sura 12 jusuf - ahmadija muslimanski džemat u bih366 jusuf (objavljena prije hid`re) poruka sure u...

366

JusufJusufJusufJusufJusuf(Objavljena prije Hid`re)

Poruka sure

U poèetku ove sure Bog je rekao da je ovo najbolja prièa od prièa oposlanicima, kako bi donijela radost u srce Èasnog Poslanika s.a.v.s.. Ovo je bilopotrebno zato što je on poslije sure Hud bio jako tuàn zbog kazne koja je unjoj spomenuta. Ova prièa nije kao bajka, nego je istinit dogaðaj i ako bi nekonapravio istraìvanje, uvjerio bi se da je ovo potpuno istinito. Na poèetku surenavedena je jedna vizija hazreti Jusufa a.s., u kojoj mu je Bog pokazao šta æe ses njim dogoditi u njegovom ìvotu. Njegov otac hazreti Jakub a.s. objasnio je tuviziju i rekao mu da o tome ne govori svojoj braæi; on se bojao da oni mogudonijeti neku štetu ili zlo protiv njega. Ova sura govori o znanju objašnjenjasnova, koje je bilo dato hazreti Jusufu. Na primjer, kad je bio u zatvoru, sa njimsu bila još dva zatvorenika. Hazreti Jusuf a.s. objasnio je njihove snove i dogodilose upravo tako kako je on objasnio. Zatvorenik koji je dobio slobodu kasnije jepostao povod za oslobaðanje hazreti Jusufa iz zatvora. On je otišao Jusufu itraìo od njega da za kralja objasni njegov san. Ovo je bio jedan veliki dogaðajkoji se desio u Misiru - Egiptu i vezan je za objašnjenje kraljevog sna koje jeJusuf dao. Zahvaljujuæi tome, svi ovi ljudi su bili spašeni od bijede od koje bistradali da unaprijed nisu bili pripremljeni. Svima njima je bila data hrana punihsedam godina koliko je trajala glad zbog suše. Hazreti Jusuf je bio glavni nosilacovog projekta za raspodjelu hrane. I zbog toga su njegovi roditelji i braæa dobiliutoèište kod njega. I zbog njega su svi oni pali na sed`du pred Allahom. Ovo suhistorijski dogaðaji o kojima Muhammed s.a.v.s. sam od sebe nije mogao znatii zato je Bog rekao: ’Ti nisi bio meðu ovim ljudima kad se ovo dogaðalo,’ štoznaèi da je sve ovo bilo od Jednog, potpuno Obaviještenog i Sveznajuæeg, kojije pokazao stvarnost ovog dogaðaja.

Na kraju ove sure je ajet koji govori da ovaj dogaðaj nije samo prièa. Naprotiv,za mudre ljude ima mnogo upozorenja na ove dogaðaje. Bez sumnje, sura Jusufnas vodi prema mnogim upozorenjima.

Datum objave, sadràj i tema

Prema veæini drugova Èasnog Poslanika s.a.v.s., cijela ova sura bila jeobjavljena u Meki; no, prema Ibn-Abbasu i Qatadi ajeti 2-4 bili su objavljeniposlije Hid`re. Kao što je veæ istaknuto, sura 10 (Junus) bavi se obama aspektimaBoìjeg postupanja sa èovjekom – Njegovom kaznom i milošæu. Ali dok se sura11 (Hud) bavi predmetom Boìje kazne, ova sura (sura 12) bavi se Boìjommilošæu. Sura koja se bavi Boìjom kaznom (Hud) stavljena je prije ove surekoja se bavi Njegovom milošæu, zato što je neprijateljima Èasnog Poslanikas.a.v.s. bila pokazana milost nakon što su bili ka`njeni za svoja nedjela. Ova

