svetski poredak, globalizacija i pitanje ......nosno svetski poredak, postoji kao rezultat ravnote`e...
TRANSCRIPT
Milorad Stupar UDK: 327:321.011:171.4
Filozofski fakultet, Beograd Pregledni èlanak
Institut za filozofiju i društvenu teoriju Beograd
E-mail: [email protected]
SVETSKI POREDAK, GLOBALIZACIJA
I PITANJE SUVERENITETA*
Apstrakt: Pokušaæemo, kreæuæi se u oblasti politièke normativne teorije, i to
pre svega u okviru problema vezanih za analizu pojma suvereniteta dr`ave i teorije me-
ðunarodnih odnosa, da na adekvatan naèin pojmovno odgovorimo na kulturne, poli-
tièke i ekonomske fenomene u svetu koji se u struènoj literaturi, a i u javnosti uopšte,
èesto jednim imenom nazivaju „globalizacija“. Razmotriæemo pre svega klasièno
shvaæen pojam suvereniteta i ispitaæemo kakvu ulogu taj pojam mo`e da ima u jednoj
normativnoj viziji savremenih meðunarodnih odnosa. Braniæe se teza da uprkos globa-
lizacijskim trendovima u svetu, dr`avno shvatanje suvereniteta vezano za pojam naci-
je-dr`ave mo`da treba i dalje da ima kljuènu ulogu u sistemu meðunarodnih odnosa jer
je to najcelishodniji naèin da se ostvare zahtevi za pravdom i mirom na nivou kolektiv-
nog delanja naroda kako unutar dr`ave tako i na meðunarodnom planu.
Kljuène reèi: suvernitet, dr`ava, svetski poredak, globalizacija.
„Vestfalsko“ shvatanje suvereniteta
Mnogi autori smatraju da je klasièna analiza suvereniteta
dr`ave manjkava jer dr`ave vidi kao samodovoljne i u sebi zatvorene
sisteme koji korespondiraju odgovarajuæim teritorijalnim celinama.
Tako shvaæen suverenitet podrazumeva da je dr`ava suverena ako ne
postoji neka viša instanca izvan organizacije same dr`ave èijem
autoritetu ona mora da se privoli odnosno èije odluke ona mora da iz-
vršava. Postoje tri elementa ovako shvaæenog suvereniteta: to je skup
zakonskih pravila koji imaju supremaciju u odnosu na bilo koji drugi
skup pravila; ova pravila va`e za ljudsku populaciju koja se identifi-
kuje sa nekom teritorijom; dr`ava podr`ava ova pravila pretnjom
upotrebe sile i ima monopol u pogledu njene upotrebe protiv onih
koji ta pravila krše; dr`ava pola`e pravo na upotrebu sile i u meðuna-
273
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
* Tekst je napisan u okviru rada na projektu „Moguænost primene modernih
filozofsko-politièkih paradigmi na transformaciju društva u Srbiji/Jugoslaviji“ koji
finansira Ministarstvo za nauku, tehnologije i razvoj Republike Srbije.
rodnim odnosima u tom smislu što ima ekskluzivno pravo na objavu
rata. Takoðe, po klasiènom shvatanju, pitanje legitimisanja dr`av-
nog autoriteta tièe se samo dr`avljana pojedinaène dr`ave. Naime,
dr`ava je du`na da opravda svoj legitimitet samo svojim graðanima.
Pitanje legitimnosti dr`ave prema onim koji nisu njeni graðani je
manje bitno pitanje ili skoro nebitno.1
Imajuæi u vidu svetski poredak, klasièni pojam suvereniteta
povlaèi za sobom to da je spoljna nezavisnost zemlje u meðunarod-
nom okru`enju pravna posledica njenog unutrašnjeg suvereniteta. Po
ovom shvatanju, u meðunarodnom poretku postoje samo odnosi iz-
meðu suverenih nacija-dr`ava.2 Dakle, izvor suverenosti u meðuna-
rodnim odnosima mo`e biti samo dr`ava; nema nikakvog drugog
autonomnog izvora suverenosti (na primer, religijskog). Dr`ava je je-
dini akter u meðunarodnim odnosima. Poredak u svetskoj politici, od-
nosno svetski poredak, postoji kao rezultat ravnote`e sila koje te`e
maksimizaciji svojih dr`avnih interesa. Ovakvo stanovište u teoriji
meðunarodnih odnosa naziva se realizam. Istorijski gledano, ako
bismo tra`ili dokument koji bi se mogao smatrati izvorištem ovakve
jedne vizije, onda je to Vestfalski mirovni sporazum iz 1648. godine
kojim se okonèavaju religiozni tridesetogodišnji ratovi u Evropi od
1618 do 1648. izazvani naporima Habsburške dinastije da Evropi na-
metnu svoju imperiju kao jednu vrstu katolièke hrišæanske republike.3
274
MIL
OR
AD
ST
UP
AR
1 Mada je istorijski utemeljeno mnogo ranije u radovima politièkih teoretièa-
ra i filozofa XVI i XVII veka, ovakvo, moderno i široko prihvaæeno stanovište o
tome šta je sekularni suverenitet dr`ave, sociološki je izvanredno analizirao Maks
Veber (pogledati u Privreda i društvo II, Prosveta, 1976) te se i u ovom odeljku kori-
ste osnovni elementi njegove analize.2 Ovo je, u stvari, jedan ideal jer su se dr`ave istorijski gledano de facto stalno
mešale u poslove drugih dr`ava.3 Vestfalska vizija meðunarodnih odnosa odvaja politièku, sekularnu legitim-
nost dr`ave, od hrišæanskih standarda legitimnosti. Vestfalski meðunarodni poredak
zasnovan je na tri naèela: (1) rex est imperator in regno suo (kralj je imperator na svo-
joj teritoriji); ova norma ka`e da suveren ne mo`e biti predmet nekog višeg autoriteta
ukljuèujuæi tu i hrišæansku crkvu; svaki kralj je nezavisan i jednak svakom drugom
kralju; (2) cujus regio, ejus religio (vladalac odreðuje koja æe religija biti prisutna na
teritoriji gde je on suveren); ova norma nala`e da spolja niko nema prava da interve-
niše na neèijoj suverenoj teritoriji pa èak i ako se pola`e pravo na intervenciju iz reli-
gioznih razloga; (3) treæe naèelo odnosi se na ravnote`u sila, a cilj mu je spreèavanje
uspostavljanja hegemona koji bi dominirao svim ostalim dr`avama. Ovo tumaèenje
Vestfalskog mirovnog sporazuma je preuzeto iz Baylis i Smith, ed., Globalization of
World Politics, Oxford University Press, 1997, str. 41.
Veliki broj teoretièara, diplomata i dr`avnika danas smatra da
je Vestfalsko shvatanje suvereniteta dr`ave i meðunarodnih odnosa
jedno zastarelo, odnosno pogrešno shvatanje.4 Taènije, ono je, prema
njihovom mišljenju u današnje vreme neoperativno, jer je suprotno
èinjenici da je danas skoro svaka dr`ava na neki naèin deo meðuna-
rodnog poretka koji se sastoji iz korpusa meðunarodnih dokumenata
i meðudr`avnih ugovora. Na primer, mnoge dr`ave, pa i naša dr`ava,
u mnogim bitnim aspektima svojih pravnih sistema, meðunarodnom
pravu daju prvenstvo u odnosu na unutrašnje zakonodavstvo i time
umanjuju svoj suverenitet shvaæen u klasiènom smislu (na primer,
dr`ave koje su ratifikovale statut Rimskog meðunarodnog kriviènog
suda, uz pretpostavku da je taj sud postao aktualan u meðunarodnom
pravu, u mnogim aspektima umanjuju svoj suverenitet shvaæen u
klasiènom smislu). Takoðe, èlanstvo u meðunarodnoj vojnoj organi-
zaciji kao što je NATO potkopava suverenitet shvaæen kao monopol
na upotrebu sile izvan granica dr`ave, a pojedini èlanovi povelje UN
i drugih meðunarodnih akata u pogledu zaštite ljudskih prava mogu
se tumaèiti tako da dozvoljavaju mešanje drugih dr`ava u unutrašnje
poslove suverene dr`ave bez njene saglasnosti ukoliko se u njoj dra-
stièno i u velikom obimu krše ljudska prava pa na taj naèin dovode u
pitanje i monopol na upotrebu sile unutar same suverene dr`ave.
