sud bosne i hercegovine · 2016-02-25 · 27.12.2007.godine, potvrđene dana 04.01.2008.godine,...
TRANSCRIPT
SUD BOSNE I HERCEGOVINE СУД БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ
SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Broj : X-KR-07/394 Datum: Objavljena 12. Juna 2009. godine Otpremljena 14. Septembra 2009. godine
Sudeće vijeće: Sudija Darko Samardžić, predsjednik vijeća Sudija Davorin Jukić Sudija Patricia Whalen
TUŽILAŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE PROTIV
NOVAKA ĐUKIĆA
PRVOSTEPENA PRESUDA
Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine : Mirsad Strika Branioci optuženog : Nebojša Pantić Milenko Ljubojević
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
SADRŽAJ
Presuda……………………………………………………………………………………. 1
I. Historijat Postupka…………………………………………………………………….. 7
A. Optuženje; PotvrdaOptužnice; Ročište o izjanjenju o krivnji……………… 7
B. Izvedeni dokazi……………………………………………………………………7
1. Dokazi Tužilaštva BiH ………………………………………...…………….. 7
2. Dokazi odbrane……………………………………………………………….. 13
3. Dokazi Suda……………………………………………………………………13
C. Procesne odluke Suda: Odluka o prihvatanju kao dokazanih činjenica utvrđenih od strane MKSJ……………………………………………………… 14
D. Završne riječi…………………………………………………………………….. 18
1. Tužilaštvo BiH………………………………………………………………… 18
2. Odbrana……………………………………………………………………….. 22
3. Optuženi……………………………………………………………………….. 26
4. Oštećeni………………………………………………………………………... 30
II. Opšta Razmatranja…………………………………………………………………… 32
A. Kategorije dokaza………………………………………………………………...32
B. Opšta razmatranja dokaza ……………………………………………………… 32
C. Opšta razmatranja u vezi sa ocjenom dokaza …………………………………. 35
D. Dokazi van razumne sumnje putem posrednih dokaza……………………….. 35
E. Prigovori na dokaze ………………………………………………………………37
III. Primjenjjivi Zakon…………………………………………………………………… 39
A. Primjenjivost Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ……………………….. 39
B. Ratni zločin protiv civilnog stanovništva ……………………………………… 43
1. Opšti elementi ……………………………………………………………….. 46
a. Djelo mora biti počinjeno suprotno pravilima međunarodnog prava u vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije ……………………………… 47
b. Kršenje mora biti počinjeno u vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije..50
c. Djelo počinioca mora biti povezano sa ratom, oružanim sukobom ili okupacijom …………………………………………………………………. 52
d. Optuženi mora narediti ili počiniti djelo ………………………………….. 52
2. Konkretna krivična djela……………………………………………………. 53
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
ii
a. Napad na civile …………………………………………………………… 53
b. Neselektivni napadi ………………………………………………………. 55
C. Individualna krivična odgovornost …………………………………………….. 57
IV. Opšta Činjenična Utvrđenja ………………………………………………………... 59
A. Situacija u Tuzli i na širem području Tuzle prije događaja navedenih u optužnici ….………………………………………………………………………. 59
1. Grad Tuzla …………………………………………………………………… 59
2. Ratne aktivnosti u Tuzli i širem području Tuzle ………………………….. 60
3. Situacija na dan 25. maj 1995.g.……………………………………………... 61
B. Optuženi …………………………………………………………………………. 63
C. Organizacija i naoružanje Taktičke grupe Ozren ……………………………. 64
1. Organizacija Prvog krajiškog korpusa VRS do voda topova 130 mm na Panjiku ………………………………………………………….. 64
2. Nadležnost nad artiljerijom …………………………………………………. 66
D. Komandna struktura i funkcionisanje Taktičke grupe Ozren ………………. 67
1. Lanac komandovanja………………………………………………………… 67
2. Izdavanje naredbi…………………………………………………………….. 68
3. Ciljevi………………………………………………………………………….. 70
4. Struktura izvještavanja ……………………………………………………... 72
5. Zaključci………………………………………………………………………. 74
V. Činjenični i Pravni Zaključci………………………………………………………… 75
A. Tačka 1: Granatiranje 25.05.1995. godine……………………………………... 75
1. Cinjenični zaključci…………………………………………………………... 75
a. Da li se događaj desio?…………………………………………………….. 75
i. Opis događaja Kapija uveče 25.05.1995. godine ……………………… 75
ii. Žrtve i materijalna šteta ………………………………………………. 76
iii. Zaključak: Tuzla je granatirana/ došlo je do eksplozije ……………... 77
b. Kako se događaj desio?…………………………………………………… 77
i. Uvod …………………………………………………………………… 77
ii. Prigovori odbrane optuženog na zakonitost nalaza i mišljenja vještaka Berke Zečevića ………………………………………………. 78
iii. Vrsta oružja koje je prouzrokovalo štetu : nalazi vještaka…………... 79
a) Berko Zečević……………………………………………………… 79
b) Vještak Vlada Kostić……………………………………………… 80
c) Karakteristike topa 130 mm ………………………………………. 81
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
iii
d) Zaključak vijeća u vezi sa identifikacijom kalibra i tipa projektila i efektima projektila ……………………………………. 82
iv. Pravac doleta projektila-oprečni nalazi vještaka ……………………... 83
a) Krater i mjesto eksplozije …………………………………………. 83
1) Vještak Berko Zečević………………………………………… 84
2) Vještak Vlada Kostić………………………………………….. 84
b) Upadni ugao projektila ……………………………………………. 86
1) Vještak Berko Zečević………………………………………… 86
2) Vještak Vlada Kostić………………………………………….. 86
c) Zaključak vijeća o pravcu doleta projektila ………………………. 87
v. Udaljenost od mjesta ispaljenja do mjesta eksplozije ………………… 89
a) Vještak Berko Zečević……………………………………………... 89
b) Vještak Vlada Kostić……………………………………………… 90
c) Zaključak vijeća o udaljenosti od mjesta ispaljenja do mjesta eksplozije ………………………………………………………….. 90
vi. Zaključak vijeća u vezi odluke o prihvatanju nalaza i mišljenja vještaka i drugih dokaza u vezi sa pitanjem kako se događaj desio …………... 92
c. Ko je odgovoran za taj događaj …………………………………………… 94
i. Samovoljno ili neovlašteno otvaranje vatre? ………………………… 94
ii. Naredba od strane nadređenog u skladu sa jasnim vertikalnim lancem komandovanja…………………………………………………………. 98
iii. Sažetak činjeničnih zaključaka ……………………………………….. 101
2. Pravni zaključci ……………………………………………………………… 102
a. Dokazi o tome da je izvršen ratni zločin protiv civilnog stanovništva (vidi III.B.2.)…………………………………………… ………………… 103
b. Dokazi koji potkrepljuju individualnu krivičnu odgovornost optuženog za naređivanje (vidi III.C.)………………………………………………… 110
c. Sažetak pravnih zaključaka ……………………………………………...... 112
B. Tačka 2: Granatiranje 28.05.1995. godine……………………………………… 113
Da li se događaj desio? …………………………………………………………... 113
VI. Kazna ………………………………………………………………………………… 117
A. Kazna koja je neophodna i srazmjerna težini krivičnog djela……………….. 117
1. Izrečena kazna mora biti neophodna i srazmjerna jačini opasnosti za zaštićena lica i vrijednosti (član 2. KZ BiH) ……………………………………………. 117
2. Kazna mora biti srazmjerna ovom stepenu patnje, te mora biti dostatna kako bi utjecala na druge da ne čine slična krivična djela u budućnosti
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
iv
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
v
(čl. 6. i 39. KZ BiH)……………………………………………………………. 118
3. Kazna mora odražavati društvenu osudu ponašanja optuženog
(član 39. KZBiH) ………………………………………………………………118
4. Kazna mora biti neophodna i srazmjerna edukativnoj svrsi zakona, a to je da lica budu upoznata sa rizikom počinjenja zločina, te pravdom koja se ostvaruje kažnjavanjem zločinaca (član 39. KZ BiH).………………………… 118
B. Sankcija ili izrečena kazna mora biti neophodna i srazmjerna individualnompočiniocu ………………………………………………………... 119
C. Optuženi …………………………………………………………………………. 120
1. Stepen odgovornosti………………………………………………………….. 120
2. Držanje i lične prilike optuženog……………………………………………. 120
a. Prije počinjenja krivičnog djela …………………………………………… 120
b. Okolnosti krivičnog djela …………………………………………………. 120
c. Okolnosti nakon tog vremena ……………………………………………... 121
d. Držanje u toku postupka …………………………………………………... 121
3. Motiv…………………………………………………………………………... 122
4. Karakter optuženog………………………………………………………….. 122
5. Ublažavanje kazne po zakonu……………………………………………….. 122
6. Odvraćanje i društvena rehabilitacija……………………………………….122
7. Zaključak……………………………………………………………………... 122
VII. Odluka o Troškovima o Imovinsko Pravnom Zahtjevu………………………… 124
X-KR- 07/394
Sarajevo, 12.06.2009. godine
U IME BOSNE I HERCEGOVINE!
Sud Bosne i Hercegovine, Odjel I za ratne zločine, u vijeću sastavljenom od sudija Darka
Samardžića, kao predsjednika vijeća, Davorina Jukića i Patricia-e Whalen kao članova
vijeća, uz sudjelovanje pravne saradnice Emire Hodžić, u svojstvu zapisničara, u krivičnom
predmetu protiv optuženog Novaka Đukića, optuženog zbog krivičnog djela ratnog zločina
protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke a) i b) Krivičnog zakona Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: KZ BiH), a sve u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH,
odlučujući o optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj KT-RZ 169/07 od
27.12.2007.godine, potvrđene dana 04.01.2008.godine, izmjenjene dana 31.03.2009. godine
nakon održanog glavnog pretresa, u prisutnosti optuženog Novaka Đukića i njegovih
branilaca, advokata Nebojše Pantića i Milenka Ljubojevića, te tužioca Tužilaštva Bosne i
Hercegovine Mirsada Strike, dana 10.06.2009.godine, donio je, a dana 12.06.2009. godine
javno objavio slijedeću:
P R E S U D U
OPTUŽENI:
NOVAK ĐUKIĆ, sin Đurada i majke Bjelice, rođene Ćurković, rođen 10.04.1955.godine u
mjestu Donjim Kolima, općina Banja Luka, nastanjen u ulici Voždovačka broj 6 u Banja
Luci, Srbin, državljanin BiH i SRJ, JMBG 1004955500694, general u penziji, oženjen, otac
dvoje punoljetne djece, pismen, sa završenom Vojnom akademijom, vojsku nije služio, jer je
bio profesionalno vojno lice, odlikovan Karađorđevom zvijezdom trećeg reda, nalazi se u
pritvorskoj jedinici KPZ Kula, Istočno Sarajevo, po rješenju o određivanju pritvora Suda
BiH broj X-KRN-07/394 od 08.11.2007. godine,
Na osnovu odredbe člana 285 stav 1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u
daljem tekstu: ZKP BiH)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
1
KRIV JE
Što je:
Za vrijeme ratnog stanja i oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini, suprotno pravilima
međunarodnog humanitarnog prava i to odredbama člana 3. IV Ženevske konvencije o zaštiti
civilnih lica za vrijeme rata od 12. avgusta 1949. godine, člana 51. Dopunskog protokola I uz
Ženevske konvencije od 12. avgusta 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih
sukoba i odredbi člana 13. Dopunskog protokola II uz Ženevske konvencije od 12. avgusta 1949.
godine o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba, u svojstvu komandanta Taktičke grupe
Ozren Vojske Republike Srpske (TG Ozren VRS):
Dana 25.05.1995. godine naredio artiljerijskom vodu, koji mu je bio potčinjen, a koji je bio
lociran na planini Ozren, općina Petrovo - širi rejon sela Panjik, da iz topova M 46 - kalibra 130
mm, granatira grad Tuzlu, koja je Rezolucijom Ujedinjenih naroda broj 824 od 06.05.1993.
godine proglašena Zaštićenom zonom Ujedinjenih naroda, te su pripadnici artiljerijskog voda i
izvršili tu naredbu ispalivši više artiljerijskih projektila na grad Tuzlu, od kojih je jedan
artiljerijski projektil tipa OF-482 u 20,55 sati pogodio uži lokalitet centra grada zvani „Kapija“,
koji se nalazi na trgu koji tvore ulice Majevička, Božidara Adžije, dr. Mujbegovića, Partizanska,
Maršala Tita i Nikole Tesle, usljed čije eksplozije su smrtno stradali:
1. Abo Ismail Suzan (rođ. 03.05.1980.), 2. Ahmetašević Edina (rođ. 11.12.1974.), 3. Alagić Elvis (rođ. 01.09.1977.), 4. Alispahić Admir (rođ. 15.03.1971.), 5. Atiković Lejla (rođ. 09.06.1980.), 6. Bakalović Asmir (rođ. 04.08.1975.), 7. Beganović Adnan (rođ. 21.05.1979.), 8. Bojkić Damir (rođ. 01.06.1967.), 9. Borić Indira (rođ. 06.09.1958.), 10. Bošnjaković Ilvana (rođ. 18.06.1977.), 11. Brguljak Elma (rođ. 25.07.1975.), 12. Bučuk Lejla (rođ. 04.06.1978.), 13. Čajić Sanja (rođ. 01.08.1977.), 14. Čaušević Selma (rođ. 19.06.1977.), 15. Čekić Amir (rođ. 17.01.1974.), 16. Ćerimović Almasa (rođ. 19.11.1975.), 17. Čirak Samir (rođ. 20.01.1977.),
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
2
18. Dedić Zada (rođ. 17.12.1974.), 19. Djedović Razija (rođ. 12.07.1975.), 20. Đapo Amir (rođ. 22.03.1975.), 21. Đušić Suzana (rođ. 12.02.1981.), 22. Đuzel Amir (rođ. 20.01.1968.), 23. Fatušić Muris (rođ. 30.04.1980.), 24. Hadžić Ago (rođ. 26.06.1975.), 25. Hakić Hamdija (rođ. 02.02.1947.), 26. Hasanović Senad (rođ. 09.03.1969.), 27. Hasičić Šemsa (rođ. 14.05.1975.), 28. Hidanović Alem (rođ. 13.12.1975.), 29. Hodžić Nedim (rođ. 09.10.1964.), 30. Hrustanović Hasan ( rođ. 20.01.1970.), 31. Hujdurović Adnan (rođ. 06.04.1977.), 32. Hurić Elvira (rođ. 31.12.1978.), 33. Jahić Almir (rođ. 02.04.1977.), 34. Jezidžić - Stojčić Jelena (rođ. 18.05.1951.), 35. Jogunčić Azur (rođ. 29.10.1973.), 36. Kalesić Sandro (rođ. 26.12.1992.), 37. Kantor Franc (rođ. 25.04.1971.), 38. Kurbašić Damir (rođ. 10.02.1975.), 39. Kurbegović Vanja (rođ. 05.11.1977.), 40. Kurtalić Vesna (rođ. 27.12.1979.), 41. Marinović Pera (rođ. 22.03.1958.), 42. Marković Nenad (rođ. 02.05.1976.), 43. Mehanović Sulejman (rođ. 20.05.1967.), 44. Mehinović Amira (rođ. 04.02.1974.), 45. Mehmedović Edin (rođ. 26.09.1975.), 46. Memić Edisa (rođ. 29.06.1976.), 47. Milić Adrijana (rođ. 03.03.1978.), 48. Mujabašić Edin (rođ. 25.07.1973.), 49. Mujanović Nešet (rođ. 27.11.1974.), 50. Mujić Samir (rođ. 05.08.1966.), 51. Murselović Elvir (rođ. 20.01.1972.), 52. Mustačević Šaban (rođ. 25.03.1966.), 53. Ninić Dijana (rođ. 10.08.1975.), 54. Nuhanović Selma (rođ. 13.09.1977.), 55. Okanović Indira (rođ. 11.03.1980.), 56. Ponjavić Rusmir (rođ. 17.08.1974.), 57. Rahmani Raif (rođ. 01.08.1972.), 58. Ramić Fahrudin (rođ. 02.04.1961.), 59. Rekić Nedim (rođ. 10.06.1967.), 60. Rosić Jasminko (rođ. 14.09.1962.), 61. Salamović Senahid (rođ. 16.11.1969.), 62. Sarajlić Edhem (rođ. 06.01.1975.), 63. Sarajlić Jasminka (rođ. 29.06.1971.), 64. Slijepčević Asim (rođ. 23.05.1975.), 65. Stjepanović Savo (rođ. 23.03.1970.), 66. Šišić Armin (rođ. 19.11.1975.), 67. Šišić Nihad (rođ. 26.06.1975.),
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
3
68. Tadić Ilinka (rođ. 17.06.1942.), 69. Vantić Azur (rođ. 13.11.1975.), 70. Vuković Mustafa (rođ. 01.05.1972.), 71. Zaimović Adnan (rođ. 07.09.1967.),
a teške tjelesne povrede zadobili su: Aljukić Zijad, Aljić Nedžad, Avdić Alma, Alić Nihad, Babajić Nihad, Baraković Muhamed, Behlulović Demir, Borogovac Almir, Buzaljko Edin, Cipurković Sead, Čorsulić Samir, Ćilimković Mirza, Delić Almir, Dedić Anes, Đapo Samir, Gulamović Edin, Glogovac Ljubiša, Hadžiefendić Bahrudin, Hadžimehmedović Ajla, Hadžimehmedović Jasmin, Hadžiselimović Asim, Hajdarević Mirsad, Hajdarević Jasmin, Halilčević Ademir, Hasanović Safeta, Hodžić Edin, Husarkić Mehmed, Hurić Edin, Hurić Elsa, Husejnović Damir, Husejnefendić Samir, Ibraković Jasmina, Ikinić Admir, Imamović Miralem, Isić Muhamed, Jahijagić Almir, Jakubec Zoran, Jašarević Nevres, Kapetanović Azra, Ljaljić Alen, Ljaljić Šejla, Mahmutović Alis, Malhodžić Nedim, Marijanović Šimo, Mašić Nedžad, Medić Omer, Mehmedović Samir, Mekić Omer, Memić Fikret, Mišković Mirko, Mujačić Adnan, Mujčinović Zlatan, Mujkanović Damir, Mujkić Senada, Mulajusufović Senad, Mustajbašić Selma, Nečemer Davor, Nukić Edin, Nurkić Hajrija, Oprešić Adisa, Osmanović Damir, Pašalić Ramiz, Petrović Ivo, Pirić Adnan, Pirić Selma, Radojčić Nenad, Ramadanović Osman, Ramić Almir, Ravančić Zijad, Razić Jasmin, Sahitović Jasmina, Sakić Edin, Salkić Esad, Smajić Enver, Smajić Semir, Stojanović Tihomir, Suljetović Entaz, Suljetović Zlatan, Šečić Sanja, Šehmehmedović Sejfudin, Tadić Ivo, Talić Melita, Teparić Idriz, Tokić Krunoslav, Tucaković Damir, Zaimović Jasmina , Zoletić Adnan, Ahmetović Sanela, Altumbabić Denis, Baraković Alen, Baraković Hafija, Brkić Almir, Čačković Suada, Dajanović Jasmin, Divjan Zoran, Đulabić Goran, Habibović Estin, Imširović Jasenko, Kusturica Semir, Mehmedović Amel, Muratović Alma, Nakić Admir, Omerović Nedim, Ponjavić Amra, Sadiković Alema, Zonić Fahreta, dok su lake tjelesne povrede zadobili: Alić Almir, Alić Merima, Baraković Safeta, Begić Anes, Begunić Nedžad, Berbić Enes, Borić Majda, Bulić Almir, Čehajić Emir, Čustendil Feđa, Dajanović Azra, Duraković Mirel, Đug Hariz, Đug Mirza, Fazlović Mirza, Gavrić Ana, Hadžiefendić Benjamin, Hajdarhodžić Adnan, Hamzić Eldar, Hamzić Majda, Hasanović Mensur, Hodžić Amir, Hodžić Mensur, Huremović Nadir, Ikanović Amir, Imamović Mirsad, Isić Ahmed, Islamović Nermina, Jahić Admir, Jahić Ismail, Jovičić Radenko, Junuzagić Irmela,Kalesić Dino, Kalesić Irena, Kodžaga Emin, Kofrc Edin, Konić Jasmin, Kulenović Nahid, Kurtić Hasan, Međedović Fahrudin, Marić Borislav, Mehinagić Mevlida, Mešković Adnan, Mujanović Asmir, Musemić Emin, Musić Mirza, Nuhanović Almir, Numanović Asmir, Omerović Mirza, Pirić Damir, Rahmanović Amir, Rahmanović Fahrudin, Salkić Sadik, Sadiković Alema, Samardžić Enes,Sejdanić Muhamed, Simić Mirsad, Stojčević Anželika, Suljendić Elisa, Šećerbegović Selma, Šehić Admir,Šuvalić Admir,Tvica Edin, Zahirović Jasmina, Hasinović Zijada, Hurić Alma, Mariček Davor, Ikanović Admir i Zonić Hatidža.
Čime je počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.
stav 1. tačke a) i b), u vezi sa članom 180. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i
Hercegovine.
Stoga ga Vijeće Suda BiH na osnovu odredbe člana 285. ZKP-a BiH, uz primjenu članova.
39., 42., 48. KZ BIH
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
4
OS U Đ U J E
NA KAZNU DUGOTRAJNOG ZATVORA U TRAJANJU OD 25 (DVADESETPET)
GODINA
Optuženom se u skladu sa članom 56. stav 1. KZ BiH u izrečenu kaznu uračunava i vrijeme
koje je proveo u pritvoru po rješenju ovog Suda, počevši od 08.11.2007. godine.
Na osnovu člana 188. stav 4. ZKP BiH optuženi se oslobađa dužnosti da naknadi troškove
krivičnog postupka, i sudskog paušala.
Na osnovu člana 198. stav 2. ZKP BiH, svi oštećeni sa imovinsko pravnim zahtjevom
upućuju se na parnicu.
II
Na osnovu odredbe člana 284. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i
Hercegovine, optuženi Đukić Novak :
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
Da je :
Dana 28.05.1995. godine, u vremenu od 7,30 do 17,37 sati, naredio artiljerijskom vodu, koji mu
je bio potčinjen, a koji je bio lociran na planini Ozren, općina Petrovo, širi rejon sela Panjik, da
izvrši granatiranje grada Tuzle iz topova M 46 - kalibra 130 mm, te su pripadnici artiljerijskog
voda i izvršili naredbu tako što su devet artiljerijskih projektila ispalili na grad Tuzlu, od kojih
je:
a) projektil ispaljen u 7,30 sati pogodio autobusko stajalište u ul. Moše Pijade do
broja 6, usljed čije eksplozije je smrtno stradao Pekić Pejo iz Tuzle, a na trafici
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
5
„Univerzal promet“ Tuzla koja se nalazila na autobuskom stajalištu
prouzrokovana je materijalna šteta u iznosu od 7.033 KM,
b) projektil ispaljen u 7,35 sati, aktivirao se u ul. 16. Muslimanske brigade, usljed
čije eksplozije su Telarević Safet i Martinović Anto zadobili lake tjelesne
povrede,
c) projektil ispaljen u 7,37 sati, aktivirao se u ul. Muje Smajlovića do broja 7,
usljed čije eksplozije je na magacinu PP „La Campanela“ vl. Imamović Nijaza
iz Donjih Vukovija prouzrokovana materijalna šteta u iznosu od 15.384 KM, a
na objektu – Općinskoj baraci u krugu Aero kluba Tuzla prouzrokovana
materijalna šteta u iznosu od 24.397 KM,
d) projektil ispaljen u 7,38, sati, aktivirao se u ul. Rudolfa Vikića broj 3, na
pločniku južne strane garaže koja je u vlasništvu Ordagić Vehida, kojom
prilikom je Hurahović Almedina zadobila laku tjelesnu povredu, a na garaži je
prouzrokovana materijalna šteta,
e) projektil ispaljen u 8,30 sati, aktivirao se u ul. II Krajiške brigade na zemljanom
dijelu, te nije prouzrokovana materijalna šteta,
f) projektil ispaljen u 11,50 sati, aktivirao se u ul. Meme Suljetovića broj 57, na
krovu pomoćnog objekta kuće vlasnika Bakalović Rifata kojom prilikom je
prouzrokovana velika materijalna šteta,
g) projektili ispaljeni u periodu od 12,00 do 17,37 sati, aktivirali su u krugu
Livnice čelika Tuzla kada je na objektima Livnice prouzrokovana materijalna
šteta u iznosu od 158.090 KM.
Na osnovu člana 189. stav 1. ZKP BiH troškovi krivičnog postupka i paušala, vezani za
oslobađajući dio presude, padaju na teret budžetskih sredstava Suda.
Na osnovu člana 198. stav 3. ZKP BiH, svi oštećeni se imovinsko-pravnim zahtjevom
upućuju se na parnicu.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
6
O b r a z l o ž e nj e
I. HISTORIJAT POSTUPKA
A. OPTUŽENJE; POTVRDA OPTUŽNICE; ROČIŠTE O IZNAŠNJENJU O
KRIVINJI
1. Optužnicom Tužilaštva Bosne i Hercegovine, broj KT – RZ 169/07 od 27.12.2007.
godine, koja je izmjenjena dana 31.03.2009. godine optužen je Novak Đukić, zbog
postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog
stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke a) i b), u vezi sa članom 180. stav 1. Krivičnog
zakona Bosne i Hercegovine.
2. Po toj optužnici koja je potvrđena dana 04.01.2008. godine, optuženi Novak Đukić se
dana 14.01.2008. godine izjasnio da nije kriv za krivično djelo koje mu se optužnicom
stavlja na teret, nakon čega je spis dostavljen pretresnom vijeću.
3. Glavni pretres u ovom predmetu je počeo dana 11.03.2008. godine, a završen je dana
05.05.2009. godine. U toku dokaznog postupka izvedeni su dokazi tužilaštva, odbrane kao i
suda.
B. IZVEDENI DOKAZI
1. Dokazi Tužilaštva BiH :
4. Neposredno su saslušani sljedeći svjedoci : Vejzagić Nedžad, Jovanović Dragan, Vasiljević
Dragan, Marjanović Brano, Lazarević Zoran, Savić Mile, Vavan Vladimir, Mijatović Goran, Čolić Nenad,
Mrzić Goran, Đurić Milan, Slavko Stojanović, Babić Dragan, Čorsović Ljubiša, Mehmedović Amel, Chralef
Brantz, Ponjević Amra, Adnan Pirić, Dedić Anes, Đapo Samir, Tucaković Damir, Kapetanović Azra, Mitrović
Azra, Isić Ahmet, Hadžiefendić Bahrudin, Buzaljko Edin, Hadžiselimović Asim, Kalesić Dino, Rahmanović
Fahrudin, Mujačić Adnan, Grandić Marica, Huremović Nadir, Isić Vildana, Altumbabić Edin, Aliefendić
Adnan, Robert Andrejaš, Nišić Adis, Salih Brkić i Nijaz Vrabac, te su saslušani i vještaci, prof dr Berko
Zečević- vještak balističar i dr Vedo Tuco – vještak sudske medicine.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
7
5. Pored neposrednog saslušanja svjedoka i vještaka, tužilaštvo BiH je izvelo sljedeće
materijalne dokaze:
Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovanović Dragana sačinjen u Tužilaštva BiH dana 19.11.2007.godine (T-1);
Zapisnik o saslušanju svjedoka Marjanović Brana sačinjen od strane Državne Agencije za istrage i zaštitu dana
25.10.2007.godine (T-2); Zapisnik o saslušanju svjedoka Lazarević Zorana sačinjen od strane Državne
Agencije za istrage i zaštitu dana 26.10.2007.godine (T-3); Zapisnik o saslušanju svjedoka Mile Savića sačinjen
od strane Državne Agencije za istrage i zaštitu dana 19.11.2007.godine (T-4); Zapisnik o saslušanju svjedoka
Vavan Vladimira sačinjen od strane Državne Agencije za istrage i zaštitu dana 19.11.2007.godine (T-
5);Pismeni nalaz i mišljenje vještaka prof dr Berke Zečevića- Analiza uvjeta koji su doveli do masakra osoba na
trgu „Kapija“ dana 25.05.1995.godine u 20:55 sati (T-6); Zapisnik o saslušanju svjedoka Mijatović Gorana
sačinjen od strane Državne Agencije za istrage i zaštitu dana 21.11.2007.godine (T-7); Zapisnik o saslušanju
svjedoka Čolić Nenada sačinjen od strane Državne Agencije za istrage i zaštitu dana 22.11.2007.godine (T-8);
Zapisnik o saslušanju svjedoka Đurić Milana sačinjen od strane Državne Agencije za istrage i zaštitu dana
22.11.2007.godine (T-9); Zapisnik o saslušanju svjedoka Mrzić Gorana sačinjen od strane Državne Agencije za
istrage i zaštitu dana 27.11.2007.godine (T-10); Zapisnik o saslušanju svjedoka Stojanović Slavka sačinjen od
strane Državne Agencije za istrage i zaštitu dana 28.11.2007.godine (T-11); Zapisnik o saslušanju svjedoka
Babić Dragana sačinjen od strane Državne Agencije za istrage i zaštitu dana 28.11.2007.godine (T-12);
Zapisnik o saslušanju svjedoka Čorsović Ljubiše sačinjen od strane Državne Agencije za istrage i zaštitu dana
29.11.2007.godine (T-13); Izvještaj o istrazi sačinjen od strane UNPROFOR-a od 27.05.1995. godine (engleska
verzija) (T-14); Pismo upućeno generalu majoru Rupertu Smithu, komandantu UNPROFOR-a od 28.05.1995.
godine, (T-15); Anex A - Crtež lica mjesta (granatiranje Tuzle „Kapije“ 25/26.05.1995.godine) sačinjen od
strane CSB Tuzla (T-16); Anex B- Spisak žrtava granatiranjaTuzle 25.05.1995.godine sačinjen od UN
/pomoćnika Komandanta Sektora G5 Guy Sands-Pingota od 27.05.1995. godine (T-17); Anex F – Izvještaj
mješovite komisije u vezi sa granatiranjem Tuzle – 25.maj 1995.godine, sačinjen dana 26. maja 1995. godine
(T-18); Činjenice o granatiranju Tuzle 25 maja 1995. godine (T-19); Anex F2 – grafički prikaz izgleda
projektila 130 (T-20); Anex F3 – izgled topa M-46 kalibra 130mm (T-21); Anex F4 – crtež upadnog ugla
granate (T-22); Anex F5 – Karta grada Tuzla na kojoj je prikazan upadni ugao pada granate (T-23); Anex C –
Izvještaj očevica granatiranja centra Tuzle koji se desio 25 maja 1995 godine sačinjen dana 26. Maj 1995.
godine od Majora Guy Sands (T-24); Objašnjenje fotodokumentacije Centra službi bezbijednosti Tuzla broj:
20-1/02-3-9 od 28.05.1995. godine (T-25); Zapisnik o saslušanju svjedoka Charlefa Brantza sačinjen u
Tužilaštvu Bosne i Hercegovine dana 05.12.2007.godine (T-26); CD – snimak lica mjesta nakon granatiranja
Tuzle „Kapije“ (bolnica i mrtvačnica) (T-27); Analiza masakra mladih ljudi izazvanog djelovanjem
artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55sati na Tuzlanskoj kapiji sa označenim mjestom gdje se
u momentu eksplozije nalazio svjedok Đapo Samir (T-28); Analiza masakra mladih ljudi izazvanog
djelovanjem artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55sati na Tuzlanskoj kapiji sa označenim
mjestom gdje se u momentu eksplozije nalazio svjedok Tucaković Damir (T-29); Analiza masakra mladih ljudi
izazvanog djelovanjem artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55sati na Tuzlanskoj kapiji sa
označenim mjestom gdje se u momentu eksplozije nalazio svjedok Kapetanović Azra (T-30); Analiza masakra
mladih ljudi izazvanog djelovanjem artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55sati na Tuzlanskoj
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
8
kapiji sa označenim mjestom gdje se u momentu eksplozije nalazio svjedok Mitrović Azra (T-31); Analiza
masakra mladih ljudi izazvanog djelovanjem artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55sati na
Tuzlanskoj kapiji sa označenim mjestom gdje se u momentu eksplozije nalazio svjedok Isić Ahmed (T-32);
Analiza masakra mladih ljudi izazvanog djelovanjem artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u
20:55sati na Tuzlanskoj kapiji sa označenim mjestom gdje se u momentu eksplozije nalazio svjedok
Hadžiefendić Bahrudin (T-33); Analiza masakra mladih ljudi izazvanog djelovanjem artilijerijskog projektila
dana 25.05.1995.godine u 20:55sati na Tuzlanskoj kapiji sa označenim mjestom gdje se u momentu eksplozije
nalazio svjedok Buzaljko Edin (T-34); Analiza masakra mladih ljudi izazvanog djelovanjem artilijerijskog
projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55sati na Tuzlanskoj kapiji sa označenim mjestom gdje se u momentu
eksplozije nalazio svjedok Hadžiselimović Asim (T-35); Analiza masakra mladih ljudi izazvanog djelovanjem
artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55sati na Tuzlanskoj kapiji sa označenim mjestom gdje se
u momentu eksplozije nalazio svjedok Kalesić Dino (T-36); Analiza masakra mladih ljudi izazvanog
djelovanjem artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55sati na Tuzlanskoj kapiji sa označenim
mjestom gdje se u momentu eksplozije nalazio svjedok Rahmanović Fahrudin (T-37); Analiza masakra mladih
ljudi izazvanog djelovanjem artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55 sati na Tuzlanskoj kapiji
sa označenim mjestom gdje se u momentu eksplozije nalazio svjedok Adnan Mujičić (T-38); Analiza masakra
mladih ljudi izazvanog djelovanjem artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55sati na Tuzlanskoj
kapiji sa označenim mjestom gdje se u momentu eksplozije nalazio svjedok Grandić Marica (T-39); Analiza
masakra mladih ljudi izazvanog djelovanjem artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55sati na
Tuzlanskoj kapiji sa označenim mjestom gdje se u momentu eksplozije nalazio svjedok Huremović Nadir (T-
40); Analiza masakra mladih ljudi izazvanog djelovanjem artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u
20:55sati na Tuzlanskoj kapiji sa označenim mjestom gdje se u momentu eksplozije nalazio svjedok Vildana
Isić (T-41); Analiza masakra mladih ljudi izazvanog djelovanjem artilijerijskog projektila dana
25.05.1995.godine u 20:55sati na Tuzlanskoj kapiji sa označenim mjestom gdje se u momentu eksplozije
nalazio svjedok Altumbabić Edin (T-42); Analiza masakra mladih ljudi izazvanog djelovanjem artilijerijskog
projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55 sati na Tuzlanskoj kapiji sa označenim mjestom gdje se u momentu
eksplozije nalazio svjedok Aliefendić Adnan (T-43); Analiza masakra mladih ljudi izazvanog djelovanjem
artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55 sati na Tuzlanskoj kapiji sa označenim mjestom gdje
se u momentu eksplozije nalazio svjedok Adis Nišić (T-44); Analiza masakra mladih ljudi izazvanog
djelovanjem artilijerijskog projektila dana 25.05.1995.godine u 20:55 sati na Tuzlanskoj kapiji sa označenim
mjestom gdje se u momentu eksplozije nalazio svjedok Salih Brkić (T-45); CD - snimci načinjeni nakon
zauzimanja Ozrena od strane Armie BiH (T-46); Zapisnik o vanjskom pregledu i identifikaciji poginulih u
masakru u Tuzli dana 25.05.1995.godine sa prilogom fotodokumentacija broj 20-1/02-3-9-7-175/95 (T-47);
Dokumentacija za poginule osobe (T-48); Spisak lica koja su teže povrijeđena prilikom granatiranja Tuzle dana
25.05.1995.godine na lokalitetu „Kapija“ a koja su zadržana na liječenju u KMC Tuzla sačinjen od strane
istražnog sudije Višeg suda Tuzla broj Kri 29/95 od 26.05.1995. godine (T-49); spisak poginulih lica prilikom
granatiranja Tuzle 25.05.1995.godine sačinjen od strane istražnog sudije Višeg suda Tuzla broj Kri 29/95 od
26.05.1995. godine (T-50); spisak lica koja su povrijeđena prilikom granatiranja Tuzle 25.05.1995.godine na
lokalitetu „Kapija“ a koja su nakon ukazane medicinske pomoći u KMC Tuzla puštena kućama sačinjen od
strane istražnog sudije Višeg suda Tuzla broj Kri 29/95 od 26.05.1995. godine (T-51); Spisak medicinske
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
9
dokumentacije za povrijeđene od 14.10.2008. godine sa fotokopijom otpusnih listi za povrijeđene (T-52);
Uredba o proglašenju neposredne ratne opasnosti od 08.04.1992.godine (T-53); Odluka o proglašenju ratnog
stanja od 20.06.1992.godine (T-54); Sporazum između predstavnika naroda u BiH o obaveznoj primjeni pravila
međunarodnog humanitarnog prava u Bosni i hercegovini od 22.05.1992. godine (T-55); Dopis centra službi
bezbjednosti od 01.06.1995. godine (T-56); Crtež lica mjesta/skica kratera od 25/26.05. 1995. godine broj 20-
1/02-3-9-7-175/95 sačinjen od strane Centra službi bezbjednosti Tuzla; (T-57); Foto-dokumentacija od dana
27.05.1995.godine broj 20-1/02-3-9-7-175/95 sačinjen od strane Centra službi bezbjednosti Tuzla (T-58); Foto-
dokumentacija od dana 30.05.1995.godine broj 20-1/02-3-9-7-175/95 sačinjen od strane Centra službi
bezbjednosti Tuzla (T-59); Foto-dokumentacija od dana 25/26.05.1995.godine broj 20-1/02-3-9-7-175/95
sačinjen od strane Centra službi bezbjednosti Tuzla (T-60) ; Foto-dokumentacija od dana 25/26.05.1995.godine
broj 20-1/02-3-9-7-175/95 sačinjen od strane Centra službi bezbjednosti Tuzla (T-61); Zapisnik o uviđaju
sačinjen dana 25.05.1995.godin Viši sud u Tuzli broj Kri 29/95 (T-62); Izvještaj o istrazi UNPROFOR-a 25
maj 1995 potpisana od zamjenika komandanta Brantz C.L. (b/h/s) verzija (T-63); Spisak snimatelja i novinara
koji su učestvovali u dokumentovanju događaja nakon granatiranja grada dana 25.05.1995.godine od dana
30.05.1995.godine SJB Tuzla (T-64); Izvještaj o granatiranju grada Tuzle na dan 25.05.1995.godine od dana
02.06.1995.godine sačinjen od strane SJB Tuzla (T-65); Službena zabilješka od dana 26.05.1995.godine
sačinjena od strane djelatnika Prve policijske stanice Tuzla (T-66); Službena zabilješka od dana
26.05.1995.godine sačinjena od strane djelatnika Prve policijske stanice Tuzla (T-67); Službena zabilješka od
dana 27.05.1995.godine sačinjena od strane djelatnika Prve policijske stanice Tuzla (T-68); Podaci o
događajima u periodu od 30.04.1995. godine do 02.06.1995. godine (T-69);Dopis Policijske stanice Tuzla broj
08-02/4-3-1613 od 10.12.2007 sa prilogom fotokopija knjige uviđaja prve Policijske stanice Tuzla za mjesec
april-maj 1995. godine (T-70); Rezolucija UN-a broj 824 (1993) od 06.05.1993. godine (T-71); Rezolucija
UN-a broj 836 (1993) od 04.06.1993. godine (T-72); Procjena visine štete na objektima na lokalitetu „Kapija“
u Tuzli, JP Direkcija za obnovu i izgradnju Tuzla od 10.07.1995. godine (T-73); Izvještaj o ratnoj šteti,
Opštinska komisija za popis i procjenu ratne štete Tuzla od 10.07.1995. godine (T-74) ; Fotodokumentacija –
granatiranje Tuzle, ulica Moše Pijade do broja 6, MUP Tuzla broj 20-1/02-3-9-174/95 od 28.05.1995. godine
(T-75); Fotodokumentacija –granatiranje Tuzle, ulica 2. Krajiške do broja 17, MUP Tuzla broj 20-1/02-3-9-
175/95 od 28.05.1995. godine (T-76); Fotodokumentacija –granatiranje Tuzle, ulica M. Suljetovića 57, MUP
Tuzla broj 20-1/02-3-9-197/95 od 14.06.1995. godine (T-77); Fotodokumentacija –granatiranje Tuzle, ulica
Rudolfa Vikića 3, MUP Tuzla broj 20-1/02-3-9-176/95 od 28.05.1995. godine (T-78); Fotodokumentacija –
granatiranje Tuzle, ulica 16. Muslimanske brigade, MUP Tuzla broj 20-1/02-3-9-177/95 od 28.05.1995. godine
(T-79); Zapisnik o uviđaju, SJB Odjeljenje kriminalističke policije Tuzla broj 20-PU-I/15-02 od 28.05.1995.
godine ( T-80); Zapisnik o granatiranju kuće Bakalović Rifata - ulica Meme Suljetovića broj 57, Općina Tuzla,
Mjesna zajednica Solana broj 48/95 od 01.06.1995. godine (T-81); Zapisnik o vanjskom pregledu leša Pekić
Pere, JZU Klinički centar u Tuzli, Zavod za sudsku medicinu 29.05.1995. godine (T-82); Službena zabilješka
sačinjena povodom obavljenog informativnog razgovora sa Hajrić Muhamedom, Odjeljenje krim. policije
Tuzla 21.08.1997.godine (T-83); Službena zabilješka sačinjena povodom obavljenog informativnog razgovora
sa Imamović Nijazom, Odjeljenje krim.policije Tuzla 21.08.1997. godina (T-84); Procjena ratne štete, DD
Livnica Tuzla broj 715 od 07.09.2005. godine sa zapisnicima od 09.09.1992. godine, 15.05.1995. godine i
28.05.1995. godine, (T-85); Dopis Federalnog ministarstva odbrane-sektor sigurnosti i obavještajnih poslova
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
10
Kantonalnom tužilaštvu Tuzla broj 06-03719-4.4-839-2/04 od 23.08.2004. godine (T-86); Odgovor na zahtjev
MUP-u R BiH, komanda 2. Korpusa Tuzla, komandant Sead Delić br. 08/426-1 od 07.07.1995. godine (T-87);
Obavještajni podaci o licima TG-Ozren, Komanda 2 Korpusa br. 4238 od 16.12.1998. godine (T-88); Dnevni
obavještajni izvještaj, A RBIH, odjeljenje za kriptozaštitu, od 26.05.1995. godine (T-89); Saznanja i
dokumentacija o granatiranju Tuzle, Vojska federacije-Uprava službe vojne sigurnosti broj 7-1/07.1-94-3 od
07.10.1997. godine (T-90); Saznanja i dokumentacija o granatiranju Tuzle, A RBiH-Odjeljenje sigurnosti broj
SP. 06-1/07.1-27 od 13.08.1997. godine (T-91); Saznanja i dokumentacija o granatiranju Tuzle, Vojska
Federacije BiH-Uprava službe vojne sigurnosti broj 7-1/07.1-94-1 od 29.07.1997. godine (T-92); Dopis Uprave
službe vojne sigurnosti kojim se traži dokumentacija, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova Sarajevo broj
03/2-51 od 11.07.1997. godine (T-93); Spisak zaplijenjenih akata na Ozrenskom ratištu tokom 1995. godine
(T-94); Radna karta artiljerije, 2. OLPBr, od 29.04.1994. godine (T-95); Naredba za posjedanje VP artiljerije,
komanda 1. Krajiškog korpusa, Momir Talić str.pov.br. 366-1793 od 14.06.1993. godine (T-96); Redovni
borbeni izvještaj, komanda 1. Krajiškog korpusa, komandant Momir Talić, str.pov.br. 4471-297 od 12.07.1993.
godine, (T-97); Referisanje komandantu 1. Krajiškog korpusa, komandant 1. Mješovitog artiljerijskog puka
(MAP) Mile Savić, str.pov.br.133-2 od 17.05.1993. godine (T-98); Referisanje komandantu 1. Krajiškog
korpusa, komandant 1. MAP-a Mile Savić, str.pov. broj 595-4 od 03.09.1993. godine (T-99); Pregled
popunjenosti artiljerijskih raketnih jedinica ljudstvom i tms u Operativnoj grupi (OG) Doboj i u pridodatim
jedinicama od 04.10.1994. godine (T-100); Naredba za formiranje TG Ozren, komanda 1. Krajiškog korpusa,
Momir Talić, str.pov.br. 498-1793 od 01.10.1993.godine (T-101); Svrha daljeg postojanja komande TG Ozren i
osvrt na njen rad, komanda TG Ozren, Milovan Stanković str.pov.br. 01/198-1 od 09.05.1994.g (T-102);
Dostava traženih podataka, komanda 1. Krajiškog korpusa, komandant Momir Talić str.pov.br. 1-53 od
15.05.1994. godine (T-103); Redovni borbeni izvještaj komande 1. MAP-a, komandant Mile Savić, str.pov.br.
