35Takvim za 2012.

Tefsir

Rifet Šahinović

SURA EŠ-ŠURA – DOGOVARANJE

K ur’anska sura Eš-Šura je po mnogim mufessirima objav-ljena u Mekki. Ona ima 53 ajeta, 866 riječi i 3588 harfova. Ovo prebrojavanje riječi i harfova u surama govori nam

s koliko pažnje i ljubavi su mufessiri prilazili Kur’anu. Eš-Šu-ra je treća od sedam kur’anskih sura koje počinju s Ha Mim pa se zbog toga nazivaju Hamimi. Mufessiri navode mnoge hadise koji govore o važnosti Hamima u Kur’anu nazivajući ih plodovi-ma Dženneta te upoređujući Hamime Kur’ana s vezom ukrašene odjeće. Ključna riječ kojom se ova sura uvijek označavala izve-deno je iz njenog 36. ajeta. Međusobno savjetovanje (شورى بينهم) je društveno načelo koje treba karekterizirati zajednicu istinskih vjernika.

Sura Šura ima svoju unutrašnju strukturu koja je karakte-ristična za naše razumijevanje njenih cjelina i pojedinih ajeta. Tako početak i kraj sure naglašava stvarnost Allahove Objave. Naglašava se činjenica da su svi raniji poslanici prenosili jednu Istinu – postojanje uzvišenog Allaha, Jednog i Jedinog. U prvoj cjelini ove sure su ajeti (1-25) koji ljude upućuju na tevhid – mo-noteizam. Kur’an je Objava od Gospodara svjetova, Objava koja opominje one koji su zalutali i koji pored Allaha druge zaštitni-ke traže. S druge strane, postojanje onih koji će negirati Istinu je konstantna pojava i to je u vezi sa stanjem u Prirodi. Priroda bi doživjela propast zbog stava takvih pojedinaca. Druga cjelina govori o darovima koji dolaze po Božijoj milosti (25-36). Poslije ukazivanja na podarene darove (npr. opskrba, kiša...), koji će biti spomenuti i na samom kraju sure, nastavlja se kazivanje o oso-binama pravih vjernika (36-39). Na kraju, sura Šura nas ponovo vraća na početak – suštini Objave.

TAKVIM 2012 Book 1.indb 35 18.10.2011 15:11:32

36 Takvim za 2012.

Tefsir

Veličina Allahove moći i uzvišenosti je nemjerljiva, nedostiž-na za ljudski razum, a nebesa samo što se ne raskomadaše usli-jed strahopoštovanja prema Njemu ( رن من فوقهن موات يتفط ;5(تكاد السKur’an opominje, podsjeća na Dan zbora u kojeg nema sumnje مع ل ريب فيه) Shodno svom uvjerenju i radu na ovom .7(وتنذر يوم الsvijetu, neki će tog Dana u Džennet a neki u oganj rasplamsali عري) ة وفريق ف الس ن Vrlo zanimljivo je kur’ansko svraćanje .7(فريق ف الljudske pažnje na nužnost postojanja Stvoritelja svega, uzviše-nog Allaha kroz isticanje činjenica stvaranja nebesa i Zemlje – On stvara sve u parovima, daje i uskraćuje opskrbu, On odabire za vjeru koga hoće i ko Mu se obraća. Sve su ovo načini upozora-vanja čovjeka na nužnost tevhida. Sa druge strane, tekst Kur’ana u ovom prvom djelu sure Šura u sred kazivanja o tevhidu stavlja upozorenje i naređenje čovjeku. Upozorava čovjeka da su sljed-benici ranijih Objava razbili svoje jedinstvo zbog uzajamnog ne-povjerenja nakon što su spoznali Istinu (قوا إل من بعد ما جاءهم وما تفر Bagj spomenut u navedenom ajetu po Ibn Kesiru ;14(العلم بغيا بينهمznači zloba, zavist, ljudska naprasitost što čini razloge nejedin-stva ummeta. Naredba je zbog toga: pozivati i slijediti Pravi put i ne slijediti njihove predrasude i sklonosti (كم واستقم فادع، لك فلذبع أهواءهم -Ispod jake slojevitosti značenja ovih aje .15(أمرت، ول تتta izranja pitanje zašto i otkud razilaženje koje vodi nejedinstvu naroda? Kako se osloboditi ove opasne osobine – kako kod poje-dinaca tako i kod naroda općenito? Međutim, svako razilažanje je vraćanje na početak. Za vjernika je to vjera, jer je onda izvor istine i smisla. Kur’an sadržava kategoričke presude i ovog o onog svijeta. Zato, neminovnost je u razilaženjima uzimati pre-sude Objave, jednostavno se prepustiti da uzvišeni Allah presudi ء فحكمه إل اهلل) .10(وما اختلفتم فيه من ش

Vjera – jedan izvor i posebne odlike

1. Specifičnost prvog dijela sure Šura je u njenom snažnom insistiranju na činjenici da je uzvišeni Allah izvor vjere. Uzvišeni Allah je dao na dar vjeru koja se odlikuje speci-fičnim odlikama. On je dao preko Kur’ana Istinu i Mjeru

TAKVIM 2012 Book 1.indb 36 18.10.2011 15:11:32

37Takvim za 2012.

