Suprotnosti - Put ka Samom Sebi

Svijet oko nas sastoji se od suprotnosti. Mi sami sastojimo se od suprotnosti. Svaki momentat, svaki utisak koji primimo jeste suprotnost. Ona je u svakom činu, svakom utisku, osjedanju, misli, fizičkoj stvarnosti. Onda kada je nekim slučajem, ili čudom, nema, tražimo je. Pokušavamo odrediti gdje ona počinje, gdje se završava i što je u sredini. Svijesno i Nesvijesno sudjelujemo u podjeli svijeta, u podjeli nas samih svakim dahom, koji je uzgred rečeno, OPET suprotnost. Namede nam se zaključak da je suprotnost sasvim "normalna" stvar, kao da je i sasvim "normalna" stvar sagledavati svijet u skladu sa našim vibracijama, tj. našim filterima Uma. Sve ostalo spremno odbacujemo žigošudi "to" kao nešto suprotno nama, suprotno istini (a znamo istinu, barem smo ubjeđeni u to). I samim tim opet nailazimo na suprotnost.

Znači, život je sačinjen od suprotnosti i da nema te suprotnosti trebalo bi ju izmisliti.

Barem nam se tako namede zaključak kada sagledamo sve ovo, i još mnogo dublje. Kada primjetimo da je u svakom momentu suprotnost ono što se nalazi oko nas i u nama, bilo u plidim nivoima svijesti ili nekim dubljim. Prosto, mi ne možemo da funkcionišemo bez suprotnosti. Kada pogledamo "pojaseve svijesti" unutar nas, opet nailazimo na suprotnost. Imamo misli koje su suprotne jedna drugoj. Imamo emocije koje svaki čas jedna drugoj se suprostavlja. Pogledamo li tijelo, sagledademo mnoštvo suprotnosti.

Ako pogledamo malo dublje suočit čemo se sa još nivoa suprotnosti.

Imamo ono što volimo kod sebe, imamo ono što ne volimo. Ono što volimo utrpavamo u Sliku o sebi, ono što ne volimo utrpavamo u sliku o drugim, projektujemo, prebacujemo na svijet i druge ljude. Kada to dvoje sastavimo u jedno dobijemo Spiritualnog Đavola kojeg nazivamo Ego, a s druge strane spremno postavljamo idealizovanu sliku Boga ili Božanstva koji nam je idol i koji je, opet nekim čudom ali samo u našoj glavi,

oslobođen svega onog što smo proglasili za loše i zlo. I opet imamo suprotnost.

Naš Ego sastoji se od Emocija, Misli, Osjedaja. Koji je OPET u soprotnosti sa našim tijelom, koje smo proglasili svojim, naravno, iako nam ništa, ali ama ništa, ne pokazuje da mi imamo kontrolu nad njim. Onda smo smislili tehnike, načine, ideologije koje trebaju da to tijelo, tog "đavola" pripitomi našem Egu i stavi mu ga pod kontrolu. Znači, opet smo u suprotnosti. Ako nekim čudom i prihvatimo saradnju Ega i Tijela spojidemo to dvoje u jednu cijelinu koja de naizgled savršeno da funkcioniše, ali samo naizgled. Onda nam se negdje pojavi ideja, jer nam se negdje iznebuha pojavi ideja o nekom Sopstvu. I eto nas ponovo u soprotnosti. Sada smo negdje svjesni da mi nismo ni Ego, ni Tijelo, ni cjelokuponost Emocija, Misli i Ojedaja koje nazivamo Um ved smo nešto mnogo više, naravno i bolje i poželjnije od ovog "nižeg" i eto nas u novim sukobima, suočavanjima. Ovo "niže" traži svoje, ovo "više" traži nešto svoje. Onda nam se pojavi neka čudna Spiritualna ideja da smo mi "Spiritualno Bide sa iskustvom Čovjeka".