Sura 12

367

sura, meðutim, posjeduje jednu osobenost. Ona se u cijelosti bavi ìvotnomprièom samo jednog poslanika – Jusufa. Po ovome se ona razlikuje od svihdrugih sura. Razlog za ovu posebnost je što ìvot poslanika Jusufa nosi vrloblisku sliènost sa ̀ ivotom Èasnog Poslanika s.a.v.s., èak u manje va`nim detaljima.Cijela sura je posveæena prilièno detaljnom prikazu ìvota poslanika Jusufa sciljem da sluì kao unaprijed dato upozorenje na sluèajeve koji æe se dogoditi uìvotu Èasnog Poslanika s.a.v.s. U suri 10 prièa o poslaniku Junusu bila je izabranakao primjer Boìje milosti, dok je u detaljnom prikazu datom u ovoj suri navedenprimjer Jusufa kao objašnjenje u tu svrhu. Dva razloga mogu biti data za ovo:(1) ìvot Junusa i ìvot Èasnog Poslanika s.a.v.s. lièe jedan drugom samo unjihovim završnim fazama, a Jusufov ìvot lièi na ìvot Èasnog Poslanika s.a.v.s.èak u malim detaljima; (2) iako sluèaj Junusa nalikuje sluèaju Èasnog Poslanikas.a.v.s. po tome da je i narodu Junusa i narodu Èasnog Poslanika s.a.v.s. bilo nakraju oprošteno kroz Boìju milost, sliènost izmeðu njih dvojice je samodjelimièna, ali sliènost izmeðu Jusufa i Èasnog Poslanika s.a.v.s., posebno unaèinu na koji je Bog tetirao Jusufovu braæu i narod Èasnog Poslanika s.a.v.s.,vrlo je bliska i skoro potpuna. Milost pokazana Junusovom narodu bila jedirektni rezultat Boìje milosti; Junus nije imao svoje prste u tome, dok jeproglas o oprostu za Jusufovu braæu bio napravljen od samog Jusufa, i tako je iu sluèaju Kurejšija Meke najava o njihovom punom i bezuvjetnom oprostu došladirektno od Èasnog Poslanika s.a.v.s.

368

SURA 12 JUSUF D@UZ 12

(Objavljena prije Hid`re, sadr`i 112 ajeta sa Bismillah)

1. U ime Allaha, Milostivog, Daro-vaoca bez tra‘enja, Samilosnog.

2. Elif Lam Ra. Anallahu ara – Jasam Allah, Ja vidim. Ovo su ajetiKnjige jasne.

3. Mi smo je objavili – Kur’an naarapskom, da shvatite.

4. Mi tebi objavljujemo ovaj Kur’ani time ti objašnjavamo najljepšehistorijski potvrðene dogaðaje, aprije toga si ti bio meðu nemarnim(o tome).

5. (Sjetite se) kad Jusuf reèe ocusvome: “O moj oèe, zaista, ja samvidio (u viziji) jedanaest zvijezda iSunce i Mjesec, i vidio sam ih da radimene èine sed‘du.’’1

6. On je rekao: “O dragi moj sine,ne kazuj svoju viziju braæi svojoj, daoni ne smisle kakvu zavjeru protivtebe; jer šejtan je èovjeku otvorenineprijatelj.

1 Sed‘da znaèi pokoravanje

369


7. Tebe æe tvoj Gospodar odabrati(za Sebe) i uèiti te znanju razu-mijevanja dubine stvari i upotpunitæe Svoju blagodat prema tebi iporodici Jakubovoj kao što jeupotpunio prema tvojim precima –Ibrahimu i Ishaku. Zaista je tvojGospodar Sveznajuæi, Mudri.”

8. Zaista su u (dogaðajima o) Jusufui njegovoj braæi mnogi znakovi zaone koji pitaju.

9. (Sjeti se) kad su oni rekli: “Zaista,Jusuf i njegov brat su našem ocudra‘i od nas, a mi smo vrlo sna‘nadru‘ina? Zaista naš otac oèitogriješi.

10. Ubijte Jusufa ili ga izbacite naneko mjesto, tako da pa‘nja vašegoca bude samo za vas i vi nakontoga mo‘ete postati ispravni ljudi.”

11. Reèe jedan govornik od njih:“Nemojte ubiti Jusufa, bacite ga nadno dubokog bunara koji se nalazina livadi; uzet æe ga neko iz karava-na – ako (veæ) hoæete da neštouradite.”

12. Oni su rekli: “O oèe naš! Šta je stobom da nam ne vjeruješ o Jusufukad smo mi njegovi dobronamjer-nici?

370


13. Pošalji ga sutra s nama da jede ida se igra, a mi æemo zaista bitinjegovi èuvari.”

14. On je rekao: “Zaista me brineda ga vi vodite, i ja se bojim da gavuk ne pojede dok vi ne budetemarili za njega.”

15. Oni su rekli: “Ako bi ga vuk pojeodok smo mi sna‘na dru‘ina, mibismo tada bili veliki gubitnici.”

16. Tako, kad su ga oni odveli, i slo‘ilise da ga bace na dno dubokogbunara koji se nalazio na livadi, Mismo mu objavili: “Ti æeš njimajednog dana uistinu reæi o ovomnjihovom djelu, a oni neæe znati (kosi ti).”

