suic

M. SUI: Liburnija i Liburni, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 55-66 (1991-92) 55

MATE SUI

azmanska b.b.Zagreb

LIBURNIJA I LIBURNI U VRIJEME VELIKOG USTANKA U ILIRIKUOD 6. DO 9. GOD. POSLIJE KRISTA (UZ CIL V.3346)

UDK 931/939 (36) "6/9"Izvorni znanstveni rad

Analizom izvora, osobito jednog natpisa iz Verone (CIL V, 3346), autor prikazujeulogu Liburna i Japoda za velikog ilirikog ustanka 6-9. god. po Kristu, zastupajuitezu da su Liburnija i Japudija bile organizirane kao cordon sanitaire za zatituistonih granica Italije.

Kad bismo prikupili na jedno mjesto sve antike pisce, grke i rimske od 6. st.pr. Kr. pa do 6. st. po Kr., lako bismo opazili da se vrlo esto Liburni posebno tretiraju,odnosno da se odvajaju od ireg ilirskog kulturno-etnikog kompleksa. Uzrok tome subez sumnje osobitosti liburnskog etnosa koje se oituju na polju duhovne i materijalnekulture. S druge strane, mnogi antiki pisci - etnografi, geografi i historiari - esto iLiburne svrstavaju u iri ilirski sklop, u onaj to ga Plinije nazivlje Illyricum generatim,od Istre do sjeverne Albanije.1 Pod utjecajem takova uopavanja i narod Liburnasvrstava se meu etnike zajednice koje su aktivno sudjelovale u ustanku protiv rimskevlasti. Meutim, kad bolje prouimo izvornu grau - literarnu i (naalost vrlo oskudnu)epigrafsku - morat emo zakljuiti da su takova miljenja bez temelja. Naprotiv, sveukazuje da su Liburni i njihova zemlja imali posebnu, veoma vanu ulogu pograninogpojasa svrha kojega je bila da prijei prodor ustanika do alpskih podnoja i njihovprijelaz preko Alpa u Italiju. Nije to bio samo nekakav sanitarni kordon kao zatienpogranini pojas, ve - kako se moe zakljuiti - vaan resurs materijalnih dobara iteren na kome su se novaili borci protiv ustanika. Na ovome mjestu bit e dobroiznijeti nekoliko vanih injenica, to ih crpimo iz izvora, posebice u dvama najiscrpni-jim: Veleja Paterkula i Kasija Diona.2 U prvome planu bio je s podruja Dalmacijenarod Desidijata, u savezu s panonskim narodom Breuka, koji su, ako prihvatimo

1. Plin. N.h. III 139. knjizi E. Paali, Sabrano djelo, Sarajevo, 1975, str.376 d. Razumije se da bi danas bilo mogue izraditi

2. C. Velleius Paterculus, Historia Romana ad M. n o v u

kritiku, na temelju novih dostignua. Istom izvor-Vinicium cos., libri duo, posebice II, 110-116; Cassius,

n o m graom operira albanski historiar S. Anamali, u

Dio LV, 28-34, LVI 11-17. Citate i kritiku izvora (bez r a d u Kryengritja Ilire e viteve 6-9 tee. sone (L'insurrec-

prijevoda na na jezik) usp. u E. Paali, Quaestiones tion uiyrienne des annees 6-9 de n. ere), Iliria Viti,

de belo Dalmatico Pannonicoque, (a. 6-9. n. ae.), u XVII, 1, Tirana, 1987, str. 5-25.

56 M. SUIC: Liburnija i Liburni, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 55-66 (1991-92)

tradicionalnu lokaciju naroda Desidijata u sjevernoj Bosni, bili u susjedstvu s narodomBreuka, koji su obitavali u Panoniji, naseljeni na granino podruje uz rijeku Savu.3Povod ustanku dobro je poznat: novaenje vojnika za rat protiv Germana i bezobzirnapljaka rimskih vlasti. Meutim, ni motivacije ni ciljevi tih zajednica, kojima su na elubili voe imenom Batoni, breuki i dezidijaki, nisu bili identini. Za Breuke su velikuvanost imale prometnice du panonskog prostora, i posebice dva najznaajnija gradskasredita: Siscia i Sirmium. Bili su sjedilaki narod vezan preteno uz poljodjelstvo, bezone mobilnosti koja je svojstvena pastirskim zajednicama, koje su inile veinu u redo-vima pod zapovjednitvom dezidijakog Batona. Planovi se Breuka nisu ostvarili. Udilemi da nastave borbu i izgube zemljita, koja su obraivali, izabrali su kapitulaciju,koja je breukog Batona stajala glave.4 Stoarsko obiljeje dalmatinskih ustanika lijepoje izrekao Baton dezidijaki. Kad su ga u zarobljenitvu pitali zato su se pobunili protivRima, on im je odgovorio: Vi ste umjesto pastira i ovarskih pasa koji e uvati stadoposlali vukove. oban je po svojoj duhovnoj konstituciji protiv svake vlasti i bilo kakvihporeza, to se moe potvrditi primjerima iz vrlo bliske prolosti nekih balkanskih,preteito stoarskih zajednica. U Rimu je jo potkraj Republike pojam obana bioizjednaen s pojmom razbojnika. Da bi se uspostavila kakva-takva kontrola nad pasti-rima, Cezar je donio zakon da u krugu obana nekog stada jedna treina pastira budeiz redova slobodnjaka. U vrijeme podizanja ustanka politiko-pravni poloaj stanovnikaIlirika nije bio jedinstven. Poetkom Carstva mnoge su zajednice sauvale autohtoneoblike samouprave, (ius civitatis peregrinae), latinsko pravo s ogranienim pravima (iusLatii vee i manje), te ius civile (potpuno rimsko graansko pravo), municipiji, kolonijerimskih graana, Konventi ili koncilijabula rimskih graana, kolonijske praefecturae,openito oppida civium Romanorum bez kompletne municipalne konstitucije. Posebnotreba izdvojiti liburnske civitates koje su stekle italski privilegij (ius Italicum), s fiskalnimimunitetom i privilegijama od kojih je, za drutveni razvitak, bio najvaniji ius commer-cii, tj. pravo baviti se privrednim poslovima (promet, trgovina, radionice i si.). Tajposljednji privilegij uivale su neke zajednice iz Liburnije vjerojatno jo potkraj 1. st.pr. Kr., a svakako prije izbijanja ustanka. Tu smo ve na podruju problematike toje bilo s Liburnijom i Liburnima za vrijeme ustanka.5

