1

Vesnica Mlinarević, prof.doc. dr. sc. Anđelka PekoMarija Vujnović, ml. asistentPedagoški fakultet u OsijekuVisoka učiteljska škola u Osijeku

Suradničkim učenjem ka zajedničkom učenju

SažetakSuradničko učenje potiče timski rad.. Ono se javlja kada učenici rade zajedno, u

parovima ili u manjim skupinama. Za uspješno provođenje suradničkog učenja važno jerazredno ozračje, kvaliteta interakcije među učenicima, učiteljima, roditeljima i svimsudionicima odgojno-obrazovnoga procesa, program i poučavanje, strukturiranje okružja pomjeri učenika, proces dogovaranja i primjene pravila te uloga učitelja - voditelja.

Pored bržeg i trajnijeg usvajanja znanja, učenici razvijaju kritičko, kreativnomišljenje, različite komunikacijske i socijalne vještine te jačaju samopoštovanje. Ono potičeučenike na razmjenu stavova i iskustava kao i zajedničko rješavanje problema. Usuradničkome učenju ciljevi pojedinih učenika se povezuju sa zajedničkima.

Ključne riječi: suradničko učenje, zajedničko rješavanje problema, pozitivno ozračje, učitelj

Zahtjevi suvremenog društva jesu zahtjevi školamaDanašnje vrijeme obilježavaju međusobno povezane zajednice sa složenim socijalnim

institucijama koje zahtijevaju visoki stupanj suradnje svojih članova. Suradničko ponašanje utimskome radu postaje imperativom suvremenog doba, pa time i učenje takva ponašanjapostaje jedan od bitnih ciljeva odgoja i obrazovanja (Dryden, Vos, 2001). Prvi put u povijestipedagogije suočeni smo sa situacijom da se za intenziviranje skupne nastave ne zalažu samoprogresivni pedagozi skloni reformama, nego istodobno i utjecajni predstavnici gospodarstva.Škola kakva je u mnogim zemljama, pa i u našoj, ne odgovara potrebama društva, a posebnopotrebama gospodarstva koje ne dobiva dovoljno kvalitetno pripremljene ljude za potrebepostindustrijskoga načina proizvodnje. Gospodarstvo zahtijeva inicijativne pojedince koji znajuraditi timski (Robbins, 1995). To značajno povećava izglede da se skupni rad u školi kojipodržava suradničko učenje više prizna i potakne nego što je to bio slučaj u prošlosti (Klippert,2001). U Republici Hrvatskoj posljednjih se nekoliko godina počelo s osposobljavanjemnastavnika za suradničko učenje te s primjenom i istraživanjima tog oblika rada.

2

Kako bi ovaj način poučavanja postao sastavni dio rada na svim razinama obrazovanjau nas, kao i njegovu uvođenju i vrjednovanju učinaka, potrebno mu je pristupiti sustavno,koristeći se iskustvima drugih zemalja.

Suradničko učenjeSuradničko je učenje je oblik poučavanja i učenja glede rada u skupinama. Ono se

javlja kada učenici rade zajedno, u parovima ili u manjim skupinama. Suradničko učenjeuključuje zajedničko rješavanje problema, predlaganje i istraživanje dogovorenih tema testvaranje novih ideja, novih kombinacija ili jedinstvene inovacije. (Meredith i sur., 1998.,Peko, Pintarić 1999). Razna istraživanja dokazuju da je primjenom suradničkoga učenjapoučavanje kvalitetnije i zanimljivije, a učenje uspješnije. Pored usvajanja znanja, učenicirazvijaju kritičko, kreativno i logičko mišljenje, različite komunikacijske i socijalne vještine tejačaju samopoštovanje. Ono potiče skupinu na razmjenu stavova i iskustava kao i zajedničkorješavanje problema. Omogućava i potiče timski rad.

Aktivno stjecanje znanja i kreiranje stvaralačkog rada učenika u pozitivnom razrednomozračju u središtu je zahtjeva suvremene škole. Zahtjevi se reflektiraju i u zahtjevima zaizmjenama uloge učitelja.