Tefsir

– haqq i mīzan – pomoću kojih se može razlikovati isprav-no od krivog (ق واليزان الكتاب بال أنزل Neskromno je .(اهلل الذي i beskorisno raspravljati o naravi Njegova Bića, prizivati nekog drugog u pomoć. U tom kontekstu, iz daljnih ajeta iščitavamo posebnosti i odlikovanosti vjere u uzvišenog Allaha:

2. Ne treba očekivati nagradu od ljudi na putu pozivanja ka Istini jer uzvišeni Allah kroz svako učinjeno dobro poda-ruje povećanje dobra (ة ف القربى، ومن قل ل أسألكم عليه أجرا إل الودزد له فيها حسنا ;1(23) (يقتف حسنة ن

3. Uzvišeni Allah Svojim riječima (بكلمته) potvrđuje istini-tost Istine i uništava svaku laž (ق بكلمته .(ويمح اهلل الباطل ويق الOva činjenica je potvrđena kur’anskom konstatacijom da bi i Poslanikovo srce bilo zapečaćeno zauvijek u slučaju iskrivljenog interpretiranja i prenošenja Teksta (24);

4. Uzvišeni Allah prima pokajanje od Svojih robova, oprašta loša djela, potpuno je obaviješten o njihovim djelima (25); On se obraća i onima koji su pretjerali u svojem griješenju ة اهلل) ح فوا عل أنفسهم ل تقنطوا من ر ذين أس ;(39:53) (قل يا عبادي ال

5. Pored obećanja nagrade za vjernike i one koji čine dobra djela, njih čeka i mnogo više nego što budu zaslužili što će proisteći iz Allahova obilja (ن فضله ;(26) (ويزيدهم م

6. Allahova milost je podarena u primjerenoj mjeri, podarena po potrebi Njegovih stvorenja. Allahov odgovor na ljud-sko ponašanje i potrebe na ovome svjetu će biti očevidan tek u životu koji će doći iza ovog života. Isti slučaj je i s raspodjelom bogatstva te darivanja sreće na ovome svijetu – onaj koji bi darivao, a nema stalno misli da je nepreved-no dato bogatstvo onom koji ga ima a iz škrtosti ga ne dje-

1 Po Vahidiju povod objave ovog ajeta je u naumu ensarija da Poslaniku, a.s., daju dio svog imetaka kako bi se njim pomogao kada mu zatreba. Katade navodi da su mnogobošci govorili da Poslanik traži nagradu za propagiranje islama pa je objavljen gornji ajet. (Vidi: en-Nejsaburi, Povodi objave Kur’ana, Bookline, Sara-jevo, 2011, str. 340)

TAKVIM 2012 Book 1.indb 37 18.10.2011 15:11:32

38 Takvim za 2012.

Tefsir

li. Tako je i sa pojmom sreće i mnogim drugim situacijama i slučajevima. Evo kako Kur’an sagledava date situacije. Kada bi On obilno uzdržavanje dao svim Svojim robo-vima, oni bi se na zemlji ponašali s obijesnom drskošću يشاء) ا م بقدر ل ينز ولكن رض ال ف لبغوا لعباده زق الر اهلل بسط ;(27)2(ولو S druge strane, potpuno spoznaju svega što se dešavalo na ovome svijetu dobit ćemo na drugome svijetu. Možda bi onaj koji nema da ima bio veći škrtac? Otuda treba biti zadovoljan s Allahovom određenom mjerom (ا يشاء ;(بقدر م

7. Allah Svoju milost razastire na više načina: spuštanje kiše3, stvaranje nebesa i Zemlje i svih živih bića

8. Svaka ljudska nevolja je posljedica njihovih ruku (وما صيبة فبم كسبت أيديكم ن م -Islam propagira da su ljud ;30(أصابكم مska djela i stavovi na ovome svijetu rezultat njihovog du-hovnog stanja. Kvalitet života i na dunjaluku i na ahiretu ovisi o tome.

Na ovaj način se ljudi podsjećaju da je prolazno sve što posje-duju, ništa nema osobinu stalnosti i stabilnosti osim čvrste veze s Uzvišenim Allahom. Kur’an u 36. ajetu ove sure podsjeća na prolazan užitak u onome što je dato na ovome svijetu. To je kon-stanta koja se naglašava u mnogim drugim ajetima i surama. Za-nimljivo je navođenje za primjere brodova poput brda, koji mogu ostati na površini mora ili biti potopljeni zbog ljudskih grijeha (32-35). To su očiti znakovi (آياته koji upućuju na Njegovu (ومن moć. Brodovi poput brda (كالألعالم) plove uz pomoć nekoga ili nečega o čemu čovjek ne razmišlja. Strpljivi (u nevolji) i zahval-ni (na blagodatima) vide Znakove u tome. U tefsirima se navode aluzije na tri moguće alternative u životu shodno ovim ajetima: brodovi koji slobodno plove simboliziraju duhovni progres i sre-ću; brodovi koji nepokretni leže na morskoj površini ukazuju na

2 Povod objave ovog ajeta jeste jedna grupa siromaha, stanovnika sofe koji su poželjeli obilje i bogatstvo (En-Nejsuburi, nav. djelo, str. 341)

3 Kur’anski termin kojim se označava kiša je gajs. On nosi u sebi značenje spasa, hit-ne pomoći i odazivanje očajniku u nevolji. Tako Allah širi milost Svoju (ve jenšuru rahmeteh) – što prouzrokuje vlagu, zelenilo, nadu očajniku. Ništa jače ne odagna zamor čovjekov kao procvjetale biljke nakon kiše (42:28);

TAKVIM 2012 Book 1.indb 38 18.10.2011 15:11:33

39Takvim za 2012.