Dakle, prema pomenutim shvatanjima, suverenost se ne mo`e shva-
titi u apsolutnom smislu, veæ samo kao integralni deo internacional-
nog sistema priznavanja suverenosti. Naravno, odmah se postavlja
pitanje šta je ili ko je izvor suverenosti po ovom novom shvatanju?
Da li se tu radi o skupu dr`ava, savezu dr`ava, jednoj svetskoj vladi,
konfederaciji dr`ava, postojeæoj organizaciji UN? Da li je danas
uopšte potrebno govoriti o nekakvom centralnom organu kao izvoru
suverenosti ili se suverenost danas mo`e shvatiti i kao funkcionalna
suverenost, t.j., kao paralelna i simultana delatnost veæeg broja me-
ðunarodnih organizacija èija se delatnost ne mora nu`no podvoditi
pod jedinstven centralni organ neke dr`ave? Kakvi su to standardi
koji bi mogli da opravdaju takav izvor suvereniteta odnosno standar-
di prema kojim bi taj meðunarodni organ pa i sve dr`ave sveta morao
275
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
4 Na primer, videti stavove Tomasa Pogea (Thomas Pogge) u „Cosmopolitan-
ism and Sovereignity“, Ethics 103 (1992): 48-75 kao i Onore Onil (Onore o’Neill) u
„Political liberalism and Public Reason: A Critical Notice of John Rawls’ Political
Liberalism,“ Philosophical review 106 (1997).
da se ravna? Pre nego što se usredsredimo na ova pitanja, razmotri-
mo za trenutak ekonomsko-pravni aspekt globalizacije koja dovodi
u pitanje teritorijalnu samobitnost suverene dr`ave.
Ekonomska globalizacija dovodi u pitanje teritorijalnu poseb-
nost kao nu`an uslov suvereniteta. Na primer, moderne tehnologije i
informatika odupiru se èvrstoj lokalnoj kontroli. Podsetimo se na to da
u toj oblasti veæ postoje meðunarodne agencije za zaštitu prava koje
prevazilaze granice. Na primer, postoji meðunarodna organizacija za
zaštitu prava intelektualne svojine. Moglo bi se reæi da je polje njene
delatnosti cela planeta, odnosno, da je celo èoveèanstvo njen potenci-
jalni klijent. Dalje, efekti uništavanja `ivotne sredine prevazilaze gra-
nice dr`ava. Takoðe, jasno je da ekonomska globalizacija su`ava
autonomiju odluèivanja na nivou nacije-dr`ave. Na primer, širenje fi-
nansijskih tr`išta umanjuje verovatnoæu da æe lokalne vlade moæi sa-
mostalno da kroje svoju bud`etsku politiku (ovo se naroèito odnosi na
tzv. dr`ave u tranziciji, bivše dr`ave socijalistièkog lagera, koje iz svo-
jih ekonomskih poteškoæa izlaze preko primanja donacija i zadu`iva-
nja kod meðunarodnih finansijskih institucija i tu èinjenicu moraju da
uzimaju u obzir kada prave planove za lokalne dr`avne bud`ete, itd).
Dakle, razmotriæemo u kojoj meri je klasièno shvaæen pojam
suvereniteta adekvatan odnosno neadekvatan za savremene meðuna-
rodne odnose i da li (i kako) ga treba poboljšati da bi adekvatno od-
govorio promenama u savremenom svetu. Najpre æemo analizirati
pojam globalizacije kao najbitnijeg meðunarodnog fenomena današ-
njice. Potom æemo definisati osnovni problem jedne liberalne teorije
meðunarodnih odnosa koja ima za cilj definisanje meðunarodnog
poretka. Videæemo da æe osnovno pitanje u diskusiji oko tih proble-
ma biti da li ima smisla govoriti o narodima kao samodovoljnim celi-
nama odnosno kao pravnim subjektima ili, suprotno tome, `arišna
taèka svake takve teorije o meðunarodnim odnosima naroda i dr`ava
mora biti individua. Drugim reèima, ako prihvatimo globalizaciju
kao postojeæi i preovlaðujuæi fenomen u svetu, postavlja se pitanje
da li komunitaristièka odnosno kosmopolitska vizija meðunarodnih
odnosa treba da odnese prevagu ili je pak bolje iæi jednim, ako sme-
mo tako da ga nazovemo, srednjim putem koji istinu tra`i izmeðu
ova dva ekstrema kao što su to, po mom mišljenju, u svojim delima
èinili Imanuel Kant (Zum Ewigen Frieden) i D`on Rols (Law of Peo-
ples). Na kraju rada navešæemo argumente za ovaj poslednji pristup.
276
MIL
OR
AD
ST
UP
AR
Globalizacija
Dosta je teško definisati globalizaciju. Kljuèno pitanje je u
tome da li je globalizacija jedan teorijski pojam pomoæu koga poku-
šavano da objasnimo društvenu realnost koja objektivno postoji, ili se
pak tu radi o jednom ideološkom projektu koji je promovisan od stra-
ne odreðenog tipa javnosti, politike i kulture, a koji u stvari maskira
interese velikih ekonomskih sila, a to mogu biti dr`ave, skup dr`ava,
kao i meðunarodne poslovne korporacije. Na primer, skeptici u po-
gledu realnosti globalizacije èesto tvrde da je globalizacija samo jed-
na velika prièa koju je kapitalizam i ranije propovedao. Prema njima,
velike korporacije samo upotrebljavaju velike i ponekad glamurozne
reèi kao što je, na primer, „deregulacija“ tr`išta da bi uticale na sma-
njenje socijalnih i dr`avnih davanja, tj., da bi uveæale profit.
Mi æemo se ovde usredsrediti na fenomen globalizacije kao
objektivnog društvenog procesa, a zanemariæemo moguæe tumaèenje
globalizacije kao ideološke doktrine. Dakle, neæemo se upuštati u to
da karakterišemo globalizaciju bilo kao nekakvu dobroæudnu bilo kao
zloæudnu silu niti æemo davati nekakve optimistièke ili pesimistièke
prognoze u pogledu njenih efekata. Sile gobalizacije neæemo posma-
trati ni kao neumitne snage na istorijskoj sceni, odnosno kao nekakv
istorijski fatum èoveèanstva. Poæi æemo od toga da je globalizacija
danas pre svega jedna èinjenica i taj æe nas aspekt uglavnom ovde inte-
resovati. Ali sada moramo objasniti glavne osobine ovog fenomena.
Tu odmah nailazimo na teškoæe. Èak i ovako shvaæena, glo-
balizacija izaziva nedoumice. Jedna grupa autora smatra da je globa-
lizacija samo jedan oblik voljnog kolektivnog ljudskog delanja
(delanja preko dr`ava i poslovnih korporacija),5 a druga grupa
smatra da se tu pre svega radi o postepenom nastajanju, od volje ljudi
nezavisnih, autonomnih, društveno-ekonomskih, spoljašnjih uslova
koje pokreæu savremena tehnologija i informatika i koji suštinski
obele`avaju `ivot èoveèanstva na globalnom nivou.6 Da ovo
277
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
5 Ovakvo stanovište brani, na primer, Robert Gilpin u Global Political Econ-
omy-Understanding the International Economic Order, Princeton University Press,
2001. Prema njegovom shvatanju, ekonomske i tr`išne strukture samo odra`avaju
politièke okvire i politièki izbor; dr`ava ostaje kljuèan akter u razvoju procesa globa-
lizacije. Citirano prema Ian Clark, Globalization and International Relations Theory,
str. 45, Oxford University Press, 1999.6 Rozenau (J.Rosenau) bi se mogao smatrati najznaèajnijim predstavnikom ove
druge grupe. On smatra da se globalizacija razvijala nezavisno od svetske politike i da
neslaganje ilustrujemo jednim primerom. Mnogi smatraju da je suš-
tinsko obele`je razvoja globalizacije širenje finansijskih tr`išta što
bi, po pretpostavci, bio jedan objektivan ekonomski proces. Meðu-
tim, rad i širenje finansijskih tr`išta je uvek propraæeno, podr`ano i
regulisano pravnom normativom koja najèešæe ima potporu u nekoj
dr`avi. Šta više, neki smatraju da su dr`avne normativne regulative
takve vrste u stvari i izazvale širenje finansijskih tr`išta (na primer,
meðunarodni monetarni sistem i organizacija kreditnih odnosa). U
tom smislu bi akti suverene dr`ave, odnosno suverenih dr`ava, pot-
hranjivali proces globalizacije pa onda nije jasno u objašnjenju šta je
tu primarni uzrok. Na primer, neki smatraju da je globalizacija posle-
dica kraja Hladnog rata, dok drugi smatraju da je Hladni rat završen
usled razvoja tehnologije i tr`išta koje je poremetilo ravnote`u hlad-
nog rata omoguæujuæi pobedu jednoj strani.