Suradničko učenje i nove uloge učiteljaPitanje promjena u školama danas su pitanja opstanka našega društva. Važno je stvarati

vizije koje mogu rješavati samu krizu obrazovanja. U traganju za nekim rješenjimanezaobilazna je aktivnost samog učitelja.

Osmišljavanje i provedba promjena u nastavi, time i modela suradničkog učenja, trebabiti u suglasju s učiteljskim interesima, uključenošću i stalnom stručnom i inomsenzibilizacijom za življenjem promjena. Snaga učitelja leži u radoznalosti, otvorenosti duha,spremnosti za priznavanjem pogrešaka, stalnom željom za učenjem, razvojem kritičkogmišljenja i predviđanja promjena u cjeloživotnom učenju (Mlinarević, 2002).

Za promjenu uloge učitelja koji od pasivnog realizatora tuđih ideja postaje aktivnaosoba i traži svoj osobni pedagoški put, bitnu ulogu ima okruženje i zajednica učenja. ( Day,.!999, Stoll, i Fink D2000). Zajednicu učenja Evans (1997) određuje kao skupinu svojomvoljom udruženih osoba, koje u dužem vremenskome razdoblju komuniciraju svoje vrijednosti,stvaraju zajedničku viziju, surađuju s ciljem unapređivanja svoje prakse i osobnoga učenja,kritički promišljaju svoje djelovanje i njegove uvjete. Učitelj treba biti svjestan svoje ulogemodela ponašanja, koristiti se vještinama nenasilnog rješavanja konflikata, koristiti ja poruke,dvosmjerno i iskreno komunicirati, poticati sudjelovanje djece i roditelja u planiranju i

3

donošenju odluka, biti socijalno osjetljiv i razvijati kritičko mišljenje uz poštovanje kulturalnihrazličitosti (Brajša, 1994). Efikasne komunikacijske vještine omogućavaju nastavniku stvaranjepozitivnih uvjeta za učenje i istovremeno zadovoljavanje učenikovih i svojih potreba. Ono štoučitelj namjerno ili nenamjerno radi služi kao model učenicima, tzv. skriveni kurikulum.Spektar zadaća u odnosu na nastavnika se širi. U skupnoj nastavi nastavnik dobiva pokretačku,prikazivačku, usklađujuću, vrjednujuću i stimulirajuću ulogu ( Terhart, 2001). Učitelj sve višepostaje voditelj i suradnik učenika.Osobito je važna ravnoteža između učiteljeve kompetencije o poučavanom predmetu ikompetencije o poučavanju. "Vještina poučavanja sve se više pretvara u umijeće poučavanjadjece da sama sebe poučavaju" (Wallenberg i Bogolea,2001), a kada učenici postižu svojeciljeve, motivacija i djelotvornost dosižu neslućene visine (Youngs,2001). Za suradničkoučenje učitelji se mogu pripremiti kroz učenje u timovima i na seminarima koji će pridonijetipoboljšanju umijeća poučavanja, komunikacijskih i socijalnih vještina te učiteljeve motivacije.

Suradničko učenje i razredno ozračjeDjelovanje ozračja je vrlo izraženo, čak se može reći da djeluje jače od namjernog

djelovanja učitelja. Kada su djeca dio zajednice koja naglašava pozitivnu sliku o sebi, boljeuče, otvorenija su i spremnija surađivati. To je proces koji traži vrijeme, zalaganje i pažljivoplaniranje.

U kreativnoj školi respektiraju se učenikovo raspoloženje, osjećaji, prosuđivanja, ali ipotiču pouzdanje, hrabrost, inicijativa, tolerancija i osposobljavanje za suradnju . U takvomozračju promiče se osobnost, (Giesecke, 1993) dinamični proces u kojem je učeniksuorganizator, nositelj i permanentni inovator školske cjelokupnosti. Niz uvjeta koji su prisutniu nas i djeluju na samo ozračje: od institucionalne organizacije škole, školske arhitekture, 45minutnog nastavnog sata, ocjenjivanja koje individualno postignuće vrjednuje prema mjerilurazrednog prosjeka, a onda i u suparništvu s ostalim učenicima.