3. Spominje ih Plinije III, 147, Ptol. II, 15, 2. Gra-nice naroda proteu se uz obje obale Save, od Slavon-skog Broda do Negoslavaca kraj Vukovara. Usp. I.Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba, Aka-demija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djelaknjiga LXV 6., Centar za balkanoloka ispitivanja 6,Sarajevo, 1988, str. 338 i passim, gdje je i literatura,posebice ona novija. Usp. i A. Mocsy, Pannonia andUper Moesia, London-Boston, 1974, str. 222. Openitoo etnografiji Panonije Chapter III, str. 53 d., na slici9, str. 54. Susjedi Breuka bili su Oserijati i Kornakati.Gradskih sredita na tom prostoru nije bilo.

4. Literatura o ustanku dosta je opsena. Od novi-jih, osim Paalia, valja spomenuti iscrpan prikaz pri-lika i zbivanja u provinciji za vrijeme ustanka u djelu:J.J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969, str. 67 d. Korisnaje takoer i spomenuta studija iz pera S. Anamalija,ako apstrahiramo visoki naboj politikim pragmati-zmom, prema kome su antiki Albanci, praoci sada-njih, bili nosioci ustanka.

5. Pomanjkanje izravnih vijesti o dranju Liburnaza vrijeme tog stranog rata, to ga Velej Paterkul na-ziva magnum atroxque bellum zaista malo zauuje. Nomoramo imati na umu mnoge injenice s podruja nji-hove kulture, teritorijalno-administrativne organizaci-je, posebice odnos prema Rimu. Svoje drave nisu ima-li, postojala je nekakva konfederacija teritorijalnihzajednica. S poetka su to bile civitates peregrinorum,ve od kasne republike municipiji s latinskim a ubrzoi s rimskim civitetom, koje su pod rimsku vlast veinomdoli kao dedititii. One su zauzimale gledita vodei sevlastitim interesima, u ovakvim prilikama neke su u-vale neutralnost, neke su se opredjeljivale za suprotnestrane. Ukratko, Liburni su, za razliku od Delmata imnogih drugih ilirikih naroda, koji su imali jednu sre-dinju etnarhiju, sastavljenu od aristokratskih (spoetkarodovskih) prvaka (principes), upravo bili nesposobnida formiraju zajedniku centralnu vlast i zajednikuvojsku.


Posve su neodrive poneke usputne biljeke da su se Liburni, openito kao Iliri,takoer prikljuili ustanku. Za takovu tvrdnju nemamo nikakvih dokaza, dok naprotivimamo indicija da su barem to se opredijeljenja tie, a moda i aktivne suradnje, bilina suprotnoj strani, kao rimski sodi, vjerojatno u jednoj pomonoj jedinici (kohorti)gdje im je i mjesto kao saveznicima. U jednom natpisu iz Liburnije spominje se vojnik,ime kojega ukazuje da je domorodac, kojega je car Tiberije odlikovao za sudjelovanjeu dalmatskom ratu (bello Dalmatico)6. Usput napominjemo da je ovdje zajamenosvjedoanstvo da se ustanak nazivao dalmatinskim imenom, upravo kao to naziv ratau natpisu to ga ovdje tumaimo potvruje da se rat nazivao batonijanskim. Stogamislim da nee biti potrebno epitet batonijanski smatrati posebnim nazivom za samojedan period ratovanja7. Meutim, istina je da je taj veliki poar zahvatio ogromnapodruja Ilirika, sudjelovanjem brojnih naroda i plemena, sve do jugoistone graniceIliride s podruja dananje sjeverne Albanije. Moda se sudjelovanje tih Ilira sa sjeverneAlbanije, u antici krajne granice Iliride, gdje traimo i one Ilire u pravom smislu rijei(Illyrii proprie dicti u Plinija i Pomponija Mele).8 U tom smislu ima pravo istaknutiAlbanac, istraiva antikih Ilira, koji nastoji to vie afirmirati ulogu tih (nekadapravih) Ilira u ustanku, ali mu te injenice nikako ne daju pravo na zakljuak (posveu duhu tadanje slubene povijesne znanosti) da su ustaniki Iliri izravni preci dananjihAlbanaca, s potpunim kontinuitetom od najranije antike do danas.9 Ovaj prilog, kolikoznam, posljednji je traktat u relativno bogatoj bibliografiji o velikom ilirskom ustanku6. do 9. god. po Kr. Kako god bilo, eventualna ratita u tadanjem jugoistonom Ilirikunisu mogla za rimsku dravu imati tako veliku vanost, kao to su bila ona u sredinjemIliriku, a posebno na irem graninom pojasu uz istone granice Italije, na panonskom,ali u jo mnogo veoj mjeri na dalmatinskom podruju. A to je upravo ono podrujena kome su se nalazila dva istaknuta naroda u sklopu Ilirika, odnosno poblie Dalmacije,Japodi i Liburni, koje susreemo u poznatom natpisu iz Verone. Moramo se malozadrati na interpretaciji natpisa, sliku kojega donosimo, dobivenu kolegijalnom susret-ljivou kolega iz Verone, na emu im i na ovome mjestu izriemo zahvalnost.10

