5 najve}a. Re-zultati su izra`eni preko aritmeti~kih sredina. Da podsjetimo, aritmeti~ke sredine se do-biju tako {to se saberu ocjene svih ispitanika i podijele brojem ispitanika. Tako, aritme-ti~ka sredina predstavlja prosje~nu veli~inu odgovora na nivou kompletnog ispitanoguzorka. Mo`emo da primijetimo da je procjena rada ve}ine tipova nevladinih organiza-cija iznad sredi{nje veli~ine, tj. broja 3. To zna~i da je rad ve}ine tipova NVO procije-njen kao koristan i efikasan. Najbolje su procijenjene organizacije koje se bave ljudskimpravima, obnovom i rekonstrukcijom, te obrazovanjem. Najslabije su procijenjene (arit-meti~ke sredine su manje od sredi{nje vrijednosti 3) NVO koje se bave osposobljava-njem i zapo{ljavanjem, te religijske organizacije.


OCJENE NEVLADINIH ORGANIZACIJA (1-5)

Informisanost ispitanika o organizacijama koje doprinose izgradnji mira

Svega 28% ispitanika iskazalo je da poznaje rad nevladinih organizacija koje se bave iz-gradnjom mira i povjerenja izme|u naroda u BiH. Oko 72% nije informisano. Ovaj poda-tak je bitan i zabrinjava. Pokazuje da oko ¾ ispitanih prakti~no nije informisano o raduovih NVO. Podatak ukazuje da bi u budu}nosti organizacije koje se bave unapre|enjemmira i povjerenja trebale znatno vi{e da se posvete boljem informisanju stanovni{tva te uk-lju~ivanjem {irih slojeva populacije u svoje programe, a ne istih manjih grupica.

Oblici informisanosti o mirovnim NVO

Najvi{e ispitanika je informisano preko medija i javnih skupova ( 52,6%). Bitan izvorinformisnaja su i osobe koje rade u NVO, a bliske su ispitanicima (20,4%). Najmanjiprocenat ispitanika je upoznat sa mirovnim NVO kroz aktivan rad i ~lanstvo (13,6%), tekroz kori{tenje usluga ili poznanstvo sa korisnikom usluga.


DA LI POZNAJETE NEKE NEVLADINE ORGANIZACIJE KOJE DOPRINOSE IZGRADNJI

MIRA, POVJERENJA I UNAPRE\ENJA ODNOSA ME\U NARODIMA BIH

NA KOJI NA;IN STE UPOZNATI SA RADOM NEKE MIROVNE NEVLADINE ORGANIZACIJE

Procjena aktivnosti mirovnih NVO koje su doprinijele uspostavljanju mira

Procjena je vr{ena od 1 do 5, pri ~emu je 1 najni`a ocjena, a 5 najvi{a. Sve aktivnostisu dobile natprosje~nu ocjenu, tj. ve}u od 3. To prakti~no zna~i da ispitanici o svim na-vedenim aktivnostima imaju prete`no pozitivan stav. Pri tome, najvi{e su vrednovaneza{tita ljudskih prava i usluge pravne pomo}i, obnova objekata i rekonstrukcija, obra-zovanje o toleranciji i miru, te uspostavaljanje pokidanih veza me|u osobama razdvo-jenih ratom.


OCJENE MIROVNIH NEVLADINIH ORGANIZACIJA (1-5)

Procjena stanja me|unacionalnih odnosa u BiH poslije rata

Oko 22% ispitanika smatra da su me|unacionalni odnosi dobri ili veoma dobri. Najve-}i udio ispitanika smatra da odnosi nisu ni dobri ni lo{i (42,5%), a skoro 35% smatrada su lo{i ili veoma lo{i.

Pore|enje me|unacionalnih odnosa sada i neposredno poslije rata

Ve}ina ispitanika smatra da se odnosi nisu pobolj{ali ili su jo{ gori. Tako 45,6% smat-ra da su odnosi isti, a 16,1% da su ~ak i gori. Oko 38,4% smatra da su se odnosi ipakna odre|en na~in pobolj{ali.


[TA MISLITE O STANJU ME\UNACIONALNIH ODNOSA U BIH POSLIJE RATA?

