SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEOTEHNIČKI FAKULTET

DANIJEL SMREČKI

SANACIJE TUNELA

DIPLOMSKI RAD

VARAŽDIN, 2010.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEOTEHNIČKI FAKULTET

DIPLOMSKI RAD

SANACIJE TUNELA

KANDIDAT: MENTOR:

Danijel Smrečki prof.dr.sc.BrankoBožić

VARAŽDIN, 2010.

I

SADRŽAJ:

1.UVOD ............................................................................................................................ 1

KORACI U SANACIJI ILI IZRADI TUNELA .......................................................................... 2

2. KLASIFIKACIJE TUNELA ..................................................................................... 7

ŽELJEZNIČKI TUNELI ...................................................................................................... 9

3.TUNEL JEDRINJE ................................................................................................... 12

GEOFIZIČKA ISTRAŽIVANJA ZA TUNEL JEDRINJE .......................................................... 13

Digitalni model reljefa (DMR) .............................................................................. 15

Daljinska detekcija tektonskog sklopa sintetiziranog reljefa ............................... 16

Georadarsko profiliranje kalote i bokova betonske oplate ................................... 17

Seizmičko mikroprofiliranje betonske oplate ........................................................ 18

Geoelektrično profiliranje višeelektrodnim skeniranjem ..................................... 19

Ultrazvučno profiliranje ........................................................................................ 23

4.TEHNIČKI UVJETI SANACIJE ............................................................................ 24

UVJETI SANACIJE ......................................................................................................... 24

SADRŽAJ RADOVA ........................................................................................................ 24

Pripremni radovi ................................................................................................... 25

Sustav ventilacija za vrijeme gradnje .................................................................... 25

REŠETANJE TUNELA ..................................................................................................... 27

STABILIZACIJA TUNELA SA SIDRIMA ............................................................................ 28

Stablizacija postojećih oštećenih obloga ............................................................... 29

Skidanje temeljnih stopa ....................................................................................... 30

Stabilizacija temelja ............................................................................................... 30

Stabilizacija neobloženih dionica Tip «B» ............................................................ 30

Stabilizacija tunela ................................................................................................. 31

Dreniranje podloga u zonama sa velikim kavernama .......................................... 31

Dreniranje nove obloge od mlaznog betona ........................................................ 32

SN sidra .................................................................................................................. 32

Injekcijska bušaća sidra s vanjskim navojem (IBO-sidra) ................................... 32

Postavljanje SN-sidra ......................................................................................... 33

Postavljanje IBO-sidra ....................................................................................... 34

II

Mort za zalijevanje .............................................................................................. 34

ISPITIVANJE IZVLAČENJA ŠTAPNIH SIDARA ................................................................... 35

Dokazivanjem uporabljivosti ................................................................................. 35

Evidentiranje ugradnje sidara ............................................................................... 35

Stabilizacija tunela s mlaznim betonom .............................................................. 36

Izvedba prskanja ................................................................................................. 36

Materijali i sastav mlaznog betona ................................................................... 38

Suhi postupak ...................................................................................................... 39

Mokri postupak ................................................................................................... 40

Njega mlaznog betona ........................................................................................ 40

Odvodnja voda iz tunela ......................................................................................... 40

Zahvat vode drenažnim bušotinama ..................................................................... 41

Opis rada ................................................................................................................ 41

Materijal ............................................................................................................. 42

Obračun radova .................................................................................................. 42

IZVEDBA DRENAŽNOG SUSTAVA .................................................................................. 42

Drenažne cijevi ....................................................................................................... 42

Tehničko rješenje ................................................................................................ 43

GEOMREŽE ................................................................................................................... 46

Filterski materijal ................................................................................................... 47

Reviziijska okna ..................................................................................................... 47

Montaža kablova .................................................................................................... 48

Završno rešetanje ................................................................................................... 48

UREĐENJE GRADILIŠTA I MJERE ZAŠTITE PRI IZVOĐENJU RADOVA SANACIJE TUNELA .. 50

PROPISI UREĐENJA I NORMI .......................................................................................... 50

Osiguravanje gradilišta prema okolini .................................................................. 51

Uređenje i održavanje prometnica ......................................................................... 52

Određivanje mjesta,prostora i načina razmještaja i skladištenja građevinskog

materijala ................................................................................................................ 53

Izgradnja i uređenje prostora za čuvanje opasnih tvari i materijala ................... 55

Određivanje vrste i smještaja građevinskih strojeva i njihovo osiguranje ........... 56

Način obilježavanja,odnosno osiguranja opasnih mjesta i ugroženih prostora na

gradilištu ................................................................................................................. 61

III

Osvjetljenje električnih instalacija za pogon i osvjetljenje pojedinih mjesta na

gradilištu ................................................................................................................. 62

Protupožarna zaštita .............................................................................................. 62

Organizacija smještaja,ishrane i prijevoza radnika ............................................. 63

Organizacija pružanja prva pomoći ...................................................................... 63

5.ZAKLJU ČAK ............................................................................................................ 64

6.LITERATURA ........................................................................................................... 66

1

1.UVOD

Tuneli su inženjerske građevine, pomoću kojih se podzemnim putem,

svladavaju terenske prepreke, pri provođenju raznih komunikacija (prometnih

puteva), vodovoda, kanalizacije itd.

Riječ tunel je engleskog porijekla i u prevodu znači cijev, koja ima ulaz i izlaz.

Zbog toga se tunelima smatraju samo one podzemne građevine, koje imaju

ulaz i izlaz - a ne i sve druge podzemne građevine kao: skloništa, skladišta,

drenažni i rudarski potkopi itd., koji se mogu zvati potkopima. Pored toga,

uobičajeno je da se tuneli manjeg poprečnog presjeka od 12 m2 nazivaju

potkopima, a iznad tog presjeka tunelima.

Tuneli su vrlo skupe inženjerske građevine, sporo se grade, teško održavaju u

toku eksploatacije, zahtijevaju kvalificiranu radnu snagu i specijalna oruđa za

vrijeme građenja - pa se zato primjenjuju samo ondje, gdje se bez njih ne može

proći, ili kad se usporednim kalkulacijama pokažu kao ekonomičnija riješenja od

otvorenih puteva.

Podzemni radovi, karakteriziraju se specifičnim teškoćama kao: rad u umjetno

osvjetljenom prostoru, kratka fronta rada zbog suženog prostora, savladavanje

brdskog pritiska i neophodno podgrađivanje ( podgrada ) otkopanog prostora,

nečist zrak čak i pri umjetnom provjetravanju, a ponekad i veće temperatura

(preko 25° C), prodiranje podzemne vode u ve ćim količinama itd. Zbog toga se

tuneli izdvajaju u posebnu granu tehničke nauke, a grade ih specijalno izučeni

kadrovi. Za uspješan rad, pored tehničkih disciplina (miniranja, poznavanja

građevinskih materijala i alata, geodetskih radova, statike, normi i građevinskih

propisa), potrebno je što bolje poznavanje geologije i to svih njenih grana, a

naročito stratigrafije, tektonike i hidrogeologije. To su, doduše, opširne nauke i

zbog toga se geološki problemi tunela rješavaju uvijek putem stručnog

geologa.Primjer sanacije tunela prikazan je u ovom diplomskom radu na

primjeru tunela Jedrinje na području BIH.

2

Koraci u sanaciji ili izradi tunela

Izvještaj o istražnim radovima

Izvještaj o istražnim radovima (geološkim, geotehničkim i drugim) služi kao

podloga za izradu glavnog projekta te izvođaču i nadzornom inženjeru za

praćenje i kontrolu uvjeta izvođenja radova na trasi i objektima.

Izvještaj o istražnim radovima sadrži predviđene geološke i geomehničke uvjete

na trasi koji se odnose na opis stijena i ostalog prirodnog materijala te na ostale

informacije i tumačenja. Izvođač treba izvještaj proučiti i donijeti vlastite

zaključke o prirodi materijala iskopa, stupnju i težini izrade, o osiguranju iskopa i

izvođenju drugih radova koji su uvjetovani geološkim obilježjima gradilišta.

Sigurnost rada

Izvođač treba usvojiti sigurne sustave rada. Sve osobe koje rade na gradilištu

moraju biti propisno obučene kako bi mogle obavljati svoje obveze i zadatke na

način da ne dovedu u opasnost ni svoje zdravlje a ni zdravlje ostalih. Izvođač

mora voditi evidenciju o svim obučenim i upućenim osobama te svaka od njih

mora potpisati takav obrazac kojim potvrđuje da je primila potrebne

upute..Izvođač mora djelovati u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu i propisima

u graditeljstvu te ostalim važećim zakonskim odredbama. Izvođač također mora

postupati u skladu s uvjetima i preporukama:

Pripremni radovi

Općenito

Radovi na pripremi gradnje, geodetski radovi, čišćenje i priprema terena, zaštita

i obnova vlasništva, spomenika, vodotoka, jezera, šuma, kao i drugi, izvode se i

obračunavaju u skladu s uvjetima.

3

Gradilište

Izrada pristupa gradilištu

Rad obuhvaća izradu pristupne ceste od državnih, županijskih ili lokalnih cesta

pa do gradilišta tunela. Podrazumijeva izradu potrebnih usjeka, nasipa,

propusta i privremenih ili stalnih mostova, te kolničke konstrukcije, uključivo i

izradu zastora te sve potrebne i neophodne prometne signalizacije, uključivo i

održavanje tijekom građenja.

Izrada gradilišnih prometnica

Rad obuhvaća izradu svih gradilišnih prometnica koje su potrebne za provedbu

predviđene tehnologije izvedbe svih radova na tunelu.

Gradilišne prometnice su uvjetovane prema odabranoj tehnologiji izvedbe,

konfiguraciji terena na gradilištu i projektom organizacije građenja.Izvodi ih

izvođač radova kao privremene građevine i održava tijekom građenja.

Izrada skladišta eksplozivnih tvari

Rad obuhvaća izradu skladišta, priručnih skladišta ili prijenosnih spremišta

(kontejnera) koji se izgrađuju radi smještaja, čuvanja i držanja eksplozivnih tvari

tijekom građenja i njihovu razgradnju te dovođenja terena nakon gradnje u

prvobitno stanje, ako je potrebno i uz odgovarajuću sanaciju.

Izrada kompresorske stanice s cjevnim razvodom po gradilištu

Rad obuhvaća nabavu, dopremu i montažu kompresorskih uređaja u zoni

portala tunela, razvod zračnih vodova uzduž tunela tijekom izvedbe, te

demontažu istih uređaja i odvoz sa gradilišta.

4

Izrada priklju čka visokog napona i trafostanica (TS)

Rad obuhvaća izradu visoko naponskog priključka sa postojećeg dalekovoda,

zračnim ili kabelskim načinom i izrada odgovarajućeg broja trafostanica ovisno

o dužini tunela.

Broj trafostanica (TS) u tunelu, kao i njihove karakteristike biti će ovisni o dužini

tunela i tehničkim karakteristikama kablova za visoki napon. Postavljanje tih

trafostanica u tunelske niše i kabliranje kao i njihova zaštita biti će provedena

tako da se zadovolje svi uvjeti i propisi za takvu vrstu rada.

Izrada priklju čka za snabdjevanje gradilišta vodom

Rad obuhvaća izradu vodovodnog priključka sa postojeće vodovodne mreže do

gradilišta i razvod po gradilištu. Ukoliko nema mogućnosti priključka sa

postojećeg vodovoda, rad obuhvaća i izradu zahvata (kaptaže) vode na

odgovarajućem prirodnom izvoru.

Priključak vodovoda sa postojeće vodovodne mreže odnosno kaptaže izvodi se

prema uvjetima nadležnog vodoupravnog tijela i s izvođačem koji je

specijaliziran za te radove.

Odlaganje iskopnog materijala i odvod vode iz tunela

Rad obuhvaća odlaganje iskopnog materijala i odvod vode iz tunela, uređenje

odlagališta, zbrinjavanje upotrebljivog materijala i izradu potrebnih objekata u

zoni portala za pročišćavanje voda iz tunela.

Iskopni materijal iz tunela može biti:

- neupotrebljivi otpadni materijal

- upotrebljivi mješani materijal za nasipe

- upotrebljivi čisti i kvalitetni kameni materijal.