Pretpostavimo da su u pravu oni koji smatraju da je globaliza-
cija pre svega jedan objektivan proces i da je uticaj dr`ava tu manje
va`an faktor. Odmah meðutim nailazimo na prilièan broj autora koji
se ne sla`u u pogledu toga koliko je dugotrajan bio proces u kome su
uslovi globalizacije sveta u prethodno opisanom smislu nastajali.
Zatim, neslaganja postoje i u pogledu toga da li je globalizacija kva-
litativna promena u meðunarodnim odnosima ili se tu naprosto samo
radi o višem stepenu integracije i povezanosti zemalja, tr`išta i kapi-
tala.7 Dakle, postoje i neslaganja o odlikama tog procesa kao glav-
nog obele`ja povezivanja naroda sveta sagledanog objektivistièki.
Ono u èemu se nauènici sla`u i što, po njihovom mišljenju,
kvalitativno odvaja ono što se naziva globalizacijom kao novog
fenomena od ostalih standardnih odnosa meðuzavisnosti naroda
odnosno internacionalizacije su dva aspekta: prvo, svi se sla`u u
tome da je globalizacija višestran proces i da se sastoji iz skupa eko-
nomskih, društvenih, kulturnih i politièko-pravnih pojava koji se
278
MIL
OR
AD
ST
UP
AR
„je inicirana tehnologijama koja je pothranjivala i stvarala nove ljudske potrebe i `e-
lje“, citirano prema Ian Clark, Globalization and International Relations Theory,
str.45, Oxford University Press, 1999.7 Rozenau, na primer smatra da je globalizacija jedan kvalitativno nov feno-
men u sklopu meðunarodnih odnosa. Slièno misli i Entoni Gidens (Anthony Gid-
dens), videti Runaway World, Profile Books, 1999, str. 11. Po Gidensu, èinjenica da
se dnevno na svetskim finansijskim tr`ištima obrne preko bilion (hiljadu milijardi)
dolara jeste kvalitativna promena u odnosu na stanje svetske ekonomije u sedamde-
setim godinama prošlog veka.
mogu objektivno analizirati; drugo, sla`u se i u tome da globalizacija
kao fenomen koji su`ava prostor, skraæuje vreme i ubrzava razmenu
informacija, populacija i kapitala erodira tradicionalno shvaæen
pojam politièkog prostora vezan za pojam nacije-dr`ave. Naime,
ekskluzivnost granice dr`ave-nacije za èitav niz bitnih manifestacija
globalizacionog procesa postaju sve manje relevantne.8
Pojašnjenja radi, što se prvog aspekta tièe, aspekta mnogostra-
nosti, mo`e se reæi da je ekonomsko-tehnološki aspekt globalizacije
uvek propraæen odreðenim društvenim, kulturnim i pravno-politiè-
kim pojavama koje utièu na preoblikovanje društvenog i politièkog
identiteta naroda. Na primer, razlièiti narodi imaju razlièita oèekiva-
nja od procesa globalizacije. Jedni globalizaciju vide kao priliku da
prošire i ubrzaju razmenu dobara i usluga širom sveta odnosno kao
priliku za širenje meðunarodnog prava i ideologije ljudskih prava. Za
druge globalizacija je pretnja lokanim kulturama od strane velikih
centara moæi, velikih korporacija, kao i kulturnih ikona industrijskog
sveta. Ove dr`ave od ekonomske globalizacije oèekuju pre svega po-
dizanje `ivotnog standarda uz odr`anje tradicionalnih vrednosti i nor-
mativnih standarda. Ovo oèigledno znaèi da sile globalizacije ne
uvode nu`no koherentnost u meðunarodne odnose tj., one same po
sebi ne uvode trajnu logiku i poredak. Èinjenice svedoèe suprotno: na
primer, odr`avanje sastanka funkcionera Svetske trgovinske organi-
zacije izazvao je demonstracije i nemire od Vašingtona i Sietla do
Djenove. Postoji dakle, i antiglobalizacijski pokret, itd.
Što se drugog aspekta objektivistièki shvaæene globalizacije
tièe, ako globalizaciju nazovemo širenjem i kretanjem populacija,
dobara, usluga, kulturnih i legalnih matrica preko granica nacional-
nih dr`ava, onda ovi procesi (savremeni svet obiluje primerima a to
su: ekonomske aktivnosti multinacionalnih kompanija, migracija
radne snage, ekspanzija finansijskog tr`išta, ekspanzija moderne
tehnologije, aktivnost meðunarodnih nevladinih organizacija, aktiv-
nost meðunarodnih organizacija poput UN, NATO, itd.) potkopavaju
tradicionalno shvaæen pojam suverene dr`ave i njenih nadle`nosti.
Kakav bi onda tip suverenosti odgovarao savremenim meðunarod-
nim odnosima? Kako pojam suvereniteta ugraditi u moralnu viziju
meðunarodnog svetskog poretka? Da li u toj viziji za pojam suvere-
niteta uopšte ima mesta?
279
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
8 Pogledati, Ian Clark, Globalization and International Relations Theory, str. 36.
Suverenost i tipovi kosmopolitizma
Da bismo ispitali ova pitanja potrebno je najpre analizirati
pojam kosmopolitizma kao i pojam svetskog poretka. Analiza ovih
pojmova ukljuèuje odreðene etièke pretpostavke od kojih æemo i mi
poæi. U najelementarnijem, moralnom smislu, kosmopolitizam znaèi
da svaka ljudska individua ima jednak moralni status koji crpi iz
svojih intrinsiènih osobina racionalnog moralnog subjekta. Iz ove
pretpostavke sledi da svaka individua, ceteris paribus, zavreðuje
jednaka prava, i jednako uva`avanje bez obzira na njenu dr`avnu,
nacionalnu ili kulturnu pripadnost. Kako je u liberalnoj politièkoj
teoriji preovladalo uverenje da zaštitu ovih prava na najbolji naèin
vrši valjana pravedna dr`ava, a kako u svetu postoji mnoštvo dr`ava
koje su po svojoj prirodi kontingentno vezane za istorijsko-kulturni
milje iz kojih su same nastale kao nacije-dr`ave, liberalna teorija o
viziji meðunarodnih odnosa na jednom kosmopolitskom nivou ima i
obavezu da poka`e kako je moguæe pomiriti koncept suvereniteta
pojedinaène valjane liberalne dr`ave kao adekvatne zaštite ljudskih
prava sa èinjenicom da je moguæe zamisliti mnoštvo takvih dr`ava.
Jedan teorijski odgovor na ovaj problem je klasièni ili naivni
kosmopolitizam prema kome je pluralizam dr`ava uvek inkompatibi-
lan sa pojmom kosmopolitizma. Pošto su svi ljudi moralno jednaki,
adekvatna zaštita njihovih prava mo`e biti na pravi naèin izvedena
samo ako su svi oni pod jurisdikcijom jedne iste dr`ave – dr`ave sve-
ta. Postojanje više takvih dr`ava je naprosto logièki suvišno. Jedina
moralno prihvatljiva dr`ava u tom sluèaju bi bila svetska dr`ava.
Ovakvo rešenje problema, meðutim, daleko je od realnosti. U svetu
postoji mnoštvo naroda, kulturnih i etnièkih zajednica i mnoge od
njih veæ imaju svoje dr`ave. Dakle valjana kosmopolitska teorija
mora da uva`i èinjenicu pluralnosti postojanja dr`avnih zajednica.