KAKVI SU SADA ME\UNACIONALNI ODNOSI I RELACIJE, U ODNOSU NA PERIOD NEPOSREDNO POSLIJE RATA?

Procjena doprinosa institucija procesu pomirenja

U grafikonu vidimo prosje~ne vrijednosti (raspon je ponovo bio od 1 do 5) za doprinosinstitucija procesu pomirenja. Najve}i doprinos je pripisan kulturnim i sportskim orga-nizacijama, pa zatim obrazovnim institucijama, te doma}im nevladinim organizacijama,poslovnom sektoru, medijima i me|unarodnim institucijama. Sve te navedene instituci-je dobile su ocjenu ve}u od sredi{nje vrijednosti 3 {to ukazuje da je njihov uticaj na ne-ki na~in vrednovan pozitivno. Pri tome ne treba izgubiti iz vida da je kod nekih ta vri-jednost blago iznad veli~ine 3.

Ispotprosje~nu ocjenu su dobili politi~ke partije, institucije vlasti, Ha{ki tribunal, doma-}i sudovi i vjerske zajednice. Kroz ovo ispitivanje se, dakle, potvr|uje nezadovoljstvogra|ana vlastima i politi~kim partijama koje bi, u stvari, trebale biti nosioci svih pozi-tivnih promjena u dru{tvu, pa tako i pomirenja. ^ini se da su najodgovornije institucijei po ovla{tenjima (vlast, partije) i moralnoj poziciji (religija, sudovi) potpuno iznevjeri-le o~ekivanja i zakazale.


OCJENE INSTITUCIJA (1-5)

Procjena uspjeha rada mirovnih NVO

Ve}ina ispitanika procjenjuje rad mirovnih NVO osrednje uspje{nim (55,4%). Oko 18%ispitanika smatra da je on ipak bio uspje{an, a 25% da je bio neuspje{an. Ovi podaci uglobalu ukazuju da bi mirovne NVO trebale u budu}nosti jo{ vi{e da rade da bi efektirada bili ve}i i prepoznati u zajednici. Problem svakako ote`ava rad vlasti koje su no-sioci ’’kratanja’’ u dru{tvu, a ve} smo vidjeli da je njihov rad procijenjen nezadovolja-vaju}om ocjenom.


KOLIKO JE PO VAMA RAD MIROVNIH NEVLADINIH ORGANIZACIJA BIO

USPJE{AN U UNAPRE\ENJU MIRA I ME\UETNI~KOG DIJALOGA U BIH?

Potreba za mirovnim programima prema odre|enim kategorijama stanovni{tva

Prosje~ne vrijednosti koje su ve}e od 3 ukazuju da su mirovne aktivnosti potrebne svimkategorijama stanovni{tva. Pri tome rezultati pokazuju da su one najpotrebnije mladima,zaposlenima u obrazovanju, `enama, izbjeglim i raseljenim, etni~kim manjinama, itd.


PREMA KOJIM KATEGORIJAMA STANOVNI{TVA MIROVNE NEVLADINE ORGANIZACIJE

TREBA DA NAJVI{E USMJERE BUDU}E MIROVNE AKTIVNOSTI? (PROCJENA 1-5)

Procjena razli~itih aspekata rada mirovnih organizacija.

U ovom grafikonu vidimo stepen slaganja ispitanika sa odre|enim tvrdnjama. Ispitani-ci su ispoljavali stepen saglasnosti od 1 do 5, pri ~emu 1 ozna~ava potpunu nesaglas-nost, a 5 potpunu saglasnost. Vidimo da je kod svih tvrdnji stepen saglasnosti ve}i odsredi{nje vrijednosti 3, pa moèmo zaklju~iti da preovladava slaganje sa tvrdnjama.Najve}a saglasnost je sa tvrdnjama da se mirovne NVO trebaju vi{e angaòvati u afir-misanju demokratije, te da trebaju imati ve}i uticaj u dru{tvu. Ovaj podatak je u skladusa ranijim podacima po kojima postoji pozitivan odnos prema mirovnim NVO, ali i stavda njihov uticaj nije ba{ veliki. Postoji preovla|uju}a saglasnost i da mirovne NVO dop-rinose pobolj{anju demokratije, kvaliteta ìvota, te rje{avanju konflikata. Pored ovihpozitivnih stavova, postoji i odre|eni skepticizam prema mirovnim NVO. To je izraènokroz odre|eni stepen saglasnosti da mirovne organizacije ostvaruju interese stranih si-la te da rade prije svega radi li~nog interesa i novca.