17. I oni uveèer doðoše svom ocu,plaèuæi.

18. I rekoše: “O oèe naš, mi smootišli da se utrkujemo jedan sdrugim, a Jusufa smo ostavili kodnaših stvari, i vuk ga je pojeo, ali tinama neæeš vjerovati, iako smo biliiskreni.”

19. I oni doðoše s la‘nom krvlju nanjegovoj košulji. On je rekao: “Ne,nego su vaše duše uèinile jednutešku stvar obiènom i lahkom za vas.Zato (sada je jedino za mene) lijepostrpljenje. Pa Allah je Taj od kogatreba tra‘iti pomoæ za ono što viiznosite.”

371


20. I došao je jedan karavan i oniposlaše svog vodonošu, te on spustisvoje vedro. On je rekao: “O, (ljudikaravana), radosna vijest! Evodjeèaka!” I oni ga sakriše kao blago,a Allah je dobro znao ono što suoni uradili.

21. I prodadoše ga za nisku cijenu,za nekoliko dirhema, oni uopæe nisuimali interesa za njega.

22. A onaj iz Egipta koji ga je kupiorekao je svojoj ‘eni: “Uèini njegovboravak èasnim. Mo‘da æe nam onbiti od koristi; ili ga mo‘emo uzetiza sina.” I tako Mi smjestismoJusufa na Zemlji, da ga mo‘emonauèiti znanju razumijevanja dubi-ne stvari. A Bog je nadmoæan uSvojoj odluci, ali veæina ljudi ne zna.

23. Pa kad je dostigao godinezrelosti, Mi smo mu podarili mud-rost i znanje. Tako Mi nagraðujemodobroèinitelje.

24. A ona u èijoj je kuæi bio, htjededa ga zavede protiv njegove volje. Izatvori vrata i reèe: “Doði meni.” Onje rekao: “Bo‘e saèuvaj! Zaista jemoj Gospodar uèinio lijepim mojboravak. Zaista, silnici nikada neuspijevaju.”

372


25. I zaista, ona je èvrsto odluèila ion (Jusuf) bi odluèio da nije vidiojedan uzvišeni znak Gospodarasvoga. Ovako je to bilo, da Miotklonimo od njega zlo i ru‘nodjelo. Zaista je on bio od Našihodabranih sluga.2

26. I oboje potrèaše prema vratima,pa ona razdera njegovu košuljuotraga, i na vratima zatekošenjenog mu‘a. Ona je rekla: “Šta æebiti kazna onome koji je namjera-vao uèiniti zlo tvojoj ‘eni, osimzatvora ili teške kazne?”

27. On (Jusuf) je rekao: “Ona jepokušala da mene zavede protivmoje volje.” I svjedok iz njeneporodice je posvjedoèio: “Ako jenjegova košulja poderana sprijeda,ona govori istinu, a on je meðula‘ovima.

28. A ako je njegova košulja podera-na otraga, onda ona la‘e, a on jemeðu iskrenim.”

29. Tako, kad je on vidio njegovukošulju razderanu straga, rekao je(‘eni): “Sigurno je ovo lukavstvovaše. Zaista, (o ‘ene) vaše lukavstvoje vrlo veliko.

2 Iz ovog ajeta nije jasno da li je hazreti Jusuf planirao zlo. Ovo treba da se èita ovako:da bi se Jusuf odluèio na zlo da prije nije vidio znak svoga Gospodara. Što se tièeznaka, ne znaèi da mu je baš u to vrijeme Bog dao neki znak, kako neki komentatoritumaèe. Bog je njemu dao Svoj znak od djetinjstva. Zato se više ne postavlja pitanje otome da li bi on planirao neko zlo.

373


30. O Jusufe, odustani od ovoga, ati (‘eno), tra‘i oprost zbog svogagrijeha. Ti si meðu krivima.”

31. A ‘ene u gradu su rekle: “@enapoglavara htjela je da zavede svogslugu protiv njegove volje. Osvojiojoj je srce ljubavlju. Zaista, mividimo da ona oèito griješi.”