Tefsir

duhovnu stagnaciju. Dok su duhovna propast i patnja sadržani u pojmu propasti – potopljenih brodova.

Osobine vjernika

Sura Šura objašnjava ljudska stanja na svim razinama. Na po-četku sure je istaknuto da su se oni kojima je data Knjiga razišli zbog međusobne nepravde i nasilja. Razlog razilaženja nije u ne-poznavanju sadržaja Knjige. U mnogim slučajevima razilaženje i nesuglasice nastaju kao posljedice ljudske zajedljivosti, pakosti, zavidnosti i tako dalje. Interesantno bi bilo promotriti mnoga naša razilaženja i nesuglasice u ovom kontekstu, odnosno identificirati da li je uzrok tome nepoznavanje propisa Knjige ili je u nečemu drugom. U daljnim ajetima (36-39) ukazuje se na osobine vjerni-ka, koji se neće razići nakon spoznaje istine. Ovdje moramo imati na umu da su ajeti objavljeni u Mekki. Znači, ova svojstva se prvo moraju uspostaviti i ostvariti kod pojedinaca kako bi zajednica bila čvrsta i sposobna za vođenje. Osam je takvih osobina: 1. oni koji budu vjerovali i oslanjali se na Uzdržavatelja svega (ذين آمنوا لللون م يتوك oni koji se klone velikih grijeha i bestidnosti .2 ;(وعل ربتنبون كبائر الثم والفواحش) ذين ي oni koji spremno opraštaju kad .3 ;(والgod ih neko rasrdi, (وإذا ما غضبوا هم يغفرون); 4. oni koji se odazivaju/na poziv/ svoga Gospodara (م ذين استجابوا لرب oni koji svoje .5 ;(والnamaze čuvaju (الة -oni koji se međusobno dogovara .6 ;(وأقاموا الصju (وأمرهم شورى بينهم); 7. oni koji djele drugima od onoga čime smo ih Mi opskrbili ( ينفقون رزقناهم oni koji se odupiru onima .8 ;(وما koji ih ugnjetavaju (ون م البغي هم ينتص ذين إذا أصاب .(وال

Vjerovanje nameće pouzdanje u uzvišenog Allaha. Vjernik je ubijeđen da nema nikoga ko bi mogao nešto uraditi mimo Nje-govog htijenja. Stoga vjernik nikoga ne moli, nikoga se ne plaši osim Allaha, smiren je u nevolji, ponizan u bogatsvu. Uzvišeni Allah kaže: ن كم م ينص الذي ذا ذلكم فمن ي لكم ، وإن فال غالب كم اهلل ينص إن ل الؤمنون فليتوك Ako vas Allah pomogne, niko vas neće بعده، وعل اهلل moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju

TAKVIM 2012 Book 1.indb 39 18.10.2011 15:11:33

40 Takvim za 2012.

Tefsir

vjernici. (Ali ‘Imran, 160); Spomenimo ljudski odnos prema nafaki u kontekstu tevekkula. Mnogi griješe, ne razumijevajući suštinu nafake i njenu povezanost s tevekkulom. Čim otanji nafa-ka, izgube oslonac u vjerskom razumijevanju opskrbe na ovome svijetu. Čovjek je dužan da stječe opskrbu, da se trudi i radi a uzvišeni Allah je Jedini Koji daje opskrbu ljudima. Takvo razu-mijevanje opskrbe drži vjernika u stalnom tevekkulu.

Ovakav stepen tevekkula može ostvariti jedino čovjek čista srca – a nema čistote srca bez klonjenja od grijeha i bestidnosti. Ovo je osobina vjernika. Svjedoci smo da se danas ljudi hvališu griješenjem i bivaju očitim bestidnicima.

Uzvišeni Allah prašta, tolerantan je prema ljudima. Otuda se opraštanje i tolerantnost očekuje od ljudi. Oprostiti se može s potpunom sviješću o smislu i svrsi opraštanja, odnosno, kada postoji moć svijesti da ne dođe do osvete. Vjernik nalazi smi-sao opraštanja drugom u već navedenom ajetu da uzvišeni Allah oprašta, stavlja pod Svoju zaštitu i one koji su pretjerali u grije-šenju (فوا عل أنفسهم .(أس

Uzvišenom Allahu se odazivaju oni koji su uklonuli sve pre-preke s puta odazivanja. Prepreke na putu prema svome Stvo-ritelju nalaze se u samom čovjeku, prepreke strasti i sklonosti prilijepile su se uz samog čovjeka. Iskreni vjernik živi u rasponu dviju zadaća: odzivu na svaki Allahov poziv i nastojanju da od-ziv bude iskren; U ovom kontekstu propitujmo svoj život: Jesmo li se u potpunosti odazvali i jesmo li iskreni?