6. U redovima rimske vojske borio se jedan Liburn,vjerojatno iz Nina (Aenona) imenom Gaj Julije Etor(CIL III 3158), kojega je car Tiberije odlikovao jer jesudjelovao - kako donosi natpis u dalmatikom ratu.Usp. M. Sui, Antiki Nin (Aenona) i njegovi spomeni-ci, Radovi Instituta za povijesne znanosti JAZU u Za-dru, Zadar, 1981, str. 138. Vidi i J. Wilkes, sp. dj., str.289. Ipak valja imati na umu: testis unus-testis nullus.

7. Ovu distinkciju zagovara E. Paali u sp. dj. pas-sim, mislim bez potrebe.

8. S. Anamali u sp. dj., bilj. 2, nastoji pruiti daljnjedokaze o izravnom podrijetlu Albanaca od Ilira, o kon-tinuitetu u svakom pogledu (geografski, kulturno-et-niki i dr.); oni bi bili potomci onih naroda iz sjevernogEpira i sjeverne Albanije, koje antiki pisci (P. Mela iPlinije) nazivaju Iliri u pravom smislu rijei (Illyriiproprie dicti). O stvarnom smislu te sintagme usp. la-nak F. Papazoglu u asopisu Historia (1965), str. 143d; Ista, Poreklo i razvoj ilirske driave, Godinjak Aka-demije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine III,

1967, str. 144. Usp. i M. Sui, Illyrii proprie dicti,Godinjak ANUBIH XIII, 1976, str. 179 d.

9. U stanovitom pogledu morat emo se sloiti sAnamalijem kad je rije o katalogu naroda i plemenakoji su sudjelovali u ustanku, jer u pisanim izvorima nipriblino nisu navedeni svi narodi u ustanku, a njih jenesumnjivo bilo i iz june Iliride. Na podrijetlo iz tihkrajeva upuivalo bi osobno ime pomonika i suradnikaBreukog Batona, imenom Pinnes, koji je moda sluiokao asnik za vezu izmeu dvaju voa i dviju vojski.

10. Valja upozoriti da mjesto nalaza ovog naegulomka, koji je kao spolij bio uzidan u neku graevinuu Veroni, ne mora u isti mah dokazivati da je natpisprvobitno bio uklesan na nekom spomeniku u Veroni,kad znamo koliko je spomenika iz naih antikih gra-dova bilo preneseno na podruje Venecije, pa i u Ve-ronu. Prema tome moemo opravdano pretpostavljati(oslanjajui se na smisao teksta iz natpisa) da je tajnadgrobni spomenik bio podignut negdje u Liburniji,moda upravo u Jaderu ako je tu bilo sjedite institucijekojoj je dedikand bio na elu.

58 M. SUI: Liburnija i Liburni, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 55-66 (1991-92)

Podaci o natpisu objavljeni su u V. svesku CIL, pod brojem 3346, str. 340. Dakako,nedostaju nam neki podaci koje moemo dobiti samo autopsijom, a kojih u Korpusulatinskih natpisa nema (dimenzije slova, vrsta i kakvoa kamena, tehnika obradakamena, na licu i na desnom zavretku koji je jedini izvoran, dok su gornji rub, lijevii donji frakture. Mogue je priblino utvrditi samo irinu natpisnog polja, to e bitivano za formulaciju prijedloga restitucije teksta. Donji rub ne igra ulogu, jer je veimdijelom bez teksta. Formula T.F.I nalazi se nekako po sredini natpisnog polja u posljed-njem retku, pa nam osovina protegnuta po visini, preko sredinjeg slova F u estojformuli na kraju nadgrobnih spomenika, inicijal F od rijei fieri, pokazuje koliko jeirine zapremao s jedne i s druge strane, oslanjajui se na evidentnoj injenici da jepostojala simetrija izmeu lijeve i desne polovice natpisa. Oslanjajui se na to, moese zakljuiti da na poetku 1. retka, ispred Batoniano ima mjesta za dva slova; buduida je posve opravdan prijedlog restitucije imenice ispred pridjeva Batoniano bello,mogue je da su taj uski prostor ispunjala dva slova od bello. Ista se pretpostavka moeprihvatiti za prostor lijevo od Iapudiai. Tu se razmak izmeu slova poveava idui odlijeve prema kraju desne polovice retka, koji zavrava imenicom Liburn. S malo viepanje i tednje prostora, klesar je mogao napisati dokraja rije od koje je ostalo samoLiburn, tj. s nastavkom -iai kojim zavrava ime Iapudiai ispred liburnskog imena. Todakle sugerira zakljuak kako su uzdune polovice simetrine, da je i na poetku drugogretka, ispred Iapudiai, bilo malo vie prostora, moda barem za jednu abrevijaturu,koju, kako e se vidjeti, traimo upravo na tome mjestu. U treem retku slova su vidnorazmaknuta, i ne ispunjavaju cijeli prostor prije poetka s lijeve i zavretka s desnestrane, uvajui i ovdje spomenutu simetriju. Zakljuna formula t(estamento) f(ieri)i(ussi) takoer potuje navedenu sukladnost lijeve s desnom polovicom, jer, kako jenavedeno, upravo preko srednjeg slova F tee zamiljena razdjelnica. O karakteru slovanije potrebno govoriti. Ona su gotovo klasina, kao paradigma ranocarske latinskeepigrafske paleografije (gdje je npr. slovo O pravilna krunica, gdje se trbuh slova Pna svom kraju ne dotie uspravne haste i si.). Te odlike, meutim, ovdje za datiranjesamog nadgrobnog natpisa nema posebne vrijednosti, jer je podizanje natpisa datiranosamim njegovim sadrajem, a to nas vodi nekako u vrijeme po zavretku ilirikogustanka (9. god. po Kr.). To ue datiranje takoer se lijepo podudara s tenjom zaarhaikom na svim poljima od strane Augusta, pa tako i u grafiji (-ai umjesto -ae:praifui,11 Iapudiai). Na govoru natpisnog teksta s glagolima u prvom licu (praifui umjestopraifuit, u zavrnoj formuli restitucijom iussi umjesto iussit) trebat e kasnije rei jonekoliko rijei, jer je oito da je takav stil podoban, kad se eli istaknuti neija djela,latinske res gestae, to poveava dignitet osobi koja za ivota istie svoje zasluge. Sadaje mogue dati rekonstrukciju djela natpisa prema tekstu iz etiriju posljednjih redakanatpisa, raunajui da su prva dva retka mogla imati do osamnaest slova:

