Studija slučaja: Zlatar Bistrica CRORURIS

Marin Cvitanović

Sl. 1. Općina Zlatar Bistrica u Krapinsko-zagorskoj županiji

Općina Zlatar Bistrica oformljena je 1992. godine administrativnim preustrojem

Republike Hrvatske kad je iz bivše općine Zlatar Bistrica izdvojen niz novih gradova i općina.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine općina broji 2600 stanovnika na površini od 24.5

km2 te je gustoćom naseljenosti od 106 stan./km2 iznad hrvatskog prosjeka. Općina Zlatar

Bistrica nalazi se na istoku Hrvatskog zagorja i Krapinsko-zagorske županije, u dolini rijeke

Krapine. Smještena je u tradicionalnom ruralnom prostoru Hrvatske, dobro prometno

položena na državnim cestama D24 i D29 te na željezničkoj pruzi Zagreb – Varaždin.

1. PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA KAO RAZVOJNI RESURSI I

OGRANIČENJA

Reljefno se općina može podijeliti u dva dijela – niži dio (najniža nadmorska visina

152 m) nalazi se u naplavnoj ravni rijeke Krapine, dok viši dio obuhvaća pobrđa s najvišom

nadmorskom visinom od 267 m. Niži dio općine karakteriziran je tlima s visokim udjelom

glina, te se zbog karakteristika tla i malog nagiba padalinska voda dulje zadržava pa

komercijalna poljoprivreda nije značajnije razvijena, iako je 2/3 općine pokriveno

poljoprivrednim površinama. Dodatna nepovoljna karakteristika poljoprivrednih područja je

velika rascjepkanost, te erozija koja ispire tlo sa strmijih površina i odnosi ih u niže dijelove

općine gdje se djelomično talože u riječnim koritima koja se na taj način zamuljuju.

Brežuljci su najčešće blagih nagiba, zaobljenih sljemena i niskih vrhunaca te

dominantno orijentirani prema jugu. Oko ¼ općine zauzimaju šumske površine, uglavnom u

privatnom vlasništvu. Godišnje je čak 56 dana s maglom, a u klimatskom pogledu općina ima

karakteristike umjerene kontinentalnosti bez jače izraženih ekstremnih stanja i nepovoljnih

meteoroloških elemenata.

Jače naseljavanje i ekonomski razvoj reljefno najnižih dijelova Krapinsko-zagorske

županije, pa tako i same Zlatar Bistrice, započinje tek od 19. stoljeća, kao posljedica spuštanja

stanovništva sa okolnih brežuljaka u prometno povoljnije doline kroz koje se grade ceste i

željeznice. Nastaje tipični pejzaž u kojem se izmjenjuju naselja s obradivim površinama i

manji šumarci na strmijim padinama kao ostaci prijašnjih šuma hrasta kitnjaka, običnog graba

i pitomog kestena. Nove gospodarske grane, tvornice i rudnici ugljena vežu se prvenstveno uz

željezničku prugu od Varaždina do Zagreba, koja se gradi 1886. godine. Novo naselje Zlatar

Bistrica nastaje uz novostvorenu željezničku stanicu 1911. godine kombinacijom naziva dvaju

susjednih većih naselja – Zlatara i Marije Bistrice. Valorizacija dobrog prometnog položaja

između Varaždina i Zagreba još više dolazi do izražaja gradnjom cestovnih prometnica prema

Varaždinu i Mariji Bistrici odn. Zagrebu (danas državne ceste D24 i D29) čije se sjecište

nalazi upravo u Zlatar Bistrici. Tako se samo naselje razvija kao jedno od najvažnijih

prometnih čvorišta u čitavom Hrvatskom zagorju te valorizira svoj povoljan položaj

prvenstveno kroz razvoj industrije.

2. DEMOGEOGRAFSKA I SOCIJALNO-EKONOMSKA OBILJEŽJA NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

Sl. 2. Kretanje broja stanovnika Krapinsko-zagorske županije 1857.–2001. (izvor: Spevec,

2009)

Procesi deagrarizacije i deruralizacije pod utjecajem industrijalizacije karakteristični

za ruralna područja Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata, pa tako i Hrvatskog zagorja.

Ruralna naselja na većoj udaljenosti od urbanih sredina i važnijih promjena bilježe

depopulaciju uslijed preseljenja dijela stanovništva u veće centre rada. Urbana naselja,

općinska središta i centri rada bilježe bolje demografske trendove od drugih naselja. Javlja se

karakteristična migracija selo-općinski centar koja je najjači intenzitet imala 1960ih i 1970ih.

Nositelj takve migracije jest aktivno stanovništvo u reprodukcijskoj dobi koje pridonosi

pozitivnim demografskim kretanjima tih naselja, dok u manjim, ruralnim sredinama ostaje

starije stanovništvo. Što se tiče samog prirodnog kretanja stanovništva, županija od 1977.

bilježi konstantno negativnu promjenu. Uz negativno prirodno kretanje stanovništva,

posljednjih šest desetljeća, uz Gorski kotar i Liku, Dalmatinsku zagoru i podravski dio

Slavonije, Krapinsko-zagorska županija bilježi najveći gubitak stanovništva zahvaljujući

međuregionalnoj migraciji (Spevec, 2009).

U post-socijalističkom razdoblju demogeografski trendovi u županiji ne razlikuju se

mnogo od državnog prosjeka. Tako indeks promjene broja stanovnika Hrvatske od 1991. do

2011. godine iznosi 89,3, a Krapinsko-zagorske županije 89,5. U posljednjem desetljeću

(popis 2011.) promjene se intenziviraju, te Krapinsko-zagorska županija (indeks 93,3) gubi

stanovništvo brže od hrvatskog prosjeka (indeks 96,5). Takvi negativni trendovi traju

uglavnom neprestano od kraja Drugog svjetskog rata. No, demografski procesi nisu isti na

čitavom prostoru županije.