5

Ostalo

Pored svih navedenih objekata i uređaja ovdje navedenih .izvođač može izvesti

i druge kao što su:

- hidroforsko postrojenje,

- zatvoreno skladište,

- otvoreno skladište za građevne materijale,

- skladište za kisik,

- armiračko-tesarski pogon,

- stanica za snabdjevanje gorivom,

- rampa za utovar strojeva,

- parkiralište teških strojeva,

- taložnica uz betonaru,

- sportski tereni za rekreaciju, i

- centralna porta gradilišta.

Radno okruženje

Izvođač će organizirati postavljanje gradilišta u skladu s odredbama ovih općih

tehničkih uvjeta. Izvođač će organizirati gradilišta na takav način da njegove

privremene zgrade, postrojenja,oprema itd., neće ometati završne radove na

prometnici cestovnom tunelu i drugim objektima.Izvođač će organizirati

gradilište prema svojoj vlastitoj tehnologiji i obvezan je da gradilište koje će se

koristiti tijekom izgradnje opremi sa svojom vlastitom tehnologijom i na svoj

trošak. Izvođač je također obvezan organizirati pristupne ceste i prijevoz

materijala do mjesta izgradnje.

Sustav ventilacija za vrijeme gradnje

Tunel, jame, okna i potkopi moraju se cijelo vrijeme iskopa provjetravati kako bi

se stvorili uvjeti za siguran rad bez potencijalno eksplozivnih ili štetnih plinova,

6

prašine i nedostatka kisika. Izvođač mora poduzeti odgovarajuće mjere kako bi

stvorio uvjete za sigurno i djelotvorno izvođenje radova. U svim zahvatima

izvođač mora postupati u skladu s važećim propisima za zaštitu na radu

Zaštita od buke i vibracija

Razina buke i granice vibracije moraju biti u skladu s Zakonom o zaštiti na radu,

kao i ostalim zakonskim odredbama i propisima.

Izvođač mora odabrati i primijeniti metodu rada, dijelove pogona i kontrole u

radu kako bi smanjio razinu buke i vibracija uključujući profesionalnu buku i

izloženost vibracijama od radnog pogona, te kako se ne bi prešla maksimalna

dozvoljena razina buke i vibracije.

Promet u tunelu i na gradilištu

Izvođač mora omogućiti siguran pristup gradilištu i oko njega kao i u samo

radilište u tunelu. Izvođač mora omogućiti neprestani pješački pristup tunelu.

Pristup mora imati čvrstu, ravnu, kontinuiranu površinu koja nije skliska i mora

biti pogodna za korištenje u nuždi kada nema rasvjete. Izvođač mora cijelo

vrijeme održavati sredstvo za izlaz iz svakog čela tunela. Takvo sredstvo za

izlaz pored strojeva za probijanje tunela, vlakova i sličnih prepreka mora biti u

skladu s minimalnim dimenzijama u EN 12336.

Odvodnja u tunelu za vrijeme građenja

Izvođač će isporučiti, postaviti, pustiti u rad i održavati dovoljan broj crpki i cijevi

za kontrolu i odvod vode iz bilo kog dijela podzemnih radova. Zadržavanje vode

neće biti dopušteno. Kapacitet crpki instaliranih na svakom radnom čelu uvijek

će biti bar jedan i pol puta veći od nominalnog volumena dotoka vode plus

količina vode za ispiranje koju koristi bušaća oprema. Izvođač će pohraniti ili

držati neposredno na raspolaganju rezervne crpke u dobrom pogonskom stanju

i to istog kapaciteta ili većeg od onih koji su instalirani u tunelu.

7

2. KLASIFIKACIJE TUNELA

Tunele možemo klasificirati prema raznim kriterijima i na razne načine.

Ovisno o namjeni, obliku, veličini, uvjetu izvedbe, položaju i sl., jedna od

klasifikacija je prema sljedećim kriterijima:

Podjela prema namjeni:

1. Prometni tuneli:

- željeznički tuneli

- cestovni tuneli

- tuneli za gradsku podzemnu željeznicu

- brodarski tuneli

- pješački tuneli

2. Hidrotehnički tuneli:

- tuneli kod hidrocentrala, tuneli za vodovode, kanalizacije,

melioracijske potrebe

3. Komunalni tuneli za potrebe gradova:

- tuneli za razne sprovodnike; plinovod, vrelovod, telefon, električne

vodove i sl.

4. Tuneli za specijalne svrhe:

- skloništa za podmornice, brodove, avione, za napad iz zraka, garaže.

Podjela prema položaju na terenu:

- brdski tuneli

- podvodni tuneli

- podzemni gradski tuneli.

Podjela prema dužini tunela:

- sasvim kratki tuneli do 50 m;

- kratki tuneli od 50 do 500 m;

- srednji tuneli od 500 do 2000 m;

- dugi tuneli od 200 do 4000 m;

- vrlo dugi tuneli više od 4000 m.

8

Podjela prema veličini poprečnog presjeka:

- tunelski potkopi (hodnici) od 5 m2 do 16 m2;

- mali tunelski profil od 16 m2 do 30 m2;

- srednji tunelski profil od 30 m2 do 60 m2;

- veliki tunelski profil od 60 m2 do 80 m2;

- vrlo veliki tunelski profil više od 80 m2.

Podjela prema težini izvedbe:

- laki tuneli u čvrstim stijenama bez potiska;

- srednje teški tuneli u raspucanim stijenama uz potrebu lake

podgrade;

- teški tuneli u jako raspadnutim i trošnim stijenama s jakim brdskim

potiskom;

- vrlo teški tuneli u vezanom ili nevezanom tlu s vrlo jakim brdskim

potiskom i pojavom vode.

Podjela prema dubini tunela:

- plitki tuneli do 10 m ispod površine terena;

- duboki tuneli više od 10 m ispod površine terena.

Podjela prema načinu izvedbe:

- ukopani tuneli izvode se u otvorenom usjeku koji se naknadno zatrpa;

- podzemni se tuneli izvode na rudarski način pod zemljom.

9

Željeznički tuneli

Najveći broj umjetnih podzemnih objekata u BIH čine tuneli na prugama. Njih

čine tuneli na aktivnim prugama, posebno na relaciji Sarajevo - Mostar - Ploče i

Sarajevo - Zenica - Doboj. Tunela ima i na ostalim pravcima: Doboj - Tuzla,

Doboj - Banja Luka - Bosanski Novi, te na pruzi dolinom rijeke Une. Veliki broj

tunela nalazi se na napuštenim prugama i to prije svega na dvije relacije,

Sarajevo - Višegrad i Sarajevo - Mostar. Jedan broj tunela na relaciji Sarajevo –

Višegrad je potopljen umjetnim jezerom na rijeci Drini.

Dosta tunela nalazi se i na ostalim napuštenim uskotračnim prugama koje su

povezivale gradove u srednjoj Bosni (Gornji Vakuf, Jajce, Travnik), istočnoj

Hercegovini (Čapljina, Trebinje, prema Dubrovniku), sjeverozapadnoj Bosni.

Ovdje ubrajamo i tunele na starim i napuštenim prugama koje su izgrađene u

doba Austro-Ugarske uprave u ovim krajevima, a služile su za eksploataciju

šuma. Takvi tuneli su nam poznati iz okoline Tjentišta (istočna Bosna).

Prema zakonu, željezničku prugu sačinjavaju donji i gornji ustroj, odnosno svi

objekti i postrojenja na pruzi, oprema pruge, pružni pojas, zemljište, sve zgrade

željeznice na pruzi sa zemljištem koje je uz te zgrade kao i prostor u visini od 12

m. iznad gornje ruba šine (GRŠ-a )(Slika 1.).

Slika 1. Donji i gornji ustroj željezničke pruge

10

Gornji ustroj

Elementi gornjeg ustroja pruge su: šine, pragovi, kolosječni pribor i zastor(Slika

2. i 3.).

Donji ustroj

Donji ustroj prestavlja: zemljani trup ( nasipi, usjeci, zasjeci, ), mostovi i

propusti, tuneli, stanična postrojenja i objekti za zaštitu pruge od površinskih

voda i atmosferskog utjecaja (Slika 2.a i 2.b.).

Slika 2a..Pruga u usjeku Slika 2b. Pruga u zasjeku

Slika 3. Umjetni objekt, tunel

11

Slika 4. Umjetni objekti, vijadukti

12

3.TUNEL JEDRINJE

Tunel Jedrinje izgrađen je 1966. godine uz desnu obalu rijeke Neretve.

Dužina tunela je 3239,5 m, a kota nivelete oko 130,0 m n.m. Kota nivoa rijeke

Neretve bila je u tim uvjetima niža za oko 30,0 m. Nakon formiranja

akumulacijskog jezera HE Salakovac, 1981. godine, sa kotom uspona od 123,0

m.n.m., visinska razlika kota nivelete i akumulacije je oko 7 m. Sva prirodna

vrela koja su do tada slobodno isticala u rijeku Neretvu su potopljena.

Od puštanja u promet, a posebno nakon punjenja akumulacijskog bazena HE

Salakovac, dolazi do povremenog plavljenja tunela. To se događa nakon

intenzivnih padalina, odnosno naglog otapanja snijega. Priljevi voda znaju biti

značajni, potapaju donji i gornji ustroj željezničke pruge, dovode do prekida u

prometu, te stvaraju velike probleme u održavanju.

Povremeni prodori voda u tunel Jedrinje uglavnom su koncentrirani duž

pukotina u stijenskoj masi, a količine voda variraju zavisno od intenziteta

padalina. Krški stijenski masiv, u kome se nalazi tunel Jedrinje, je vapnenačko-

dolomitskog sastava, sa pukotinskom, odnosno kaverno-pukotinskom

poroznošću. Osnovni akvifer se za vrijeme padalina prihranjuje sa površine

terena i iz krškog zaleđa Raške Gore, što sezonski uzrokuje često plavljenje

tunela.

Slika 5. Tunel Jedrinje na pruzi Sarajevo – Ploče

13

Slika 6.Potprni zidovi i odvodni kanal

Da bi se u svako doba korištenje objekta osigurala njegova ispravnost u

pogledu sigurnosti i funkcionalnosti, mora se obavljati opća kontrola stanja

tunela. Ovu kontrolu obavlja služba održavanja putem: stalnog nadzora,

povremenih pregleda i specijalnih pregleda.

Geofizička istraživanja za tunel Jedrinje

Geofizička ispitivanja, realizirana u zoni tunela Jedrinje na trasi pruge

Sarajevo - Mostar, izveo je Institut za Geofiziku Rudarsko-geološkog fakulteta

Sveučilišta u Beogradu na zahtjev instituta za Geologiju Građevinskog fakulteta

u Sarajevu. Ova ispitivanja su imala za cilj definiranje složenih mehaničkih i

geotektonskih odnosa u zoni utjecaja na tunel, kao i definiranje odnosa

betonske oplate i stijenske mase u mikrozahvatu. Sprovedena geofizička

ispitivanja i analize istražnog prostora su imala kompleksan karakter a

interpretacija podataka i prostorna vizualizacija dobijenih parametara je

zahtjevala primjenu izuzetno preciznih metoda obrade i interpretacije.

Aspekti koji su ovim izvještajem obuhvaćeni i koji predstavljaju osnovu za dalje

projektiranje i izvođenje svih radova u cilju sanacije i rekonstrukcije tunela su:

14

- geotektonske osobine istražnog prostora;

- fizičkomehaničke osobine stijenskih masa na trasi tunela;

- fizičkomehaničke osobine betonske oplate tunela;

- hidrogeološki faktori degradacije tunela;

U cilju određivanja neophodnih fizičkomehaničkih i geoloških parametara, u široj

zoni istražnog prostora, kao i u domenu mikrozahvata, primjenjene su sljedeće

geofizičke metode:

- daljinska detekcija tektonskog sklopa sa digitalnog modela reljefa

(makrozahvat);

- prostorni triaksialni monitoring mikrotremora (makrozahvat);

- georadarsko profiliranje betonske oplate (mikrozahvat);

- mikroseizmičko profiliranje betonske oplate i stijenske mase

(mikrozahvat);

- geoelektrično profiliranje višeelektrodnim skeniranjem (mikrozahvat);

- ultrazvučno kartiranje betonske oplate (mikrozahvat);

15

Digitalni model reljefa (DMR)

Za potrebe izrade generiran je digitalni model reljefa (u daljem tekstu DMR),

šire zone istražnog prostora. Obradom i korelacijom ovih podataka sa podacima

dobijenim geodetskim mjerenjem dijela istražnog prostora. Kriging metodom

interpolacije, generirana je baza podataka DMR-a sa pravilnim prostornim

rasporedom tačaka u Gaus-Krigerovoj koordinatnoj mreži 10 x 10 metara.