32. A kad je ona èula njihovoogovaranje, pozvala ih je i pripre-mila za njih divane, pa svakoj odnjih dade po no‘ i reèe (Jusufu):“Iziði pred njih.” Pa kad ga oneugledaše, u njemu spoznaše uzvi-šenu plemenitost, i porezaše svojeruke, i rekoše: “Hvaljen neka je Al-lah! Ovo nije èovjek; ovo je samomelek plemeniti.”3

3 Rijeèi Kat’ana aidijahunna (posjekoše svoje ruke) mo‘e se razumjeti da se odnosidoslovno ili metaforièki, kao što je hazreti imam Ragib spomenuo oba sluèaja saupuæivanjem na upotrebu ove rijeèi u Èasnom Kur’anu.

Ovdje je doslovno znaèenje bilo da se odsijeèe neèija ruka nekim oštrim instrumentom.Ovo oèito nije zamišljeno Èasnim Kur’anom i nezamislivo je u ovom kontekstu. Kaoalternativu, neki uèenjaci su nastojali da pripišu minimalan èin rezanja, ukazujuæi nasamo nekoliko malih zasjeka, ali arapska upotreba to ne odobrava, zato što sila ijaèina znaèenja korijena (u mjeri rijeèi ’kata’) ne dopušta ovo blago sporedno znaèenje.Zato je jedini izbor izmeðu doslovnog ili metaforièkog znaèenja, i mi vjerujemo da ovajizraz u datom kontekstu mo‘e jedino biti ispravno shvaæen metaforièki, i znaèio bi dasu one prihvatile poraz smatrajuæi ga nepristupaènim i izvan domašaja njihovih ruku.

Izraz posjekoše svoje ruke mo‘da oznaèava sljedeæe: kad su ‘ene pogledale Jusufa, onesu bile pogoðene njegovim pobo‘nim i plemenitim licem u tolikoj mjeri da su u stanjuzaboravnosti neke od njih posjekle svoje ruke no‘evima koje su dr‘ale u rukama. Ilireèenica mo‘e biti uzeta tako da slikovito izra‘ava njihovu zaèuðenost i zapanjenost.Arapski izraz Addul Anamili, tj. gristi vrhove prsta takoðer je uporebljavan da izraziiznenaðenje, i pošto je ponekad cijela stvar uzeta za dio, za rijeè ’ruke’ mo‘e se reæi daje ovdje bila upotrijebljena za ’vrhove prstiju’. Prema Talmudu, gostima su bile serviranenarand‘e i ‘ene su nehotice posjekle svoje ruke, jer su bile zaokupljene posmatranjemJusufa (Jev. Enc. I Talmud).

374


33. Ona je rekla: “A ovo je taj zbogkojeg vi meni prigovarate. Ja jesamprobala da ga zavedem protivnjegove volje, ali se on saèuvao. Aako sada ne uradi šta mu ja nare-ðujem, doista æe biti zatvoren i bitæe sigurno meðu poni‘enim.”

34. On je kazao: “Gospodaru moj,meni je dra‘i zatvor od onog èemume ona poziva; ukoliko Ti ne otklo-niš njihove spletke od mene, ja æubiti sklon njima i bit æu neznalica.”

35. Tako je njegov Gospodar èuomolitvu njegovu, i otklonio njihovespletke od njega. Zaista, On sveèuje i ima trajno znanje.

36. Poslije ovih znakova koje suvidjeli èinilo im se da ga morajuzatvoriti za neko vrijeme.

37. I sa njim u zatvor uðoše dvamladiæa. Jedan od njih je rekao:“Zaista, ja sam vidio sebe (u snu)kako cijedim sok za vino.” A drugije rekao: “Ja sam vidio sebe (u snu)kako na glavi nosim hljeb iz kojegptice jedu. Protumaèi nam to, jermi vidimo da si ti od ljudi koji èinedobro.”

375


38. On je rekao: “Hrana koja sevama dvojici donosi neæe vam doæia da vam ja ne ka‘em objašnjenjetoga (vaših snova). Ovo (objašnj-enje) je od onog (znanja) koje me jemoj Gospodar nauèio. Ja sam,zaista, napustio vjeru naroda kojinisu vjerovali u Allaha i koji su odbiliahiret.