I taman kada mislimo da smo sve shvatili, da smo se riješili "problema" naljedemo na zid. Gravitacija nas povlači dole u vidu "nižih" dijelova, a Levitacija nas povlači gore u vidu "viših" dijelova. Što se više ubjeđujemo kako smo neko Spiritualno Bide to smo više u sukobi sa čovječijim bidem, a ono opet u sukobu sa živitonjskom prirodom ili bidem. I nigdje kraja. No, nekim slučajem, neko ili nešto nam šapne i kaže nešto u stilu da mi nismo samo Spiritualno ili samo Čovječije ili samo Životinjsko Bide, ved smo Cjelina i da te, naizgled, suprotnosti nisu suprotnosti ved su dio Cjeline Bida. I lice nam se ozari u novoj nadi da smo nešto više od onog što smo. Naravno, sve te ideje koje nam dolaze i kojima se toliko radujemo kao novoj igrački, nekako nam u početku izmiču Uvidu da one nastaju upravo iz suprotnosti. Jer u nama postoji ideje koje su suprotne jedna drugoj, postoji nastojanje da budemo nešto a što je suprotno onom što jesmo, itd.. itd..

Al, zanemarimo to na trenutak.

I nekim čudom, uvijek nekim čudom, mi se spojimo sa svim našim "nižim" dijelovima i počnemo da funkcionišemo u velikoj mjeri savršeno, tačno

onako kako naša slika želi da funkcioniše (zanemarimo da je i ovo jedna suprotnost i još jedna bolest, koju ne primjedujemo i zato je najopasnija od svih). Tada, opet neki đavolčid, dođe i kaže nam da postoji Jedinstvena Svijest i da težnja svakog Bida u Univerzumu jeste da se spoji sa tom Sviješdu. I mi radosni, puni entuzijazma, kredemo u osvajanje te "više" Svijesti u potrazi za dubljim izražajem nas samih. Al nigdje ne primjedujemo da je i to suprotnost. I što se više upinjemo da savladamo i ovladamo i tim Stanjem, sve smo dalje od njega. Prosto zato što Ideja Jedinstvene Svijesti je nešto što nikako ne odgovara našim slikama o njoj. I upravo na toj Ideji i našim pokušajima da osvojimo Jedinstvenu Svijest mi se vadamo ponovo na početak, na najnižu granicu, jer ništa nismo shvatili i Razumjeli ved smo pokušavali da s nečim ovladamo jer to nam nudi prividni izlaz iz vječnosti suprotnosti, a samim tim suočavanja, bola, patnje, straha i slično.

Kada nam se desi takvo što, mi kažemo da smo doživjeli Spiritualni pad, naravno ako imamo imalo tzv. iskrenosti, koja na iskrenost liči samo po imenu i po ničem više.

Jer da smo je imali, ne bi nam se ni desio "spiritualni pad".

Sve ovo je dobro podmazani tok kojim su svi oko nas išli i kojimi mnoštvo i dalje ide. Sasvim je normalno da svaka normalna Spiritualna Osoba (naglasak na Osoba), padne. Zar ne?

I ona pada baš zato što je osoba, ličnost. Što nije shvatila ništa od onoga što je radila, ka čemu je težila. Da je shvatila išta od toga što je radila ne bi mogla ostati više osoba, ličnost ved bi kroz "pukotine" u strukturi osobe Uvidjela Stvarnost koja je Sveobuhvata i u svakom momentu oko nje i unutar nje, koja ispunjava svaki mikrometar u njoj, kako je svaki atom ta Stvarnost. Samim tim suprotnost ne bi bila suprotnost ved bi bila jednost, čelija od koje se sastoji svaki djelid Bida i pomodu tog Uvida bila bi, bukvalno, gurnuta u Stvarnost oko sebe i nju bi sagledala kao čeliju sebe Samog i upravo u tom trenutku sagledavanja, uočavanja, Uvida shvatila bi da je oko nje na djelu u svakom momentu, činu, misli, emociji, osjedaju Jedinstvena Svijest kao izraz Svekolike Stvarnsoti. Samim tim Uvidom osoba bi se raspršila, kao prividna Identifikacija te Stvarnosti sa procesima koje smo nazivali "sobom".

No, vratimo se na početak.