Iz baze DMR-a napravljen je izgled reljefa (Slika 7) šire zone istražnog prostora.

Na njemu je softverski simulirana osunčanost iz domena azimuta od 2708 do

908, kako bi bila izvodljiva daljinska detekcija tektonskog sklopa istražnog

prostora.

Slika 7. Digitalni model reljefa

16

Daljinska detekcija tektonskog sklopa sintetiziranog reljefa

Daljinska detekcija izvedena na sintetiziranom reljefu ima svojih ograničenja,

jer se radi o virtualnom topografskom prikazu koji je značajno reduktiran.

Redukcije se odnose na prirodne boje, vegetaciju, fine teksture površine i sve

atipične forme dimenzija manjih od 10x10 metara.

Sa druge strane, kako je postavljeni zadatak zahtjevao analizu tektonskog

sklopa terena, DMR je omogućavao dovoljno brzu i detaljnu daljinsku detekciju.

Zbog ranije spomenutih redukcija sintetiziranog prikaza reljefa, sve detektirane

lineare su tretirane kao rupturne forme. U slučaju pojedinih lineara koje

predstavljaju litološke diskontinuitete, kao na primer slojevitost ili litološke

granice, a ne rupturne forme, ovo može dovesti do lokalnog odstupanja od

geološkog modela, ali zbog ograničenja metode i strogog formalizma koji

ovakav pristup zahtjeva, ovo pravilo je do kraja poštovano. Iz tog razloga na

prilozima nije prisutno razdvajanje geoloških jedinica, već samo rupurnih formi.

Analiza sintetisanog reljefa je ukazala na prisustvo više familija rupturnih formi

(Slika 8).

Slika 8.Prikaz položaja svih rupturnih formi

17

Georadarsko profiliranje kalote i bokova betonske oplate

U kaloti i bokovima betonske oplate primijenjeno je georadarsko profiliranje

duž četiri paralelna profila. Dužina pojedinačnog profila iznosila je 800 metara, a

ukupna dužina georadarskog profiliranja je 3200 metara. Prvenstveno je

plasirano profiliranje u lijevom i desnom dijelu kalote, na visini od 5 metara

(Slika 9). Ovo profiliranje je imalo za cilj uzorkovanje stanja stijenske mase iza

betonske oplate, kao i kontakt stijenske mase i oplate. Prosječan dubinski

zahvat ova dva profila iznosio je 5 metara. Sekundarno je izvedeno i profiliranje

bokova betonske oplate manjim dubinskim zahvatom na visini od 3.5 metara.

Ovi profili su imali prosječan dubinski zahvat 2 metra, a njime je uzorkovano

stanje betonske oplate i kontakt između betonske oplate i stijenske mase.

Slika 9.Položaj profila

Georadarsko profiliranje obavljeno je instrumentom ABEM- RAMAC, antenama

250 MHz i 500 MHz, kontinualno na dužini svakog profila. Profili su locirani u

ulaznom dijelu tunela na stacionažama 0.00m - 800.00m. Ova metoda je u

korelaciji sa ultrazvučnim merenjima i seizmičkim mikroprofiliranjem pružila

podatke o fizičkomehaničkim osobinama betonske oplate u mikropodručju, a

korelacijom sa podacima dobijenim uzorkovanjem mikrotremora i analizom

DMR-a, omogućila je precizno modeliranje geomehaničkih odnosa koji vladaju

u stijenskom masivu Jedrinja (u prvih 800 metara trase).

18

Seizmičko mikroprofiliranje betonske oplate

Od stacionaže 0.00 m do 464.00 m, izvedeno je seizmičko mikroprofiliranje

desnog boka betonske oplate i eksponirane stijenske mase, a od stacionaže

618.00m do 834.00m isključivo u desnoj strani betonske oplate. U lijevoj strani

betonske oplate seizmičko mikroprofiliranje je izvedeno na trasi 0.00m do

158m. Veličina dispozitiva je tipizirana na 3 metra, osim u točkama gdje je zbog

prekida u betonskoj oplati bila povećana na 4m (Slika 10).

Za izvor seizmoakustičnih valova korišten je gumeni čekić od 1000 grama.

Merenje je obavljeno digitalnim dvokanalnim seizmičkim instrumentom DVseis-

2 (PSV), sa brzinom uzorkovanja od 5µs i digitalnoj akviziciji u realnom

vremenu.Položaj trasa izmerenih profila upravno i paralelno osi tunela, prikazan

je na slici 10.

Slika 10. Položaj profila

Određivanje brzine prostiranja seizmoakustičkog vala izvedeno je metodom ∆t

(razlike vremena). Sva merenja su izvedena uz 3 ponavljanja, te je tokom

obrade i interpretacije korišten podatak srednje vrijednosti tri merenja. Ova

metoda je u korelaciji sa ultrazvučnim merenjima i georadarskim profiliranjem

pružila podatke o fizičkomehaničkim osobinama betonske oplate u

mikropodručju.

19

Geoelektrično profiliranje višeelektrodnim skeniranjem

Geoelektrično skeniranje izvedeno je duž tri profila ukupne dužine 180

metara. Ovi profili su imali dubinski zahvat do 3 metra sa visokom

horizontalnom rezolucijom (Slika 11). Njihova namjena je bilo precizno

definiranje pozicija otvorenih kaverni iza betonske oplate kao i detekcija zona

lošeg kontakta između stijenske mase i betonske oplate.

Slika 11. Položaj profila

Merenja su obavljena Wenner-ovim i troelektrodnim dispozitivom. Wenner-ov

dispozitiv je upotrebljen na profilu 1, dok je profil 2 mjeren sa oba dispozitiva ( i

Wenner i troelektrodni). Na taj način je ostvarena koralacija ova dva dispozitiva.

Kako je Profil 3 mjeren sa platforme ograničene dužine, u kaloti betonske oplate

na visini od 5.5 m, nije bilo moguće koristiti Wenner-ov dispozitiv. Iz tog razloga

nametnuta je upotreba troelektrodnog dispozitiva zbog njegove manje dužine u

odnosu na Wenner-ov dispozitiv.

Rezultati ovih merenja su korelirana sa rezultatima izvedenih speleoloških

istraživanja u speleološkim objektima na stacionažama 1513 i 2304, kao i sa

rezultatima geotektonske analize sprovedene na DMR.

20

Interpretacija

Cilj izvedenih geoelektričnih profila je bilo detektiranje kaverni ispunjenih

zrakom, kao i zona lošeg kontakta između betonske oplate i stijenske mase. Tri

profila su postavljena tako da pokrivaju dijelove oplate u kojima je moguće

postojanje kaverni. Prvi profil je postavljen u zonu povremeno aktivnog ponora

(Slika 1) na stacionaži 1513 i visini od 3.5 metara. Profil je pokrio prostor od

stacionaže 1496 do 1520, u dužini od 30 metara, odnosno 24 metra.

Slika 12. Geoelektrični profil skeniranja 1496-1520m

Slika 13. Interpretacija geoelektričnog profila

Na prvom profilu se uočava prisustvo dvije nehomogenosti. Desna anomalija je

rezultat prisustva poznatog speleološkog objekta. Druga anomalija koja se

nalazi u lijevom boku na stacionaži 1503 je do sada nepoznata pojava. Ovaj

porast otpornosti je rezultat postojanja praznog prostora većih dimenzija,

najvjerojatnije kaverne, ili prostrane zone lošeg kontakta betona i stijenske

mase.

21

Drugi profil je postavljen na dijelu trase tunela od stacionaže 2285 do 2325, a

na visini od 2 metra(Slika 14).

Slika 14. Geoelektrični profil skeniranja 2285-2325m

Slika 15. Interpretacija geoelektričnog profila

U ovoj zoni je aktivirana prostrana kaverna koja se nalazi na stacionaži 2304 i

koja povremeno ima funkciju izvora .Ukupna dužina ovog geoelektričnog profila

iznosi 55 metara odnosno 50 interpretiranih metara.

Na slici 15. prikazana je sekcija izmerenih otpornosti na drugom profilu. Uočava

se velika anomalija u zoni poznatog objekta. Zanimljivo je naglasiti da se u

desnom dijelu javlja još jedna zona povišenih otpornosti, koja predstavlja

produžetak poznatog objekta. Dužina ovog pojasa je oko 15 metara i njegov

utjecaj postepeno nestaje sa udaljavanjem od stacionaže 2322.

To ukazuje na postojanje zone slabog kontakta betona i stijenske mase čije

pružanje može biti veoma veliko. Savjetuje se detaljnije osmatranje ove zone,

jer postoje indicije da šira zona i ustropu i u desnom boku aktivno djeluje u

drenažnom režimu koji prihranjuje izvor tokom aktivnog perioda.

22

Treći profil geoelektričnog skeniranja postavljen je u dijelu trase na stacionaže

3040 do 3135, a na visini od 5.5 metara u samoj kaloti (Slika 16). Pozicija je

izabrana prema raspoloživoj dokumentaciji o izgradnji tunela, koja je upućivala

na činjenicu da je tokom radova, u navedenoj zoni zatvorena velika kaverna u

stropu.

Slika 16. Geoelektrični profil skeniranja 3040-3135m

Slika 17. Interpretacija geoelektričnog profila 3040-3135m

Kako bi se detektiralo mijesto kaverne, postavljen je profil dužine 100 metara,

sa interpretacijskom trasom od 95 metara. Mjerenja su dala podatke prividne

otpornosti profila (Slika 17).

Interpretirani profil 3040-3135 ukazuje na prisustvo kaverne metarskih

dimenzija u zoni od stacionaže 3115 do 3128. Kako su merenja izvedena u

desnom dijelu kalote, a u dokumentaciji iskopa je naznačeno se kaverna većim

dijelom prostire u lijevom boku kalote, treba očekivati kontinualno prisustvo

kaverne u čitavoj kaloti sa velikom zapreminom praznog prostora iznad kalote

tunela.

Pored ovoga, u zoni od 3065 do 3080 stacionaže treba očekivati ispoljavanje

slične pojave, ali u nešto manjem obujmu

23

Ultrazvučno profiliranje

U četiri prstena betonske oplate kako je prikazano na slici 18, izmjerene su

brzine prostiranja seizmoakustičkih valova ultrazvučnom metodom. U tom cilju

je izvršena priprema svakog mjernog mjesta brušenjem površine betonske

oplate na pozicijama oslonca piezoelektričnih davača različitih dispozitiva.

Slika 18. Položaj profila

Svaki dispozitiv je meren 3 puta, kako bi se dobilo minimalno rasipanje rezultata

merenja na istom dispozitivu. Dispozitivi D1, D3 i D5 imaju raspon od 200 mm.

Dispozitivi D2, D4 i D6 imaju raspon 400 mm. Ovih 6 dispozitiva je mjereno in

situ. Na osnovu razlike vremena D2 i D1, D4 i D3 kao i D6 i D5, matematičkim

putem, dobijene su vrijednosti za dispozitive D1-a, D3-a i D5-a. Ove

proračunate vrijednosti su korelirane ravnopravno sa mjerenim podacima i na

osnovu minimalnog rasipanja sve tri vrijednosti, određene su pozicije za

uzimanje pet cilindričnih uzoraka betonske mase.

24

4.TEHNIČKI UVJETI SANACIJE

Uvjeti sanacije

Uvjeti sanacije tunela u skladu su sa :

- osnovnim principima projektiranja tunela

- pravilnicima o tehničkim normativima

- uputama proizvođača opreme i materijala

- komparativnim iskustvima sa sličnih objekata

Tehnički uvjeti mogu se izmijeniti i dopuniti u toku izvođenja, uz prethodnu

suglasnost projektanta, nadzora i investitora.

Izvođač je dužan radove obavljati prema tehničkim specifikacijama, uputama i

sugestijama nadzora i projektanta. Radove treba izvesti prema stavkama iz

predmjera radova, tehničkim propisima i normativima, te važećim standardima.