4-321 od 03.12.1994. godine (T-104); Naredba za artiljerijsku podršku, komanda 1. Krajiškog korpusa, Momir
Talić, str.pov.br. 179-1795 od 17.05.1995. godine (T-105); Dopis o pridodavanju oruđa, komanda TG Ozren,
komandant Milovan Stanković, broj 03713-10/94 od 26.05.1994. godine (T-106); Naredba za vraćanje
izgubljenih položaja, komanda TG Ozren, komandant Milovan Stanković, str.pov.broj 01-11-183 od
08.06.1994. godine (T-107); Referisanje o stanju i mogućnostima 1. Krajiškog korpusa za dalja dejstva,
komanda 1. Krajiškog korpusa, vojna tajna, str.pov. juni 1994.godine (T-108) ; Zapovest za napad komandanta
TG Ozren, Milovan Stanković, komanda TG Ozren str.pov.broj. 01-11-398 od 14.11.1994. godine (T-109);
Redovni borbeni izvještaj, komanda 1. MAP-a, str.pov.br. 4-320 od 02.12.1994. godine (T-110); Redovni
borbeni izvještaj, komanda 1. MAP-a, str.pov.br. 4-321 od 03.12.1994. godine (T-111); Redovni borbeni
izvještaj, komanda 1. MAP-a, str.pov.br. 4-344 od 26.12.1994. godine (T-112); Zapovijest za odbranu,
komanda TG Ozren, Novak Đukić, str.pov.br. 01/26-1 od 21.01.1995. godine (T-113); Zapovijest za napad
komandanta TG Ozren, Novak Đukić, str.pov.br. 01-128-1 od 28.03.1995. godine (T-114) Zapovijest za
odbranu, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, broj 01/175-1 od 25.04.1995. godine (T-115); Borbeno
naređenje za dan 11.05.1995. godine, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić broj od 06.05.1995. godine
(T-116); Borbeno naređenje za odbranu i napad, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, str.pov.br.
017275-1 od 05.06.1995. godine (T-117); Borbeno naređenje za napad, komanda TG Ozren, Novak Đukić
str.pov.br. 01/272-1 od 02.06.1995. godine (T-118); Zapovijest za napad, komanda TG Ozren, komandant
Novak Đukić, broj 02-669/4 od 23.07.1995. godine (T-119); Analiza b/d napad na Bradinj, komanda 4.OLPBr
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
11
broj 27-415-1 od 19.06.1995. godine (T-120); Naređenje za uvođenje i napad, komanda TG Ozran, komandant
Novak Đukić str.pov.br. 017378-6 od 25.07.1995. godine (T-121); Naredba za izvođenje borbenih dejstava
(b/d), komanda TG “O” komandant Novak Đukić, broj 01/378-622 od 24.08.1995. godine (T-122); Izvještaj o
licu za Novaka Đukića od 02.09.2004. godine (T-123); Naredba o postavljanju Đukić Novaka, komandant 1.
Krajiškog korpusa, Momir Talić broj 32-38 od 17.04.1994. godine (T-124); Naredba o postavljanju Đukić
Novaka, komandant 1. Krajiškog korpusa. Momir Talić broj 40-42 (T-125 ); Članak iz novina „Ozrenski
vidici“ koji govori o vanrednom unapređenju Đukić Novaka (T-126); Radna lista za mjesec januar 1995.
godine, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić broj 06710-3 od 21.01.1995. godine (T-127); Dopis o
dostavi akta komande sa prilogom, komanda TG Ozren broj 06/10-5 od 26.01.1995. godine (T-128);
Naređenje za sastanak starješina, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, broj 01/139-1 od 04.04.1995.
godine (T-129); Dostava obavještenja o vanrednom unapređenju, komanda 9. OG, komandant Vladimir Arsić,
pov.broj 03-872/95 od 16.05.1995. godine (T-130); Naredba za referisanje komandanata, komanda TG Ozren,
komandant Novak Đukić str.pov.br. 01/231-1 bez datuma (T-131); Naredba jedinicama za obavještenje,
komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, str.pov.br. 01/232-3 od 24.05.1995. godine (T-132); Naredba
za povećanje budnosti, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić str.pov.br. 01/235-1 od 24.05.1995.
godine (T-133); Traženje izvještaja o stanju artiljerijskog oružja i municije, komanda TG Ozren, komandant
Novak Đukić str.pov.br. 02/12-15/95 od 09.07.1995. godine (T-134); Naredba za upućivanje snaga, komanda
TG Ozren, str. pov. br. 1/378-722 od 02.09.1995. godine (T-135); Borbeno naređenje, komanda TG Ozren,
Novak Đukić, str.pov.br. 01/378-723 od 02.09.1995. godine (T-136); Dopis predsjednicima ratnih
predsedništava, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić str.pov.br. 01-01-110-1/95 od 05.09.1995.
godine (T-137); Naređenje svim jedinicama za mjere pune borbene gotovosti (b/g), komanda TG Ozren-
komandant Novak Đukić, broj st.pov. 01/378-784/95 od 07.09.1995. godine (T-138); Redovni borbeni izvještaj
dostavljen TG Ozren, 4 OLPB, Pantelić Radovan str.pov.br.31-115-1/95 od 05.08.1995. godine (T-139);
Naredba za artiljerijsku podršku, komanda 1. Krajiškog korpusa, komandant Momir Talić str.pov.br. 179-1/95
od 17.05.1995. godine (T-140); Obavještajni podaci, komanda 1. Krajiškog korpusa -obavještajno odjeljenje,
str.pov.br. 10/1-225 od 26.05.1995. godine (T-141); Obavještajni podaci, komanda TG Ozren-obavještajni
organ str.pov.br.20-1236/95 od 26.05.1995. godine, (T-142);Obaveštajni izvještaj sa stanjem do 17:00 časova,
komanda 1. Krajiškog korpusa -obaveštajno odjelenje, str.pov.br.10/1-235 od 30.05.1995. godine (T-143);
Obaveštajni izvještaj sa stanjem do 07:00 časova, komanda 1. Krajiškog korpusa -obaveštajno odelenje
str.pov.br.10/1-236 od 31.05.1995. godine (T-144); Naredba, 1. Krajiškog korpusa, komandant Momir Talić,
str.pov.br.193-1/95 od 28.05.1995. godine (T-145); Naredba komandi OG 9, komanda 1. Krajiškog korpusa,
komandant Momir Talić, str.pov.br.195-1/95 od 28.05.1995. godine (T-146); Izvještaj predsjedniku RS o
stanju na ratištu, Glavni štab vojske RS-načelnik štaba Manojlo Milovanović, str.pov.br. 03/3-141 od
21.05.1995. g (T-147);Šema Pob 1. KK Vojske RS izvod, odobrio komandant Momir Talić prilog broj 13-v (T-
148); Dopis Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite RS-a o dostavljanju ovjerenih kopija izdvojene
dokumentacije, Radomir Graonić-pomoćnik ministra broj 16-56-7085/07 od 07.11.2007.godine (T-149);
Zapisnik o primopredaji ovjerenih fotokopija dokumenata iz Arhiva VRS istražiteljima Tužilaštva BiH,
Generalštab VRS broj 16-17-6/4-171 od 13.11.2007. godine (T-150); Zapisnik o primopredaji ovjerenih
fotokopija dokumenata iz Arhiva VRS istražiteljima Tužilaštva BiH, Generalštab VRS broj 16-17-6/4-157 od
05.10.2007. godine (T-151); Zakon o vojsci Srpske Republike BiH, službeni glasnik srpskog naroda u BiH broj
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
12
7/92 (na CD-u) (T-152); Artiljerijsko pravilo gađanja , JNA 1981. godine (na CD-u) (T-153); Presuda MKSJ-a
u predmetu (IT-94-1) Tužilac protiv Duška Tadića (na CD-u) (T-154); Presuda MKSJ-a u predmetu (IT-98-29)
Tužilac protiv Stanislava Galića (na CD-u) (T-155); Naredba o primjeni pravila međunarodnog ratnog prava u
Vojsci Srpske Republike BiH, Predsjednik predsjedništava Radovan Karadžić, broj 01-53/92 od 13.06.1992.
godine (T-156); CD sa lica mjesta, bolnica, mrtvačnica (T-157); Sudsko medicinsko vještačenje vještaka Vede
Tuce od 24.12.2008. godine (T-158); Službena zabilješka od 17.01.2008. godine Resora boračko – invalidske
zaštite (T-159); Akt Komande podrške OC BiH broj 16-15-05-04-1-1-2/08 od 10.01.2008. (T-160); Naredba
glavnog štaba vojske RS od 25.5.1995. godine (T-161); Referisanje o stanju borbene gotovosti, juli 1995.
godine (T-162); Referat za godišnju analizu, jedinica 1KK (T-163); Plan obavještajnog obezbjeđenja GŠ VRS
za izvođenje operacije „Sadejstvo – 95“ od 29.3. do 31.5.1995. godine (T-164); Naredba Glavnog štaba VRS
Komandi drinkskog korpusa od 4.4.1995. godine; Naredba Glavnog štaba VRS Komandi 1. krajiškog korpusa
od 4.4.1995. godine; Naredba Glavnog štaba VRS Komandi istočno – bosanskog korpusa od 4.4.1995. godine
(T-165); Tablica ključeva za kodiranje topografskih karata broj 03/4-735-1 (T-166); Plan bezbjedonosnog
obezbjeđenja operacije „Sadejstvo – 95“ od 29.3. do 31.5.1995. godine (T-167); Tekstualni – tabelarni dio
plana napadne operacije po direktivi broj 7/1 „Sadejstvo – 95“ (T-168); Naredjenje za inžinjersko obezbjeđenje
uz direktivu 07/1 (T-169); Naredjenje za opšta dokumenta od 24.4.1995. god (T-170); Upustvo za rad sa
opštim dokumentima kriptozaštite (T-171); Spisak opštih dokumenta kriptozaštite GŠ VRS od 24.4.1995.
godine (T-172); Opšti razgovornik VRS 03/4-735-2 (T-173); Tablica signala broj 03/4-735-3 (T-174);
Pregled tajnih naziva broj 03-4-735-5 (T-175); Pregled tajnih naziva za a)kodiranu kartu, b) razgovornik, c)
tablicu signala (T-176); Pregled brojeva za identifikaciju starješina od dana 06.11.1994. godine (T-177); Sastav
i odnos snaga vojske od 04.12.2007. godine (T-178); Grupisanje snaga, pravac napada angažovanih snaga,
datum 04.12.2007. godine (T-179); CD- Karte Operacija „Sadejstvo 95 i Karta operacija „Štit 94/95“ (T-180);
2. Dokazi odbrane:
6. Neposredno su saslušani sljedeći svjedoci: Savić Mile, Đurić Milan, Čorsović Ljubiša i
Dostanić Mladen, te je saslušan vještak za naoružanje i balistiku Vlada Kostić, diplomirani
mašinski inžinjer.
7. Sud je izvršio uvid i u sljedeće dokaze koji su uvedeni kao materijalni dokazi: Izvještaj i
mišljenje vještaka Vlade Kostića od 21.01.2009. godine (O-1); Ratni dnevnik 2 Ozrenske lake pješadijske
brigade od 11.09.1994. godine do 16.09.1995. godine (O-2); Zahtjev za sprovođenje istrage broj Kt 196/96 od
22.12.1998. godine.(O-3); Prijedlog za preuzimanje predmeta broj KT-RZ-169/07 od 08.06.2007. godine (O-
4); Rješenje o preuzimanju predmeta broj X-KRN 07/394 od 18.07.2007. godine (O-5); Naredba za vještačenje
broj KT-RZ – 169/07 od 27.11.2007. godine (O-6).
3. Dokazi Suda:
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
13
8. Neposredno je saslušan svjedok Manojlo Milovanović, te je po naredbi suda izvršeno
suočavanje vještaka tužilaštva prof. dr Berke Zečevića sa vještakom odbrane dipl. maš. inž.
Vlade Kostića.
C. PROCESNE ODLUKE SUDA: ODLUKA O PRIHVATANJU KAO DOKAZANIH ČINJENICA
UTVRĐENIH OD STRANE MKSJ
9. Vijeće je dana 13.11.2008. godine donijelo rješenje kojim se odbija prijedlog Tužilaštva
BiH za prihvatanje utvrđenih činjenica broj KT-RZ 169/07 od 26.02.2008. godine.
10. Na osnovu člana 4. Zakona o ustupanju predmeta, Tužilaštvo BiH je dana 26.2.2008.
godine podnijelo prijedlog za prihvatanje utvrđenih činjenica koje se odnose na prirodu
oružanog sukoba u vremenskom periodu koji je obuhvaćen optužnicom. Prijedlog sadrži
činjenice koje su preuzete iz prvostepenih presuda MKSJ-a u predmetima Tužilac protiv
Tadića (predmet br. IT-94-1-T od 7.5.1997.) i Tužilac protiv Mucića i dr. (predmet br. IT-96-
21-T od 16.11.1998.), te iz drugostepene presude u predmetu Tužilac protiv Tadića (predmet
br. IT-94-1-A od 15.7.1999. godine).
11. Vijeće je dana 11.11.2008. godine stranama u postupku ponudio još jedno ročište na
kojem bi strane iznijele svoje argumente u vezi sa prijedlogom tužilaštva. Obje strane su se
izjasnile da ostaju kod svojih argumenata iznesenih u pismenim podnescima i nisu tražile
dodatno ročište po ovom pitanju.
12. Nakon pažljivog razmatranja argumenata i detaljnog pregleda mjerodavnog prava koje se
odnosi na prihvatanje presuđenih činjenica, Vijeće je odlučio da odbije prijedlog Tužilaštva.
13. Zakon o ustupanju predmeta primjenjuje se na ovaj predmet jer, iako se ne radi o
predmetu koji je MKSJ ustupio Tužilaštvu BiH, Zakon o ustupanju predmeta dopušta da se
prihvate dokazi pribavljeni od strane MKSJ u postupcima pred sudovima BiH.1 Član 4.
1 Član 1. stav 1. Zakona o ustupanju predmeta predviđa da se “odredbama ovog Zakona propisuje postupak ustupanja predmeta koje Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: MKSJ) ustupa Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Tužilaštvo), kao i korištenje dokaza koje je MKSJ pribavio u postupku pred sudovima u Bosni i Hercegovini.”
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
14
Zakona o ustupanju predmeta2 predviđa da nakon saslušanja stranaka, sud može, na vlastitu
inicijativu ili na prijedlog jedne od strana, odlučiti da prihvati kao dokazane relevantne
činjenice koje su utvrđene pravosnažnim odlukama u bilo kojem drugom postupku pred
MKSJ ili da prihvati materijalne dokaze iz postupaka pred MKSJ koji se odnose na pitanja
koja su od značaja u tekućem postupku.
14. Primarni cilj postupka prihvatanja utvrđenih činjenica je obezbjeđivanje ekspeditivnosti
postupka. Prihvatanjem ovih utvrđenih činjenica, Sud postiže ekonomičnost sudskog
postupka na način da sažima postupak na ono što je najvažnije za izvođenje dokaza svake
strane i eliminiše potrebu da se ponovo dokazuje činjenica koja je već presuđena u ranijim
postupcima. Procesno-pravni učinak primanja na znanje utvrđene činjenice ogleda se u tome
što se teret dokazivanja neprihvatljivosti činjenice prenosi sa tužioca na odbranu.3
15. Ako optuženi u toku glavnog pretresa želi da ospori presuđenu činjenicu koju je sud
primio na znanje, optuženi ima pravo (kako bi se osigurala pravičnost suđenja) da provede
dokaze kojima osporava tačnost presuđenih činjenica.4
16. Sud naglašava da je njegov prvi zadatak da osigura da optuženi ima ekspeditivno i
pravično suđenje u skladu s članom 13. ZKP BiH i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
Shodno tome, sve dok je ovaj princip zadovoljen, Sud je dužan izbjegavati nepotrebno
trošenje vremena i sredstava.
17. Na osnovu člana 4., prihvatanje predloženih činjenica predstavlja diskreciono pravo
Suda. Zakon o ustupanju predmeta i ZKP BiH ne propisuju kriterije na osnovu kojih bi Sud
mogao koristiti ovo diskreciono pravo.
2 Član 4. Zakona o ustupanju predmeta predviđa da “nakon saslušanja stranaka, sud može na vlastitu inicijativu ili na prijedlog jedne od stranaka odlučiti da prihvati kao dokazane činjenice koje su utvrđene pravomoćnom odlukom u drugom postupku pred MKSJ, ili da prihvati pismeni dokazni materijal iz postupaka pred MKSJ ukoliko se odnosi na pitanja od značaja u tekućem postupku.” 3 Praksa Suda BiH: Rješenje u predmetu protiv Momčila Mandića br. X-KR-05/58 od 5.2.2007; Rješenje u predmetu protiv Kreše Lučića br. X-KR-06/298 od 27.3.2007. Praksa MKSJ: Odluka o presuđenim činjenicama u predmetu protiv Vujadina Popovića i dr. br. IT-05-88-T od 26.9.2006 u kojoj se dalje razrađuju kriteriji utvrđeni u dvije odluke MKSJ o presuđenim činjenicama u predmetu protiv Momčila Krajišnika br. IT-00-39-T od 28.2.2003. i 24.3.2005. 4 Član 6. stav 2. ZKP BiH, te član 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
15
18. Drugo vijeće Suda BiH je u rješenju br. X-KR-05/24 od 3.10.2006. godine u predmetu
Miloš Stupar i dr., zatim rješenju br. X-KR/06/165 od 26.6.2007. godine u predmetu
Tanasković, te rješenju br. X-KR/06/202 od 3.7.2007. godine u predmetu Lelek navelo
kriterije koje je smatralo odgovarajućim za primjenu prilikom korištenja svog diskrecionog
prava iz člana 4.
19. Ovi kriteriji uzimaju u obzir prava optuženih prema zakonu BiH, u koji su ugrađena
osnovna prava zaštićena Evropskom konvencijom. U isto vrijeme, vijeće je imalo u vidu
sudsku praksu MKSJ u tumačenju pravila 94. Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ.5
20. Vijeće ističe da pravilo 94. Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ i član 4. Zakona o
ustupanju predmeta nisu identični, te da Sud, ni na koji način, nije obavezan odlukama
MKSJ. Međutim, očito je da su neka pitanja sa kojima se suočavaju Tribunal i vijeća Suda
BiH slična u pogledu razmatranja presuđenih činjenica i da će, stoga, razmišljanja također
biti slična.
21. Nakon razmatranja ovih kriterija u kontekstu argumenata koji su izneseni u ovom
predmetu, ovo vijeće takođe smatra da ovi kriteriji u potpunosti štite interese strane koja je
podnijela prijedlog, prava optuženog, svrhu Zakona o ustupanju predmeta, te integritet
sudskog postupka.
22. Shodno navedenom, vijeće je prilikom donošenja odluke kao u izreci rješenja imalo u
vidu sljedeće kriterije:
1. Činjenica stvarno mora biti „činjenica“ koja:
i.je dovoljno određena, konkretna i prepoznatljiva;
ii.nije zaključak, mišljenje ili usmeno svjedočenje;
iii.nije karakterizacija pravne prirode.
2. Činjenica mora sadržavati bitna utvrđenja MKSJ-a i ne smije se značajno
mijenjati. 5 Pravilo 94(B) predviđa da “na prijedlog jedne od strana ili proprio motu pretresno vijeće može, nakon što sasluša strane, odlučiti da formalno primi na znanje činjenice o kojima je presuđeno ili dokumentarne dokaze iz drugih postupaka pred Međunarodnim sudom koji se odnose na pitanja koja su sporna u tekućem suđenju”.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
16
3. Činjenica ne smije direktno ili indirektno potvrđivati krivičnu odgovornost
optuženog.
4. Činjenica koja je prihvaćena kao istinita u tolikoj mjeri da je postala općepoznata i
koja nije podložna razumnom pobijanju, može se prihvatiti kao presuđena činjenica
čak i ako se odnosi na elemenat krivične odgovornosti.
5. Činjenica mora biti “utvrđena pravosnažnom odlukom” MKSJ-a, što znači da je
ista ili potvrđena ili utvrđena u postupku po žalbi, ili ista nije pobijana u žalbi, a
daljnja žalba više nije moguća.
6. Činjenica mora biti utvrđena u postupcima pred MKSJ-om u kojima optuženi
protiv koga je činjenica utvrđena i optuženi pred Sudom BiH imaju isti interes u
pogledu pobijanja određene činjenice. Shodno navedenom, činjenice koje su
navedene u dokumentima koji su predmet sporazuma o krivici ili dobrovoljnog
priznanja u postupku pred MKSJ se ne prihvataju jer optuženi u takvim predmetima
imaju interese koji su drugačiji, a često i suprotni, od interesa onih optuženih koji su
iskoristili svoje pravo na suđenje.
7. Činjenica mora biti utvrđena u postupku pred MKSJ-om u kojem je optuženi
protiv koga je činjenica utvrđena imao pravnog zastupnika kao i pravo i mogućnost
da se brani. Dakle, jasno je da prihvatanje činjenice koja je proizašla iz postupka u
kojem optuženi tu činjenicu nije testirao svojim dokaznim instrumentima nije
prihvatljiva za ovo vijeće, tim prije što je tačnost takve činjenice upitna jer optuženi
nije imao priliku (ili je takva prilika bila nedovoljna) da se izjasni u pogledu te
činjenice i da je pokuša osporiti.
23. Prilikom korištenja gore navedenih kriterija, Sud je cijenio predložene činjenice iz
prijedloga Tužilaštva kojima se nastoji utvrditi međunarodni karakter oružanog sukoba u
Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995 u kontekstu optužnice.
24. U optužnici se navodi da je optuženi u vrijeme oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini
postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava (odnosno članu 2. i 3.
Četvrte ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica u vrijeme rata od 12.8.1949).
25. U odnosu na član 2. Četvrte ženevske konvencije koja se odnosi na međunarodne
oružane sukobe, ovo vijeće ne prihvata činjenice koje su možda relevantne, ali sadrže
karakterizacije koje su u suštini pravne prirode. Po mišljenju vijeća, činjenice koje sadrže
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
17
pravni zaključak o postojanju “međunarodnog oružanog sukoba” predstavljaju pravno
obilježje krivičnog djela iz optužnice, te se, stoga, u ovom predmetu ne mogu prihvatiti.
26. Po mišljenju vijeća, član 3. predstavlja drugačiji problem. Zajednički član 3. primjenjuje
se u slučajevima oružanog sukoba koji nema međunarodni karakter; stoga bi prihvatanje
činjenica kojima su utvrđuje međunarodni karakter oružanog sukoba predstavljalo
prihvatanje činjenice koju Sud, s obzirom na optužnicu, nije dužan utvrditi prema
zajedničkom članu 3., pa je, shodno tome, irelevantna. Pozivajući se na pravni test za
prihvatanje činjenica koji je za njega obavezujući, ovaj Sud mora odbiti formalno primanje
na znanje činjenica ukoliko one ne ispunjavaju utvrđene kriterije.
27. Protiv ovog rješenja nije bila dozvoljena žalba u toku dokaznog postupka, ali se isto
može osporavati u žalbi na presudu.
D. ZAVRŠNE RIJEČI
1. Tužilaštvo BiH
28. U uvodnom dijelu završnih riječi tužilaštvo se osvrnulo na opće činjenice koje su
dokazane van svake razumne sumnje, a koje se odnose na postojanje ratnog stanja i oružanog
sukoba u Bosni i Hercegovini.
29. Tužilaštvo je smatralo neophodnim opisati opšte stanje na ratištu u maju 1995. godine.
Shodno tome je istaknuto da su jedinice VRS-a tokom aprila i maja 1995 godine očekivale
ofanzivu Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća odbrane.
30. Tužilac je dalje istakao pitanje djelovanja snaga NATO-a prema jedinicama VRS-a u
maju 1995. godine. NATO dejstva po ciljevima Vojske Republike Srpske izuzetno su bila
intezivna tokom 25. maja 1995. godine, a postojala su naređenja pretpostavljene komande
upućena između ostalog i Taktičkoj grupi Ozren o zaštiti teškog naoružanja od mogućeg
uništavanja od strane NATO-a ali i odmazdi prema neprijateljskim snagama.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
18
31. Istovremeno, istoga dana Glavni štab VRS-a dao je odobrenje svim komandama jedinica
VRS-a da izvrše sve vidove odmaze protiv jedinica UNPROFOR-a i civilnih ciljeva, a isto se
je prije svega ogledalo u uzimanju za taoce pripadnika UNPROFOR-a i intezivnom
granatiranju baze UNPROFOR-a na aerodromu Dubrave kod Tuzle, odnosno Živinica, ali i u
granatiranju civilnih ciljeva u 5 bezbjednosnih zona u Bosni i Hercegovini.
32. S toga je po mišljenju tužioca Glavni štab Vojske Republike Srpske zaštićenu zonu UN-
a, grad Tuzlu, suprotno odredbama međunarodnog humanitarnog prava, smatrao legitimnim
vojnim ciljem.
33. Dana 25.05.1995. godine u svim jedinicama VRS-a na snazi je bilo stanje povećane
borbene gotovosti, koje je posebno podrazumjevalo povećanu budnost cjelokupnog
komandnog kadra.
34. U cilju pojašnjavanja individualne krivične odgovornosti optuženog Tužilaštvo je istaklo
da se iz dokaza može zaključiti da je 1995. godine, nakon tri godine rata nivo subordinacije i
primjene načela jednostarješinstva u jedinicama Vojske Republike Srpske, pa i Taktičke
grupe Ozren bio izuzetno visok.
35. Također, kako ističe tužilac, moguće je van svake razumne sumnje jasno utvrditi sistem
rukovođenja i komandovanja u okviru Taktičke grupe Ozren, čiji komandant je bio optuženi
Novak Đukić, i sastav ove formacije koja je bila podređena Operativnoj grupi Doboj i Prvom
krajiškom korpusu Vojske Republike Srpske.
36. Po mišljenju tužioca van svake razumne sumnje je utvrđena činjenica da je Novak Đukić
u inkriminisanom periodu kao stručno i autoritativno vojno lice bio na čelu Taktičke grupe
Ozren. Takođe je nesporno da je optuženi bio na poslu i aktivno obavljao svoju dužnost dana
25.05.1995. godine.
37. Iz načela jednostarješinstva utvrđenog zakonom i iz iskaza svjedoka i svjedoka-
eksperata jasno je da je samo komandant Taktičke grupe Ozren bio lice koje je moglo
odobriti sve planove dejstava, radne karte i bilo koju drugu upotrebu sile planiranu sa nivoa
Taktičke grupe Ozren, pa i samim time uputrebu artiljerije koja je bila direktno potčinjena
Taktičkoj grupi Ozren.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
19
38. Tužilac se osvrnuo na strukturu artiljerijskih jedinica koje su bile u sastavu Taktičke
grupe Ozren i sistem rukovođenja i komandovanja jedinicama ističući da je u svom sastavu
ova grupa imala dvije vrste artiljerijskog oruđa od kojih je jedan topovski aritljerijski vod za
topove velike razorne moći i to vod topova 130 mm i vod topova 155 mm, koji su bili pod
direktnom kontrolom Komande Taktičke grupe Ozren i za njihovu upotrebu je bilo obavezno
predhodno odobrenje Komandanta Taktičke gurpe Ozren.
39. Upotreba Topovskog artiljerijskog voda 130 mm u reonu Panjika moguća je, kako ističe
tužilac, samo po odobrenju komandanta Novaka Đukića i po direktnoj naredbi iz komande
Taktičke grupe Ozren, koja je i određivala konkretni cilj gađanja, prema brojevima pod
kojima su isti predhodno bili ucrtani na radnoj karti artiljerije od strane komande Taktičke
grupe Ozren i odobreni od strane komandanta Taktičke grupe Ozren. U slučaju da se granata
ispalila bez odobrenja komandanta Taktičke grupe Ozren svi svjedoci, odbrane i Tužilaštva
BiH, tvrdili su da bi oni koji bi postupili na ovaj način snosili teške disciplinske posljedice,
što se nijednom nije dogodilo.
40. Iz provedenih dokaza, tužilac je naveo, da je vidljivo da su u pogledu indentifikacije
projektila koji je pogodio uži centar grada Tuzla, svi materijalni dokazi ali i izvještaji
vještaka Tužilaštva BiH saglasni da se van razumne sumnje može tvrditi da se radi o
projektilu 130 mm ispaljenog iz artiljerijskog sistema za indirektno gađanje M46, te da je
domet ovog projektila 27 km sa maksimalnim punjenjem cijevi. Jedino je vještak odbrane
Kostić u nalazu i tokom saslušanja iskoristio riječ „najvjerovatnije“ se radi o projektilu 130
mm, čime je takođe potvrdio navode Tužilaštva Bosne i Hercegovine kada je u pitanju
indentifikacija oruđa i projektila.
41. Tužilac je dalje istakao da je van razumne sumnje dokazano da je granata 130 mm
pogodila uže jezgro Tuzle sa položaja taktičke grupe Ozren sa užeg lokaliteta sela Panjik.
42. Kada je u pitanju pravac doleta granate tužilac je naveo da je nepobitno, tokom svih
uviđaja izvršenih u različitim vremenskim periodima i od strane različitih institucija, ali i
tokom vještačenja i analize profesora Zečevića sa matematičkom tačnošću utvrđena pozicija
na geografskoj karti sa koje su ispaljene granate 130 mm koje su 25.05.1995. godine i
28.05.1995. godine pogodile gradsko jezgro Tuzle. Ta lokacija je indentična sa lokacijom za
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
20
koju je veliki broj svjedoka ustvrdio da se upravo tu u neposrednoj blizini sela Panjik nalazio
vatreni položaj topovskog artiljerijskog voda 130 mm M46.
43. U toku završnih riječi tužilac je istakao status i broj žrtava i status užeg centra Tuzle
obzirom da je status žrtava bitan za određivanje bića krivičnog djela, ratni zločin protiv
civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke a) i b). Pri tome je istaknuto da je nesporno
da se radi o civilnim žrtvama, te da je Tuzla predstavljala civilni cilj.
44. Odbrana nije osporavala nalaz vještaka Vede Tuce koji je govorio o žrtvama i nije imala
pitanja za unakrsno ispitivanje. Na ovaj način van svake razumne sumnje je potvrđena smrt
71. osobe i ranjavanje 130 civilnih osoba od granate koja je pala 25.05.1995. godine na
„Tuzlansku kapiju“. Tužilac je istakao da je van svake razumne sumnje dokazana i činjenica
da je napad artiljerijskim sistemom za indirektno gađanje na gradsko jezgro Tuzle ustvari
napad na civilni cilj, jer se radi o gusto naseljenom području.
45. Na kraju je tužilac istakao da prethodna analiza dokaza jasno izvodi zaključak da je
jedino Novak Đukić u svojstvu komandanta Taktičke grupe Ozren bio osoba koja je imala
ovlasti da odobri upotrebu topovskog aritljerijskog voda 130 mm, sa vatrenog položaja na
područiju sela Panjik, što proizilazi iz principa jedinstva komande koji je bio princip ne samo
u Vojsci Republike Srpske, nego je isti stub funkcionisanja bilo koje vojne strukture na
svijetu. Dakle, ovakve odluke može samo da odobri komandant.
46. Kada je u pitanju krivična sankcija i svrha koja bi se postigla istom, tužilac se osvrnuo
na član 48. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, da prilikom odmjeravanja kazne
u obzir treba uzeti sljedeće okolnosti, i to: stepen krivične odgovornosti, pobude iz kojih je
izvršeno krivično djelo, jačina ugrožavanja ili povrede zaštičenog dobra, okolnosti pod
kojima je učinjeno krivično djelo, raniji život učinioca, njegove osobne prilike i držanje
nakon izvršenog krivičnog djela, te zaključio da se jedino najtežom vrstom kazne, to jeste
kaznom dugotrajnog zatvora, može postići svrha kažnjavanja određena u članu 39. Krivičnog
zakona Bosne i Hercegovine.
2. Odbrana
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
21
47. U završnim riječima na glavnom pretresu dana 02.06.2009. godine, odbrana optuženog
je predložila da Sud donese presudu kojom se optužba odbija kao neosnovana zbog
nedostatka dokaza, te predložila Sudu da ukoliko izrekne osuđujuću presudu primjeni
odredbu člana 4. KZ BiH, odnosno zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.
48. Odbrana se u završnim riječima osvrnula na 1. tačku optužnice i na analizu nalaza i
mišljenja prof. dr Berka Zečevića te u odnosu na 2. tačku optužnice istakla da dokazi koje je
Tužilaštvo uložilo nisu takvog kvaliteta da se može očekivati osuđujuća presuda.
49. U odnosu na tačku 1. optužnice odbrana je prije svega navela koje činjenice smatra
nespornim, a to je postojanje ratnog stanja i oružanog sukoba; da je u predmetno vrijeme
optuženi Novak Đukić bio komandant Taktičke grupe Ozren VRS, te da je dana
25.05.1995.godine u 20:55 h eksplodirala granata na trgu u Tuzli zv. „Kapija“ koja je
usmrtila 71 lice i povrijedila 170 lica.
50. U ostalom dijelu kada je u pitanju tačka 1. optužnice odbrana osporava sljedeće:
51. Odbrana ističe da u odnosu na tvrdnju da je optuženi naredio artilijerijskom vodu da
granatira grad Tuzlu, Tužilaštvo nije pružilo nijedan materijalni dokaz o postojanju pismene
ili usmene naredbe.
52. Odbrana navodi da se iz linije komandovanja vidi da je jedino optuženi ili njegov
načelnik artiljerije mogao da izda naredbu za dejstvovanje topova od 130 mm, ali ukazuje na
mogućnost izvršenja opaljenja topa samoinicijativno, bez naredbe. U vezi navedenog
odbrana je zaključila da tu činjenicu Tužilaštvo želi dokazati pored lanca komandovanja i
radnom kartom artilijerije Druge Ozrenske brigade, te ističe da se navedena karta ne može
koristiti kao dokaz, jer se radi o falsifikatu, ističući da je tužilac uložio kopiju karte čiju je
autentičnost htio dokazati video snimkom. Odbrana tvrdi da je na snimku uočljivo da su
ciljevi i legenda u kojoj je označen top na karti naknadno upisani, te da se ovo što je
naknadno upisano razlikuje debljinom i vrstom flamastera.
53. Dalje, odbrana smatra neprihvatljivom tvrdnju Tužilaštva da se postojanje naredbe
dokazuje namjerom da se izvrši odmazda zbog izvršenog napada NATO snaga po
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
22
položajima VRS, jer je svjedok Manojlo Milovanović izjavio da je odmazda bila usmjerena
na pripadnike NATO i UNPROFOR-a.
54. Pored toga, odbrana odgovara na pitanje da li je granata koja je eksplodirala na „Kapiji“
ispaljena sa položaja topova kalibra 130mm Vojske RS u selu Panjik, te navodi da u
Izvještaju mješovite komisije stoji da je predmetna granata ispaljena pod malim uglom i da
isti iznosi 31,16 stepeni.
55. U vezi navedenog ističe se da u Zapisniku o uviđaju piše da je granata ispaljena sa
položaja na Ozrenu u selu Vrbak sa mjesta Cerovo brdo, a što je odbrana potkrjepila svojim
dokazima (Zahtjev za sprovođenje istrage Kantonalnog tužilaštva Tuzla (O-3), Prijedlog za
preuzimanje predmeta Tužilatva BiH od 08.06.2007.godine (O-4) i Rješenje Suda BiH broj
X-KRN-07/394 od 18.07.2007.godine (O-5)).
56. Sljedeća tvrdnja odbrane je da je Mješovita komisija našla da je udaljenost mjesta pada i
mjesta ispaljenja granate 21.000 metara. Odbrana osporava mogućnost ispaljenja topa sa
udaljenosti Panjika, jer je Panjik od Kapije udaljen preko 27.000 metara. U vezi dometa topa
odbrana tvrdi da iako je maksimalni domet topa 130 mm 27.000 km, taj domet nije mogao
biti dosegnut zbog istrošenosti cijevi, te da se isti može dostići samo sa potpuno novom
cijevi.
57. Na kraju se osporava zakonitost nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. Berka Zečevića
tvrdeći, da naredba Tužilaštva glasi na Prof.dr. Berka Zečevića, a na nalazu i mišljenju kao
autori stoje imena njegovih asistenata. Naime, po mišljenju odbrane vještačenje su izvela lica
na koja se nije odnosila naredba.
58. Vještak prof. dr. Berko Zečević je po navodu odbrane zanemario materijalne dokaze koji
potvrđuju da je upadni ugao granate 31,16 stepeni, a ne preko 60 stepeni, te da je ovaj ugao
dobio nakon što je uradio rekonstrukciju događaja, koja nije provedena u skladu s odredbom
člana 93. stav 1. ZKP BiH.
59. Odbrana tvrdi da je nalaz sačinjen u isključivoj funkciji pokretanja optužnice, odnosno
da je vještak imao unaprijed definisane okvire zaključaka i zbog toga je odbacivao sve bitne
i očigledne činjenice događaja.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
23
60. Po mišljenju odbrane vještak pominje i usvaja kao činjenice nedokazane navode iz
ranijih izvještaja. U odnosu na navode da je Kapija bila precizni cilj, odbrana negira tu
činjenicu, ističući da je „Kapija“ mjesto veličine 12 metara i ako bi se na taj lokalitet pucalo
sa razdaljine od 27 km , jedna ili prva granata, ne bi mogla precizno pogoditi cilj.
61. Odbrana se ponovo poziva na minimalni upadni ugao oko 31 stepeni, naveden u
proračunu mješovite komisije i tvrdi da je taj ugao bio moguć samo ukoliko bi granata
doletjela sa zapadnog pravca, što prema stavu odbrane nije tačno. Dalje, odbrana osporava
položaj automobila Golf u odnosu na krater odnosno osporava rastojanje automobila i
kratera od oko 40 cm, tvrdeći da je navedeno rastojanje bilo 1,4 metra. Shodno navedenom,
odbrana osporava i upadni ugao pada projektila koji je naveden u nalazu i mišljenju vještaka
tužilaštva.
62. Iznoseći završne riječi odbrana optuženog se posebno osvrnula na sljedeće dijelove
izvještaja prof. dr. Berke Zečevića:
1. „uticaj upaljača na efekte djelovanja projektila na cilju“:
Odbrana osporava vrijeme dejstva upaljača jer je uobičajno vrijeme dejstva
trenutnog upaljača 0,00003 do 0,00005 s (30 do 50 mikro sekundi).
2. „Krater od artilijerijskih (topovskih) HE projektila sa prednjim udarnim
upaljačem“:
U ovom dijelu odbrana navodi da dokument na koji se vještak Zečević pozvao („A
Primer on Indirect Fire Crater Analysis in Iraq and Afganistan“ autora Captain
Edward J.Coleman and Sergent First Class Rico R.Bussey, koji je objavljen u
časopisu: „Field Artillery“, July-Avgust 2005), negira tezu o smjeru projektila u
momentu aktiviranja od zapada prema istoku. U prilog tome odbrana ističe da bi
pomenuta teza mogla biti tačna, izgled prizemnih nepokretnih i pokretnih tragova na
licu mjesta bi morao biti vrlo sličan ili čak isti kao što je prikazano na sl.48
predmetnog vještačenja, te tvrdi da se lepeza prizemnih tragova širi od kratera prema
zgradi prodavnice „NIK“ (od kratera prema zapadu). To sve navodno dokazuje da je
projektil aktiviran pod znatno manjim upadnim uglom.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
24
3. „Identifikacija upadnog ugla projektila“:
U ovom dijelu odbrana polazi od činjenice da je rastojanje od kratera do ivice
prizemnih pokretnih tragova, gdje je navodno bio pozicioniran automobil Golf (do
ovog podatka je odbrana došla na osnovu skice lica mjesta krim tehničara Iirfana
Džinovića i fotografija broj 9,10,11 i 13A) iznosilo 1,4.metra. Navedeno, prema
mišljenju odbrane dokazuje da upadni ugao nije mogao biti 63 stepena.
4. „Identifikacija kalibra i tipa projektila“:
Odbrana se u ovom dijelu poziva na sliku 78 nalaza gdje je prikazana parčad od
košuljice projektila na kojima se vide žljebovi ležišta vodećeg prstena, a koja parčad
su nesumnjivo od granate kalibra 130mm. Stoga, odbrana postavlja pitanje zašto nisu
pronađeni i dijelovi vodećeg prstena, te tvrdi da u tom slučaju nedostaje ključni
materijalni dokaz.
5. „Vjerovatna zona lansiranja artilijerijskog HE projektila 130mm OF-482 ili M79“:
Odbrana tvrdi da se vještak Zečević isključivo bavio maksimalnim dometom topa
M46, te da je definisao mjesto artilijerijskog položaja bez ijednog raspoloživog
dokaza za to. U vezi navedenog odbrana osporava navedeno rasturanje projektila
130mm ispaljenog sa daljine od 27km oko +/- 380m, a tvrdi da navedeno nije tačno,
već da je tačan podatak da je rasturanje 448 m.
63. U daljem toku završnih riječi odbrana u odnosu na vještačenje prof.dr.Berka Zečevića
osporava još nekoliko navoda: Postavlja se pitanje zašto nisu fragmenti koji su prikazani u
nalazu i mišljenju uvedeni kao materijalni dokaz, te na osnovu čega je vještak utvrdio da se
radi o fragmentima koji pripadaju topu 130mm.
64. Dalje, odbrana osporava tezu da je predmetna brazda, brazda od fragmenata, a ne brazda
upaljača, te navodi da je nemoguće da geleri naprave jasnu udubljenu pravolinijsku brazdu u
tlu. Dalje, odrana tvrdi da iz izvedenih dokaza proizlazi da su topovi M-46 iz kojih je
ispaljena predmetna granata smješteni kod nove škole, a ne kod strare, te da je ta činjenica
ključna, s obzirom da je razdaljina stare i nove škole od par stotina metara.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
25
65. Odbrana optuženog je istakla da nema dokaza o stvarnom balističkom stanju cijevi sa
aspekta ostvarivanja navedenog maksimalnog dometa od oko 27.500m i preciznosti gađanja
konkretnog cilja u Tuzli.
66. Pri kraju završnih riječi odbrana optuženog se poziva na izvođenje svojih dokaza,
odnosno na svjedočenja svjedoka Dostanića i Savić Mileta, te na vještačenje Vlade Kostića i
Branke Luković, koji po mišljenju odbrane pobijaju tezu tužilaštva navodeći da je svjedok
Dostanić Mladen potvrdio da u ratnom dnevniku Druge Ozrenske Lake pješadijske brigade
nije evidentirano dejstvo artilijerije za inkriminisani dan. Po mišljenju odbrane svjedok Savić
Mile je potvrdio da je granata mogla da dođe sa suprotnog pravca tj. iz pravca istoka. Nalaz
vještaka odbrane je suprotan Izvještaju Mješovite komisije i vještačenju Prof.dr. Berka
Zečevića.