11. U natpisu se jasno vidi da pie praifui (u prvomlicu) a nepraefuit- ima mjesta za -t, ali mu nema traga.

M. SUI: Liburnija i Liburni, VAMZ, 3.S., XXIV-XXV 55-66 (1991-92) 61

, bellloj Batoniano praefui I....] Iapudiai et Liburn (iai) Iibi et libertist(estamento) f(ieri) i(ussi).12

A sada ukratko o samome spomeniku. Sauvani ulomak, ma kako vrijedan, svojimulomkom teksta i svojim ostalim svojstvima, ostavlja vie mogunosti za sagledavanjespomenika u cijelosti. Koliko nam je poznato, to nitko dosad nije uinio, pak neeoekivati ni od mene da pitanje pomaknem malo unaprijed. Na prvi pogled je jasnoda se spomenik ne moe svrstati ni u jedan od standardnih nadgrobnih spomenika: niu skromni titulus, ni u nadgrobne stele, ni u nadgrobne are. Spomenik nije imao, kakose zakljuuje po sauvanom zavretku desnog ruba spomenika, nikakva okvira, nikakveprofilacije ili bilo kakvog elementa koji obrubljuju zavretak natpisnog polja (v. sliku).Naprotiv, brino obraen sauvani desni zavretak upuuje na zakljuak da je taj rubbio sljubljen s nekim drugim kamenom ili zidom. Vrlo je vjerojatno da je rije omonumentalnom nadgrobnom spomeniku, s odgovarajuom arhitekturom i arhitekton-skim dekorom. Da li je taj na titulus bio jedini u toj kompoziciji, nije li postojaojo jedan ili vie njih kojima je takoer takav spomenik pripadao kao arhitektonskacjelina, da li su moda takovi monolitni pilastri imali i kakvu funkciju u toj kompozicijii si. - moemo se domiljati i traiti joj analogije na slinim spomenicima akvilejskogkruga i drugdje. Oito je da taj sauvani ulomak, kome je sauvana debljina i gotovocijela irina (nedostaju prostori za dva do tri slova), samo zavretak spomenika i natpisana njemu, moda ini tek jednu etvrtinu visine, koliko je bilo potrebno da se kae svebitno o pokojniku.13 Taj donji zavrni dio spomenika, iako ulomak veeg (posebnovieg) kamenog pilastra, sadri elemente za pouzdani zakljuak da je ovdje u natpisupokojnikova karijera (cursus honorum) bio cursus directus, idui od najnie do najviefunkcije linosti koja je za vrijeme ustanka bila na elu Japudije i Liburnije. Koje jefunkcije prije toga obavljao, kakva su karaktera bili njegovi honores (vojni, politiki ilijedni i drugi), ne moemo znati. Dosadanji prijedlozi to su ih izrekli nai vrijedniistraivai antikih Ilira i posebno Japuda, nisu uspjeli doi do uvjerljivijeg rjeenja,pogotovo oni koji su funkciju ovog naeg nepoznatog funkcionara smatrali osobom koja

12. Evo to donosi CIL V 3346 na str. 340 o spome-niku:3346 basis magna utrimque inscripta eodem exemplo,alta cent. 66, larga et longa cent. 88, Veronae rep. a.1850 inter rudera moenium Gallienianorum in aedibusFasanotto n. 1462,

bello]BATONIANO PRAEFVITIAPVDIAI ET LIBVRNIBI ET LIBERTIST.F.I.Descripsi. Ediderunt Caesar Cavattoni lettera al ConteFregoso sopra un iscrizione geminata ora discoperta in

Verona 1850. 8 pp 26 (inde Kandler Istria 1851 p. 83)et Orti ann. inst. arch. 23 (1851) 85; ab his Henzen5277 cum add. Bilo bi dobro kad bismo raspolagalislikom suprotne strane koja posjeduje moda neke ele-mente vane za tumaenje funkcije spomenika. Spome-nik nije samo epigrafski ve, isto tako, i dio jednearhitekture, koju ne moemo ni najopenitije predsta-viti. Varijacije itanja natpisa V. E. Paali, sp. dj. str.409.

