svete sličice

5/14/2018 Svete sličice - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/svete-slicice 1/5

…

Sveta sličica je „manji komad papira s otisnutom pobožnom slikom i tekstom“ (Rječnik

slovenskog književnog jezika). Svete sličice su oslikane rukom ili tiskane na papiru,

pergamentu, svili ili drugoj tkanini. Obično je format sličica pravokutan i uspravan. Stare

sličice imaju gotovo redovito dva motiva: sveti i svjetovan (čudesni lik i hodočasnička crkva,

čudesni lik i molitelji, čudesni lik i legenda o čudima te uslišenja); prvi obično zauzima gornji,

a drugi donji dio sličice.

Svete sličice su karakterističan izraz srednjoeuropske religioznosti. Već u 13. st. nalazimo prve

svete sličice koje su izrađivale redovnice: na pergament su slikale minijaturne slike i opremale

ih napisima. Te svoje umjetničke radove su darovale raznim plemićima i dobrotvorima.

Već u 14. stoljeću nalazimo svete sličice tiskane „na plohi“- drvorez. Takve su i najstarije

slovenske sličice, na kojima je i tekst urezan u drvo. Na taj najstariji način tiska, kojim su se

služili za umnažanje, prije nego je Johannes Gutenberg izumio tisak s pomičnim slovima

(1468), su slovenski narodni umjetnici tiskali sličice i nakon 1800. g. Inače povijest sličica vrlo

vjerno odražava povijesni razvoj tiskarskih tehnika.

Pri izradi sličica su se većinom upotrebljavale dvije tiskarske tehnike: bakrorez i litografija

(kamenotisak). Sličice, izrađene u obje tehnike su često bile bojane rukom, a izrađivača nije

puno smetalo, ako bi se boja razlila preko rubova crteža. U 18. stoljeću su sličice otiskivali s

bakroreznih ploča, dok su u 19 stoljeću već prevladavale litografirane sličice. Ta tehnika je

omogućila masovnu izradu, s kojom je padala umjetnička i ispovjedna kvaliteta ovih proizvoda.

…

Puno sličica je uništeno, jer su većinom bile tiskane na tankom papiru, koji je na vlazi naglo

trunuo, tako da se sličica jednostavno raspadala ili bi postajala tako loša, da su ju bacali u vatru.

Po narodnom vjerovanju bi, naime, bio grijeh blagoslovljenu sličicu baciti u smeće. Još brže bi

se uništile one sličice koje su ljudi nosili kod sebe, čak na goloj koži, da bi ih štitile od bolesti,

groma, uroka i uopće svega lošega. Od znoja bi se obično gotovo „otopile“. Sličice su stavljali

u hranu oboljeloj stoci, jeli su ih i ljudi da ne bi oboljeli ili da bi otjerali bolest. Takozvane

„prehrambene“ sličice ili sličice za blagovanje bile su jako male, nisu bile veće od 2 - 4

kvadratna centimetra. Više takvih sličica je bilo tiskano zajedno i ljudi su kupovali cijele listove

toga. Jako raširene su bile i mirisne sličice: obično su bile tiskane na platnu, premazanom sasmolom ili voskom, da bi sličica dobro tinjala, istovremeno posute s različitim mirisnim zrnjem.



Takve sličice su stavljane na žeravicu, da bi čuvale kuću u teškim vremenima ili od neke druge

nesreće. Ponegdje su sličice stavljali umrlima u lijes, da bi ih pratile u grob kao sjećanje na

njihovo hodočašće.

Motivi na sličicama su naravno pobožni. Najviše sličica je povezano s hodočašćima: na njima

su naslikane hodočasničke crkve i milosni likovi ili kipovi koji se časte u njima.

…

Sličice su bile ne samo „oproštenje“ s hodočašća, nego i nekakva „propaganda“ za

hodočasnička svetišta. Mnogo puta je bilo na njima otisnuto, da je sličica „povezana s čudesnim

likom i blagoslovljena“. Na hodočašćima su sajamski prodavači prodavali razne „blagoslove“ u

obliku grupe sličica, koje su važile za posebno učinkovite. To su bile nekakve amajlije, koje su

ljudi stalno nosili sa sobom, posebno na putovanja u ratna vremena, da bi onoga tko ih nosi

čuvale od čarolija, lošega duha, lopova, smrtonosne kugle ili mača, poplava i vatre, kuge i

drugih bolesti i nesreća. I kod kuće su pomagale protiv svih teškoća, najprije rodiljama i djeci

protiv padavice. Za čuvanje stoke su upotrebljavali na prvom mjestu sličice svetaca, u takvim

slučajevima pokrovitelja.

…

Hodočasničke sličice su važan izvor za istraživanje nekada omiljenih i poznatih hodočasničkih

svetišta, ali su i svjedoci pobožne mašte nekadašnjih ljudi i vremena. Na sličicama su sačuvane

narodne nošnje iz prijašnjih stoljeća, na njima vidimo slike naših sela s seljačkim domovima, s

poljima i šumama, zato su sličice dragocjeni izvor za etnografiju. Neke od njih su zanimljive i

za književnu povijest, jer imaju ili na zadnjoj strani ili unutra, ako je sličica dupla, otisnute

hodočasničke pjesme i molitve.

Na selu su sličice najradije lijepili na unutrašnju stranu poklopca škrinja te na vrata ormara za

odjeću. Veće, pogotovo rukom naslikane sličice, su i uokvirivali i vješali na zidove u kućama.