67. Dalje se odbrana pozvala na svjedočenje Manojla Milovanovića i pukovnika Brantza
koji su potvrdili da je 25.05.1995.godine na pola sata prije eksplozije granate na „Kapiji“ sa
položaja Vojske RS (u pravoj liniji sa „Kapijom“ i od „Kapije“ udaljen preko 20.000metara)
granatiran aerodrom Dubrave (sa 13 granata).
3. Optuženi
68. Optuženi se pozvao na svoje pravo da ne svjedoči, ali mu je bilo dozvoljeno da se vijeću
obrati svojim završnim riječima. Vijeće konstatuje da to obraćanje nema nikakvu dokaznu
vrijednost.
69. Na početku završnih riječi optuženi je opisao ratno stanje na Ozrenu, posebno se osvrćući
na period april, maj 1995. godine, očekivanje ofanzivnog napada od strane Armije BiH u to
vrijeme, svoju ulogu u sklopu Vojske Republike Srpske (u daljem tekstu:VRS) kao i
položaje svoje jedinice na Ozrenu u odnosu na položaje Armije BiH.
70. Optuženi je potvrdio da je dana 05.12.1994.godine premješten na dužnost komandanta
TGO i da je na istoj ostao do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
26
71. U daljem toku završnih riječi optuženi je vršio analizu dokaza predloženih u toku
glavnog pretresa, pojašnjavajući i upoređujući sadržaj pojedinih dokaza.
72. U odnosu na dokaz tužilaštva Zapovijest Novaka Đukića za odbranu od dana
25.04.1995.godine, optuženi ističe da je naredbu da se izda navedena zapovijest izdao iz
razloga što se prethodno potpisano primirje bližilo kraju i očekivala se ofanziva od
neprijateljskih snaga sa ciljem zauzimanja Ozrena. U vezi ovog dokaza optuženi ukazuje da
su topovi služili za podršku brigadama koje bi putem svoje komande podnosile zahtjev za
upotrebu topa komandantu TGO.
73. Optuženi je dalje naveo da iz Izvještaja o istrazi UNPROFOR-a. proizlazi da je Charlesu
Brantzu naložena istraga od UNPROFOR-a tek 26.05.1995.godine u 13h, te postavio pitanje,
zašto je odlučeno da se provede zajednička istraga UNPROFORA-a i domaćih civilnih
vlasti. Na osnovu Zapisnika istražnog sudije i Izvještaja o istrazi UNPROFOR-a, optuženi
zaključuje da postoje neke nejasnoće u ovim dokumentima.
74. Dalje, optuženi prigovara da su neposredno nakon masakra uklonjeni važni tragovi kao
što su tijela poginulih i postavlja pitanje, koliko je ekipa UNPROFOR-a mogla vidjeti lice
mjesta kad je uviđaj završen u 14h dana 26.05.1995.godine, a UNPROFOR je uključen u
istragu tek nakon 13h istog dana.
75. Optuženi je dalje naveo da NATO snage nisu vršile napad 25. maja 1995. godine na
TGO i navodi da nije znao šta se 25.05.1995.godine dešavalo na Palama, te da se odmazda
ne može prihvatiti kao razlog granatiranja grada Tuzle, kao i da u tom pravcu Tužilaštvo nije
pružilo nijedan dokaz. Navodi da je on lično za gađanje aerodroma Dubrave, prvi put saznao
iz svjedočenja Charlesa Brantza.
76. Osporavajući tezu Tužilaštva da je jasno zašto je optuženi na 25.05.1995.godine zakazao
hitan sastanak sa potčinjenim komandantima, navodi da se radilo o redovnom mjesečnom
sastanku sa ciljem referisanja i koordinacije, te da je ovakve sastanke optuženi održavao
svaki mjesec. U prilog navedenom, optuženi ističe pojedinosti sastanka, odnosno da su tačke
dnevnog reda bile stanje borbene gotovosti jedinica, angažovanje mjesnog stanovništva u
odbranu teritorije, te planiranje, organizovanje i izvođenje aktivnih borbenih dejstava.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
27
77. Optuženi se osvrnuo na svjedočenje svjedoka Charleza Brantza ukazujući da je ovaj
svjedok izjavio da je grad Tuzla gađan još prije 25.05.1995.godine i to iz pravaca: Lopare,
Capne, Zvornika i sa planine Vis, ali da nijedna od tih granata nije pogodila centar grada.
Dalje, u vezi autentičnosti dokaza koje je Charles Brantz imao kod sebe i koji su se morali
uništiti, optuženi prigovara da sudu nisu dostavljeni originali. Pored navedenog, optuženi
prigovara i na uloženi CD koji je navodno snimio svjedok Charles Brantz, te ističe da
Charles Brantz ovaj snimak nije mogao sačiniti, jer je isti snimljen neposredno nakon
eksplozije (na snimku se čuje sirena) a Charlesu Brantzu je istraga povjerena tek
26.05.1995.godine, odnosno sutra dan.
78. U vezi radne karte artiljerije, optuženi ističe da je karta sačinjena 20.04.1994.godine,
odnosno u vrijeme kada optuženi nije bio komandant TGO. Dalje, optuženi smatra da su
krugovi (navodni ciljevi topa 130mm) na karti naknadno ucrtani i da snimak kamerom ne
može dokazivati autentičnost iste.
79. Optuženi je nadalje istakao da je netačan zaključak Tužilaštva da je optuženi izdavao
naredbe, jer je on samo odobravao zahtjeve komandanata nižih jedinica. Dalje, optuženi
ističe da naredba mora imati i formu i sadržaj, jer je to najodlučnija činjenica, te da ukoliko
iste nema, očigledno je da i ne postoji.
80. U ostalom dijelu završnih riječi, optuženi je analizirao vještačenje prof. dr Berka
Zečevića. Prije svega, optuženi konstatuje da se vještak počeo baviti konkretnom analizom
uvjeta koji su doveli do masakra na „Kapiji“ na dan 25.05.1995.godine tek od 52. stranice
svog nalaza i mišljenja, te da je sve do tada davao samo teorijski osvrt.
81. Dalje, optuženi je analizirao na koji način je vještak utvrdio pravac doleta projektila, te
konstatuje da je prof. dr Berko Zečević naveo dva metoda koja se primjenjuju prilikom
utvrđivanja pravca.
82. Optuženi prigovara da je vještak u svom nalazu govorio da je primjenjen standardni
metod, ali da taj metod nigdje nije uporedio sa kraterom na Kapiji. Stoga, optuženi smatra da
je ovaj metod samo izmišljen.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
28
83. Dalje, optuženi osporava crtež lica mjesta, odnosno sliku 59 na str. 52 predmetnog nalaza
i mišljenja, te navodi da je prof.dr. Berko Zečević nacrtao položaj automobila golf kao da se
nalazi na pločniku, te upoređuje i ukazuje na razliku predmetne slike sa crtežem lica mjesta
koji je sačinjen od strane uviđajne ekipe neposredno nakon događaja.
84. Dalje, optuženi ukazuje na prizemne pokretne tragove koji dokazuju suprotan pravac
doleta projektila. Naime, činjenica je da kada granata udari u tlo izbacuje materijal naprijed i
bočno, a da količina izbačenog materijala zavisi od upadnog ugla. Optuženi ističe da su
tragovi kocki više desno a manje lijevo od kratera. U vezi navedenog, optuženi smatra
nestručnim odgovor prof. dr. Berka Zečevića da isti nije mogao cijeniti navedene tragove iz
razloga što je pristup licu mjesta nastao tek nakon uklanjanja tijela poginulih. Dalje, optuženi
je analizirao sliku broj 11 fotografije lica mjesta te istakao da se ne nalazi u nalazu i
mišljenju prof.dr Berka Zečevića.
85. Prema mišljenju optuženog ključna slika je broj 13A na kojoj je u nalazu i mišljenju
prof.dr Berka Zečevića navodno naljepnica prekrila dio tragova. U vezi ove slike optuženi
ističe, da se vidi krater i brazda upaljača (iz istoka prema zapadu), te da se kocke nalaze u
pravcu sjeveroistoka.
86. Pored navedenog, optuženi se osvrnuo na sliku 58 na kojoj se vidi krater koji je prof.dr
Berko Zečević koristio prilikom određivanja centra eksplozije i koji odgovara položaju
3,90m i 4,80m od lijevog i desnog čoška zgrade (prema skici sačinjenioj neposredno nakon
lica mjesta), te optuženi tvrdi da je prof.dr Berko Zečević teoretski tumačio krater na
položaju 2,65m i 5,60 m i to kad mu je odgovaralo.
87. U drugom dijelu optuženi osporava određivanje upadnog ugla. Naime, optuženi smatra
da je vještak proveo rekonstrukciju suprotno ZKP BiH.
88. Dalje, optuženi ukazuje na činjenicu da je prof.dr Berko Zečević utvrdio da je centar
eksplozije 400 mm udaljen od automobila za razliku od vještaka odbrane koji su utvrdili da
je centar eksplozije od automobila udaljen 1400 mm. Optuženi je analizirao način na koji je
prof. dr Berko Zečević došao do predmetne razdaljine 400mm, te utvrdio da je teza Prof.dr.
Berka Zečevića tendenciozna , te da je isti polazio od željenog ugla 67 stepeni i 41 minuta,
kao odgovarajućeg ugla za maksimalni domet topa 130mm, da bi dokazao da je projektil
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
29
doletio sa maksimalnim dometom. Pored navedenog, optuženi naglašava da taj maksimalni
domet nije u skladu sa tablicama.
89. Dalje, optuženi ističe da se prema tragovima ulja koje je iscurilo iz automobila bijeli
Golf, može vidjeti da je automobil pomijeran unazad i da nije bio na trotoaru. Na kraju,
optuženi ponovo ističe da se na već navedenim slikama vidi trag brazde upaljača na pravcu
istok-zapad.
90. Optuženi osporava tačnost tvrdnje navedene u predmetnom nalazu i mišljenju, i to da su
iz 20 tijela izvađeni fragmenati. Naime, optuženi se poziva na nalaz i mišljenje vještaka
Vede Tuce u kojem je navedeno 11 poginulih lica u kojima su pronađeni fragmenti.
91. Na kraju završnih riječi, optuženi je iznio svoju tezu, i to da su na trgu „Kapija“
eksplodirale dvije eksplozivne naprave u rastojanju od oko 1,5 do 2 metra jedna od druge, od
čega jedna sa tragovima na pravcu istok-zapad načinivši krater izbacivši 6 granitnih kocki a
druga na 2,65 metra od čoška zgrade Nik, ispred prednjeg dijela automobila gdje je načinjena
rupa iz koje je izbačeno oko 25 granitnih kocki, te navodi da se optužnica bavi samo
indicijama, što su potvrdili zaključci Prof.dr. Berka Zečevića u kojima se pojavljuje rijeć
vjerovatno.
92. Optuženi je ponovo izrazio žaljenje radi svih stradalih i naveo da još prije nego što je
uhapšen čekao poziv tužioca i nije htio da izbjegne krivičnu odgovornost, jer je želio da se
suoči sa ovim surovim slučajem, a posebno iz poštovanja prema stradalim.
4. Oštećeni
93. Nakon završnih riječi Tužilaštva BiH istog dana je svoje završne riječi iznijela
punomoćnik oštećenih, Amila Kunosić-Ferizović.
94. Punomoćnik oštećenih je izjavila da se pridružuje završnim riječima Tužilaštva i izjasnila
se u pogledu imovinsko pravnog zahtjeva. Naime, Amila Kunosić-Ferizović je odlučila da će
imovinsko pravni zahtjev ostvariti u parničnom postupku iz razloga da ne bi došlo do
odugovlačenja krivičnog postupka.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
30
95. Punomoćnik oštećenih je istakla da bi preciziranje imovinsko pravnog zahtjeva tražilo
dosta vremena radi dokazivanja vrste i visine štete za svakog oštećenog, posebno cijeneći da
je od predmetne granate poginulo 71 lice i da je preko 130 lica ranjeno.
96. Posebno je istakla svjest optuženog i činjenicu da je Tuzla u toku rata 1992-1995 godine
bila zaštićena zona UN, te da je optuženi morao znati da se gađaju civilni ciljevi, a posebno
predvidjeti da smrtne posljedice i povrede civilnih lica na dan 25.05.1995.godine u 20:55h
mogu biti u velikom broju.
97. Dalje, Amila Kunosić-Ferizović se pozvala na vještačenje mr.med.sci.dr Vede Tuce koji
je detaljno vještačio o povrijeđenim osobama, te utvrdio da je od 133 povrijeđenih 35 lica
zadobilo po život opasne povrede, 62 obične teške tjelesne povrede i 36 lica lake tjelesne
povrede.
98. Punomoćnik oštećenih se ukratko osvrnula i na psihičke povrede, odnosno psihičke
traume i duševne povrede ličnosti, koje zahtjevaju posebnu medicinsku ekspertizu, a
posebno se tiču ne samo povrijeđenih već i porodica povrijeđenih i poginulih. Punomoćnik
oštećenih je svoje završne rijeći potkrijepila podsjećanjem suda na emocionalni utisak video
snimka koji je napravljen neposredno nakon masakra i ukazivanjem na bol roditelja koji su
izgubili svoju djecu.
99. Na kraju završnih riječi, Amila Kunosić-Ferizović je ukazala na višestruki značaj
kažnjavanja počinioca, posebno da sankcija/kazna predstavlja jedan vid satisfakcije žrtava, te
da osuđujuća sudska odluka obnavlja dostojanstvo, reputaciju i prava oštećenih stvarajući
kod njih osjećaj da je pravda zadovoljena.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
31
II. OPŠTA RAZMATRANJA
A. KATEGORIJE DOKAZA
100. Tužilaštvo je optužnicom predložilo saslušanje 259 svjedoka, od kojih je za većinu
bilo predloženo da budu saslušani u svojstvu oštećenih.
101. Dana 22.04.2008. godine Sudu je dostavljen spisak svjedoka koje je Tužilaštvo
namjeravalo da pozove u daljem toku postupka, a Vijeće je potom održalo statusnu
konferenciju na kojoj je razmatralo i potrebu da se uopće poziva, većina oštećenih u svojstvu
svjedoka, imajući u vidu i činjenicu da je veći broj oštećenih već bio angažovao svog
punomoćnika u ovom postupku.
102. U konačnici, Tužilaštvo je pozvalo ukupno 38 svjedoka i 2 vještaka i odustalo od
saslušanja velikog broja oštećenih svjedoka. Svi saslušani svjedoci su ispitani na sjednicama
otvorenim za javnost.
103. Odbrana je pozvala 4 svjedoka i 1 vještaka, dok je Vijeće pozvalo 1 svjedoka i
suočilo vještake balističare tužilaštva i odbrane.
104. Tužilaštvo je predložilo 180 materijalnih dokaza, dok je odbrana predložila 6
materijalnih dokaza.
B. OPŠTA RAZMATRANJA DOKAZA
105. Sud je u ovom predmetu cijenio dokaze u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku
Bosne i Hercegovine (ZKP BiH) primjenjujući prevashodno načelo pretpostavke nevinosti iz
člana 3. ZKP BiH, koja otjelovljuje opšti princip prava prema kojem Tužilaštvo snosi teret
utvrđivanja krivice optuženog, a Tužilaštvo to mora utvrditi izvan razumne sumnje.
106. Vijeće je saslušalo svih 38 svjedoka i oba vještaka Tužilaštva kao i 4 svjedoka i
jednog vještaka odbrane. Mnogi od ovih svjedoka su svjedočili o istim događajima ili
činjenicama o kojima su svi oni čuli ili ih vidjeli iz različite fizičke, mentalne, a ponekad i
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
32
hronološke perspektive. Vijeće je svjesno da je rijetkost da dva svjedoka, koja svjedoče na
iste okolnosti, neki događaj vide identično ili ga verbalno opisuju na isti način, ali je Vijeće
cijenilo kredibilitet svakog pojedinačnog iskaza sa polaznom pretpostavkom da je svaki
svjedok namjeravao reći istinu.
107. Vijeće je takođe pokušalo da dovede u sklad iskaze različitih svjedoka gdje god je to
bilo moguće. U situacijama kada to nije bilo moguće, Vijeće je cijenilo svaki pojedinačni
iskaz najprije u pogledu vjerovatnoće da su razlike u iskazima rezultat nenamjernih pogreški
u sjećanju ili percipiranju, a potom i u pogledu vjerovatnoće da je svjedok svjesno pokušao
obmanuti Vijeće. U slučaju vještaka čija su mišljenja bila dijametralno suprotna, Sud je
upriličio njihovo suočavanje u skladu sa članom 85. stav 2. ZKP.
108. Vijeće smatra, da su uprkos tome što su iskreni, neki svjedoci ipak nepouzdani u vezi
sa nekim dijelovima svojih iskaza, zbog ograničenja u smislu svoje percepcije i sjećanja ili
zbog pristrasnosti koja je uticala na njihove zaključke o značenju onoga što su vidjeli ili čuli.
Međutim, Vijeće smatra da su isti ti svjedoci tačno percipirali, zapamtili i reprodukovali
neke druge činjenice.
109. U pogledu nekih drugih svjedoka Vijeće opet smatra da dijelovi njihovih iskaza nisu
bili iskreni, bilo zbog ličnih interesa, bilo zbog prijateljstva ili odanosti prema optuženom ili
zbog toga što su htjeli da utiču na ishod postupka.
110. Međutim, vijeće je također utvrdilo da su ti isti svjedoci iskreno i tačno prenijeli
druge činjenice zato što nisu bili svjesni značaja činjenice ili zato što nisu uspijevali da se
drže svoje konstrukcije.
111. Prilikom donošenja svoje ocjene, Vijeće je uzelo u obzir način svjedočenja i držanje
svjedoka, te testiralo unutrašnju konzistentnost iskaza koje su dali pred Sudom i njihovih
prethodnih izjava.
112. Također, Vijeće je utvrdilo da su čak i svjedoci koji nisu bili pouzdani ili nisu
govorili istinu u pojedinim dijelovima svojih iskaza, bili pouzdani i govorili istinu o drugim
činjenicama o kojima su svjedočili
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
33
113. Stoga Vijeće nije odbacilo kompletne iskaze svjedoka čiji su iskazi bili dijelom
nepouzdani, jer to ne bi bilo u interesu pravde niti u skladu sa obavezom slobodne ocjene
dokaza i utvrđivanja istine. Umjesto toga, nepouzdanost dijela iskaza svjedoka bio je faktor
koji je uzet u obzir prilikom razmatranja tačnosti preostalog dijela iskaza. Shodno
navedenom, Vijeće je cijenilo pouzdanost i iskrenost svakog svjedoka te, u vezi s tim,
ocijenilo pouzdanost i tačnost svake činjenice o kojoj je taj svjedok govorio.
114. Ukratko, u odnosu na nekoliko svjedoka Vijeće je poklonilo vjeru dijelovima
njihovih iskaza, a pri tome nije neophodno poklonilo vjeru njihovim iskazima u cjelosti.
115. Većini svjedokâ je bilo izuzetno teško svjedočiti u ovom predmetu. Pored toga,
ocjena kredibiliteta svjedokâ i činjenica o kojima su svjedočili je predstavljala veliki izazov
za Vijeće. Bilo je teško izvršiti ocjenu ovakvog krivičnog djela koje je za rezultat imalo
veliki broj ubijenih, kao i fizičke i emocionalne posljedice po mnogobrojne svjedoke.
Međutim, ovo je izazov sa kojim se suočava svaki sud koji presuđuje o činjeničnim
pitanjima. Vijeće je neposredno posmatralo svjedoke, njihovo držanje, glas, stav, tjelesne i
emocionalne reakcije na pitanja, neverbalno ponašanje u odnosu na stranke i advokate, te
atmosferu u kojoj su davali iskaze. Vijeće je u svakom trenutku bilo svjesno činjenice da u
ovom predmetu ima faktora koji otežavaju donošenje odluke o kredibilitetu, te da se takve
ocjene, s obzirom na težinu optužbi, moraju dati tek nakon pomnog razmatranja.
116. U pogledu svih svjedoka, Vijeće je takođe razmotrilo ostale dokaze i okolnosti koje
se tiču ovog predmeta.
117. Vijeće je mišljenja da manje nedosljednosti između iskaza raznih svjedokâ ili u
okviru iskaza jednog svjedoka na glavnom pretresu ne diskredituju svjedoka ukoliko je taj
svjedok u dovoljnoj mjeri opisao predmetni događaj iz optužnice. Vijeće je uzelo u obzir
vremensku distancu između predmetnog događaja i svjedočenja, te takođe zaključilo, da
određene nedosljednosti u iskazima u odnosu na sporedna pitanja ne narušavaju kredibilitet
svjedokâ.
118. Pored toga, prema članu 15. ZKP BiH, Sud ima pravo na slobodnu ocjenu svih
izvedenih dokaza. Sud smatra da je neophodno utvrditi da li je takav dokaz pouzdan u smislu
da je dat dobrovoljno, da je autentičan i vjerodostojan. Što se tiče indicija, njihova dokazna
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
34
vrijednost zavisi od konteksta i prirode konkretnog dokaza, odnosno od toga da li je taj
dokaz potkrijepljen drugim dokazima i da li postoji neki drugi motiv iza tog konkretnog
dokaza.
119. Sud je razmotrio svaki dokument u ovom predmetu kako bi odlučio o njegovoj
pouzdanosti i dokaznoj vrijednosti i zaključio da je Tužilaštvo dokazalo njihovu
vjerodostojnost van razumne sumnje. Međutim, potrebno je naglasiti da Sud neće postupati
jednako sa svakim dokazom u spisu, što je diskreciono pravo Suda, već će objasniti samo
one zaključke o činjenicama koje su važne za utvrđivanje krivice optuženog.
120. Kako bi procijenio vjerodostojnost dokumenata, Sud je cijenio njihovu podudarnost
sa ostalim dokazima. Pored toga, čak i kada je zaključio da je određeni dokument
vjerodostojan, Sud nije automatski prihvatio da izjave sadržane u njemu predstavljaju tačan
opis činjenica, nego ga je cijenio u smislu njegove podudarnosti sa svim drugim dostupnim
dokazima.
C. OPŠTA RAZMATRANJA U VEZI SA OCJENOM DOKAZA
121. Pretresno vijeće je savjesno cijenilo nalaze vještaka koji su u vezi sa događajima iz
optužnice prezentirani od strane i tužilaštva i odbrane.
122. Ocjenjujući dokaznu vrijednost nalaza vještaka, Vijeće je uzelo u obzir stručnost
konkretnog vještaka, metodologiju koju je pojedini vještak primijenio, te podudarnost
njihovih nalaza sa ostalim dokazima koje je Vijeće prihvatilo.
123. Konačno, pojedine relevantne činjenice iz optužnice Vijeće je utvrdilo na osnovu
posrednih dokaza - indicija. U ovom predmetu je postojalo mnoštvo dokaza koji upućuju na
određene okolnosti koje uzete u kombinaciji upućuju na postojanje neke konkretne činjenice
o kojoj zavisi krivica optuženog, a zaključak koji se izvodi na osnovu ovakvih dokaza, mora
da bude jedini mogući razuman zaključak.
D. DOKAZI VAN RAZUMNE SUMNJE PUTEM POSREDNIH DOKAZA
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
35
124. Zakonodavstvo Bosne i Hercegovine je usvojilo princip slobodne ocjene dokaza, koji
propisuje da ocjena dokaza nije vezana za unaprijed određena pravila. Stoga je Sud dužan
savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, te na osnovu toga
donijeti zaključak da li je neka činjenica dokazana ili ne.
125. Zadatak Suda je da istinito i potpuno utvrdi kako činjenice koje terete optuženog,
tako i one koje idu u njegovu korist. Standard koji se primjenjuje prilikom utvrđivanja
činjeničnog stanja je da li bi jedan objektivan sud koji presuđuje u činjeničnim pitanjima
došao do tog zaključka izvan razumne sumnje.
126. Standard koji je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju uspostavio za
utvrđivanje činjeničnog stanja van razumne sumnje je test koji treba da se provede za pitanje
da li je dokazni materijal činjenično dovoljan da bi se održala osuđujuća presuda, a to je da li
nijedan razumni presuditelj o činjenicama ne bi mogao da van razumne sumnje donese
zaključak o krivici ".6
127. U skladu sa principom slobodne ocjene dokaza, u toku glavnog pretresa relevantne
činjenice se mogu utvrđivati neposrednim i posrednim dokazima - indicijama. Neposredni
dokazi su oni dokazi koji neposredno utvrđuju spornu činjenicu. Posrednim dokazima se
istinitost sporne činjenice utvrđuje preko drugih činjenica.
128. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je zauzeo stav da utvrđivanje putem indicija nije u
suprotnosti sa načelom pravičnog suđenja u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije
o ljudskim pravima. 7
129. U sudskoj praksi je utvrđeno pravilo dokazivanja posrednim dokazima na način da
indicije moraju djelovati kao čvrst zatvoren krug koji dozvoljava samo jedan zaključak u
odnosu na relevantnu činjenicu, i da objektivno potpuno isključuje mogućnost drugačijeg
zaključka u odnosu na istu činjenicu.
130. Prateći ovaj stav uzima se da osnov za osuđujuću presudu može predstavljati samo
takav niz činjenica utvrđenih na osnovu posrednih dokaza, koje su nesumnjivo utvrđene i 6 Tužilac protiv Delalića, presuda Žalbenog vijeća, predmet br. IT-96-21-A, par. 434. 7 Odluka Ustavnog Sud BiH, predmet broj AP 5/05 par. 31
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
36
međusobno logički i čvrsto povezane, tako da predstavljaju zatvoreni krug i sa punom
sigurnošću upućuju na jedino mogući zaključak da je upravo optuženi izvršio krivično djelo
koje je predmet optužbe, i da se izvedenim dokazima isključuje svaka druga mogućnost.8
131. Ovakav stav je iznio i Vrhovni sud Hrvatske kada je zaključeno da se i pored
nedostatka direktnih dokaza utvrđuje odgovornost optuženog kada je međusobna veza
provedenih posrednih dokaza (indicija) takva da se oni pojavljuju kao karike jednog lanca u
potpunom skladu i predstavljaju ne zbir dokaza nego sistem indicija, i u svom skupu i
povezanosti isključuju svaku drugu verziju mogućnosti od one koju je utvrdio prvostepeni
sud. 9
E. PRIGOVORI NA DOKAZE
132. U vezi sa prigovorima, a u cilju ekonomičnosti postupka, Vijeće je dalo upute
tužilaštvu i odbrani da prilikom ulaganja prigovora u pogledu prihvatljivosti predloženih
materijalnih dokaza uzmu u obzir tri ključna aspekta i to: relevantnost, autentičnost i
dokaznu vrijednost.
133. U toku dokaznog postupka stranke mogu da ističu prigovore na uloženi dokazni
materijal prema navedena tri kriterija, a Sud može, u cilju efikasnosti postupka, u toku
provođenja dokaznog postupka da cijeni i odlučuje o prva dva kriterija za prigovore, dok
dokaznu vrijednost cijeni prilikom donošenja presude.
134. U vezi sa gore navedenim, odbrana optuženog je prigovorila na zakonitost dokaza
Tužilaštva broj T-6, nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. Berke Zečevića, na koji će se Vijeće
osvrnuti u kasnijem dijelu presude.
135. Odbrana je uložila i prigovor na autentičnosti dokaza Tužilaštva broj T-22, koji
predstavlja Annex F, appendix 4, Izvještaja o istrazi UNPROFOR-a, izražavajući sumnju da
je jedan dio dokumenta rukom dopisan. Vijeće je zaključilo da je prigovor odbrane
neosnovan. Odbrana svojim argumentima nije dovela u pitanje autentičnost ovog
dokumenta, a čiju autentičnost je potvrdio i svjedok Charlef Brantz koji je prilikom 8 Komentar krivičnih zakona BiH, Vijeće Evrope i Evropska komisija 2005. 9 Vrhovni sud Hrvatske, Kž 1744/68
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
37
svjedočenja istakao da su dokumenti koji čine dio izvještaja sačinjavani od strane više lica,
da su provjeravani više puta od strane komisije, te da su se svi članovi komisije složili oko
tačnosti njihovog sadržaja.
136. Imajući u vidu efikasnost postupka, odbrana je na ročištu održanom dana 28.10.2008.
godine dostavila spisak dokaza tužilaštva koji prema njima nisu sporni, a to su dokazi od
broja T-70 do broja T-157.
137. Također, pismenim podnescima od 14.10.2008. godine stranke su se suglasile da je
nesporna i medicinska dokumentacija koja se odnosi na 71 poginulu osobu kao i
dokumentacija koja je vezana za povrijeđene osobe.
138. U toku dokaznog postupka tužilaštvo je predložilo da se u okviru replike, odnosno
dokaza kojima se pobijaju navodi odbrane, uvedu dodatni dokazi tužilaštva pod rednim
brojem od T-159 do T-180 na koje je odbrana optuženog uložila generalni prigovor,
smatrajući da isti ne mogu biti uloženi jer se radi o dokazima koji su tužilaštvu bili dostupni i
ranije odnosno u vrijeme podizanja optužnice.
139. Vijeće nije usvojilo ovaj prigovor. Navedeni dokazi su predloženi kao dokazi kojima
tužilaštvo osporava navode odbrane, a ne kao dokazi kojima se dopunjava dokazni postupak.
Njihovu dokaznu snagu Vijeće je cijenilo prilikom donošenja odluke.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
38
III. PRIMJENJIVI ZAKON
A. PRIMJENJIVOST KRIVIČNOG ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE
140. Kada je u pitanju primjenjivi materijalni zakon, Odbrana se u svom prigovoru
pozvala na član 4. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine koji propisuje da se na počinitelja
krivičnog djela primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela,
odnosno član 142. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ
SFRJ). Vijeće nalazi da je ovaj argument neosnovan i da su odredbe KZ-a BiH primjenjive
na ovaj predmet.
141. Članom 3. KZ-a BiH definisano je načelo zakonitosti, odnosno da se krivična djela i
krivičnopravne sankcije propisuju samo zakonom (nullum crimen sine lege) i da nikome ne
može biti izrečena kazna ili druga krivičnopravna sankcija za djelo koje, prije nego što je
učinjeno, nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje
zakonom nije bila propisana kazna (nulla poena sine lege). Član 4. KZ-a BiH propisuje da se
na počinitelja krivičnog djela primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja
krivičnog djela i da ako se poslije izvršenja krivičnog djela jednom ili više puta izmijeni
zakon, primijenit će se zakon koji je blaži za počinitelja.
142. Načelo zakonitosti definisano je i članom 7. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim
pravima), koja ima prioritet nad svim ostalim zakonima u Bosni i Hercegovini u skladu sa
članom 2. stav 2. Ustava BiH. Ovom odredbom EKLJP-a definisana su dva opšta načela: 1)
da se niko ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili nečinjenjem koje
prema domaćem ili međunarodnom zakonu nije predstavljalo krivično djelo u vrijeme
izvršenja, i 2) da izrečena kazna neće biti teža od one koja se primjenjivala u vrijeme
izvršenja krivičnog djela. Ovom odredbom nije predviđena primjena najblažeg zakona.
143. Član 4 a) KZ-a BiH propisuje da članovi 3. i 4. ovog zakona ne sprečavaju suđenje ili
kažnjavanje bilo kojeg lica za bilo koje činjenje ili nečinjenje koje je u vrijeme kada je
počinjeno predstavljalo „krivično djelo u skladu sa opštim načelima međunarodnog prava”.
Član 7. stav 1. EKLJP-a propisuje da je činjenje ili nečinjenje moralo predstavljati krivično
djelo definisano domaćim ili međunarodnim zakonima u vrijeme izvršenja krivičnog djela.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
39
Također, član 7. stav 2. EKLJP-a predviđa izuzetke od ovog pravila i propisuje da stav 1.
istog člana “ne utiče na suđenje ili kažnjavanje bilo koje osobe koja je kriva za činjenje ili
nečinjenje, ako je to djelo u vrijeme izvršenja predstavljalo krivično djelo prema opštim
pravnim načelima priznatim kod civilizirianih naroda”.10 Na ovaj način je pod određenim
uslovima utvrđena mogućnost odstupanja od načela propisanih članovima 3. i 4. KZ-a BiH (i
članom 7. stav 1. Evropske konvencije), odnosno od primjene krivičnog zakona koji je bio
na snazi u vrijeme izvršenja i od primjene blažeg zakona u postupcima za djela koja su
međunarodnim pravom definisana kao krivična.
144. Vijeće, kao prvo, smatra da krivično djelo za koje se optuženi tereti predstavlja
krivično djelo u skladu sa međunarodnim običajnim pravom i da se stoga na njega odnose
“opšta načela međunarodnog prava”, kako je to definisano članom 4a) KZ BiH,
“međunarodno pravo” definisano članom 7. stav 1. EKLJP i “opšta pravna načela priznata
kod civilizirianih naroda”, iz člana 7. stav 2. EKLJP. Na osnovu ovih odredbi prozilazi da je
KZ BiH primjenjiv u ovom slučaju.
145. Pored toga, u vrijeme kada su počinjena predmetna krivična djela, Bosna i
Hercegovina, kao država nastala sukcesijom SFRJ-a, bila je potpisnica svih relevantnih
međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i o međunarodnom humanitarnom i krivičnom
pravu.11 Isto tako, običajni status krivične odgovornosti za ratne zločine protiv civilnog
stanovništva i individualna odgovornost za ratne zločine počinjene tokom 1995. godine
potvrđeni su od strane generalnog sekretara UN-a12, Međunarodne pravne komisije13 i
10 Vidjeti i član 15, stavovi 1) i 2) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji sadrži slične odredbe. Bosna i Hercegovina, kao država nastala sukcesijom Jugoslavije, ratifikovala je ovaj Pakt. 11 Ovo se konkretno odnosi na slijedeće dokumente: Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948); “Četiri Ženevske konvencije”: Konvencija (I) o poboljšanju položaja ranjenih i bolesnih u oružanim snagama na bojnom polju; Konvencija (II) o poboljšanju položaja ranjenika, bolesnika i brodolomnika oružanih snaga na moru; Konvencija (III) koja se odnosi na postupanje prema ratnim zarobljenicima; Konvencija (IV) koja se odnosi na zaštitu civila u vrijeme rata, sve su potpisane 12.08.1949. godine u Ženevi; “Dopunski protokoli”: Dopunski protokol Ženevskim konvencijama od 12.08. 1949, koji se odnosi na zaštitu žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) i Dopunski protokol Ženevskim konvencijama od 12.08.1949, koji se odnosi na zaštitu žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) (1977); Konvencija o ukidanju ropstva (izmijenjena i dopunjena 1956); Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, (1966); Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966); Konvencija o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti (1968); Međunarodni pakt o suzbijanju i kažnjavanju zločina aparthejda (1973); Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije nad ženama (1979); Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih i ponižavajućih postupaka ili kazni (1984). 12 Izvještaj generalnog sekretara UN-a u skladu sa stavom 2 Rezolucije 808 Vijeća sigurnosti od 03.05.1993, dio 34-35 i 47-48. 13 Međunarodna pravna komisija, Komantar na nacrt Zakona o zločinima protiv mira i čovječanstva (1996).
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
40
praksom MKSJ-a i MKTR-a14. Konkretno, MKSJ je potvrdio da su krivična djela “direktnih
napada na civilno stanovništvo” i “neselektivnih napada” bila sastavni dio međunarodnog
običajnog prava u vrijeme počinjenja krivičnog djela.15 Ovi sudovi su utvrdili da krivična
odgovornost za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine protiv civilnog stanovništva
predstavlja imperativnu normu međunarodnog prava, odnosno, jus cogens.16 Stoga je
zaključeno da su ratni zločini protiv civilnog stanovništva činili dio međunarodnog
običajnog prava u vrijeme na koje se odnosi Optužnica. Ovakav zaključak proizilazi i iz
Studije o međunarodnom običajnom humanitarnom pravu MKCK-a.17
146. U skladu sa načelom univerzalne nadležnosti, međunarodno humanitarno pravo
obavezujuće je za svaku državu u svijetu, bez obzira na to da li je ona ratifikovala relevantne
međunarodne pravne instrumente, što znači da svaka država ima obavezu da krivično goni
ili izruči (aut dedere aut judicare) sve osobe osumnjičene za kršenje međunarodnog
humanitarnog prava.
147. Načela međunarodnog prava priznata Rezolucijom 95 (I) Generalne skupštine UN-a
(1946) i Međunarodne pravne komisije (1950), odnose se na “Povelju Nirnberškog Tribunala
i njegove presude”, a time i na ratne zločine općenito. „Načela međunarodnog prava priznata
Poveljom Nirnberškog Tribunala i presudama ovog Tribunala“, koja je usvojila
Međunarodna pravna komisija 1950. godine i podnijela Generalnoj skupštini, propisuju u
svom Principu I da “svaka osoba koja izvrši neko djelo koje predstavlja zločin po
međunarodnom pravu snosi odgovornost i podliježe kažnjavanju.“ Princip II slično tome
glasi “činjenica da državni zakon ne predviđa sankciju za djelo koje predstavlja zločin po
14 Tužilac protiv Tadića, Odluka o Podnesku odbrane za podnošenje interlokutorne žalbe na nadležnost, stav 151; Tužilac protiv Tadića , IT-94-1-T, Presuda, tačke 618-623. 15 Za direktne napade na civilno stanovništvo: Tužilac protiv Tadića, IT-94-1, Odluka žalbenog vijeća o podnesku odbrane kojim se traži podnošenje interlokutorne žalbe na nadležnost, stav 127 ; Tužilac protiv Galića, IT-98-29-T, Pretresna presuda, stavovi 19 i 62; za neselektivne napade: Tužilac protiv Galića, IT-98-29-T, Pretresna presuda, stav 57. 16 Međunarodna pravna komisija, Komentar na nacrt teksta članova koje se odnose na odgovornost država za međunarodna protivpravna djela (2001), član 26. 17 Jean-Marie Henchaerts i Louise Doswald-Beck; Međunarodno običajno humanitarno pravo; MKCK, Cambridge University Press, 2005. U ovoj Studiji analizirana je situacija vezana za pravila običajnog međunarodnog prava koja su primjenjiva na međunarodne i nemeđunarodne oružane sukobe i donesen je zaključak da su slijedeća pravila činila dio međunarodnog običajnog prava: da “teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava predstavljaju ratne zločine” (Pravilo 156; p. 568), da “su pojedinci krivično odgovorni za ratne zločine koje počine” (Pravilo 151; p. 551) i da “Države moraju istražiti ratne zločine koje su navodno počinili njihovi državljani ili oružane snage i, ukoliko je to potrebno, krivično goniti osumnjičene. Moraju ispitiati i ostale ratne zločine u svojoj nadležnosti i, ukoliko je to potrebno, krivično goniti osumnjičene.” (Rule 158; p. 607).
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
41
međunarodnom pravu ne oslobađa osobu koja je djelo izvršila od odgovornosti po osnovu
međunarodnog prava.”
148. Dakle, krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, u skladu sa članom
3. Četvrte Ženevske konvencije od 12.08.1949.g. (“Četvrta Ženevska konvencija”) koja se
odnosi na zaštitu civilnog stanovništva u vrijeme rata, članom 51. I Dopunskog protokola
Ženevskim konvencijama od 12.08.1949, koji se odnosi na zaštitu žrtava međunarodnih
oružanih sukoba (“Protokol I”) i članom 13. II Dopunskog protokola Ženevskim
konvencijama od 12.08.1949, koji se odnosi na zaštitu žrtava nemeđunarodnih oružanih
sukoba (“Protokol II”), mora se u svakom slučaju podvesti pod “opšte principe
međunarodnog prava” u svjetlu članova 3. i 4a) KZ-a BiH. Na osnovu svega navedenog,
zaključeno je da su ratni zločini protiv civilnog stanovništva predstavljali krivična djela u
odgovarajućem periodu, kako sa aspekta međunarodnog običajnog prava, tako i sa aspekta
međunarodnog ugovornog prava ili “načela međunarodnog prava”, čime je zadovoljeno
načelo zakonitosti, kao i načela nullum crimen sine lege i nulla poena sine lege.
149. Vijeće je pored toga konstatovalo da su krivična djela iz člana 173. KZ-a BiH bila
definisana i zakonom koji je bio na snazi u relevantno vrijeme – odnosno u vrijeme kada je
izvršeno krivično djelo, odnosno članom 142. stav 1. KZ-a SFRJ, što znači da je predmetno
krivično djelo bilo kažnjivo i po krivičnom zakonu koji je bio na snazi u to vrijeme, što čini
osnovanim zaključke do kojih je Vijeće došlo u pogledu načela zakonitosti, dok se prigovori
odbrane, odbijaju kao neosnovani.
150. Konačno, primjenu KZ-a BiH dodatno opravdava činjenica da je kazna propisana
KZ-om BiH u svakom slučaju blaža od smrtne kazne koja je bila na snazi u vrijeme izvršenja
krvičnog djela, čime je zadovoljen kriterij vremenskog važenja krivičnog zakona, odnosno
primjena zakona koji je blaži za počinitelja. Stav ovog Vijeća je u skladu sa stavom koji je
zauzelo Žalbeno vijeće Odjela I Suda BiH u Presudi u predmetu protiv Abduladhima
Maktoufa, br. KPŽ 32/05 od 04.04.2006. i sa stavom Vijeća koje je donijelo Presudu u
predmetu protiv Dragoja Paunovića, br. KPŽ 05/16 od 27.10.2006, koje su potvrđene
Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine br. AP- 1785/06 od 30.03.2007. godine, kao i
stavom Žalbenog vijeća Odjela I Suda BiH u Presudi u predmetu protiv Andrun Nikole broj
X-KRŽ- 05/42 od 149.08.2009. godine i predmetu protiv Pekez Mirka i dr broj: X-KRŽ
05/96-1 od 05.05.2009. godine.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
42
B. RATNI ZLOČIN PROTIV CIVILNOG STANOVNIŠTVA
151. Tužilac navodi da je optuženi izvršio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog
stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke (a) i (b) KZ-a BiH. Ovo krivično djelo definisano u
članu 173. stav 1. uključuje nekoliko opštih elemenata koji će biti detaljnije analizirani u
tekstu koji slijedi. Pored toga, u članu 173. stav 1. tačke a) i b) definisana su konkretna
krivična djela napada na civilno stanovništvo i neselektivni napadi. U tekstu koji slijedi biće
više riječi o biću ovih krivičnih djela.
152. Pored toga, tužilac tvrdi da je optuženi počinio krivično djelo ratnog zločina protiv
civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. pošto je svojim djelima prekršio odredbe članova
2. i 3. Četvrte Ženevske konvencije, člana 51. I Protokola i člana 13. II Protokola.
153. Stoga se tužilac u Optužnici poziva na slijedeće zakonske odredbe:
1. Član 173. stav 1) tačke (a) i (b) KZ-a koji glasi: (1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi ili učini neko od ovih djela: a) napad na civilno stanovništvo, naselje, civilne osobe ili osobe onesposobljene za borbu, a taj je napad rezultirao smrću, teškom tjelesnom ozljedom ili teškim narušenjem zdravlja ljudi;
b) napad bez izbora cilja kojim se pozljeđuje civilno stanovništvo; (…)
kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
2. Član 2. Četvrte Ženevske konvencije: Pored odredaba koje treba da stupe na snagu još za vrijeme mira, ova Konvencija će se primjenjivati u slučaju objavljenog rata ili svakog drugog oružanog sukoba koji izbije između dvije ili više Visokih strana ugovornica, čak i ako jedna od njih nije priznala ratno stanje. Konvencija će se isto tako primjenjivati u svim slučajevima okupacije cijele teritorije jedne Visoke strane ugovornice ili njenog dijela, čak i ako ta okupacija ne naiđe ni na kakav vojni otpor. Ako jedna od Sila u sukobu nije učesnik u ovoj Konvenciji, Sile učesnice u Konvenciji ipak će ostati vezane njome u svojim međusobnim odnosima. One će pored toga biti vezane Konvencijom prema toj Sili, ako ta Sila prihvata i primjenjuje njene odredbe.