Prva stvar s kojom se morao suočiti na svom Putu ka Samom Sebi jeste da sve ono što smo proglasili "ne-sobom" mora da se sagleda bez prosuđivanja, osude, bespotrebne analize ili pokušaja da se oslobodimo toga. Sve to je samo refleksija ideja i onog što smo u sebi proglasili poželjnim nasuprot onoga što smo proglasili nepoželjnim. To znači da moramo prestati bježati od suprotnosti koju u sebi osjedamo ili vidimo. I sagledati njenu prirodu. Niti jedan Majstor nije rekao da se mora pobjedi od bilo čega u nama, a Vrhunski Majstori su prenijeli da čovjek nikada nije bio izvan Jedinstvene Svijesti, ali njegove Identifikacije mu ne dopuštaju da sagleda tu prostu i jednostavnu Istinu o sebi i svijetu. Pored Identifikacije, tu je mnoštvo unutašnjih suprotnosti od kojih neke smatramo "sobom" a druge "ne-sobom" koje nas sprečavaju da sagledamo tu činjenicu. Naravno, i to je Identifikacija sa jednom sličicom a i Identifikacija sa drugom koju odbacujemo. Sve što odbacujemo od sebe jeste uzmicanje pred činjenicom da smo Identifikovani sa tim ili da je Identifikacija sa suprotnim došla do izražaja na drugim dijelom.

Probajte za promjenu napraviti eksperiment sa sobom. Dajte sebi, recimo, mjesec dana i prestanite da se sukobljavate sa drugim dijelovima sebe koje ste do sada odbacivali, koje ste osuđivali. Prestani se sukobljavati sa suprotnostima koje imate. Nemojte za sada idu u dubinu procesa, jer taj Proces ima niz slojeva. Prosto uzmite neke vidljive i svakodnevne sukobe koje imate. Osvjestite Proces koji se zbiva i koji traje neko dogledno vrijeme. U početku de biti teškoda jer niste navikli na taj način da sebi prilazite. Izaberite nakoliko situacija u kojima dolazi do izražaja sukob sa suprotnostima. I znajte da je to samo eksperiment i ništa više. Jedna lagana i ugodna igra sa samim sobom. Kada se desi suprotnost koju ste primjetili, nemojte odmah uključiti slike o tome kako bi to trebalo biti ili zašto to nije tako kako bi vi htjeli. Nemojte ni u jednom trenutku da analizirate to što vidite, da prosuđujete o tome. Što god se pojavi prosto Osvjestite Sobom, tj. svojim Prisustvom. To što posmatranje i vi koji posmatrate. Ništa više. Dopustite tome da postoji, dajte mu prostor, ne douzimajte mu kao što ste to radili do tada. Jer očigledno nije uspjelo.

Vrhovna Transformacija dešava se sa Prihvatanjem čiji je temelj Svijesnost koja proističe iz Svjedoka.

Možete izabrati neki Mehanizam, Osobinu, Naviku.. i nemojte joj se suprostavljati. Probajte da sa njom sarađujete ne gubedi Svijesnost, ili Sebe i onog što posmatrate. Samim tim u jednom momentu dete postati svijesti samog Procesa koji se dešava dok posmatrate.

Sada, kakve to ima veze sa Jedinstvenom Sviješdu?

Prosto je. Pogrešno je mišljenje da je Jedinstvena Svijest nešto što se mora osvojiti, zadobiti, ili šta ved. No, također je pogrešno mišljenje, kakvo imaju mnogi spiritualci naročito oni pod uticajem New Age ideologije, da ste sada ved u tome.

Iako nikada niste ni bili izvan toga, niste ni sada u tome.

Ovo je jedn kontradikcija koja se može shvatiti samo sa Razumijevanjem i Transformacijom. Alhemijskim procesom koji se odvija kada se Transcedentira svaka Identifikacija, kada se Osvjesti postojanje Svijesti u svakom Procesu, Mehanizmu, Osobini.. kada se dostigne naudaljeniji donji i gornji Prag i kada se u tom Procesu Transformacije shvati da ste VI to što objedinjuje, vezivno tkivo same Stvarnosti. O tome možemo pjevati pjesme ali ništa nedemo dobiti. Ali možemo za promjenu da sagledamo sve ono što nas sprečava da Budemo To.

Biti To iskustvo Jedinstvene Svijesti nije nikakvo Iskustvo, ved prosto Saznanje, Uviđanje, Intuituvna Spoznaja da ono što Vi Jeste jeste upravo Stvarnost kao temelj koji je Sveprisutan i bez kojeg ne može postojati ništa, apsolutno ništa. S tim Uvidom shvatate da je ideja Sadašnjeg Trenutka također samo Ideja i ništa više, jer naša Sadašnjost nije ništa dugo do trenutak omeđen prošlošdu i bududnošdu, ili preciznije rečeno, trenutak koji počinje i završava i ponovo počinje i završava i tako unedogled. Da je takvo shvatanje Sadašnjeg Trenutku samo pokušaj da sebe ograničimo koji se temelji opet na sukobu i suprotnosti. Vječnost nema nikakve veze sa vremenom, a samim tim ni sa prostorom. Ono nije Prostor-Vrijeme, Ono je ono što objedinjuje Prostor-Vrijeme u jednu Cjelinu.