13. Podrijetlo naega japodsko-liburnskog pogla-vara mogli bismo priblino utvrditi kada bismo imali unatpisu i elemente njegove onomastike formule, pogo-tovo ako ona pripada repertoriju liburnske onomastikekoja je dosta dobro poznata i prouena.

62 M. SUI: Liburnija i Liburni, VAMZ, 3.s., XXIV-XXV 55-66 (1991-92)

bi imala karakter nekakve autohtone vlasti14, npr. kao to su bili principes Iapodum ilisi. Da obuzdamo daljnja nagaanja, koja su u ovakvim situacijama neizbjena, iznijetemo odmah nau tezu. S obzirom na sve to znamo o Liburnima i Japodima s krajaRepublike i poetka Carstva, a s obzirom na injenicu da ne postoji bilo kakvo svjedo-anstvo da su se i Liburni prikljuili ustanku, te s obzirom na njihov politiko-pravniodnos prema Rimu, ve u 3. st. prije Kr. a posebno s obzirom na njihov geografskipoloaj, oni su u dalmacijskom ratu bili organizirani kao jedna zatitna zona, kaosanitarni kordon koji titi metropolu od poara to hara provincijom. Panini Augustovgovor u Senatu izraava bojazan da bi ustanici mogli provaliti u Italiju15 i bez veezapreke (Italija je bila vacua) doi ante portas. Tako promatrajui ulogu Liburnijeocrtava se zadaa i kompetencija naega glavara koji je za ustanka bio na elu Liburnijii Japudiji (dativ), ili, jo bolje, jednoj instanci, nadletvu, organizaciji (dativ) koja jeteritorijalno bila na podruju Japudije i Liburnije s kompetencijama vlasti na tomgraninom prostoru. Tom bi zadatku najbolje odgovarala jedna praetentura,16 slinoonoj pretenturi Italije i Alpa to je spominje Notitia dignitatum.11 Ovdje, meutim, nemoemo nai dovoljno prostora za imenovanje takove institucije koja bi u natpisu trebala

14. Na branitelj japodsko-liburnskog podruja ne-sumnjivo je pripadao vladajuem sloju, onome to gaJ.J. Wilkes naziva ruling classes (sp. dj., str. 288). E.Paali in extenso razmatra prijedloge za parcijalnu re-konstrukciju teksta, a potom trai odgovore na pitanjakakvu je funkciju obnaao dedikand ovoga natpisa (sp.dj. str. 409 d.). K. Patsch nastoji nekako izmiriti, odno-sno izjednaiti, funkciju prepozita domaeg stanovni-tva s funkcijom elnika jedne prefekture (Wissenschaf-tliche Mitteilungen aus Bosnien und der HerzegowinaVI, 168-186; VII 204 s; Paali, sp. dj., str. 409 d).Nastojei pomiriti disparatne pretpostavke, Vuli (poPaaliu, str. 410) onaj koji je (odnosno kome je)podignut ovaj spomenik najprije je bio odlikovan u Ba-tonskom ratu, a tek nakon odlikovanja postao upravnikJapodije i Liburnije. Vulievo itanje u biti ima istismisao koji proistjee iz Patschove lekcije. Razlika jesamo u ovome: Patsch pretpostavlja da je u tijeku rataovaj praefectus obnaao tu funkciju ne samo za jednuve za obje plemenske zajednice (civitas), dok bi prae-positus bio upravnik samo jednog u ovom sluajujapodskog plemena (tadanjim istraivaima sve su et-nike zajednice plemena, a mi smo prvi upozorili da jeu tadanjem Iliriku bilo mnogo naroda u pravom smislurijei). Iz takovih teza slijedio bi zakljuak: natpis izVerone ne moe posluiti kao dokaz da su ova dvaplemena u tijeku dalmatsko-panonskog rata bila podrimskom vlau i da nisu sudjelovala u ratu. Takvogledanje protivi se svim naim znanjima o povijesti tihdvaju naroda. Kad bismo i prihvatili dopunu koju nave-denoj tezi dodaje Rau, tj. das je nepoznati voa uBatonovu ratu upravljao i zemljom Japoda i zemljomLiburna, to ipak ne bi moralo znaiti da su oni u tomoruanom pokretu mnogih naroda i plemena bili pa-sivni i nezainteresirani. E. Paali izmiruje suprotnostii predlae slijedei niz dogaanja: odmah na poetkurata ova su se dva plemena prikljuila ostalim ustani-cima u ratu protiv Rimljana, s kojima su imali davna-

njih sukoba da bi poslije, nakon pacifikacije sjevernihkrajeva, doli pod rimsku vlast prije no to je rat biookonan. Time se mire, zakljuuje Paali, ta dva su-protna gledita. Patsch, dakle, nema pravo kada tvrdida su i Japodi bili sudionici u tom oruanom otporuprotiv Rimljana. Prema podacima iz izvora moemo,naime, zakljuiti da su Mezeji, susjedi Japoda, bili naj-zapadniji narod provincije za kojega se moe tvrditi daje sudjelovao u ustanku. Prema tome etnika granicaizmeu Japoda i Mezeja je u isti mah diskriminantakoja je dijelila ustanike od (nazovimo ih) neutralaca,odnosno suprotno opredijeljenih.