Rezultati procjene s obzirom na sociodemografske karakteristike

Sastavni dio analize dobijenih rezultata predstavljalo je i ukr{tanje dobijenih odgovora sanekim osnovnim sociodemografskim karakteristikama, kao {to su pol, godine, mjesto ìv-ljenja, radni status, itd.

Naime, htjeli smo vidjeti da li to {to je neko èna ili mu{karac, ili to {to stanuje na selu iligradu uti~e bitnije na njegovu ili njenu percepciju uloge i rada nevladnih organizacija.

Neka znatnija odstupanja s obzirom na osnovne sociodemografske faktore nisu ustanov-ljena, ali postoji odre|eni stepen odstupanja kod nekih odgovora koje }emo ovdje pred-staviti.

Procjena korisnosti NVO s obzirom na sociodemografske karakteristike

Osobe ~ija porodi~na mjese~na primanja prelaze 2.500 KM najniè vrednuju rad svihnevladinih organizacija. Mogu}i razlog za to moèmo na}i u ~injenici da su te osobesituiranije i da nisu korisnici usluga nevladinih organizacija, te su manje zaintereso-vane za probleme kojima se one bave jer ih ne poga|aju u velikoj mjeri (Tabela 1).

Procjena korisnosti NVO s obzirom na mjese~na primanja

Tabela 1


Korisnost nevladinih organizacija, i to naro~ito onih koje se bave osposobljavanjemi zapo{ljavanjem stanovni{tva, te za{titom `ivotne sredine, ne{to slabije ocjenjuju vi-sokoobrazovane osobe sa doktoratom i magisterijem (Tabela 2). No, ovdje treba uze-ti u obzir mali procenat ispitanika sa titulom doktora ili magistra. Od 1.500 ispita-nika svega 1,4% njih imalo je jednu od ove dvije titule.

Procjena korisnosti NVO s obzirom na stepen obrazovanja

Tabela 2


Tako|e, ne{to niè su vrednovana udruènja i organizacije koje se bore za status bo-raca i `rtava rata od strane povratni~ke populacije. Ovakav rezultat vjerovatno proi-zilazi iz nezadovoljstva zato {to navedene organizacije uop{te ne rade na pobolj{a-nju poloàja povratni~ke populacije (Tabela 3).

Procjena korisnosti NVO s obzirom na kategoriju stanovni{tva

Tabela 3


Procjene korisnosti aktivnosti mirovnih NVO s obzirom na sociodemog-rafske karakteristike

Kada je rije~ o aktivnostima organizacija koje se bave pomirenjem, radom sa `rtva-ma, istra`ivanjem i prikupljanjem podataka o ratnim zlo~inima, izgradnjom povjere-nja itd., nema bitnijih odstupanja u vrednovanju, osim {to `ene ne{to bolje vrednujusve navedene mirovne aktivnosti, a naro~ito aktivnosti vezane za za{titu ljudskih pra-va, te obrazovanje o toleranciji i miru (Tabela 4).

Procjena korisnosti aktivnosti mirovnih NVO s obzirom na pol

Tabela 4


Izbjegla i raseljena lica ne{to slabije vrednuju rad mirovnih NVO (Tabela 5), kao ilica koja `ive u ruralnim sredinama u odnosu na gradske sredine (Tabela 6). To jevjerovatno posljedica ~injenice da velika ve}ina NVO djeluje u gradu, te da su oso-be iz ruralnih regija manje informisane o mirovnim nevladinim organizacijama.

Procjena korisnosti aktivnosti mirovnih NVO s obzirom na kategoriju stanovni{tva

Tabela 5

Procjena korisnosti aktivnosti mirovnih NVO s obzirom na tip naselja

Tabela 6


I kod ocjene mirovnih NVO nastavlja se trend slabijeg vrednovanja njihovog rada odstrane lica koja najvi{e zara|uju (Tabela 7). Kao {to smo ve} istakli, populacija ~i-ja primanja su najve}a nije zainteresovana jer ih problemi koje tretiraju mirovne, pai sve ostale NVO, ne poga|aju direktno.