Namaz je prva forma odaziva Allahu. To je spona između Stvoritelja i stvorenja.

Vjernici s navedenim osobinama međusobno se dogovaraju da organiziraju život na zasadama vjere. Dogovor proizilazi iz želje da ojačaju zajednicu jer pojedinačni interes je isključen iz ovog društva.

Ovakvi su spremni na davanje jer davanje čisti srca od škr-tosti. Oni pobjeđuju želju za imetkom. Ovo je potrebno da bi se

TAKVIM 2012 Book 1.indb 40 18.10.2011 15:11:33

41Takvim za 2012.

Tefsir

upotpunila vjera. Štaviše, to je vid borbe. Pravilo životno je treba dati (nešto od sebe) da bi se dobilo (za sebe).

Vjernici okićeni ovakvim osobinama nikada i ni pod bilo kakvim uvjetima neće pristati na nepravdu i nasilje. Oni su okićeni svojstvom otpora nasilju. Ovo proizilazi iz njihove neustrašive svijesti: A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernīkā, 63:8, (ة ولرسوله وللمؤمنني (وهلل العز

Važnost šure

Muslimanski učenjaci smatraju šuru jednim od islamskih prin-cipa na čijim zasadama egzistira ummet. Dakako, mogli bismo po-staviti pitanje o današnjim implikacijama ovog principa na ustave islamskih država. Međutim, ne trebamo ići predaleko. Zapitajmo se koliko je ovaj princip prisutan na nižim nivoima, odnosno, koli-ko svako od nas primjenjuje ovaj princip međusobnim komunici-ranjem. Jesu li naši razgovori dogovaranja ili puki monolozi?

Dok budemo razmišljali o tome, kažimo da se, pored spome-nutog navođenja u suri Šura, ovaj princip dogovaranja spominje se na još jednom mjestu u Kur’anu: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvo-je blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogova-raj se s njima (مر A kada se odlučiš, onda se pouzdaj .(وشاورهم ف الu Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (3:159) وا من حولك، فاعف عنهم) ا غليظ القلب لنفض م، ولو كنت فظ لنت ل ن اهلل ة م فبم رحلني ل عل اهلل، إن اهلل يب التوك مر، فإذا عزمت فتوك م وشاورهم ف ال (واستغفر ل

Riječ Šura prema Lisanu-l-‘Arebu može značiti: dogovaranje i savjetovanje kao proces; predmet dogovaranja i savjetovanja; savjetodavno tijelo; odluka do koje se stiglo u procesu dogova-ranja. Izvedenica iz korijena š-v-r literarno znači cijeđenje meda iz pčelinjeg saća.

Oba ajeta o šuri, koja smo naveli, sadržavaju posebne speci-fičnosti. Ako samo obratimo pažnju na raspored riječi, kontekst naredbe i tako dalje, uvjerit ćemo se u kur’anski i‘džaz i mudrost:

TAKVIM 2012 Book 1.indb 41 18.10.2011 15:11:33

42 Takvim za 2012.

Tefsir

مر) .2 (وأمرهم شورى بينهم) .1 -ajeti imaju dvostruki zna ;(وشاورهم ف الčaj: prvo – oni podsjećaju sve sljedbenike Kur’ana kako moraju ostati ujedinjeni unutar jedne zajednice (ummet); drugo – u aje-tima je sadržano načelo da sve svoje zajedničke poslove moraju realizirati uz međusobno dogovaranje. Asad, naprimjer, tvrdi da zamjenica ‘njima’ (hum) odnosi se na cijelu zajednicu vjernika, dok riječ el-emr označava sve poslove javnog značaja uključu-jući i državnu upravu.4 Na takav način šura ima šire društvene implikacije, iako upućena Poslaniku, obavezujuća je za sve mu-slimane u svakome dobu.5 Prema nekima mufessirima, naredba iz Ali ‘Imrana /ve šāvirhum/ ima veće implikacije za islamsku političku teoriju jer se direktno naređuje Poslaniku savjetovanje i dogovaranje sa svojima ashabima. Incijativa u toj naredbi dolazi odozgo, dok u ajetu iz sure Eš-Šura ve emruhum šura bejnehum incijativa dolazi odozdo, od naroda.