Sadržaj radova

Radovi na izvođenju sanacije tunela mogu se svrstati u slijedeće osnovne

grupe:

- pripremne radove

- rešetanje tunela

- stabilizacija tunela sa sidrima

- stabilizacija tunela sa mlaznim betonom

- transport iskopanog materijala

- izrada drenažnog sustava – drenažne cijevi, geomreža i šahtovi

- montaža kablova

- završno rešetanje

25

Pripremni radovi

Ovi radovi obuhvaćaju slijedeće :

- formiranje gradilišta

- montaža instalacija za ventilaciju

- instaliranje opreme za izvođenje radova u tunelu

- organizaciju transporta i deponiranja materijala

- dobavljanje materijala i energije

- izrada prateće dokumentacije

U okviru pripremnih radova izvođač treba izraditi i dinamički plan radova, kako

bi se radovi izveli u zadanom roku i potrebnom dinamikom.

Planove rada treba dostaviti na uvid investitoru i nadzoru, koji daju konačnu

ovjeru planova. Sastavni dio pripremnih radova je i prezentacija opreme za

izvođenje, te njihovog odobrenja od strane nadzora. Dinamički planovi moraju

biti usklađeni i sa svim ostalim sudionicima na gradilištu.

Također je izvođač dužan priložiti spisak odgovornih zaposlenika za pojedine

glavne pozicije radova, i šefa gradilišta.

Sustav ventilacija za vrijeme gradnje

Tunel, jame, okna i potkopi moraju se cijelo vrijeme iskopa provjetravati kako bi

se stvorili uvjeti za siguran rad bez potencijalno eksplozivnih ili štetnih plinova,

prašine i nedostatka kisika. Izvođač mora poduzeti odgovarajuće mjere kako bi

stvorio uvjete za sigurno i djelotvorno izvođenje radova. U svim zahvatima

izvođač mora postupati u skladu s važećim propisima za zaštitu na radu. U

podzemnim i zatvorenim prostorima zrak koji se udiše ne smije imati manje od

19% kisika po volumenu.

Pušenje je zabranjeno u tunelima, potkopima, jamama ili oknima i svim

zatvorenim prostorima.

Kod prisilnog sistema ventilacije, ventilatori se postavljaju van tunela. Svaki

ventilator kod prisilnog sistema ventilacije koji je montiran van tunela mora imati

nesmetan dovod svježeg zraka.

26

Ne smije biti u blizini spremišta ulja, kemikalija ili bačava s gorivom. Ventilator

mora biti tako smješten da ne uvlači ispušne plinove vozila kao ni pare i plinove

od punjenja baterija, kao i izlaznih onečišćenja iz tunela.

Kod isključenja i ponovnog uključivanja ventilatora stanje zraka mora se ispitati

prije ulaska zaposlenih u tunel. Ako se upotrebljava samo prisilni sustav

ventilacije isti se mora ponovno pokrenuti i raditi neprekidno kako bi se ispuhala

svaka nakupina zraka u kojem nedostaje kisika ili ima zapaljivih ili plinovitih

smjesa. Mora se paziti da radnici ne naiđu na nakupine takvih plinova na

ponovnom ulasku u tunel.

Izvođač mora voditi računa da vrijeme potrebno za provjetravanje dugih tunela

može biti od pola sata do nekoliko sati te da se slojevi plinova raznih gustoća

teško uklanjaju posebno tamo gdje se nagib tunela mijenja. Tamo gdje se pri

iskopu tunela stvara prašina, sustav provjetravanja mora biti u mogućnosti brzo

ukloniti prašinu iz radnog područja.

Kod gradnje dužih tunela, gdje nije moguća brza prirodna ventilacija, iskop nije

dozvoljen ako nije uspostavljen siguran sustav ventilacije.

Dna svih okana, jama i dubokih rovova moraju se provjetravati ispusnim

sustavom ventilacije.

Oprema za mjerenje u tunelu mora biti pogodna za kontinuirano mjerenje razine

eksplozivnih i štetnih plinova i udjela kisika. Oprema mora zvučnim i vizualnim

signalima odavati postojanje eksplozivnih ili štetnih plinova i tamo gdje sadržaj

kisika padne ispod razine sigurne za rad. Neposredan i djelotvoran način

davanja signala mora biti postavljen na površini, odnosno portalima tunela.

Na početku svake smjene svako radno okno i cijela dužina tunela moraju se

pregledati radi prisustva eksplozivnih ili štetnih plinova ili zbog manjka kisika.

Ako je u radnom prostoru razina eksplozivnih ili štetnih plinova iznad dopuštene

ili ako je sadržaj kisika ispod dozvoljene razine sve aktivnosti će prestati i osobe

evakuirati dok se ne uspostave sigurni uvjeti za rad.

Ako iz nekog razloga sustav ventilacije nije u pogonu duže od dva sata, mora

se primijeniti postupak puštanja u pogon. To uvjetuje da osoblje ne može ući u

tunel ili u okno dok se ne obavi kompletna izmjena zraka. Osobe koje nakon

gašenja sustava ventiliranja ponovno ulaze, ako je to potrebno, moraju nositi

instrumente za detektiranje opasnih plinova i mjerenje sadržaja kisika. Ti se

instrumenti moraju neprestano upotrebljavati kod ponovnog ulaženja.

27

Rešetanje tunela

Strojno rešetanje tunela predviđeno je obaviti na početku sanacijskih radova

prije postavljanja drenažnih cijevi. Stroj predviđen za rešetanje zastora mora

imati sve predviđene ateste koji dokazuju njegovu ispravnost. Istražni radovi

ukazali su na veliku zagađenost tucaničkog materijala, te strojnim rešetanjem u

prvoj fazi skinuti do 30% tucaničkog zastora(Tablica 1.).

Tablica 1. Stanje zastora u odnosu na postotak zablačenosti.

vrsta zastora

stanje zastora

ispravno zablačeno jako zablačeno

tucanik do 7 % 7 – 15 % 15 – 30 %

šljunak do 5 % 5 – 10 % 10 – 20 %

U prvoj fazi će se izvršiti privremeno reguliranje kolosjeka (po pravcu i niveleti)

za siguran promet vlakom brzinama do 20 km/h. predviđeno je dnevno

reguliranje voznog reda. Završno reguliranje kolosjeka i dopuna tucaničkog

materijala izvršiti će se nakon polaganja drenažnih cijevi.

Kod obnove gornjeg ustroja zbog rešetanja i reguliranja kolosjeka po osi i

niveleti i dovođenja GRŠ-a na projektirani predviđeno je dnevno reguliranje

voznog reda a nakon završetka radova fina regulacija voznog reda. Moguće je

da dođe do pomicanja ankera za konzole. Isto tako moraju se predvidjeti

privremene veze uzemljenja za šine a na kraju poslije reguliranja kolosijeka i

postavljanja drenažnih cijevi, sve veze uzemljenja i povratnog voda poravnati.

Dinamika opisanih radova prikazana je u dinamičkom planu izvođenja radova, a

radovi na rešetanju tucaničkog zastora počinju nakon pripremnih radova. Sa

rešetanjem se počinje iz smjera Sarajeva.

28

Stabilizacija tunela sa sidrima

Odredbe koje su ovdje sadržane odnose se na sva štapna sidra(Slika

19)postavljena bilo lokalno bilo sustavno u kalotu, bočne zidove i podnožni svod

tunela. Štapna sidra dio su primarne podgrade, a cilj im je aktivirati spregnuto

djelovanje između okolne stijene i mlaznog betona, pridonoseći nosivosti

primarne tunelske podgrade. Štapna sidra koja su povremeno potrebna za

podgradu čela tunela tokom napredovanja rada isto su tako obuhvaćena ovim

odredbama. Stabilizacijske mjere sastoje se u nanošenju sloja mlaznog betona i

ugradnji sidara, u količini zavisnoj od stupnja oštećenja.

Slika 19. Elementi štapnog sidra

Stabilizacijski sustavi podijeljeni su u četiri osnovne kategorije:

- TIP A -

Na dionicama koje su obložene betonskom oblogom a imaju veća oštećenja

predviđena je ugradnja SN sidara.

- TIP B -

Na dionicama koje nisu obložene predviđena je ugradnja SN sidara i nanošenja

dva sloja mlaznog betona debljine po 5 cm.

29

- TIP C -

Na dionicama gdje se uz temelje obloge postavljaju drenažne cijevi φ 400 mm

potrebno je ojačati temelje tunelske obloge pomoću SN sidara, na razmaku od

2 m.

- TIP D -

Na dionicama gdje se uz temelje obloge postavljaju drenažne cijevi φ 500 mm i

φ 630 mm potrebno je ojačati temelje tunelske obloge pomoću SN sidara, na

razmaku od 1m.

- TIP D i A-

Na dionicama koje su obložene betonskom oblogom a imaju veća oštećenja

predviđena je ugradnja SN sidara i gdje se uz temelje obloge postavljaju

drenažne cijevi φ 500 mm i φ 630 mm potrebno je ojačati temelje tunelske

obloge pomoću SN sidara, na razmaku od 1m.

Stablizacija postojećih oštećenih obloga

Stabilizacija postojećih obloga, na stacionaži km 0+000 – 0+161,44;

1+516,98 – 2+138,21; 3+225,00 – 3+239,50; ukupne dužine 800,29 m– tip «A».

Stabilizacija postojeće oštećene betonske obloge postiže se «SN» sidrima φ 20

mm, dužine po 4,0 m, po četiri sidra u profilu. Sidra se rade od rebraste

armature, a od korozije su zaštićeni galvanizacijom.

Profili su na razmacima od 2,5 m.

30

Skidanje temeljnih stopa

U cilju mogućnosti postavljanja drenažnih cijevi φ 500 mm i φ 630 mm,

potrebno je skinuti dijelove temeljnih stopa na desnoj strani tunela, jer je tu veća

dimenzija stope. Na dionici od stac.km 1+513,86- 2+138,21 nije potrebno

skidati temelje jer se tu ne postavljaju drenažne cijevi. Također nije potrebno

skidati dijelove temeljnih stopa ni na dionici od stac.km 2+138,21 - 3+239,5, na

desnoj strani tunela jer su predviđene manje cijevi, odnosno, cijevi φ 400 mm.

Stabilizacija temelja

Stabilizacija temelja od km 1+350,74 – 1+513,86; 0+371,67 – 0+383,75;

0+461,77 – 0+467,90; 0+608,54 – 0+635,76; 0+797,77 – 1+061,44; 2+138,21 –

2+390,80; 2+412,10 – 3+239,50; ukupne dužine 163,12+1388,59=1551,71m.

Zbog potkopavanja i skidanja dijelova temeljnih stopa, potrebno je izvršiti

stabilizaciju putem «SN» sidara φ 20mm, dužine od 3,0 m. U svakom profilu

ugrađuju se po dva sidra.

Na dionici stac.km 1+350,74-1+513,86 profili su na razmacima od 2,0 m (tip

osiguranja «C»), a od stacionaža 0+371,67 –0+383,75; 0+461,77 – 0+467,90;

0+608,54 – 0+635,76; 0+797,77 – 1+061,44; 2+138,21 – 2+390,80; 2+412,10 –

3+239,50 profili su na rastojanjima od 1,0 m (tip osiguranja «D»).

Stabilizacija neobloženih dionica Tip «B»

Stabilizacija neobloženih dionica Tip «B» od stac.km 0+160,93 – 0+371,11;

0+382,26 – 0+461,22; 0+467,16 – 0+607,99; 0+635,16 – 0+797,17; 1+060,69 –

1+350,47; 2+390,54 – 2+411,91 - ukupne dužine 902,50 m

Na ovim dionicama nema betonske obloge, te se predviđa stabilizacija sa «SN»

sidrima φ 20mm, dužine po 3,0 m i mlaznim betonom ukupne debljine od 100

mm.U parnim profilima su po 5 sidara, a u neparnim, po 4 sidra u profilu.

Razmaci između profila su 2m.

31

Mlazni beton se nanosi u dva sloja po 50 mm. Na prvom sloju postavlja se

galvanizirana čelična mreža .

Sidra imaju oznaku TIP «2» i također su galvanizirani.

U svim slučajevima gdje se ustanovi da su bušotine za sidra ušle u veće

pukotinske zone, te se stoga ne mogu injektirati, predlaže se da se u blizini

izrade nove bušotine, i pokuša ponovo sa injektirajem.

U slučaju velike rastresitosti stjenske mase predlaže se upotreba IBO-sidara.

U izuzetno nepovoljnim uvjetima mogu se primjeniti zaštitne obloge od

geotekstila.