Kant i Foedus Pacificum
Veæ su prvi korifeji prosvetiteljstva uoèavali mane naivnog ko-
smopolitizma. Veæ je, na primer, Kant smatrao da bi takva „univerzal-
na monarhija“ (ako bi to bila svetska vlada) oscilirala izmeðu
bezdušnog despotizma i anarhije. Suština Kantove primedbe je u
tome što Kant smatra da porast velièine dr`ave umanjuje obavezuju-
280
MIL
OR
AD
ST
UP
AR
æu moæ njenih zakona kako zbog prostorne udaljenosti politièkog
autoriteta, tako i zbog raznorodnosti svetske populacije koja po priro-
di stvari te`i tome da na razlièit naèin uoblièava svoje zakone u
zavisnosti od toga kakva joj je tradicija. Ovo Kantovo shvatanje vero-
vatno proizlazi iz njegovog uverenja da je dr`ava pre svega moralna
liènost,9 a to se temelji na njenoj intrinsiènoj vrednosti u smislu da je
dr`ava politièka volja jedne samonikle zajednice odnosno jednog na-
roda. Iz toga onda i sledi njena suverenost. Kant ka`e: „Dr`ava nije
imovina kao što je, na primer, zemlja što je ona zauzima. Ona je za-
jednica ljudi kojoj niko drugi ne mo`e zapovedati niti njome raspola-
gati do ona sama. Nju, koja je zasebno stablo sa vlastitim korenjem,
nakalemiti kao navrt drugoj dr`avi znaèi uništiti joj opstanak kao mo-
ralnoj liènosti i pretvoriti je u stvar, a to se protivi ideji prvobitnog
ugovora bez kojeg se ne mo`e zamisliti pravo ni kod jednog naro-
da“.10 Zanimljivo je, dakle, uoèiti da je tvorac èuvenog univerzalnog
kategorièkog imperativa takoðe i pobornik ideja o samobitnosti naro-
da odnosno njegove dr`ave kao moralne liènosti. Mo`da se u Kanto-
voj politièkoj filozofiji mo`e pronaæi kljuè za razrešenje suprotnosti
kosmopolitizma i komunitarizma, odnosno kosmopolitizma i plural-
nosti suverenih dr`ava. Na ova razmatranja vratiæemo se kada bude-
mo razmatrali Rolsovu moralnu viziju meðunarodnih odnosa.
Na ovom mestu treba istaæi i to da je Kant je smatrao da za pra-
vedan kosmopolitski poredak uopšte nije potrebna svetska dr`ava.
Prema Kantu, za uspostavljanje takvog jednog poretka meðunarodni
re`im treba da bude izgraðen na tri „definitivna èlana veènog mira me-
ðu dr`avama“ a to su: da graðansko ureðenje u svakoj dr`avi treba da
bude republikansko, da te dr`ave stupe u federaciju mira, i da svaki
posetilac, stranac svugde u`iva uslove opšteg hospitaliteta“. Kant je
smatrao da se ovakav meðunarodni poredak mira mo`e osnovati i odr-
`ati preko saveza suverenih nacija-dr`ava koje stvaraju izvesnu kon-
federaciju mira u kojoj æe se poštovati zakoni opšteg hospitaliteta.11
Mo`emo reæi da je Kantov argument na osnovu koga on
smatra da su dr`ave nacije u stanju da postignu savez mira (foedus
281
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
9 Iz tog razloga Kant je smatrao da dr`ava nikako ne mo`e biti neèije privatno
vlasništvo (patrimonium), videti Um i sloboda, Velika edicija ideja, Beograd 1974,
str. 138.10 Ibid.11 Ibid., str.142-149.
pacificum) veoma zanimljiv ali pomalo i dvosmislen. Kant smatra,
kao što smo videli, da savez mira ne mo`e biti uspostavljen na èvr-
stoj suverenoj monarhiji kao centralnoj svetskoj dr`avi, veæ na uvidu
republika sveta u to da je neophodno odbaciti rat kao metod rešenja
meðunarodnih sporova i napraviti trajan mirovni ugovor. Kant ka`e,
„kad je reè o meðusobnom odnosu dr`ava, um zna samo jedan put za
izlazak iz bezakonskog stanja neprekidnog rata: da se dr`ave isto kao
i pojedinci odreknu divlje (bezakonske) slobode, da se prilagode jav-
nim prinudnim zakonima, te da tako obrazuju meðunarodnu dr`avu
(civitas gentium) koja æe se, naravno, sve više širiti dok naposletku
ne obuhvati sve narode na zemlji“.12 Problem sa ovim argumentom
je to što dr`ave kao takve stalno te`e uzurpaciji mira i ne vidi se zašto
bi jedan moralni uvid izmenio njihove motive. Rešenje za ovo Kant
vidi u zakonu prirode koji dr`ave vodi miru, jer u postojanju drugih
dr`ava koje se stalno naoru`avaju i spremaju za rat, svaka dr`ava
vidi pretnju svom postojanju pa æe tako iz opšte te`nje za ratova-
njem, i iz opšteg straha za svojim opstankom, nastati ravnote`a u po-
stizanju zakona mira. Ovaj iznenaðujuæi Hobsovski zaokret na nivou
politièkog, svrstava Kanta u preteèu realistièke vizije meðunarodnih
odnosa s tim što liberalni elementi opšteg hospitaliteta u teoriji o
veènom miru izra`avaju jaku notu moralnog kosmopolitizma.
Dakle, pored naivnog kosmopolitizma, sledeæi Kantova razmišlja-
nja, mo`da je moguæe braniti jednu realniju viziju kosmopolitizma u
meðunarodnom okru`enju u kome preovlaðuje mnoštvo suverenih
dr`ava – nacija. Kao što smo videli, Kantov pokušaj zapoèinje pri-
hvatanjem jedne realistièke teze o meðunarodnim odnosima, ali on
tu tezu kombinuje sa apstraktnim naèelima univerzalnog liberalnog
morala i ta naèela u Kantovoj viziji mo`da na kraju i odnose prevagu.
Iz tog razloga Kanta mnogi svrstavaju u liberalnog teoretièara o me-
ðunarodnim odnosima i o toj teoriji sad æe nešto više biti reèi.
Liberalizam u meðunarodnim odnosima
U savremenoj politièkoj teoriji, liberalna teorija o meðuna-
rodnim odnosima predstavlja alternativu realizmu. Za razliku od rea-
lista koji smatraju da je konflikt izmeðu suverenih dr`ava prirodno
stanje u kome se nalazi svetska politika, a postizanje mira mo`e da
282
MIL
OR
AD
ST
UP
AR
12 Ibid., str. 147.
nastane samo preko ravnote`e sila u politici, liberalna teorija veruje
u to da je trajan mir moguæ tako što æe se dr`ave podvrgnuti sistemu
univerzalnih prava i obaveza, a to je pak moguæe zato što æe se svest
dr`avnika i graðana suoèiti sa tim da opstanak èoveèanstva zavisi od
svetskog mira. Kosmopolitska komponenta liberalizma sadr`ana je
u definisanju sistema univerzalnih prava i obaveza koja va`i za sve
narode i sve individue u svetu. Današnji pandan takvom sistemu je
korpus meðunarodnih paktova i ugovora o zaštiti ljudskih prava kao
i sama povelja Ujedinjenih Nacija.
Glavni problem današnje liberalne teorije ogleda se u usagla-
šavanju kategorije suvereniteta sa ovim apstraktnim liberalnom
principima sadr`anim u pomenutim meðunarodnim poveljama, ugo-
vorima i paktovima. Postavlja se pitanje do koje mere se mo`e ogra-
nièiti suverenitet dr`ave da bi se ostvarili opšti liberalni principi
sadr`ani u meðunarodnim paktovima i ugovorima. Problem je po-
sebno te`ak kada se radi o ogranièenju suvereniteta neke neliberalne
dr`ave. Ali on nije ništa manji kada govorimo o ogranièenju suvere-
niteta velike sile koja se izdaje za liberalnu dr`avu, što po unutra-
šnjim aspektima svoje politike ona nesumnjivo jeste, ali u svojoj
spoljnoj politici, upravo zbog svoje velike moæi i njenim pristrasnim
pokušajima da se zadovolje samo njeni veliki dr`avni interesi, ona
nesumnjivo to nije.