U ajetima nije naglašeno da li je Poslanik, a.s., bio obavezan slijediti savjet (ashaba ili savjetodavnog tijela) ili ne. Otuda se pojavljuju različita mišljenja i pitanja, naprimjer: Da li je šura obavezujuća i kako definirati ovaj princip? Definicije šure u lite-raturi su različite, naprimjer: “potvrda javnog mišljenja o javnim poslovima” (‘Abdu-l-Kerim Hatib); “čin okupljanja naroda radi uzajamne diskusije o određenom pitanju kako bi svi imali korist” (Ibn al-‘Arabi); “stizanje do mišljenja na osnovu dogovaranja” (Ragib al-Isfahani); “iznošenje nekog pitanja pred kompetentne osobe kako bi se saznala istina o datom pitanju” (Kurtubi); “za-jednička rasprava o određenom pitanju kako bi se stiglo do valja-ne odluke” (el-Tabrisi) i tako dalje.6 Ono što se može zaključiti iz navedenih definicija jeste njihova suhoparnost i nezadiranje u samu suštinu principa šure. Naime, takvim pristupom su Taberi i drugi mufessiri smatrali da šura nije obavezna vjerska dužnost – farz. Međutim, veći dio njih smatra šuru obaveznom jer je ajet

4 Muhammed Asad, Poruka Kur’ana, El-Kalem, Sarajevo, 2004, str. 88. i 748.5 Pogledati od istog autora: Principi islamske države i vlasti, prev. Džemaludin Latić,

Zagreb, 2006.6 Definicije su preuzete iz teksta pod nazivom “Šura”, autora Ahmeta Alibašića (Ta-

kvim, 2000, str. 164.)

TAKVIM 2012 Book 1.indb 42 18.10.2011 15:11:33

43Takvim za 2012.

Tefsir

u Ali ‘Imranu objavljen u zapovjednom načinu. Nadalje, u pred-metnoj suri princip šure je spomenut uz namaz i zekat, osnovne temelje na kojima počiva islam. Drugi mufessiri, opet, iz načina izricanja ove naredbe zaključuju da je vođa zajednice, iako oba-vezan da se savjetuje, ipak slobodan da savjet prihvati ili odbaci. Proizvoljnost ovakvog zaključka je očit ako se pozovemo na Ibn Kesira i njegov tefsir u kojem stoji da je Poslanik, a.s., bio upi-tan da objasni riječ azm koja se pojavljuje u suri Ali ‘Imran (فإذا ل عل اهلل pa je on odgovorio: “(To znači) savjetovanje s (عزمت فتوكobaviještenim ljudima a onda slijeđenje njih (u tome).” (مشاورة .(أهل الرأي، ثم اتباعهم

Šura je neizostavni princip muslimanskog društva ali i sva-kog pojedinačnog vjernika. Kur’an je iznio vječne, apsolutne i univerzalne principe. Šura je taj princip, dok se njegova najefi-kasnija forma u društvu može podvrći raspravama. Šura je prin-cip vjerovanja. Ako ove činjenice imamo na umu, šura bi morala svakodnevno biti prisutna u našim komunikacijama; u porodici, na poslu, u džematu i drugim prilikama.

Znamo da je Poslanik, a.s., zaista držao do ovog principa. Mnogobrojni su primjeri iz njegova života kada se on savjetuje sa svojim ashabima. Evo i dva hadisa koji podupiru sve ove kon-statacije: “Zaista, Allah i Njegov Poslanik ne zavise ni od koga (niko im nije potreban), ali Allah je dogovaranje (šuru) učinio milošću za svoj ummet. Pa ko god se iz mog ummeta savjetuje neće izgubiti Pravi put, a ko god od njih napusti šuru, neće ostati bez nevolje.” (Bejheki);

Prenosi se da je Poslanik često tražio od svojih ashaba da ga savjetuju. Ebu Hurejre kaže: “Nikad nisam vidio da neko tako često pita za savjet kao što je to činio Poslanik.” U hadisu kojeg bilježi Tirmizi se kaže: “Kada vaši poglavari budu najbolji ljudi među vama i vaši imućni najdarežljiviji a vi budete svoje važne poslove obavljali dogovarajući se među sobom, onda vam je bo-lje da živite na zemlji nego pod zemljom....” (،إذا كان أمراؤكم خياركم وأغنياؤكم أسخياءكم، وأمركم شورى بينكم، فظهر الرض خري لكم من بطنها. وإذا كان

TAKVIM 2012 Book 1.indb 43 18.10.2011 15:11:33

44 Takvim za 2012.

Tefsir

اركم وأغنياؤكم بخالءكم، ومل تكن أموركم شورى بينكم، فبطن الرض خري أمراؤكم ش;(من ظهرها

Da se još vratimo na značenje ajeta o obaveznosti šure iz sure Ali ‘Imran. Prema mnogima, objavljivanje ovog ajeta je imalo po-seban povod. Naime, ajet je objavljen nakon Bitke na Uhudu. Mla-dići koji nisu učestvovali u Bici na Bedru, a s njima zajedno i drugi muslimani, žestoko su predlagali da se neprijatelju izađe u susret, izvan zidina Medine. Oni su željeli postići deredže boraca s Bedra. S druge strane, jedna grupa muslimana je predlagala da se ostane unutar zidina Medine. Poslanik, a.s., je bio pobornik ovog drugog mišljenja, ali prihvatili su mišljenje većine. Ishod bitke znamo: po-raz. To je Allahova milost koja je obuhvatila i njega i njih, učinila ga je blagim i milostivim prema njima. Ljudi imaju potrebu za bla-gošću i brigom. Kur’an upozorava Poslanika, a.s., da ne dozvoli da negativne posljedice određene situacije budu razlog odbacivanja temeljnog principa dogovaranja (šura). Svi su očekivali da će Po-slanik, a.s., zaobići ove mladiće u komunikaciji i izgradnji islam-ske države. Ovaj kur’anski tekst je kategoričan, ne ostavlja nimalo prostora za sumnju da je šura temeljni princip vjere.