2.1. OPĆE KRETANJE STANOVNIŠTVA ZLATAR BISTRICE 1961-2011

Područje općine Zlatar Bistrica u razdoblju nakon 1961. bilježi konstantan pad

ukupnog broja stanovnika (uz iznimku 2001. godine) koji je sa 3037 stanovnika godine 1961.

smanjen na 2600 stanovnika 2011. godine (indeks 85.6), što je ipak povoljnije od

demografskih trendova u županiji gdje indeks promjene broja stanovnika za isto razdoblje

iznosi 78.6. Važno je istaknuti da samo naselje Zlatar Bistrica u promatranom cjelokupnom

razdoblju 1961-2011, za razliku od trendova zabilježenih na razini općine i županije, bilježi

porast kao posljedicu već spomenute migracije stanovništva iz udaljenih ruralnih naselja u

centre općina i centre rada te indeks promjene broja stanovnika iznosi 135.7.

U post-socijalističkom razdoblju općina je 1991. Brojala 2670 stanovnika, da bi 2011

zabilježila porast 2830 stanovnika i onda opet pad prema popisnim podacima iz 2011. kada se

općina otprilike vratila na razinu iz 1991. (2600 stanovnika). Slične trendove pokazuje i samo

naselje Zlatar Bistrica, iako je gubitak stanovništva u posljednjem desetljeću slabije izražen u

odnosu na općinu.

2.1.1. Dobno-spolna i obrazovna struktura

.

Sl.3. Dobno-spolna piramida općine Zlatar Bistrica 1961. godine

Sl. 4. Dobno-spolna piramida općine Zlatar Bistrica 2011. godine

Struktura prema dobi i spolu odražava stvarnu biodinamiku i potencijalnu vitalnost

određenog prostora. Važna je za sadašnji i budući demografski i gospodarski razvoj nekog

područja jer iz nje proizlaze ključni kontingenti stanovništva za biološku reprodukciju, kao i

za formiranje radnoga kontingenta. Usporedbom dobno-spolne piramide iz 1961. i 2011.

moguće je uočiti neke promjene.  Osnovica piramide 2011. Suzila se, dok se vrh piramide

proširio i asimetričan je, sa znatno većim udjelom ženskog stanovništva. Ovakav tip pripada

izrazito starom, odn. kontraktivnom tipu stanovništva karakteriziranom dubokom

demografskom starosti. Ova obilježja karakteristična su i za Krapinsko-zagorsku županiju i

općinu Zlatar Bistrica. Smatra se da starenje stanovništva počinje kad vrijednost indeksa

prijeđe 40, a udio stanovništva iznad 60 godina prijeđe 12% (Weltheimer-Baletić, 1999). Već

1971. indeks starosti županije iznosi 52.5, a udio starog stanovništva preko 16% te su iznad

kritičnih vrijednosti. Podaci za Zlatar Bistricu još su nepovoljniji te indeks starosti 1971.

iznosi 73.4. Nepovoljni trendovi nastavljaju se i u post-socijalističkom razdoblju. Tako indeks

starosti 2001. godine iznosi 95 za područje županije te 98 za područje općine Zlatar Bistrica

(za usporedbu, indeks starosti RH 2001. godine iznosi 90.7). Prema popisu 2011. indeks

starosti županije je 112, a općine Zlatar Bistrica 118 (RH 115).

2.1.2. Obrazovna struktura

Obrazovna struktura Krapinsko-zagorske županije znatno je ispod prosjeka u RH i

među najnižima je u državi. Jedino su se Grad Krapina i općina Stubičke Toplice uspjeli

približili hrvatskom prosjeku.

Prema podacima iz 2001. u općini Zlatar Bistrica 48% stanovnika iznad 15 godina

imalo je nepotpunu ili završenu samo osnovnu školu, što je nešto ispod prosjeka županije

(41%). Ipak, što se tiče udjela stanovništva s višom ili visokom razinom obrazovanja, tu

općina Zlatar Bistrica (7.2%) pokazuje bolje podatke u odnosu na županiju (5.5%).

Prema posljednjem popisu stanovništva (2011.) i županija i općina bilježe napredak,

iako je napredak izraženiji u općini Zlatar Bistrica. Tako 2011. trećina stanovništva općine

ima osnovnoškolsko ili nepotpuno osnovnoškolsko obrazovanje, dok na razini županije to

iznosi 40% čime i u toj kategoriji općina (prvi put) bilježi podatke iznad razine županije. Što

se tiče udjela visokoobrazovanih, u županiji je udio 9,1%, a u općini nadprosječnih 11,8%.

Za usporedbu, prosjek za RH prema popisu iz 2011. iznosi 30% stanovništva sa

najviše završenom osnovnom školom, te 16.3% stanovnika s visokim obrazovanjem te su

Zlatar Bistrica i Krapinsko-zagorska županija znatno ispod hrvatskog prosjeka, iako općina

pokazuje bolje karakteristike u odnosu na županiju. Takva obrazovna slika Krapinsko-

zagorske županije posljedica je tradicionalno razmjerno visokog udjela ruralnog stanovništva

u županiji, za koje je i inače karakterističan niži stupanj obrazovanja (Spevec, 2009).

2.1.3. Socioekonomska struktura

Uslijed jakog gospodarskog razvoja nakon Drugog svjetskog rata u Hrvatskom zagorju

dolazi do izmjene gospodarske strukture po pojedinim sektorima djelatnosti u korist

neagrarnih djelatnosti. Poboljšana je obrazovna struktura, a porasla je i stopa zaposlenosti

ženskog stanovništva, posebice zahvaljujući zapošljavanju u tekstilnoj industriji i drugim

oblicima radno-intenzivne industrije. Značajne su već spomenute migracije radne snage u

urbane centre te centre rada (uglavnom općinska središta u županiji). Dio stanovništva nije

bio u mogućnosti trajno se preseliti u veće centre grada, te ostaje na selu i cirkulira na posao u

centre rada u županiji ili u veće gradove (najviše Zagreb i Varaždin). Riječ je uglavnom o

ljudima niže ili srednje stručne spreme koji su radi dopunskog prihoda nastavili obrađivati

zemlju, tzv. „radnicima-seljacima“. Takvi trendovi, iako je riječ o tradicionalnom ruralnom

prostoru, rezultiraju činjenicom da je 1991. udio poljoprivrednog stanovništva u ukupnom

stanovništvu Krapinsko-zagorskoj županiji (7,5%) bio manji od hrvatskog prosjeka (8,5%). S

obzirom na razvijenu industriju, udio poljoprivrednog stanovništva u ukupnom stanovništvu

općine Zlatar Bistrice bio je još i niži (5,5%).