39. I ja slijedim vjeru svojih predaka,Ibrahima i Ishaka i Jakuba. Mi nemo‘emo ništa smatrati Allahu rav-nim. Ovo je Allahova blagodat pre-ma nama i prema ljudima (vjernici-ma), ali veæina ljudi je nezahvalna.

40. O moji drugovi u zatvoru, jesuli razni gospodari bolji ili Allah,Jedan, koji je vrlo moæan?

41. Vi osim Njega obo‘avate samoimena koja ste vi i vaši preci nadjeli,(imena umišljenih bogova); Allahnije objavio nikakav dokaz u prilogtome. Odluka je jedino na Allahu.On je naredio da ne obo‘avate ni-kog osim Njega. To je vjera koja jeèvrsta i èini èvrstim, ali veæina ljudine zna.4

4 Rijeè kajjim prema upotrebi Èasnog Kur’ana ima sporedno znaèenje – ’biti jak, moæan,ispravan i posjedovati izdr‘ljivost i moæ.’ Ona, takoðer, oznaèava sposobnost da ojaèai ispravi. Odatle Èasni Kur’an upuæuje na taj temeljni, nepromjenjivi sastavni dio vjerezajednièke svim religijama kao Dinul-kajjima.

376


42. O drugovi moji zatvorski, što setièe jednog od vas, on æe svogvladara napajati vinom; a što se tièedrugog, on æe biti razapet, pa æeptice jesti iz njegove glave. Stvar okojoj ste pitali bila je odluèena.”

43. I od ove dvojice on je rekaoonome za koga je mislio da æe bitispašen: “Spomeni me svome gospo-daru.” Ali šejtan uèini da ovajzaboravi spomenuti svom gospo-daru, tako da on ostade u zatvorunekoliko godina.

44. Kralj je rekao (na dvoru): “Javidim (u snu) sedam debelih kravada ih jede sedam mršavih, i sedamzelenih klasova ‘ita i neke drugeosušene. O moji poglavari, objasnitemi znaèenje mog sna ako mo‘etetumaèiti snove.”

45. Oni su rekli: “Ovi snovi sunejasni, i mi ne znamo tumaèenjetako nejasnih snova.”

46. I onaj od dvojice (zatvorenika)koji se spasio, sjeti se (Jusufa)nakon dugo vremena, (i) reèe: “Jaæu vas obavijestiti o njegovomtumaèenju, zato mene pošaljite(Jusufu).”

47. “Jusufe! O iskreni, objasni namovo: sedam debelih krava da ih jedesedam mršavih, i sedam zelenihklasova ‘ita i drugih sasušenih; dase ja mogu vratiti ljudima, kako bioni znali (tumaèenje).”

377


48. On je rekao: “Sijat æete sedamgodina zaredom, i ono što po‘anjeteostavite u klasu, osim nešto malošto æete pojesti.

49. Onda æe poslije toga doæi sedamteških (godina) koje æe pojesti sveono što ste bili spremili unaprijedza njih, osim mali dio koji æeteèuvati (za sjetvu).

50. Onda æe slijediti godina kada æeljudima biti podarena obilna kiša iu njoj æe cijediti.”

51. Kralj je rekao: “Dovedite gameni.” No, kad je izaslanik došao knjemu (Jusufu), on je rekao: “Vratise svom vladaru i upitaj ga šta je sa‘enama koje su posjekle svoje ruke,jer, moj Gospodar dobro zna njihovespletke.”

52. On (kralj) je pitao: “Šta je bilo svama (o ‘ene), kad ste pokušalezavesti Jusufa protiv njegove volje?”One su rekle: “Neka je uzvišen Al-lah. Mi ne znamo grijeha protivnjega.” Supruga poglavarova jerekla: “Sada se istina pokazala. Jasam nastojala da ga zavedem protivnjegove volje, a on je doista iskren.”

53. “Ovo je bilo zato da on (pogla-var) sazna da ja nisam izigraonjegovo povjerenje u njegovomodsustvu i da, zaista, Allah nedopušta da spletka nepoštenih ljudiuspije.

378


54. Ja sebe ne oslobaðam; zaista,duša je sklona da nareðuje zlo, osimone kojoj se moj Gospodar smiluje.Zaista, moj Gospodar najviše prašta(i) milostiv je.”

55. I Kralj reèe: “Dovedite ga meni,ja æu ga uzeti za sebe.” I kad jegovorio sa njim, rekao je: “Oddanas si ti kod nas na uzdignutompolo‘aju (i) s povjerenjem.”