U vezi sa tim problemima pojavila su se dva znaèajnija reše-
nja. Jedno rešenje je srednji put koje uva`ava suverenost dr`ava, ali
ga istovremeno i ogranièava. Ovo rešenje i dalje operiše sa pojmom
suvereniteta u meðunarodnom okru`enju prema kojem se suvereni-
tet i dalje vezuje za dr`ave. To rešenje umerenog realizma ili umere-
nog liberalizma mo`emo naæi u poznim radovima D`ona Rolsa i to
pre svega u knjizi Zakon naroda. Drugo rešenje potpuno menja kon-
cept suvereniteta tako što suverenitet ne vezuje iskljuèivo za dr`ave
veæ ga premešta i u razlièite druge institucionalne oblike kao subjek-
te meðunarodnog prava. Po ovoj drugoj viziji ti institucionalni oblici
nemaju karakteristièna obele`ja tradicionalno shvaæene suverene
dr`ave, ali imaju autoritet da izdaju obavezujuæe norme. Njihova ju-
risdikcija ne mora da se definiše teritorijalno veæ funkcionalno, a
adresati obavezujuæih normi mogu da budu i pojedinci (na primer, u
sluèaju Meðunarodnog kriviènog suda), ali i dr`ave (na primer,
meðunarodno telo koje nadgleda meðudr`avnu trgovinsku delatnost
283
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
ili slièna meðunarodna agencija koja kontroliše proizvodnju naoru-
`anja, ili pak neka agencija koja spreèava širenje kriminala na Inter-
netu. Itd.). Ovi institucinalni oblici nisu ujedinjeni u nekakav cen-
tralni organ, a njihova nadle`nost rasprostire se simultano i
prevazilazi granice suverenih dr`ava. Ovakvu viziju funkcionalnog
suvereniteta odnosno njegovu disperziju kako u „horizontalnom
smeru“ tako i „vertikalno“ brani u svojim radovima, na primer, pro-
fesor Tomas Poge.13 U odeljku koji sledi prouèiæemo prvo Rolsov
predlog.
Rolsova vizija
U knjizi Zakon naroda, Rols pokušava da ponudi jednu poli-
tièku koncepciju prava i pravde koja æe se odnositi na principe i nor-
me meðunarodnog prava i prakse. Ova koncepcija treba da odgovori
na sledeæe pitanje: kako se liberalna koncepcija pravde koju je Rols
elaborirao u svojoj knjizi Politièki liberalizam i koja va`i za pojedi-
naèna, zatvorena i samodovoljna liberalna demokratska društva
mo`e proširiti tako da pokrije odnose izmeðu naroda ukljuèujuæi i
narode u èijim društvima preovlaðuje neliberalna politièka praksa.
Rols smatra da se proširenje njegove vizije politièkog liberalizma na
meðunarodni plan mo`e izvesti uvoðenjem druge sesije izvorne
pozicije (the original position), t.j., ugovornog stanja, u kome se
ustanovljuju principi pravde za meðunarodne odnose. Kao što je
poznato, prva sesija ugovorne situacije, ustanovljuje principe pravde
za pojedinaèno liberalno društvo i uèesnici te sesije su predstavnici
individua nekog liberalnog društva za koje se principi pravde usta-
novljuju. U drugoj sesiji koja ima za cilj ustanovljenje principa
globalne pravde ne uèestvuju predstavnici individua veæ predstavni-
ci naroda. Procedura i uslovi koji vladaju u drugoj sesiji ugovornog
stanja treba da odraze fer uslove u odnosima izmeðu naroda, a ne iz-
meðu osoba u pojedinaènom društvu. Rezultat izbora u drugoj sesiji
tièe se naroda, a ne individua. Individue u ovom sluèaju nisu rele-
vantni moralni faktori zato što su, po pretpostavci, njihovi zahtevi za
pravednim principima zadovoljeni u prvoj sesiji ugovornog stanja.
Veæ se u ovom metodološkom koraku vidi da Rols uva`ava postojeæe
284
MIL
OR
AD
ST
UP
AR
13 Videti fusnotu 4.
stanje u meðunarodnim odnosima u kom ne postoji direktan odnos
izmeðu individue i nekog meðunarodnog politièkog autoriteta poput
UN veæ je ovaj odnos posredovan postojanjem suverene dr`ave. U
tom smislu Rolsova metodologija daje znaèajan ustupak realistièkoj
teoriji meðunarodnih odnosa. Ali Rols se ne zaustavlja na tome. On
æe kasnije ogranièiti svoj realizam. Pogledajmo to detaljnije. Njegov
argument se sastoji iz tri koraka.
U prvom koraku Rols definiše pojam naroda, adresata global-
ne pravde èiji se principi biraju u pomenutoj drugoj sesiji ugovornog
stanja. U drugom koraku Rols razmatra kakve se promene moraju
naèiniti u pogledu procedure i uslova koji treba da obele`e drugu se-
siju ugovornog stanja vis a vis prve sesije, imajuæi u vidu da je u tom
sluèaju adresat principa globalne pravde jedan narod, a ne jedna
osoba. U treæem koraku Rols razmatra pitanje kakvi bi principi bili
odabrani u drugoj sesiji.
Rols narod definiše preko tri skupa karakteristika: institucio-
nalnih, kulturnih i moralnih. Institucionalno gledano, svaki narod
ima razlo`no pravednu dr`avu koja slu`i fundamentalnim interesima
ljudi. U te interese Rols ukljuèuje zaštitu teritorije, odr`anje politiè-
kih institucija, kulture, nezavisnosti, i dostojanstva naroda kao i ga-
rantovanje bezbednosti, sigurnosti i blagostanja graðana.14 Kulturno
gledano, graðani jednog naroda su meðusobno povezani oseæanjem
zajednièke pripadnosti koje proizlazi iz zajednièkog jezika i zajed-
nièkog istorijskog pamæenja.15 Konaèno, svaki narod ima svoju mo-
ralnu prirodu koja je èvrsto privr`ena razlo`noj moralnoj koncepciji
prava i pravde.16 U ugovornoj sesiji svaki narod te`i tome da na raci-
onalan naèin unapredi svoje interese, t.j. da predlo`i ali i da se pridr-
`ava pravednih uslova kooperacije ukoliko to i drugi narodi èine.
Va`no je uoèiti da je normativna ideja odnosno moralna ka-
rakteristika „razlo`ne pravednosti“ naroda u drugoj sesiji ugovornog
stanja manje zahtevna od pojma razlo`nosti koji preovladava u prvoj
sesiji kada se ustanovljuju principi pravde za pojedince kao pripad-
nike pojedinaènog liberalnog društva. I tu Rols daje prilièan ustupak
komunitaristièkim shvatanjima olabavljujuæi univerzalne liberalne
285
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
14 John Rawls, Law of Peoples, Harvard University Press, 1999. str. 23-24; 34-35.15 Ovde se Rols poziva na Mila (John Stuart Mill). Ibid., str. 23-25.16 Ibid., str. 61-68.
standarde.17 Naime, u prvoj sesiji razlo`nost podrazumeva da indivi-
due sebe vide kao jednake i slobodne u punom smislu liberalnih zah-
teva, tj., liberalna društva moraju da garantuju sva prava, kako
fundamentalna ljudska prava kao što je pravo na `ivot, imovinu (pra-
va koja štite telesni integritet), tako i demokratska prava, kao što je
jednako pravo glasa, pravo da se bude biran, itd. U drugoj sesiji, me-
ðutim, to ne mora da bude sluèaj. Pošto Rols hoæe da njegova kon-
cepcija pravde zadobije poverenje i onih naroda koji upra`njavaju
neliberalnu politièku praksu, moralno obele`je „razlo`ne koncepcije
pravednosti“ jednog naroda ne mora da ukljuèuje sva liberalna
prava. Takva društva Rols naziva „hijerarhijskim pristojnim društvi-
ma“. Razlo`na koncepcija pravednosti pristojnih neliberalnih druš-
tava mora svojim pripadnicima da garantuje postizanje pravde u
smislu postizanja opšteg dobra koje uzima va`ne interese individua
u obzir kao što je to na primer, telesni integritet, blagostanje, itd., kao
i vladavinu prava u smislu da se zakoni takvog društva ne primenjuju
na arbitraran naèin.18 Ovakva društva, meðutim, ne moraju da štite
sva ljudska prava – ne moraju da upra`njavaju zaštitu demokratskih
prava graðana kao što je to sluèaj u liberalnim, zapadnoevropskim
zemljama. Takoðe, ova društva su pristojna i imaju razlo`nu koncep-
ciju pravednosti i iz tog razloga što se ne upuštaju u agresivne ratove
niti vode ekspanzionistièku politiku. Rolsov glavni cilj je da razvije
globalne liberalne principe meðunarodnih odnosa koji su tolerantni
u pogledu naroda sa razlièitim moralnim i politièkim tradicijama od
kojih su mnoge neliberalne.