15. Panikom odie Augustovo izvjee Senatu toga donosi Apijan. Uasni dojmovi o ratu dugo su sesauvali: Suetonije (Tib. 16) pie da je to bio najteiod svih ratova poslije Punskih ratova: gravissimum om-nium externorum bellorum post Punica. Od Zipela doWilkesa ustanak je bio neizbjena tema rimske povije-sti. Suvisli i cjelovit pregled zbivanja donosi u novijevrijeme I. Bojanovski, sp. dj., 49. [Batonov ustanak(Bellum Batonianum)] 6-9. g. po Kr.

16. Praetentura je u naelu provizorna, prvenstvenovojna organizacija koja se, u naelu, izbacuje ispredlinije koja se njome eli braniti. Usp. openito u Daren-berg-Saglio, Dictionnaire des antiquites Gracques etRo-maines, IV 1, str. 628. Pretenture u logoru pomonihjedinica usp. J.J. Wilkes, sp. dj., 138.

17. Dosad jo najiscrpnije raspravlja o pretenturiItaliae et Alpium (koja se u jednom natpisu povezuje sprovalom Germana (expeditione Germanica) A. De-grassi, // confine Nord-orientale deU'Italia Romana,Bern, 1954, str. 113 d. Drukije tumaenje postanka iprostiranja te obrambene organizacije, namijenjene za-titi istonih granica Italije, donosi J. ael, Emona, uPauly-Wissowa-Krol, Realencyklopddie der klassischenAltertumswissenschaft, Stuttgart, Suppl. XI, 1968, col.545 d., s.v.


stajati ispred Iapudiai u drugom retku. Mogla bi se tu smjestiti skraenica za imenicuprovincia (prov. pa bismo time dobili vrlo suvisli smisao: na je dunosnik za Batonijan-skog rata bio na elu provincije, koja se teritorijalno protezala na Japudiju i Liburnijupa je tako bila i nazvana: ... bello I Batoniano praifui I prov ] (vinciai) Iapudiai etLibum(iai) I ibi et libertis t(estamento f(ieri) i(ussi).

Kako se vidi, ovdje Liburnija i Japudija dijele zajedniku sudbinu, kao jednazasebna cjelina, odvojena od provincijalne administracije kojoj je sjedite bilo u Saloni.To ne bi bio prvi put, a ni posljednji, da dolazi do podjele administracije i kompetencija,civilnih i vojnih, na tlu provincije. Da ne idemo dalje, za vrijeme graanskog rataVatinije iz Narone posebno spominje Dalmaciju a posebno Ilirik;18 iz njegove korespon-dencije s Ciceronom vidljivo je da on, Cezarov legat nema stvarne vlasti nad cijelomprovincijom.19 U naem natpisu Iapudia et Liburnia ine sintagmu koja e ubrzo steiposebno znaenje, kao jedna posebna dvoimena oblast u sklopu Ilirika odnosno Dalma-cije, koja je imala, izmeu ostaloga, i poseban fiskalni tretman, ali i neke druge pokojima se potpuno izjednaila s Liburnijom, tj. stekla sve one privilegije koje su Liburnistjecali poevi od vremena dolaska pod rimsku vlast, vjerojatno dedititii od vremenaekspedicije konzula C. Sempronija Tuditana 127. god20., nakon ega su stekli imunitet,te preko njega i italski privilegij poradi ega su se vodili u cenzorskim listama Italije,pa privilegij alimenata, zajedno s Cispadanom i Venetijom. Za krae vrijeme sve su tepovlastice bile protegnute na sve liburnske zajednice (civitates Liburniae), a potom ina Japode, koji su zajedno s Liburnima potpadali pod skardonitanski juridiki konvent.U Dollabellinoj formuli Japodi nisu popisani po dekurijama kao iste ilirike zajednice,ve svi zajedno u jednu civitas.21 Na osnovi toga moe se zakljuiti da su u fiskalnompogledu bili izjednaeni s Liburnima. Za geografa Ptolemeja Japudija je de facto kon-tinentalna oblast Liburnije (mesogeia) a japodski su gradovi naselja te kopnene Libur-nije. Tako su tu japodsko-liburnsku oblast tumaili i strunjaci historijske geografije paje npr. i Kiepert naziv Liburnije protegnuo preko cijele Like. Da ne idemo dalje, trebase prisjetiti situacije za vrijeme provale Markomana, kad je bila uspostavljena na tluprovincije, ali odvojena od kompetencija namjesnika iz Salone, posebna provincija,moda samo kao kompetencija (provincia classis, tj. flote) po J. Mediniju jedna provin-cija odvojena od Dalmacije na elu s prokuratorom.22 Ta sprega liburnsko-japodskadugo je ivjela, a u tradiciji uenih ljudi dugo se i u srednjem vijeku Liburnijom nazivaogotovo cijeli teritorij s ovu stranu planinskog sklopa Kapele i Pljeivice, postojbinacisalpinskih Japoda. Izgradnjom cestovnih proboja preko masiva Velebita i povezivanjes dubokim zaleem preko stare Japudije odigralo je znatnu ulogu u kasnijim vremenima.

18. To je u odgovoru Ciceronu, koji moli Vatinijada mu pronae roba koji je pobjegao s rukopisimanegdje u Ilirik. Vatinije odgovara da e roba teko naiako je pobjegao u Dalmaciju a ne u Ilirik. Cic. ad fam.V 9. To pokazuje da je provincija de facto bila podije-ljena na dva dijela, od kojih je onaj istoni sauvaostaro ime.

19. U svom katalogu naroda koji nastavaju ItalijuPlinije (III 38, 39) spominje Japode i Liburne:... Veneti,Carni, Iapudes, Histri, Liburni...