56. On je rekao: “Postavi me nadriznicama zemlje, jer ja sam dobarèuvar, (i) imam znanje.”

57. I tako smo Mi smjestili Jusufana Zemlji. On je u njoj boravio gdjegod je ‘elio. Mi dajemo Svoju milostkome Mi hoæemo, i neæemo izgubitinagradu dobroèinitelja.

58. A sigurno je nagrada drugogsvijeta bolja za one koji vjeruju iBoga se boje.

59. I Jusufova braæa doðoše i uðošepred njega; on je njih prepoznao, alioni njega nisu.

60. I kad ih je opremio njihovimstvarima (za put), rekao je: “Dove-dite mi vašeg brata s oèeve strane.Zar ne vidite da sam vam dao punumjeru i da sam najbolji domaæin?

379


61. A ako mi ga ne dovedete, ondaza vas neæe biti mjere od mene, i nedolazite mi blizu.”

62. Oni su rekli: “Mi æemo radi njegasigurno prevariti njegovog oca isvakako æemo to uraditi.

63. A on reèe svojim radnicima:“Stavite njihovo blago u tovarenjihove, da ga mogu prepoznati kadse vrate svojoj porodici; mo‘da æese vratiti.”

64. I kad su se oni vratili svome ocu,rekli su: “O oèe naš, zabranjenanam je mjera, zato pošalji našegbrata s nama da dobijemo mjeru, ami æemo sigurno biti njegovi èu-vari.”

65. On je rekao: “Zar da vam gapovjerim, kao što sam vam prijepovjerio njegovog brata? Allah jenajbolji èuvar, i On je najmilostivijiod svih.”

66. A kad otvoriše tovare svoje,naðoše da im je vraæeno njihovoblago, i rekoše: “O oèe naš, šta višemo‘emo ‘eljeti? Ovo je naše blagokoje nam je vraæeno. Donijet æemo‘ito za našu porodicu, i èuvat æemonašeg brata i jedan kamilin tovarjoš više dobiti. Ovo je lahak dobitak.”

380


67. On je rekao: “Ja ga s vamanikako neæu poslati dok mi nedadnete èvrsto obeæanje u imeAllaha da æete mi ga sigurno dovesti(natrag), osim ako budete opko-ljeni.” Tako, kad su mu oni dalièvrsto obeæanje, on je rekao: “Allahje èuvar nad onim što mi ka‘emo.”

68. I rekao je: “O sinovi moji, ne-mojte ulaziti na jednu kapiju, negouðite sa raznih kapija; a ja vas nemogu spasiti od Allaha (Bo‘ije sud-bine). Odluka je samo na Allahu. UNjega se ja uzdam i neka se u Njegauzdaju svi oni koji se pouzdavaju.”

69. I kad su oni ušli onako kako imje njihov otac naredio, to ih nijemoglo spasiti od Bo‘ije odredbe,osim što je to bila ‘elja u Jakubo-vom srcu, koju je on ispunio; a onje zaista dobro znao, zato što smoga Mi nauèili, ali veæina ljudi ne zna.

70. A kada oni uðoše kod Jusufa,on dade svom bratu mjesto blizusebe, (i) reèe: “Ja sam, zaista, tvojbrat; zato se ne ‘alosti zbog onogšto oni rade.”

71. I kad ih je spremio (za put) snjihovim stvarima, stavio je (nesvje-sno) pehar iz kojeg se pije u tovarsvoga brata. Poslije toga glasnikoglasi: “O ljudi karavana, vi ste,zaista, lopovi.”

381


72. Oni su, okreæuæi se, odgovorili:“Šta ste to zagubili?”

73. Oni su odgovorili: “Zagubili smokraljev pehar za mjerenje, i ko godga donese, dobit æe kamilin tovarkao nagradu, a ja sam jamac zato.”5

74. Oni su odgovorili: “Tako namAllaha, vi dobro znate da mi nismodošli da pravimo nered u ovojzemlji, i mi nismo lopovi.”