U drugoj sesiji ugovorne situacije u kojoj se svi predstavnici
nalaze iza „vela neznanja“, t.j., u kojoj nijedan predstavnik naroda u
izvornom stanju nema informaciju o velièini teritorije svoga naroda,
nivoa ekonomskog i društvenog razvitka, itd., postoje dva koraka.
Prvo æe predstavnici liberalnih naroda prihvatiti meðunarodni libe-
ralni Zakon naroda. Zatim æe u drugom koraku druge sesije iza vela
neznanja i predstavnici neliberalnih naroda takoðe prihvatiti liberal-
ne principe globalne pravde izra`ene u Zakonu naroda zato što je u
interesu i neliberlanih pristojnih društava kao i liberalnih društava da
se postigne bezbednost i nezavisnost u meðunarodnim odnosima, da
286
MIL
OR
AD
ST
UP
AR
17 Kritièki osvrt na ovaj korak u Rolsovom argumentu mo`e se naæi u mom ra-
du „Rolsov zakon naroda“, Nova srpska politièka misao br. 2-3, 1998.18 Law of Peoples., Str. 78-81
svi narodi imaju koristi od trgovine, da vlada mir, itd. Iz tog razloga
æe i neliberalni narodi prihvatiti zakone mira (a to su zakoni protiv
intervencionizma, dopuštanje voðenja rata samo u samoodbrani,
ogranièenja prilikom voðenja ratnih aktivnosti, poštovanje meðuna-
rodnih ugovora, pomaganje u sluèaju velikih humanitarnih katastro-
fa, itd.). Dr`ave parije (outlaw states), ili nepristojni narodi, bili bi
po ovoj Rolsovoj viziji iskljuèeni iz ovakvog zakona naroda i protiv
njih bi bila dopušteni razlièiti oblici meðunarodne intervencije od
ekonomski i politièkih do vojnih.
Povlaèenjem ove distinkcije, prvo izmeðu pristojnih i liberal-
nih naroda, a potom i izmeðu nepristojnih naroda (dr`ava parija) i na-
roda koji bi se pridr`avali razlo`nog zakona meðunarodne globalne
pravde, Rols ukazuje i na to šta liberali u normativnoj teoriji o meðu-
narodnim odnosima ne bi trebalo da tolerišu. Naime, tradicionalni
pojam suverenosti morao bi da bude oslabljen. Zakon naroda ne
mo`e da toleriše ekskluzivno pravo na objavu i voðenje rata, i neogra-
nièenu unutrašnju autonomiju koji su postojali u meðunarodnom pra-
vu od Vestfalskog mirovnog sporazuma pa sve do savremenog doba.
Rols dakle dopušta postojanje meðunarodnog sistema suvere-
nih dr`ava uz ogradu da takav suverenitet ne mo`e da bude apsolu-
tan. Kada Rols ka`e da narodi u njegovoj koncepciji nisu shvaæeni
kao tradicionalne dr`ave to znaèi da je njegova koncepcija dr`ave
dosta razlièita od shvatanja dr`ave u realistièkoj teoriji kao entiteta
koji je iskljuèivo obuzet osvajanjem što više moæi. Interesi Rolsov-
ski shvaæenih naroda su ogranièeni kategorijom razlo`nosti i reci-
prociteta u meðunarodnim odnosima, ali su oni ipak entiteti koji
imaju svoju suverenost kao nacije-dr`ave jer imaju svoj jedinstven
zakonski sistem kao i monopol na upotrebu sile na odreðenoj terito-
riji. Za razliku od klasiène realistièke teorije, prema kojoj suverenitet
neke dr`ave nikad ne mo`e biti narušen, po Rolsovoj teoriji to je
dopušteno ukoliko dr`ava svojim delovanjem (kako unutar tako i iz-
van svojih granica) narušava zakon naroda odnosno standarde razlo-
`nosti i reciprociteta u meðunarodnim odnosima. Ono što je slièno sa
realistièkom vizijom je u tome što Rols suverenost nalazi samo u na-
rodu odnosno njemu korespondirajuæoj suverenoj dr`avi i svakoj
centralnoj meðunarodnoj instituciji poput „Saveza naroda“ koja je
rezultat razlo`nog dogovora naroda po pitanju zaštite svetskog mira.
287
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
Problem sa Roslovom i svakom drugom liberalnom teorijom
je u tome što ona mora da odgovori na pitanje moguænosti zloupotre-
be samih liberalnih standarda prilikom procene da li je neka dr`ava u
meðunarodnim odnosima dr`ava-parija. U skorašnjoj praksi meðu-
narodnih vojnih, politièkih i ekonomskih intervencija, u poslednjih
trideset godina XX veka, pokazalo se da su njihovi akteri i inicijatori
najèešæe bile Zapadne industrijske zemlje (osim vojne intervencije
SSSR-a u Avganistanu). Takvim razvijenim zemljama sa moænim
uticajima u spoljnoj politici i meðunarodnim komunikacijama lako
polazi za rukom da svoje interese prika`u kao opšte i liberalne. To je
naroèito olakšano postojanjem planetarnih elektronskih informativ-
nih centara u vidu TV mre`a, koje lako prenose `eljenu poruku me-
ðunarodnoj javnosti istovremeno oblikujuæi svest svoje publike na
adekvatan naèin. Rolsova teorija treba da odgovori i na pitanje kako
se mo`e uspostaviti ravnote`a i kontrola u meðunarodnim instituci-
jama, moænim medijima, odnosno, da se dr`imo Rolsove terminolo-
gije, kako se mo`e uspostaviti ravnote`a i kontrola u Savezu naroda
koji se ravnaju prema Zakonu naroda, kada se odluèuje o tome protiv
koje dr`ave treba izvršiti kaznenu intervenciju. Na primer, u pripre-
mi za meðunarodnu akciju „Milosrdni anðeo“ èak su i formalno
zaobiðene postojeæe i najva`nije institucije meðunarodnog prava i
politike. Postoji bojazan da æe se ta praksa ponoviti i u predstojeæoj
intervenciji protiv Sadama Huseina i njegovog re`ima u Iraku.