3. Član 3. Četvrte Ženevske konvencije, zajednički za sve četiri Ženevske konvencije
glasi: U slučaju oružanog sukoba koji nema karakter međunarodnog sukoba i koji izbije na teritoriji jedne od Visokih strana ugovornica, svaka od Strana u sukobu biće dužna da primjenjuje bar slijedeće odredbe: (1) Prema licima koja ne učestvuju neposredno u neprijateljstvima, podrazumijevajući tu i pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i lica onesposobljena za borbu uslijed bolesti, ranjavanja, lišenja slobode, ili iz kojeg bilo drugog uzroka, postupaće se u svakoj prilici, čovječno, bez ikakve nepovoljne diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, vjeri ili ubjeđenju, polu, rođenju ili imovnom stanju, ili kome bilo drugom sličnom mjerilu. U tom cilju, zabranjeni su i u buduće se zabranjuju, u svako doba i na svakom mjestu, prema gore navedenim licima slijedeći postupci:
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
43
a) povrede koje se nanose životu i tjelesnom integritetu, naročito sve vrste ubistva, osakaćenja, svireposti i mučenja; b) uzimanje talaca; c) povrede ličnog dostojanstva, naročito uvredljivi i ponižavajući postupci; d) izricanje i izvršavanje kazni bez prethodnog suđenja od strane redovno ustanovljenog suda i propraćenog svim sudskim garancijama koje civilizovani narodi priznaju za neophodne.
(2) Ranjenici i bolesnici biće prihvaćeni i njegovani. Svaka nepristrasna humanitarna organizacija, kao što je Međunarodni komitet crvenog krsta, može da ponudi svoje usluge Stranama u sukobu. Strane u sukobu će se truditi s druge strane, da stave na snagu putem posebnih sporazuma jedan dio ili i sve ostale odredbe ove konvencije.
4. Član 51. Protokola I glasi: 1. Civilno stanovništvo i civili pojedinačno uživaju opštu zaštitu od opasnosti koje proističu iz vojnih operacija. Da bi se osigurala takva zaštita, pored drugih primjenjivih pravila međunarodnog prava, u svakoj prilici poštovaće se slijedeća pravila. 2. Civilno stanovništvo kao takvo, kao i civili pojedinačno, neće biti predmet napada. Zabranjena su djela ili prijetnje nasiljem, kojima je glavni cilj da šire strah među civilnim stanovništvom. 3. Civili će uživati zaštitu koja je predviđena u ovom odjeljku ukoliko ne uzimaju direktnog učešća u neprijateljstvima, odnosno za vrijeme dok ne uzimaju direktnog učešća u neprijateljstvima. 4. Zabranjeni su napadi vršeni bez izbora ciljeva. Napadi bez izbora ciljeva su:
(a) napadi koji nisu usmjereni na određeni vojni objekat; (b) napadi pri kojima se primjenjuje metod ili koristi sredstvo borbe koje ne može biti usmjereno na određen vojni objekt; ili (c) napadi prilikom kojih se primjenjuje metod ili koristi sredstvo borbe čije se dejstvo ne može ograničiti onako kako je to predviđeno ovim Protokolom; te, prema tome, u svakom takvom slučaju napadi su takve prirode da neselektivno pogađaju vojne objekte i civile ili civilne objekte. 5. Između ostalih, slijedeće vrste napada smatraju se neselektivnima: (a) napad bombardovanjem bilo kojom metodom ili sredstvima kojima se niz jasno određenih i različitih vojnih objekata u nekom gradu, selu ili u drugoj zoni koja sadrži sličnu koncentraciju civila i civilnih objekata tretira kao jedan vojni objekat; i (b) napad za koji se može predvidjeti da će uzrokovati civilne žrtve, povrede civila, štete na civilnim objektima ili kombinaciju ovih dejstava, koja bi bila nesrazmerno velika u odnosu na predviđenu konkretnu i direktnu vojnu korist ostvarenu na taj način. 6. Zabranjeni su napadi usmjereni protiv civilnog stanovništva ili civila izvršeni u znak odmazde. 7. Prisustvo ili kretanje civilnog stanovništva ili civila pojedinačno neće se koristiti u cilju zaštite određenih tačaka ili područja od vojnih operacija, a naročito ne u pokušaju da se zaštite vojni objekti od napada ili da se štite, favorizuju ili otežaju vojne operacije. Strane u sukobu neće usmjeriti kretanja civilnog stanovništva ili civila pojedinačno da bi pokušale da zaštite vojne objekte od napada ili da štite vojne operacije. 8. Nijedno kršenje ovih zabrana ne oslobađa strane u sukobu od pravnih obaveza u pogledu civilnog stanovništva i civila, uključujući obavezu preduzimanja mjera predostrožnosti predviđenih u članu 57.
Član 13. Protokola II18 glasi:
18 Vijeće konstatuje da se II Protokol ne može primijeniti na sve sukobe nemeđunarodnog karaktera, nego samo na one koji su definisani članom 1. Protokola II “(…) svi oružani sukobi koji nisu obuhvaćeni članom 1. Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. avgusta 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) [član 1. Protokola I glasi: “u slučaju objavljenog rata ili svakog drugog oružanog sukoba koji izbije između dvije ili više Visokih strana ugovornica, čak i ako jedna od njih nije priznala ratno stanje. Konvencija će se isto tako primjenjivati u svim slučajevima okupacije cijele teritorije jedne Visoke strane ugovornice ili njenog dijela, čak i ako ta okupacija ne naiđe ni na kakav vojni otpor”], a koji se odvijaju na teritoriji visoke strane ugovornice između njenih oružanih snaga i otpadničkih oružanih snaga ili drugih organizovanih naoružanih grupa koje, pod odgovornom komandom, vrše takvu kontrolu nad dijelom njene teritorije koja im omogućuje da vode neprekidne i usmjerene vojne operacije i da primijenjuju
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
44
1. Civilno stanovništvo i civili pojedinačno ugrožavaju opštu zaštitu od opasnosti koje proističu iz vojnih operacija. Da bi se osigurala ta zaštita, slijedeća pravila biće poštovana u svakoj prilici. 2. Civilno stanovništvo i civili pojedinačno neće biti predmet napada. Zabranjeni su akti ili prijetnje nasiljem, čiji je glavni cilj da šire strah među civilnim stanovništvom. 3. Civili će uživati zaštitu predviđenu u ovom odjeljku, ukoliko ne uzimaju i dok ne uzimaju direktno učešće u neprijateljstvima.
154. Vijeće smatra da je članom 2. Četvrte Ženevske konvencije definisan opseg primjene
međunarodnih ugovora čiju primjenu uvodi, ali da nije propisano bilo kakvo konkretno
ponašanje neke osobe. Optuženi, stoga, nije mogao kršiti odredbe člana 2. Kvalifikacijom
sukoba bavićemo se detaljnije u tekstu koji slijedi.
155. Zajednički član 3. sadrži “ fundamentalna humanitarna načela koja su u osnovi
cjelokupnog međunarodnog humanitarnog prava”19. Zajednički član 3. opšte je prihvaćen i
kao osnova međunarodnog običajnog humanitarnog prava.20 Ova fundamentalna pravila
predstavljaju minimum koji se primjenjuje u svim sukobima, bez obzira da li su oni
međunarodni ili nemeđunarodni.21
156. Tužilac nije naveo konkretnu odredbu zajedničkog člana 3. za koju tvrdi da ju je
optuženi prekršio. Vijeće će, stoga, prilikom donošenja odluke o mogućoj kvalifikaciji
prirode sukoba, analizirati ovu odredbu u cjelini.
157. Vijeće je ispitalo Optužnicu u cjelini, a posebno tvrdnju da je prekršen član 173. KZ-
a BiH. Nakon izvršene analize zaključilo je da je zajednički član 3 stav 1. tačka a) relevantan
u ovom konkretnom slučaju.
158. Članom 13. Protokola II i članom 51. Protokola I definisan je pravni okvir kojim se
zabranjuje ugrožavanje civilnog stanovništva. Ovo načelo koje podrazumijeva da civilno
stanovništvo mora biti pošteđeno nasilja tokom bilo kojeg sukoba, bez obzira na to da li je
on nemeđunarodnog ili međunarodnog karaktera, fundamentalno je načelo međunarodnog
ovaj protokol.” To znači da se na obične nerede ili demonstracije ne mogu primijeniti odredbe Ženevskih konvencija. Mora postojati oružani sukob i organizovane snage koje se međusobno bore. 19 Tužilac protiv Delalića, IT-96-21-A, Žalbena presuda, stav. 143. 20 Nikaragva protiv Sjedinjenih Američkih Država, Predmet koji se odnosi na aktivnosti vojnih i paravojnih snaga u Nikaragvi i protiv ove države. Presuda od 27.06.1986, stav. 218; Tužilac protiv Tadića, IT-94-1, Odluka Žalbenog vijeća o Podnesku odbrane kojim se traži podnošenje interlokutorne žalbe na nadležnost, stavovi 98 i 129. 21 Tužilac protiv Delalića, IT-96-21-A, Žalbena presuda, stav 143.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
45
humanitarnog prava. Zaraćene strane uvijek moraju izbjegavati uvlačenje civilnog
stanovništva u svoje borbe. I zaista, kao što je to navedeno u Komentarima MKCK-a “član
51. predstavlja jedan od najvažnijih članova ovog Protokola, pošto se njegovim odredbama
izričito potvrđuje pravilo običajnog prava da nedužni civili ne smiju biti uključeni u
neprijateljstva koliko god je to moguće i da općenito moraju biti zaštićeni od opasnosti koje
su posljedica neprijateljstava.”22 Kada je u pitanju član 13. navodi se da je “članom 13.
propisano opšte načelo da civilno stanovništvo mora biti zaštićeno od opasnosti koje su
posljedica neprijateljstava, a ovo načelo je već prihvaćeno u međunarodnom običajnom
pravu i zakonima ratovanja općenito.” 23
159. Primjenjivost člana 13. II Protokola ili člana 51. I Protokola zavisiće od prirode
sukoba, pošto se I Protokol uobičajeno primjenjuje na međunarodne oružane sukobe, a II
Protokol na nemeđunarodne oružane sukobe. Pored toga, Vijeće je samo konstatovalo da su
odredbe ovih dvaju konvencijskih pravila također dio običajnog prava. Načelo kojim su
zabranjeni napadi na civilno stanovništvo predstavlja pravilo međunarodnog običajnog prava
koje se primjenjuje na sukobe i međunarodnog i nemeđunarodnog karaktera.
1. Opšti elementi
160. Kao što je prethodno navedeno, član 173. stav 1. KZ-a BiH propisuje da djela
optuženog moraju sadržavati određene elemente koji su kvalifikovani kao ratni zločin protiv
civilnog stanovništva. Počinjena djela moraju zadovoljavati slijedeće kriterije, odnosno
slijedeće opšte elemente da bi bila kvalifikovana kao ratni zločin:
a. Izvršeno djelo mora predstavljati kršenje pravila međunarodnog prava u vrijeme
rata, oružanog sukoba ili okupacije;
b. Kršenje navedenih pravila mora se dešavati u vrijeme rata, oružanog sukoba ili
okupacije;
c. Izvršeno djelo mora biti u vezi sa ratnim stanjem, oružanim sukobom ili
okupacijom;
d. Optuženi mora narediti ili izvrštiti takvo djelo.
22 Komentari MKCK-a na Protokole, stav 4761. 23 Komentari MKCK-a na Protokole, stav 1923.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
46
a. Djelo mora biti počinjeno suprotno pravilima međunarodnog prava u
vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije;
161. Izvor prava za Sud BiH je domaće pravo, a vijeće donosi svoju odluku na osnovu
člana 173. KZ BiH. Međutim, član 173. stav 1. navodi da optuženi mora djelovati kršeći
pravila međunarodnog prava. Član 2(b) Protokola I definiše pravila međunarodnog prava kao
“pravila koja se primenjuju u oružanim sukobima sadržana u međunarodnim sporazumima
čije su potpisnice strane u sukobu, kao i opšte priznati principi i pravila međunarodnog prava
koja se primjenjuju na oružane sukobe.”
162. Stoga, i vijeće mora zasnovati svoju odluku na posebnim pravilima međunarodnog
prava, bilo konvencionalne ili običajne prirode, koja su bila na snazi u periodu obuhvaćenom
optužnicom. Za povredu ovih pravila prema članu 173. stav 1. KZ BiH tereti se svako ko
naredi ili počini ova djela. Stoga povreda pravila ne mora biti propisana per se kao krivično
djelo prema međunarodnom pravu u vrijeme obuhvaćeno optužnicom. Propisano ponašanje
je moralo biti primjenjivo prema domaćem i/ili međunarodnom pravu u vrijeme kada je djelo
počinjeno. Pozivajući se na optužnicu, vijeće zaključuje da je povreda pravila međunarodnog
prava uključivala član 3. IV Ženevske konvencije, član 51. Protokola I, član 13. Protokola II,
te njihovih pandana iz običajnog prava; zbog toga su ove odredbe međunarodnog
humanitarianog prava primjenjive u ovom predmetu u mjeri u kojoj zadovljavaju uslove
člana 173. stav 1. KZ BiH, te njegovo pozivanje na pravila međunarodnog prava.
163. Prema žalbenom vijeću MKSJ-a, “međunarodno humanitarno pravo primenjuje se od
početka takvih oružanih sukoba i proteže se na period nakon prestanka neprijateljstava
(…)”24. Kako će biti objašnjeno u sljedećem dijelu, vijeće nalazi da je u periodu navedenom
u optužnici postojao oružani sukob na teritoriji Bosne i Hercegovine. Vijeće će također
ispitati da li su ova pravila međunarodnog prava, to jeste član 3. Četvrte ženevske
konvencije, član 51. Protokola I, te član 13. Protokola II bili primjenjivi na teritoriji Bosne i
Hercegovine 1995. godine. Država Bosna i Hercegovina, kao sljednica Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije, je ratifikovala Ženevske konvencije i njihove dodatne
24 Tužilac protiv Tadića, IT-94-1, Odluka žalbenog vijeća po interlokutornoj žalbi odbrane na nadležnost suda, par. 70.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
47
protokole.25 Takođe, sve zaraćene strane su potpisale nekoliko sporazuma pod
pokroviteljstvom MKCK, uključujući Sporazum potpisan u Ženevi dana 22. maja 1992.
godine, kojim su se dogovorile, između ostalog, da će štititi civilno stanovništvo protiv
opasnosti od neprijateljstava i da neće napadati civile.26 Optuženi se tereti za konkretna
krivična djela “napada na civile” i “neselektivne napade”. Oba djela predstavljaju zabranjeno
ponašanje prema međunarodnom humanitarnom pravu jer su obuhvaćena relevantnim
Ženevskim konvencijama i njihovim Dodatnim Protokolima. Oba su i opšte priznata kao dio
običajnog međunarodnog prava i primjenjuju se na konflikte unutrašnje i međunarodne
prirode.27 Ova pravila međunarodnog običajnog prava bila su na snazi za vrijeme počinjenja
krivičnog djela na teritoriji Bosne i Hercegovine i optuženi je stoga bio dužan da ih poštuje.
164. Član 51. stav 2. Protokola I, kao i član 13. stav 2. Protokola II propisuju da “civilno
stanovništvo kao takvo, kao pojedini civili, neće biti predmet napada”. Iz obe ove odredbe
jasno proizilazi da zaraćene strane ne smiju napadati civilno stanovništvo i civile pojedince.
Tako je u skladu sa ovim odredbama, optuženi bio dužan poštovati posebnu obavezu prema
međunarodnom humanitarnom pravu.
165. Konačno, u pogledu psihičkog stanja, vijeće naglašava da nije neophodno da osoba
ima određeno znanje o postojanju ovih međunarodnih normi. Dovoljno je da osoba prekrši te
norme. Nikada nije neophodno da osoba bude sposobna da definiše pravne kvalifikacije svog
djela, nego samo da bude svjesna da su njegove radnje i namjere kriminalne. Na vijeću je
25 Ratifikovan od strane SFRJ dana 11. juna 1979. godine. Vidi Deklaraciju o sukcesiji Bosne i Hercegovine dana 31.12.1992.g. kojim je izjavljeno da je ona postala strana potpisnica Ženevskih konvencija i dodatnih protokola od dana svoje nezavisnosti dana 06.03.1992.g 26 Dokaz T-55 (Sporazum između predstavnika naroda BiH u pogledu obavezne primjene pravila međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini, potpisan 22.05.1992. godine u Ženevi pod pokroviteljstvom MKCK); Sporazum potpisan dana 22.05.1992. pod pokroviteljstvom MKCK, par. 2.3 i 2.5. 27 Vidi ICJ Savjetodavno mišljenje o zakonitosti prijetnje ili upotrebe nuklearnog oružja, ICJ Izvještaj1996, par. 78 do 82, posebno: “Osnovni principi sadržani u tekstovima koji predstavljaju strukturu humanitarnog prava su sljedeći. Cilj prvoga je zaštita civilnog stanovništva i civilnih objekata i njime se uspostavlja razlika imeđu boraca i ne-boraca; Države ne smiju nikada od civila učiniti objekte napada, te prema tome ne smiju nikada koristiti oružje koje ne može praviti razliku između civilnih i vojnih meta (…)” (par. 78); Tužilac protiv Tadića, IT-94-1, Odluka žalbenog vijeća po interlokutornoj žalbi odbrane na nadležnost suda, rasprava u par. 100 to 127, posebno: “(…) ne može se osporiti da su običajna pravila evoluirala postavši primjenljiva na unutrašnje sukobe. Ova pravila, koja su u prethodnoj raspravi konkretno precizirana, obuhvataju oblasti kao što je zaštita civila od neprijateljskih okršaja, a posebno od bespoštednih napada, zaštita civilnih objekata, a posebno kulturne imovine, zaštita svih onih koji neće (ili više neće) da aktivno učestvuju u neprijateljstvima, kao i zabrana sredstava za ratovanje koja nisu dozvoljena u međunarodnim oružanim sukobima i zabrana određenih metoda vođenja neprijateljskih akcija.” (par. 127); posebno za napade protiv civila: Tužilac protiv Galića, IT-98-29-T, presuda pretresnog vijeća, par. 19 i 62; za neselektivne napade: Tužilac protiv Galića, IT-98-29-T, presuda pretresnog vijeća, par. 57.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
48
zatim da odluči koje je djelo zapravo učinjeno. Međutim, osoba mora posjedovati određeni
mens rea koji se može primijeniti na krivično djelo za koje se u osnovi tereti kako bi bio
proglašen krivim, bilo kao počinilac ili kao osoba koja je izdala naredbu.
166. Da bi se utvrdilo kršenje pravila međunarodnog prava u konkretnom predmetu,
neophodno je da se utvrdi da je činjenje bilo usmjereno protiv zaštićene kategorije, civila,
zaštićenih svim pomenutim članovima Ženevske konvencije i dodatnih Protokola.
167. Prema definiciji pojma zaštićene kategorije sadržanoj u članu 3. stav 1. Ženevske
konvencije, civili su lica koja ne učestvuju u neprijateljstvima, podrazumijevajući tu i
pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i/ili lica onesposobljena za borbu. Osim
toga, Dopunski protokol I uz Ženevske konvencije definiše civile u negaciji, navodeći da su
civili „lica koja nisu pripadnici oružanih snaga“.
168. Član 50. Protokola I smatra da civilno stanovništvo čine sve osobe koje su civili i da
prisustvo među tim civilnim stanovništvom osoba koje nisu obuhvaćene definicijom civila
ne lišava stanovništvo njegovog civilnog karaktera. Ovaj član takođe navodi da će se, u
slučaju sumnje, osoba smatrati za civila.
169. Prema tome, imajući u vidu definiciju pojma „civil“, koja eksplicitno navodi da su
civili sve osobe koje ne učestvuju u neprijateljstvima i koje nisu pripadnici oružanih snaga,
jasno je da su u konkretnom slučaju sve osobe koje su ubijene i koje su ranjene bili civili.
Naime, sve žrtve su se nalazile u užem centru grada Tuzla, gusto naseljenom civilnim
stanovništvom, bez ijednog vojnog cilja u blizini. Nije prezentiran nijedan dokaz kojim bi se
osporavala ova činjenica. Vijeće je imalo u vidu i činjenicu da je najmlađa ubijena žrtva
imala 2,5 godine, te da je većina ubijenih i ranjenih bila mlađa populacija stanovništva.
Pored svega navedenog postoji jedna činjenica koja predstavlja dovoljan osnov za
isključenje bilo kakve sumnje u status žrtava, a to je činjenica da je grad Tuzla Rezolucijom
Savjeta bezbjednosti UN-a broj 824 proglašena zaštićenom zonom, tačnije 6. maja 1993.
godine Vijeće sigurnosti UN-a je sigurnosnu zonu proširilo na grad Tuzlu. 28To je doslovno
značilo prekid oružanih napada i svako neprijateljsko djelovanje na grad, povlačenje svih
vojnih i paravojnih jedinica bosanskih Srba na udaljenost koja neće predstavljati prijetnju
28 Dokaz T-71 (UN Vijeće sigrinosti rezolucija 824 (1993) od 06.05.1993. godine
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
49
sigurnosti gradu i stanovništvu uz nadzor vojnih posmatrača UN. Status “sigurnom zonom”
je tom gradu trebao da pruži sigurnost njenih stanovnika, što je značilo da je svaki napad na
grad Tuzlu predstavljalo napad na civile.
b. Kršenje mora biti počinjeno u vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije
170. Na osnovu relevantnih zakonskih odredbi i dokaza u spisu, vijeće zaključuje da je
oružani sukob postojao na teritoriji Bosne i Hercegovine u vrijeme obuhvaćeno optužnicom.
Vijeće konstatuje da u toku suđenja strane u postupku nisu osporile ovu činjenicu. Prema
žalbenom vijeću MKSJ-a “Smatra se da oružani sukob postoji "svuda gdje se pribjeglo
oružanoj sili izmedu država ili produženom oružanom nasilju izmedu vlasti i organizovanih
naoružanih grupa, ili pak izmedu takvih grupa unutar jedne države”.29 Vijeće zaključuje na
osnovu dokaza iz spisa da je oružani sukob postojao između Armije Bosne i Hercegovine
(ABiH) i Vojske Srpske Republike BiH (VRS) u maju 1995. godine. Ova tvrdnja
potkrijepljena je “Deklaracijom o neposrednoj ratnoj opasnosti”30 potpisanom od strane
Predsjedništva RBiH dana 08.04.1992. godine. Njenim trenutnim stupanjem na snagu
proglašeno je da tog dana postoji neposredna ratna opasnost na teritoriji BiH, te da se
zakonske ovlasti prenose na Predsjedništvo RBiH. Nakon toga, “Odlukom o proglašenju
ratnog stanja”31 potpisanom od strane Predsjedništva RBiH dana 20.06.1992. godine
nedvosmisleno se proglašava tog datuma ratno stanje na teritoriji Republike BiH. Na osnovu
ovih dokaza, vijeće zaključuje da je postojao oružani sukob na teritoriji Bosne i Hercegovine
u periodu obuhvaćenom optužnicom.
171. Također, iz borbenih naređenja za napad ili odbranu izdatih od strane Novaka Đukića
kao komandanta taktičke grupe Ozren, koje su prezentirane sudu u toku glavnog pretresa,
jasno je vidljivo da su iste izdavane u sklopu borbenih dejstava usmjerenih prema Armiji
BiH. 32
29 Tužilac protiv Kunarca, Kovača i Vokoviać, IT-96-23 i IT-96-23/1, žalbena presuda, par. 56. 30 T-53 (Uredba o proglašenju neposredne ratne opasnosti od 08.04. 1992. godine) 31 T-54 (Odluka o proglašenju ratnog stanja od 20.06.1992. godine) 32 Vidi npr. T-113 (Zapovijest za napad, komanda TG Ozren, Novak Đukuć, strogo povjerljivo broj 01/26-1, od 21.01.1995. godine); T-114 (Zapovijest za napad, komanda TG Ozren, Novak Đukuć, strogo povjerljivo broj 01-128-1, od 28.03.1995. godine); T-116 (Borbeno naređenje za 11.05.1995. godine, komanda TG Ozren, Novak Đukić, od 06.05.1995. godine); T-117 (Borbeno naređenje za odbranu i napad, komanda TG Ozren, Novak Đukuć, strogo povjerljivo broj 017275-1, od 05.06.1995. godine).
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
50
172. O sukobima VRS i Armije BiH je govorio i svjedok Manojlo Milovanović koji u
inkriminisano vrijeme bio načelnik štaba Vojske Republike Srpske, odnosno zamjenik
komandanta glavnog štaba VRS, te visoko vojno obrazovano lice. 33 On je detaljno pojasnio
opšte stanje na ratištu u maju 1995 godine govoreći o operaciji “Sadejstvo 95” gdje se u
tački 1 operacije navodi razbiti snage 2. Korpusa tzv ARBiH u širem rejonu Tuzle, nanijeti
im što veće gubitke u živoj sili i materijalnim sredstvima, pri čemu grad Tuzlu staviti u
enklavu i po mogućnosti osloboditi.34 Po navodima ovog svjedoka ova je operacija imala za
cilj da uskladi dejstvovanje na ratištu svih Korpusa tj svih jedinica VRS, a to je
nedvosmisleno značilo da su postojali sukobi AR BiH i VRS.
173. Citiranjem člana 2. i 3. IV Ženevske konvencije sa jedne strane, te članova 51.
Protokola I i člana 13. Protokola II sa druge, Tužilaštvo od vijeća traži da odluči o prirodi
sukoba, odnosno da li je sukob bio međunarodni ili unutrašnji. Vijeće podsjeća da je u svojoj
odluci od 13.11.2008. godine kojom je odlučilo o prijedlogu Tužilaštva za prihvatanje
utvrđenih činjenica, odbilo da prihvati one činjenice koje su pretendirale da utvrde prirodu
konflikta zato što te činjenice nisu zadovoljile neophodne kriterije kako bi se smatrale
utvrđenim.
174. Član 173. KZ BiH propisuje da djelo mora biti izvršeno u vrijeme rata, oružanog
sukoba ili okupacije. Isti član ne propisuje da sukob treba biti međunarodni ili unutrašnji.
Nadalje, zaraćene strane su se u Sporazumu od 22.05.1992. godine35 dogovorile da će
poštivati član 3. IV Ženevske konvencije, kao i ostale relevantne odredbe iz IV Ženevske
konvencije i Protokola I, koji se primjenjuju na međunarodne i nemeđunarodne oružane
sukobe. Isto tako, krivično djelo “napada na civile” i “neselektivnih napada” predstavlja dio
međunarodnog običajnog prava i primjenjuje se na sve konflikte bez obzira na njihovu
prirodu.36 Na osnovu ovoga, vijeće ne smatra neophodnim da sukob u Bosni i Hercegovini
ili u području Tuzle kvalificira kao sukob međunarodnog ili unutrašnjeg karaktera.
33 Svjedok Manojlo Milovanović 05.05.2009. godine 34 T-168 35 Dokaz T-55 (Sporazum između predstavnika naroda BiH u pogledu obavezne primjene pravila međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini, potpisan 22.05.1992. godine u Ženevi pod pokroviteljstvom MKCK); Sporazum potpisan dana 22.05.1992. godine u Ženevi pod pokroviteljstvom MKCK. 36 Tužilac protiv Galića, IT-98-29-T, presuda pretresnog vijeća, par. 19 i 62; J-M Henckaerts i L. Doswald-Beck, Običajno međunarodno pravo,Svezak 1: Pravila, str. 37 do 45.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
51
c. Djelo počinioca mora biti povezano sa ratom, oružanim sukobom ili
okupacijom
175. Treći uslov iz člana 173. stav 1. KZ BiH jeste da mora postojati veza između djela
optuženog i oružanog sukoba. Zapravo, ne traži se uzročno-posljedična veza izmedu
oružanog sukoba i počinjenja zločina, ali se u najmanju ruku traži da je postojanje oružanog
sukoba u znatnoj mjeri utjecalo na sposobnost počinioca da počini zlocin, njegovu odluku da
ga počini, način počinjenja zločina ili cilj s kojim je počinjen.”37
176. Na osnovu nekoliko faktora može se utvrditi veza između djela optuženog i oružanog
sukoba. Položaj optuženog, priroda žrtve, cilj napada ili činjenica da je djelo izvršeno u
kontekstu službenih dužnosti optuženog.38 U konkretnom predmetu je očigledno da je
granata koja je pogodila Tuzlu, po naređenju optuženog, bila ispaljena u vojnom kontekstu.
177. U konkretnom predmetu, vijeće nalazi da je optuženi bio vojno lice, te da je u maju
1995. godine bio komandant Taktičke grupe Ozren (TGO). U tom svojstvu, imao je ovlasti
nad artiljerijskim vodom koji se nalazio u selu Panjik i koji je imao Tuzlu u svom dometu
vatre. Vijeće nalazi da je taj vod pucao iz 130mm topa koji je pogodio centar Tuzle nakon
vojne naredbe koju je izdao optuženi. Nadalje, sve žrtve granatiranja na Trgu Kapija u Tuzli
bili su civili. Kako su pokazali dokazi, starost žrtava se kretala od 2 do 52 godine.
178. Svi ovi elementi pokazuju da se događaj na Trgu Kapija direktno odnosio na oružani
sukob u BiH 1995. godine. Radnje koje je optuženi počinio učinjene su za vrijeme ratnog
stanja i oružanog sukoba kojeg je optuženi bio svjestan i kojeg je bio nesumnjivo dio.
d. Optuženi mora narediti ili počiniti djelo
179. Na kraju, član 173. stav 1. KZ BiH propisuje uslov da je optuženi direktno počinio
nezakonito djelo ili da je naredio to djelo. Tužilac je naveo da je kršeći član 180. stav 1. KZ
BiH, optuženi naredio počinjenje navedenih krivičnih djela. Vijeće će u tekstu koji slijedi
ispitati propise u pogledu naređivanja, te da li je optuženi naredio granatiranje Tuzle. Pošto
se optuženi u ovom predmetu tereti da je naredio gore navedene ratne zločine, vijeće smatra 37 Tužilac protiv Kunarca, Kovača i Vokovića, IT-96-23 i IT-96-23/1, žalbena presuda, par. 58. 38 Vidi Tužilac protiv Kunarca, Kovača i Vokovića, IT-96-23-A i IT-96-23/1, žalbena presuda, par. 59.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
52
nepotrebnim da odlučuje o svim različitim oblicima odgovornosti koje se mogu pripisati
pojedincu koji se tereti za ratne zločine protiv civila iz člana 173. KZ BiH.
2. Konkretna krivična djela
180. Kao što je navedeno optužnica tereti optuženog da je počinio dva osnovna krivična
djela iz člana 173. stav 1. KZ BiH, to jeste, napad na civilno stanovništvo i napadi bez izbora
cilja, te da su ova djela počinjena u suprotnosti sa zajedničkim članom 3. Ženevskih
konvencija, članom 51. Protokola I i članom 13. Protokola II. Pošto KZ BiH ne propisuje
ova osnovna djela, vijeće će se pozvati na međunarodno pravo radi tumačenja odredbi
važećih zakona jer se one eksplicitno i konkretno odnose na međunarodno pravo.
a. Napad na civile
181. Član 173. stav 1. tačka a) KZ BiH, kao i član 51. stav 2. Protokola I, član 13. 2.
Protokola II, u svojim relevantnim dijelovima, navode princip da civilno stanovništvo kao
takvo, kao i pojedinačni civili, nikada neće biti cilj napada. Konkretnije, član 173. stav 1.
tačka a) KZ BiH zabranjuje napad na “civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe
ili osobe koje nisu sposobne za borbu”.39
182. Krivično djelo napad na civilno stanovništvo utjelovljuje osnovni princip
međunarodnog humanitarnog prava: princip distinkcije.40 Ovo osnovno pravilo je sadržano u
članu 48. stav 1. Protokola I i opšte je prihvaćeno kao dio međunarodnog običajnog prava, a
primjenjuje sa na sukobe međunarodnog i unutrašnjeg karaktera.41 Prema ovom principu,
zaraćene strane su uvijek obavezne praviti razliku između civilnog stanovništva i boraca,
između civilnih objekata i vojnih ciljeva, te prema tome usmjeravati svoje operacije samo
protiv vojnih objekata. Cilj ovog principa je zaštita civilnog stanovništva i civilnih objekata.
39 Vijeće napominje da iako izraz osobe nesposobne za borbu može imati razne konotacije u zavisnosti od okolnosti predmeta, ova odredba je u ovom slučaju zadovoljena najjednostavnijim definicijama. Naime, najmlađa žrtva je imala 2 godine, te je po svakom standardu bila nesposobna za borbu. 40 Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, IT-95-14/2-A, žalbena presuda, par 54. 41 Tužilac protiv Tadića, IT-94-1, Odluka žalbenog vijeća po interlokutornoj žalbi odbrane na nadležnost suda, par. 127; Tužilac protiv Galića, IT-98-29-T, presuda pretresnog vijeća, par. 19 i 62.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
53
183. Elementi napada na civilno stanovništvo su sljedeći: mora postojati napad; protiv
civilnog stanovništva; i počinilac je morao djelovati sa direktnim ili indirektnim umišljajem.
184. Član 173. stav 1. tačka a) KZ BiH propisuje da mora postojati “napad”, što je
definisano članom 49. Protokola I kao “akti nasilja protiv protivnika, bilo da su ofanzivni ili
defanzivni”.
185. Civili i civilno stanovništvo su zaštićeni relevantnim odredbama. Kako to propisuje
član 3. civili su “lica koja ne uzimaju aktivno učešće u neprijateljstvima, podrazumijevajući
tu i pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i lica onesposobljena za borbu (…)”.
Član 50. Protokola I42 definiše civila kao: “svako lice koje ne pripada jednoj od kategorija
lica navedenih u članu 4.A (1), (2), (3) i (6) III konvencije i u članu 43. ovog protokola”; koji
su pripadnici oružanih snaga, milicija i dobrovoljaca.43
186. Pored toga, “Pod civilnim stanovništvom podrazumijevaju se sva lica koja su civili.44
Prisustvo među civilnim stanovništvom lica koja nisu obuhvaćena definicijom civila ne
lišava stanovništvo njegovog civilnog karaktera.45
42 Koji je primenjiv na ovaj predmet bez obzira na prirodu konflikta, kako je sadržano i u Sporazumu od 22. maja. 43 Član 4. III Ženevske konvencije: A. Ratni zarobljenici, u smislu ove Konvencije jesu lica koja pripadaju jednoj od sledećih kategorija, a koja su pala pod vlast neprijatelja: (1) pripadnici oružanih snaga jedne strane u sukobu, kao i pripadnici milicija43 i dobrovoljačkih jedinica koji ulaze u sastav tih oružanih snaga, (2) pripadnici ostalih milicija i pripadnici ostalih dobrovoljačkih jedinica, podrazumevajući tu i pripadnike organizovanih pokreta otpora43, koji pripadaju jednoj strani u sukobu i koji dejstvuju izvan ili u okviru svoje sopstvene teritorije, čak i da je ta teritorija okupirana, pod uslovom da te milicije ili dobrovoljačke jedinice, podrazumevajući tu i ove organizovane pokrete otpora, ispunjavaju sledeće uslove: (a) da na čelu imaju lice odgovorno za svoje potčinjene; (b) da imaju određen znak za razlikovanje i koji se može uočiti na odstojanju; (c) da otvoreno nose oružje; (d) da se, pri svojim dejstvima, pridržavaju ratnih zakona i običaja; (3) pripadnici redovnih oružanih snaga koji izjavljuju da pripadaju jednoj vladi ili vlasti koju nije priznala Sila pod čijom se vlašću nalaze; (...) (6) stanovništvo neokupirane teritorije koje se, usled približavanja neprijatelja, dobrovoljno diže na oružje da bi pružilo otpor neprijateljskoj najezdi, a koje nije imalo vremena da se organizuje kao redovna oružana sila, ako ono otvoreno nosi oružje i ako poštuje ratne zakone i običaje. 44 Član 50. stav 2. Protokola I; vidjeti i Tužilac protiv Galića, IT-98-29-T, presuda pretresnog vijeća, par. 47. 45 Član 50. stav 3. Protokola I.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
54
187. Civil je prema tome pojedinac koji nije borac, u širokom značenju te riječi. Drugim
riječima, “osim pripadnika oružanih snaga46, svako ko je fizički prisutan na nekoj teritoriji je
civil.”47 U slučaju sumnje o tome da li je neko lice civil, to lice će se smatrati civilom.48
188. Na kraju, član 173. stav 1. tačka a) KZ BiH propisuje da napad na civilno
stanovništvo rezultira smrću, teškim tjelesnim povredama ili teškim narušenjem zdravlja
ljudi. Zbog toga se žrtvama napada ne smatraju samo ljudi čija je smrt posljedica napada;
žrtve su i svi ljudi koji su teško ranjeni u napadu. U konkretnom predmetu, vijeće ne treba
odlučivati o tome da li bi napad koji ne bi rezultirao žrtvama ili usljed kojeg bi došlo samo
do blažih duševnih ili fizičkih povreda, potpadao pod definiciju “ratni zločini protiv civilnog
stanovništva” prema KZ BiH.
189. Potrebni mens rea za napade protiv civilnog stanovništva jeste da počinilac mora
izvršiti napad “namjerno”, što takođe može uključivati i eventualni dolus, ali ne može biti
izvršeno iz običnog nemara ili lakomislenosti.49 Dakle, počinilac je morao počiniti napad sa
direktnom namjerom da povrijedi civile ili civilno stanovništvo ili svjesno preuzimajući rizik
da to bude posljedica njegove radnje.
b. Neselektivni napadi
190. Član 173. stav 1. tačka b) KZ BiH propisuje kao krivično djelo “napad bez izbora
cilja, kojom se nanosi šteta civilnom stanovništvu.” Neselektivni napadi su detaljnije
propisani članom 51. stav 4. Protokola I, koji glasi: Zabranjeni su napadi vršeni bez izbora ciljeva. Napadi bez izbora ciljeva su: (a) napadi koji nisu usmereni na određeni vojni objekat;
(b) napadi pri kojima se primenjuje metod ili koristi sredstvo borbe koji ne mogu biti upravljeni na određen vojni objekt; ili (c) napadi prilikom kojih se primenjuje metod ili koristi sredstvo borbe čije se dejstvo ne može ograničiti onako kako je to predviđeno ovim protokolom; te, prema tome, u svakom takvom slučaju napadi su takve prirode da pogađaju vojne objekte i civile i civilne objekte bez razlikovanja.
46 Član 43. stav 2. Protokola I.Oružane snage su “sve organizovane oružane snage, grupe i jedinice, stavljene pod komandu koja je odgovorna toj strani za rukovođenje svojim potčinjenima, čak kada je ta strana zastupljena vladom ili nekom vlašću koju protivnička strana ne priznaje. Ovakve oružane snage podliježu internom sistemu discipline koji obezbeđuje, između ostalog, poštovanje pravila međunarodnog prava koja se primenjuju u oružanim sukobima.”46 Njihovi pripadnici su “borci, što znači da imaju pravo da direktno učestvuju u neprijateljstvima.” 47 Komentari MKCK na Protokole, par. 1917. 48 Član 50. stav 1. Protokol I. 49 Tužilac protiv Galića, IT-98-29-T, presuda pretresnog vijeća, par. 54.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
55
191. Princip napada bez izbora cilja takođe proizilazi iz principa razlikovanja sadržanog u
članu 48. Protokola I koji obavezuje zaraćene strane da svoje operacije usmjere samo protiv
vojnih ciljeva.50 Uz to, on proizilazi i iz osnovnog principa humanitarnog zakona o
srazmjernosti, kojim se napad na vojnu metu ne može izvesti ako “se može očekivati da će
izazvati usputne gubitke civilnih života, povrede civila, štete na civilnim objektima ili
kombinaciju ovih dejstava, koja bi bila nesrazmerno velika u odnosu na konkretnu i
neposrednu vojnu prednost koja se predviđa.”51
192. Elementi napada bez izbora cilja su sljedeći: mora postojati napad; izvršen bez izbora
cilja; i izvršilac mora djelovati sa direktnim ili eventualnim umišajem. Vijeće je u
paragrafima 184 do 187 definisalo pojmove “napad” i “civili”. Ovdje će definisati šta je
vojna meta, pošto član 51. stav 4. tačka a). Protokola I utvrđuje da su neselektivni napadi oni
koji nisu usmjereni protiv konkretnog vojnog cilja. Takođe će precizno odrediti potrebni
uslov mens rea za krivično djelo napada bez izbora cilja.
193. Napadi bez izbora cilja, usmjereni na civilne i vojne ciljeve bez razlike su zabranjeni
ne samo Protokolom I Ženevskih konvencija, nego i dobro-utvrđenim pravilom
međunarodnog običajnog prava.52 Običajna priroda pravila je proširena na sukobe koji su po
karakteru međunarodni i unutrašnji.53
194. U zavisnosti od okolnosti u kojima se odigrao napad, napad bez izbora cilja se može
okvalifikovati kao direktni napad protiv civila. Princip razlikovanja ciljeva pravi razliku
između civilnih i vojnih ciljeva, što znači da onaj ko planira napad mora napraviti tu razliku.
Ukoliko se ne napravi razlika, onda se takvi napadi mogu kvalifikovati kao direktni napadi
na civile, što se zaključuje u svakom konkretnom slučaju posebno,a vijeće je zaključilo da je
to slučaj u ovom predmetu.54 Na primjer, u širokom području koje je potpuno civilno po
50 Komentari MKCK na Protokole, par. 1947. 51 Član 51. stav 5. tačka b) Protokola I. Vidi takođe Tužilac protiv Galića, IT-98-29-T, presuda pretresnog vijeća, par. 58, a posebno fusnote 104i 106. 52 J-M Henckaerts i L. Doswald-Beck, Običajno međunarodno humanitarno pravo. Volumen I: Pravila, p. 37 do 45; Tužilac protiv Galića, IT-98-29-T, presuda pretresnog vijeća, par. 57. 53 J-M Henckaerts i L. Doswald-Beck, Običajno međunarodno humaniarno pravo. Volumen I: Pravila, p. 38 and 39; Tužilac protiv Tadića, IT-94-1, Odluka žalbenog vijeća po interlokutornoj žalbi odbrane na nadležnost suda, par. 127. 54 Tužilac protiv Galića, IT-98-29-T, presuda pretresnog vijeća, par. 57 i Tužilac protiv Galića, IT-98-29-A, žalbena presuda, par. 132.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
56
prirodi , u kojem granata padne u centar tog velikog prečnika, osnovno je da je meta, ako je
postojala, bila civilne prirode, čak iako se ne može dokazati koja je to određena meta.
Utvrđenje civilne prirode mjesta napada može biti naglašeno činjenicom da je to područje
bilo zaštićena UN zona. Zbog toga, utvrđivanje legitimne vojne mete nije potrebno u svakom
slučaju kako bi napad bio okvalifikovan kao napad bez izbora cilja.
195. Nadalje, formulacija člana 173. stav 1. tačka b) ne ukazuje da bi kategorije civila koji
se mogu smatrati žrtvama napada bez izbora cilja mogle biti ograničene. Vijeće zbog toga
nalazi da su žrtve neselektivnog napada svi ljudi koji su bili fizički povrijeđeni, lakše ili teže,
kao i osobe koje su doživjele duševne patnje i čija je smrt bila posljedica napada izvršenog
bez izbora cilja.