75. Oni su pitali: “Kakva æe onda bitinaknada za to ako la‘ete?”

76. Oni su odgovorili: “Naknada zato je sam onaj u èijem tovaru budenaðen (pehar). Tako mi ka‘nja-vamo silnike.”

77. Onda je on (glasnik) zapoèeopretragu u njihovim tovarima(Jusufove braæe) prije tovara bratanjegovog; a onda ga (pehar) jeizvadio iz tovara brata njegovog.Tako smo Mi napravili plan zaJusufa. Za njega nije bilo moguæeda zadr‘i svoga brata po kraljevomzakonu, da Allah nije htio. Miuzdi‘emo po polo‘aju koga Mihoæemo; i nad svakim ko posjedujeznanje ima Jedan, Najznaniji.

5 Ovaj kraljev pehar nije bio stavljen namjerno, nego se ovo desilo greškom. Inaèe, Bogne bi rekao: ’Mi smo planirali za Jusufa’. Ako bi ovo bio plan Jusufov, Bog to ne bispomenuo za Sebe.

382


78. Oni su rekli: “Ako je on ukrao,veæ mu je i njegov brat još prijeukrao.” No, Jusuf je tu (optu‘bu)skrivao u svom srcu i nije im otkrio.Kazao je (u svom srcu): “Vi ste unajgorem stanju; a Allah najboljezna šta govorite.”

79. Oni su rekli: “O tvoja visosti,njegov otac je vrlo star, uzmi zatojednog od nas umjesto njega; zaista,mi vidimo da si ti dobroèinilac.”

80. On je odgovorio: “Bo‘e saèuvajda mi uhvatimo nekog drugog osimonog kod koga smo našli našu stvar;jer bismo onda doista bili nepra-vedni.”

81. I kad izgubiše nadu o njemu,odvojiše se da se posavjetuju.Najstariji meðu njima je rekao: “Zarne znate da je vaš otac od vas uzeoèvrsto obeæanje u ime Allaha, a prije(ovog) ste prekršili u stvari Jusu-fovoj? Ja zato neæu nikako napustitiovu zemlju dok mi moj otac neodobri ili Allah ne odluèi za mene.A On je najbolji sudac.

82. Vratite se vi svome ocu i recite:’O oèe naš, tvoj sin je ukrao, a misvjedoèimo samo ono što znamo,zaista, mi nismo èuvari nevidljivo-ga.

83. A pitaj (ljude) u naselju u kojemsmo bili, i karavan sa kojim smodošli, zaista mi govorimo istinu.’ “

383


84. On je rekao: “(Nije tako), samosu vaše duše za vas ovu veliku stvaruèinile obiènom. Zato (je za mene)samo lijepo strpljenje. Mo‘da æe ihsve Allah meni vratiti; zaista, On jeTaj koji ima trajno znanje (i) mudarje.”

85. I on se okrenu od njih i reèe: “Omoj bolu za Jusufom!” A njegoveoèi su bile pune suza zbog ‘alosti, iskrivao je (tugu svoju).6

86. Oni su rekli: “Allaha nam, ti æešuvijek govoriti o Jusufu dok neoboliš (od tuge) ili ne budeš meðumrtvim.”

87. On je rekao: “Ja se samo Allahujadam o svojoj tuzi i svom bolu, a jaod Allaha znam ono što vi ne znate.

88. O sinovi moji, idite i tragajte zaJusufom i njegovim bratom i ne gu-bite nadu u Allahavu milost; zaista,niko ne gubi nadu u Allahovumilost osim ljudi koji ne vjeruju.”

89. I kad su oni došli pred njega,rekli su: “O tvoja visosti, pogodilanas je bijeda, i našu porodicu, i mismo donijeli malo blaga, pa nampodari punu mjeru, i daj namsadake. Zaista, Allah nagraðuje onekoji sadaku daju.”6 Iz arapskog izraza koji znaèi “oèi su pobijelile od tuge” neki zakljuèuju da je onpostao slijep; ovdje to znaèi da su njegove oèi bile pune suza. Hazreti imam Ragib r.a.rekao je: ’Ovdje to znaèi mnogo plakanja od tuge.’

384


90. On je rekao: “Znate li vi šta steuèinili Jusufu i njegovom bratu kadste bili neznalice?”

91. Oni su rekli: “Jesi li ti zaistaJusuf?” On je odgovorio: “Ja samJusuf i ovo je moj brat. Allah jezaista bio milosrdan prema nama.Zaista, ko god je bogobojazan istrpljiv – Allah ne gubi nagradudobroèinitelja.”