20. Pitanje integracije Japudije s Liburnijom na-eo sam u radu Nekoliko pitanja u vezi s antikim Japo-

dima, Lika - Znanstveni skup Otoac, 21-23. IX. 1974,Split, 1975, str. 109 d.

21. Liburnija kao geografski pojam sauvala se uuenim krugovima bilo ona Tarsatika iz franakih iz-vora, bilo ova liko-japodska do poznoga srednjegavijeka. Usp. npr. spomen grada Modrua (Modrussii,quae est urbs Liburniae, uz put kojim je Sv. Adalbertputovao iz Rima u Prag); Usp. M. Kruhek, CastrumThersan et civitas Modrussa - povijest i topografski pre-gled, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 16,1990, str. 95 d.

22. Usp. J. Medini, Provincia Liburnia, Diadora9, 1980, str. 363 d.


I na kraju jo jedno, dosta vrijedno pitanje: to se dogodilo s tom, za rata osnovanomliburnsko-japodskom obrambenom zajednicom? Ona je, bez sumnje, kao posebna vojnai administrativna organizacija ukinuta. Ali, zacijelo ne bez posljedica za cijelu provinciju.

Na neznanac dobio je jurisdikciju, jamano s vojnom i civilnom vlau. Nesum-njivo od tog momenta podruje to ga je on dobio nije bilo pod kompetencijom namje-snika iz Salone. S obzirom na karakter poslova to ih je morao obavljati, na pokojnikiz Verone vjerojatno je stekao naslove legatus pro praetore (skraeno leg. pro pr.). Zanae pitanje nije vano dali je napredovao po liniji kurulskih magistratura ili vitekih,pogotovo kad su bile na snazi reforme to ih je proveo J. Cezar, prijatelj i zagovornikvitekog stalea, svog politikog saveznika. Na je poglavar spomenute provincije zaci-jelo potjecao od imunije familije. Raspolagao je znatnim brojem osloboenika, nesum-njivo okupljenih u njegovoj urbanoj familiji (familia urbana), kojima je za ivota daoslobodu manumisijom ex testamento, koji su, kako na natpis pokazuje, bili i njegovijedini nasljednici. To je sve to moemo o njemu znati. Po zavretku ustanka i potpunogsmirivanja tla August je Dalmaciju oduzeo Senatu i svrstao je meu carske pokrajine,kojoj je na elu bio postavljen prvi namjesnik Augustov legat propretor (legatus Augustipropraetore, u osobi P. Kornelija Dolabelle. Na taj nain se sustav upravljanja, uvedenza ustanka u pograninom podruju Japudije i Liburnije, protegao na cijelu provinciju,ime je opet uspostavljen njezin teritorijalni integritet. Nije li taj in bio povodom tosu civitates Gornjeg Ilirika, okupljene u koloniji Epidauru, sveano doekale i aklamiralesvog novopostavljenog namjesnika, koji ih je opet vratio u krilo provincije Dalmacijekojoj su i ranije pripadali. Od svih interpretacija koje pokuavaju protumaiti poznatiepidaurski natpis to ga je zabiljeio A. Evans,23 poevi od onih koji ga smatrajukrivotvorinom pa do onih koji geografsku podjelu i naziv gornji i donji promatrajukao sjeverni i juni dio Ilirika, dok je oito i jedino mogue da ovdje Gornji Ilirik(lat. genitiv Illyrici Superioris) valja tumaiti kao stranu svijeta, konkretno sve to jena Jadranu gornje, od grkih logografa i geografa, latinskih pisaca i kasnijih do naegavremena

24, u shvaanju naih primoraca znai istono, a donje zapadno.

23. Ponovio bih ovdje ono to sam napisao o tomnepoznatom funkcionaru koji je bio na elu Japudije iLiburnije za velikog ilirskog ustanka, u svojoj studiji oSv. Jeronimu (Jeronim Stridonjanin graanin Tarsati-ke, Rad drutvenih znanosti JAZU, Zagreb, 19, 1980,str. 246, bilj. 108): Po svemu sudei nepoznati funkcio-nar koji je bio na elu Japudije i Liburnije, bio je takoerlegatus Augusti, na elu jedne privremene pretenturekoja je imala tititi ovu graninu zonu, a s njome ujednoi sprijeavala eventualni upad ustanika u Italiju. Mogueje da je institucija carskog legata potrajala i po zavretkurata, i nastavila se kao oblik uprave nakon to je Augustpreuzeo provinciju kao carsku. Tome bih dodao jednudaljnju misao: moda je na neznanac iz natpisa to seuva u Veroni bio za vrijeme ustanka quaestor propraetore, kao npr. Kornificije u Iliriku poslije bitke kodFarsala.

24. O tom natpisu postoji itava mala biblioteka, udjelima koja obrauju stariju prolost Dubrovnika. Neulazei ovdje u kritike i dokazivanja autentinosti nat-pisa, slobodni smo ohrabriti zastupnike teze da su uEpidauru, po zavretku rata i ujedinjenja dvaju dijelovaprovincije, kojoj je sada carski namjesnik na itavuprostoru legat pro praetore, u osobi P. Kornelija Dola-bele, kojega su u tom gradu pozdravile sve zajednice,plemena i narodi, od kojih ovdje svaka ima naziv civitas(npr. Daorsi, Labeati i svi drugi iz istonog {Illyricumsuperius), koji je u ovom kratkom periodu dvovlaa,kad su Japudija i Liburnija, praktiki, itav sjeverni(Skardonitamski juridiki konvent) bili u secesiji, kadataj dio provincije nije bio u kompetenciji prokonzulaiz Salone. Teritorija Gornjeg Ilirika (Illyricum Supe-rius) poklapa se s teritorijom Gornje Dalmacije, kakose slubeno zvala Prevalitana, nakon Dioklecijanovepodjele Dalmacije.