Postići dobro pedagoško ozračje u radu, prvi je i najvažniji korak u stvaranju kvalitete,a njezini najvažniji čimbenici su učenici, učitelji i roditelji.

4

Preduvjeti za izvođenje suradničkoga učenjaZa uspješno provođenje suradničkog učenja brojni autori ističu kvalitetu interakcije

među učenicima, učiteljima, roditeljima i svim sudionicima odgojno-obrazovnoga procesa,program i poučavanje, strukturiranje okružja po mjeri učenika, proces stvaranja i primjenepravila te uloga učitelja - voditelja.(Richardson, 1996).

Razredno je ozračje posljedica učiteljeve efikasnosti u poučavanju, motivaciji iinterakciji s učenicima, ozračje natjecanja ili suradnje i međusobnih odnosa među učenicima(Kolić - Vehovac, 1998). Pozitivni interpersonalni odnosi u razredu stvaraju atmosferupovjerenja i uvažavanja, potiču pozitivna ponašanja i stimuliraju učenje (Richardson, 1996).Dogovorena pravila (katalog pravila) jasno određuju poželjna ponašanja kao i posljedice zanepoželjna. Dobrom ozračju pridonosi i raspored sjedenja, dovoljno vremena za rješavanjezadaća, okruženje u kojem se uči (Matijević, 2000). Pozitivno djeluju, a to je moguće u našimškolama, prezentacije skupnoga rada koje se pretvara u stalne izložbe s učeničkim uradcima.Jasna raspodjela uloga i funkcija (protokol), pretpostavka je konstruktivnog rada bezblokiranja, udaljavanja od teme, vrtnje u krug i sl. Upravo zbog nedovoljne pripreme ,bez redavožnje, mnogi učitelji izbjegavaju suradnički oblik, opisujući događaj kao pretvaranje u kaos.Osim učiteljevih umijeća vođenja i praćenja suradničkog učenja, kvaliteti interakcije iuspješnosti učenja pridonosi i razvijenost učenikovih komunikacijskih i socijalnih vještina. Svevještine pretpostavka su za suradničko učenje, ali se suradničkim učenjem i vježbaju, razvijaju,što potvrđuju razna istraživanja. Kvaliteta interakcije unutar suradničke skupine neposredno jepovezana s uspjehom pojedinaca u učenju, ali i sa skupnom kohezijom i odnosima unutarskupine (Eggen i Kauchak prema Bekavac, 2001). U suradničkom su učenju učenici upotpunosti uključeni u učenje , čak i složene informacije mogu lako usvojiti i zapamtiti,uvažavajući individualni stil učenja. Uči se s oduševljenjem što kasnije utječe i nasamoobrazovanje tijekom života.

Richardson, (1997) ukazuje da suradnički razredi posjeduju neke opće karakteristike ito pozitivna međuovisnost, pojedinačna odgovornost, heterogeno članstvo i grupiranje,zajedničko vodstvo, izravno poučavanje društvenih umijeća, praćenje i intervencija nastavnikai djelotvoran skupni rad.

Zadaće suradničkoga učenja Johnson i Johnson (1989.) drže da se rezultati učenja poboljšavaju suradničkim učenjem.

Smatraju kako je bitno uključiti pet elemenata da bi neka aktivnost bila suradnička:

5

· Pozitivna međuzavisnost - percepcija da smo povezani s drugima te ne možemo uspjetiako i oni ne uspiju.

· Pojedinačna odgovornost – postignuće svakog pojedinca se procjenjuje, a rezultatiprocjene smatraju se njegovim osobnim postignućem, ali i dijelom postignuća skupine.

· Poticajna interakcija licem u lice – sudionici učenja potiču jedni druge na uspjehpotporom, ohrabrivanjem, pohvalom, pomoći i dr.