Zaključak: nema dobrog razloga za odsustvo principa dogo-varanja među muslimanima. Šura je princip koji bi trebao biti prisutan na najvišem i najnižem nivou. Šura je odličan tretman izliječenja čovjekove oholosti, priznanja ljudske malicioznosti odnosno spoznaje da se čovjek ostvaruje u svoj punini tek u dže-matu.

Velike koristi su od šure. Poslanik je pokazao svojim primje-rom kako se treba međusobno dogavarati. Nekada je to činio, kako veli Kurtubi u svom tefsiru, da bi se ashabi privikli na do-govaranje. Ovaj mufessir tvrdi da dogovaranje čisti ljudske duše, nekada spoznajemo sve blagodati principa dogovaranja u samom dogovaranju. Eto zašto mi trebamo u ovom primjeru slijediti Po-slanikov put.

Jednom prilikom je Poslanik, a.s., kazao: “Nikad se ljudi neće oko nečeg dogovarati a da neće biti napućeni na ono što je naji-spravnije.” (ما تشاور قوم قط إل هدو لرشد أمرهم).

TAKVIM 2012 Book 1.indb 44 18.10.2011 15:11:33

45Takvim za 2012.

Tefsir

Savjetovanjem se razbijaju ekstremna razmišljanja, zastranji-vanja i odvajanja od džemata. Koliko je ljudi koji su se odvojili od džemata zbog zapostavljanja savjetovanja. Rekao je Abdu-l-Melik b. Mervan: “Da pogriješim nakon savjetovanja draže mi je nego da ispravno postupim radeći po svome nahođenju ne sa-vjetujući se.” Savjetovanjem i konsultiranjem s drugima čovjeku se otvaraju novi vidici, produbljuju njegova razmišljanja, lakše saznaje gdje je izvor problema, stvari mu postaju jasnije, sazna-je kako drugi razmišljaju itd. Čovjek ponekad bude ubijeđen da u dotičnoj situaciji treba postupiti na određeni način dok nakon konsultiranja s drugima spoznaje da se na tu stvar može gledati iz više uglova, a ne samo iz ugla iz kojeg je on posmatrao. Rekao je jedan mudrac svome sinu: “Konsultiraj se s ljudima koji imaju iskustvo, na taj način dobivaš od njih besplatno ono što je njih u životu skupo koštalo.”

Mnogo je razloga zbog kojih ljudi ostavljaju savjetovanje: Umišljenost i oholost, nepoznavanje koristi konsultiranja i opa-snosti njegovog zapostavljanja, stid zbog razlike u godinama je također jedan od razloga zapostavljanja konsultiranja (Omer, r.a., je imao savjetodavno vijeće u kojem je bilo mladića, a jedan od njih je Abdullah b. Abbas, r.a.).

Donosimo mišljenje Fazlur Rahmana o važnosti šure koje nam se čini vrlo bitnim u kontekstu već kazanog: “Nažalost, to-kom stoljeća među muslimanima se razvila strahovita pogreška u razumijevanju naravi šure zahvaljujući pogrešnoj i obmanjujućoj praksi i strukturama koje su bile prihvaćene izvana bez vođenja računa o etosu islama. Tako je općerasprostranjeno ubjeđenje da šura znači da jedan čovjek, vladar, konsultira ljude koji, po njego-vu mišljenju, posjeduju mudrost, bez obaveze da sprovede njihov savjet. Prije svega, ovakva slika totalno ruši strukturu koju šura pretpostavlja. Kur’an opisuje vjernike kao “one koji se o poslovi-ma svojim dogovaraju (emruhum šura bejnuhum).” Šura, dakle, ne znači da jedna osoba pita druge za savjet, već, radije, međusob-no savjetovanje kroz zajedničku diskusiju na ravnopravnoj osno-vi. Ovo direktno implicira da vrhovni izvršitelj ili izvršna vlast

TAKVIM 2012 Book 1.indb 45 18.10.2011 15:11:33

46 Takvim za 2012.

Tefsir

ne mogu jednostavno odbaciti odluku do koje se stiglo šurom. Uvjeti pod kojima su se razvile klasične doktrine šure i hilafeta, proizvodeći upravo spomenuta pogrešna shvatanja, su u suštini i po svojoj prirodi historijske i ne mogu biti pripisani Kur’anu.... Da sumiramo, razmislimo prvo o frazi emruhum u kur’anskom ajetu ve emruhum šura bejnehum. Emruhum što znači njihove stvari, pitanja – tj. stvar ne pripada pojedincu, grupi ili eliti, već je ona ‘njihova zajednička stvar’ i pripada zajednici kao cjelini. Sljedeće, šura bejnehum – tj. njihova zajednička stvar treba biti riješena njihovim zajedničkim i međusobnim konsultiranjem i diskusijom – ne od strane pojedinca ili elite koju oni nisu ni iza-brali ni prihvatili. Šta drugo Kur’an kaže osim da muslimani čine ravnopravnu i uspješnu zajednicu ili bratstvo jednakih?”7