Procjena korisnosti aktivnosti mirovnih NVO s obzirom na mjese~na primanja u po-rodici

Tabela 7


Procjene doprinosa institucija u izgradnji pomirenja s obzirom na socio-demografske karakteristike

Kada su u pitanju rezultati vrednovanja za institucije koje djeluju u na{em dru{tvu,nisu vidljive bitnije razlike s obzirom na pol, tip naselja, obrazovanje, zaposlenje imjese~na primanja, dok kod razli~itih kategorija stanovni{tva imamo neznatnu raz-liku kod ocjena rada Ha{kog tribunala i me|unarodnih institucija. Povratnici boljevrednuju njihov rad od izbjeglih i raseljenih lica (Tabela 8). I ovaj pokazatelj se mo-è objasniti ~injenicom da su povratnici ostvarili dio svojih prava uz pomo} upravoovih institucija koje su pruàle pomo} u povratu i rekonstrukciji imovine, te im pru-àli osje}aj sigurnosti i davali nadu u kona~no zadovoljenje pravde.

Procjena doprinosa institucija u izgradnji pomirenja s obzirom na kategoriju stanovni{tva

Tabela 8


Razli~iti stavovi prema mirovnim organizacijama s obzirom na sociode-mografske karakteristike

Kod dobijenih rezultata vezanih za razli~ite stavove prema mirovnim nevladinim or-ganizacijama ne{to pozitivnije vrijednosti primje}ujemo kod gradske populacije (Ta-bela 9), jer ve}ina mirovnih organizacija radi po velikim gradovima.

Razli~iti stavovi prema mirovnim organizacijama s obzirom na tip naselja

Tabela 9


Tako|e, povratni~ka populacija bolje ocjenjuje mirovne NVO-e u odnosu na izbjeg-la i raseljena lica (Tabela 10). Ovaj pokazatelj se mo`e objasniti ~injenicom da seve}ina pripadnika ove populacije ne bi mogla ni vratiti na svoja ognji{ta da nije bi-lo doma}ih i stranih organizacija koje su radile na povratku i uspostavljanju i odr-`avanju mira.

Razli~iti stavovi prema mirovnim organizacijama s obzirom na kategoriju stanovni{tva

Tabela 10


Postoji trend da lica sa vi{im obrazovanjem imaju pozitivniji stav prema mirovnimNVO (Tabela 11), dok penzioneri i mu{ka populacija imaju ne{to kriti~nije stavove iuvjerenja da iza rada ovih organizacija stoje li~ni ili strani interesi i da je njihov uti-caj u dru{tvu zanemarljiv (Tabela 12 i Tabela 13).

Razli~iti stavovi prema mirovnim organizacijama s obzirom na stepen obrazovanja

Tabela 11


Razli~iti stavovi prema mirovnim organizacijama s obzirom na zaposlenje

Tabela 12

Razli~iti stavvi prema mirovnim organizacijama s obzirom na pol

Tabela 13



ZAKLJU^CI I PREPORUKE

Ispitivanje javnog mnjenja sprovedeno je na cjelokupnom podru~ju Bosne i Hercegovinena uzorku od 1500 gra|ana i gra|anki s ciljem dobijanja njihovih stavova o mirovnimnevladinim organizacijama pokazalo je sljede}e rezultate:

Gra|ani Bosne i Hercegovine uglavnom su upoznati sa radom nevladinih organizacija(81%). Sa njihovim radom su upoznati uglavnom putem medija i javnih skupova (62,6%).

Kao najkorisnije gra|ani su izdvojili nevladine organizacije koje se bave ljudskim pravi-ma, obnovom i rekonstrukcijom i obrazovanjem, a ne{to slabije ocjene su dobile organi-zacije koje se bave osposobljavanjem i zapo{ljavanjem, te religijske organizacije.

Kada su u pitanju organizacije koje se bave izgradnjom mira, povjerenja i unapre|enjemodnosa me|u narodima u BiH, veliki broj gra|ana i gra|anki ne poznaje takve organiza-cije (72%), a manje od 1% je imenovalo jednu ili vi{e takvih organizacija.