Prema popisu 2001. udio poljoprivrednog stanovništva u ukupnom stanovništvu RH

iznosi 5.5%. Za Krapinsko-zagorsku županiju to iznosi 12,3%, a za općinu Zlatar Bistrica

10,9% čime su obje jedinice samouprave iznad hrvatskog prosjeka. Prema popisu

stanovništva 2011. u kategoriji „stanovništvo prema glavnim izvorima sredstava za život“, u

RH manje od 2% stanovništva navodi poljoprivredu kao glavni izvor, u Krapinsko-zagorskoj

županiji taj postotak raste na 5,4%, a u općini Zlatar Bistrica iznosi tek nešto više od 1%.

2.1.4. Kategorije korištenja zemljišta

Prema popisu poljoprivrede 1960. Godine 34.7% stanovništva općine Zlatar Bistrica

bilo je poljoprivredno stanovništvo. U kategoriji „oranice i vrtovi“ nalazilo se 27% korištenog

poljoprivrednog zemljišta. Prema popisu 2003. udio oranica i vrtova neznatno se smanjio i

iznosi 26%. U planu prostornog uređenja općine Zlatar Bistrica iz 2004 navodi se da je 67%

općine poljoprivredno zemljište, no u to se ubrajaju i travnjaci odn. livade i pašnjaci. Rezultati

daljinskih istraživanja za godine 1991. i 2011. dobiveni analizom satelitskih snimaka Landsat

ne odudaraju znatnije od podataka iz popisa poljoprivrede 2003. i PPUO-a iz 2004. Prema tim

rezultatima udio oranica i vrtova iznosi nešto ispod 30%. Važno je napomenuti da je udio

poljoprivrednih površina u općini natprosječan u odnosu na županiju, a osnovna razlika

između općine i županije je u šumskom pokrovu. Tako je Krapinsko-zagorska županija s oko

40% površina pod šumom blizu hrvatskog prosjeka, dok je općina Zlatar Bistrica s oko 24%

šumskih površina izrazitije obešumljena. Smanjenje šumskog pokrova datira uglavnom s kraja

19. stoljeća i početka 20. stoljeća kad su se niski predjeli uz rijeku Krapinu počeli prometno

valorizirati te je prostor jače obešumljen.

Što se tiče izrazitijih promjena u razdoblju od 1991. do 2011., najizraženije su

promjene iz oraničnih površina u travnjake (što se može smatrati procesom napuštanja

poljoprivrede) i iz travnjaka u oranične površine (širenje poljoprivrede). Porast

poljoprivrednih površina zabilježen je uglavnom u blizini naselja, dok se ozelenjivanje

oranica bilježi dalje od naselja, u najnižim dijelovima općine uz veće vodotokove.

2.1.5. Obilježja stambenog fonda

Ukupan broj stanova u općini prema popisu 1991. iznosi 1005, više od polovice u

Zlatar Bistrici. Površina stambenog prostora iznosi 72 101 m2, odn. prosječna veličina

stambene jedinice iznosi 72 m2 Nastanjenih ima 836, a napuštenih 18. Ukupan broj stanova za

odmor i rekreaciju 1991. iznosio je 93. Prema popisu 2001. godine neznatno se povećao broj

stanova (1086) te ukupna kvadratura (74809 m2), i ukupan broj nastanjenih stanova (883), a

prosječna veličina stambene jedinice smanjila na 69 m2. Nešto je manji broj stanova za odmor

(50), a povećao se broj napuštenih stanova (44). Prema popisu iz 2011, bilježi se pad ukupnog

broja stanova (1073), ali apsolutno (87409 m2) i relativno povećanje površine stambenih

jedinica (81 m2). Broj nastanjenih stanova je 844, napuštenih stanova konstantno raste te

iznosi 140. Stanova za odmor i rekreaciju ima 62.

U čitavom promatranom razdoblju ukupan broj stanova nije se znatnije mijenjao, a

prosječna veličina stambene jedinice se povećala. Broj nastanjenih stanova također pokazuje

manje fluktuacije, dok se broj napuštenih stanova u razdoblju 1991-2011 povećao čak sedam

puta. Ukupan broj stanova za odmor i rekreaciju relativno je malen i čitavo vrijeme iznosi 5-

10%.

3. Sustav središnjih naselja

4. NASELJA PREMA TIPOLOGIJI RURALNIH PROSTORA REPUBLIKE

HRVATSKE

Sl. 5. Tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Republike Hrvatske

Prema tipologiji ruralnih i urbaniziranih naselja RH sva naselja općine Zlatar-Bistrica

prirpadaju tipu dostupnijih, o cirkulaciji (dnevim migracijama) ovisnim naseljima.

5. UTJECAJ TRANZICIJE

Zlatar Bistrica općina je smještena u ruralnom prostoru Sjeverne Hrvatske. Fizičko-

geografske karakteristike nisu bile povoljne za razvoj komercijalne poljoprivrede, a dobra

prometna povezanost izgradnjom željezničke pruge i dvije državne ceste omogućila je općini

da vrlo rano valorizira svoj prometni položaj i blizinu velikih centara rada u Hrvatskoj –

Zagreba i Varaždina. Upravo zbog tih činjenica, iako demografski slična okolnom prostoru

(demografski vrlo staro područje s ispodprosječnom razinom obrazovanosti), Zlatar Bistrica

uspijeva u socijalističkom razdoblju ostvariti natprosječan industrijski razvoj. To prvenstveno

uključuje velike tvrtke poput „Elcona“ čiji su se proizvodi izvozili izvan tadašnje Jugoslavije,

te sama proizvodnja u Zlatar Bistrici nije ovisila o potrebama domaćeg tržišta. Tako je broj

poljoprivrednog stanovništva u Zlatar Bistrici, iako je općina locirana u tradicionalnom

ruralnom prostoru, ispod hrvatskog, ali i regionalnog prosjeka. Kao glavni faktor lokacije

industrije u općini u intervjuu se također navodi dobar prometni položaj općine. Kao

značajniji centar rada, današnja općina Zlatar Bistrica privlačila je radno stanovništvo iz

većeg dijela istočnog Hrvatskog zagorja. Samo naselje bilježilo je kontinuirani i demografski

porast, dok su okolni dijelovi općine gubili stanovništvo.