Opraštanje

Opraštanje je jedna od osobina vjernika. U suri Šura je princip opraštanja drugima na poseban način tretiran. Uzvišeni Allah na-laže da se može na zlo uzvratiti istom mjerom (40). Odmah posli-je ove dozvole u istom i u naredna tri ajeta govori se o sljedećim kur’anskim preporukama i mjerama: 1. za oprost i neravnanje je nagrada; 2. Allah ne voli zločinitelje; 3. ne odgovaraju oni koji se suprotstavljaju nepravdi kada im je već nanijeta nepravda; 4. odgovaraju oni koji nepravdu i zulum svijetu čine; 5. strpljivo podnošenje i praštanje je postupak pametnih.

Ovo su vrlo zanimljiva kur’anska upućivanja ljudi. Na prvi pogled ili prvim čitanjem neće nam se otkriti očigledna mudrost koja stoji kod donošenja datih mjera (neke mjere su samo u izjav-noj formi). Kur’anska dozvola uzvraćanja na nepravdu je radi opominjanja počinitelja zlodjela. Uprotivnom, zločinitelj bi se javno, bezobzirno hvalisao i oholio sa svojim zlodjelima. Mu-drost prve mjere je u islamskom zalaganju u unušenju mira i reda

7 Fazlur Rahman, “The Principle of Shura and the Role of the Ummah in Islam,” u Sta-te Politics and Islam, priredio Mumtaz Ahmad (American Trust Publications, 1986): 87-96.(Tekst je na bosanski preveo Ahmet Alibašić pod naslovom Principi šure i uloga ummeta u islamu, dostupan na: http://www.bosanskialim.com).

TAKVIM 2012 Book 1.indb 46 18.10.2011 15:11:33

47Takvim za 2012.

Tefsir

te odstranjivanju mržnje. Druga mjera, u izjavnoj formi, dozvo-ljava da se može uzvratiti na učinjenu nepravdu. Treća mjera govori da onaj koji uzvraća, a ne pregoni, nije ni najmanje grje-šan. Takvima se ne može stati na put, takvi ne snose ni najmanju krivnju jer brane čast i dostojanstvo čovjeka. Četvrta mjera je sadržana u pravilu da se staje na put onima koji nasilje čine, a ne potlačenim (okrivljuju se nasilnici a ne potlačeni). Peta mjera cilja na umjerenost i ravnotežu između dvije krajnosti. Ljudsko strpljenje i tolerantnost uzvisuje ih a ne ponizuje. Poslanik, a.s., je rekao: “Allah će robu Svome koji prašta samo povećavati do-stojanstvo (snagu); ...‘O Ebu Bekre, tri stvari su sušta istina: ako se čovjek kome se nepravda čini, u ime Allaha strpi, On će ga tim uzvisiti i pomoći. Ako čovjek otvori vrata darežljivosti, žele-ći pažnju prema rodbini, Allah će ga time obogatiti. Ako čovjek otvori vrata traženju želeći se obogatiti, Allah će mu imetak uma-njivati.’” (يا أبا بكر؛ ثالث كلهن حق: ما من عبد ظلم بمظلمة فيغيض عنها هلل، إل أعزه اهلل تعال با ونصه، وما فتح رجل باب عطية يريد با صلة، إل زاده اهلل با كثرة، وما فتح-Ako analiziramo su ;(رجل باب مسألة يريد با كثرة، إل زاده اهلل عز وجل با قلةštinsko značenje datih mjera u suri Šura u uspostavljanju zdravog društva, dolazimo do zaključka: ummet muslimana, braneći sebe od samih sebe (kroz uspostavljanje kur’anskih principa), brani i druge od sebe. Isto tako, počivajući na istinskim principima ni-kada neće postati lahak plijen drugima. Naši Bošnjaci bi trebali (iš)čitati znakovitost treće i četvrte mjere spomenute u 41. i 42. ajetu sure Šura. Poruka je očita za one koji umiju čitati kur’anske znakove.

Završni ajeti sure Eš-Šura

Poslije izlaganja svojstava vjernika u suri Šura čitamo aje-te o grješnicima, zalutalima, onima koji su na suprotnoj strani. Kur’an izlaže sva poniženja i gubitke koji očekuju ovu grupu ljudi. Izdvajamo ovdje dva karakteristična momenta:

– na Sudnjem danu zločinitelji će uzvikivati i tražiti ikakav drugi način da se povrate (ن سبيل مرد م إل spuštajući se u ;44 ,(هل poniženju i gledajući krišom;

TAKVIM 2012 Book 1.indb 47 18.10.2011 15:11:33

48 Takvim za 2012.

Tefsir

– onaj koga uzvišeni Allah pusti da zaluta neće naći nikakvog puta /za izlaz/ (ومن يضلل اهلل فم له من سبيل)46; Njihovo traženje druge prilike na Zemlji je rezultat vlastitog straha od posljedica poči-njenih zlodjela. Poniženje je ispunjenje pravde. Bezizlazna situa-cija je znak da izbavljenja nema. Kur’ansko upozorenje je jasno: pripremanje za Dan ‘u kojem neće biti nikakvog povratka, neće biti nikakvog utočišta /za zločinitelje/ niti će moći nijekati bilo šta/od nepravde koju su učinili’,47. (لجإ ن م يوم ل مرد له من اهلل، ما لكم من نكري ;(يومئذ وما لكم م