RIASSUNTOLIBURNIA E LIBURNI DURANTE LA GRANDE INSURREZIONE NELL'

ILIRICO A. 6. - 9. DOPO CR. (AD CIL V 3346)Le fonti principali che si riferiscono alla grande rivolta dei popoli delP IUirico

negli anni 6.-9. dopo Cr., in primo luogo C. Velleio Patercolo e Dione Cassio, menzio-nano solamente alcuni popoli e tribu insorti, mentre generalmente parlando le fontiistoriche parlano degli Illiri dall'Illirico fra i confini dell'inizio del 1. secolo, dunque diquelli che Plinio definisce Illyricum generatim, dal fiume Arsia, - confine nord-occiden-tale della provincia, ino al fiume Drim (Matti) nell'Albania settentrionale, che divideva1'Illirico dalla provincia di Macedonia. In questi casi i Liburni, naturalmente, figuravanocome partecipi alla sollevazione. Non solo il silenzio delle fonti scritte, ma ancor piuil testo di una iscrizione suggerisce chiaramente che questa parte marginale della provin-cia ha avuto una sorte diversa, nella importante diffesa della metropoli. L' interpreta-zione dell' iscrizione non e senza ostacoli, come pure la questione della funzione dellalapide. Non possiamo senza riserve accettare che il monumento proviene da Verona,quando sapiamo che molte lapidi durante il domino veneto sono stati trasferille allecollezioni private di Padova, Verona, Venezia ecc. Siamo d'accordo coll'editore (CILV pag. 340) che si tratti di una basis magna utrimque inscripta, come pure con l'osser-vazione del Henzen che si deve desiderari tituli principium. E molto probabile, chequesta lapide col titolo faceva parte di un monumento architettonico. Qui si devecorreggere la lettura nel CIL, Come si vede dalla fotografia, scrive praefui e non praefuit,il verbo e in prima persona del sing. Per questa ragione abbiamo sciolto iussi V abbre-vazione nella formula T.F.I. Non e senza motivo che il dedicante parla im primapersona, quasi come in un trattato sulle sue res gestae. Malgrado il testo frammentario,e possibile osservare due fatti, molto importanti: la carriera del defunto segue un cursusdirectus, percio la sua ultima funzione era conessa con un grao molto ellevato. Pur-tropo, non possiamo sapere di che funzione si tratti Sapiamo solo, che le sue competenzesi estendevan sopragli Iapodi ed Liburni. Con quale titolo? Si pensava che fosse unodi quelli prepositi di Iapodi. Pero, se tale funzione epicorica poteva valere per questopopolo, non lo poteva per i Liburni, i quali erano organizzati in una confederazionedelle XIV civitates. Potrebbe essere stato un prefetto, a capo di una prefettura compostada Iapodi e Liburni. Pero, se prendiamo in considerazione molti altri fattori vedremo,che qui si tratta di una competenza instaurata proprio a i fini di ostacolare gli insortidi minacciare i confini nord-orientali ed impedire la loro irruzione in Italia, quando lostesso Augusto in una orazione in Senato, piena di panico, ammoniva i senatori chegli insorti presto arriverebbero ante portas. In nostra opinione, si tratta di una praet-entura, simile a quela Italiae etAlpium, menzionata nelle Notitiae dignitatum organizzataper proteggere 1' Italia dali' invasione germanica. Mentre quella doveva formare unforte impedimento ali' invasione dalla Pannonia, questa aveva il compito di fermare 1'incursione proveniente dalle regioni di Dalmazia. Percio, la guerra diffatti era bellumDalmaticum (i Pannoni si sono rittirati) come scrive suh" epigrafe di un Liburno com-battente contro i Dalmati), decorato da Tiberio. Questa regione poteva pure essereuna provincia provisoria. In tal caso questa parte della provincia Dalmazia era emanci-pata come una entita autonoma, esente dalle competizioni del governatore residente aSalona, probabilmente con a capo un legatus pro praetore (indifferente se un funzionariocurule o equestre) che aveva tuti i poteri (civili, amministrativi, militari). Finita la


guerra, Dalmatia fu, reintegrata come provincia dell'imperatore, con a capo un legatusAugusti pro praetore. In fine, una domanda, perche in questa organizzazione diffensivaera compresa la Iapudia? Inclusa nella stesa regione politico-territoriale con la Liburnia,pian piano aquist6 tutti i privilegi ottenuti dai Liburni nel 1. sec. a. Cr. e nel 1. sec.d. Cr. (dediticii - sodi, immunitas, ius Italicum, alimenta). Secondo Plinio, Liburniafinisce col fiume Titus (Krka), dove comincia la Dalmatia, e nella Geografia del Tolemeola Iapudia difatti una regione della Liburnia continentale. Nella statistica di Plinio laIapudia non e organizzata in decurie il che e un argomento di piu, che avera untrattamento diverso, probabilmente identico a quello della Liburnia. Percio nel catalogodei popoli delP Italia di Plinio i Iapodes figurano insieme con i Liburni come popoliItalici.

Rukopis primljen 12.VI.1992.Rukopis prihvaen 18.VIII.1991.

4b.pdf4a4b

suic

Documents