Stabilizacija tunela

Stabilizacija tunela na stacionaži stac.km 0+725 (želj.stac.km 109+608)

U ovoj zoni na dužini od oko ± 20,0 m, odnosno na ukupnoj dužini od 40,0 m,

istraživanjima je ustanovljeno da je stijenska masa veoma nepovoljne građe,

degradirana u većem obujmu nego na ostalim dionicama.

Iz ovih razloga, tu se predviđa stabilizacija sa profilima TIP «B» koje treba

postaviti na razmacima od 1,0 m. To znači, da je ovdje osiguranje predviđeno

sa dvostruko većim brojem sidara.

Dreniranje podloga u zonama sa velikim kavernama

U zonama velikih kaverni, izvođači tunela su izveli sanaciju putem izrade podnih

ploča. Da bi se umanjio nepovoljni uticaj hidrostatskih pritisaka na kolosjek, to

se predlaže izrada perforacija presjeka 100 mm u podnoj betonskoj ploči.

Poseban sistem dreniranja u gornjim dijelovima tunela se ne predlaže, jer bi to

znatno moglo izmjeniti sadašnji režim isticanja voda. Izmjene bi se mogle

odnositi na povećanje protoka i koncentraciju vodnih udara.

32

Dreniranje nove obloge od mlaznog betona

Na svim dionicama na kojima je predviđena izrada nove stabilizacijske obloge

od mlaznog betona, potrebno je izvršiti dreniranje obloge. Dreniranje je

predviđeno na dva načina:

- izrada drenažnih bušotina presjeka 32 mm na međusobnim

razmacima od 1,0 m, i

- ugradnja drenažnih cijevi u većim pukotinskim zonama.

Lokacije za postavljanje drenažnih cijevi mogu se odrediti na osnovu

inženjerskogeoloških snimaka tunela.

Izvođač treba nadzornom inženjeru dostaviti na odobrenje dokaz nosivosti

sklopa šipki s navojem+matica+podložna ploča, kao i za spojnice za

nastavljanje (produljivanje) sidra.

SN sidra

SN sidra izrađuju se od rebrastih armaturnih šipki. Vrsta čelika treba biti vrsta

B500B prema prEN 10080-1. Jedan kraj šipke ima metrički navoj na koji dolazi

sidrena pločica i pripadajuća matica za učvršćenje klase 5 ili 8. Sidro, matica i

podložana ploča su galvanizairani.

Injekcijska bušaća sidra s vanjskim navojem (IBO-sidra)

Tijelo IBO-sidra čini čelična cijev s vanjskim oblim navojem koja na jednom

kraju ima bušaću krunu, a na drugom odgovarajuću maticu s podložnom

pločom. IBO-sidra mogu se nastavljati (produljivati) spojnicama s unutarnjim

navojem.

IBO sidra moraju imati deklariranu silu loma sklopa tijelo+matica+podložna

ploča (npr. 250 kN). Spojnica mora imati jednaku nosivost kao i navedeni sklop.

Sidra se uobičajeno izrađuju od čelika prema (EN 10025) ili od bešavnih cijevi

prema (prEN 10216-1).

33

Izvođač treba nadzornom inženjeru dostaviti na odobrenje dokaz nosivosti

sklopa tijelo+matica+podložna ploča, kao i za spojnice za nastavljanje

(produljivanje) sidra.

Postavljanje SN-sidra

Oblik podložne ploče treba omogućiti spoj čak ako se sidro i ne postavi sasvim

okomito na površinu, a u sklopu s maticom omogućiti siguran prijenos sile

sidrenja na sidrenu ploču.

Bušotine za sva štapna sidra bit će izbušene do dubina kako se traži za dužine

štapnih sidara navedenih za podgradu odnosne kategorije stijenske mase a

promjeri će im biti takvi da omoguće najbolju moguću ugradnju mase za

injektiranje, te da omoguće najbolje moguće spajanje i postavljanje. Najmanji

promjer bušotina bit će 10 mm veći od promjera štapnih sidara.

Prilikom izrade bušotina moraju se zaštiti elementi kontaktne mreže.

Bušotine će se očistiti od svih ostataka bušenja, mulja i otpadaka. Ugradnja

štapnog sidra slijedi u roku od 3 sata nakon bušenja i pripreme bušotine.

Prije postavljanja štapnog sidra, cjela bušotina ispunit će se cementnim mortom

tako što će se cijev za injektiranje postaviti u punu dubinu bušotine i povlačiti

kako se masa bude utiskivala. Sapnica će ostati uronjena u masu za zalijevanje

dok se cijev povlači tako da zrak izlazi dok se bušotina puni. Zatim se sidro

ugura u bušotinu.

Matica zalivenih štapnih sidara priteže se najkasnije dva napredovanja iza čela

ili 12 sati nakon postavljanja. Pritezanje matice radi se s umjerenim

(baždarenim) priteznim ključem (moment ključ). Moment pritezanja treba

odrediti ovisno o promjeru navoja matice tako, da se unese vlačna sila od 20

kN. Pritezanje matica sidra treba vršiti pri isključenom naponu u kontaktnoj

mreži.

U slučaju zatvorenog radnog prostora i/ili velike dužine štapnih sidara dopušta

se spajanje. Broj spojeva treba biti što manji. Nosivost ovako spojenih štapnih

sidara neće biti manja od štapnog sidra od jednog dijela.

Prilikom izvedbe radova na bušenju i ugradnji sidara potrebno je izvršiti zaštitu

kolosječnog zastora PVC trakama.

34

Postavljanje IBO-sidra

IBO-sidra koriste se u uvjetima tla gdje je nemoguće učinkovito postavljanje

drugih vrsta štapnih sidara. IBO-sidra postavljaju se bušenjem šipke u tlo bez

njenog povlačenja. Smjesu za zalijevanje, pritisak pri zalijevanju i količinu

određuje izvođač prema uvjetima tla na koje naiđe i u skladu s uputama

proizvođača sidra. Postupak ugradnje odobrava nadzorni inženjer.

Mort za zalijevanje

Prije testova prihvaćanja štapnih sidara, potrebno je provesti testove sa

raspoloživim cementom i pijeskom kako bi se odredio odgovarajući proračun

smjese kojom se postiže specificirana čvrstoća i odgovarajuća ugradljivost

zajedno sa korištenom opremom za zalijevanje. Mogu se dodavati aditivi za

poboljšanje ugradljivosti. Utjecaj aditiva na razvoj čvrstoće prati se ispitivanjem

kako je opisano. Mort za zalijevanje ispituje se na kockama 5x5x5 cm. Kocke se

njeguju u vodi. Za svako ispitivanje tlačne čvrstoće pripremit će se pet kocki.

Rezultanta čvrstoće je prosjek dobiven iz triju preostalih vrijednosti nakon

eliminacije najviše i najniže vrijednosti. Tokom izvedbe, uzorak u obliku kocke

uzima se svakih sedam dana iz crijeva za zalijevanje, na sapnici, prilikom svih

pet pobijanja sidara. Kod pripreme i procjene potrebno je pridržavati se gore

opisanog postupka.

Potrebna tlačna čvrstoća morta za zalijevanje: - nakon 24 sata 8 N/mm2

- nakon 28 dana 20 N/mm2

Receptura injekcione smjese:

čisti cement

vic = 0,25 -0,30

superplastifikator 1-2%

sredstvo za bubrenje 1-2%

smjesa cement-pijesak (0-5mm)

35

Ispitivanje izvlačenja štapnih sidara

Dokazivanjem uporabljivosti

Ispitivanje sidara treba vršiti pri isključenom naponu u kontaktnoj mreži.

Odstupanja od preporučene ISRM metode odobrava nadzorni inženjer.

Izvještaj o ispitivanju izdaje se odmah nakon završetka ispitivanja i podnosi se

na odobrenje nadzornom inženjeru.

Podaci za svaki tip štapnog sidra sadržavat će sljedeće:

vrstu sidra, opremu za testiranje, podatke o mjestu postavljanja opterećenja

primijenjenog pri ispitivanju i zabilježene deformacije, procjenu rezultata

ispitivanja kakoje navedeno u dokumentu ISRM,tumačenje i radnja koja se

preporuča u slučaju neuspješnih testova izvlačenja.

Dokazivanje uporabljivosti provodit će se za sve tipove sidara koja su navedena

u projektu prije početka podzemnog iskopa.

Ispituje se najmanje pet sidara svakog tipa. Ovisno o ispitnom postupku i

rezultatima ispitivanja nadzorni inženjer može zahtijevati da se ispitaju dodatna

sidra.

Potrebno je osigurati odgovarajuću opremu da se mjeri istezanje, pomak sidara

i sile zatezanja.

Maksimalno opterećenje koje se primjenjuje iznosi 250 kN ili drukčije, ako se

tako odobri.

Evidentiranje ugradnje sidara

Za svako napredovanje izvođač će voditi, a nadzorni inženjer odobravati

evidenciju o pojedinostima ugradnje štapnih sidara koja će sadržavati podatke

kao što je:

sastav mase za zalijevanje, dubina bušenja, dužina i tip štapnih sidara,

odstupanja od teorijskog položaja, način i vrijeme zalijevanja, vrijeme

pričvršćenja, posebne primjedbe, itd.

Evidenciji ugradnje treba priložiti zapise s rezultatima ispitivanja sidara.

36

Stabilizacija tunela s mlaznim betonom

Svi radovi sa mlaznim betonom izvode se u skladu s Europskim specifikacijama

za mlazni beton izdanih od European Federation of Producers of Specialist

Products for Structures EFNARC ISBN O 9522483 I X, izdanje 1996 godine,

ukoliko drukčije nije navedeno u ovom poglavlju.

Izvedba prskanja

Prije početka nanošenja mlaznog betona napraviti će se pripremni radovi za

podgradu stijene slaba i nevezana stijena bit će uklonjena s površine;

stijena će biti kartirana tako da se može razjasniti ukupna potreba za

podgradom, i mjesta propuštanja vode bit će isušena bilo drenažnim kanalima ili

će biti začepljena upotrebom cementne smjese ubrzanog djelovanja - mortom ili

injektiranjem.

Za prskanje će se poduzeti slijedeće:

- prethodno vlaženje bit će izvršeno osim ako nije specificirano

drugačije,

- velike šupljine bit će pažljivo zapunjene prije glavnog nanošenja,

- prskanje će započeti od dna i nastaviti se prema gore da se izbjegne

prskanje po odskoku,

- smjer mlaznice općenito će se održavati okomito prema površini,

- brzina i udaljenost prskanja bit će optimalna za maksimalno

prjianjanje i nabijanje mlaznog betona.

Optimalna udaljenost između mlaznice i površine ugradbe je 1,0 do 1,3 metra.

Mlaznica se postavlja pod pravim uglom na površinu(Slika 20). Uobičajeno se

koriste najmanje dvije mlaznice.

37

Slika 20. Izvedba prskanja

Najveća debljina jednog sloja mlaznog betona koja se ugrađuje neće biti veća

od 15 cm. Ako debljina mora biti veća, sljedeći slojevi ne ugrađuju se prije nego

prethodni sloj ne postigne dovoljnu čvrstoću da podnese dodatni sloj/slojeve.

Ovi dodatni slojevi trebaju se ugraditi u roku od najviše tri dana.

Slika 21.Armaturna mreža i druge armature

Čelični lukovi, armaturna mreža i druge armature (Slika 21) ubetoniraju se u

mlazni beton. Armaturne mreže i šipke moraju biti s unutrašnje strane

prekrivene sa minimalno 2 cm mlaznog betona ili kako je navedeno u projektu.

Ako se postavlja više od jednog reda armature, drugi red se postavlja nakon što

se prvi ubetonira i prekrije mlaznim betonom.

Čelični lukovi, sidra i armaturne mreže moraju biti galvanski povezani i

uzemljeni.

Po ugradnji armaturne mreže za mlazni beton neophodno je u skladu sa

važećim pravilnicima izvršiti uzemljenje iste. Uzemljenje mora biti izvršeno od

strane ovlaštene osobe. Veze kabla za uzemljenje sa armaturnom mrežom a

prije nanaošenja mlaznog betona moraju biti zapisnički primljene.

Debljina sloja mlaznog betona na mjestima sidrenja nosećih konzola izolatora

kontaktne mreže mora biti u skladu sa važećim propisima tj. mora postojati

najmanji sigurnosni razmak od 270 mm.

38

Ukoliko nepostoji mogućnost postizanja minimalne debljine mlaznog betona

postupiti će se po uputama nadzornog organa odnosno:

izvršiti će se privremena demontaža sidara konzola ili debljina mlaznog betona

će se svesti na zahtijevanu shodno propisima o minimalnim rastojanjima do

izolatora.