Sve ovo upuæuje i na sumnju da je mo`da i sama Rolsova vizi-
ja donekle ideološki pristrasna. Dominantno pitanje u Rolsovoj knji-
zi je šta liberalne dr`ave treba da uèine da bi neliberalne dr`ave
pristale na meðunarodnu saradnju. Kao da tu provejava preæutna
pretpostavka da je de facto u svetu sve u redu u pogledu spoljne poli-
tike jakih liberalnih dr`ava. To, meðutim, nije sluèaj, i u izgradnji
jednog liberalnog ideala, Rols je to morao da ima u vidu. Na primer,
Amerika okleva da pristupi velikom broju postojeæih meðunarodnih
ugovora koji treba da regulišu probleme vezane za zagrevanje plane-
te, proizvodnje biološkog oru`ja, prava `ena, prava deteta, meðuna-
rodnog kriviènog suda, itd. Ona sama je pak bila inicijator stvaranja
svih tih ugovora. Amerika je najglasnija kada na meðunarodnoj sce-
ni brani slobodno tr`ište i kapitalizam bez lokalnih barijera, protek-
cionizma i ogranièenja. Najglasniji je zagovornik globalizacije i
globalnog poretka. Meðutim, Amerika istovremeno uvodi tarife na
288
MIL
OR
AD
ST
UP
AR
uvoz èelika, potpoma`e domaæe farmere ne bi li smanjila uvoz hra-
ne, i stvara druge barijere u meðunarodnoj trgovini. Slièno se ponaša
i ujedinjena Evropa èiji bud`et za poljoprivredu odnosi 45% celo-
kupnog bud`eta u Briselu umanjujuæi time šanse za plasman na svoje
tr`ište poljoprivrednih proizvoda iz nerazvijenih zemalja kojima je
poljoprivreda osnovna privredna delatnost. Ovo je jedan nizak
udarac velikih svetskih sila koje se izdaju za liberalne dr`ave u me-
ðunarodnoj saradnji i koje javno podr`avaju multilateralu u meðuna-
rodnim odnosima. S druge strane, Amerika na prigovore ovakve
vrste, odnosno one grupacije u politici Amerike koje su protiv Ame-
rièkog izolacionizma, a koje su za intervencionizam u svetu sa Ame-
rikom kao glavnim liderom, odgovara s pozicije moæi i takvo
ponašanje opravdava objašnjenjem da ako svet veæ mora da vodi
neka sila, to onda mora da bude jedna velika efikasna i moæna dr`ava
koja mora da deluje unilateralno. Nismo li ovde na pragu jednog
Hobsovskog argumenta da zarad postizanja mira, vladavinu nad ce-
lim svetom treba prepustiti jednom apsolutnom suverenu?
Funkcionalni suverenitet i „sukob civilizacija“
Mo`da je analiza suvereniteta u funkcionalnom smislu nešto
izglednija. Po tom shvatanju, suverenost se ne poklapa sa postoja-
njem dr`ave. Svetu brze globalizacije potrebne su politièke agencije
koje na adekvatan naèin regulišu razlièite oblasti ljudske delatnosti.
I pošto ljudska delatnost nije vezana za odreðenu teritoriju, ni nadle-
`nost tih agencija neæe se rasprostirati teritorijalno. Na taj naèin se
mo`da mo`e zamisliti eksteritorijalna ideja liberalnog suvereniteta
koji bi povezivao èitav svet pa èak predstavljao neku vrsti meðusob-
ne kontrole razlièitih oblika suverenosti.
Problem sa ovom vizijom je u tome što imamo dobrih razloga
da posumnjamo u to da ljudi u svetu vezuju sve više svoj identitet sa
delatnostima i profesijama koje prekoraèuju granice dr`ava, teritori-
ja, kultura i civilizacija. Sa pojavom Hantingtonovog dela Sukob
civilizacija,19 u akademskim krugovima je zapoèela debata o tome
da li kulturne razlike vezane za tradiciju i obièaj naroda i èitavih
289
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
19 Videti èuveni èlanak, „The Clash of Civilizations“, Samuel Huntington, Fo-
reign Affairs, Summer 1993; videti takoðe naš prevod cele Hantingtonove knjige pod
istim imenom, Semjuel Hantington, Sukob civilizacija.
civilizacija sve više oblikuju svet i meðunarodni poredak. Po Han-
tingtonu, glavni akter na meðunarodnoj sceni su civilizacije i po nje-
govom predviðanju buduæa istorija æe svedoèiti o meðusobnoj borbi
zapadne, konfuèijanske, japanske, pravoslavne, islamske i hindu ci-
vilizacije. Upravo æe globalizacija omoguæiti da se poveæa verovat-
noæa da do konflikta civilizacija doðe jer globalizovani svet postaje
sve manji i manji prostor. Prostorna bliskost ne mora da znaèi i me-
ðusobno prihvatanje kultura. Po Hantingtonu, sukobi civilizacija æe
u principu biti razorniji od sukoba izazvanih nacionalizmom ili onih
sukoba koji su posledica ratnih osvajanja feudalnih vladara i vojsko-
voða u daljoj prošlosti. To æe biti tako jer se pitanje civilizacije vezu-
je za pitanje identiteta individue, njenog intimnog naèina `ivota koji
se kroz vekove u raznim društvima postepeno konstituisao. Pitanje
civilizacije je pitanje kulture, a ne samo pitanje usvojenog sistema
verovanja kako je to najèešæe u sluèaju u totalitarnim društvima ko-
munizma i nacionalizma. Zato, kada se dovodi u opasnost jedna kul-
tura i civilizacija dovodi se u opasnost sam naèin `ivota koji je
gotovo nemoguæe izmeniti i èiji nestanak povlaèi za sobom strah pri-
padnika te civilizacije da æe se dogoditi i njihov fizièki nestanak.
U svetlu ovakvih svedoèanstava i pretpostavki postavlja se pitanje
da li ima smisla govoriti o jaèanju identiteta ljudi preko njihovih vi-
šestrukih delatnosti i profesija u savremenom globalizovanom dru-
štvu ili je identitet zasnovan na kulturama i civilizacijama daleko
prostija i primitivnija kategorija pa samim tim i postojanija.20 Da li to
onda znaèi da æe se meðunarodna bezbednost ostvarivati preko pri-
padnosti civilizacijama i ravnote`e izmeðu tih civilizacija, a ne pre-
ko sistema suverenih dr`ava i ravnote`e sila izmeðu njih, a da gotovo
nema šansi da se ona razvije preko jednog sistema funkcionalnog
suvereniteta? U sledeæem odeljku navešæu nekoliko razloga zašto u
definisanju svetskog poretka treba poæi od kategorije nacije-dr`ave.
Nacija-dr`ava i „problem koordinacije“
Ako imamo u vidu èinjenicu da postoji vidljivo istorijsko na-
sleðe u poslednja dva veka i to od poznog osamnaestog veka pa sve
do današnjega dana, u kome se ogleda tendencija da dr`ave dobijaju
290
MIL
OR
AD
ST
UP
AR
20 Postojanje i delatnost fanatiènog pokreta Al-Kaida u meðunarodnim razme-
rama kao da potkrepljuje ovu Hantingtonovu hipotezu.
opravdanje svoje suverenosti po tome što predstavljaju narode bilo
kao date, samonikle kolektive, bilo kao politièki definisane kolekti-
ve u smislu graðanskih nacija, onda se prilikom izgradnje jedne slike
sveta o savremenim meðunarodnim odnosima mo`da mora poæi od
nacija-dr`ava kao jednog prirodnog polazišta. Naprosto, pojedine
nacije i njima korespondirajuæe dr`ave su kulturno veoma blisko po-
vezane i preko takvih dr`ava-nacija najcelishodnije se mogu realizo-
vati zahtevi prava i pravde, a takoðe te dr`ave su i najefikasniji naèin
da se zaštite meðunarodni ugovori koji rade u interesu mira upravo
zbog toga što dr`avljani tih dr`ava svoje dr`ave vide kao svoje pa je i
lojalnost prema dr`avnim zahtevima u tom sluèaju najjaèa. Time bi
se lakše rešio u društvenoj nauci dobro poznati „problem koordinaci-
je“ u funkcionisanju kolektivnog delanja jedne populacije kao što je
to, na primer, narod na odreðenoj teritoriji, pod odreðenom dr`avom.
Ovaj razlog za uzimanje naroda kao polazne kategorije u izgradnji
zakona naroda Rols naziva „psihološkim razlogom“ u tom smislu što
se od ljudi u politici mo`e oèekivati ono što oni kao dr`avljani poli-
tièkih zajednica realno mogu da ostvare. Dakle, od ljudi se ne mo`e
oèekivati da sve ljude vide kao graðane jedne iste dr`ave, dr`ave
sveta. Ali, od njih se mo`e oèekivati da podr`avaju one politièke ce-
line u kojima posti`u slobodu i lièno ostvarenje i u kojoj se oseæaju
„kao kod kuæe“. Ovo shvatanje je veoma blisko onom što je Ðuzepe
Macini (Mazzini) govorio o ureðenom svetu kao „porodici nacija“
odnosno onom što je Vudro Vilson (Wilson) video kao princip naci-
onalnog samoodreðenja, tj., kao osnovni princip svetskog poretka.
Smatralo se da æe se udovoljenjem zahtevima za nacionalnom samo-
stalnošæu poveæavati i šanse mira u svetu. Treba takoðe uoèiti da su i
Macinijeva i Vilsonova vizija bile ugraðene u osnivaèki dokument
Lige Naroda, a prisutne su i u postojeæoj povelji Ujedinjenih Nacija.