Ve}ina ispitanika procjenjuje rad mirovnih NVO osrednje uspje{nim (55,4%). Oko 18% is-pitanika smatra da je on ipak bio uspje{an, a 25% da je bio neuspje{an. Pri tome najvi{esu vrednovane aktivnosti kao {to su: za{tita ljudskih prava i usluge pravne pomo}i, obno-va i rekonstrukcija objekata, obrazovanje o toleranciji i miru, te uspostavaljanje pokida-nih veza me|u osobama razdvojenim ratom.

Kada je rije~ o procjeni korisnosti institucija u procesu pomirenja, najve}i doprinos je pri-pisan kulturnim i sportskim organizacijama, obrazovnim institucijama, doma}im nevladi-nim organizacijama, poslovnom sektoru, medijima i me|unarodnim institucijama.

Ispotprosj~nu ocjenu su dobile politi~ke partije, institucije vlasti, Ha{ki tribunal, doma}isudovi i vjerske zajednice.

Iz razgovora sa mirovnim aktivistima i aktivistkinjama vidljivo je da njihov anga`man po-~inje u najve}em dijelu u zadnjim godinama rata, te u poslijeratnom periodu. Pojedini mi-rovni aktivisti u~estvovali su i u protestima protiv rata po~etkom 90-tih godina ili javno iu medijima govorili protiv rata, suprotstavljali se diskriminaciji i etni~kom ~i{}enju u svo-jim sredinama. Aktiviste i aktivistkinje su uglavnom motivisali sljede}i razlozi: li~na tra-gedija, èlja da se iza|e iz izolacije, èlja da se komunicira sa istomi{ljenicima, èlja zapromjenom i druga~ijim svijetom, entuzijazam, vra}anje zaboravljenih i u ratu uni{tenihuniverzalnih vrijednosti.

Najve}i broj anketiranih aktivista i organizacija u ratnom i periodu neposredno poslije ra-ta bavio se humanitarnim aktivnostima, podr{kom `rtvama u prevazilaènju ratnih trau-ma, edukativnim aktivnostima i promocijom slobode kretanja. Dio aktivista promovisao jevrijednosti mira u medijima. U kasnijem periodu po~inju zagovara~ke aktivnosti, progra-mi suo~avanja sa pro{lo{}u, prakti~na primjena metoda rje{avanja i transformacije suko-ba, saradnja sa institucijama ({kolstvo, strategije tranzicijske pravde, suo~avanja s pro{-lo{}u, itd). Ciljne grupe sa kojima su radili u po~etku su uglavnom bili ène i mladi, teopozicione politi~ke partije, a kasnije oba pola i sve generacije, te profesionalni krugovi,institucije vlasti, mediji, udruènja `rtava i veterana rata itd.

Rezultati postignuti u prethodnim godinama u najve}oj mjeri se ogledaju u sljede}em:

pruèna je osnovna neophodna podr{ka ugroènima u toku rata, koja se ogledala uhumanitarnoj pomo}i, terapijskoj podr{ci, bilo da se radi o ljudima protjeranim izsvojih domova, `rtvama mu~enja i silovanja, a u kasnijim fazama pravnu, socijalnui ekonomsku podr{ku,

mirovne organizacije i aktivisti i aktivistkinje su nerijetko posluìle kao primjer `r-tvama da se mogu}e izboriti za svoja prava,

pomognut je proces promjene svijesti kod pojedinaca, uklju~enih u programe mirov-nih organizacija,

odre|eni broj primjera dijaloga i pomirenja u lokalnim zajednicama, uglavnom iz-me|u pojedinaca, te li~na prijateljstva,

odre|eni stepen umreènosti organizacija i aktivista, za~etak mirovnog pokreta,

omogu}en je uticaj (ali jo{ uvijek nedovoljan) na javne institucije, posebno obrazo-vanje,

pojedini mediji, te pojedini politi~ari i politi~arke, su postali saveznici i saveznice umirovnim aktivnostima.