Čovjek koji živi vjeru, poslije svega izloženog, može postavi-ti pitanje: otkud grješnici ili otkud ta ljudska smjelost i spremnost za činjenje zlodjela? Opet vjernici, koji su obdareni više s izobi-ljem vjere, počesto su stalnoj zapitanosti: Kako to da deklarirani vjernici skliznu u grijeh u svojem životu uprkos poznavanju da-tih kur’anskih načela? Na ovakva i slična pitanja imamo više od-govora. Akaidolozi su naširoko raspravljali o sličnim pitanjima jer dotiču se pitanja ljudske vjere i uvjerenja. Mi ćemo punuditi dva (moguća) odgovora iz sure Šura:

– Čovjek na ovom svijetu postupa tvrdoglavo, ne razmišlja-jući o posljedicama svojih djela. Ljudska tvrdoglavost je opisana na mnogim stranicama Kur’ana, pa tako i u suri Šura(48): ...A kad zbilja Mi damo da čovjek od Nas samilost iskusi, on se sami-losti veseli! A ako ih kakvo zlo zadesi zbog onog što su ruke nji-hove pribavile, taj čovjek, zbilja, nezahvalan je! (ا إذا أذقنا النسان وإنمت أيدهيم فإن النسان كفور ئة بم قد ا، وإن تصبهم سي ة فرح ب ا رح (من

– Čovjek ne razmišlja (do momenta potpune zaboravnosti) o darovima kojima je obasut. Vidjeli smo da početak sure Šura govori o blagodatima opskrbe, kiše, o darivanju u izobilju i su-stezanju.

Kraj sure Eš-Šura ponovo našu pažnju svraća na prisjećanje o darovima, o onim darovima gdje je čovjek najosjetljiviji – po-tomstvo. Čovjek može biti darovan potomstvom, može biti li-šen potomstva ili djelimično darivan. U ajet-kerimima (49. i 50.) kur’anski i‘džaz u izražavanju dolazi do izražaja: Allahu pripada

TAKVIM 2012 Book 1.indb 48 18.10.2011 15:11:33

49Takvim za 2012.

Tefsir

vlast nebesa i Zemlje, On stvara šta Njemu volja je! On dariva ženskinje kome hoće, i dariva muškinje kome on hoće, ili im i muškinje i ženskinje dariva, a koga hoće – nerodom ostavlja.. عل) جهم ذكرانا وإناثا، وي كور، أو يزو ب لن يشاء الذ ب لن يشاء إناثا وهي لق ما يشاء، هي يعقيم يشاء -Ibn Kesir navodi mišljenje Begavija koji daje po .(من ređenja: samo ženska djeca su bila data Lutu, a.s., sinovima je bio obdaren Ibrahim, a.s., a Muhammedu, a.s., su data i muška i ženska djeca. Dok Jahja, a.s., i Isa, a.s., nisu bili ženjeni.

Sura eš-Šura završava upozorenjem na Objavu, na isti način kako je njen početak krenuo. Na takav način Mi i tebi objavlju-jemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upu-ćuješ na Pravi put (42:52).

Poruka koja se sadržana u Kur’anu je ona koja život daje. Skloniji ezoterizmu će u gornjem ajetu prepoznati značenje da Uzvišeni i Veličanstveni Allah, objavljujući Kur’an, nadahnjuje svog Poslanika, a preko njega i ostale svoje robove, Svojim Ru-hom (أمرنا ن م روحا إليك أوحينا لك -Svaki doticaj, svako nadno .8(وكذšenje nad kur’anski tekst je, ustvari, predujam da čovjek svojim tjelom i dušom prima nadahnuće. Prema tome, Kur’an je nepre-kidna, izravna veza čovjeka sa svojim Stvoriteljem. Današnjim muslimanima prijeko je potrebno ovo nadahnuće u svakodnev-nim poslovima kako bi učvrstili svoje duhovno stanje, postali kreativniji i žilaviji u svojim promišljanjima i djelovanju te kako bi shvatili važnost principa međusobnog dogovaranja – šure. Ta-man kada mislimo da je tama zavladala svugdje, kur’anski nur treba obasjati i nas i druge.

8 Ovaj dio ajeta je različito preveden kod naših prevodioca. Korkutov prevod smo na-veli gore. Kod Karića glasi: Eto tako Mi tebi objavljujemo Riječ Našu. Asad prevodi: I na taj način, isto tako, (Muhammede), Mi smo i tebi objavili poruku koja život daje, (a koja dolazi po našoj zapovjedi); Mlivin prevod je: I tako smo ti objavili Duha naredbe naše, a Durakovićev je: Tako smo i tebe Duhom Svojim nadahnuli.

TAKVIM 2012 Book 1.indb 49 18.10.2011 15:11:33

TAKVIM 2012 Book 1.indb 50 18.10.2011 15:11:33