196. U pogledu objekata, vojni ciljevi su definisani članom 52. stav 2. Protokola I, kao
“oni objekti koji po svojoj prirodi, lokaciji, namjeni ili korištenju efikasno doprinose vojnoj
akciji, i čije potpuno ili djelimično uništenje, zauzimanje ili neutralizacija u uslovima koji
vladaju u to vrijeme pružaju određenu vojnu prednost”. Oni takođe uključuju, i to
prvenstveno, oružane snage, njihove pripadnike, instalacije, opremu i transporte.55
197. Mens rea za napade bez izbora cilja je isti kao i onaj koji je potreban za napade protiv
civilnog stanovništva: počinilac je morao učiniti djelo direktnim ili eventualnim umišljajem
odnosno namjerno, tj. “svjestan djela i njegovih posljedica” ili “bez sigurnosti u određeni
rezultat, prihvatajući mogućnost njegovog izvršenja”, ali ne “običnim nemarom ili
nedostatkom promišljenosti”.56
C. INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST
198. Optužnica tereti optuženog da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog
stanovništva, suprotno članu 180. stav 1. KZ BiH, koji je gotovo identičan sa članom 7. stav
1. Statuta MKSJ I koji glasi:
Osoba koja je planirala, poticala, naredila, počinila ili na drugi način pomogla i podržala planiranje,pripremu ili izvršenje nekog od krivičnih djela navedenih u član (…) 173 (ratni zločin protiv civilnog stanovništva) (…) ovog Zakona snosi individualnu odgovornost za to krivično djelo.. (…)
55 Komentari MKCK na Protokole, par. 1951. 56 Komentari MKCK na Protokole, par. 3474.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
57
199. Prema sudskoj praksi MKSJ-a, “‘naređivanje" iziskuje da osoba na položaju vlasti
iskoristi taj položaj da uputi neku drugu osobu da počini krivično djelo”57. Dakle, Actus reus
“naređivanja” znači da osoba na položaju s posebnim ovlastima naredi nekoj drugoj osobi da
počini krivično djelo. 58 Naredbodavac može biti de jure bilo de facto komandant osobi koja
je počinila zločin.59 Naređenje ne mora da bude ni u kakvoj posebnoj formi60, pismeno ili
usmeno, implicitno ili eksplicitno61. Postojanje naređenja može se dokazati posrednim
dokazima.62 Potrebno je da se dokaže kauzalna veza između čina naređivanja i fizičkog
počinjenja zločina.63
200. Što se tiče potrebnog mens rea, vijeće je stalo na stanovište da osoba koja naređuje
neku radnju ili propust to mora učiniti ili sa direktnom namjerom ili sa sviješću o velikoj
vjerovatnoći da će postupanjem po tom naređenju biti izvršeno krivično djelo.64 Treba bar
pokazati da je optuženi djelovao sa sviješću o velikoj vjerovatnoći da će biti počinjeno
osnovno krivično djelo iz člana 173. stav 1. KZ BiH. Konačno, pretresno vijeće nalazi da će
se smatrati da nadređeni koji izdaje naredbu sa sviješću da postoji velika vjerovatnoća da će
doći do nanošenja teških povreda civilnom stanovništvu prihvata to krivično djelo.65 Uz to,
vijeće nalazi da osoba koja izdaje naređenje takođe mora imati uslov mens rea za osnovno
krivično djelo za koje se tereti66, što u ovom slučaju predstavlja krivična djela napad na
civilno stanovništvo i neselektivni napadi kako je gore detaljno opisano.
57 Tužilac protiv Galića, presuda pretresnog vijeća, par. 168; vidi takođe Tužilac protiv Limaja i dr., presuda pretresnog vijeća, par. 515; Tužilac protiv. Stakić, presuda pretresnog vijeća, par. 445. 58 Tužilac protiv Kordić and Čerkez, žalbena presuda, par. 28. 59 Tužilac protiv Limaja iI dr.n al., presuda pretresnog vijeća, par. 515. 60 Tužilac protiv Brđanina, presuda pretresnog vijeća, par. 270. 61 Tužilac protiv Blaškića, presuda pretresnog vijeća, par. 281. 62 Tužilac protiv Limaaj et al., presuda pretresnog vijeća, par. 515. 63 Tužilac protiv Strugara, presuda pretresnog vijeća, par. 332. 64 Vidi Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, žalbena presuda, par. 30; vidi takođe Tužilac protiv Blaškića, žalbena presuda, para. 41-42. 65 Tužilac protiv. Blaškića, žalbena presuda, par. 42. 66 Tužilac protiv Brđanina, presuda pretresnog vijeća, par. 270.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
58
IV. OPŠTA ČINJENIČNA UTVRĐENJA
A. SITUACIJA U TUZLI I NA ŠIREM PODRUČJU TUZLE PRIJE DOGAĐAJA NAVEDENIH
U OPTUŽNICI
1. Grad Tuzla
201. Grad Tuzla se nalazi na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine (BiH). Godine 1993.
Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija je usvojio Rezoluciju 824, kojom je šest BiH gradova,
uključujući i Tuzlu, proglasio “zaštićenim zonama“.67 Prema ovoj Rezoluciji gradovi koji
su bili “zaštićene zone” i njihova okolina nisu smjeli biti izloženi bilo kakvim oružanim
napadima niti činu neprijateljstva, i bili su pod zaštitom UN-a. Rezolucijom 836 Savjeta
bezbjednosti UN-a, koja je takođe usvojena 1993. godine, potvrđen je status zaštićenih
zona.68 Ovaj status je ostao na snazi tokom cijelog rata.
202. Poznavanje sadržaja ovih rezolucija, kao i bilo kojeg pravnog dokumenta, nije uslov
za njihovo poštovanje. Međutim, vijeće konstatuje da je status grada Tuzla bio opštepoznat
na cijeloj teritoriji BiH kao i u svijetu. Za sve vrijeme trajanja sukoba sadržaj Rezolucije
Savjeta bezbjednosti UN-a je bio poznat javnim zvaničnicima, domaćim i međunarodnim
medijima i svim akterima koji su bili umiješani u sukob uključujući i pripadnike Vojske
Republike Srpske (VRS) i stanovnike Tuzle. Vijeće stoga zaključuje da je status Tuzle bio
opštepoznat i da je ta informacija sigurno bila dostupna svima u komandnoj strukturi VRS.
Na primjer i svjedok Charlef Brantz i svjedok Manojlo Milovanović su potvrdili da su znali
za poseban status grada Tuzle, te su vijeću objasnili da su zaštićene zone bile zone pod
zaštitom UN-a koje je bilo zabranjeno napadati.69 Svjedok Mladen Dostanić, pripadnik
VRS i načelnik štaba Druge ozrenske lake pješadijske brigade, dodao je da su po njegovom
mišljenju stanovnici Tuzle bili civili.70 Vijeće je uvjereno da je optuženi bio dobro upoznat
da je nakon usvajanja relevantnih rezolucija Savjeta bezbjednosti UN-a bio zabranjen svaki
napad na grad Tuzlu i njene stanovnike.
67 Dokaz T-71 (UN Vijeće sigurnosti Rezolucija 824 (1993.) od 06.05.1993. godine) 68 Dokaz T-72 (UN Vijeće sigurnosti Rezolucija 836 (1993.) od 04.06. 1993. godine) 69 Svjedok Charlef Brantz, 17. juni 2008; svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009. 70 Svjedok Mladen Dostanić, 10. februar 2009.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
59
2. Ratne aktivnosti u Tuzli i širem području Tuzle
203. Važno je razumjeti kakva je bila opšta ratna situacija prije događaja iz optužnice.
Vijeće je pregledalo brojne dokaze i saslušalo nekoliko svjedoka koji su svjedočili o ratnoj
situaciji u sjeveroistočnoj Bosni 1995. godine, i to konkretnije o situaciji u maju 1995.g.
Svjedok Manojlo Milovanović je objasnio da je početkom 1995.g. Armija BiH osvojila
teritoriju koju je vojska RS kasnije pokušavala povratiti. Svjedok Mladen Dostanić je takođe
objasnio da je, nakon napredovanja Armije BiH, VRS naredila povećan stepen borbene
gotovosti.71 To je za posljedicu imalo da je Glavni štab VRS odlučio da preuzme komandu i
uskladi akcije svih korpusa. To se dogodilo krajem marta ili početkom aprila 1995.g. kada je
Glavni štab pokrenuo akciju “Sadejstvo ‘95”. Cilj ove akcije je bio ponovo zauzeti teritorije
koje je VRS izgubila. Akcija se trebala završiti do 30. juna 1995. godine, ali je obustavljena
u maju 1995.g. kada su počeli vazdušni napadi NATO-a.72 Prema izjavi svjedoka Manojla
Milovanovića Tuzla nikada nije bila navedena u zajedničkom planu akcija, iako je možda
bila pomenuta od strane obavještajnih službi VRS. Međutim, dokumenti koji su uvedeni u
dokaze iz spisa predmeta ukazuju da je Tuzla bila navedena u operativnom planu “Sadejstvo
’95”. Konkretnije, u ovom operativnom planu, koji je odobrio Glavni štab VRS, posebno je
navedeno da VRS od grada Tuzle mora da napravi enklavu i da ga, po mogućnosti,
oslobodi.73 To potvrđuje karta akcije “Sadejstvo ’95” na kojoj je centar grada Tuzle označen
kao jasan cilj.74
204. Uprkos svom posebnom statusu Tuzla je za VRS bila predmet napada. Grad i
njegova okolina su često granatirani. Svjedok Charlef Brantz je na primjer objasnio da se
često granatirao grad Tuzla i njegova okolina, uključujući i aerodrom Tuzla, Živinice,
Lukavac i Tuzlansku termoelektranu, iako su se sva ova mjesta nalazila unutar zaštićene
zone.
205. Vijeću je takođe predočeno da je baza UNPROFOR-a u Tuzli koja se nalazila na
aerodromu Tuzla u Dubravama, otprilike 13 kilometara udaljenom od grada Tuzle, takođe
71 Svjedok Mladen Dostanić, 10. februar 2009. 72 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009; T-164 (Plan bezbjednosnog obezbjeđenja operacije „Sadejstvo – 95“ od 29.3. do 31.5.1995. godine). 73 T-168 (Tekstualni – tabelarni dio plana napadne operacije „Sadejstvo – 95”); svjedok Manojlo Milovanović je potvrdio da je on odobrio ovaj plan. 74 T-180 (Karte operacija “Sadejstvo 95” i “Štit 94/95”); svjedok Nijaz Vrabac, 31. mart 2009.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
60
bila meta napada. Svjedok Charlef Brantz je svjedočio da je aerodrom Tuzla često granatiran
iz pravca Lopara, Sapne, Zvornika i planine Vis, ali da se aerodrom obično nije granatirao sa
Ozrena.75 Svjedok Manojlo Milovanović je potvrdio da je VRS zaista mnogo puta
granatirala aerodrom Tuzla i da je on, kao načelnik Glavnog štaba VRS, bio redovno
obavještavan o tim granatiranjima; međutim, on nije precizirao iz kojih pravaca su se obično
ispaljivale granate. Takođe je potvrdio da je baš aerodrom granatiran i 25. maja 1995.g.
Charlef Brantz je pojasnio da se baza UN-a na tuzlanskom aerodromu nalazila u zaštićenoj
zoni;76 stoga vijeće konstatuje da ni aerodrom nije trebao biti izložen granatiranju.
206. Kao što je vijeće objasnilo u tački III, do neselektivnog napada može doći i kada se
ne može odrediti konkretni vojni cilj. Stoga utvrđivanje postojanja vojnih ciljeva u Tuzli nije
neophodno vijeću za odlučivanje o optužbama protiv optuženog.
3. Situacija na dan 25. maj 1995.g.
207. Kako bi stekli potpunu sliku o svim događajima koji su se desili prije granatiranja
trga Kapija, a što je jedini događaj od 25. maja 1995.g. za koji se optuženi tereti u tački jedan
optužice, vijeće će objasniti kakva je bila situacija u Tuzli i na širem području Tuzle na dan
25. maja 1995. godine. Detaljno će opisati situaciju u gradu Tuzli, bazi UNPROFOR-a, kao i
vazdušne udare NATO-a tog dana budući da se o ovom događaju raspravljalo tokom glavnog
pretresa i prilikom iznošenja završnih riječi. Kako bi događaje iz optužnice smjestio u
kontekst konflikta, vijeće je utvrdilo sljedeće.
208. Nakon što je NATO upozorio VRS da trebaju povući svoje naoružanje iz zona
isključenja oko Sarajeva, NATO je donio odluku da iz vazduha gađa položaje VRS u BiH.77
Svjedok Manojlo Milovanović je objasnio vijeću da je VRS saznala za tu odluku između 22.
i 24. maja 1995.g. i da su sve komande korpusa VRS o tome bile obaviještene prije početka
vazdušnih udara NATO-a.78 Dana 25. i 26. maja 1995.g., snage NATO-a su iz vazduha
gađale nekoliko položaja i objekata Vojske RS uključujući i Pale (skladište Jahorinski potok)
75 T-26 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Charlefa Brantza iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine od dana 05.12.2007.godine) 76 Svjedok Charlef Brantz, 17. juni 2008. 77 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009; T-161 (Naredba glavnog štaba vojske RS od 25.5.1995. godine koju je potpisao Manojlo Milovanović). 78 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
61
i Sarajevo.79 Shodno tome, Glavni štab VRS je naredio punu borbenu gotovost.80 VRS je za
taoce uzela i nekoliko vojnika UN-a, što je prikazano na srpskoj televiziji i bilo popraćeno
javnim saopštenjem Radovana Karadžića da će svi vojnici NATO-a i UNPROFOR-a ostati
zarobljeni do kraja rata.81 Prema izjavi svjedoka Manojla Milovanovića ova izjava i
prikazivanje talaca izazvala je lančanu reakciju koju je bilo nemoguće zaustaviti; vojnici
UNROFOR-a su se zarobljavali svugdje.82 Vijeće takođe konstatuje da je svjedok Charlef
Brantz izjavio da je smatrao da je granatiranje Tuzle 25. maja 1995.g. bilo posljedica
vazdušnih udara NATO-a.83 Međutim, vijeće naglašava da nije potrebno da utvrdi da li su
zračni udari NATO-a 25. i 26. maja 1995.g. bili razlog za granatiranje grada Tuzle 25. maja.
U stvari, ni krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva niti oblik odgovornosti
naređivanja ne zahtijeva da taj motiv bude jedan od njihovih sastavnih elemenata.
209. Za taj dan se zna da je to bio “Dan mladosti” koji se proslavljao širom bivše
Jugoslavije. Mnogi svjedoci su rekli da je veče bilo prekrasno. Danima je padala kiša zbog
koje su ljudi ostajali u svojim domovima. Lijepo proljetno veče je bilo razlog što se preko
500 ljudi okupilo kako bi se radovalo životu.84
210. Dana 25. maja 1995.g. nisu se čule eksplozije u gradu Tuzli.85 Sirena za opštu
opasnost se u gradu oglasila najmanje dva puta, u 15:2086 i u 19:20 časova.87 Nakon
posljednje sirene za uzbunu patrola policije je upozorila ljude da se ne zadržavaju na trgu
Kapija, ali je broj ljudi na trgu u odnosu na patrolu policije bio mnogo veći.88 Vijeću nisu
predočeni dokazi o načinu na koji je policija u Tuzli, kao i stanovništvo općenito, postupala
79 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009; T-89 (Dnevni obavještajni izvještaj ABiH, od 26.05.1995. godine); T-161 (Naredba glavnog štaba vojske RS od 25.5.1995. godine koju je potpisao Manojlo Milovanović). 80 T-161 (Naredba glavnog štaba vojske RS od 25.5.1995. godine koju je potpisao Manojlo Milovanović). 81 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009. 82 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009. 83 T-26 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Charlefa Brantza iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine od dana 05.12.2007.godine), str. 3. 84 Svjedok Đapo Samir, 24. Juni.2008; Kapetanović Azra, 01. Juni 2008; Hadžiefendić Bahrudin 08.juli 2008. 85 T-68 (Službena zabilješka od dana 27.05.1995.godine sačinjena od strane djelatnika Prve policijske stanice Tuzla); svjedok Damir Tucaković, 1. juli 2008; svjedok Fahrudin Rahmanović, 19. august 2008. 86 T-65 (Izvještaj o granatiranju grada Tuzle na dan 25.05.1995.godine od dana 02.06.1995.godine sačinjen od strane SJB Tuzla) 87 T-67 (Službena zabilješka od dana 26.05.1995.godine sačinjena od strane djelatnika Prve policijske stanice Tuzla); T-68 (Službena zabilješka od dana 27.05.1995.godine sačinjena od strane djelatnika Prve policijske stanice Tuzla) 88 T-67 (Službena zabilješka od dana 26.05.1995.godine sačinjena od strane djelatnika Prve policijske stanice Tuzla)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
62
u vezi sa ovim sirenama prije 25. maja 1995. Ono stoga ne može donijeti nikakav zaključak
o mogućim posljedicama ovog upozorenja.
211. Uveče 25. maja 1995. ispaljeno je 13 granata na bazu UNPROFOR-a na aerodromu
Tuzla, od kojih su tri pogodile uzletište za helikoptere.89 Neke granate su ispaljene sa
položaja VRS na planini Vis i iz Zvornika; neke su bile iz topova 130 mm.90 Nakon ovog
događaja UNPROFOR je u 19:30 objavio crvenu uzbunu za gradove Tuzla i Živinice; ova
crvena uzbuna se 26. maja proširila na cijelu teritoriju BiH.91 Crvena uzbuna označava punu
borbenu gotovost trupa UNPROFOR-a; međutim ovo se ne odnosi na ostale zaraćene strane
ili na civile koji nisu zvanično bili obaviješteni o ovim uzbunama.92 Svjedok Manojlo
Milovanović je dodao da kroz redovne nizvještaje nije bio obaviješten o granatiranju
aerodroma Tuzla do kojeg je došlo uveče 25. maja 1995.g., ali nije isključio mogućnost da su
to uradile jedinice VRS budući da je komanda korpusa imala odobrenje da otvara vatru na
aerodrom Tuzla; shodno tome jedinice na nižem nivou nisu bile obavezne da Glavni štab
obavještavaju o, kako svjedok navodi, borbenim dejstvima.93
B. OPTUŽENI
212. Optuženi Novak Đukić rođen je 10. aprila 1955.g. u Donjim kolima, opština
Banjaluka. On je profesionalno vojno lice, diplomirao na vojnoj akademiji. Na vojnoj
akademiji sva profesionalna vojna lica uče o pravilima međunarodnog humanitarnog prava,
Ženevskim konvencijama o zaštiti civila i pravilima ratovanja.94
213. Novak Đukić je brzo napredovao u VRS. Unaprijeđen je u čin potpukovnika 14.
januara 1994.95 i u čin pukovnika 18. maja 199596. Bio je u sastavu Prvog krajiškog korpusa.
89 T-26 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Charlefa Brantza iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine od dana 05.12.2007.godine), str. 3. 90 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009; svjedok Charlef Brantz, 17. juni 2008. 91 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009; svjedok Charlef Brantz, 17. juni 2008. 92 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009. 93 Svjedok Manojlo Milovanović 5. maj 2009. 94 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009; takođe vidi dokaz T-156 naredba koju je potpisao Radovan Karadžić o primjeni međunarodnih zakona i običaja ratovanja od strane VRS. 95 T-123 (Izvještaj o licu Novak Đukić od 02.09.2004. godine, General Momčilo Perišić) 96 T-130 (Dostava obavještenja o vanrednom unapređenju, komandant Vladimir Arsić, pov.broj 03-872/95 od 16.05.1995.)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
63
U januaru 1995.g. imenovan je za komandanta Taktičke grupe Ozren.97 Njegova specijalnost
bila je bezbjednost i u Taktičku grupu Ozren je doveden kako bi uspostavio vojnu disciplinu.
Nakon rata je unaprijeđen u čin generala.98
C. ORGANIZACIJA I NAORUŽANJE TAKTIČKE GRUPE OZREN
1. Organizacija Prvog krajiškog korpusa VRS do voda topova 130 mm na
Panjiku
214. Komandant Glavnog štaba VRS bio je general Ratko Mladić. On je imao nekoliko
svojih direktnih saradnika koji su činili Glavni štab. Manojlo Milovanović je bio načelnik
Glavnog štaba VRS i zamjenik komandanta Glavnog štaba VRS. VRS se sastojala od šest
geografski baziranih korpusa koji su bili pod direktnom komandom komandanta Glavnog
štaba: Drinski korpus, Prvi krajiški korpus, Drugi krajiški korpus, Sarajevsko-romanijski
korpus, Hercegovački korpus i Istočnobosanski korpus. Komandant Prvog krajiškog
korpusa, u čijem sastavu je bio optuženi Novak Đukić, bio je Momir Talić.99
215. Prvi krajiški korpus se između ostalog sastojao od samostalnih operativnih grupa koje
su se obično formirale privremeno radi izvršenja određenog zadatka u određenom
vremenskom periodu.100 Komandant operativne grupe je mogao formirati taktičku grupu, što
bi takođe obično bio privremeni sastav formiran radi izvršenja određenog zadatka. Taktička
grupa se sastojala od nekoliko brigada koje su se nalazile u istoj zoni odgovornosti.
Komandant taktičke grupe bi onda postao nadređeni tim združenim brigadama. Komandant
taktičke grupe je onda izdavao naredbe sebi podređenim brigadama. Cilj formiranja taktičke
grupe je bio uspostavljanje efikasnije komandne strukture i smanjenje lanca komandovanja,
tako da komandant operativne grupe nije morao da izdaje naredbe svakom pojedinom
komandantu brigade. Taktička grupa je imala iste borbene zadatke kao i brigada.101
97 T-87 (Odgovor na zahtjev MUP-u R BiH, komanda 2. Korpusa Tuzla, komandant Sead Delić br. 08/426-1 od 07.07.1995. godine) 98 Završna riječ optuženog. 99 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009. 100 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009. 101 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
64
216. Jedna od operativnih grupa u sastavu Prvog krajiškog korpusa bila je Operativna
grupa Doboj koja je kasnije preimenovana u Devetu operativnu grupu. Ova operativna grupa
je bila u stalnom sastavu.102 Komandant Operativne grupe Doboj je formirao Taktičku grupu
Ozren, koja se takođe zvala Peta taktička grupa.103 Taktička grupa Ozren se sastojala od
nekoliko brigada: Prve, Druge, Treće i Četvrte ozrenske lake pješadijske brigade, kojima su
podršku davale ostale brigade uključujući i Srbačku brigadu, Prnjavorsku brigadu i bataljon
Dostović.104 Taktička grupa Ozren se takođe sastojala od jedinica za artiljerijsku podršku105,
koje su bile pod direktnom komandom komandanta Taktičke grupe Ozren Novaka
Đukića.106 Oruđa koja su ove jedinice imale bili su topovi 130 i 155 mm.107
217. Jedna od ovih artiljerijskih jedinica bila je vod topova 130 mm koji se nalazio na
Panjiku na planini Ozren.108 Na početku rata taj vod topova od 130 mm je bio podređen
Prvom mješovitom artiljerijskom puku.109 Početkom 1994, kada je vod stigao u Panjik,110
bio je pretpotčinjen Taktičkoj grupi Ozren.111 Nakon njegovog pretpotčinjavanja, vod topova
130 mm na Panjiku je bio pod direktnom komandom optuženog Novaka Đukića. U maju
1995.g. Zlatko Bekić je bio komandir voda, a Ljubiša Čorsović njegov zamjenik.112 U
102 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009. 103 T-9 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Đurić Milana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 22.11.2007.godine), p.4 104 Svjedok Dragan Jovanović, 18. mart 2008; svjedok Brane Marjanović, 8. april 2008; svjedok Dragan Vasiljević, 18. mart 2008; svjedok Mile Savić, 16. decembar 2008; T-113 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, Novak Đukić, str.pov.br. 01/26-1 od 21.01.1995. godine). 105 Svjedok Dragan Jovanović, 18. mart 2008. 106 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009. I naredba koja je potpisao optuženi jasno pokazuje da je on komandovao ovim jedinicama za artiljerijsku podršku: T-113 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, Novak Đukić, str.pov.br. 01/26-1 od 21.01.1995. godine); T-115 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, broj 01/175-1 od 25.04.1995. godine) 107 T-115 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, broj 01/175-1 od 25.04.1995. godine); T-117 (Borbeno naređenje za odbranu i napad, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, str.pov.br. 017275-1 od 05.06.1995. godine). 108 Svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008; svjedok Mile Savić, 8. april 2008. 109 Svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008. 110 Svjedok Slavko Stojanović, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. 111 T-7 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Mijatović Gorana sačinjen od strane Državne agencije istrage i zaštitu od dana 21.11.2007.godine), str. 4; svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. svjedok Mile Savić je objasnio da je pretpotčinjavanje značilo da će se jedinica koja je nadređena određenoj pretpotčinjenoj jedinici promijeniti. Ta jedinica onda postaje jedina nadređena pretpotčinjenoj jedinici i komandant te jedinice će izdavati naredbe pretpotčinjenoj jedinici. Ovo je obuhvatalo naredbe za snabdijevanje naoružanjem ili dejstvovanje iz naoružanja. Pretpotčinjavanje je urađeno putem vrlo detaljne naredbe koja je sadržavala ime nove komande, period pretpotčinjavanja, mjesto pretpočinjavanja, itd. (svjedok Mile Savić, 8. april 2008). 112 T-8, p. 4; T-11 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Stojanović Slavka sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), str. 3 i 4; T-7 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Mijatović Gorana sačinjen od strane Državne agencije istrage i zaštitu od dana 21.11.2007.godine), str. 4; svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
65
odsustvu Zlatka Bekića, Ljubiša Čorsović je bio komandir voda.113 Panjik je od Tuzle
udaljen 27 kilometara.114
218. Svi pripadnici voda topova 130 mm koji su došli da svjedoče na Sudu su izjavili da
su 25. maja 1995.g. bili na odsustvu, a neki su čak bili protivrječni.115 Međutim, neki
svjedoci su objasnili da je vod topova 130 mm radio u dvije smjene, odnosno da je pola
jedinice bilo na dužnosti otprilike dvije sedmice, a onda nisu bili na terenu otprilike isti
vremenski period.116 U normalnim okolnostima 25 do 30% ljudi nije bilo u svojim
jedinicama.117 Stoga, iako vijeće prihvata da su neki ljudi morali biti kući 25. maja 1995.g.,
takođe je svjesno da su tog dana na dužnosti sasvim sigurno bili neki vojnici koji su iz topa
130 mm ispalili granatu koja je pogodila trg Kapija. Ovo potkrepljuje i naredba od 24. maja
1995. godine koju je potpisao optuženi, u kojoj naređuje “non-stop prisustvo posade oruđa
na dužnosti i posade za artiljerijsku podršku”118. Svjedok Manojlo Milovanović je takođe
objasnio da je 25. maja 1995.g. Glavni štab VRS suspendovao sva odsustva i da su se vojnici
koji su bili na odsustvu morali vratiti na svoja mjesta. Iako Glavni štab nije imao načina da
provjeri da li su se vojnici zaista vratili na svoje položaje, Manojlo Milovanović je rekao
Sudu da po njegovom mišljenju nije moglo biti nekog masovnijeg odsustva 25. maja 1995.
godine. Stoga dokazi koji ukazuju da su odsustva bila suspendovana 25. maja 1995. godine
onemogućavaju vijeću da utvrdi da li su ovi svjedoci dali vjerodostojan iskaz kada su naveli
da nisu bili na dužnosti 25. maja 1995. godine. Međutim, vijeće insistira na tvrdnji da su ovi
svjedoci djelimično vjerodostojni, konkretno u dijelu kada su vijeću objašnjavali način
funkcionisanja jedinice. Nadalje, kao što će biti objašnjeno u daljem tekstu, vijeće smatra da
je optuženi bio najniža pozicionirana osoba sa ovlaštenjem da naredi dejstvovanje iz topa
130 mm na Panjiku.
2. Nadležnost nad artiljerijom
113 Svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. 114 T-6 (Pismeni nalaz i mišljenje vještaka prof dr Berka Zečevića) 115 Na primjer svjedok Nenad Čolić je objasnio da se između ostalog nalazio u Orašju sa Ljubišom Čorsovićem. Međutim, svjedok Ljubiša Čorsović je rekao da je otišao u Bosanski Šamac, ali da je Nenad Čolić ostao na Ozrenu. 116 Svjedok Goran Mijatović, 13. maj 2008; svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008; svjedok Nenad Čolić, 13. maj 2008. 117 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009. 118 T-133 (Naredba za povećanje budnosti, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić str.pov.br. 01/235-1 od 24.05.1995. godine)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
66
219. Borbena brigada, poput onih koje su činile Taktičku grupu Ozren, sastojala se od
bataljona; bataljon se sastojao od četa. Značaj jedinice je određivao njenu mogućnost da
koristi oruđe određenog kalibra.119 Minobacači 62 mm su bili u nadležnosti čete. Minobacači
82 mm su bili u nadležnosti bataljona. Topovi 120 mm su bili u nadležnosti brigade. Ako je
jedinica trebala da koristi artiljeriju većeg kalibra od one koja je bila u njenoj nadležnosti, tu
pomoć je morala tražiti od njoj nadređene jedinice.120
220. Naredbe koje je optuženi potpisao jasno pokazuju da su komandanti borbenih brigada
mogli dobiti podršku teških oruđa topova 130 i 150 mm, ali su to morali tražiti od
komandanta Taktičke grupe Ozren.121 To je značilo da komandant brigade nije imao
nadležnost nad ovim topovima. On nije mogao neposredno zahtijevati od komandira voda
topova 130 mm da puca iz topa 130 mm; takvu artiljerijsku podršku je morao tražiti od
optuženog kao komandanta Taktičke grupe Ozren koji bi onda naredio dejstvovanje iz topa
130 mm, ako je smatrao da je zahtjev primjeren.122
D. KOMANDNA STRUKTURA I FUNKCIONISANJE TAKTIČKE GRUPE OZREN
1. Lanac komandovanja
221. Svjedok Manojlo Milovanović je objasnio uobičajeni sastav svake jedinice, koji je
otprilike identičan na svakom nivou komande. U normalnim okolnostima jedinica bi se
sastojala od komandanta i njegovih savjetnika. Komandant je jedina osoba koja ima
ovlaštenje da izda naredbe. Jedan od savjetnika komandanta je načelnik štaba koji je ujedno i
zamjenik komandanta i koji preuzima ulogu komandanta kada on nije u zoni odgovornosti
svoje jedinice. Načelnik artiljerije predlaže način korištenja artiljerije, ali ne može narediti
ispaljivanje nekog artiljerijskog projektila. On samo može prenijeti naredbu koju je primio
od komandanta jedinice. Operativac je zadužen za vođenje ratnih dnevnika i radnih karti.123
119 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009. 120 Svjedok Brano Marjanović, 8. april 2008; T-5 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Vavan Vladimira sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 19.11.2007.godine), p. 5 i svjedok Vladimir Vavan, 8. april 2008. 121 T-113 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, Novak Đukić, str.pov.br. 01/26-1 od 21.01.1995. godine); T-115 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, broj 01/175-1 od 25.04.1995. godine); svjedok Mladen Dostanić, 10. februar 2009. 122 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009; svjedok Dragan Jovanović, 18. mart 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. 123 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
67
222. VRS je funkcionisala u skladu sa striktnim vertikalnim lancem komandovanja.124 To
na primjer znači da bi komandant Glavnog štaba izdao naredbu komandantu korpusa koji bi
onda tu naredbu proslijedio komandantu operativne grupe a koji bi je dalje proslijedio
komandantu taktičke grupe, koji bi je opet proslijedio njemu potčinjenim brigadama. Ako
nije bilo taktičke grupe naredbu bi primio komandant brigade. Naredba da se puca iz topa
130 mm bi se obično proslijeđavala niz vertikalni lanac komandovanja.
2. Izdavanje naredbi
223. Komanda Taktičke grupe Ozren je sa sebi podređenim jedinicama komunicirala
žičanom vezom koja se između ostalog koristila za prenošenje naredbi.125 Naredbe su se
obično prenosile usmeno, ali su se takođe mogle izdavati i napismeno.126
224. Ni tužilaštvo ni odbrana nisu izveli dokaze koji ukazuju da je ikada bilo samovoljnog
ili neovlaštenog pucanja iz topa 130 mm. Naprotiv, vijeće je saslušalo nekoliko svjedoka koji
su objasnili da se iz topova 130 mm sa Panjika uvijek pucalo nakon naredbe njima nadređene
jedinice.127
225. I oni su izričito tvrdili da se nije moglo pucati iz topa 130 mm bez naredbe
komandanta Taktičke grupe Ozren koja je sadržavala sve potrebne elemente za gađanje.128
Ova naredba za gađanje je mogla sadržavati koordinate cilja ili broj cilja129, udaljenost cilja,
124 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009. 125 Svjedok Dragan Jovanović, 18. mart 2008; svjedok Zoran Lazarević, 8. april 2008; svjedok Dragan Vasiljević, 18. mart 2008; svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Dragan Babić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. 126 Svjedok Milan Đurić, 13. maj 2008. 127 Svjedok Nenad Čolić, 13. maj 2008; svjedok Slavko Stojanović, 20. maj 2008; svjedok Mile Savić, 8. april 2008; svjedok Mladen Dostanić, 10. februar 2009; T-9 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Đurić Milana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 22.11.2007.godine), str. 5; T-1 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovanović Dragana iz Tužilaštva BiH od dana 19.11.2007.godine), str. 4. 128 Svjedok Nenad Čolić, 13. maj 2008; svjedok Slavko Stojanović, 20. maj 2008; svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008. 129 Ciljevi za koje su koordinate unaprijed izračunate bi dobili broj: (svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008; svjedok Mile Savić, 16. decembar 2008; svjedok Mladen Dostanić, 10. februar 2009; T-10 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Mrzić Gorana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 27.11.2007.godine), str. 5; T-12 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Babić Dragana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), str. 5). Za ovaj predmet je irelevantno da li su svi ciljevi bili označene brojem ili ne. U stvari, računači su objasnili da je jedan od njih uvijek bio na komandnom mjestu komande voda i mogao izračunati podatke potrebne za gađanje određenog cilja iz topa.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
68
domet i ugao topa, vrstu i broj granata koje treba ispaliti te vrstu punjenja.130 Elemente za
gađanje je prethodno izračunao računač voda.131 Vijeće naglašava da je naredba sadržavala
vrstu i broj granata koje trebe ispaliti kao i vrstu punjenja, pa zato o tome nisu mogli
odlučivati obični vojnici. Ovo je na Sudu potvrdio svjedok Milan Đurić, pripadnik
mješovitog artiljerijskog voda, računač na topu, koji je detaljno i precizno objasnio način
izdavanja naredbi, te mu je sud poklonio vjeru.
226. Nekoliko svjedoka je objasnilo da je neki kapetan “Omega” iz komande Taktičke
grupe Ozren često izdavao naredbe komandi voda topova 130 mm.132 Na primjer svjedok
Ljubiša Čorsović, koji je bio zamjenik komandira voda topova 130 mm, objašnjava da je
90% naredbi stizalo od “Omege”.133 U pismenim naredbama se na dnu nalazilo grčko slovo
“Omega”.134 Kapetan “Omega” je bio načelnik artiljerije Taktičke grupe Ozren;135 a pravo
ime mu je bilo Boro Maksić.136 Međutim, vijeće smatra da načelnik artiljerije nije imao
ovlaštenje da direktno izdaje naredbe. U konkretnom slučaju on je samo prenosio naredbe
koje je primio od komandanta Taktičke grupe Ozren Novaka Đukića. Stoga vijeće smatra da
je optuženi bio osoba koja je izdavala naredbe sebi podređenim jedinicama, uključujući i vod
topova 130 mm.
227. Komandir artiljerijskog voda (ili u njegovom odsustvu zamjenik komandira ili
računač)137 bi onda poljskim telefonom tu naredbu, koju je primio iz komande Taktičke
grupe Ozren, proslijedio komandiru odjeljenja artiljerije koji bi onda pucao iz topa.138
130 Svjedok Nenad Čolić, 13. maj 2008; svjedok Slavko Stojanović, 20. maj 2008; T-11 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Stojanović Slavka sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), str. 6 i 7; T-7 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Mijatović Gorana sačinjen od strane Državne agencije istrage i zaštitu od dana 21.11.2007.godine), str. 4; T-10 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Mrzić Gorana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 27.11.2007.godine), str. 5; T-12 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Babić Dragana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine) 131 Svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Milan Đurić, 13. maj 2008; svjedok Dragan Babić, 20. maj 2008. svjedok Goran Mrzić je dodao da smatra da je većinu njegovih proračuna ponovo provjeravala i potvrđivala Taktička grupa Ozren (T-10, p. 5). 132 T-11 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Stojanović Slavka sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), p. 5; T-8, p. 5; svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Dragan Babić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. 133 Svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. 134 T-10 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Mrzić Gorana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 27.11.2007.godine), p. 4. 135 Svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. 136 T-87 (Odgovor na zahtjev MUP-u R BiH, komanda 2. Korpusa Tuzla, komandant Sead Delić br. 08/426-1 od 07.07.1995. godine); O-4 (Prijedlog za preuzimanje predmeta broj KT-RZ-169/07 od 08.06.2007. godine). 137 Svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. 138 svjedok Nenad Čolić, 13. maj 2008; svjedok Goran Mijatović, 13. maj 2008; svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Milan Đurić, 13. maj 2008; T-10 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Mrzić Gorana sačinjen od
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
69
Svjedok Ljubiša Čorsović je takođe objasnio da ako je računač prenio naredbu on je to
morao da prijavi komandiru voda ili njegovom zamjeniku čak i nakon što je izvršena
naredba.139 Ni komandir voda topova ni komandir odjeljenja topova nisu imali zakonsko
ovlaštenje da izdaju naredbe za gađanje iz topa 130 mm.
3. Ciljevi
228. Vod topova 130 mm na Panjiku sastojao se od tri odjeljenja topova, što znači da su se
na Panjiku obično nalazila tri topa.140 Jedan od tri topa 130 mm je bio okrenut u pravcu
grada Lukavca.141 Vijeće smatra da je top koji je bio okrenut prema Lukavcu takođe bio
okrenut prema Tuzli budući da oba grada leže na istom pravcu.142 Ovo potvđuje naredba od
25. aprila 1995. godine koju je potpisao optuženi, a koja ukazuje na to da je jedan od topova
130 mm koji se nalazio na Panjiku morao biti pozicioniran tako da može da gađa Lukavac i
Tuzlu143; ova naredba ukazuje na spremnost optuženog da dejstvuje iz topa 130 mm u skladu
sa naredbom. Drugi potencijalni ciljevi topova bili su Gračanica, Lukavac, Puračić i okolina
Doboja.144
229. Vijeću su predočeni dokazi koji ukazuju da jedinicama ispod nivoa Taktičke grupe
Ozren nije bilo potrebno da znaju cilj kako bi dejstvovale iz topa 130 mm.145 Nekoliko
svjedoka je objasnilo da su ciljevi bili poznati samo komandi Taktičke grupe Ozren.146
Računač je takođe objasnio da im nije bila potrebna karta kako bi izračunali elemente za
gađanje ciljeva, odnosno da su bile dovoljne koordinate cilja.147 Međutim, ti isti svjedoci su
strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 27.11.2007.godine), str. 5; T-12 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Babić Dragana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), str. 5. 139 T-13 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Čorsović Ljubiše sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 29.11.2007.godine), str. 4. 140 Svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008; svjedok Mile Savić, 8. april 2008. 141 T-10 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Mrzić Gorana isačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 27.11.2007.godine), str. 6; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. 142 Vidi kartu T-23 (Karta grada Tuzla na kojoj je prikazan upadni ugao pada granate) 143 T-115 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, broj 01/175-1 od 25.04.1995. godine) 144 Svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008. 145 Svjedok Mile Savić, 16. decembar 2008. 146 Svjedok Nenad Čolić, 13. maj 2008; svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009; svjedok Slavko Stojanović, 20. maj 2008; svjedok Goran Mijatović, 13. maj 2008; svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. 147 Svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Milan Đurić, 13. maj 2008; svjedok Dragan Babić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. Svjedok Milan Đurić je na primjer objasnio da je izradio
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
70
izjavili da su imali pristup vojnim kartama na kojima su barem neki ciljevi bili obilježeni.148
Suprotni iskazi svjedoka onemogućavaju vijeću da konstatuje da li je artiljerijski vod ili
odjeljenje artiljerije zaista imalo ili moglo imati saznanja o ciljevima, iako je vjerovatnije da
jesu. Međutim, vijeće je zaključilo da dokazi jasno ukazuju da je optuženi bio najniža
pozicionirana osoba koja je imala zakonsko ovlaštenje da izda naredbu za gađanje iz topa
130 mm. Stoga vijeće smatra da nije potrebno da odlučuje da li su jedinice koje su
optuženom bile podređene imale stvarna saznanja o ciljevima.
230. Nijedan svjedok VRS nije na Sudu potvrdio da je Tuzla bila označena kao cilj na bilo
kojoj vojnoj karti ili u tablicama ciljeva. Naprotiv, svi su izbjegavali da odgovore na ovo
pitanje.149 Međutim, svjedok Dragan Babić je u svojoj izjavi rekao da je na području Tuzle i
njenoj okolini bilo označeno nekoliko ciljeva.150 Dodao je da su pripadnici odjeljenja topova
130 mm njemu potvrdili kada se vratio na svoje mjesto na Panjiku da su otvorili vatru na
Tuzlu 25. maja 1995. godine.151 Svjedok nije negirao ovaj dio svoje izjave na Sudu, ali je
okolišao.152 Takođe, radna artiljerijska karta153 Druge ozrenske lake pješadijske brigade koja
je napravljena u aprilu 1994.g. ukazuje da je nekoliko mjesta u centru grada Tuzle označeno
kao cilj za top 130 mm.154 Ovo takođe potvrđuje karta u kojoj se detaljno objašnjava akcija
Sadejstvo ’95155; kako je to na Sudu potvrdio svjedok Nijaz Vrabac156, što vijeće smatra
vjerodostojnim. Iako se top 130 mm nije nalazio na Panjiku kada je napravljena radna
artiljerijska karta Druge ozrenske lake pješadijske brigade, na osnovu podudarnih dokaza i
kompjuterski program koji mu je omogućio da ne koristi karte i da izračuna ciljeve i koji je mogao da locira ciljeve na karti na osnovu koordinata koje su mu date. Takođe vidi tablicu ciljeva:nalaz i mišljenje vještaka Berke Zečevića 148 Svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Milan Đurić, 13. maj 2008; svjedok Dragan Babić, 20. maj 2008; T-9 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Đurić Milana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 22.11.2007.godine), p. 4. Na primjer, svjedok Milan Đurić, koji je bio računač je objasnio da je primio naredbu da dejstvuje po gradu ili bilo kojem drugom civilnom objektu. 149 Vidi, na primjer iskaze svjedoka Dragana Vasiljevića i Gorana Mrzića koji su na Sudu izjavili da su im kolege rekle da Tuzla nije u njihovim dometu. 150 T-12 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Babić Dragana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), p. 6. 151 T-12 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Babić Dragana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), p. 6. 152 Svjedok Dragan Babić, 20. maj 2008. 153 Svjedok Mile Savić je Sudu objasnio da radna karta nije karta “realizacije” zbog toga jer cilj koji je obilježen na radnoj karti ne mora neizbježno biti pogođen (Mile Savić, 16. decembar 2008). Vijeće u potpunosti prihvata ovo objašnjenje i ciljeve obilježene na ovoj karti smatra samo mjestima koja je VRS bila u stanju pogoditi, ali ne smatra da je ova karta dovoljan dokaz da dokaže da je to mjesto zaista i pogođeno. Ova karta samo naznačava mogućnost da se mjesto pogodi. 154 T-95 (Radna karta artiljerije, 2. OLPBr, od 29.04.1994. godine) 155 T-180 (Karte Operacija „Sadejstvo 95 i Karta operacija „Štit 94/95“”) 156 Svjedok Nijaz Vrabac, 31. mart 2009.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
71
iskaza svjedoka, uključujući i dokumente u kojima se detaljno opisuje plan akcije Sadejstvo
’95, vijeće smatra da je Tuzla bila potencijalni cilj topa 130 mm koji se nalazio na Panjiku u
maju 1995. godine.