S druge strane, sitnoposjednička struktura zemljišta utvrđena zemljišnim

maksimumom te karakteristična socioekonomska kategorija „radnika seljaka“ očuvala je

tradicionalnu autarkičnu poljoprivredu, ali istovremeno onemogućavala kakvu veću

poljoprivrednu proizvodnju, koja bi i uz bolje fizičkogeografske uvjete teško ostvarila

značajniji uspjeh. Poljoprivreda je opstala gotovo isključivo kao nadopuna kućnom budžetu

koju su obrađivali stanovnici nakon radnog vremena (provedenog uglavnom u tvornici) te

sam udio oranica i vrtova na području općine ne bilježi značajnije promjene u razdoblju 1961-

2011.

Raspadom socijalističkog sustava nakon 1991. industrija u općini i županiji dobiva

težak udarac. Raste nezaposlenost, a paralelno s porastom nezaposlenosti raste udio

poljoprivrednog stanovništva u općini. U intervjuu se porast poljoprivrednog stanovništva

objašnjava potrebom za ostvarivanja dodatnih sredstava za život uslijed ekonomske krize. Na

inicijativu općine osniva se i „Mali plac“ gdje se lokalnim proizvođačima omogućuje mjesto

za prodaju vlastitih proizvoda. Tako se bilježi i značajniji porast udjela poljoprivrednog

stanovništva u općini koji 2001. iznosi oko 10%, što je, iako ispod prosjeka regije, dvostruko

više od nacionalnog prosjeka i velika promjena u odnosu na prethodno razdoblje kad je udio

poljoprivrednog stanovništva u općini bio ispod nacionalnog prosjeka. Takve promjene

odražavaju se i u promjenama zemljišnog pokrova i načina korištenja zemljišta. Najveće

promjene zabilježene na poljoprivrednim površinama. Porast poljoprivrednih površina

zabilježen je uglavnom u blizini naselja, dok se ozelenjivanje oranica bilježi dalje od naselja,

u najnižim dijelovima općine uz veće vodotokove. Pretpostavlja se da je to posljedica

donošenja odluka u uvjetima socioekonomskih i demografskih promjena gdje kućanstva

(re)valoriziraju vlastite potrebe i mogućnosti te udaljenost, dostupnost i kvalitetu zemljišta te

se određena obrađena područja napuštaju, a dio travnjačkih površina obrađuje. U istraživanju

Cvitanovića (2014) upravo na području Hrvatskog zagorja dokazana je pozitivna veza širenja

oraničnih područja s nagibima padina od 0° do 2° kao pozitivno povezanom varijablom, te se

pretpostavlja da dolazi do premještanja obrađenih područja s viših nadmorskih visina ili

nagnutih terena koji su teže dostupni i (re)valorizacije lakše dostupnih ili kućanstvu bližih

travnjaka koji se pretvaraju u obrađena područja, dok se druga obrađena područja napuštaju.

U intervjuu se navodi kako je i dio stanovništva prethodno zaposlenog u općini dnevno

migrirao u Zagreb i Varaždin.

Karakteristike demografski starog stanovništva i vrlo malog broja mladog stanovništva

u postsocijalističkom razdoblju onemogućuju značajniji poticaj „iznutra“ te su lokalne

inicijative uglavnom ograničene na kulturne i sportske manifestacije. Ekonomsko

nazadovanje traje sve do kraja dvijetisućitih, kada završava stečajni postupak dotada najveće

Zlatar-Bistričke tvrtke „Elcon“ pred Trgovačkim sudom. Po završetku procesa rješavaju se

pravna pitanja povezana uz dugove i vlasništvo nad zemljom, te inicijativom lokalne

samouprave, pokušava se ponovno pokrenuti gospodarstvo temeljeno na sličnim postavkama

kao i ono prije 1991, koristeći dobar prometni položaj te donekle sačuvanu infrastrukturu iz

socijalističkog razdoblja. Osniva se gospodarska zona u kojoj mjesto pronalazi tvrtka

„Boxmark“ koja je u stečajnom postupku postala i vlasnikom propalog „Elcona“. Tvrtka se

bavi proizvodnjom kožnih presvlaka. Tip industrije sličan je onom koji je postojao i u

socijalističkom sustavu, međunarodno jaka tvrtka koja ne izvozi na domaće, već na

međunarodno tržište i zapošljava veći broj radnika. S obzirom na veliki broj zaposlenih u

radno-intenzivnoj industriji Krapinsko-zagorske županije prije 1991 (posebice u tekstilnoj i

kožarskoj industriji) te potpunom kolapsu takve industrije u uvjetima tranzicije, veliki dio

nezaposlenog stanovništva našao je posao kod novog poslodavca bez potrebe za većim

uvozom radne snage. S obzirom ne nepovoljne demografske pokazatelje i relativno manju

količinu nezaposlenih ljudi s obzirom na kapacitete proizvođača, u Zlatar Bistricu danas opet

dnevno migrira određeni broj radnika iz šire okolice. Otvaranjem pogona „Boxmarka“

također je ponovno zabilježen pad zaposlenih u poljoprivredi koji je prema popisu 2011.

znatno ispod regionalnog, ali i nacionalnog prosjeka.