Izazovi koji stoje pred mirovnim organizacijama danas se ogledaju u sljede}em:

sve je teè istrajati, ne posustati, i psihi~ki i fizi~ki ne pregorjeti

sve je ve}a optere}enost administracijom, profesionalizacija i borba za finansijskasredstva, udaljavanje od javnosti,

postoji razjedinjenost i odsustvo otvorenog dijaloga o kontroverznim pitanjima unu-tar nevladinog sektora,

mirovni aktivizam je te{ko popularisati, a termini demokratija, pomirenje, toleranci-ja izazivaju odbojnost u javnosti,

na politi~koj sceni se konstantno potencira “nerije{en“ status BiH, nacionalisti~karetorika, {to u te{koj ekonomskoj situaciji, naru{ava rezultate mirovnog aktivizma imarginalizuje pitanja,

suo~avanje sa pro{lo{}u jo{ uvijek nije dru{tveno prihva}eno i javnost je sklonija po-litici “{utnje“ o problemima iz pro{losti,

dio nevladinih organizacija je zbog dijela svojih ciljeva prinu|en praviti kompromi-se u saradnji sa javnim institucijama i politi~kim partijama/aktivistima/aktivistkinja-ma, te nije u mogu}nosti uvijek javno zastupati mirovne vrijednosti,

nevladin sektor jo{ uvijek nije odrìv i finansijski je zavisan o donacijama. Strane do-nacija je sve manje, a doma}e institucije i preduze}a ne dodjeljuju donacije za mi-rovne aktivnosti.


Na osnovu navedenih nalaza i zaklju~aka, mirovni aktivisti i aktivistkinje su definisalipreporuke. Oko ve}ine oni su jednoglasni, dok oko pojedinih rje{enja postoje i opre~nami{ljenja:

Ujedinjavanje i osnaìvanje mirovnog pokreta

1. Nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini treba da usaglase jedinstvenu plat-formu mirovnog rada i odrede glavne pravce daljeg djelovanja. U pripremi plat-forme potrebno je da i sami aktivisti i aktivistkinje nevladnih organizacija pro|uproces suo~avanja sa pro{lo{}u i otvoreno razgovaraju o temama, o kojima, mo-gu}e, danas postoje razli~ita mi{ljenja i tuma~enja, te oko kojih postoje prikrivenisukobi. Platforma bi omogu}ila jedinstven i sna`niji nastup mirovnih organizacijana javnoj sceni u Bosni i Hercegovini, prema javnosti, vlastima, donatorima;

2. U mirovni pokret treba aktivnije uklju~iti korisnike i korisnice aktivnosti, ljude ko-jima su programi nevladinih organizacija pomogli i koji su spremni svjedo~iti o to-me i sami se aktivirati u daljem radu. Potrebno je odràvati kontinuitet odnosa isaradnje sa tim grupama;

3. Ve}ina sagovornika isti~e suo~avanje sa pro{lo{}u i dijalog kao klju~ne teme bu-du}eg mirovnog rada, koje prati razvijanje povjerenja me|u ljudima. Oko toga pri-padnici mirovnog pokreta treba da postignu konsenzus i provode takve programeu svojim lokalnim zajednicama. U ove aktivnosti treba uklju~iti {iru javnost, `rtve,borce i u~esnike rata, vjerske zajednice i td. Mala je vjerovatno}a da }e vladin sek-tor su{tinski prihvatiti ove aktivnosti, tako da nevladine organizacije treba da bu-du glavni nosioci ovih aktivnosti i uz to se zalaù da i vladin sektor prihvati nekeod akcija;

4. Mirovni aktivizam treba da uklju~uje i jasne zahtjeve politi~kim liderima da govo-re o miru, da prekinu govor mr`nje, da prestanu ~initi sve ono {to ja~a strah i ne-povjerenje. Isti odnos treba zauzeti prema vjerskim liderima i institucijama;

5. Posebnu pa`nju treba obratiti na mlade koji nisu doìvjeli rat i na na~ine kako kodnjih razvijati odnos prema pro{losti i afirmisati odgovornost za mirnu budu}nost;

6. Pa`nju treba pokloniti i osjetljivim grupama, traumatiziranim `rtvama rata i bor-cima, te podràti programe psihosocijalne podr{ke i lije~enju posttraumatskogstresnog poreme}aja (PTSP) i zagovarati podr{ku dràve za ovakve programe.Osim prikazivanja civilnih `rtava rata, potrebno je u~initi vidljivim i uvaìti i ne-gativne posljedice koje je rat imao po borce i u~esnike rata;

7. Nevladine organizacije treba da promovi{u prakti~no rje{avanje konflikata u za-jednici i da ih prakti~no koriste u slu~aju me|uetni~kih napetosti. Lokalne vlastitreba upoznati sa kapacitetima organizacija, kako bih ih one mogle pozvati za po-mo};