4. Struktura izvještavanja
231. Svjedok Manojlo Milovanović je svjedočio o strukturi izvještavanja koja je postojala
u Vojsci RS. Za sve vrijeme trajanja rata svaka jedinica u sastavu VRS bi svaki dan u 18:00
časova izvještavala sebi nadređenu jedinicu o vojnoj situaciji. Svaki nadređeni je imao
zadatak da objedini izvještaje svojih podređenih i da svom nadređenom pošalje objedinjeni
izvještaj.157 Izvještaji iz komande korpusa morali su stići u Glavni štab do 20:00 časova. Od
20:00 do 21:00 komanda korpusa bi telefonom obavijestila Glavni štab o svim promjenama
situacije koje su se desile od 18:00 časova. Do ponoći izvještaji su bili poslati Vrhovnoj
komandi. Od 7:00 do 8:00 časova narednog dana komande korpusa su morale obavijestiti
Glavni štab o svim mogućim promjenama vojne situacije koje bi se desile tokom noći. Svi
komandanti od nivoa brigade do nivoa korpusa bi podnijeli pismeni izvještaj svojim
nadređenima. Stoga vijeće nalazi da je Glavni štab VRS svaki dan imao kompletan pregled
ratne situacije u cijeloj BiH.
232. Ovakva struktura izvještavanja je postojala i na nivou Taktičke grupe Ozren i njoj
podređenih brigada. Ovo su potvrdili svjedoci Goran Mrzić i Ljubiša Čorsović su objasnili
da bi vod obavijestio načelnika artiljerije Taktičke grupe Ozren da je naredba izvršena. U
prilog ovome govori i naredba koju je optuženi potpisao i izdao njemu podređenim
jedinicama, a kojom traži da te jedinice svaka dva sata o toku borbi izvještavaju istureno
komandno mjesto Taktičke grupe Ozren.158 Drugom naredbom optuženi naređuje sebi
podređenim brigadama da ga svaka tri sata obavještavaju o napredovanju borbenih
operacija.159
233. Svaka jedinica je imala ratni dnevnik koji je vodio operativac i koji je sadržavao
izvještaj o dnevnim borbenim aktivnostima te jedinice; takođe bi se u ratni dnevnik vršio
157 Svjedok Mile Savić, 8. april 2008. 158 T-114 (Zapovijest za napad komandanta TG Ozren, Novak Đukić, str.pov.br. 01-128-1 od 28.03.1995. godine) 159 T-117 (Borbeno naređenje za odbranu i napad, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, str.pov.br. 017275-1 od 05.06.1995. godine)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
72
prepis naredbi koje su se izdavale usmeno.160 Sadržavao je i datum granatiranja, broj i vrstu
granata koje su korištene i elemente cilja.161 Ove evidencije su se prosljeđivale relevantnim
komandama.162 Tako je bilo i u maju 1995.g.163 Svjedok Manojlo Milovanović je nadalje
objasnio da se gađanje iz topa, koje je bilo posljedica nezakonite naredbe, najvjerovatnije ne
bi evidentiralo u ratni dnevnik. Ovo je u suprotnosti sa svjedočenjem svjedoka Mladena
Dostanića, načelnika štaba Druge ozrenske lake pješadijske brigade, u čijoj se zoni
odgovornosti nalazio top 130 mm na Panjiku.164 On je objasnio da se sve evidentiralo u ratni
dnevnik brigade, uključujući i zahtjeve brigade za artiljerijsku podršku, na primjer topa 130
mm. Ovaj ratni dnevnik je uveden u dokaze i zaista ne sadrži bilo kakav upis za 25. maj
1995. godine koji se odnosi na gađanje centra Tuzle iz topa.165
234. Odbrana je tvrdila da su sve vojne aktivnosti trebale biti upisane u ratni dnevnik i da
je stoga dejstvovanje topa 130 mm trebalo biti upisano u ratni dnevnik Druge ozrenske lake
pješadijske brigade. Međutim, vijeće prije svega smatra da Druga ozrenska laka pješadijska
brigada nije bila jedina koja je imala ovlaštenje da traži artiljerijsku podršku topa 130 mm
koji se nalazio na Panjiku. Komandant Taktičke grupe Ozren je izdavao naredbe vodu topova
130 mm na osnovu zahtjeva brigade kojoj je je trebala njegova podrška, ali i na osnovu
naredbi njemu nadređenih ili na osnovu svoje samostalne odluke. Stoga, ratni dnevnik Druge
ozrenske lake pješadijske brigade ne sadrži sve upise o korištenju topa 130 mm koji se
nalazio na Panjiku, nego samo one koji su izvršeni po zahtjevu komandanta Druge ozrenske
lake pješadijske brigade upućenom komandantu Taktičke grupe Ozren.
235. Vijeću nije predočen ratni dnevnik Taktičke grupe Ozren, koji je mogao, ali ne
nužno, sadržavati informacije o njenoj vojnoj aktivnosti 25. maja 1995.g. Međutim, ovo ne
sprečava vijeće da u potpunosti sagleda situaciju kako bi moglo da utvrdi na koji način su se
događaji toga dana odvijali. Vijeće ne prihvata tvrdnju odbrane da odsustvo pismene naredbe
160 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009; Svjedok Mile Savić, 8. april 2008. 161 T-11 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Stojanović Slavka sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), p. 6 and 7; T-9 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Đurić Milana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 22.11.2007.godine), strana 4; Svjedok Mile Savić, 16. decembar 2008. 162 T-11 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Stojanović Slavka sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), p. 7. 163 Svjedok Mile Savić, 8. april 2008. 164 Svjedok Mladen Dostanić, 10. februar 2009. 165 O-2 (Ratni dnevnik 2 Ozrenske lake pješadijske brigade od 11.09.1994. godine do 16.09.1995. godine)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
73
za gađanje iz topa 130 mm 25. maja 1995.g. mora navesti vijeće na zaključak da optuženi
nije odgovoran.
5. Zaključci
236. Na osnovu svih ovih dokaza, vijeće smatra da je optuženi Novak Đukić bio
posljednja osoba u vertikalnom lancu komandovanja VRS koja je imala ovlaštenje da
zakonito izda naredbu vodu topova 130 mm na Panjiku da dejstvuje iz topa 130 mm.
237. Gore navedeni dokazi jasno ukazuju da je komanda Taktičke grupe Ozren imala
stalnu komunikaciju sa svim sebi podređenim jedinicama, uključujući i vod topova 130 mm
na Panjiku. Tako je bilo i prilikom žestokog dejstvovanja. Ništa ne ukazuje da ova struktura
komunikacije nije funkcionisala 25. maja 1995.g.
238. Nadalje, vijeće smatra da je optuženi Novak Đukić bio prisutan na komandnom
mjestu 25. maja 1995.g. Optuženi je izdao naređenje komandantima borbenih brigada da se
sastanu na komandnom mjestu Taktičke grupe Ozren dana 25. maja 1995.g. u 10 sati kako bi
ga, između ostalog, informisali o svom statusu borbene gotovosti te planirali i izvršili
aktivne borbene aktivnosti.166 Narednu naredbu optuženi je izdao jedinicama za obavještenje
u svrhu organizovanja sastanka sa predsjednicima opština na dan 25.05.1995. godine u 12:00
časova.167
239. Za ovaj predmet je nebitno da li je povećanje nivoa borbene gotovosti tog dana bilo
povezano sa činjenicom da je Glavni štab VRS bio obaviješten o neposrednoj opasnosti od
vazdušnih udara NATO-a i da li je to moglo doći do optuženog.
166 T-131 (Naredba za referisanje komandanata, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić str.pov.br. 01/231-1 za 25.05.1995) 167 T-132 (Naredba jedinicama za obavještenje, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, str.pov.br. 01/232-3 od 24.05.1995. godine)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
74
V. ČINJENIČNI I PRAVNI ZAKLJUČCI
A. TAČKA 1: GRANATIRANJE 25.05.1995. GODINE
1. Cinjenični zaključci
a. Da li se događaj desio?
i. Opis događaja Kapija uveče 25.05.1995. godine
240. U optužnici se navodi da je jedan artiljerijski projektil kalibra 130mm, dana
25.05.1995. godine u 20,55 sati pogodio uži lokalitet centra grada Tuzla, zvani „Kapija“, koji
se nalazi na trgu koji tvore ulice Majevička, Božidara Adžije, dr Mujbegovića, Partizanska,
Maršala Tita i Nikole Tesle.
241. Kao što je već navedeno, u svojim iskazima svjedoci očevici su izjavili da je tog dana
nakon prethodnih kišnih dana, bilo lijepo vrijeme, te se mnogo ljudi u večernjim satima
okupilo na trgu Kapija, poznatom okupljalištu mladih. Svjedok Hadžiefendić Bahrudin je
izjavio da je oko 20 h bila završena rukometna utakmica, te da su se nakon toga svi skupili
na Kapiji. Bilo je na stotine mladih ljudi.
242. Svi svjedoci oštećeni, koji su se u kritično vrijeme nalazili na lokalitetu Kapija, su
izjavili da je granata stvarno, u vrijeme navedeno u optužnici, pala na trg Kapija, detaljno
opisujući mjesto gdje su se oni nalazili u trenutku pada granate, istovremeno obilježavajući,
u toku svjedočenja, to mjesto na crtežu trga Kapija sa naznačenim objektima168. Oni su
također izjavili da se čula eksplozija i da se vidio bljesak od eksplozije koja je ubila i ranila
dosta ljudi koji su se zatekli na trgu Kapija,169 kao i da su nakon eksplozije tijela poginulih i
ranjenih evakuisana u bolnicu Gradina.
168 T-28 – T-45 169 Svjedok Đapo Samir (24.06.2008), Tucaković Damir (01.07.2008), Kapetanović Azra (01.07.2008), Mitrović Azra (01.07.2008), Isić Ahmed (01.07.2008), Hadžiefendić Bahrudin (08.07.2008), Buzaljko Edin (08.07.2008), Hadžiselimović Asim (08.07.2008), Dino Kalesić (08.07.2008), Rahmanović Fahrudin (19.08.2008) , Mujačić Adnan (19.08.2008), Grandić Marica (19.08.2008), Huremović Nadir (26.08.2008),Vildana Isić (26.08.2008) , Altunbabić Edin (26.08.2008) , Aliefendić Adnan (26.08.2008), Adis Nišić (02.09.2008), Salih Brkić (02.09.2008); video snimak T-27
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
75
243. Ovu činjenicu je potvrdio i predstavnik UN-a Charlef Brantz koji je bio predstavnik
istražiteljskog tima formiranog radi sprovođenja istrage o predmetnom događaju.
244. Materijalni dokazi tužilaštva također potkrijepljuju ove navode iz optužnice.170
Odbrana optuženog Novaka Đukića je učinila nespornom činjenicu da je dana 25.05.1995.
godine u 20:55 sati na trg „Kapija“ pao jedan projektil te da je usljed iste poginula 71 osoba i
preko 130 osoba ranjeno.
ii. Žrtve i materijalna šteta
245. Nakon pada projektila, stalno su pristizali izvještaji o broju žrtava eksplozije.171 U
različitim izvještajima se mogu uočiti različiti brojevi poginulih i ranjenih ljudi. Izvještaji su
nastajali na dan ili nekoliko dana nakon događaja, te se situacija sa ranjenim osobama stalno
mijenjala, pa su se shodno tome mijenjali i izvještaji o tačnom broju žrtava. Prema
zvaničnim podacima ukupan broj poginulih osoba je 71. 172 Na temelju analize postojeće
medicinske dokumentacije teže i lakše ranjeno je preko 130 osoba. 173 Major Guj Sands, šef
odjeljenja G-5 obišao je bolnicu u koju su odvedene žrtve nakon eksplozije, a on lično se
nalazio i u neposrednoj blizini mjesta gdje je došlo do eksplozije granate. Navodi da je u
bolnicu stigao oko 22:15 sati zajedno sa medicinskim osobljem norveške bolnice, radi
procjene situacije. Takođe navodi da su ambulantna i hitna vozila stalno pristizala na glavni
ulaz.174U izvještaju koji je ovaj major poslao komandantu Sektora sjever istok 26. maja
170 CD snimak lica mjesta( T-27); Fotodokumentacija lica mjesta sa objašnjenjem iste(T-25, 25a, 25b), Izvještaj o istrazi UNPROFOR-a od 27.05.1995. godine (T-14); Crtež lica mjesta od 25/26.05.1995. godine (T-16); Izvještaj mješovite komisije od 26. maja 1995. godine (T- 18), Anex F izvještaja (T-19); Zapisnik o uviđaju broj Kri 29/95 od 25.05.1995. 171 Izvještaj zajedniče komisije od 26. maja 1995. godine(T-18); Pismo brigadnog generala Hagrupa Hauklanda upućeno General majoru Ropertu Smithu (T-15); Izvještaj o istrazi UNPROFOR-a od 25.maj 1995. godine (T-14); Spisak poginulih i ranjenih sačinjen od strane UNPROFOR 27. maja 1995 godine (T-17); izvještaj mješovite komisije od 26. maja 1995. godine (T- 18), 172 Nalaz i mišljenje vještaka Vede Tuce od 24.12.2008. godine (T-158); medicinska dokumentacija za sve poginule ( T-48); Zapisnik o vanjskom pregledu i identifikaciji poginulih u masakru u Tuzli dana 25.05.1995.godine sa prilogom fotodokumentacija broj 20-1/02-3-9-7-175/95 (T-47); Spisak poginulih lica prilikom granatiranja Tuzle 25.05.1995.godine sačinjen od strane istražnog sudije Višeg suda Tuzla broj Kri 29/95 od 26.05.1995. godine (T-50);Izvještaj o ratnoj šteti sačinjen od strane Opštinske komisije za popis i procjenu ratne štete Tuzla sačinjen dana 10.07.1995. godine (T- 74); 173 Nalaz i mišljenje vještaka Vede Tuce od 24.12.2008. godine (T-158); Spisak lica koja su teže povrijeđena prilikom granatiranja Tuzle dana 25.05.1995.godine na lokalitetu „Kapija“ a koja su zadržana na liječenju u KMC Tuzla sačinjen od strane istražnog sudije Višeg suda Tuzla broj Kri 29/95 od 26.05.1995. godine (T-49); 174 Izvještaj majora Guy Sandsa od 26. maja 1995 godine ( T-24); Spisak lica koja su povrijeđena prilikom granatiranja Tuzle 25.05.1995.godine na lokalitetu „Kapija“ a koja su nakon ukazane medicinske pomoći u KMC Tuzla puštena kućama sačinjen od strane istražnog sudije Višeg suda Tuzla broj Kri 29/95 od 26.05.1995. godine (T-51); Spisak medicinske dokumentacije za povrijeđene od 14.10.2008. godine sa fotokopijom
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
76
1995. godine stoji da je svaka zgrada na trgu bila oštećena, prozori su bili razbijeni, a na
zidovima su ostali tragovi gelera. Oko 40 metara od mjesta udara još uvijek su stajali dijelovi
mesa, organa, lokve krvi. Ovaj događaj je u izvještaju nazvan Masakr nevinih. 175 U
zapisniku o uviđaju je također navedeno koja su oštećena na objektima nastala kao
posljedica eksplozije.176
246. Direkcija za obnovu i izgradnju je izvršila procjenu visine štete na objektima
lokaliteta Kapija. 177 Komisija je utvrdila da ukupna materijalna šteta nastala na objektima
iznosi 33.988 njemačkih maraka.
iii. Zaključak: Tuzla je granatirana/ došlo je do eksplozije
247. Na osnovu svega navedenog vijeće je izvan razumne sumnje utvrdilo da se navedeni
događaj desio, odnosno da je dana 25.05.1995. godine u 20,55 sati pala granata u uži centar
grada Tuzla zvani „Kapija“ te da je od posljedica pada granate poginula 71 osoba, a preko
130 osoba teže i lakše ranjeno.
248. Odbrana optuženog Novaka Đukića je učinila nespornom ovu činjenicu.
b. Kako se događaj desio?
i. Uvod
249. Kako bi se utvrdile sve okolnosti navedenog događaja, lokalni istražni tim kao i
predstavnici UN-a su započeli provođenje istraga. Formirana je i mješovita ekspertna
komisija sastavljena od lokalnih predstavnika kao i predstavnika UN-a u cilju utvrđivanja
svih okolnosti inkriminisanog događaja. Lokalni istražni tim na čelu sa istražnim sudijom
Eminom Halilčevićem je izašao na lice mjesta u 21,30 sati kako bi se obavio uviđaj. 178
otpusnih listi za povrijeđene (T-52); Izvještaj o ratnoj šteti sačinjen od strane Opštinske komisije za popis i procjenu ratne štete Tuzla sačinjen dana 10.07.1995. godine (T- 74); 175 Ibid. strana 3 (T-24) 176 Zapisnik o uviđaju broj Kri 29/95 od 25.05.1995. godine (T-62); video snimak T-27 177 JP Direkcija za obnovu i izgradnju Tuzla, procjena visine štete na objektima na lokalitetu „Kapija“ u Tuzli, 10.07.1995. godine (T-73) 178 Zapisnik o uviđaju broj Kri 29/95 od 25.05.1995. godine (T-62); svjedok Vejzagić Nedžad 18.03.2008
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
77
Djelatnici centra javne bezbjednosti su izvršili fotografisanje lica mjesta, izvršili prikupljanje
metalnih dijelova, te sačinili skicu lica mjesta. 179
250. Dana 26. maja 1995 godine dato je naređenje djelatnicima Ministarstva unutrašnjih
poslova Republike Bosne i Hercegovine da se priključe uviđaju kako bi pomogli istražnom
sudiji da se razjasne okolnosti tog događaja. Istog dana u 13,00 sati zamjeniku Komandanta
sektora Sjeveroistok Charlefu Brantzu je naloženo da otpočne istragu u ime UNPROFOR-a.
Obzirom da je svrha istraga ove dvije komisije bila ista, formirana je zajednička komisija.180
Komisija je završila istragu,te je 28.05.1995. godine završen izvještaj sa prilozima.
251. Vijeće će se osvrnuti na pojedinosti iz navedenih izvještaja u odgovarajućim
dijelovima obrazloženja presude.
252. Na okolnost kako se događaj desio, na glavnom pretresu u ovom predmetu Tužilaštvo
je predložilo da se u svojstvu vještaka sasluša profesor dr Berko Zečević koji dostavio svoj
pismeni nalaz i mišljenje. 181
253. Odbrana je iz istog razloga pozvala vještaka za naoružanje i balistiku Vladu Kostić
koji je također dao svoj nalaz i mišljenje.182
ii. Prigovori odbrane optuženog na zakonitost nalaza i mišljenja vještaka Berke
Zečevića
254. Odbrana je uložila prigovor zakonitosti ovog dokaza ističući da je vještak prilikom
izrade izvještaja uradio rekonstrukciju, te da je naredba za vještačenje bila izdata samo
179 T-56 (Dopis centra službi bezbjednosti od 01.06.1995. godine), T-57 (Crtež lica mjesta/skica kratera od 25/26.05. 1995. godine broj 20-1/02-3-9-7-175/95 sačinjen od strane Centra službi bezbjednosti Tuzla), T-58 (Foto-dokumentacija od dana 27.05.1995.godine broj 20-1/02-3-9-7-175/95 sačinjena od strane Centra službi bezbjednosti Tuzla), T-59 (Foto-dokumentacija od dana 30.05.1995.godine broj 20-1/02-3-9-7-175/95 sačinjena od strane Centra službi bezbjednosti Tuzla), T-60 (Foto-dokumentacija od dana 25/26.05.1995.godine broj 20-1/02-3-9-7-175/95 sačinjenA od strane Centra službi bezbjednosti Tuzla), T-61 (Foto-dokumentacija od dana 25/26.05.1995.godine broj 20-1/02-3-9-7-175/95 sačinjena od strane Centra službi bezbjednosti Tuzla), T-25, T-25a, T-25b (Fotodokumentacija lica mjesta sa objašnjenjem iste) 180 Izvještaj o sitrazi UNPFOR-a T-14, Izvještaj mješovite komisije od 26. maja 1995. godine (T- 18), svjedok Vejzagić Nedžad 18.03.2008. godine, svjedok Charlef Brantz 18.06.2006 181 Nalaz i mišljenje vještaka prof. dr Berko Zečević ( T-6) 182 Nalaz i mišljenje vještaka, dipl. inž. maš Vlada Kostić (O-1)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
78
vještaku Berki Zečeviću, a kao autori na naslovu nalaza se pored imena vještaka, nalaze i
imena viših asistenata.
255. Vijeće je razmotrilo ove prigovore odbrane i izvelo zaključak da su isti neosnovani,
te su kao takvi odbijeni.
256. Vijeće je naime ustanovilo da činjenica da se na naslovnoj strani nalaza kao autori,
pored imena vještaka, pojavljuju i imena viših asistenata, odnosno imena više lica od onih
koja su navedena u naredbi, ne čine dokaz nezakonitim u konkretnom slučaju.
257. Vijeće je pažljivo razmotrivši ovaj nalaz, ustanovilo da se radilo o vrlo zahtjevnom i
kompleksnom vještačenju, koje je podrazumjevalo veliki broj radnji, te je vještak s toga
angažovao dva asistenta koji su mu pomagali prilikom obavljanja određenih radnji prilikom
vještačenja. Pored toga vještak Berko Zečević je potpisao nalaz i mišljenje, te je isti iznio na
glavnom pretresu kojom prilikom je direktno i unakrsno ispitan, te je bio sam prisutan
prilikom iznošenja nalaza. Nadalje, vještak je prilikom iznošenja nalaza i mišljenja pomenuo
da je uradio rekonstrukciju, ali zapravo se radilo o metodu rada ovog vještaka. Vijeće je
zaključilo da se rekonstrukcija koju je uradio vještak Berko Zečević ne može posmatrati kao
rekonstrukcija u smislu člana 93. ZKP BiH, niti je u tom pravcu bila i usmjerena.
258. S toga je vijeće odbilo ovaj prigovor kao neosnovan.
iii. Vrsta oružja koje je prouzrokovalo štetu : nalazi vještaka
a) Berko Zečević
259. Identifikacija kalibra i tipa projektila se prvenstveno oslanja na materijalne elemente
nađene na mjestu eksplozije, kao što su fragmenti projektila. Precizno se može identifikovati
kalibar i tip projektila na osnovu nađenih dijelova ležišta vodećeg prstena ili vodećeg prstena
ili većih dijelova tijela projektila.183
183 Strana 5 Nalaza i mišljenja vještaka Berke Zečevića
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
79
260. Istražna komisija je nakon pregleda lica mjesta našla fragmente različitog oblika, a
fragmenti projektila su nađeni i u tijelima poginulih.184
261. Vještak Zečević je zaključio da se iz pronađenih fragmenata mogu naći oni koji će
pomoći lakšoj identifikaciji projektila, a to su fragmenti iz zone ležišta vodećih prstenova i
fragmenti upaljača.185
262. Analizom različitih fragmenata Zečević je na način naveden u pismenom nalazu
utvrdio da fragmenti koji su nađeni na mjestu eksplozije potiču od HE projektila 130 mm
M79, a koji se lansira iz artiljerijskog topa 130 mm M46.
263. Vještak Zečević je analizirao obim i vrstu ošetećena koja mogu biti izazvana
upotrebom projektila 130 mm te je s obzirom na urađenu analizu186 vještak odredio
smrtonosnu zonu i zonu oštećenja na trgu Kapija.187 Tom prilikom je izračunao brzinu
fragmenata u trenutku eksplozije, koja je uticala na obim oštećena. Za izračunavanje brzine
fragmenata vještak je koristio Garnijevu formulu.188
264. Na kraju je vještak zaključio da se rezultati njegovog istraživanja o efektima ovog
projektila uklapaju u nalaze istražne komisije o broju žrtava i nastalim oštećenjima na trgu
Kapija koja su nastala kao posljedice eksplozije projektila.
b) Vještak Vlada Kostić
265. Vještak Kostić je prilikom analize tipa projektila imao na raspolaganju istu
fotodokumentaciju kao i vještak Berko Zečević.
266. On je u nalazu istakao da je pronađen fragment upaljača projektila, ali da isti upaljač
koriste projektili kalibra 122 mm, 130 mm i 152 mm. Ovo je potvrdio i vještak Berko
Zečević navodeći da je identifikacija projektila moguća na osnovu upaljača samo u rijetkim
prilikama. Kostić je dalje istakao da su dijelovi koji su prikazani na fotografijama slični i kod 184 T-25b fotografija snimljenih fragmenata projektila 185 Nalaz i mišljenje vještaka Berke Zečevića, strana 66 186 Strana 70,71, Nalaza i mišljenja vještaka Berke Zečevića 187 Ibid slika 86 188 Vještak Zečević je prilikom suočavanja vještaka istakao da postoji samo jedna formula za izračunavanje brzine fragmenata koja se zove Garnijeva formula.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
80
kalibra 130 mm i 152 mm. Vještak Kostić nije mogao sa sigurnošću utvrditi kalibar ni na
osnovu ostataka vodećeg prstena, jer kako je naveo na fotografiji nije vidljivo koliko ima
žlijebova prstena obzirom da je za top 130 mm karakteristično postojanje dva žlijeba.
Vještak Kostić je analizirao i oruđe koje je zaplijenjeno na Ozrenu u septembru 1995.
godine, koje je prikazano na fotografiji 13 nalaza, za koje je izveo zaključak da ovo oružje
nije moglo imati domet do Tuzle.
267. Na osnovu gornje analize vještak Kostić je zaključio da se od svih navedenih
projektila najvjerovatnije radi o projektilu kalibra 130 mm.
268. Kostić je obradio efekte eksplozije projektila sa aspekta ranjavanja lica prisutnih na
mjestu eksplozije, te je istakao da bez obzira na karakteristike fragmentacije i ubojitosti ovog
projektila, broj parčadi, njihov efikasni domet, objektivno veliku ubojnost, rikošetne
karekteristike tla popločanog granitnom kockom kao i veliku posjećenost lica mjesta u
momentu detonacije, te je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o prevelikom broju
poginulih i ranjenih. On je istakao da bez tačno utvrđenog mjesta gdje su se ljudi nalazili u
momentu eksplozije ne može se utvrditi procjena štetnih efekata. On na glavnom pretresu
izjavio da se ovaj događaj nije mogao desiti, pozivajući se na druge slične slučajeve, a na
pitanje vijeća koji, viještak nije mogao dati nijedan specifičan.
269. Vještak Kostić je na osnovu analize dokumentacije189 zaključio da nema osnova za
objektivno potvrdno izjašnjavanje o mogućnosti da je u predmetnom slučaju broj žrtava
posljedica jednog artiljerijskog projektila.
c) Karakteristike topa 130 mm
270. Kalibar projektila je 130 mm, tip HE projektil 130 mm M79 ili OF-482 za rusku
oznaku istog tipa projektila.190 Topovi 130 mm M46 su oružja koja se vuku kamionima ili
189 Strana16 Nalaza i mišljenja vještaka Vlade Kostića 190 Strana 15. i 16. nalaza i mišljenja Berke Zečevića
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
81
vozilima na gusjenicama191. Masa oružja je oko 8 tona, te se zbog toga mogu transportovati
samo preko jako čvrstog tla i vatreni položaj mora biti blizu saobraćajnice. 192
271. Top 130 mm M46 je dalekometni top koji ima najviši domet 27.000 metara.193 Top
130 nije namijenjen za gađanje tačkastih ciljeva, 194 Te sa takvim topom i projektilom 130
mm M79 nije moguće gađati pojedinačne ciljeve u urbanim dijelovima, a da pri tome ne
nastupi kolateralna šteta po stanovništvo. 195 Ovo I stoga što se pri fragmentaciji takvog
projektila, formira od 4.000 do 6.800 fragmenata.
d) Zaključak vijeća u vezi sa identifikacijom kalibra i tipa projektila i
efektima projektila
272. U izvještaju zajedničke komisije je utvrđeno da pronađeni fragmenti potiču od
municije tipa OF 482-M kalibar 130 mm za top M-46. 196 Ovo je potvrđeno i drugim
materijalnim dokazima.197 Svjedoci Charlef Brantz i Vejzagić Nedžad, učesnici istrage, su
ovu činjenicu potvrdili svojim svjedočenjem na glavnom pretresu.198 U istom izvještaju stoji
da broj i tip povreda žrtava su one koje se očekuju od eksplozije granata punjenih
visokobrizantnim eksplozivom. Iz zapisnika o uviđaju sačinjenog dana 25.05.1995. godine
vidljivo je da je uviđajna komisija sastavljena od stručnjaka za balistiku, artiljeriju i
pirotehniku nakon analize fragmenata, analize kratera, stepena oštećenja na objektima,
tragova gelera na zidovima zgrada, utvrdila da se radi o granati kalibra 130 mm koja je
punjena visoko razornim eksplozivom. Nalaz vještaka Berke Zečevića o kalibru i tipu
projektila se u potpunosti podura sa navedenim materijalnom dokazima i iskazima svjedoka.
Također i vještak Kostić se izjasnio da se najvjerovatnije radi o ovoj vrsti projektila.
273. Na osnovu svega navedenog vijeće je van razumne sumnje utvrdilo da se radi o
projektilu 130 mm M46 koji je dana 25.05.1995. godine pao na trg Kapija.
191 Ibid strana 93 192 Ibid strana 93. 193 Svjedok Manojlo Milovanović 05.05.2009. godine 194 Ibid 195 strana 93 nalaza i mišljenja Berke Zečevića 195 Ibid strana 93 196 Izvještaj zajedničke komisije od 26. maja 1995. godine(T-18), 197 Izvještaj o istrazi UNPROFOR-a od 27.05.1995. godine (T-14), T-20, T-21, Zapisnik o uviđaju broj Kri 29/95 od 25.05.1995. godine (T-62) 198 Vejzagić Nedžad 18.03.2008. godine, strana 7. transkripta; Charlef Brantz 17.06.2008. godine
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
82
274. Imajući u vidu navedene karakteristike topa 130 mm M46 kada se koristi visoko
razorno punjenje, projektil koji je ispaljen iz istog , može izazvati velike razorne efekte.
275. S tim u vezi, vijeće je van razumne sumnje utvrdilo broj poginulih i ranjenih dana
25.05.1995. godine kao posljedica projektila koji je pao u inkriminisano vrijeme i mjesto, a
što je i odbrana optuženog Novaka Đukića učinila nespornim, a mišljenje vještaka Kostića,
da je tom prilikom bio prevelik broj poginulih i ranjenih, vijeće nije prihvatilo kao
objektivno, iz razloga što je i sam taj vještak prilikom svog svjedočenja na Sudu, izjavio da
bi broj nastradalih bio i veći da je granata došla iz pravca iz kojeg je vještak Zečević tvrdio
da je ispaljenja.
276. Neki od fragmenata projektila koji su korišteni da se odredi njegov kalibar uzeti su iz
tijela poginulih osoba, a kao što je navedeno u paragrafima 260, 261 i 262 , utvrđeno je da
potiču od projektila 130 mm.
277. S toga je van razumne sumnje utvrđeno da su sva oštećenja kako objekata tako i
ranjavanje i ubistvo civila nastala kao posljedica eksplozije projektila 130 mm M46.
iv. Pravac doleta projektila-oprečni nalazi vještaka
a) Krater i mjesto eksplozije
278. Da bi se odredio pravac doleta projektila potrebno je izvršiti analizu kratera
projektila.199 Vještaci tužilaštva i odbrane su dali potpuno oprečne nalaze u pogledu pravca
doleta projektila. Jedina činjenica oko koje su se vještaci suglasili jeste mjesto kratera
odnosno mjesto eksplozije na koje mjesto su obojica vještaka pokazivala na fotografijama
prilikom suočavanja.
279. Kada je u pitanju udaljenost kratera od zgrade i automobila Golf pored kojih je pao
projektil oni su dali različito mišljenje.
199 Vještak Berko Zečević 15.04.2008 vještak je pojasnio više metoda analize kratera na osnovu kojeg se određuje pravac doleta projektila, a koji koristi amreička vojska (strana 15,16,17 transkripta)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
83
280. Na crtežu lica mjesta koji se nalazio kao prilog izvještaju zajedničke komisije (Anex
A) označen je krater projektila i udaljenost tog kratera od desnog i lijevog kraja zgrade
2,65200 i 5,60 metara. Na crtežu lica mjesta na kojem se nalazi skica kratera označeno je
međusobno rastojanje objekata u odnosu na centar eksplozije u rastojanju od 2,60 i 5,60
metara.201
1) Vještak Berko Zečević
281. Vještak Berko Zečević, je kao polaznu tačku, upravo uzeo crtež lica mjesta koji se
nalazio kao prilog izvještaju zajedničke komisije, odnosno udaljenost 2,65 i 5,60 metara od
lijevog i desnog ćošćka zgrade pored koje je pao projektil. Vještak je utvrdio da je jedan dio
automoblila Golf bio na trotoraru. Pored toga, da bi što potpunije utvrdio pravac doleta
projektila Zečević je utvrdio tačke na osnovu kojih je moguće definisati crtež koji dovodi do
zaključka o pravcu iz kojeg je projektil došao. On je zaključio da je projektil ostavio jasnu
brazdu fragmenata projektila u kockama granita, pomoću koje je mogao lako i jasno da
odredi pravac, ali i prvu tačku presjeka.202 Vještak je istakao da je podloga u koju je udarila
granata sačinjena od granitnih ploča koja ostavlja brazdu fragmenata projektila što je
specifično za ovu vrstu podloge.203Zatim je povukao pravac u podnožju vertikalnog zida
zgrade ispred koje se desila eksplozija projektila (oznaka 2) do presječišta sa prethodnim
pravcem (oznaka 3). 204Nakon toga je vještak odredio udaljenost tačke 3 do ivice vertikalnog
zida zgrade (oznaka 4). 205 Da bi utvrdio ovu udaljenost vještak je izračunao širinu pločnika. 206Nakon toga vještak je izradio crtež iz kojeg je moguće odrediti pravac u odnosu na
geografski sjever. 207Analizom navedenog crteža vještak je došao do zaključka da je
vjerovatan pravac doleta projektila bio zapad, odnosno azimut 2710±2,5 208
2) Vještak Vlada Kostić
200 Crtež lica mjesta od 25/26.05.1995. godine (T-16) 201 T-57 (Crtež lica mjesta/skica kratera od 25/26.05. 1995. godine broj 20-1/02-3-9-7-175/95 sačinjen od strane Centra službi bezbjednosti Tuzla) 202 Fotografija broj 10 8 T-25a 203 Vještak Berko Zečević 15.04.2008 godine; 28.04.2009. 204 Slika 68, strana 58 Nalaza i mišljenja vještaka Berke Zečevića 205 Ibid 206 Ibid strana 57 207 Slika 69 strana 58 Nalaza i mišljenja vještaka Berke Zečevića 208 Ibid; tabela broj 4 ugao doleta projektila; Vještak je uzeo u obzir minimalnu i maximalnu vrijednost uvažavajući moguće greške i dobio srednju vrijednost azimuta.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
84
282. Vještak Kostić je istakao primjedbu da je lice mjesta prilikom uviđaja mijenjano što
nije konstatovano nigdje, te mu je bilo otežano dati konkretnu i objektivnu analizu
raspoloživih podataka o licu mjesta. Vještak je zaključio da su se prizemni pokretni tragovi
na skici kratera,209 nalazili sa suprotne strane od one koja je na fotografijama lica mjesta
pokazana. On je pri tome naveo da se na skici kratera tragovi šire prema istoku, a na
fotografijama prema zapadu. On je također zaključio da su na skici kratera ti tragovi
simetrični, a na fotografijama nisu. Vještak je istakao i mogućnost da je na tom mjestu došlo
do statičke eksplozije koja je izazvana daljinskim putem, a što je tvrdio po obliku kartera i
dužini traga brazde upaljača.
283. On je zaključio da trag koji se vidi pored kratera predstavlja brazdu upaljača
projektila. Kada je u pitanju krater vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da se iz slika
koje su se nalazile u spisu može utvrditi da postoji krater koji je ovalnog oblika i koji se
nalazi u pločniku od granitnih kocki. On je također na osnovu fotografija zaključio da je
dubina istog nešto veća od 10 cm do najviše 20 cm.
284. Kao razdaljinu kratera od lijevog i desnog ćoška zgrade pored koje je projektil pao
vještak je uzeo da su dimenzije 3,90 i 6,90 metara. On je u nalazu istakao da se smijer
projektila definiše na osnovu međusobnog položaja kratera i brazde upaljača, a time i vatreni
položaj oruđa koji je ispaljen,210 te da aktiviranjem projektila sa kontaktnim upaljačem
materijal iz tla se izbacuje u pravcu nastavka leta projektila.211On je u potpunosti negirao
tezu vještaka Berke Zečevića da je brazda koja se nalazi kod kratera, brazda fragmenata
projektila.
285. Kostić je uzeo skicu kratera sa dimenzijama koje su ucrtane na skici sačinjenoj
prilikom obavljanja uviđaja212. Međutim vještak je na osnovu ove skice napravio svoju skicu
na kojoj je vidljivo da je položaj automobila Golf pomjeren u odnosu na krater projektila te
kao relevatne uzeo mjere udaljenosti lijevog i desnog ćoška zgrade koje jesu ucrtane na
prethodnoj skici, ali ne predstavljaju udaljenost od kratera.213 Samim tim pokretni prizemni
tragovi su prikazani sa suprotne strane od onoga što je vidljivo na fotografijama lica mjesta i 209 T- 57 210 Ibid strana 14; 211 Nalaz i mišljenje vještaka Vlade Kostića strana 29 212 T-57 (Crtež lica mjesta/skica kratera od 25/26.05. 1995. godine broj 20-1/02-3-9-7-175/95 sačinjen od strane Centra službi bezbjednosti Tuzla) 213 Slika 6 nalaza i mišljenja vještaka Vlade Kostića
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
85
što je pokazao vještak Berko Zečević. U ovom dijelu i optuženi je osporavao položaj
automobila Golf ističući da isti nije bio jednim dijelom na trotoaru.
286. Konačno, Kostić je zaključio da je projektil doletio iz prava istoka prema zapadu.
b) Upadni ugao projektila
1) Vještak Berko Zečević
287. Zečević je u svom izvještaju uočio da je projektil prije eksplozije preletio preko
zgrade i zatim pogodio tlo od granitnih kocki neposredno pred bočni dio automobila Golf. 214 On je istakao da je procjenjivanje minimalnog ugla upada projektila moguće odrediti na
osnovu parametra visine navedene zgrade i 215njene udaljenosti do mjesta eksplozije. Na
osnovu tragova oštećenja prednjeg desnog ugla projektila vještak je zaključio da je upadni
ugao znatno veći od ugla određenog pri prethodnim razmatranjima. Da bi potpunije i
preciznije odredio upadni ugao projektila vještak je izvršio rekonstrukciju. 216 On je na
osnovu njemu tada poznatih informacija (mjesta eksplozije, pravca doleta i pozicije
automobila) izvršio mjerenje upadnog ugla projektila. Vještak je izračunao da je udaljenost
automobila od eksplozije 400 mm, te da se dio automobila nalazio na trotoaru.
288. Na osnovu izvedenog ogleda217 vještak je zaključio da iz podataka tablica gađanja za
top 130 mm M46 upadni ugao HE projektila 130 mm se nalazi u intervalu 620≤0≤670 i 41'.
2) Vještak Vlada Kostić
289. Kostić je utvrdio da je udaljenost automobila od mjesta eksplozije 1,45 metara.
Vještak je zaključio da je na automobil Golf koji je pored stajao, djelovala slaba komponenta
udarnog talasa projektila, što se može desiti jedino ako je projektil došao iz praca istoka. U
nalazu je zaključio da je minimalni mogući padni ugao projektila 43 stepena.218On je pri
usmenom iznošenju nalaza istakao da je projektil pao pod malim uglom koji s obzirom na 214 Slika 70 Nalaza i mišljenja vještaka Berke Zečevića 215 Ibid strana 60 216 Vještak nije izvršio rekonstrukciju događaja u smislu rekonstrukcije iz zakona o krivičnom postupku. Vještak je postavio automobil i projektil na lice mjesta, i izvršio opit kako bi dobio odgovarajuće podatke 217 Ibid.strana 63 i 64 218 Strana 29 i 40 nalaza i mišljenja Vještaka Vlade Kostića
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
86
mjesto pada projektila i krovom naspramne zgrade iznosi oko 25 stepeni. 219Vještak je
istakao da što se smanjuje ugao veća je mogućnost formiranja brazde upaljača. On je
potpuno negirao tezu vještaka Berke Zečevića o većem upadnom uglu.
c) Zaključak vijeća o pravcu doleta projektila
290. Zajednička komisija koja je vršila istragu o događaju je zaključila da je pravac doleta
projektila 270+/- 10 stepeni. 220 Ovakav azimut je pomenut i u zapisniku o uviđaju,
izvještaju o istrazi, pismu upućenom majoru Rupertu Smithu, izvještaju narednika G2
artiljerije.221 Vještak Berko Zečević je u svom nalazu pojasnio da se razlika koja se
pojavljuje između njegovog nalaza i izvještaja jedino ogleda u značajnom smanjenju širine
zone doleta projektila. 222
291. Na osnovu ovoga vijeće je zaključilo da se nalaz vještaka Berke Zečevića o pravcu
podudara sa ostalim izvještajima o pravcu.
292. U anexu F izvještaja 223 ucrtan je zapad kao pravac odakle je došao sporni projektil.
293. U službenoj zabilješki sačinjenoj od strane djelatnika SJB prve policijske stanice stoji
da se inkriminisanog dana u 20,55 minuta čuo oštar zvuk preleta granate iz pravca zapada u
pravcu centra grada, i nakon toga detonacija u centru grada. 224
294. Kada je u pitanju upadni ugao projektila u zajedničkom izvještaju stoji da najmanji
ugao pada projektila iz pravca 270 stepeni je 31,16.225
295. U nalazu i mišljenju vještaka Berke Zečevića stoji napomena da prilikom
izračunavanja upadnog ugla zajedničke komisije visina zgrade nije precizno utvrđena niti
219 Suočavanje vještaka 28.04.2009 (strana 19 tranksripta ) 220 Izvještaj zajedničke komisije od 26. maja 1995. godine (T-18) 221 Izvještaj o istrazi UNPROFOR-a od 27.05.1995. godine (T-14), Pismo brigadnog generala Hagrupa Hauklanda upućeno General majoru Ropertu Smithu (T-15), Anex F izvještaja (T-19), Zapisnik o uviđaju broj Kri 29/95 od 25.05.1995. godine (T-62), 222 Strana 58 nalaza i mišljenja vještaka Berke Zečevića 223 T-23 (Karta grada Tuzla na kojoj je prikazan upadni ugao pada granate) 224 T-66 (Službena zabilješka od dana 26.05.1995.godine sačinjena od strane djelatnika Prve policijske stanice Tuzla) 225 Izvještaj zajedničke komisije od 26. maja 1995. godine (T-18)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
87
podaci o dometu projektila 130 mm OF 482 za dati upadni gao odgovaraju podacima iz
tablica gađanja za artiljerijski sistem 130 mm M46 i projektil 130 mm OF 482.
296. Vještak odbrane kao i odbrana optuženog su se pozivali na ovaj izvještaj prilikom
osporavanja zaključaka o upadnom uglu Berke Zečevića obzirom da je Zečević odredio veći
upadni ugao.
297. Vijeće je zaključilo da je komisija prilikom određivanja upadnog ugla projektila
navela koji je najmanji mogući upadni ugao za pravac 270 stepeni, ne zaključujući da je
upravo taj ugao, ugao pada projektila, a zaključila je da je pravac doleta projektila zapad.