· Socijalne vještine – interaktivne vještine i vještine rada u maloj skupini, vođenje,odlučivanje, povjerenje, komunikacijske vještine, vještine rješavanja sukoba i dr.Skupno procesiranje – članovi skupine raspravljaju koliko su uspjeli ostvariti svoje

ciljeve i održati djelotvorne odnose. Pojave li se teškoće u odnosima članovi se uključuju uidentificiranje, definiranje i rješavanje tih problema.

Rezultati suradničkoga učenja kao oblika rada u nastaviJohnson i Johnson (1989) navode rezultate sudjelovanja u suradničkome učenju: bolji

uspjeh i produljeno pamćenje, češće razmišljanje višega reda, dublje razumijevanje i kritičkomišljenje, koncentriraniji rad u razredu i manje nediscipline, veća sposobnost da se situacijepromatra iz tuđe perspektive, pozitivniji i tolerantniji odnosi s vršnjacima bez obzira na etničkuili spolnu pripadnost, prirodne sposobnosti i hendikepirajuće razlike, veća socijalna podrška,bolje psihičko zdravlje, pozitivniji odnos prema samome sebi i veće društvene kompetencije.Osobito važnim smatraju pozitivnije stavove učenika prema predmetima , učenju i školi ,prema nastavnicima , ravnateljima i ostalom školskom osoblju .Postavke o važnosti iskustvenog, aktivnog učenja koje mijenja ulogu učenika kao pasivnihslušatelja kojim dominira nastavnik također su značajno pridonijele razvoju modelasuradničkog učenja kao sredstva da se kod učenika potiče aktivno stvaranje vlastitograzumijevanja, razvoj različitih razina mišljenja i komunikacijskih i socijalnih vještina( Ardens,1991). Podaci prikupljeni brojnim empirijskim istraživanjima(Meyer, 1986,str. 380., prema Terhart, 2001.str.169.) ukazuju na:

· Bolje ovladavanje tehnikama intelektualnog rada, a stečeno znanje se trajnije zadržava.· Učenici pokazuju kooperativnije, kohezivnije i discipliniranije obrasce ponašanja.· Lakše uspostavljanje društvenih kontakata i jača socijalna kompetencija učenika.· Povećanje samorefleksivnosti, uvida u vlastito ponašanje, smanjivanje snažnih

duševnih smetnji poput zakočenosti, depresivnosti i straha učenika.

6

· Promjena stavova, porast emocionalne u odnosu na intelektualnu usmjerenost, pojačanovrjednovanje afektivnih odnosa, povećanje inicijative i fleksibilnosti uloge, pozitivniosjećaji i stavovi prema vlastitoj osobi.

· Poboljšana komunikacijska sposobnost, jasnije definiranje ciljeva, povećanjesposobnosti planiranja i koordinacije te bolje dijagnosticiranje problema unutarskupine.

U suradničkome učenju ciljevi pojedinih učenika pozitivno su povezani, cilj im jezajednički. Time su i sami učenici u prijateljskoj situaciji spremni pružiti pomoć jedni drugima,povećava se osjetljivost za zajednički interes, a komunikacija je otvorena uz potpunoprenošenje informacija (Kolić-Vehovec, 1998).

ZaključakDanas učenici u razredu uglavnom uče pojedinačno i svatko pokušava biti bolji od

drugih, pa je i ozračje natjecateljsko.U suradničkom učenju odnosi među učenicima su prijateljski, povećava se osjetljivost