Ako su kod kuće imali molitvenik (obično veći s tvrdim koricama) hodočasničke su sličice

stavljali u njega.

Zbog masovne raširenosti su sličice imale u duhovnom životu seljaka važnu ulogu. Sličice iz

hodočasničkih krajeva kod kuće i u inozemstvu su služile kao „razglednice“ te su širile

geografski obzor naših predaka. Sličice su najranija pojava masovne umjetnosti namijenjenesvim društvenim slojevima. U 19. stoljeću su se na sličicama već pokazale karakteristike



serijske industrijske proizvodnje. Zbog masovne proizvodnje je jako pala likovna kvaliteta.

Sličice više nisu bile tako domaće, narodne pa zato za sakupljača nisu posebno zanimljive.

2. RAD

…

Kad bi se otvorila škrinja, otvorila e je i knjiga sjećanja i prava galerija crnih i u boji, često

svilom i zlatnim listićima napravljenih sličica: djelomično oproštenja, djelomično uspomena s

hodočašća u daleke krajeve. U toj galeriji je često bilo dosta sličica raznovrsnih bratstava, jer

gotovo nije bilo crkve bez bratstva, a puno crkava je imalo i više takvih vjerskih društava.

Po zidovima starih kuća još vise sličice u jednostavnim okvirima, među njima i lijepo naslikane

te obrubljene s bogatom vezeninom zlatnih ukrasa ili koralja. U minulim vremenima nije bilo

kuće, posebno u Štajerskoj, gdje nije bio u temelj uzidan kućni blagoslov, a visio je i na stropu.

…

Često su stavljali sličice na žeravicu, kada su kadili protiv teških vremena, isto tako su s

sličicama kadili bolesnike. Posebno su cijenili sličice zajedno s blagoslovljenom maslinom, s

drvetom na cvjetnu nedjelju blagoslovljenih svežnjeva zelenja te s cvijećem, koje je bilo

blagoslovljeno na procesiji za svetu pričest.

…

Na nekim većim sličicama je bio čak i pečat s potvrdom određene crkve. Na svim hodočašćima,

sajmovima i u većini crkava su za vrijeme praznika prodavali raznovrsne „blagoslove“,

većinom sličice s križem sv. Benedikta i sv. Caharije. Takve amajlije u obliku grupe sličica,

stisnutih na veličinu jedne same sličice, su bile posebno blagoslovljene i zato i najučinkovitije. I

kod kuće su pomagale protiv svih teškoća, ponajprije rodiljama te djeci protiv padavice.Na

srednjoj sličici su obično posebno nalijepljeni još i zlatni ili srebrni Benediktov ili Caharijev

križ, novčić svetog Benedikta, nadalje malena sličica za blagovanje, blagoslovljeno sjeme, cvatvrbe, a oko tako prepunjene sličice su druge, opet s Benediktovim ili Caharijevim križem,



dakle, takozvani kužni križevi, pored sličica sv. Antuna Padovanskog protiv zlog duha i

groznice, a također i za sreću u ljubavi i braku te za sretan porod. Taj zagovor pomaže i

nerotkinjama, štiti stoku od kuge i pomaže naći izgubljene stvari.

Nadalje, može se na sličici naći sv. Franju Serafinskoga kao pomoćnika protiv glavobolje i

kuge, zatim Majku Božju, zaštitnicu braka i čuvaricu od munje i teških vremena. Često je na

sličici i slika sv. Agate, da ne bole zubi , sv. Ignacija Lajolskog, osnivača jezuitskog reda, kako

tjera vraga, obično naslikanoga likom zmaja. Često je u takvoj grupi sličica i ranjena glava

zagovornika protiv iskušenja, opsjednutosti i glavobolje, sv. Anastazija, kojeg su častili

kapucini.

Protiv poplava i nesreća na vodi je gotovo uvijek sv. Franjo Ksaverski.

…

Već smo prije pisali kako je puno sličica propalo, sada moramo spomenuti da su mnogo sličica

darovali vjernici polaganjem na oltare, a najviše ih je propalo zato, jer u nekim krajevima još

uvijek imaju običaj da umrloga, prije negoli zabiju križ, potpuno prekriju sličicama.

…

Sličice su na prvom mjestu nepogrešivi svjedoci predanoga povjerenja naroda u dobrotu i

milost Božju.

…

Slikari sličica su nam sačuvali slike sela, gradova, zatim danas razrušenih ili promijenjenih

crkava, samostana. U prvom redu su sačuvali razne kipove i slike, koji nam danas nedostaju,

rjeđe relikvije i slično.

...

Kulturnog povjesničara i jezikoslovca zanimaju pravila raznih bratstava i molitvice.

….



Sličice su produbljivale vjerske osjećaje naroda s propagandom za razna hodočašća i različite

zagovornike. Imamo i prigodne sličice, koje su ljudima objavljivale nove blaženike i svece te

razne događaje, npr. svete godine. Među prigodne sličice moramo ubrojiti i sličice za sjećanje

na sv. firmu, prvu ispovijed i prvu sv. pričest, zatim sličice o novim i zlatnim sv. Misama,

sličice s osmrtnicama koje su obično otisnute na stražnjoj strani. S propagandom i prigodnim

sličicama smo već u novinarstvu, jer su sličice nekada obavljale i zadaću današnjih ilustriranih

listova i propagande.

svete sličice

Documents