298. Svjedok Vejzagić Nedžad, koji je učestvovao u uviđaju, je prilikom davanja iskaza na
glavnom pretresu potvrdio da je komisija utvrdila da je projektil pao iz pravca zapada, te da
su stručnjaci tom prilikom utvrdili koji bi mogao biti minimalni ugao.226
299. Prihvatajući Zečevićev nalaz u vezi sa zaključkom o pravcu doleta projektila, i
prezentirane dokaze koji se podudara sa navedenim dokazima, vijeće je van razumne sumnje
utvrdilo da je projektil došao iz pravca zapada.
300. Vijeće nije prihvatilo navode optuženog da se automobil Golf nije nalazio jednim
dijelom na trotoaru. Naime vijeće je vlastitim zapažanjem fotografija koje su nastale
neposredno nakon inkriminisanog događaja, a prije pomjeranja automobila utvrdilo da se
jasno na fotografijama vidi da je isti bio jednim dijelom na trotoaru. 227
301. Optuženi je osporavajući pravac iz kojeg je granata pala tvrdio da crtež lica mjesta ne
prikazuje isto mjesto kratera od onog što je pokazano na fotografijama lica mjesta ističući da
su na slikama prikazana 2 kratera.228 Vijeće je pažljivo razmotrilo i utvrdilo sljedeće. Na
crtežu lica mjesta (T-16) brojem nula je označeno mjesto kratera. Na lici 13a je također
označeno mjesto eksplozije sa brojem nula. Međutim na slici broj deset za koju je optuženi
tvrdio da je na njoj pomjeren broj nula, koji označava krater, vidljivo je da lice mjesta u
226 Vejzagić Nedžad 18.03.2008. godine, strana 7. transkripta 227 T-25a slika broj 9; T-25b 228T-25a slika 10 i 13a i Crtež lica mjesta od 25/26.05.1995. godine (T-16)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
88
trenutku fotografisanja nije bilo označeno brojevima, te da su svi brojevi poslagani jedan na
drugi. S toga je vijeće odbilo ovaj zaključak optuženog kao neosnovan.
v. Udaljenost od mjesta ispaljenja do mjesta eksplozije
a) Vještak Berko Zečević
302. Zečević je na osnovu tablica gađanja za top 130 mm M46 udaljenost vatrenog
položaja za tablične uslove i navedene upadne uglove odredio i utvrdio da ista iznosi 26.500
m ≤Xvp≤27.480m. Vještak je na osnovu podatka o udaljenosti vatrenog položaja i na osnovu
poznatog azimuta koje podatke je prenio na topografsku kartu utvrdio da se u neposrednoj
blizini nalazi jedina saobraćajnica i selo pod nazivom Panjik u čijoj blizini su dva sela Nešići
i Blagojevići.229 Da bi što potpunije utvrdio užu zonu pozicije vatrenog položaja topa 130
mm M46 Zečević je koristio posebni softver sa originalnim balističkim koeficijentima prema
tablicama gađanja za top 130 mm M46 pri punim punjenjem, uzimajući u obzir i dostupne
podatke iz hidrometeorološkog zavoda o atmosferi za dan 25.05.1995. godine
303. Na osnovu izvršene analize 230 vještak Zečević je utvrdio da je minimalna udaljenost
vatrenog položaja Xvp=27.100 ± 360m.
304. Zečević je prilikom razmatranja mogućih zona uzeo u obzir težinu topova koji se
vuku na kamionima, te je zaključio da vatreni položaj mora biti u neposrednoj blizini
saobraćajnice.231 Vještak se nakon toga uputio u pravcu sela Panjik i uočio da sve uslove
ispunjava zona na putu lijevo, nekoliko stotina metara pored škole na Panjiku. Zečević je
uočio tragove točkova i vidljive tragove ukopavanja artiljerijskog oružja, što je u suštini
značilo potvrdu njegove teze, o mjestu odakle je projektil ispaljen. 232
305. Na osnovu izvršene analize Zečević je sa velikom vjerovatnoćom odredio užu
lokaciju vatrenog položaja sa kojeg je lansiran projektil 130 mm M79, a to je rejon Panjika
na Ozrenu.
229 Slika 87 Nalaza i mišljenja vještaka Berke Zečevića 230 Ibid Strana 74,75,76 231 Ibid Strana 79 232 Ibid.Strana 79 , slika 96
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
89
b) Vještak Vlada Kostić
306. Kostić je svoj zaključak o zoni ispaljenja izveo na osnovu fotodokumentacije i
stručnog poznavanja konstrukcije artiljerijskih projektila. On je istakao da top koji je
prikazan na slici broj 13 nalaza, a koji je top zarobljen na Ozrenu nije top 130 mm M46, te iz
njega nije mogao biti ispaljen projektil kalibra 130 mm, i krajnji domet mu je znatno kraći, te
bi dejstvovanje sa Panjika na trg Kapija iz njega i sa najvećim punjenjem ne bi bilo moguće. 233 Vještak Kostić se nije upuštao u zaključak o kojem je topu riječ na slici.
307. Kostić je provedenom analizom uzimajući da se radi o projektilu 130 mm ispaljenom
iz topa 130 mm M46, uzevši u obzir meteorološke prilike za dan 25.05.1995. godine i upadni
ugao 43 stepena, utvrdio udaljenost vatrenog položaja između 11770±240 m do 21170±229
m. 234
c) Zaključak vijeća o udaljenosti od mjesta ispaljenja do mjesta
eksplozije
308. U zapisniku o uviđaju je zaključeno da je projektil ispaljen sa uporišta na Ozrenu,
selo Vrbak, mjesto Cerovo brdo koje je udaljeno 21 km vazdušne linije od mjesta ekslpozije. 235 U izvještaju zajedničke komisije stoji da se top 130 mm M46 pri maksimalnom punjenju
uobičajno koristi za domete između 17 i 27 km. Komisija je utvrdila u konkretnom slučaju
na osnovu izračunatog azimuta i namanjeg upadnog ugla najmanja udaljenost sa koje je
ispaljena granata između 20 i 21 km.236
309. U pismu upućenom Majoru Rupertu Smithu od strane brigadnog generala Hagrupa
Hauklanda stoji da je sistem oružja bio lociran zapadno od linije sukoba u podrčju poznatom
kao Ozrensko uporište na najmanje 20 km udaljenosti od mejsta udara. 237
310. Izvještaj UNPROFORA navodi da je lokacija oružja između 20-27 km te da je sistem
oružja M46 bio lociran na Ozrenu. 238
233 Starna 19. Nalaza i mišljenja vještaka Vlade Kostića 234 Ibid. strana 19 i 40 235 Zapisnik o uviđaju broj Kri 29/95 od 25.05.1995. godine (T-62) 236 Izvještaj zajedničke komisije od 26. maja 1995. godine(T-18) 237 Pismo brigadnog generala Hagrupa Hauklanda upućeno General majoru Ropertu Smithu (T-15)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
90
311. U prilozima na osnovu kojih je sačinjen navedeni izvještaj proizilazi da je udaljenost
sa koje je ispaljen projektil veća od 20 km. 239
312. Svjedok Charlef Brantz je prilikom svjedočenja na glavnom pretresu izjavio da se u
trenutku provođenja istrage znala tačna lokacija odakle je granata ispaljena, tj. da se radi o
Panjiku, ali se taj podatak morao izbrisati zbog opasnosti od odmazde Armije BiH na
položaje VRS na tom području.
313. Svjedoci koji su svjedočili na glavnom pretresu, a bili su članovi voda topa 130 mm
pri TG Ozren su potvrdili da se top 130 u maju 1995. godine nalazio na Panjiku. 240
314. Iz dokaza T- 115 proizilazi da je jedan od topova 130 mm bio lociran na Panjiku, te
određen za gađanje Tuzle.
315. Vijeće je poklonilo vjeru vještaku Zečeviću u vezi udaljenosti odnosno mjesta
ispaljenja granate, obzirom da je vještak dao vrlo detaljnu, preciznu i uvjerljivu analizu u
odnosu na vještaka Vladu Kostića koji nije dao valjane razloge zašto se ne slaže sa podacima
koji su dati u istrazi. Nalaz vještaka Zečevića je potkrijepljen i ostalim navedenim
izvještajima u kojima se pominje da je najmanja udaljenost topa 130 mm M46 bila u rasponu
20-27 km kao i sa iskazom svjedoka Charlefa Brantza.
316. S toga je vijeće van razumne sumnje utvrdilo da je iz topa 130 mm M46 ispaljen
projektil sa područja udaljenog 27 km odnosno sa Panjika.
317. Odbrana je pobijajući mišljenje vještaka Zečevića istakla da u izvještajuma iz istrage
stoji da je udaljenost oružja bila 21.000 m. Vijeće je utvrdilo da je ovaj prigovor neosnovan
obzirom da je analizom dokaza vidljivo da je zajednička komisija utvrđivala najmanju i
najveću udaljenosat sa koje je mogao gađati top 130 mm.Vijeće je imalo u vidu i prilike koje
su vladale u tom periodu, i logično je zaključiti da istražana komisija nije imala mogućnost
238 Izvještaj o istrazi UNPROFOR-a od 27.05.1995. godine (T-14) 239 T-22 (Anex F4 – crtež upadnog ugla granate; Anex izvještaja UNPROFOR-a), T-23 (Karta grada Tuzla na kojoj je prikazan upadni ugao pada granate) 240 Ljubiša Čorsović, Milan Đurić, Dragan Babić, Goran Mrzić, Goran Mijatović, Nenad Čolić, Slavko Stojanović
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
91
da odredi tačnu udaljenost, pogotovo kada se uzme u obzir da nisu mogli obići područje
planine Ozren, te da pripadnici UNPROFORA-a, s obzirom na stanje na ratištu, u tom
trenutku iz sigurnosnih razloga nisu smjeli navesti tačnu lokaciju oružja.
318. Pobijajući nalaz vještaka Zečevića odbrana optuženog je isticala da je vještak
Zečević unaprijed znao da treba zaključiti da je sa rejona Panjika ispaljen sporni projektil.
Međutim, iz uvodnog dijela nalaza vještaka vidljivo je koje je dokumente vještak Zečević
imao na raspolaganju. Iz priloženih dokumenata koji su dati vještaku prije izrade nalaza i
mišljenja ne može se utvrditi da je zona ispaljenja projektila konkretno Panjik, te se može
zaključiti da vještak nije imao unaprijed datu informaciju, već naprotiv da je do takvog
zaključka došao nakon cjelokupne analize samog slučaja, što je u konačnici vještak u svom
nalazu detaljno i logično obrazložio, odnosno na koji način je došao do zaključka da se radi o
rejonu sela Panjik, te je stoga ovaj prigovor odbrane neosnovan.
vi. Zaključak vijeća u vezi odluke o prihvatanju nalaza i mišljenja vještaka i drugih
dokaza u vezi sa pitanjem kako se događaj desio
319. Vještaci tužilaštva i odbrane su dali različite zaključke u vezi sa pitanjima pravca iz
kojeg je projektil doletio, udaljenost kratera od objekata koji su se nalazili pored, upadnog
ugla projektila, kalibru projektila i efektima koje je izazvao. Vještak Zečević je bio
kategoričan u svom iznošenju nalaza i mišljenja, dok je vještak Kostić u pojedinim pitanjima
bio kategoričan, a o pojedinim pitanjima se nije mogao izjasniti sa sigurnošću. Vijeće je
njihovim suočavanjem pokušalo da ukloni navedene razlike. Vještaci se u konačnici nisu
mogli usaglasiti oko svojih mišljenja u vezi inkriminisanog događaja, niti oko toga kojoj bi
ustanovi u inostranstvu bilo povjereno eventulano nadvještačenje u nedostatku kompetentne
ustanove u Bosni i Hercegovini. Nakon što je izvršilo analizu pismenih nalaza oba vještaka,
ispitivanje na glavnom pretresu, kao i njihovog suočavanja i nakon njihovog dovođenja u
vezu sa ostalim dokazima vijeće je prihvatilo nalaz i mišljenje vještaka Berke Zečevića.
320. Vještak Berko Zečević je bazirao svoj nalaz i mišljenje na naučnoj osnovi, iznosio
iskustvene i naučne stavove, bio je kategoričan i uvjerljiv u iznošenju istog, izvršio detaljnu i
potpunu analizu svih bitnih faktora koji su odlučni za donošenje zaključka o vrsti projektila,
pravcu ispaljenja i udaljenosti mjesta ispaljenja od mjesta eksplozije, kao i upadnog ugla
pada projektila, razorne moći istog, te dao razložne i logične argumente. Njegov nalaz i
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
92
mišljenje je potkrijepljen zapisnikom o uviđaju koji je sačinjen neposredno nakon što se
događaj desio, kao i izvještajem UNPROFOR-a, tačnije mješovite neovisne komisije
sastavljene od stručnih osoba. Sve ovo je potvrdio i svjedok Charlef Brantz koji je
učestvovao u pravljenju navedenog izvještaja i koji je svjedočio na glavnom pretresu, te
tom prilikom izjavio da su odmah prilikom sačinjavanja izvještaja pripadnici UNPROFOR-a
tačno znali odakle je granata ispaljena, ali da tačnu lokaciju ispaljenja granate nisu željeli da
navedu u izvještaju, iz razloga da Armiji BiH ne bi otkrili položaje artiljerijiskih oruđa VRS.
Tu su informaciju izbrisali i sa karte koja je uložena kao dokaz broj T-23.241Sud je poklonio
vjeru ovom svjedoku koji je neovisan, i nepristrasan, te nije imao razloga da se prikloni
nijednoj strani. Nadalje svjedok Babić Dragan je prilikom davanja izjave u istrazi, a što je u
većini potvrdio i na glavnom pretresu, izjavio da on u inkriminisano vrijeme nije bio prisutan
na Panjiku, ali da je o događaju čuo na televiziji. Nakon što se vratio u jedinicu razgovarao je
sa članovima posade topa 130 mm koji su mu potvrdili da su oni taj dan gađali ciljeve u
Tuzli, te da im je zbog toga bilo žao. 242
321. Zaključak je vijeća da odbrana svojim argumentima nije dovela u pitanje nalaz i
mišljenje vještaka Berke Zečevića u vezi sa relevantnim pitanjima.
322. S druge strane, vještak odbrane je prilikom iznošenja svog nalaza i mišljenja iznosio
suprotne teze od onih koje je iznio vještak tužilaštva, ali ne obrazlažući jasno i detaljno na
koji je način došao do svojih zaključaka.
323. Ovaj vještak je promjenio udaljenost mjesta eksplozije od nesporno fiksiranih tačaka,
odnosno udaljenost od jedne i druge strane zgrade pored koje se eksplozija dogodila na način
koji je objašnjen u ranijem tekstu. Time su dovedeni u sumnju svi parametri do kojih je ovaj
vještak došao. Nadalje on je istovremeno izražavao i sumnju u to da je granata koja je
pogodila Kapiju, uopće ispaljena iz nekog artiljerijskog oruđa, i iznio teoriju postavljenja
projektila, ali nije iznio na koji način je došao do svog zaključka. Prilikom suočavanja
vještaka, vještak Kostić je rukom pokazao kako bi se projektil mogao postaviti na lice
mjesta. Kostić je također na neuvjerljiv način izrazio sumnju u mogući broj nastradalih
civila. Njegove teze nisu potkrijepljene nijednim dokazom. Kada je u pitanju pravac i
udaljenost mjesta ispaljenja projektila od mjesta eksplozije vještak Kostić je zaključio da je 241 Charlef Brantz 17.06.2008. godine 242 Svjedok Babić Dragan 20.05.2008. godine
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
93
projektil doletio iz pravca istoka i utvrdio je udaljenost ne navodeći konkretnu lokaciju. On
nije izašao na lice mjesta da utvrdi koja lokacija se nalazi na toj udaljenosti, što dovodi u
sumnju njegov nalaz pogotovo kada se ima u vidu da iz iskaza svjedoka Charlefa Brantza
datom u istrazi 243proizilazi da se na istočnoj strani od linije nalazila Armija BiH, a svjedok
Manojlo Milovanović je potvrdio da Armija BiH nije imala u svom sastavu top 130 mm.
324. Vijeće je zaključilo da nalaz vještaka Kostića nije mogao dovesti u pitanje standard
van razumne sumnje.
325. U konačnici, vijeće je na osnovu pažljive analize svih relevantnih dokaza odbacilo
sve druge predložene teorije o projektilu te je na osnovu svega navedenog van razumne
sumnje utvrđeno da je projektil koji je dana 25.05.1995. godine pao na trg Kapija u 20,55
minuta doletio iz pravca zapada, iz reona sela Panjik, koji se nalazi na planini Ozren, te da se
radi o projektilu kalibra 130 mm M 46, te je od posljedica eksplozije poginula 71 osoba, a
preko 130 osoba je teže i lakše ranjeno.
c. Ko je odgovoran za taj događaj
326. Posljednje pitanje koje se postavlja u ovom predmetu je da se sazna ko je inicirao
upotrebu i ispaljivanje granate iz ovog topa koja je dana 25.5.1995. godine pogodila lokalitet
Kapije u Tuzli. Postoje dvije moguće teorije o odgovornosti u pogledu toga kako je došlo do
ovog granatiranja. Ili je došlo do samovoljnog ispaljenja iz topa 130 mm, bez odobrenja, ili
je to urađeno po direktnoj naredbi. Vijeće će analizirati obje teorije.
i. Samovoljno ili neovlašteno otvaranje vatre?
327. Vijeće je prvo ispitivalo da li postoje dokazi da je gađanje izvršeno bez odobrenja.
Kako materijalni dokazi, tako i iskazi svjedoka, jasno pokazuju kada može doći do upotrebe
topova prema Pravilu službe VRS. Ni tužilaštvo ni odbrana nisu ponudili nijedan dokaz
kojim bi ukazali da je top 130 mm ikada upotrijebljen samovoljno ili bez prethodnog
odobrenja. Upravo suprotno, vijeće je saslušalo nekoliko svjedoka koji su objasnili da se iz
243 T-26 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Charlefa Brantza iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine od dana 05.12.2007.godine)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
94
topova 130 mm koji su bili smješteni na Panjiku uvijek vršilo ispaljenje po naredbi
nadređene jedinice.244
328. Vojska Republike Srpske je pri upotrebi artiljerijskog oruđa primjenjivala
artiljerijsko pravilo gađanja Jugoslovenske narodne armije iz 1981. godine.245 Ovaj pravilnik
propisuje stroga pravila rukovođenja i kontrole nad artiljerijskom vatrom kako bi se
omogućila potpuna kontrola nad oruđem i izbjegla samovolja ili neovlaštena upotreba vatre.
329. Svjedoci su izjavili da su dobijali pismenu ili usmenu naredbu od nadležnih
nadređenih lica.246 Svjedok manojlo Milovanović je također potvrdio da su se naredbe mogle
izdavati pismeno i usmeno. Vod topova 130 mm na Panjiku je dobijao naređenja samo od
komande Taktičke grupe Ozren.247 I to je obično dobijao naređenje za otvaranje vatre od
načelnika artiljerije Taktičke grupe Ozren, kodnog imena Omega.248 Takođe, vod topova 130
mm primao je naređenja i žičanom vezom, a249 komandir voda topova bi zatim proslijedio
naredbu komandiru baterije topova, koji bi izvršio ispaljenje iz topa.250
330. Pravilnik propisuje da se naredbe izdaju od strane pretpostavljenih po prethodno
ucrtanim i numerisanim ciljevima.
331. Svi svjedoci, pripadnici voda topova 130 mm, bili su izričiti u tome da su naredbe za
otvaranje vatre izdavali komandanti po prethodno numerisanim ciljevima ili koordinatama
244 Svjedok Nenad Čiloć, 13.5.2008. godine; svjedok Slavko Stojanović, 20.5.2008. godine; svjedok Mile Savić, 8.4.2008. godine; svjedok Mladen Dostanić, 10.2.2009. godine; T-9 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Đurić Milana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 22.11.2007.godine), str. 5; T-1, str.4 245 T-153 (Artiljerijsko pravilo gađanja , JNA 1981. godine) 246 Svjedok Goran Đurić, 13.5.2008. godine; 247 Svjedoci Goran Mrzić, Nenad Čolić, Slavko Stojanović; 248 T-11 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Stojanović Slavka sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), str. 5; T-8, str. 5; svjedok Goran Mrzić, 20.5.2008. godine; svjedok Dragan Babić, 20.5.2008. godine; svjedok Ljubiša Čorsović, 10.6.2008. godine; 249 Svjedok Dragan Jovanović, 18.3.2008. godine; svjedok Zoran Lazarević, 8.4.2008. godine; svjedok Dragan Vasiljević, 18.3.2008. godine; svjedok Goran Mrzić, 20.5.2008. godine; svjedok Dragan Babić, 20.5.2008. godine; svjedok Ljubiša Čorsović, 10.6.2008. godine; 250 Svjedok Nenad Čolić, 13.5.2008. godine; svjedok Goran Mijatović, 13.5.2008. godine; svjedok Goran Mrzić, 20.5.2008. godine; svjedok Milan Đurić, 13.5.2008. godine; T-10 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Mrzić Gorana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 27.11.2007.godine), str. 5; T-12 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Babić Dragana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), str. 5;
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
95
ciljeva.251 Pred vijećem su dati iskazi koji pokazuju da jedinice koje su bile ispod nivoa
Taktičke grupe Ozren nisu morale znati ciljeve kako bi izvršile gađanje iz topova 130 mm.252
Nekoliko svjedoka je objasnilo da su ciljevi bili poznati samo komandi Taktičke grupe
Ozren.253 Imajući u vidu iskaze svjedoka koji govore suprotno, vijeće nije moglo utvrditi da
li je vod topova ili baterija topova u stvari znala ili mogla znati ciljeve, iako se takva
mogućnost čini vjerovatnijom. Ipak, vijeće nalazi da dokazi jasno upućuju da je optuženi bio
najniže rangirani oficir koji je imao zakonske ovlasti da izda naredbu za gađanje iz topova
130 mm. Stoga vijeće ne smatra potrebnim da utvrdi da li su jedinice pod komandom
optuženog imale stvarno saznanje o ciljevima.
332. Vijeće nalazi da je najmanje jedan od topova bio podešen za gađanje ciljeva u gradu
Tuzli budući da je jedan od topova bio usmjeren prema Lukavcu, a Tuzla se nalazi u istom
pravcu.254 Naredbe u pisanoj formi potvrđuju da je komandant Đukić bio spreman da gađa iz
ovih topova na planirane ciljeve.255 Nije ponuđen nijedan dokaz koji bi ukazao na bilo kakvo
odsustvo spremnosti da se se granatira sigurna zona niti je pokrenuto pitanje u vezi sa
posljedicama ovakvog napada. Nadalje, urađeno je mnogo provjera čime se osiguralo
pravilno brojčano označavanje ciljeva. U stvari, po izvršenju naredbe, jedinica je o tome
trebala izvijestiti svoju nadređenu jedinicu; ovakav sistem izvještavanja je pratio vertikalan
lanac komandovanja, a Glavni štab VRS je svakodnevno primao izvještaje o stanju na
ratištima u BiH.256 Svako izvršenje naredbe je obično bilo zapisano u ratnom dnevniku; ali,
kako je već ranije rečeno, vijeće je saslušalo iskaze o tome da su vojnici VRS nastojali
izbjeći da ostave trag o nezakonitim naredbama, što se lako moglo učiniti izdavanjem
251 Ciljevi za koju su kordinate ranije izračunate dobijale so određeni broj. (svjedok Ljubiša Čorsović, 10.6.2008. godine; svjedok Mile Savić, 16.12.2008. godine; svjedok Mladen Dostanić, 10.2.2009. godine; T-10 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Mrzić Gorana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 27.11.2007.godine), str. 5; T-12 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Babić Dragana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), str. 5) Da li su svi ciljevi imali svoje brojčane oznake nije od važnosti u ovom predmetu. U stvari, računači su objasnili da je jedan od njih uvijek bio u sjedištu komande voda i mogao je izračunati podatke neophodne za gađanje određenog cilja. 252 Svjedok Mile Savić, 16.12.2008. godine; 253 Svjedok Nenad Čolić, 13.5.2008. godine; svjedok Manojlo Milovanović, 5.5.2009. godine; svjedok Slavko Stojanović, 20.5.2008. godine; svjedok Goran Mijatović, 13.5.2008. godine; svjedok Goran Mrzić, 20.5.2008. godine; svjedok Ljubiša Čorsović, 10.6.2008. godine; 254 T-10 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Mrzić Gorana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 27.11.2007.godine), str. 6; svjedok Ljubiša Čorsović, 10.6.2008. godine; vidi kartu T-23 (Karta grada Tuzla na kojoj je prikazan upadni ugao pada granate); 255 T-115 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, broj 01/175-1 od 25.04.1995. godine) 256 Svjedok Manojlo Milovanović, 5.5.2009. godine
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
96
usmene naredbe. Vijeće stoga zaključuje da u ratnom dnevniku ili nekom drugom
dokumentu nisu zapisana sva ispaljenja iz topa 130 mm.
333. Vijeće je saslušalo opširan iskaz kako je nedostajalo municije za ove topove, te da se
stoga moralo štediti na njenoj upotrebi.
334. Naredbe koje je potpisao optuženi jasno pokazuju da su komandanti borbenih brigada
mogli dobiti podršku teške artiljerije, topova 130 mm i 155 mm, ali da su morali podnijeti
zahtjev komandantu Taktičke grupe Ozren.257 Ovo je značilo da komandant brigade nije
imao nikakve ovlasti nad ovim topovima. Komandant brigade nije mogao direktno tražiti od
komandira voda topova 130 mm da izvrši gađanje iz topa 130 mm; morao je pitati optuženog
za ovakvu vrstu artiljerijske podrške, budući da je on bio komandant Taktičke grupe Ozren.
Optuženi bi zatim izdao naredbu da se izvrši gađanje iz topa 130 mm, ukoliko je zahtjev
smatrao opravdanim.258 Vijeće stoga nalazi da je optuženi Novak Đukić imao ovlasti da
izdaje naredbe komandantima brigada koje su mu bile potčinjene, kao i jedinicama
artiljerijske podrške, uključujući i komandu voda topova 130 mm. Kako je vijeće već ranije
utvrdilo, optuženi Novak Đukić je bio posljednja osoba u vertikalnom lancu komandovanja
VRS koja je imala ovlasti da izda zakonitu naredbu vodu topova 130 mm smještenom na
Panjiku da izvrši gađanje iz topova 130 mm.
335. I svjedoci tužilaštva i svjedoci odbrane bili su izričiti u tvrdnji da nikada nije bilo
slučajeva izražene samovolje ili neovlaštene upotebe artiljerije, te da takvi slučajevi ne bi
ostali nekažnjeni. Ovo je naročito važno jer nisu izvedeni nikakvi drugi dokazi koji bi išli u
prilog ovakvog djelovanja. Odbrana ni u jednom trenutku nije pomenula mogućnost da je
ovo gađanje bila odgovornost samovoljnog vojnika. Svjedok Manojlo Milovanović dao je
sličan iskaz kada je govorio o pravilima artiljerijskog gađanja, te je odbacio svaku
mogućnost samovoljnog ili neovlaštenog gađanja .259 Stoga vijeće isključuje mogućnost da
je došlo do samovoljnog ispaljenja iz topa 130 mm sa Panjika na dan 25.5.1995. godine.
257 T-113 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, Novak Đukić, str.pov.br. 01/26-1 od 21.01.1995. godine); T-115 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, broj 01/175-1 od 25.04.1995. godine); svjedok Mladen Dostanić, 10.2.2009. godine; 258 Svjedok Manojlo Milovanović, 5.5.2009. godine; svjedok Dragan Jovanović, 18.3.2008. godine; svjedok Ljubiša Čorsović, 10.6.2008. godine; 259 Zakon o vojsci Srpske Republike Bosne i Hercegovine „Službeni glasnik srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, br. 7/92“ T-152
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
97
Nakon što je odbačena ova teorija, vijeće zaključuje da se ovo djelo moglo desiti samo kao
rezultat direktne naredbe, što će biti objašnjeno u daljem tekstu.
336. Nadalje, materijalni dokazi upućuju da je optuženi bio na svom komandnom mjestu
dana 25.5.1995. godine260, te da je bilo proglašeno stanje pune borbene gotovosti261 što je
značilo strožiju kontrolu nad vojskom.
ii. Naredba od strane nadređenog u skladu sa jasnim vertikalnim lancem
komandovanja
337. Zakon o vojsci Republike Srpske Bosne i Hercegovine zasniva se na dva načela:
načelo jedinstva komandovanja, u smislu upotrebe ljudstva i sredstava, i načela
jednostarješinstva odnosno subordinacije, obaveze izvršenja odluka i naredbi nadređene
komande, te naređenja pretpostavljenog starješine.262 Svaki nivo komandovanja u okviru
VRS morao se tokom rata pridržavati ovih načela.
338. U cilju potpunijeg sagledavanja lanca komandovanja VRS u vrijeme navedeno u
optužnici, sud je pozvao svjedoka Manojla Milovanovića koji je u inkriminisano vrijeme bio
načelnik glavnog štaba VRS, obrazovano vojno lice, te koji je u svom svjedočenju iscrpno i
detaljno na nepristrasan način iznio strukturu i lanac komandovanja u VRS, pa je sud u
konačnici poklonio vjeru ovom aspektu njegovog iskaza.
339. Svjedok Manojlo Milovanović je potvrdio da je VRS funkcionirala prema strogom
vertikalnom lancu komandovanja, pri čemu su jedino komandanti mogli izdavati naređenja,
koja su se spuštala nižim nivoima komandovanja. Načelnici su mogli samo predlagati ili
proslijeđivati naredbe, ali ih nisu mogli izdavati.
340. Stoga, u konkretnom slučaju lanac komandovanja izgleda na sljedeći način:
260 U spisu se nalaze dvije naredbe koje je optuženi potpisao dana 25.5.1995. godine na svom komandnom mjesu: T-131 (Naredba za referisanje komandanata, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić str.pov.br. 01/231-1 od 25.05. 1995. godine) i T-132 (Naredba jedinicama za obavještenje, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, str.pov.br. 01/232-3 od 24.05.1995. godine) 261 T-133 (Naredba za povećanje budnosti, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić str.pov.br. 01/235-1 od 24.05.1995. godine) i T-161 (Naredba glavnog štaba vojske RS od 25.5.1995. godine potpisana od strane Manojla Milovanovića). 262 Zakon o vojsci Srpske Republike Bosne i Hercegovine „Službeni glasnik srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, br. 7/92“
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
98
Komandant VRS
Načelnik štaba komande VRS
1. Krajiški korpus
Operativna grupa Doboj
Taktička grupa Ozren
Borbena jedinica Jedinica za artiljerijsku podršku
Druge jedinice za podršku Vod topova 130 mm
smješten na Panjiku u maju 1995. godine
341. Taktička grupa je bila jedinica privremenog sastava, formirana da koordinira rad više
brigada koje djeluju u istoj zoni odgovornosti. Taktičku grupu činilo je nekoliko brigada
smještenih u istoj zoni odgovornosti: komandant taktičke grupe tako postaje nadređen ovim
združenim brigadama. Komandant taktičke brigade je stoga izdavao naređenja ovim
brigadama koje su bile pod njegovom komandom. Cilj formiranja taktičke grupe bio je
efikasnija komandna struktura i skraćen lanac komandovanja, tako da komandant operativne
grupe nije morao izdavati naredbe svakom od komandanata brigada. Taktička grupa je imala
isti borbeni zadatak kao i brigada.263 Vijeće stoga nalazi, slijedeći striktni vertikalni lanac
komandovanja u VRS, da je taktička grupa bila pod direktnom komandom Glavnog štaba
VRS.
342. Načelnik štaba je ujedno i zamjenik komandanta, te preuzima ulogu komandanta
ukoliko se komandant nalazi izvan zone odgovornosti jedinice. Načelnik artiljerije predlaže
način upotrebe artiljerije, ali ne može izdati naredbu za gađanje iz artiljerijskih oruđa.
Operativac je zadužen za vođenje ratnog dnevnika i radnih karata.264 Računač u vodu
263 Svjedok Manojlo Milovanović, 5.5.2009. godine; 264 Svjedok Manojlo Milovanović,
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
99
izračunava elemente za gađanje cilja.265 Komandir voda topova prenosi posadi na topu
naredbu koju je dobio od svog nadređenog, ili sam izdaje naredbu za otvaranje vatre ako ima
ovlasti nad tim topom. Komandir baterije topova vrši gađanje.266
343. Kao što je već navedeno, svjedoci su izjavili da su naredbe dobivali pismeno ili
usmeno od odgovarajućih nadređenih.267 Pripadnici voda topova 130 mm na Panjiku obično
su dobivali naredbe za otvaranje vatre od načelnika artiljerije Taktičke grupe Ozren, kodnog
imena Omega.268 Naredbe su primali i žičanom vezom.269 Sve naredbe su dobivali isključivo
od komande Taktičke grupe Ozren.270
344. Kako je objašnjeno u gornjem tekstu, vijeće nalazi da je komandant taktičke grupe
bio najniže rangirano lice u lancu komandovanja koje je imalo ovlasti da naredi otvaranje
vatre iz topa 130 mm. On je neposredno komandovao upotrebom topa 130 mm. Vijeće
zaključuje da je optuženi Novak Đukić bio posljednja osoba u lancu komandovanja i
rukovođenja, te samim tim i posljednja osoba sa ovlastima da izda naredbu za otvaranje vatre
iz topa 130 mm.
345. Kako je ranije objašnjeno, vijeće je utvrdilo da je optuženi, kao komandant Taktičke
grupe Ozren, bio na svom komandnom mjestu dana 25.5.1995. godine. Zahvaljujući sistemu
izvještavanja koji je funkcionirao u okviru VRS, a koji je funkcionirao i dana 25.5.1995.
godine, optuženi je bio svjestan situacije na terenu, koja se intenzivirala nekoliko dana prije
25.5.1995. godine. On je komandovao njemu potčinjenim jedinicama.
265 Svjedok Goran Mrzić, 20.05.2008.; Svjedok Milan Đurić, 13.05.2008.; Svjedok Dragan Babić, 20.05. 2008. Svjedok Goran Mrzić je dodao da vjeruje da je većina njegovih kalkulacija bila duplo provjerena i potvrđena od strane Taktičke grupe Ozren (T-10, str. 5). 266 Svjedok Nenad Čolić, 13.05.2008.; Svjedok Goran Mijatović, 13.05.2008.; Svjedok Goran Mrzić, 20.05.2008; Svjedok Milan Đurić, 13.10.2008.; T-10 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Mrzić Gorana isačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 27.11.2007.godine), str. 5; T-12 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Babić Dragana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), str. 5. 267 Svjedok Milan Đurić, 13.5.2008. godine 268 T-11 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Stojanović Slavka sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine str. 5; T-8, str. 5; svjedok Goran Mrzić, 20.5.2008. godine; svjedok Dragan Babić, 20.5.2008. godine; svjedok Ljubiša Čorsović, 10.6.2008. godine; 269 Svjedok Dragan Jovanović, 18.3.2008. godine; svjedok Zoran Lazarević, 8.4.2008. godine; svjedok Dragan Vasiljević, 18.3.2008. godine; svjedok Goran Mrzić, 20.5.2008. godine; svjedok Dragan Babić, 20.5.2008. godine; svjedok Ljubiša Čorsović, 10.6.2008. godine; 270 Svjedoci Goran Mrzić, Nenad Čolić, Slavko Stojanović;
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
100
346. Dana 25.5.1995. godine, optuženi je, kao i obično, bio na položaju sa kojeg je
izdavao naređenja njemu potčinjenima. Ne postoji nijedan dokaz koji bi upućivao da je
optuženi toga dana bio spriječen da izda naređenja niti je na nekoga prenio ovlaštenja da
izdaje naređenja. Ovakav zaključak potvrđuju dvije naredbe koje je optuženi izdao sa svog
komandnog mjesta.271 Vijeće je došlo do neoborivog zaključka da je ovo djelo rezultat
direktne naredbe koju je izdao komandant Taktičke grupe Ozren, odnosno Novak Đukić.
iii. Sažetak činjeničnih zaključaka
347. Vijeće je u prethodnom tekstu obrazloženja presude navelo na osnovu kojih dokaza je
utvrdilo relevantne činjenice, a koje činjenice će biti pomenute u donjem tekstu, jer se na
osnovu njih može van svake razumne sumnje zaključiti ko je odgovoran za počinjenje
krivičnog djela iz tačke 1. optužnice.
• Top 130 mm M46 u inkriminisano vrijeme je bio smješten u rejonu Panjika na
Ozrenu.
• Udaljenost od rejona Panjik do mjesta Kapija u Tuzli je oko 27.000 m.
• Najveći domet topa 130 mm M46 uz maskimalno punjenje cijevi je 27.000 m.
• Rejon Panjika na Ozrenu je u inkriminisano vrijeme bio pod kontrolom VRS.
• Top 130 mm M46 koji se nalazio na Panjiku je naredbom Novaka Đukića i prije
25.5.1995. godine bio određen za gađanje područja grada Tuzle.
• Top 130 mm nije predviđen za gađanje tačkastih ciljeva.
• Projektil ispaljen iz topa 130 mm M46 ima veliku razornu moć i široku smrtonosnu
zonu.
• Vod topa 130 mm M46 koji se nalazio na Panjiku bio je u sastavu topovskog
artiljerjskog voda Taktičke grupe Ozren.
• Topovski artiljerijski vod, a samim tim i top 130 mm M46, bio je pod direktnom
komandom komandanta Taktičke grupe Ozren.
• U inkriminisano vrijeme optuženi Novak Đukić bio je komandant Taktičke grupe
Ozren.
271 U spisu se nalaze dvije naredbe koje je potpisao optuženi na svom komandnom mjestu dana 25.5.1995. godine: T-131 (Naredba za referisanje komandanata, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić str.pov.br. 01/231-1 od 25.05. 1995. godine) i T-132 (Naredba jedinicama za obavještenje, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, str.pov.br. 01/232-3 od 24.05.1995. godine)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
101
• Naređenje za upotrebu topa 130 mm M46 bilo je u isključivoj nadležnosti
komandanta Taktičke grupe Ozren.
• Načelnici artiljerije mogli su predlagati komandantu upotrebu ovog topa, ali nisu
mogli izdati naređenje za otvaranje vatre.
• Naredba se mogla izdati pismeno i usmeno.
• Posada topa 130 mm M46 imala je direktnu žičanu telefonsku vezu jedino sa
komandom TG Ozren.
• Komanda TG Ozren se nalazila na Panjiku.
• U VRS-u je bio izražen jasan lanac komandovanja i subordinacije. Hijerarhija u
komandovanju se strogo poštivala.
• U lancu komandovanja, optuženi Novak Đukić je bio posljednja osoba koja je mogla
izdati aredbe za upotrebu topa M46 130 mm.
• Samovoljno ili neovlašteno otvaranje vatre nije nikada zabilježeno.
• Dana 25 maja, optuženi se nalazio na svom komandnom mjestu.
348. Na osnovu svega navedenog vijeće je van razumne sumnje zaključilo da je optuženi
počinio krivično pravnu radnju opisanu u tački 1. optužnice.
2. Pravni zaključci
349. Vijeće smatra da se optuženi tereti da je naredio izvršenje krivičnog djela ratnog
zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. KZ BiH u vezi sa članom 180. stav
1. KZ BiH
350. Vijeće podsjeća na svoje ranije zaključke i ponavlja da su do sada ustanovljena
ispunjena tri od četri opšta uslova za ratni zločin protiv civilnog stanovništva navedena u
članu 173. stav 1. KZ BiH, a to su: da krivično djelo mora biti počinjeno suprotno pravilima
međunarodnog prava u vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije; da kršenje mora biti
počinjeno za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije; i da djelo mora biti povezano sa
ratom, oružanim sukobom ili okupacijom.
351. Osim gore navedenih zaključaka, Vijeće je cijenilo da li mu činjenična utvrđenja
(vidi tačku IV) omogućavaju da donese pravni zaključak o postojanju “napada na civilno
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
102
stanovništvo” i “neselektivnih napada” kao osnovnih krivičnih djela ratnog zločina protiv
civilnog stanovništva. Zakonski uslovi za napad na civilno stanovništvo su sljedeći: mora
postojati napad; na civilno stanovništvo; i počinilac je morao postupati sa umišljajem, a
dodatni Zakonski uslovi za neselektivni napad je: da je napad; koji je izveden, izveden
neselektivno.
352. Vijeće je na kraju cijenilo da li je ispunjen i posljednji četvrti opšti element iz člana
173. stav 1. KZ BiH, odnosno da je optuženi morao narediti ili počiniti krivično djelo.
Izvođenjem ovakvog zaključka, vijeće preispituje individualnu odgovornost optuženog, te iz
tog razloga analizira da li su ispunjeni uslovi iz člana 180. stav 1. KZ BiH.
a. Dokazi o tome da je izvršen ratni zločin protiv civilnog stanovništva (vidi
III.B.2.)
353. I napadi na civilno stanovništvo i neselektivni napadi prvenstveno zahtijevaju
postojanje napada. U paragrafu 84 vijeće je navelo da je napad čin nasilja protiv druge
strane, bilo ofanzivne prirode ili u odbrani. Vijeće bez sumnje nalazi da se granatiranje trga
Kapija 25. maja 1995. godine u 20:55 može jedino okvalifikovati kao napad. Gađanje iz topa
uvijek predstavlja napad, a okolnosti ovog napada, tj. status grada Tuzle, kategorija ljudi koji
su se nalazili na trgu Kapija, veličina topa, položaj snaga Vojske RS na planini Ozren i
njihovi pripremljeni ciljevi predstavljaju elemente koji potkrepljuju zaključak vijeća da
granatiranje trga Kapija 25. maja 1995 predstavlja napad.
354. Vijeće dalje nalazi da je stanovništvo koje se 25. maja 1995. nalazilo na trgu Kapija,
kada je usred trga punog ljudi eskplodirala granata ispaljena iz topa 130 mm sa položaja
VRS u selu Panjik, bilo civilno. To prije svega potkrepljuje činjenica da je Tuzla bila
zaštićena zona, formirana kako bi se civilima omogućilo da se sklone u za to predviđeno
područje, odnosno grad Tuzlu, koji nije trebao da bude izložen bilo kakvim oružanim
napadima. Glavni trg u gradu se sasvim sigurno nalazi u zaštićenoj zoni. I sve žrtve koje su
došle da svjedoče treba okvalifikovati kao civile. Te večeri 25. maja 1995. godine svi su oni
uživali u društvu svojih prijatelja i porodica. Niko nije bio naoružan niti očekivao da će biti
napadnut. Svjedok Mladen Dostanić, pripadnik VRS i načelnik štaba Druge ozrenske lake
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
103
pješadijske brigade je dodao da su, po njegovom mišljenju, stanovnici Tuzle bili civili.272
Takođe, nijedan svjedok nikada nije ukazao da je na trgu ili u blizini bilo ikakvih oružanih
snaga, a strane u postupku nisu tražile da se takav dokaz uvede. Stoga, vijeće smatra da je
napad na trg Kapija 25. maja 1995. godine u 20:55 sati bio usmjeren na civilno stanovništvo.