U zdravoj stijeni, sloj mlaznog betona prati površinu stijene sa odgovarajućim

zaobljenjem. Kod virenja zdrave stijene stvarna debljina mlaznog betona može

se lokalno smanjiti na dvije trećine specificirane debljine. Ovo se primjenjuje

samo za dobre kategorije stjenske mase.

Otpadni mlazni beton će se ukloniti odmah po završetku svake ugradnje

mlaznog betona. Ni u kom slučaju se otpadni materijal ne vraća u izvedbu. Rad

se neprekidno mora odvijati tako da nema nikakvog otpadnog materijala.

Prilikom izvedbe radova na ugradnji mlaznog betona potrebno je izvršiti zaštitu

kolosječnog zastora PVC trakama.

Izvođač će utvrditi, a nadzorni inženjer odobriti način za određivanje ukupne

debljine mlaznog betona. Određivanje debljine mlaznog betona može se izvoditi

pomoću vizualnih markera/vodilica postavljenih prije ugradnje mlaznog betona

ili rupama ubušenim nakon završetka ugradnje mlaznog betona.

Materijali i sastav mlaznog betona

Cement za mlazni beton je portland cement PC 45

Tablica 2. Orijentacijski granulometrijski sastav mlaznog betona je slijedeći

promjer rupe na situ 8 4 2 1 0,5 0,2

prolazi kroz sito u % 100 70-85 50-60 30-45 20-35 8-18

Voda treba odgovarati tehničkim uslovima za beton

39

Sastav smjese za mlazni beton je :

- agregat 0 – 8 mm..................................750 kg / m 3 mlaznog betona

- cement PC 45..............................................450 kg

- plastifikator ( glenium )...........................4 – 6 % od količine cementa

- ubrzivač ( meyuco SA 160 )...................6 – 8 % od količine cementa

Suhi postupak

Cement i agregati doziraju se u specificiranim i proračunatim omjerima.

Mjerenje se obavlja težinski. Prilikom doziranja agregat treba biti osušen ili

dovoljno ocijeđeni kako bi sadržaj vlage bio stabilan, ne veći od 7%.

Miješanje cementa i agregata obavlja se mehanički strojem za miješanje.

Mlazni beton se ne ugrađuje ukoliko se ugradnja ne može završiti u roku od 90

minuta od vremena miješanja.

Vremenski raspon bit će što kraći, naročito u razdoblju visokih temperatura

zraka i velike vlažnosti. Vrijeme miješanja je najmanje 3 minute.

Izvoznica kojima se evidentira datum, vrijeme miješanja, broj mješavine,

količina, mjesto isporuke, vrijeme isporuke i završetak ugradnje podnose se na

odobrenje nadzornom inženjeru.

Za suhi postupak, praškasti ili tekući dodaci za ubrzanje vezivanja dodaju se

suhoj mješavini. Praškasti dodaci se doziraju i dodaju na mjestu neposredno

prije nego što suha mješavina ulazi u stroj za ugradnju mlaznog betona.

Tekući ubrzivač isporučuje se posebnom dozirnom pumpom i dodaje suhoj

mješavini na sapnici ili blizu nje.

Tokom hladnog vremena treba paziti da se održe svojstva vezivanja mlaznog

betona zagrijavanjem vode, agregata, ili obojega, ovisno o temperaturi.

Primjenjuju se odgovarajuće norme.

Tokom razdoblja toplog vremena, sadržaj vode u agregatima za suhi postupak

održava se iznad 4%.

40

Mokri postupak

U mokrom postupku primjenjuju se samo tekuće vrste sredstva za ubrzanje

vezivanja. Ova sredstva dodaju se na sapnici ili blizu iste. Količina sredstva za

ubrzanje vezivanja mora se kontrolirati od pumpe za ubrzivač kako bi bila

proporcionalna kapacitetu pumpe za beton.

Sapnica mora biti takva da se osigura homogeno miješanje ubrzivača sa

mokrom mješavinom.

Njega mlaznog betona

Sredstva za njegu koja slabe vezu neće se koristiti gdje se treba nanijeti daljnji

sloj mlaznog betona. Testovi na terenu o vezi između slojeva bit će izvršeni

prije početka radova ako se koristi bilo koja druga vrsta sredstva za njegu.

Po potrebi, sredstvo za njegu će se ukloniti mlazom vode, pjeskarenjem ili

sličnim postupkom, prije nanošenja narednog sloja. Zaštita od mraza potrebna

je dok mlazni beton ne razvije tlačnu čvrstoću od najmanje 5 MPa.

Odvodnja voda iz tunela

U tunelima, u okršenim i tektonski zdrobljenim zonama, može se očekivati

pojava vode u kišnom periodu, naročito u zonama večih šupljina, kaverni,

kanala i pečina, često zapunjenih kršljem i glinom.

Ovo potpoglavlje sadrži tehničke uvjete za izvođenje:

- zahvat vode drenažnim bušotinama

- izvedbu drenažnog sustava, drenažne cijevi, tehničko rješenje,

geomreža

- izvedbu revizijskih-kontrolnih okana

Pri izvođenju ovih radova treba voditi računa da se nepravilnim zatvaranjem

dotoka vode, tj. sprečavanjem otjecanja i stvaranjem uspora javlja hidrostatski

tlak na vanjsku oblogu, a voda će nepovoljno djelovati na nosivost stijenske

41

mase kod stijena koje pod utjecajem vode mijenjaju svoja fizičko-mehanička

svojstva.

Zahvat vode drenažnim bušotinama

Opis rada

Drenažne bušotine izvode se provjerenim tehnikama bušenja. Ako bušotina

prolazi kroz materijal gdje nije moguće postići stabilnost stijenke bušotine

potrebno je bušiti uz upotrebu zaštitnih cijevi (kolona). Po izvođenju bušotine u

materijalima s nestabilnim stijenkama treba ugraditi filterske (perforirane) cijevi.

One mogu biti plastične (PEHD ili tvrdi PVC) ili čelične s trakastim ili rupičastim

otvorima. Preporuka je da se koriste filterske cijevi s trakastim otvorima. Širina

traka ili rupičastih otvora ovisit će o granulometrijskom sastavu materijala u

kojem će se izvesti bušotina.

Dimenzije svijetlog otvora filtera predviđene su projektom i odobrene po

nadzornom inženjeru. Moguće je koristiti i perforirane zaštitne cijevi (kolone)

koje se ostavljaju u bušotini i služe kao filteri. Presjek bušotine s ili bez zaštitnih

kolona ovisit će o presjeku (promjeru) filterskih cijevi koje se planiraju ugraditi.

Izvedena bušotina mora omogućiti sigurnu ugradnju filterskih cijevi. Ušće

bušotine treba izvesti od pune cijevi i upustiti je barem do dubine 1,0 metar od

kućišta kojim se stabilizira cijev na izlazu iz bušotine.

Nakon ugradnje potrebno je prije uključivanja u sustav odvodnje izmjeriti

količine vode koja istječe o čemu se radi zapisnik koji se daje na uvid

nadzornom inženjeru. Ukoliko voda iznosi sitnozrni materijal potrebno je izvesti

čišćenje drenažne bušotine ispiranjem ili ispuhivanje zrakom do trenutka kada u

litri vode koja istjeće nije više od 2 % volumenskog dijela sitnozrnog materijala.

Pri bušenju drenažnih bušotina u kompaktnom stjenovitom materijalu na dnu se

može izvesti «torpediranje» eksplozivom u cilju boljeg sakupljanja vode

(povezivanja pukotina u slabo propusnim slojevima) i mogu se zacijeviti pomoću

perforiranih cijevi.

Ovako izvedene drenažne bušotine povezuju se zajedničkom odvodnom cijevi

koja se najkraćim putem uvodi u uzdužnu drenažu iza unutarnje obloge. Mjesto,

42

broj, dubina, smjer i veličina presjeka ovih bušotina određuje se prema

posebnom projektu te ih odobrava na licu mjesta nadzorni inženjer.

Materijal

Za izvedbu ovih drenažnih sustava koriste se plastične cijevi od PEHD-a i

tvrdog PVC-a koje odgovaraju normi prEN 13476-1.

Za izvedbu zaštitnih kolona koriste se bešavne čelične cijevi, a za filtarske cijevi

koriste se nehrđajuće čelične cijevi.

Obračun radova

Obračun radova na izvedbi zahvata vode s izbijenog profila obračunava se

po m kompletno izvedenog zahvata vode uključivo bušenje drenažnih bušotina,

dobavu i dopremu cijevi ili polucijevi te ugradnju, materijal za učvršćivanje cijevi

i oblogu od brzoveznog cementnog morta.

Eventualni višak radova, koji bi nastao uslijed nepridržavanja zahtjevima iz

projekta ne priznaje se kao višak ili kao dopunski rad.

Izvedba drenažnog sustava

Drenažne cijevi

Drenažne cijevi su dvoslojne drenažne cijevi koje imaju valovitu vanjsku i glatku

unutarnju površinu(Slika 22). Izrađuju se od polietilena visoke gustoće PE80, i

prilagođene su za drenažu u tunelima. Nazivna krutost tj. krutost oboda je SN 8

(8KN/m2).

43

Tablica 3. Cijevi su promjera φ 630 mm, φ 500 mm, φ 400 mm u zavisnosti od mjesta ugradnje.

Cijevi se izrađuju standardne dužine 6 m ili 12 m, a usvojen je tip sa perforacijom po obodu

220°.

Vanjski

promjer(mm)

Tip perforacije

Nazivna krutost Dužina cijevi(m)

630 220° SN 8 6

500 220° SN 8 6

400 220° SN 8 6

Slika 22. Drenažna cijev

Tehničko rješenje

Drenažne PE cijevi presjeka 400, 500 i 630 mm postavljene su na oba boka

tunela u dužini od 1351,00 m i 1136,00 m, odnosno od stac.km 0+163 -

1+513,86 i od 2+138,21 - 3+239,5.

Na ulaznoj dionici tunela, u dužini od 161,44 m, na stac.km. 0+000,00 -

0+161,44 (želj.stac.km 108+883,00 - 109+044,44), te na dionici prekida sustava

drenažnih cijevi od stac. km 1+513,86 - 2+1438,21 (želj.stac. km 110+396,86 -

111+021,21), u dužini od 624,35 m, zadržan je postojeći kanal.

Evakuacija dijela prikupljenih voda od stac.km 0+161,44 - 1+591,96 (ž.stac.km

109+046 - 110+474,96), tj. do stacionaže preloma trase tunela, vršila bi se prema

ulaznoj strani tunela (iz pravca Sarajeva), dok bi se evakuacija voda od stac.km

1+591,96 - 3+239,50 (ž.stac.km 110+474,96 - 112+122,50), vršila prema izlazu iz

tunela. Pad linijske drenaže je 0,3 %.

44

Na oba boka tunela, od stac.km 0+161,44 - 0+795,28 (ž.stac. km 109+044,44 –

109+678,28) postavljene su PE drenažne cijevi presjeka φ 630 mm; od stac.km

0+795,28 - 1+367,97 (ž.stac. km 1+795,28 – 110+257,27) drenažnih PE cijevi

presjeka φ 500 mm; a od stac.km 1+367,97 - 1+513,86 (ž.stac.km 110+257,27 -

110+396,86) predviđeno je postavljene su PE drenažne cijevi φ 400 mm.

Od stacionaže 2+138,21 do 3+239,50 (ž.st.km 111+021,21 - 112+122,5)

predviđeno postavljene su drenažne PE cijevi presjeka φ 500 mm na lijevom

boku tunela, dok je na istoj stacionaži sa desne strane (boka) tunela postavljene

PE drenažne cijevi φ 400 mm. Na izlazu iz tunela na stacionaži km 3+239,50

(ž.stac. km 112+122,50) odvodnja voda iz tunela nastavljena je drenažnim

cijevima u dužini od 34,0 m do postojećeg betonskog propusta na željezničkoj

stacionaži km 112+156,50.