Kod daljnjeg ulaganja i razvoja općine u intervjuu se navodi relativno mali broj stanovnika i

manja površina općine kao jedan od problema korištenja predpristupnih fondova EU s

obzirom da takvi projekti zahtijevaju veliko učešće lokalne zajednice i tek kasniji povrat

novca. Tako da se ističe suradnja s regionalnom samoupravom i državnom upravom te s

privatnim investitorima kao glavni motor razvoja općine.

Tijekom 2011. osnovan je i LAG koji danas okuplja veći broj općina iz dvije županije i

najveći je LAG u Hrvatskoj. Na projektnim natječajima financirani su od nadležnih tijela

državne uprave te su do sad, prema intervjuu, uložili oko dva milijuna kuna u razne oblike

civilnog društva, ali i razvoj OPG-a. Jedan od strateških ciljeva LAG-a je i sudjelovanje u

projektu izgradnje žičare koja će spojiti Hrvatsko zagorje s Medvednicom. Takva nastojanja

usmjerena su prvenstveno u turizam i poljoprivredu, ali u intervjuu se i dalje ističe

gospodarstvo bazirano na industriji kao glavni motor razvoja općine. U slučaju Zlatar-Bistrice

novi gospodarski zamah može se smatrati „reinterpretacijom“ gospodarske ideje i strategije

naslijeđene iz socijalizma, bazirane na povoljnoj geografskoj lokaciji, dobroj prometnoj

povezanosti koje pogoduju velikoj industriji vezanoj uz gospodarsku zonu i orijentiranoj na

međunarodno tržište. Prema DERREG nalazima to je tipičan primjer „branch plant

economies“ ostvaren uz pomoć prvenstveno jedinice lokalne samouprave. Ulaganje u OPG-

ove i izgradnja velikog infrastrukturnog projekta zagorske žičare doprinosi diverzifikaciji

izvora prihoda za lokalnu zajednicu, što je svakako pozitivno. No u svjetlu demografskih

trendova, koji su usprkos boljoj ekonomskoj situaciji i dalje negativni, već se javlja problem

nedostatka zaposlenih. I neki drugi trendovi spomenuti u intervjuu, poput manjka djece u

osnovnoj školi (usprkos financiranju udžbenika i lokalnog prijevoza) upućuju na potrebu za

imigracijom mlađeg, vitalnog stanovništva. U ovom slučaju dobra prometna povezanost i

blizina većih gradova poput Varaždina i Zagreba te mogućnost dnevne migracije u Zlatar

Bistricu to pitanje ostavljaju otvorenim, s, u najbolju ruku, neizvjesnim izgledima.

REFERENCE:

Cvitanović, M. (2014): Promjena zemljišnog pokrova i načina korištenja zemljišta u

Krapinsko-zagorskoj županiji od 1978 do 2011., neobjavljena doktorska disertacija,

pohranjena u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici.

Spevec, D. (2009): Populacijski potencijal Krapinsko-zagorske županije, Hrvatski geografski

glasnik 71 (2): 43-63.

Wertheimer-Baletić, A. (1999): Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb

Državni zavod za statistiku, www.dzs.hr

PRILOG

Intervju s g. Žarkom Miholićem, načelnikom općine Zlatar Bistrica, osnivačem i

predsjednikom LAG-a „Zeleni bregi“ i vlasnikom OPG-a

22. rujna 2015., Zlatar-Bistrica

Žarko Miholić,općinski načelnik, vlasnik OPG-a, osnivač i predsjednik LAG-a; Zlatar

Bistrica

1. Glavni razvojni resursi općine do 1990. (tla, šume, položaj…)?

Bivša općina ZB kao cjelina iz koje su administrativnim promjenama devedesetih, iz nje su

tada nastale sve ove okolne općine. Zlatar Bistrica je bila jedna od najvećih općina u

Hrvatskoj. Bila je jedan od najvećih izvoznika u Hrvatskoj. Zašto? Zbog toga što se nalazi u

jednom području koje je izrazito dobro prometno povezano i čitav je ovaj bazen zapošljavanja

tu gravitirao prema ovdje.

Osnovni motor razvojni je bila industrija, isključivo industrija. Nekoliko firmi u sklopu

tadašnje općine, ali ovdje gdje smo danas, to je bio tadašnji Elcon koji je bio jedan od

najvećih izvoznika u tadašnjoj Hrvatskoj, čini mi se u tri ili četiri najveća izvoznika u

tadašnjoj Jugoslaviji, a bavio se izradom kabelskih setova za autoindustriju, za Peugeot, a

ovdje oko nas tu – Konjščina i Zlatar je bila isključivo metaloprerađivačka industrija. To je ta

priča. U općini do 1990. godine, ustvari do 1993., manji, ali manji dio se bavio

poljoprivredom. Veliki dio njih je ustvari radio u firmana, a onda nekako poslijepodne radio

je za sebe, ali tržišna poljoprivreda nije ovdje bila razvijena. Bila je ranijih godina nešto oko

mesne industrije, to je bilo „Sljeme“, svašta je bilo oko toga, ali taj poljoprivredni dio nije bio

toliko intenzivan i nije bio toliko prepoznatljiv. Uglavnom je sve to bilo na granici, za sebe, a

nešto viška eventualno za prodaju. Težište je bilo…. Ljudi su bili zaposleni u tih nekoliko

firmi koje su bile dosta jake, posebno Elcon.