8. Nastaviti programe dokumentovanja ratne pro{losti, kako bismo bili bliè kreiranjujedne slike o ratnoj pro{losti i posljedicama rata u Bosni i Hercegovini i regiji;


9. Nekoliko sagovornika je pomenulo potrebu uklanjanja osoba odgovornih za rat, teonih koje ratni~ki stav i danas potvr|uju sa javnih funkcija;

10. Nevladine organizacije treba da osiguraju dosljednost u svom radu i opredijelje-nost ka istim ciljevima, bez obzira na kurseve koje diktiraju donatori ili dnevno po-liti~ka zbivanja. Kompromise, koje su ponekad prisiljene da prave, treba da odmje-re i vide da li pravljenje kompromisa u pojedinim aktivnostima i dalje vodi ka è-ljenom cilju i ne dovodi u pitanje navedenu dosljednost i ugled organizacije u jav-nosti. Samo na taj na~in, mirovni aktivizam moè ste}i kredibilitet;

11. Mirovne organizacije treba da osiguraju transparetnost svojih programa i ciljeva,prvenstveno me|usobno, a onda i prema javnosti.

12. Uspostaviti mirovnu e-mail listu i druge na~ine komunikacije me|u mirovnim ak-tivistima i aktivistkinjama;

13. Osigurati dokumentovanje mirovnog rada na razli~ite na~ine, arhiviranjem izvje{-taja, video materijala, snimanjem dokumentarnih i igranih filmova itd;

Formalno i neformalno obrazovanje

14. Mirovno obrazovanje je potrebno uvesti u formalni obrazovni program. Treba de-finisati elemente koje treba da sadrì mirovni ~as u formalnom obrazovanju, kojetreba da sadrì elemente suo~avanja s pro{lo{}u, kriti~ki osvrt prema pro{losti, kri-ti~ki osvrt prema ratu, elemetne mirovnog rada i aktivizma i njihovu afirmaciju;

15. Mirovno obrazovanje treba prilagoditi svim uzrastima u {koli i u~initi ga intere-santnijim motiviraju}im i zabavnim programima, npr. predstavama, likovnim, mu-zi~kim, literarnim radovima, itd;

16. Obrazovanje treba da obuhvata i informacije o pozitivnoj istoriji i vrijednostimakoje su razli~ite kulture donijele, te koliko smo bogatiji zbog takve pro{losti. Pot-rebna je edukacija o svim religijama i njihovim zjedni~kim vrijednostima.

17. U sve obrazovne programe, pa i mirovne treba ugraditi pitanja ravnopravnosti po-lova i pitanja rodno zasnovane diskriminacije i nasilja;

18. Ekskurzije, koje bi obuhvatale prelazak me|uentitetske granice, me|usobna posje-te {kola, posjete strati{tima iz proteklog rata mogu dati pozitivan efekat u mirov-nom obrazovanju. Uz to, poèljno bi bilo organizovati posjete diskriminisanim i so-cijalno isklju~enim dru{tvenim grupama, radi eliminacije predrasuda i usmjerava-nja razmi{ljanja u~enika na na~ine kreiranja boljih odnosa unutar zajednice i me-|usobne pomo}i grupa koje u njoj ìve;

19. Potrebno je afirmisati kom{ijski odnos kroz obrazovanje, solidarnost, me|usobnopomaganje odgovornost za suìvot u zajednici;

20. S obzirom da je nemogu}e sprije~iti uticaj politike na u~enike, posebno na starijeu~enike osnovne {kole i srednjo{kolce, va`no je omogu}iti im politi~ko obrazova-nje koje bi ih nau~ilo da odvoje politiku kao na~in ljudske dru{tvenosti i partijske


politike ili politizacije u borbi za vlast, kako bi se oni sami mogli izboriti protiv po-liti~ke manipulacije. Opasno je obrazovanje koje na kraju isporu~uje apoliti~nematurante, koji ne poznaju goru}a politi~ka pitanja zajednice u kojoj ìve;