Od stac.km 0+000 - 0+161,44 (ž.stac.km 108+883,00 - 109+044,44) i km

1+513,86 - 2+138,21 (ž.stac.km 110+396,96 - 111+021,21), prekida se sustava

drenažnih cijevi, a prikupljanje i evakuacija voda vršila se pomoću postojećeg

kanala na desnom boku tunela. Obzirom da je postojeći kanal bio bez funkcije,

neophodno je bilo njegovo prethodno čišćenje i stavljanje u funkciju. Da bi se

povećala učinkovitost prikupljanja voda postojećeg kanala, ovim rješenjem

postavlja se drenažna geomreža na betonske poklopce kanala. Postavljanje

betonskih poklopaca se vrši na međurazmaku od 1 do 2 cm.

Pored linijskih drenaža, postavljene su poprečne PE drenažne cijevi, presjeka φ

400 mm, sa padom od 2 %. Poprečne drenaže se polažu na svim mjestima na

kojima je registriran intezivniji priliv voda (rasjedne zone duž tunela, izvori u

podnožnom svodu, pukotine-otvori na oblozi, odnosno stijenskoj masi),

odnosno na svakih cca 100 m dužine tunela ako nisu registrirani intenzivniji

prilivi voda.

Za efikasno održavanje i funkcioniranje drenažnog sustava predviđena je

ugradnja montažnih revizionih okana.

Na mjestima na kojima je evidentiran jači priliv voda na stacionaži km 0+417,00 ,

km 0+722,00 , km 0+917,10 , km 0+517,20 , km 0+140,00 i km 2+617,00 (ž.stac.

km 109+300,00, km 109+605,00, km 109+800,00, km 110+400,00, km

111+023,00 i km 111+500,00), dolazi do ugradnje drenažnih tepiha. Na ovaj

45

način prikupljene vode bi se preko poprečnih drenaža uvela u sistem linijskih

drenaža.

Zaštita od vode koja izbija kroz oblogu tunela (na stac.km 0+417,00

(želj.stac.km109+300,00), 0+657,00 (109+540,00), 0+687,00 (109+570,00),

0+707,00 (109+590,00), 2+302,00 (111+185,00), 2+327,00 (111+210,00),

2+957,00 (111+840)) vršila se na način prema projektu.

46

Geomreže

Geomreže su proizvedene od polietilena visoke gustoće posebnom

tehnologijom ekstrudiranja. Time se postiže orijentacija molekula polietilena tj.

neka vrsta prenaprezanja, čime se značajno povećavaju mehaničke

karakteristike materijala. Čvorovi su integralni dio strukture i osiguravaju krutost

u svim smjerovima u ravnini.

Tablica 4. Karakteristike geomreže

Slika 23. Drenažna mreža HF20

Tipična vlačna

čvrstoća (kN/m) materijal

Min.

sadržaj

čađi

(%)

Težina

(kg/m2)

Dimenzije

role(m)

Tipične

dimenzije

mreže (mm)

Vertikalno

naprezanje(kN/m2)

Tipična propusnost

popre-

čno

uzdužno P1 P2 t 20 100 200 400

1,5 15,70 PE-

polietiln 2 1,18 50x1 11 6 6,2 3,8 3,7 3,6 3,4

47

Filterski materijal

Drenažni zasip izvodi se od riječnog šljunkovitog materijala, oblih rubova

odgovarajuće granulacije. Mješavina zasipa treba biti isprana od svih nečistoća

i eventualno čestica gline . Prije postavljanja zasipa drenažna cijev se oblaže sa

geomrežom tip HF20 (Slika 23.) a nakon toga se postavlja zasip.

Omjer miješanja frakcija drenažnog zasipa je slijedeći:

- 4-8mm…………10%

- 8-16mm………..30%

- 16-32mm……....60%

Reviziijska okna

Revizijska okna(Slika 24.) su izrađena od polietilenskih cijevi promjera

1000/852 tip–A., što omogućava priključivanje i odvodnju PE cijevi promjera φ

630 mm,φ 500 mm i φ 400mm.

Slika 24. Izgled revizijskog okna drenaže

1. dno šahta ( PE ) 2. kučište šahta ( PE ) 3. završna AB ploča 4. izravnavajuči AB obruč 5. betonski poklopac

48

Montaža kablova

Prije izmještanja kablova potrebno je izvršiti presjecanje i potrebno produženje

kablova sve sukladno projektu odnosno detalju izmještanja kablova, sve u

direktnoj suradnji sa nadležnim stručnim službama ŽFBiH. U sklopu tih radova

izvršiti će se potrebna mjerenja primarnih električnih parametara kablova prije

radova.

Završno rešetanje

Završno reguliranje kolosjeka i dopuna tucaničkog materijala izvršiti će se

nakon polaganja drenažnih cijevi. Kod obnove gornjeg ustroja zbog rešetanja i

reguliranja kolosjeka po osi i niveleti i dovođenja GRŠ-a na projektirani

predviđeno je završno reguliranje voznog voda a nakon završetka radova fina

regulacija voznog voda. Moguće je da dođe do pomaka ankera za konzole. Isto

tako moraju se predvidjeti privremene veze uzemljenja za šine a na kraju poslije

reguliranja kolosijeka i postavaljanja drenažnih cijevi, sve veze uzemljenja i

povratnog voda poravnati.

Radovi na rešetanju tucaničkog zastora počinju nakon polaganja drenažnih

cijevi. Sa rešetanjem se počinje iz smjera Sarajeva.

Slika 25. Stroj za reguliranje i podbijanje kolosjeka

49

Stroj serije 09 – 32 CSM (Slika 25) je sa pet osovina i prikolicom sa

materijalom. Masa je 63 tone. Učinak stroja je 1580 m/sat a u pojedinačnim

slučajevima dostiže učinak i do 1890 m/ sat.

Prednost u odnosu na ranije serije su: još veča kvaliteta u radu, uštede u radu

stroja – troškovima materijala i posluge, manje vrijeme za pripremu stroja za rad

i završne operacije, velika radna sigurnost u radu osoblja. U praksi se pokazalo

da se uz rad ovih strojeva na građenju i održavanju gornjeg ustroja te

reguliranju smjera i nivelete kolosjeka osigurava sigurnost u prometu

kompozicija sa velikim brzinama.

Geodetska izmjera visinski i položajno svih neophodnih kota za izvođenje

sanacijskih radova na tunelu su vezani za državnu geodetsku mrežu (

nivelmansku i poligonsku ).

Nivelmansku mrežu čine niz osnovnih visinskih točaka koje su trajno

stabilizirane (najčešće u zidove čvrstih i stabilnih objekata ) i numerirane. Ove

osnovne visinske točke nazivaju se reperi.

Tablica 5. Podaci o nivelmanskim reperima

Broj

repera/

nadmorska

visina

Skica položaja repera Položajni opis

repera

� 90

H =

130,550

Tunelska cijev

SarajevoMostar

Bosna i

Hercegovina

Pruga: Sarajevo

– Ploče sa desne

strane kolosjeka

posmatrano u

pravcu

stacionaže u

km 112+122,00

h= 0,80 m

50

Uređenje gradilišta i mjere zaštite pri izvođenju radova sanacije tunela

Propisi uređenja i normi

Ovim elaboratom propisuje se uređenje gadilišta na izvođenju radova sancije

tunela Jedrinje, s ciljem da se omogući nesmetano i sigurno izvođenje radova,

sigurnost zaposlenih radnika, kao i sigurnost željezničkog prometa.

Propisane mjere i normativi moraju se poduzimati u svim fazama i etapama

rada i to:

- strojno rešetanje kolosjeka

- izmještanje i postavljanje kanalica za polaganje kablova

- stabilizacija tunela

- izvedba drenažnog sustava

- definitivno uređenje kolosjeka

Prije početka i za vrijeme izvođenja radova na pruzi moraju se poduzeti

propisane i sve druge potrebne mjere za zaštitu radnika i sigurnost prometa.

Svi radnici u procesu rada kao i odgovorna osobe koja nadziru proces rada,

dužni su sprovditi i pridržavati se mjera i normativa propisanih ovim

Elaboratom.

Pored mjera zaštite propisanih ovim elaboratom, moraju se istovremeno

poduzimati i sve opće i posebne mjere i normative koji se predviđaju drugim

važećim propisima a odnose se na zaštitu radnika i sigurnost prometa.

Odgovorni voditelj gradilišta je dužan prije početka izvođenja radova upoznati

operativne tehničare, pružne poslovođe i druge odgovorne osobe o svim

fazama rada, načinu izvođenja tih radova i poduzimanju propisanih mjera

zaštite.

Prije izvođenja radova, pružni poslovođa je dužan upoznati sve radnike o

mjestu rada, vrsti radova, mjerama zaštite i opasnostima koje mogu nastupiti

obavljanjem poslova odnosno radnih zadataka.

Svi radovi koje obavlja grupa radnika moraju se obavljati pod stalnim nadzorom

vođe pružnih radova koji je odgovoran za sigurnost pri izvođenju radova. Vođa

51

pružnih radova ne smije se udaljavati sa mjesta rada ili nadzor prepuštati

nekom drugom nestručnoj ili neovlaštenoj osobi.

Odgovorni rukovoditelj gradilišta je dužan da svojom osobnom prisutnošću i

nadzorom osigura izvođenje naročito opasnih radova koji po svom tehnološkom

procesu rada i specifičnostima mogu izazvati teške povrede radnika i ugroze

sigurnost prometa.

Osiguravanje gradilišta prema okolini

Granice pružnog zemljišta (pružni pojas) su ujedno i granice gradilišta.

Obzirom da radovi koji se obavljaju nisu posebno opasni po širu okolinu, neće

se izvoditi posebno ograđivanje gradilišta.

Improvizovana zaštitna ograda postavljat će se na kolosjecima, odnosno

između kolosjeka u stanicama na kojima se izvode radovi i kolosjeka po kojima

se vrši redovan željeznički promet (paralelno). Zaštitna ograda sastoji se od

željeznih kočića visine 1,2 m a koji se postavljaju na razmak od 2 m. Između

njih se zateže odgovarajuće uže na koje se naizmjenično stavljaju trokutaste

zastavice crvene i žute boje. Ograda se postavlja duž cijelog mjesta izvođenja

radova.

Napredovanjem fronta rada na određenoj dužini gradilišta, istovremeno se vrši i

premještanje prenosne zaštitne ograde u tom pravcu, tako da gradilište stalno

bude zaštićeno.

Vođa pružnih radova je dužan upoznati radnike sa svrhom i razlozima

postavljanja zaštitne prenosne ograde kao i posljedicama koje mogu nastati u

slučaju namjernog uništenja, oštećenja ili skidanja ograde i zastavica u području

opasne zone rada.

Pri rešetanju kolosjeka u stanicama strogo se zabranjuje okretanje elevatora

preko susjednog kolosjeka ako i taj kolosjek nije zatvoren za promet.

Pri radu rešetarice u blizini kuća (kroz naseljeno mjesto), strogo se zabranjuje

pristup nezaposlenim osobama u blizinu samog postrojenja, radi mogućnosti

povrede zbog prštanja kamenja sa strane i sl.

52

Uređenje i održavanje prometnica

Prilikom prijevoza kolosječnog i ostalog materijala željeznicom mora se

strogo voditi računa o slobodnom profilu (gabarit) kao i tovarnom profilu (profil

vozila).

Pri radu u stanicama mora se osigurati stalni neposredni nadzor da radnici ne

ostavljaju alat, strojeve ili materijal na susjednim kolosjecima koji su u

redovnom prometu kao i ostavljanje gore navedenog u prostor slobodnog profila

susjednog kolosjeka pod prometom.

Dio kolosjeka na kojem su se izvodili radovi svakog dana, smije se pustiti u

promet samo za onu brzinu koja osigurava sigurnost željezničkog promet, što

svojim potpisom potvrđuju ovlašteni predstavnik izvođača radova i nadzorni

organ.

Pri dopremanju i deponiranju materijala strogo se mora paziti da ne dođe do

zakrčenja kolosjeka, prolaza i prilaznih puteva.

Za opremanje radnog naselja potrebnim sredstvima rada i materijalom, kao i pri

dopremanju i otpremanju mehanizacije na popravku u radionicu, koristiti samo

za to predviđene prelaze preko kolosjeka u stanici Drežnica, koji će biti za to

predviđeni i uređeni.

Za radove koji se izvode u tunelu mora biti osigurana propisna signalizacija.

U pruzi i kolosjeku dozvoljeno je hodati samo kada se na njoj radi ili kada se

vrši njen pregled. U svakom drugom slučaju hodanje prugom i kolosjekom je

zabranjeno.