Od devedesete do devedeset treće se ta priča drastično mijenja, kroz privatizaciju je sve to

otišlo s milim bogom tako da su se te firme postepeno gasile jedna za drugom. Tadašnja

općina Zlatar Bistrica ostala je praktički na ničemu, ništa nije ostalo tu, nešto sitno

poduzetnika koji su se uglavnom bavili preradom drva i izradom drvenih proizvoda, ali ne

nešto značajno, to su jednostavni proizvodi od parketa, lamperije… Nije tu bilo neke složenije

proizvodnje. Glavni tadašnji pokretač i firma koja je imala plaće iznad prosjeka tada i

Hrvatske je otišla u stečaj i tih godina, negdje do '97 je taj Elcon egzistirao s nekakvih 1000

do 1100 zaposlenih, ali je sve niže padao dok se nije ugasio. Ta agonija stečajnog dužnika

koji je ostao i općini dužan negdje 30% proračuna trajala je dosta dugo, praktički 10 godina

gdje nije bilo prevelikog interesa, a trebalo je riješiti i puno imovinsko-pravnih odnosa. Tako

da osim ovih sitnih poduzetnika koji su zapošljavali 10-15 ljudi, ništa u tom dijelu nije bilo…

nikakvog potencijala za daljnje zapošljavanje. U poljoprivredi se ništa posebno nije dešavalo

kao ni prije, nikakvih pomaka nije bilo. Jedino što je došlo do jedne veće ekspanzije… izrade

farmi za tov polića, ali tu se radi o pojedinačnoj obiteljskoj akciji, ništa posebno značajno i

nikakav poseban doprinos proračunu i razvoju. Općina praktički do 2008 tavorila nigdje.

Jedan dio ljudi je našao posao unutar Zagreba. To cijelo područje ne gravitira, osim Zagreba i

vrlo malo prema Varaždinu onaj istočniji dio… Krapina ništa bolje industrijski, tamo je

prevladavala tekstilna industrija koja ima vrlo mala primanja, i ta se industrija smanjila,

gotovo na ništa… tako da je najveći teret zapošljavanja u tom periodu podnio grad Zagreb. S

obzirom na tu dobru povezanost, sat i nešto sitno do Zagreba. Međutim, upravo 2009-2010

počele su se stvari značajnije mijenjati, neke karte su se otvorile jer smo uspjeli da se privede

kraju postupak za prodaju putem trgovačkog suda nekretnine stečajnog dužnika Elcona. To je

ustvari bio okidač za daljnji razvoj ne samo općine Zlatar Bistrica nego i ovog čitavog

prostora. Nažalost je ostalo tako danas da smo mi ustvari glavni pokretač gospodarstva ovdje,

a ovo sve oko nas… jedva diše ili ne diše. Nešto je bilo državnih firmi, „Končar“ i firme koje

su povezane s „Končarom“… one su se ugasile. Država se trudila sačuvati bar jezgru tih firmi

pa se za ovo ovdje i nije toliko brinula. Godine 2009 smo se uhvatili u koštac sa stečajnim

postupkom, da se kroz desetak dražbi promovira prvenstveno „Elcon“ tako da su ovdje

defilirali Amerikanci, Austrijanci, Nijemci… Mi smo kao općina financirali tu promidžbu.

Kroz to smo promovirali i gotove kapacitete koje imamo. Ali tu je bila situacija da postoje

područja gdje je proizvodnja jeftinija, na istoku, i nismo uspjeli. Ali smo napravili jednu

drugu stvar koja je bila korisna da smo kroz tu promociju gdje smo nudili gospodarsku zonu

koja je certificirana sa svim standardima EU, zainteresirali smo strateškog ulagača koji nije

strateški ulagač samo u županiji. To je Boxmark i on danas zapošljava oko 1100 ljudi.

2. Koliko tih radnika dolazi iz ovog kraja, a koliko putuje i odakle?

Ono što se nama desilo ovdje, s obzirom da smo stvarno dali velike poticaje, drugo, što smo

omogućili potporama i lobiranjem da su svi naši poduzetnici ostvarili nekakav vid potpore…

Desilo nam se to da imamo više radnih mjesta nego radno sposobnog stanovništva u općini.

Ne znam da li postoji neka općina u državi gdje smo s indeksa razvijenosti od 68% došli do

95% koji nam sad stvara problem kod nekih natječaja. Radno sposobno stanovništvo koje je

bilo zainteresirano uglavnom dolazi iz Zlatar Bistrice. Drugi, manji dio dolazi iz susjednog

kraja, općina koje gravitiraju Zlatar Bistrici, jedan manji dio dolazi iz drugih krajeva čitave

županije, imamo iz Klanjca i iz Kumrovca, a jedan dio čak i iz Zagreba, s obzirom da se radi

o specifičnoj proizvodnji. Mi smo ovim razvojem pomogli i našim susjedima koji nisu imali

takvu priliku ili nisu toliko ulagali. Mi smo u našu gospodarsku zonu uložili zbroj tri naša

proračuna, ali ona već sad sama sebe financira od prihoda, to je jedna lijepa priča.

3. Vi biste znači rekli da poljoprivreda prije devedesetih nije razvijena bila zato jer

jednostavno nije postojalo potrebe za poljoprivredom?

Da… Svi su uvijek radili u industriji.

A što se tiče turizma? Je li postojao izletnički turizam, ili neki smještajni kapaciteti, bilo

što?

Marija Bistrica je u blizini, ali mi smo nekakav tranzit ovdje. Ljeti je ovdje ponekad praktički

nemoguće preći cestu, ali to je sve samo u tranzitu do Marije Bistrice, nema potrebe za

smještajnim kapacitetima. Tako da mi nešto značajno od turizma nemamo. Imamo neke

objekte koji su zaštićeni, kao kapela sv. Lovre, imamo i mali zoološki vrt u privatnom OPG-u

pa onda preko turističke zajednice dolaze ponekad posjetitelji na putu u Mariju Bistricu, ali

niša posebno.

Je li rad u inozemstvu bio važan?

Postojao je, ali nije bio toliko važan, jer je naš narod i ovdje u bivšoj općini imao veliku

ponudu radnih mjesta. Osim toga radilo se o industriji koja je u svojoj branši imala vrlo

pristojne plaće. Više je išlo ljudi iz ovih „ruralnijih“ područja koja nas okružuju, to su

Mihovljan, Mače, Hrašćina, Budinšćina, tamo gdje nije bilo industrije. Ovdje kod nas

zanemarujući broj.

Koje biste vi demografske probleme prije devedesetih izdvojili kao karakteristične za

općinu Zlatar Bistrica?

Generalno je tada ono što je i danas problem. Iseljavanja je malo, to je zanemariv problem.