355. Član 173. stav 1. tačka a) KZ BiH takođe zahtijeva da napad na civilno stanovništvo
za posljedicu ima smrt, teške tjelesne povrede ili teško narušenje zdravlja ljudi. Vijeće
smatra da su ljudi koji su smrtno stradali i oni koji su zadobili teške povrede, a koji su ovdje
navedeni, žrtve granatiranja trga Kapija 25. maja 1995. godine koje je pravno okvalifikovano
kao napad na civilno stanovništvo i neselektivan napad. Te žrtve su:
1. Žrtve koje su smrtno stradale: - Suzan Abo Ismail; - Edina Ahmetašević; - Elvis Alagić; - Admir Alispahić; - Lejla Atiković; - Asmir Bakalović; - Adnan Beganović; - Damir Bojkić; - Indira Borić; - Ilvana Bošnjaković; - Elma Brguljak; - Lejla Bučuk; - Sanja Čajić; - Selma Čaušević; - Amir Čekić; - Almasa Ćerimović; - Samir Čirak; - Zada Dedić; - Razija Djedović; - Amir Đapo; - Suzana Đušić; - Amir Đuzel; - Muris Fatušić; - Ago Hadžić; - Hamdija Hakić; - Senad Hasanović; - Šemsa Hasičić; - Alem Hidanović; - Nedim Hodžić; - Hasan Hrustanović; - Adnan Hujdurović; - Elvira Hurić; - Almir Jahić; - Jelena Jezidžić – Stojčić; - Azur Jogunčić; - Sandro Kalesić; - Franc Kantor; - Damir Kurbašić;
272 Svjedok Mladen Dostanić, 10. februar 2009.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
104
- Vanja Kurbegović; - Vesna Kurtalić; - Pera Marinović; - Nenad Marković; - Sulejman Mehanović; - Amira Mehinović; - Edin Mehmedović; - Edisa Memić; - Adrijana Milić; - Edin Mujabašić; - Nešet Mujanović; - Samir Mujić; - Elvir Murselović; - Šaban Mustačević; - Dijana Ninić; - Selma Nuhanović; - Indira Okanović; - Rusmir Ponjavić; - Raif Rahmani; - Fahrudin Ramić; - Nedim Rekić; - Jasminko Rosić; - Senahid Salamović; - Edhem Sarajlić; - Jasminka Sarajlić; - Asim Slijepčević; - Savo Stjepanović; - Armin Šišić; - Nihad Šišić; - Ilinka Tadić; - Azur Vantić; - Mustafa Vuković; - Adnan Zaimović;
2. Žrtve koje su zadobile teške povrede: - Sanela Ahmetović; - Zijad Aljukić; - Nedžad Aljić; - Denis Altumbabić; - Alma Avdić; - Nihad Alić; - Nihad Babajić; - Alen Baraković; - Hafija Baraković; - Muhamed Baraković; - Demir Behlulović; - Almir Borogovac; - Almir Brkić; - Edin Buzaljko; - Suada Čačković; - Sead Cipurković; - Samir Čorsulić; - Mirza Ćilimković; - Jasmin Dajanović; - Almir Delić,; - Enes Dedić; - Zoran Divjan; - Samir Đapo; - Goran Đulabić;
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
105
- Edin Gulamović; - Ljubiša Glogovac; - Estin Habibović; - Bahrudin Hadžiefendić; - Ajla Hadžimehmedović; - Jasmin Hadžimehmedović; - Asim Hadžiselimović; - Mirsad Hajdarević; - Jasmin Hajdarević; - Ademir Halilčević; - Safeta Hasanović; - Edin Hodžić; - Mehmed Husarkić; - Edin Hurić; - Elsa Hurić; - Damir Husejnović; - Samir Husejnefendić; - Jasmina Ibraković; - Admir Ikinić; - Miralem Imamović; - Jasenko Imširović; - Muhamed Isić; - Almir Jahijagić; - Zoran Jakubec; - Nevres Jašarević; - Azra Kapetanović; - Semir Kusturica; - Alen Ljaljić; - Šejla Ljaljić; - Alis Mahmutović; - Nedim Malhodžić; - Šimo Marijanović; - Nedžad Mašić; - Omer Medić; - Amel Mehmedović; - Samir Mehmedović; - Omer Mekić; - Fikret Memić; - Mirko Mišković; - Adnan Mujačić; - Zlatan Mujčinović; - Damir Mujkanović; - Senada Mujkić; - Senad Mulajusufović; - Alma Muratović; - Selma Mustajbašić; - Admir Nakić; - Davor Nečemer; - Edin Nukić; - Hajrija Nurkić; - Nedim Omerović; - Adisa Oprešić; - Damir Osmanović; - Ramiz Pašalić; - Ivo Petrović; - Adnan Pirić; - Selma Pirić; - Amra Ponjavić; - Nenad Radojčić; - Osman Ramadanović;
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
106
- Almir Ramić; - Zijad Ravančić; - Jasmin Razić; - Alema Sadiković; - Jasmina Sahitović; - Edin Sakić; - Esad Salkić; - Enver Smajić; - Semir Smajić; - Tihomir Stojanović; - Entaz Suljetović; - Zlatan Suljetović; - Sanja Šečić; - Sejfudin Šehmehmedović; - Ivo Tadić; - Melita Talić; - Idriz Teparić; - Krunoslav Tokić; - Damir Tucaković; - Jasmina Zaimović; - Adnan Zoletić; - Fahreta Zonić,
356. Vijeće takođe smatra da su lica koja su ovdje navedena, a koja su zadobila lake
povrede, žrtve neselektivnog napada iz člana 173. stav 1. tačka b) KZ BiH.
3. Te žrtve su: - Almir Alić; - Merima Alić; - Safeta Baraković; - Anes Begić; - Nedžad Begunić; - Enes Berbić; - Majda Borić; - Almir Bulić; - Emir Čehajić; - Feđa Čustendil; - Azra Dajanović; - Mirel Duraković; - Mirza Fazlović; - Ana Gavrić; - Benjamin Hadžiefendić; - Adnan Hajdarhodžić; - Eldar Hamzić; - Majda Hamzić; - Mensur Hasanović; - Zijada Hasinović; - Amir Hodžić; - Mensur Hodžić; - Alma Hurić; - Nadir Huremović; - Admir Ikanović; - Amir Ikanović; - Mirsad Imamović; - Ahmed Isić; - Nermina Islamović; - Admir Jahić; - Radenko Jovičić;
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
107
- Irmela Junuzagić; - Dino Kalesić; - Irena Kalesić; - Emin Kodžaga; - Edin Kofrc; - Jasmin Konić; - Nahid Kulenović; - Hasan Kurtić; - Fahrudin Međedović; - Borislav Marić; - Davor Mariček; - Mevlida Mehinagić; - Adnan Mešković; - Asmir Mujanović; - Emin Musemić; - Mirza Musić; - Admir Nakić; - Almir Nuhanović; - Asmir Numanović; - Mirza Omerović; - Damir Pirić; - Amir Rahmanović; - Fahrudin Rahmanović; - Sadik Salkić; - Alema Sadiković; - Enes Samardžić; - Muhamed Sejdanić; - Mirsad Simić; - Anželika Stojčević; - Elisa Suljendić; - Selma Šećerbegović; - Admir Šehić; - Admir Šuvalić; - Edin Tvica; - Jasmina Zahirović; - Hatidža Zonić.
357. Vijeće smatra da je napad koji je izveden na Tuzlu 25. maja 1995. godine u 20:55 bio
neselektivan. U ovom predmetu, vijeće smatra da je područje oko trga Kapija bilo u
potpunosti civilno područje. Granata je pogodila središte ovog velikog prostora i vijeće
smatra bitnim da je cilj po svojoj prirodi bio civilni, čak i ako se ne može dokazati šta je
tačno bio cilj. Vijeće nije isključilo mogućnost da namjera nije bila da granata koja je
pogodila trg Kapija eksplodira baš tu nego na obližnjem području. Imajući u vidu da je
granata ispaljena iz sela Panjik koje je od Kapije udaljeno 27 km, područje koje je granata
mogla pogoditi je +/- 380 metara od ciljane mete. Stoga je granata mogla biti usmjerena na
drugo mjesto, a ne Kapiju. Nadalje, granata je mogla pogoditi neko drugo mjesto umjesto
kapije. Međutiom bez obzira gdje je granata pala postojao je visok rizik da će civilno
stanovništvo biti pogođeno.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
108
358. Imajući u vidu gore navedeno, vijeće smatra da su u konkrenom predmetu ispunjeni
materijalni elementi, odnosno actus reus napada na civilno stanovništvo i neselektivnog
napada iz člana 173. stav 1. tačke a) i b) KZ BiH.
359. Nadalje, vijeće smatra da je optuženi djelo počinio sa eventualnim umišljajem. U
stvari, član 35. stav 1. KZ BiH jasno navodi da “krivično djelo može biti počinjeno sa
direktnim ili eventualnim umišljajem”. “Dolus eventualis“ je stanje svijesti u kojem osoba
predviđa da će zbog njene radnje vjerovatno nastupiti zabranjene posljedice, ali ipak svjesno
preuzima rizik od takvog postupanja”273. Član 35. stav 3, definiše eventualni umišljaj kao
situaciju u kojoj je “učinitelj bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može
nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje”.
360. Vijeće nema sumnji u vezi sa činjenicom da je optuženi znao da je Tuzla zaštićena
zona u skladu sa rezolucijama Vijeća bezbjednosti UN-a.274 Optuženi je znao da su većinu
stanovništva Tuzle činili civili koji su morali biti pošteđeni svakog nasilja koje je povezano
sa vojnim sukobima. Optuženi je potpisao naredbu kojom potvrđuje svoju spremnost da
naredi dejstvovanje iz topa 130 mm na Panjiku koji je bio okrenut prema Tuzli i da je stoga
postojala spremnost da se gađa Tuzla.275 Prema tome, naređivanjem da se na centar Tuzle
ispali granata, bez obzira da li je njegova namjera bila da granata pogodi trg Kapija ili neko
drugo mjesto u blizini, on je svjesno preuzeo rizik da će stradati veliki broj civila u Tuzli, što
predstavlja napad na civilno stanovništvo i neselektivni napad, pa je stoga postupio s,
eventualnim umišljajem.
361. Prednju konstataciju Vijeće temelji i na karakteristikama oruđa kojim je djelo
počinjeno, odnosno da isto nije predviđeno za gađanje tačkastih ciljeva, kao i na konstataciji
da je sa prvim projektilom skoro nemoguće pogoditi zadatu metu.
362. Uzimajući u obzir gore navedeno, vijeće smatra da su u ovom predmetu ispunjeni
subjektivni elementi, odnosno mens rea napada protiv civilnog stanovništva i neselektivnog
napada iz člana 173. stav 1. tačke a) i (b) KZ BiH.
273 Antonio Cassesse, Međunarodno krivično pravo, drugo izdanje, Oxford University Press, 2008, p. 66 [naglašeno u originalu]. 274Paragraf broj 201 i 202 275 T-115 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, broj 01/175-1 od 25.04.1995. godine)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
109
b. Dokazi koji potkrepljuju individualnu krivičnu odgovornost optuženog za
naređivanje (vidi III.C.)
363. Vijeće smatra da je optuženi Novak Đukić naredio da se na grad Tuzlu ispali granata
25. maja 1995. Vijeću nisu predočeni direktni dokazi da je optuženi zaista, direktno ili preko
svog načelnika artiljerije, pismeno ili usmeno, izdao naredbu da se na grad Tuzlu 25. maja
1995. ispali granata. Međutim, vijeće smatra da se naredba može dokazati i posrednim
dokazima.276 Na osnovu okolnosti u kojima je redovno funkcionisala vojna struktura i
okolnosti u kojima se inkriminisani događaj i dogodio, vijeće zaključuje da je optuženi
odgovoran za počinjene zločine.
364. Vijeće prije svega smatra da je optuženi bio de jure komandant Taktičke grupe
Ozren. Ovo je potvrdilo nekoliko svjedoka, kao i naredbe koje je optuženi potpisao kao
komandant Taktičke grupe Ozren.277
365. Vijeću su predočeni dokazi da su topovi 130 mm uvijek dejstvovali sa Panjika nakon
naredbe koju su dobili sa komandnog mjesta Taktičke grupe Ozren.278 Ova naredba se
obično izdavala usmeno, putem žičane veze koja je sve vrijeme bila u upotrebi i funkciji.279
Ovu naredbu je obično izdavao kapetan Omega za kojeg je pred vijećem rečeno da je bio
načelnik artiljerije Taktičke grupe Ozren.280 Vijeće je utvrdilo da načelnik artiljerije nije
imao ovlaštenje da direktno izda naredbu, nego je samo prenosio naredbe komandanta
Taktičke grupe Ozren, optuženog Novaka Đukića. U ratni dnevnik se obično vršio prepis
naredbi; međutim vijeće takođe smatra uvjerljivim objašnjenje koje je dao Manojlo
276 Tužilac protiv Limaja i drugih, prvostepena presuda, para. 515. 277 Svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009. naredbe koje je potpisao optuženi takođe jasno pokazuju da je on komandovao jedinicama za artiljerijsku podršku: T-113 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, Novak Đukić, str.pov.br. 01/26-1 od 21.01.1995. godine); T-115 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, broj 01/175-1 od 25.04.1995. godine). 278 Svjedok Nenad Čolić, 13. maj 2008; svjedok Slavko Stojanović, 20. maj 2008; svjedok Mile Savić, 8. april 2008; svjedok Mladen Dostanić, 10. februar 2009; T-9 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Đurić Milana sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 22.11.2007.godine), str. 5; T-1 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovanović Dragana iz Tužilaštva BiH od dana 19.11.2007.godine), p. 4. 279 Svjedok Dragan Jovanović, 18. mart 2008; svjedok Zoran Lazarević, 8. april 2008; svjedok Dragan Vasiljević, 18. mart 2008; svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Dragan Babić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008; svjedok Milan Đurić, 13. maj 2008. 280 T-11 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Stojanović Slavka sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 28.11.2007.godine), p. 5; T-8, p. 5; svjedok Goran Mrzić, 20. maj 2008; svjedok Dragan Babić, 20. maj 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
110
Milovanović da se nezakonite naredbe ne bi evidentirale kako se ne bi ostavio bilo kakav
trag navedene nezakonite naredbe.
366. Vijeće nalazi da je optuženi imao jasnu nadležnost nad vodom topova 130 mm koji
se nalazio u selu Panjik, a koji je ispalio granatu iz topa 130 mm koja je pogodila centar
Tuzle. Postoje brojni dokazi koji ukazuju da je optuženi redovno izdavao naredbe i
instrukcije vodu topova i ostalim brigadama koje su se nalazile u njegovoj zoni
odgovornosti281; da je bio obaviješten o izvršavanju ovih naredbi282; i da je primao dnevne
izvještaje o vojnim aktivnostima u svojoj zoni odgovornosti283. Vijeće smatra da su vojnici u
selu Panjik samo izvršavali naredbe optuženog putem lanca komandovanja. Stoga je Novak
Đukić bio i de facto komandant voda topova 130 mm koji se nalazio na Panjiku.
367. I na kraju, vijeće smatra da se optuženi nalazio na komandnom mjestu Taktičke grupe
Ozren 25. maja 1995. godine. U stvari, on je naredio održavanje nekoliko sastanaka za taj
dan.284 Ništa ne ukazuje da je on u bilo kojem trenutku tog dana bio odsutan sa svog
komandnog mjesta ili da je izdavanje naredbi urađeno po nekom obrascu koji se razlikovao
od uobičajenog ili da je sistem komunikacije bio u kvaru. Sve je funkcionisalo kao i obično i
stoga je Novak Đukić izdavao naredbe vodu topova 130 mm na Panjiku.
368. Vijeće stoga smatra da je 25. maja 1995. optuženi izdao naredbu vodu topova 130
mm na Panjiku da iz topa 130 mm gađa Tuzlu.
369. Vijeće takođe nalazi da je počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz
optužnice, odnosno napad na civilno stanovništvo i neselektivni napad, u direktnoj uzročno-
posljedičnoj vezi sa naredbom da se gađa iz topa 130 mm. Upravo zbog naredbe da se iz topa
281 T-113 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, Novak Đukić, str.pov.br. 01/26-1 od 21.01.1995. godine); T-115 (Zapovijest za odbranu, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, broj 01/175-1 od 25.04.1995. godine); svjedok Mladen Dostanić, 10. februar 2009; svjedok Manojlo Milovanović, 5. maj 2009; svjedok Dragan Jovanović, 18. mart 2008; svjedok Ljubiša Čorsović, 10. juni 2008. 282 T-13 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Čorsović Ljubiše sačinjen od strane Državne agencije za istrage i zaštitu od dana 29.11.2007.godine), str. 4. 283 T-114 (Zapovijest za napad komandanta TG Ozren, Novak Đukić, str.pov.br. 01-128-1 od 28.03.1995. godine); T-117 (Borbeno naređenje za odbranu i napad, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, str.pov.br. 017275-1 od 05.06.1995. godine). 284 T-131 (Naredba za referisanje komandanata, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić str.pov.br. 01/231-1 od 25.05. 1995. godine) i T-132 (Naredba jedinicama za obavještenje, komanda TG Ozren, komandant Novak Đukić, str.pov.br. 01/232-3 od 24.05.1995. godine)
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
111
130 mm gađa grad Tuzla, taj top je doveo do ljudske katastrofe na trgu Kapija 25. maja
1995. godine.
370. Vijeće smatra da su u ovom predmetu ispunjena bitna obilježja odnosno actus reus
oblika odgovornosti naređivanja iz člana 180. stav 1. KZ BiH.
371. Nadalje, vijeće nalazi da je optuženi u najmanju ruku postupio sa sviješću da postoji
velika vjerovatnoća da će izvršavanjem naredbe koju je on izdao biti počinjen zločin, te
stoga ispunjava uslove mens rea oblika odgovornosti “naređivanja”. Vijeće nema sumnji u
vezi sa činjenicom da je optuženi znao da je Tuzla zaštićena zona u skladu sa rezolucijama
Savjeta bezbjednosti UN-a.285 Optuženi je znao da su većinu stanovništva Tuzle činili civili
koji su morali biti pošteđeni bilo kakvog nasilja koje je povezano sa vojnim sukobima.
Stoga, naređivanjem da se na centar Tuzle ispali granata, bez obzira da li je njegova namjera
bila da granata pogodi trg Kapija ili neko drugo mjesto u blizini, on je bio svjestan da postoji
velika vjerovatnoća da će doći do neopisivog stradanja zaštićenog civilnog stanovništva.
372. Vijeće stoga smatra da su u ovom predmetu ispunjeni subjektivni elementi, odnosno
mens rea oblika odgovornosti naređivanja iz člana 180. stav 1. KZ Bi H.
c. Sažetak pravnih zaključaka
373. Dana 25. maja 1995. godine na trgu Kapija došlo je do napada na civilno
stanovništvo iz člana 173. stav 1. tačka a) KZ BiH.
374. Dana 25. maja 1995. godine na trgu Kapija došlo je do neselektivnog napada iz člana
173. stav 1. tačka b) KZ BiH.
375. Optuženi Novak Đukić je naredio izvršenje navedenog ratnog zločina protiv civilnog
stanovništva iz člana 180. stav 1. KZ BiH.
376. Iz svih gore navedenih razloga, optuženi Novak Đukić je oglašen krivim za ratni
zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke a) i b) KZ BiH u vezi sa
285 Para. 201 i 202
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
112
članom 180. stav 1. KZ BiH i osuđen je na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25
godina.
B. TAČKA 2: GRANATIRANJE 28.05.1995. GODINE
Da li se događaj desio?
377. U optužnici se navodi da je dana 28.05.1995. godine devet artiljerijskih projektila
palo na grad Tuzlu od kojih je :
a. Jedan projektil ispaljen u 7,30 sati pogodio autobusko stajalište u ul. Moše
Pijade do broja 6, usljed čije eksplozije je smrtno stradao Pekić Pejo iz Tuzle, a
na trafici „Univerzal promet“ Tuzla koja se nalazila na autobuskom stajalištu
prouzrokovana je materijalna šteta u iznosu od 7.033 KM;
b. Jedan projektil ispaljen u 7,35 sati, aktivirao se u ul. 16. Muslimanske
brigade, usljed čije eksplozije su Telarević Safet i Martinović Anto zadobili lake
tjelesne povrede,
c. Jedan projektil ispaljen u 7,37 sati, aktivirao se u ul. Muje Smajlovića do
broja 7, usljed čije eksplozije je na magacinu PP „La Campanela“ vl. Imamović
Nijaza iz Donjih Vukovija prouzrokovana materijalna šteta u iznosu od 15.384
KM, a na objektu – Općinskoj baraci u krugu Aero kluba Tuzla prouzrokovana
materijalna šteta u iznosu od 24.397 KM;
d. Jedan projektil ispaljen u 7,38, sati, aktivirao se u ul. Rudolfa Vikića broj 3,
na pločniku južne strane garaže koja je u vlasništvu Ordagić Vehida, kojom
prilikom je Hurahović Almedina zadobila laku tjelesnu povredu, a na garaži je
prouzrokovana materijalna šteta;
e. Jedan projektil ispaljen u 8,30 sati, aktivirao se u ul. II Krajiške brigade na
zemljanom dijelu, te nije prouzrokovana materijalna šteta;
f. Jedan projektil ispaljen u 11,50 sati, aktivirao se u ul. Meme Suljetovića broj
57, na krovu pomoćnog objekta kuće vlasnika Bakalović Rifata kojom prilikom
je prouzrokovana velika materijalna šteta;
g. Projektili ispaljeni u periodu od 12,00 do 17,37 sati, aktivirali su se u krugu
Livnice čelika Tuzla kada je na objektima Livnice prouzrokovana materijalna
šteta u iznosu od 158.090 KM.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
113
378. Vijeće je prije svega razmotrilo da li postoje dokazi koji van razumne sumnje
potvrđuju da su se događaji koji su navedeni u tački 2 optužnice desili. S toga je vijeće prije
donošenja odluke pažljivo razmotrilo sve dokaze, kako iskaze svjedoka, tako i materijalne
dokaze. O svim gore navedenim događajima sačinjen je zapisnik o uviđaju dana 28.05.1995.
godine. 286Iz navedenog zapisnika vidljivo je da je dana 28.05.1995. godine na grad Tuzlu
palo 9 artiljerijskih projektila, od kojih je 7 sedam projektila palo na mjesta koja su
konkretno navedena u optužnici. Iz prezentiranih dokaza proizilazi da je u krug fabrike
Livnica inkriminisanog dana pao jedan projektil, a ne više kako je to navedeno u optužnici.
379. U toku glavnog pretresa niko od svjedoka nije svjedočio na ove okolnosti . Jedini
svjedok Charlef Brantz je u izjavi iz istrage date u Tužilaštvu BiH potvrdio da je 28 maja
1995 godine bilo granatiranje Tuzle, te da je čuo granatu koja je pala blizu kancelarije
gradonačelnika dana 28.05.1995. godine.287 U izvještaju Hauklanda Hagrupa stoji da je
nakon 25. maja 1995. godine na Tuzlu palo još sličnih granata.288
380. Vijeće je izvršilo analizu i ostalih predloženih dokaza i van razumne sumnje utvrdilo
da su se navedeni incidenti desili, osim da kako je gore navedeno da je više projektila palo u
krug Livnice. Činjenični zaključci vijeća proizilaze iz materijalnih dokaza koji su
prezentirani na glavnom pretresu, a to su Fotodokumentacija sačinjena od strane MUP Tuzla
vezana za granatiranje Tuzle od 28.05.1995. za ulice Moše Pijade do broja 6, 2. Krajiške do
broja 17, M. Suljetovića 57; Rudolfa Vikića 3, 16. Muslimanske brigade, te Zapisnika o
uviđaju d 28.05.1995. godine; Zapisnika o granatiranju kuće Bakalović Rifata; Zapisnika o
vanjskom pregledu leša Pekić Pere, od 29.05.1995. godine ;Službene zabilješke sačinjene
povodom obavljenog informativnog razgovora sa Hajrić Muhamedom, Odjeljenje krim.
policije Tuzla 21.08.1997. godine; Službene zabilješke sačinjene povodom obavljenog
informativnog razgovora sa Imamović Nijazom, Odjeljenje krim.policije Tuzla 21.08.1997.
godina; Procjena ratne štete načinjeneu dd Livnica Tuzla broj 715 od 07.09.2005. godine sa
zapisnicima od 09.09.1992. godine, 15.05.1995. godine i 28.05.1995. godine 289
286 T-80 (Zapisnik o uviđaju, SJB Odjeljenje kriminalističke policije Tuzla broj 20-PU-I/15-02 od 28.05.1995. godine) 287 T-26 (Zapisnik o saslušanju svjedoka Charlefa Brantza iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine od dana 05.12.2007.godine) 288 Pismo brigadnog generala Hagrupa Hauklanda upućeno General majoru Ropertu Smithu (T-15) 289 T-75 (Fotodokumentacija–granatiranje Tuzle, ulica Moše Pijade do broja 6, MUP Tuzla broj 20-1/02-3-9-174/95 od 28.05.1995. godine), T-76 (Fotodokumentacija–granatiranje Tuzle, ulica 2. Krajiške do broja 17,
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
114
381. Međutim na osnovu predloženih dokaza vijeće nije moglo van razumne sumnje
utvrditi na koji način su se inkriminisani događaji desili.
382. Naime, iz prezentiranih dokaza se ne može izvesti zaključak o tome koja vrsta
projektila je dana 28.05.1995. godine pala na grad Tuzlu, odnosno iz koje vrste oružja su
ispaljeni projektili. U pojedinim zabilješkama koje su priložene uz navedenu
fotodokumentaciju stoji da se radi o artiljerijskom oružju ne navodeći o kojem se konkretno
oružju radi. S toga vijeće nije moglo dovesti u vezu top 130 mm M46 koji je naveden u
optužnici sa navedenim događajem.
383. Kada je u pitanju lokacija sa koje su projektili ispaljeni, vijeću nije prezentirano
dovoljno dokaza o tome. Iz nekoliko zabilješki koje čine sastavne dijelove
fotodokumentacije proizilazi da su projektili došli iz pravca jugo zapada. Također, u
zapisniku o uviđaju stoji da su projektili doletili iz pravca Ozrena. Analizom navedenog
zapisnika ne može se utvrditi na osnovu čega su lica koja su vršila uviđaj došla do ovog
zaključka, stoga je vijeće zaključilo da se radi o nagađanju.
384. Vijeće je uzelo u obzir i nalaz i mišljenje vještaka odbrane Vlade Kostića koji je na
osnovu analiziranih dokaza zaključio da nema osnova za tvrdnju da su projektili doletili sa
vatrenog položaja lociranog u mjestu Panjik.
385. Sud je izvršio svestranu i detaljnu analizu svih dokaza koji su prezentirani vezani za
ovu tačku optužnice te na osnovu istih nije mogao pouzdano utvrditi da je optuženi počinio
krivično djelo na način opisan u ovoj tački optužnice. Sud nije imao na raspolaganju druge
MUP Tuzla broj 20-1/02-3-9-175/95 od 28.05.1995. godine), T-77 (Fotodokumentacija–granatiranje Tuzle, ulica M. Suljetovića 57, MUP Tuzla broj 20-1/02-3-9-197/95 od 14.06.1995. godine), T-78 (Fotodokumentacija –granatiranje Tuzle, ulica Rudolfa Vikića 3, MUP Tuzla broj 20-1/02-3-9-176/95 od 28.05.1995. godine), T-79 (Fotodokumentacija – granatiranje Tuzle, ulica 16. Muslimanske brigade, MUP Tuzla broj 20-1/02-3-9-177/95 od 28.05.1995. godine), T-80 (Zapisnik o uviđaju, SJB Odjeljenje kriminalističke policije Tuzla broj 20-PU-I/15-02 od 28.05.1995. godine), T-81 (Zapisnik o granatiranju kuće Bakalović Rifata - ulica Meme Suljetovića broj 57, Općina Tuzla, Mjesna zajednica Solana broj 48/95 od 01.06.1995. godine), T-82 (Zapisnik o vanjskom pregledu leša Pekić Pere, JZU Klinički centar u Tuzli, Zavod za sudsku medicinu 29.05.1995. godine), T-83 (Službena zabilješka sačinjena povodom obavljenog informativnog razgovora sa Hajrić Muhamedom, Odjeljenje krim. policije Tuzla 21.08.1997.godine), T-84 (Službena zabilješka sačinjena povodom obavljenog informativnog razgovora sa Imamović Nijazom, Odjeljenje krim.policije Tuzla 21.08.1997. godina),T-85 (Procjena ratne štete, DD Livnica Tuzla broj 715 od 07.09.2005. godine sa zapisnicima od 09.09.1992. godine, 15.05.1995. godine i 28.05.1995. godine).
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
115
dokaze bilo subjektivne ili objektivne prirode koje bi eventualno doveo u vezu sa
prezentiranim dokazima, a koji bi na posredan ili neposredan način teretili optuženog.
386. U konačnici vijeće nije na osnovu provedenih dokaza moglo utvrditi na koji način su
se desili događaji navedeni u ovoj tački optužnice, te s tim u vezi ko je odgovoran.
387. Na osnovu svega navedenog, sud je optuženog na osnovu odredbe iz člana 284. tačka
c) ZKP BiH oslobodio optužbi iz ove tačke optužnice.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
116
VI. KAZNA
A. KAZNA KOJA JE NEOPHODNA I SRAZMJERNA TEŽINI KRIVIČNOG DJELA
388. U pogledu samog krivičnog djela, napad na civilno stanovništvo i napad bez odabira
cilja, odnosno počinjenja krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisanih u
presudi, a koji obuhvata granatiranje grada Tuzle, tada zaštićene zone Ujedinjenih nacija, što
je rezultiralo pogibijom 71 osobe (uglavnom mladih ljudi), te ranjavanjem i sakaćenjem
preko 130 lica, vijeće je razmatralo kaznu koja je neophodna i koja odgovara navedenim
zakonskim ciljevima, kao i relevantne zakonske elemente.
1. Izrečena kazna mora biti neophodna i srazmjerna jačini opasnosti za
zaštićena lica i vrijednosti (član 2. KZ BiH)
389. U vezi s tim, vijeće će također uzeti u obzir zakonske elemente koji se odnose na ovu
svrhu, tj. patnju direktnih i indirektnih žrtava (član 48. KZ BiH). Granatiranje je izvršeno na
Dan mladosti. Nakon višednevne kiše, ljepota proljetne večeri izmamila je na ulice veliki
broj mladih ljudi koji su se nalazili u užem dijelu centra grada Tuzla. Stotine mladih ljudi je
bilo prisutno od čega je 71 ubijeno, a preko 130 teže i lakše ranjeno. Najmlađa ubijena žrtva
je imala 2,5 godine. To su bile direktne žrtve. Što se tiče ranjenih, mnogi od njih su prošli
težak period patnje i bola prilikom rehabilitacije koja traje i danas. Mnogi od njih i danas
osjećaju fizičke posljedice ranjavanja, pored psihičke patnje koja možda nikada neće nestati.
Prilikom slušanja i praćenja svjedočenja, bilo je jasno da svako prisjećanje tog događaja
izaziva dodatnu bol.
390. Patnje koje su direktno nanijete ovim žrtvama prouzrokovale su dodatnu patnju za
njihove porodice i njihove zajednice, a patnja još uvijek traje.To su roditelji, braća, sestre,
ostala rodbina i prijatelji ubijenih koji se ne mogu pomiriti sa gubitkom svojih najbližih, te
koji su indirektne žrtve ovog zločina. Danas je jasno da oni još uvijek trpe patnje zato što su
ih izgubili. Prema riječima oca najmlađe dvogodišnje žrtve, nema kazne koja može
nadoknaditi njegov gubitak. Vijeće uvažava zakonska ograničenja svoje odluke u smislu
posljedica ovih gubitaka.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
117
2. Kazna mora biti srazmjerna ovom stepenu patnje, te mora biti dostatna kako
bi utjecala na druge da ne čine slična krivična djela u budućnosti (čl. 6. i 39. KZ
BiH)
391. Svaki oružani napad na grad koji je gusto naseljen civilima predstavlja veliki stepen
patnje za njegovo stanovništvo, pogotovo ako dođe do velikog broja stradalih osoba. Ovakvi
napadi potiču kako trenutni tako i kontinuirani emocionalni strah civilnog stanovništva koji
biva popraćen brojnim negativnim posljedicama i nakon rata. Glavni razlog za inkriminaciju
aktivnosti koje su u vezi sa napadima na civilno stanovništvo kao ratnog zločina protiv
civilnog stanovništva, a koji su u suprotnosti i sa međunarodnim običajnim pravom, jeste da
spriječi ponavljanje napada ove prirode u eventualnim budućim sukobima. Sam pojam civila
je ugrožen kada je civilno stanovništvo, svjesni cilj granatiranja velikih razmjera. Kako bi se
odvratilo druge od činjenja sličnih krivičnih djela, izrečena kazna mora biti učinkovita u
smislu da u dovoljnoj mjeri odražava gnusnost zločina čija su meta civili.
3. Kazna mora odražavati društvenu osudu ponašanja optuženog (član 39.
KZBiH)
392. U ovom slučaju, zajednicu čine ljudi u Bosni i Hercegovini, a također i međunarodna
zajednica, koji su i u domaćim i međunarodnim propisima okarakterisali ovakvo ponašanje
kao kažnjivo. Ove zajednice su jasno rekle da su ovi zločini za osudu bez obzira na to koja
strana ih je počinila i bez obzira na mjesto počinjenja i da isti ne mogu proći ne kažnjeno.
Sankcija mora odražavati težinu djela da osigura da ovakvi zločini ne budu zaboravljeni
usljed eventualnog nekažnjavanja.
4. Kazna mora biti neophodna i srazmjerna edukativnoj svrsi zakona, a to je da
lica budu upoznata sa rizikom počinjenja zločina, te pravdom koja se ostvaruje
kažnjavanjem zločinaca (član 39. KZ BiH).
393. Suđenje i kažnjavanje ovih djela mora pokazati da se neće tolerisati zločini koji su
počinjeni za vrijeme rata i da je krivični postupak, odgovarajući način da se zločini razobliče
i da se prekine krug lične odmazde. Sud ne može narediti pomirenje, niti to presuda može
naložiti. Međutim, kazna koja u potpunosti odražava težinu djela može doprinijeti pomirenju
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
118
tako što će dati zakonski, a ne nasilan odgovor, te promovisati nastojanje da umjesto želje za
privatnom osvetom ili osvetom zajednice dođe do zadovoljenja pravde. Konkretno krivično
djelo je ostavilo posljedice na cijelu zajednicu grada Tuzle, te porodice i prijatelje žrtava.
Kao što je već rečeno, Sud nema mogućnost da bilo čime na odgovarajući način pojedincima
i široj zajednici nadoknadi gubitak. Sud jedino može postupati u skladu sa svojom svrhom
postojanja, odnosno utvrđivati vinost ili nevinost i primjenjivati zakon. U ovom slučaju, Sud
se nada da izrečena kazna pokazuje da je pravična presuda moguća čak i u predmetima
najtežih zločina.
B. SANKCIJA ILI IZREČENA KAZNA MORA BITI NEOPHODNA I SRAZMJERNA
INDIVIDUALNOM POČINIOCU
394. Pravednost kao zakonski uslov se također mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanje
kazne (član 39. KZ BiH), kao i konkretne okolnosti ne samo krivičnog djela nego i njegovog
počinioca. Zakon predviđa dva cilja koji su relevantni za lice koje je osuđeno za krivično
djelo: (1) uticaj na osuđeno lice da ubuduće ne čini krivična djela (čl. 6. i 39. KZ BiH); i (2)
rehabilitacija (član 6. KZ BiH). Rehabilitacija nije svrha koju je samo Krivični zakon
predvidio kao obavezu za Sud, već je to jedina svrha kažnjavanja koju priznaje i izričito
zahtijeva međunarodno pravo o ljudskim pravima kojeg se sud prema ustavu mora
pridržavati. Član 10. stav 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima glasi:
“Kazneni režim obuhvata postupak sa osuđenicima čiji je glavni cilj njihovo popravljanje i
socijalna rehabilitacija.”
395. Postoji niz pravila koja su relevantna za ove svrhe jer utiču na odmjeravanje kazne
individualno osuđenom licu (član 48. KZ BiH). Između ostalih, ta pravila su: stepen
odgovornosti; držanje počinioca prije, za vrijeme i nakon počinjenja krivičnog djela; motiv,
te ličnost počinioca. Zavisno od činjenica, ovi elementi mogu predstavljati otežavajuće ili
olakšavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja kazne. Cilj razmatranja ovih elemenata je da
pomognu sudu da utvrdi kaznu koja je neophodna i srazmjerna u smislu svrhe kažnjavanja i
elemenata koji su već uzeti u obzir u vezi sa samim djelom i njegovim posljedicama po
zajednicu, ali da ta kazna odgovara preventivnim i odgojnim zahtjevima za konkretnog
počinioca.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
119
C. OPTUŽENI
1. Stepen odgovornosti
396. Optuženi je direktno odgovoran za zločine koje je počinio. On je kao komandant
taktičke grupe Ozren naredio artiljerijskom vodu koji mu je bio potčinjen da granatira grad
Tuzlu. Kao posljednja osoba u lancu komandovanja koja je mogla da naredi upotrebu topa,
podjednako je mogao da ne izda naredbu za gađanje u kojem slučaju se zločin ne bi dogodio.
Odgovornost u konačnici je njegova. Utvrđenje samog porijekla naređenja nije od važnosti
za Vijeće. Dostatna je i sama činjenica da je optuženi bio zadnja osoba sa ovlastima da
izravno naredi, odnosno da jednako tako spriječi nezakonito granatiranje.
2. Držanje i lične prilike optuženog
397. Držanje i lične prilike optuženog Đukić Novaka prije, za vrijeme i nakon počinjenja
djela sadrže i otežavajuće i olakšavajuće činjenice, te su relevantni za pitanja prevencije i
rehabilitacije.
a. Prije počinjenja krivičnog djela
398. Optuženi je bio visoko školovano vojno lice, sa vojnom karijerom u usponu, poznat
po uzornom vojničkom vladanju. Bio je porodičan čovjek. Ranije nije bio osuđivan. Kao
diplomant Vojne akademije, optuženi poznaje zakone ratovanja, a upoznat je i sa Ženevskim
konvencijama. Kao vojnom licu, bilo mu je poznato da je zaštita civila jedna od osnovnih
odgovornosti lica kojima su povjerene komandne dužnosti, bez obzira kojoj zaraćenoj strani
pripadaju. Neovisno o njegovoj vojnoj karijeri, Vijeće je mišljenja da samo poznavanje
prirode nezakonitog naređenja predstavlja otežavajuću činjenicu.
b. Okolnosti krivičnog djela
399. Optuženi je kao komandant uživao ugled među vojnicima. Prije inkriminisanog
događaja je uspostavio bolju organizaciju taktičke grupe Ozren, od one koju je zatekao u
trenutku postavljenja na mjesto komandanta. Dokazi upućuju na to da je jedan od njegovih
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
120
doprinosa u djelovanju taktičke grupe uvođenje reda i discipline među vojnicima, a što je
rezultiralo time da su njegove naredbe izvršavane. Isto je također važilo i na dan 25. maja
1995. godine. Njegovo direktno naređenje je prouzrokovalo jedno od najstrašnijih
granatiranja u ovom ratu uopšte. Broj ubijenih (71) i preko 130 teže i lakše ranjenih nastalih
kao posljedica ovog napada na zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija predstavlja otežavajuću
okolnost prilikom odmjeravanja odgovarajuće kazne.
c. Okolnosti nakon tog vremena
400. Nakon završetka rata, optuženi Novak Đukić je nastavio da gradi svoju vojnu karijeru
dok nije smijenjen i penzionisan. Još uvijek je oženjen i ima dvoje djece. Vijeće je detaljno
razmotrilo njegove porodične okolnosti. Njegova djeca su sada odrasla, ali vijeće prihvata da
je jedno dijete takvog zdravstvenog stanja da se trenutno liječi u Beogradu.
401. Prema njegovim navodima koji nisu osporavani od strane Tužilaštva, optuženi je
sarađivao tokom istrage i nije pokušao izbjeći procesuiranje pred Sudom, a za šta je
teoretski postojala mogućnost. Prema navodima optuženog, ostali potencijalni akteri su
pobjegli kako bi izbjegli krivično gonjenje. Sud smatra da saradnja optuženog predstavlja
olakšavajuću okolnost.
d. Držanje u toku postupka
402. Optuženi se u toku suđenja držao korektno i primjereno. Uvažavao je Sud i imao je
profesionalno držanje. Držanje optuženog tokom suđenja je bilo prikladno i u skladu s
očekivanjima Vijeća, te stoga ne predstavlja niti otežavajuću niti olakšavajuću okolnost.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
121
3. Motiv
403. Postojanje motiva ne predstavlja bitan elemenat krivičnog djela u ovom predmetu,
niti je povezan sa umišljajem. Optuženi je imao potreban umišljaj da počini zločine
definisane zakonom i utvrđene u obrazloženju presude Stoga Vijeće neće razmatrati ovo
pitanje, niti motiv predstavlja otežavajuću kao ni olakšavajuću okolnost.
4. Karakter optuženog
404. Vijeće nema dokaza o ličnosti optuženog izuzev onoga što je pokazao svojim
radnjama izvršenja krivičnog djela, te onoga što se moglo vidjeti iz njegovog držanja u
sudnici, a oboje je prethodno razmotreno.
5. Ublažavanje kazne po zakonu
405. Član 49. KZ BiH navodi sljedeće u vezi sa ublažavanjem kazne:
"Sud može učinitelju odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne:
a) kad zakon propisuje da se učinitelj može blaže kazniti; b) i kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja."
406. Imajući u vidu navedeni član vijeće je zaključilo da nisu ispunjeni uslovi navedeni
ovim članom te se kazna nije mogla ublažiti.
6. Odvraćanje i društvena rehabilitacija
407. Dužina zatvorske kazne kao i vrijeme provedeno u zatvoru kao kazna za zločin
predstavljaju opravdana sredstava za prevenciju u većini slučajeva. Ona počiniocu daju
mogućnost da razmotri posljedice svojih radnji po žrtve, razmisli o svojim greškama iz
prošlosti i da se iskupi za svoje kriminalne radnje. U ovom slučaju, a u svrhu odvraćanja
eventualnih budućih počinilaca, kazna u dužem vremenskom trajanju predstavlja
odgovarajuću kaznu s obzirom na težinu posljedica ovog krivičnog djela.
7. Zaključak
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
122
408. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i pravne zaključke, Sud je optuženog oglasio
krivim za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka
a) i b) KZ BiH. S obzirom na težinu djela i nastale posljedice, samo kaznom dugotrajnog
zatvora interesi pravde mogu biti zadovoljeni. Zbog toga ga je vijeće za navedenu
krivičnopravnu radnju osudilo na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 (dvadeset pet)
godina, smatrajući pri tome da je vrsta krivične sankcije srazmjerna težini djela s obzirom na
postojeće otežavajuće i olakšavajuće faktore i učešću i ulozi optuženog u počinjenju ovog
djela, te da će se sa istom postići opšta svrha krivičnih sankcija i svrha kažnjavanja u smislu
odredaba iz člana 39. KZ BiH.
409. Optuženom se u skladu sa članom 56. stav 1. KZ BiH u izrečenu kaznu zatvora
uračunava i vrijeme koje je proveo u pritvoru po rješenju ovog Suda, počevši od 08.11.2007.
godine.
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
123
Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225
124
VII. ODLUKA O TROŠKOVIMA I O IMOVINSKO PRAVNOM
ZAHTJEVU
410. U odnosu na osuđujući dio presude na osnovu člana 188. stav 4. ZKP BiH, optuženi
se obzirom na slabo imovno stanje oslobađa plaćanja troškova krivičnog postupka, i paušala,
te isti padaju na teret budžetskih sredstava Suda.
411. Sud na osnovu odredbe člana 198. stava 2. ZKP BiH oštećene sa eventualnim
imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnicu obzirom da bi utvrđivanje činjenica u
pogledu visine imovinskopravnog zahtjeva iziskivalo duže vrijeme, čime bi se neopravdano
produžio ovaj postupak, a o čemu su se suglasili oštećeni preko svog punomoćnika.
412. U odnosu na oslobađajući dio na osnovu člana 189. stav 1. ZKP BiH troškovi
krivičnog postupka i paušala, padaju na teret budžetskih sredstava Suda.
413. Na osnovu člana 198. stav 3. ZKP BiH, u odnosu na oslobađajući dio presude, svi
oštećeni se imovinsko-pravnim zahtjevom upućuju se na parnicu.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA
Emira Hodžić SUDIJA
Darko Samardžić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Apelacionom
vijeću Suda BiH u roku od 15 (petnaest) dana od prijema pismenog otpravka presude.