Meðutim, ovaj nacionalistièko-dr`avistièki princip ne mo`e
da ostane neogranièen. Prvo, istorijski nikada nije postojao jasan
sklad izmeðu nacije-dr`ave i odreðene teritorije. Iz tog razloga nacio-
nalistièki zahtevi za ostvarenjem principa „jedne nacije, jedne dr`a-
ve“ èesto su završavali u sporovima oko teritorija u kojima su stradali
milioni ljudi u genocidnim pokušajima likvidacija jednog ili više
naroda da bi se teritorijalne ambicije zadovoljile. Ovako nešto je
apsolutno nedopustivo i iz tog razloga prilikom izgradnje principa
svetskog poretka princip suverenosti nacije-dr`ave moramo ogranièi-
291
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
ti opštim naèelima o zaštiti ljudskih prava i odr`anja mira u svetu.
Dakle, dr`ave koje kreæu danas u agresivne teritorijalne ratove, kako
to Rols ka`e, treba proglasiti dr`avama-parijama. Drugo, ako bismo
naciju odreðivali prema zajednièkoj istoriji i jeziku, a znamo da danas
u svetu postoji sigurno preko nekoliko stotina razlièitih zajednica
koje govore istim jezikom i imaju zajednièku prošlost i koje nemaju
svoju suverenu dr`avu, teško bi se na razlo`an naèin mogla braniti
teza da svaka ova zajednica treba da ima i svoju meðunarodno prizna-
tu dr`avu. Takva fragmentacija bi dovela svet do potpunog haosa.
Treæe, postoje i moralni zahtevi za pravnom i ekonomskom pomoæi
nerazvijenim i neuspelim zemljama, odnosno, postoje i opravdani
zahtevi za intervencijom u diktatorskim re`imima i ti zahtevi prevazi-
laze okvire suverenosti jedne dr`ave. Problem je, meðutim, u tome
što nije nimalo lako definisati moralne granice principu nacionalnog
samoodreðenja odnosno principu suvereniteta, a još je te`e to sprove-
sti u praksi. Mo`da se izlaz iz ovog problema mo`e pronaæi u uzoru
prema kome se institucionalno umre`avaju zemlje današnje Evrope.
Razlozi za prihvatanje ovakvog uzora u skiciranju jedne vizije valja-
nog svetskog poretka biæe istra`eni u jednom drugom radu.
Na kraju nekoliko reèi treba reæi o tome kako se jedan umereni
dr`avno-centristièki model o meðunarodnim odnosima koji se ovde
predla`e mo`e uskladiti sa èinjenicom koju smo uoèili na poèetku ovog
rada da se najveæi broj autora sla`e u tome da proces globalizacije po-
vlaèi sa sobom eroziju klasiènog suvereniteta nacije-dr`ave. Jedan od-
govor na ovaj problem mo`e se naæi u radovima ekonomiste Roberta
Gilpina21 koji smatra da pomenuti autori netaèno sagledavaju globali-
zacijski proces i preteruju u potcenjivanju znaèaja dr`ave-nacije u me-
ðunarodnim odnosima. Prema Gilpinu, uverenja da globalizacija
potkopava znaèaj suverene dr`ave u meðunarodnim odnosima zasno-
vano je na nekoliko neproverenih pretpostavki o prirodi ekonomske
globalizacije u dvadesetom veku. Prvo, prema Gilpinu, ekonomska
globalizacija rasprostire se svetom na nejednak naèin, a ne ravnomerno
po celoj planeti i svodi se uglavnom na Severnu Ameriku, Zapadnu
Evropu kao i podruèje Azijskog Pacifika; dakle, globalizacija ne
pogaða podjednako sve dr`ave sveta i nije univerzalan fenomen22.
292
MIL
OR
AD
ST
UP
AR
21 Videti, Gilpin, Robert, Global Political Economy, Princeton University
Press, 2001.22 Ibid., str.364
Drugo, regionalno grupisanje više dr`ava u jednu supradr`avnu eko-
nomsku celinu odvija se po pravilu pod jakim uticajem dr`ava nacija:
u sluèaju Evropske Unije, integracija se odvija zbog politièke motivi-
sanosti Francuske i Nemaèke; u sluèaju NAFTA dogovora, integraci-
ja je inicirana od strane SAD; u sluèaju ekonomskih integracija
azijsko-pacifièkog regiona integracija se odvija pod uticajem Japana;
zakljuèak je da regionalne integracije predstavljaju kooperativni po-
kušaj individualnih dr`ava-nacija da postignu svoje nacionalne cilje-
ve – globalizacija nije posledica spontanog ekonomskog rasta, kako
bi to objasnili neoklasièni liberalni ekonomski teoretièari, veæ je u ve-
æoj meri rezultat ciljnih postupaka jakih nacija dr`ava koji se u poje-
dinim geografskim oblastima pojavljuju kao hegemon.23 Treæe, nova
teorija ekonomskog rasta24 smatra da širenje finansijskih tr`išta i
trgovine sami po sebi ne dovode do ekonomskog razvoja; da bi do
ekonomskog razvoja došlo, neophodno je da dr`ava krene u stvaranje
povoljnog društvenog ponašanja i adekvatnog socijalnog programa
što se mo`e ostvariti kroz dugotrajno delovanje nacionalnih instituci-
ja kao što su valjani pravni sistemi, univerziteti, itd. Èetvrto, što se
tièe postojanja transnacionalnih kompanija kao izvora svetske eko-
nomske globalizacije, Gilpin se svrstava uz one koji tvrde da su te
korporacije u stvari nacionalne firme koje operišu u inostranstvu i da
su, osim nekoliko izuzetaka, duboko ukorenjene u svoj lokalni nacio-
nalni milje; njihov upravljaèki tim je u najveæem broju sluèajeva ve-
zan za jednu zemlju kao što je to i skupština vlasnika akcija.25 Sve u
svemu, uprkos poveæanoj globalizaciji ekonomskih aktivnosti u sve-
tu, nacionalne dr`ave i njihove politike su i najuticajnije institucije u
oblikovanju svetskog tr`išta. “Svaka dr`ava ustanovljuje granice koje
odreðuju kretanje dobara i ostalih faktora unutar njene nacionalne
ekonomije, a preko svojih zakona i politike i brojnih drugih interven-
cija u ekonomiji, nacionalne vlade uvek pokušavaju da izvrše uticaj
na ekonomiju i da njome manipulišu da bi na taj naèin imali korist
njeni graðani (ili bar jedan deo graðanstva) i da bi se na taj naèin pro-
movisali interesi same dr`ave.“26
293
FIL
OZ
OF
IJA
ID
RU
ŠT
VO
XX
I
23 Ibid., s.357.24 Ibid., s. 332.25 Ibid., s.299.26 Ibid., s.129.
Milorad Stupar
WORLD ORDER, GLOBALIZATION, AND THE QUESTION
OF SOVEREIGNTY
Summary
In light of world globalization, three visions of the world order have been ex-
amined. The naive cosmopolitanism has been examined first and then rejected as be-
ing unrealistic because it overlooks the reasons for state pluralism in the international
order. On this naive view, the world state is the only source of sovereignty and the in-
dividual is the only focal point of moral concern. Second subject matter of our inves-
tigation were Kantian and Rawlsian views which still defend the state-centered view
on international relations with peoples as a major subject of moral concern. However,
on Rawls view, the principle of peoples’ self-determination should be combined with
the principles of universal morality which protect some individuals’ fundamental
rights thus enabling his theory to be classified into moderate liberal internationalism.
Third, the idea of functional sovereignty as a foundation of the system of internatio-
nal sovereignty has been abandoned as being too unrealistic given recent tendencies
in the world which associate the identities of individuals with cultures and civiliza-
tions rather than with practices and professions. Finally, some reasons have been gi-
ven for preferring Rawlsian approach. The major reason is that there are close
cultural ties between nations and their states and that this fact can contribute greatly
to the resolution of coordination problem among states both internally and externally.
Key words: sovereignty, state, world order, globalization.
294
MIL
OR
AD
ST
UP
AR