92. Oni rekoše: “Allaha nam! Zaistaje Allah tebi dao prednost nad na-ma, a mi smo zaista bili grješnici.”

93. On je rekao: “Danas nemakrivnje na vama, Allah æe vamoprostiti! A On je najmilostiviji odonih koji pokazuju milost.

94. Idite sa ovom mojom košuljomi stavite je pred moga oca; on æeshvatiti. I dovedite mi (poslije toga)cijelu svoju porodicu.”

95. I kad je karavan krenuo, njihovotac reèe: “Zaista, ja osjeæam mirisJusufov, pa makar vi mene zvaliludim.”

96. Oni su rekli: “Allaha nam, ti si,zaista, u svojoj staroj greški.”

385


97. I kad je došao donosilac radosnihvijesti, on je nju (košulju) stavio prednjega i on je shvatio. On je rekao:“Zar vam nisam rekao da ja, zaista,znam od Allaha ono što vi neznate?”

98. Oni su rekli: “O oèe naš, tra‘iza nas oprost naših grijeha; mi smo,zaista, bili grješnici.”

99. On je rekao: “Ja æu sigurnotra‘iti za vas oprosta od Gospodaramoga. Doista, On najviše prašta (i)milostiv je.”

100. A kad su oni došli Jusufu, onsmjesti svoje roditelje kod sebe, ireèe: “Uðite u Egipat s mirom, akoBog da.”

101. I on uzdi‘e svoje roditelje naprijestolje, i oni radi njega padošena sed‘du. On reèe: “O moj oèe, ovoje tumaèenje moje davnašnje vizije.Moj Gospodar ju je uèinio istinitom.I On je meni uèinio dobroèinstvokad me je izveo iz zatvora i doveovas iz pustinje nakon što je šejtannapravio razdor izmeðu mene ibraæe moje. Doista je moj Gospodarblag i dobroèinitelj prema kome Onhoæe; bez sumnje, On ima trajnoznanje (i) mudar je.

386


102. O moj Gospodaru, Ti si menidao udio u vlasti i podario mi znanjerazumijevanja dubine stvari. O,Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti siprijatelj moj na ovom svijetu i naahiretu. Podaj mi smrt u stanju po-kornosti i pridru‘i me ispravnim.”

103. Ovo su vijesti o nevidljivom,koje Mi tebi objavljujemo. A ti nisibio s njima kad su se oni slo‘ili osvojoj stvari i kad su (zlo) planirali.

104. A veæina ljudi neæe vjerovati,ma koliko ti ‘elio.

105. A ti od njih ne tra‘iš nikakvunagradu za ovo. To je samo opome-na cijelom èovjeèanstvu.

106. Pa koliko mnogo znakova imana nebesima i na Zemlji, pored kojihoni prolaze, okreæuæi se od toga.

107. I veæina njih ne vjeruje u Allaha,nego èine širk.

108. Da li su oni onda mirni odBo‘ije kazne, (nevolje) koja æe ihpoklopiti, ili da im odjednom doðeèas (promjene), dok nisu ni svjesni(ovog)?

387


109. Ti reci: “Ovo je moj put; japozivam k Allahu. Ja i moji sljedbe-nici imamo dar rasuðivanja. Auzvišen je Allah; ja nisam od onihkoji pridru‘uju bogove Njemu.”

110. A Mi nismo, od stanovnikanaselja, prije tebe slali nikoga doljude, kojima smo slali objavu. Zaroni nisu putovali Zemljom i vidjelikakav je bio kraj onih prije njih? Asigurno je boravište drugog svijetabolje za one koji se boje Boga. Zaronda neæete shvatiti?

111. I kad ovi poslanici izgube nadu(o nevjernicima) i (nevjernici) misleda im je govorena la‘, Naša pomoæstigne i onda Mi spasimo kogahoæemo. A Naša kazna ne mo‘e bitiodvraæena od grješnih ljudi.7

112. Zaista je u ovim historijskimdogaðajima pouka za ljude kojishvataju. Ovo nije prièa koja jeizmišljena, nego je potvrda onogašto je bilo prije toga i objašnjenjesvake stvari, i uputa i milost ljudimakoji vjeruju.

7 Oni koji su odbili poslanike mislili su da im je govorena la‘. Ali kad bi Bog poslaoSvoju pomoæ poslanicima, ti ljudi bi shvatali da je sve što su ovi poslanici rekli bilaistina.

sura 12 jusuf - ahmadija muslimanski džemat u bih366 jusuf (objavljena prije hid`re) poruka sure u...

Documents