No, ovo nije tema o Sadašnjem Trenutku, zar ne?

Ili možda i jeste.

Možda jeste zato što je trenutak Sadašnjosti koji se "doživi" kada više nema sukoba i suoprotnosti u nama trenutak kada se kucnemo sa Vječnošdu u kojoj sagledamo da je Sadašnjost Vječnost i da bilo koja odrednica Vremena i Prostora sa njom nema nikakve veze.

Naša potraga, da je tako nazovem, odvija se u Vremenu i Prostoru, kada se shvati da Vrijeme i Prostor nisu ono s čim možemo Spoznati Sebe, a ponajprije kada shvatimo da ne postoji nikakvo Sebe koje bi odgovaralo ideji, ili slici koju imamo o sebi, tada se dešava trenutak u kojem se pojavljuje Intuitivni Uvid koji nam govori da smo mi ta Vječnost, da smo mi ta Sadašnjost.. naravno koja nema nikakve veze sa filterima ili načinima na koji ovo sada shvatamo. To je kao kada bih pokušao da vam kažem neku riječ ne proizvodedi nikakvu riječ ili gest koji bi iskazao tu riječ.

U tom trenutku kap shvata da je ona, ne Okean, ved ono na čemu ili bolje rečeno u čemu, Okean postoji.

Znači, prva i osnovna stvar.

Moramo se spremno suočiti sa suprotnostima koje imamo, jer to nisu nikakve suprotnosti. Moramo da ih osvestimo i sagledamo kao nešto što nije suprotno nama, jer ono što jesmo nema veze ni sa jednom slikom koju imamo.

Evo jedan primjer.

Ovaj tekst koji čitate sastoji se od bijele pozadine (ili prosto pozadine) i crnog teksta koji je na njoj. To dvoje su suprotnost. I mi možemo da sagledamo jedno ili drugo zahvaljujudi suprotnostima koje su ispoljenje. No, ako za trenutak promjenimo Percepciju posmatranja i probamo da shvatimo da su upravo te dvije suprotnosti ono što nazivamo tekstom i što nam pomaže da čitamo, tada demo vidjeti kompatibilnost i pozadine i teksta. I sagledati ih kao dijelove Stvarnosti. Sljededa promjena Percepcije

dovešde nas do sagledavanja da i prostor na kojem stoji tekst i sam tekst upravo postoje u nečem što je Stvarnost, tj. sada kompjuteru koji objedinjuje i jedno i drugo.

Na isti način, Razumijevanjem shvatamo da i ono što imamo a ne volimo ili ne želimo nije u suprotnosti sa onim što volimo i želio, ved da to ispunjava jedno drugo. A trenutak Transcedencije ili Transformacije ili Vrhovne Alhemije jeste trenutak kada Uvidimo da to dvoje, i slika koju volimo i ona koju ne volimo, postoje zahbaljujudi Svijesti. I da je Svijest vezivno tkivo obiju osobina, suprotnosti. I da smi mi upravo Ta Svijest.

To je početak sagledavanja i rada sa Stvarnošdu, sa suprotnošdu, sa Transcedencijom, sa Transformacijom ili Unutrašnjom Alhemijom. Kada se u nama sjedine suprosnoti, kada se u nama desi Unutrašnja Alhemija, dešava se još jedno čudo.

A to je da spoljašnja Stvarnost krede da se Sjedinjuje sa nama samima i počinjemo prepoznavanje da je ili da smo upravo mi ta Stvarnost, kako unutar nas, tako i oko nas.

S tim započinje Mistika, započinje strahovit rad na Transformaciji i Samo - Realizaciji.

Spoznali smo Sebe, sada moramo da se Realizujemo u Stvarnosti oko nas i u nama u svakom momentu, svakom trenutku. To je Put ka Oslobođenju. Koje je sljededa destinacija, ali koja ni najmanje ne liči na ono što mislimo da liči.