21. Osim obrazovanja o miru, u {kole treba uvesti i obuku o nenasilnom rje{avanju su-koba, te vr{nja~ku medijaciju. Zahvaljuju}i tom pristupu djeca bi se od najmla|eguzrasta u~ila da su konflikti sastavni dio njihovog ìvota, ali da se oni mogu rije-{iti na kreativan i konstruktivan na~in, bez nasilja. Potrebno je osposobiti nastav-nike ili psihologe i pedagoge za organizaciju ovog vida obuke i realizaciju prak-ti~nog rje{avanja konflikata me|u djecom;

22. Uslijedilo bi osposobljavanje nastavnog kadra za ovakve programe.

23. Nastaviti raditi na eliminaciji negativnih sadràja iz ud`benika i nastavnih prog-rama, te predmeta koji podràvaju razdvajanje djece po nacionalnoj ili vjerskojosnovi. [kolske predmete treba organizovati tako da budu inkluzivni za svu djecukoja poha|aju nastavu, bez obzira na njihovu nacionalnost ili vjersku pripadnost;

24. Nevladine organizacije treba da nastave provoditi neformalne programe obuke orje{avanju konflikata, nenasilnoj komunikaciji, pregovaranju, medijaciji,

Promocija mirovnog rada

25. Mirovne organizacije treba da grade koalicije sa drugim dru{tvenim grupama ka-ko bi mirovni aktivizam postao mainstream u Bosni i Hercegovini,

26. Mirovne organizacije treba da promovi{u sve svoje aktivnosti u medijima, poseb-no pozitivne rezultate u zajednici, te osvijetle negativne posljedice rata na lokalnuzajednicu i u~esnike rata;

27. Radi promocije mirovnog rada va`no je otvoriti mogu}nosti volontiranja u mirov-nim organizacijama i uklju~ivanje zainteresovanih u mirovni aktivizam.

28. Koristiti savremene tehnologije u promociji mirovnog rada, kreiranje e-mail lista,web portala, video zapisa i reklama, koristiti postoje}e dru{tvene web portale zapromociju mira;

29. Osigurati atraktivnost u promociji mirovnog rada (film, muzika, zabavni progra-mi, knjige, leci, majice, uli~ne manifestacije);

Podr{ka realizaciji preporuka

Aktivisti i aktivistkinje su istakli i nekoliko dodatnih ciljeva i aktivnosti koje bi trebaloda podrè realizaciju prethodno navedenih preporuka:

30. Preduslovi za uspje{niju realizaciju ovih preporuka su hap{enje i ka`njavanje od-govornih za ratne zlo~ine u prethodnom ratu i nadoknade `rtvama;


31. Smanjenje negativne retorike, a pojedini sagovornici isti~u i prestanak pri~a opodjeli Bosne i Hercegovine ili ukidanju entiteta, jer one vrlo brzo razvijaju netr-peljivosti u javnosti;

32. Kori{tenje zakona i regulatornih pravila radi eliminacije govora mr`nje u mediji-ma;

33. Afirmisanje me|ureligijskog dijaloga u zemlji;

34. Demilitarizacija i borba protiv anga`ovanja gra|ana Bosne i Hercegovine u voj-nim misijama u inostranstvu;

35. Ekonomski razvoj zemlje;

36. Trajnija i programska donatorska podr{ka, planirana u saradnji sa mirovnim nev-ladinim organizacijama;

37. Zagovaranje za dobrosusjedske odnose Bosne i Hercegovine prema Srbiji Hrvat-skoj i Crnoj Gori, isti tretman Zagreba i Beograda;

38. Ubrzan put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji;

39. Mirovni aktivizam treba da ima regionalnu dimenziju, te je potrebna aktivnija sa-radnja organizacija iz Bosne i Hercegovine sa organizacijama u regiji na aktivnos-tima regionalnog pomirenja, te preno{enja primjera dobre prakse;

40. Reforma Ustava i ravnopravnost svih gra|ana i gra|anki u Bosni i Hercegovini.


Izdava~: Helsin{ki parlament gra|ana Banja Luka

Za izdava~a: Lidija @ivanovi}

Lektura i korektura: Dragomir Kozomara

Dizajn: Maja Ili}

[tampa: “Grafid“, Banja Luka

Tira`:1000

ISBN 978-99938-28-12-9


studija mirovni aktivizam - mreza-mira.net · naslov: “mirovni aktivizam u bosni i hercegovini“...

Documents