za zajednički cilj, komunikacija je otvorena i dvosmjerna, a postignuća u učenju su bolja,rezultati su brojnih istraživanja. Kooperativne aktivnosti stvaraju pozitivne odnose međuučenicima i unaprjeđuju prihvaćenost neprihvaćenih pojedinaca, jača se socijalna kompetencijaučenika i prosocijalni stav. Istraživanja pokazuju da suradničko učenje djeluje pozitivno nasmanjenje predrasuda prema hendikepiranoj djeci uključenoj u redovnu nastavu, a i na njihovouspješnije savladavanje nastavnog gradiva. Učenici rade u paru ili skupini zajedno na nekomzadatku, usklađuju svoje napore, a kad postignu cilj svi su nagrađeni . U suradničkom učenjuučenici međusobno ovise jedan o drugome i u postizanju cilja i u pogledu vrjednovanja. Učiteljje važan čimbenik kvalitete odgoja i obrazovanja, on u zajednici s drugim učiteljima kreirapreduvjete za suradničko učenje. Oni se stvaraju sustavno, strpljivo i mukotrpnim pedagoškimradom. Grade se povjerenjem, vjerom u učenika i njegove mogućnosti, dvosmjernomkomunikacijom, pozitivnim pedagoškim ozračjem, suradnjom i timskim radom. Kvalitetni seodnosi temelje na empatiji, slušanju, iskrenosti, učenju, vođenju, disciplini i odgovornosti, a nena prisili i kaznama.

Za uvođenje suvremenih nastavnih metoda, posebice suradničkoga učenja, potrebni suučitelji koji razumiju, pripremljeni su i motivirani za nove izazove. Suvremenim stručnimusavršavanjem kroz različite metode i oblike rada u timovima, učitelje treba prvotno osposobitiza djelotvorno sudjelovanje u promjenama.

7

L I T E R A T U R A:

Bekavac, M. C., (2001), Istraživanja suradničkog učenja, Napredak br. 1, 2002, HPKZBrajša, P (1994), Pedagoška komunikacija, Zagreb, Školske novineDay, C. (1999), Professional development and reflective practice:pirposes, processes andpartnerships, Pedagogy, culture & society, p 221-223Dryden, G., Vos, J.(2001), Revolucija u učenju, Educa, Zagreb.Evans, M, An action research enquiry into reflection in action as part of my role as adeputy headteacher, www. bath.ac.uk/edsajwGiesecke,H.(1993.):Uvod u pedagogiju , Educa, Zagreb.Gossen, B., Anderson, J.(1996.): Stvaranje uvjeta za kvalitetnu školu, Aalinea, Zagreb.Gudjons, H.(1994.): Pedagogija – temeljna znanja, Educa, Zagreb.Klippert, H., (2001), Kako uspješno učiti u timu, Educa, Zagreb.Matijević, M. (2000), Učiti po dogovoru, Zagreb, Birotehnika CDOMeredith, K. S., Steele, J.L., Temple, C., (1998), Suradničko učenje, Vodič kroz projektČitanje i pisanje za kritičko mišljenje, Institut otvoreno društvo Hrvatska.Mlinarević, V. (2002), Učitelj i odrednice uspješnog poučavanja, Život i škola, br 7, str140-151.Richardson, J. (prosinac 1996/siječanj 1997), Learning the way to cooperative school,School Team Innovator, 2-6.Stoll, L., Fink, D.(2000.): Mijenjamo naše škole, Educa, Zagreb.Terhart, E., 2001.: Metode poučavanja i učenja, Educa, Zagreb.Vehovec-Kolić, S., (1989), Edukacijska psihologija, Filozofski fakultet Rijeka.

Summary

Cooperative learning is a contemporary model of teaching and working in groups. It takesplace when students work together in pairs or in smaller groups. The following things are veryimportant for successful development and implementation of cooperative learning: theclassroom atmosphere; the quality of interaction between students, teachers, parents and everysubjects involved in educational process; the curriculum and the methods of teaching; thedevelopment of environment according to students´ needs; the process of negotiation andimplementation of rules and the new role of the teacher as a leader. Besides quicker and morepermanent knowledge acquisition, students develop their critical, creative and logical thinking,different communicative and social skills and stronger self-respect. Cooperative learningencourages students to exchange their points of view and their own experiences as well assolve their problems together as a group. In co-operative learning, the goals of individualstudents are positively connected and they share the main common goal. This work is writtenin order to promote co-operative learning as one of many contemporary ways of teaching inevery segment of education in our country.Key words: contemporary teaching, cooperative learning, teacher,