Što je kod nas problem, ali vjerujem i drugdje, problem su radna mjesta za visokoobrazovane

ljude. To je i osnovni uzrok odlaska, zbog toga što je sustav, i privatno vlasništvo, takav da

plaća rad, a ne diplomu. Boxmark ovdje ima jako puno poslova koje rade mladi srednje

stručne spreme. Tu dolazi do odliva u Zagreb, ali zadnjih godina i dalje. Evo sad je jedan

mladi par otišao u Švicarsku za stalno. To je problem, a problem je sustav. Diplome su

potrebne za rad u državi i javnoj upravi, ali kod privatnika to nije potrebno. Njemu čak to nije

ni interes jer mora prijaviti čovjeka na visoku spremu. I mi imamo manje rođenih, prema

zadnjem popisu smanjili smo se za 10%. Broj djece je malen, nikako ne možemo spojiti prva

dva razreda djece, da imamo prva dva razreda, uvijek smo na nekakvoj granici. Bez obzira što

je u zadnje dvije godine u Zlatar Bistrici najveće zapošljavanje u Hrvatskoj… Imate kapitalne

investicije gdje dolazi predsjednik i gdje se uložilo 20 milijuna eura, ali tamo se na kraju

zaposli 15 ljudi, a kod nas je investicija zaposlila 1200 ljudi, mi smo jedini porast

zapošljavanja u županiji. Isto tako, ima dosta staračkih domaćinstava gdje su mlađi ljudi otišli

negdje drugdje, posebice u tih 15ak godina ničega. Ima zadnjih par godina i ljudi koji su

doselili od nekud. Tako da se počinje sad popunjavati Zlatar Bistrica. Jedan od problema kod

nas na kojem radimo intenzivno je taj da nemamo centar. Bistrica do devedesete nije imala

crkvu. Nije imala tu tradiciju, mi ustvari imamo križanje dvije državne ceste, pa sad oko toga

radimo centar.

S obzirom na to gospodarsko mrtvilo, dio ljudi je bio prisiljen otići, a dio koji nije mogao bio

je prisiljen ostati. Zadnje dvije godine ipak ima novih ljudi u Zlatar Bistrici. To je taj razvoj

gospodarstva koji počinje privlačiti ljude, mi i izvozimo, ali ostaje problem radnih mjesta za

visokoobrazovane, a takvih radnih mjesta u ruralnim područjima baš i nema.

Spomenuli ste izvoz, je li on više vezan za Hrvatsku ili inozemstvo?

Van, unutar EU. Boxmark je treći proizvođač u Europi. Onda elektromotori, vlasnik je

Austrijanac, tu se rade i dijelovi za američku vojsku, dijelovi za vjetro-elektrane, to sve ide u

izvoz. Tu je i tvornica za proizvodnju jaja u prahu, ljevaonice koje rade za BMW.

Kad je sva industrija zamrla od 90 do 2007, što je tad ljudima bio izvor zarada

Ja sam krajem 2009. osnovao „Mali plac“ da bi ljudima koji imaju OPG dali badava prostor

da tu nešto prodaju jer nisu imali gdje raditi. Subotom i nedjeljom tu je bila gužva. Sve i sva

se prodavalo, tad su svi imali OPG dok se nisu morali doprinosi plaćati. Proizvodilo se doma i

prodavalo se okolo kao nadopuna budžeta. Tu su i bila primanja sa zavoda za zapošljavanje.

Međutim, kad je krenuo Boxmark, Mali plac vam je sad prazan. Jednom ili dvaput na mjesec.

I to uglavnom ljudi koji rade u Boxmarku, pa su im ostali plastenici.

Infrastruktura komunalna nekad i danas?

Neki veći zahvati komunalni su tek u zadnje tri godine. U prostornom planu skidali smo

zaštitu koja je sprječavala gradnju. To su atraktivna područja uz vinograde, ali nije se smjelo

graditi. Onda smo to uspjeli skinuti kroz izmjene planova. Ovaj mjesec je gotova javna

rasvjeta, čak i u okolna nerentabilna područja postavljamo solarnu javnu rasvjetu. U dijelu

vodoopskrbe tek se odnedavno značajno ulaže. I u samom centru tek sad se ulaže kvalitetno u

suradnji s Hrvatskim vodama. Cijeli glavni vod se mijenjao. S time smo stvorili maksimalne

uvjete za općinu. 99% gotovo je i asfaltiranje cesta. Sljedeća investicija je prečistač, jedan od

tri u županiji, to je preko španjolske vlade. Taj kolektorski sustav će se vezivati i na susjedne

općine radi konfiguracije zemljišta. Tu je i elektrifikacija gospodarske zone, tu je pogon

Elektre, a gradi se i brza cesta. Uspjeli smo stvoriti energetski prsten, tamo je i TE Jertovec,

mi ne možemo ostati bez struje, a to je važno budućim ulagačima u gospodarsku zonu jer

garantiramo stalnu opskrbu strujom. Tu je izgrađena i najveća solarna elektrana u Hrvatskoj, 2

Mv. Po kilovatu se i dio uplaćuje i općinski proračun. To je moj interes, da se proračun puni,

imamo tu i vrtić. Jako puno prostora se legaliziralo, 99% zahtjeva za legalizaciju smo ispunili.

Sad i kad dođe brza cesta… To su bitni infrastrukturni radovi. Ide i rekonstrukcija pruge.

Želimo biti prihvatljivi, pola sata od Zagreba, jer industrija iz Zagreba mora van! A gdje mu

je najprihvatljivije – prije iz Zg u Zlatar Bistricu nego iz Dubrave u Črnomerec.

Administrativne promjene 1992 – je li to utjecalo na razvoj općine, pozitivno ili

negativno?

Kad gledamo danas, općina ZB je profitirala jer sa svojim proračunom može uzdržavati sama

sebe i napredovati. Ono bez čeg je ostala nije ju oštetilo. Oštećeni su drugi jer su ostali bez

ičega. Ljudi koji rade ovdje su iz drugih općina, njihove općine nemaju puno koristi od toga.

Velik dio ljudi koji su bili u staroj općini ZB sad su u neobranom grožđu. Evo pogledajmo

grad Zlatar, on samo što nije umro. Konjščina, Budinšćina, Golubovec, to su općine koje

nemaju ni jednu firmu. To se presložilo nakon 1992 i oni su svi puno izgubili. Ja mislim da

ovdje živimo iznad standarda okolnih općina. Preustroj je tada napravljen s dobrom namjerom

ali teško je opstati. A što će se desiti kad te manje općine… ili će se pripojiti nekome ili će biti

na volonterskoj bazi… Plaća je veliko opterećenje. Ne znam što bi se desilo kad bi se općini

ZB pripojile općine druge, koliko bi one doprinijele, a koliko bi uzele.

Suradnja sa županijom i državom?

Ja sam u sadašnjoj opciji vlasti, ali dio sam radio i kad je druga opcija bila na vlasti. Ali

svakodnevno nije bilo problema. Teško je bilo kome odbiti kvalitetan projekt, to je vrlo jasno.

Treba imati stručan tim. Županija je tu u podršci jer je to i njezin interes. U početku je možda

bilo problema jer je to bio početak demokracije pa se gledalo iz koje si političke opcije, ali

svega toga je sve manje. Okolne općine su drugačijih političkih opcija, ali nije se osjećala

protekcija. I što se tiče Ministarstva, to je bilo pravedno. Ulaskom u EU su se neke stvari na

sreću izgubile, ili se barem smanjile. Sistem administrativnih provjera, to je to gdje uopće nije

bitno koje si političke opcije. I za HDZ-ove vlasti mi smo dobivali projekte i certificirali

gospodarsku zonu. Nije bilo problema.

Utjecaj fondova EU na razvoj općine?

Utjecalo je to dosta na razvoj općine. Ta priča ipak ide sve teže jer su uvjeti za fondove veliko

vlastito učešće ili kompletno financiranje pa povrat sredstava. Često ne možemo ispuniti

osnovni uvjet, financirati 30% i onda čekati povrat novca. Za dizanje kredita moram tražiti

suglasnost vlade, sve se to teško servisira. Postoji i pravna nesigurnost oko ulaganja novca, a

nesigurnost i oko općina i gradova, izmjene poreznog zakona. Teško je ući u kreditnu obvezu

kad ne znaš kako će se mijenjati porez i kamate. To je veliki problem. A ono što županija i

udruge gradova sad traže, kompletnu veću fiskalnu decentralizaciju. Od onog što ide u

državnu riznicu općina dobije 10% i ja ne mogu kontrolirati, ja ne mogu znati koliko je meni

država dužna isplatiti sredstava jer ne postoji takav zakon. Koliko dobijem, dobijem. Općine

koje nemaju sredstava ne mogu ni hladni pogon održavati, dok ove neke koje su na srednjoj

razini poput ZB mi možemo na razvoj utjecati. Posebno ako se manje općine priklone većima.

Treba se izdvajanje iz riznice povećati na 15-20%. Jer ako ostane na ovoj razini financiranja,

a manje općine se priklone većima, radit će se tako da se prvo ove bolje namire, a onda će što

ostane davati ovim manjima. Veći gradovi mogu izdvojiti milijun kuna iz proračuna za

projekt, a ZB može 100 tisuća financirati, a svi projekti traže puno više od toga.

LAG-ovi

Ja sam taj nesretni inicijator LAG-a. Prvo smo krenuli s tri općine, pa onda sedam, pa 11. Sad

je druga godina tog LAG-a, ja sam predsjednik, i došli smo na 20 općina i time smo postali

najveći LAG u Hrvatskoj. Postavili smo sustav prema LEADER mreži kako se to traži.

Otvorili smo ured i imamo dva uposlenika. Mi smo počeli u sustavu, kako smo rasli, u startu

smo postavili prvo da politika ne igra ulogu, iako u LAG-u prevladava opcija koja politički

nije moja. Ali našli smo zajednički interes, da bi smo samo prošle godine izvukli dva milijuna

kuna za sve oblike civilnog društva, jer to je ustvari temelj LAG-a. Taj novac se uglavnom

ulaže u OPG, poljoprivreda. Veliki dio udruga se pojavio u dijelu kulture i sporta. Dosta

projekata je rađeno s OŠ i vrtićima. Podržali smo i neke manifestacije koje organiziraju

općine i gradovi, ali smo utvrdili i neke zajedničke projekte od interesa za čitavo područje

LAG-a. Sad smo trenutno u sustavu za mjeru 19 podmjeru 19 1 gdje smo ostvarili

maksimalni broj bodova i prije par dana dobili maksimalnih 100 tisuća eura za izradu

strategije LAG-a koja je osnovni uvjet da se možemo aplicirati na mjeru 19 2 za koju imamo

velike šanse da dobijemo.

Kako vidite općinu za 15 godina?

Budućnost ove općine? Ona je zbog svog strateškog položaja i dobre prometne povezanosti

oduvijek bila vezana uz gospodarstvo. Poljoprivreda na razini rekreacije, uzgoja grožđa kao

hobi, ali temelj je gospodarstvo. Mi imamo još pet hektara zemljišta slobodnog prostora u

gospodarskoj zoni, slobodno a infrastrukturno opremljeno. Ta gospodarska zona nije teret

proračuna nego upravo suprotno. To je fokus. Još sam za LAG htio reći, toliko smo

prepoznati da su nam se pridružile općine Bistra i Jakovlje, iz Zagrebačke županije. Mi ćemo

općinu Bistra podržati u projektu izrade žičare Bistra – Sljeme s obzirom na Kraljicu. Prije

tjedan dana napravili smo pismo namjere s gradom Zelina i općinom Bedenica, oni žele k

nama u taj razvojni projekt, dodirujemo se preko M. Bistrice. S tim mjerama iz 19 2 koji

očekujemo na proljeće, to će biti još jedan značajan doprinos razvoju i OPG-a, udruge, nešto

možemo i u trgovačka društva dati, to je doprinos razvoju gospodarstva jer ovo je veliki i

široki prostor, a nije toliko velika koncentracija stanovništva.