Pojedinačno kretanje i rad na kolosjeku dozvoljen je samo zaposlenim osobama

koje imaju jedan od stručnih ispita propisanih Pravilnikom o stručnoj spremi

radnika određenih zanimanja na ŽFBiH.

Odlazak i povratak radnika sa posla dozvoljava se samo ivicom nasipa ili putem

pored kolosjeka, pod kontrolom vođe pružnih radova ili za to posebno određene

osobe. Ako je nemoguće kretanje pored kolosjeka ili ivicom nasipa (u slučaju

nanosa i sl.) prolaz radnika kolosjekom može se dozvoliti uz posebne mjere

zaštite.

Grupno prelaženje preko kolosjeka vrši se na putnim prelazima u nivou, a samo

izuzetno i na drugim mjestima prilaženja se mora sprovesti u koloni, kao i pri

53

hodanju na otvorenoj pruzi, uz mjere zaštite koje je dužan sprovesti vođa

pružnih radova.

Prelaz preko kolosjeka u staničnom dijelu, za vrijeme rada smije se vršiti samo

na za to određenim mjestima, a na drugim mjestima samo kada je to zbog

obavljanja rada neophodno ali uz nadzor i odobrenje vođe pružnih radova.

Za svaku namjeravanu vožnju pružnog vozila u stanici ili na otvorenoj pruzi,

vođa pružnog vozila mora prethodno tražiti odobrenje od otpravnika

kompozicije. Dato odobrenje važi samo za određeni kolosjek, određenu prugu ili

određeni smijer. Za upotrebu drugog kolosjeka, druge pruge ili za promjenu

smjera vožnje mora se tražiti novo odobrenje.

Za kretanje pružnog vozila u staničnom prostoru otpravnik voza daje odobrenje

samo telefonom ili usmeno, o čemu obaviještava skretničko i manevarsko

osoblje.

Određivanje mjesta,prostora i načina razmještaja i skladištenja

građevinskog materijala

Potreban materijal za rad bit će deponiran u željezničkim stanicama Drežnica i

Raška Gora odakle će se svakodnevno posebnim plato-vagonima (Slika 26)

dopremati na mjesto ugradnje.

54

Slika 26. Plato vagoni za prijevoz materijala

Kolosjeci koji su određeni za smještaj materijala, radnih strojeva, radnih

kompozicija, moraju biti opremljeni iskliznicama čiji redovan položaj je -

skretanje zabranjeno.

Građevinski materijal koji se deponira u blizini kolosjeka po kome se vrši promet

mora biti udaljen od osi kolosjeka najmanje 2,3 m. Deponiranje između

kolosjeka je zabranjeno.

Istovar i deponiranje materijala se mora izvoditi pod kontrolom ovlaštenog

radnika (pružni poslovođa, tehničar i sl.).

Deponiranje otpadnog materijala vršit će se u željezničkoj stanici Drežnica.

Zabranjuje se bilo kakav utovar, istovar ili penjanje na otvorene vagone na

elektrificiranim kolosjecima, ukoliko prethodno struja nije isključena i vod

propisno uzemljen.

55

Izgradnja i uređenje prostora za čuvanje opasnih tvari i materijala

Zapaljive tekućine (nafta za pogon teških strojeva i benzin za sitnu

mehanizaciju) čuvat će se u posebno za tu priliku izgrađenom skladištu (baraci,

kontejneru) u željezničkoj stanici Drežnica.

Zapaljive tekućine će se skladištiti u ispravnim i originalnim željeznim bačvama

zapremine do 200 litara. Bačve se moraju skladištiti sa otvorom prema gore, a

samo skladište mora biti udaljeno od najbližeg objekta, u kome žive ili se kreću

radnici, 12 m.

Pristup i manipulaciju (pretakanje) zapaljivim tekućinama dozvoljeno je samo za

to osposobljenim i ovlaštenim licima.

Za pristup vatrogasnih vozila grupi uskladištenih tekućina mora postojati uvijek

slobodan put širine najmanje 3,5 m, koji mora biti i vidno označen.

Skladište lako zapaljivih tekućina mora biti snadbdjeveno sa najmanje dva

aparata za početno gašenje požara tipa S-9.

Za pravilno skladištenje i osiguranje skladišta lakozapaljivih tekućina odgovorni

su šef gradilišta i ovlašteni voditelj materijala.

Boce punjene tehničkim plinovima za potrebe autogenog rezanja i zavarivanje

AT postupkom bit će smještene u posebne kutije (baraka, kontejner) u

Drežnici. Za pravilan smještaj, lokaciju kao i mjera zaštite pri skladištenju i

rukovanju ovim plinovima odgovoran je tehnički voditelj gradilišta i voditelj

grupe za AT zavarivanje kolosjeka. Boce pod pritiskom treba čuvati u

vertikalnim položaju osigurane od prevrtanja i dalje od otvorenog plamena, peći,

radijatora i drugih zapaljivih predmeta.

Zabranjeno je boce punjene tehničkim plinovima bacati, udarati ih jednu o

drugu, prenositi ih na ramenu, kotrljati po šinama, vući po zemlji, spuštati ih

ventilom na dolje, hvatati ih za ventile,transportirati i skladištiti sa uljima,

mastima i sl., transportirati bez kapa i zatvarača na ventilima.

Boce sa različitim plinovima se čuvaju odvojeno. Boce sa različitim plinovima se

po pravilu transportiraju odvojeno s tim što se do samog mjesta rada prevoze

zajedno u manjim količinama i uz posebne mjere zaštite.

Ukoliko su boce pod pritiskom uskladištene u zatvorenom prostoru obavezno je

osigurati kontinuirano provjetravanje.

Stogo je zabranjeno transportirati boce i radnike u istom vozilu.

56

Prostor namjenjen za smještaj boca pod pritiskom mora biti opremljen sa dva

aparata za početnno gašenje požara tipa S-9.

Određivanje vrste i smještaja građevinskih strojeva i njihovo

osiguranje

Za izvođenje radova bit će angažirana teška mehanizacija (podbijačice,

rešetarice, teške motorne drezine, univerzalni rovokopači, i sl.), MFS vagoni za

odvoz otpadnog materijala nastalog tijekom izvođenja radova u tunelu.

Slika 27. Strojna regulacija i podbijanje kolosijeka

57

Slika 28. Podbijačica kolosjeka

Slika 29. Plug za zastornu prizmu

58

Slika 30. Stabilizator kolosjeka

Slika 31. Zbijač zastorne prizme

59

Slika 32. Stroj za građevinske radove

Slika 33.Stroj za održavanje kontaktne mreže

60

Slika 34. Stroj za održavanje kontaktne mreže

Smještaj građevinskih strojeva navedenih u prethodnoj točki bit će organiziran u

stanici Drežnica na III kolosjeku.

Po završetku rada svi strojevi moraju biti na za to planiranom mjestu i osigurani

od mogućnosti nekontroliranog pokretanja.

Kolosjeci na kojima se smještaju strojevi i radni voz moraju biti osigurani

iskliznicama.

Sitna mehanizacija se ne smije ostavljati pored kolosjeka na otvorenom

prostoru ili ne zaštićena od vremenskih nepogoda. Svi strojevi poslije rada

moraju biti smještene u posebne barake koje će biti izgrađene u tu svrhu u

svakoj stanici, odnosno na mjestu montaže ili demontaže kolosjeka.

61

Način obilježavanja,odnosno osiguranja opasnih mjesta i ugroženih

prostora na gradilištu

Pri izvođenju bilo kakvih radova na kolosijeku pod prometom kao i na

kolosijecima koji su zatvoreni za promet, zaštita gradilišta vrši se obavezno

prema važećim propisima Signalnog pravilnika 1.

Signalima pružnog osoblja se pokazuje da je pruga, odnosno pružni ili stanični

kolosijek postao neprohodan do označenog mjesta, ili da se od naznačenog

mjesta mora voziti manjom brzinom od propisane, odnosno ograničenom

brzinom.

Osim toga, signalima pružnog osoblja se u slučaju potrebe zbog iznenada

nastale opasnosti zaustavlja kompoziciju, upravljački sastav ili pružno vozilo

radi hitnog obavještavanja ili upozorenja, zaštićuju vozila na kolosijeku,

naređuje kompozicija, upravljačkom sastavu ili pružnom vozilu da oprezno vozi

ili da smanji brzinu kada za takvom vožnjom iznenada nastane potreba.

Radi provođenja propisanih mjera iz prethodnih točaka ovog poglavlja, gradilište

mora biti opremljeno sa dovoljnim brojem signalnih sredstava pružnog osoblja

(zaustavnih signala, signala lagane vožnje i opozivnih signala).

Opasna mjesta, odnosno ugroženi prostori u naselju i gradilištu moraju se

obilježiti vidnim upozorenjima i zabranama kao što su:

- zapaljivo, ne prilazi sa otvorenim plamenom

- zabranjeno pušenje

- zabranjen rad sa alatom za zavarivanje

- opasnost od požara

- požarni put

- zabranjen prilaz radilištu nezaposlenim licima

- visok napon - opasno po život i sl.

62

Osvjetljenje električnih instalacija za pogon i osvjetljenje pojedinih

mjesta na gradilištu

Kod izvođenja radova u tunelima obavezno je prethodno izvršiti osvjetljenje

istog, odnosno osvjetljenje onog dijela na kome se izvode radovi.

Osvjetljenje tunela izvršiti putem agregata (4 ili 10 KW) koji može podmiriti 40 -

90 svjetlećih mjesta (100 - 150 W). Sijalice se postavljaju u seriji na rastojanju

(5 –10) m i na visini od najmanje 2,2 m.

Provodni kabl mora biti posebne izvedbe i čvrsto okačen o zid tunela. Za

vrijeme rada agregata neophodno je osigurati stalno dežurstvo električara.

Za eventualne potrebe radionice osigurati priključak za napon od 380 V.

Prostor na kome je smještena radna kompozicijai kontejneri mora biti noću

osvijetljen sa najmanje dva reflektora.

U cilju zaštite od previsokog napona dodira izvršiti uzemljenje svih vagona,

kontejnera i drugih metalnih objekata koji se nalaze u krugu naselja.

Sve vagone i kontejnere povezati međusobno trakom za uzemljenje, a onda na

zajednički uzemljivač koji se sastoji od trake položene u zemlju na dubini od

najmanje 80 cm .

Traka za uzemljenje koja se polaže u zemlju ne smije imati presjek manji od

100 mm2 a debljine najmanje 3,5 mm.

Po izvršenom uzemljenju izvršiti mjerenje prelaznog otpora koji mora zadovoljiti

uslov Ru<65/Li (Sl), gdje je:

Ru - otpor zaštitnog uzemljenja

Li - struja isključenja instaliranog osigurača najveće vrijednosti

Protupožarna zaštita

Svim objektima i skladištima lako zapaljivog materijala na gradilištu moraju

biti izgrađeni prilazni putevi i prolazi koji ni u jednom momentu ne smiju biti

zakrčeni. Prilazni putevi moraju biti povezani sa glavnim prometnicama.

U blizini objekata na koje bi se mogla prenijeti vatra, zabranjeno je loženje

vatre, zavarivanje, spaljivanje smeća i sl..

Posebne mjere zaštite od požara preduzeti pri AT zavarivanju šina na otvorenoj

pruzi, kako ne bi prouzrokovali šumski požar.

63

Svi vagoni za smještaj radnika moraju biti snabdjeveni sa po dva aparata za

početno gašenje požara tipa S-9

Teški strojevi za pružne radove moraju biti opremljene sa najmanje jednim

aparatom tipa S-6.

Svi aparati moraju biti ispravni i pregledani od strane ovlaštene ustanove svakih

6 mjeseci.

Za čuvanje i održavanje aparata u radnom naselju odgovorni su čuvari naselja,

a na strojevima strojari.

Organizacija smještaja,ishrane i prijevoza radnika

Smještaj je osiguran u posebnim vagonima i kontejnerima. Svi vagoni i

kontejneri moraju se redovno održavati, a najmanje u tri mjeseca vršit će se

dezinfekcija svih prostorija, a svakih 15 dana zamjena posteljine.

Prevoz radnika od mjesta stanovanja bit će organiziran vlastitim prevozom ili

putem sredstava javnog prevoza.

Prevoz od radnog naselja do mjesta izvođenja radova vršit će se posebnim

radnim kompozicijama ili vlastitim prevozom.

Organizacija pružanja prva pomoći

U cilju ukazivanja prve pomoći povrijeđenim ili naglo oboljelim osobama,

osigurati pružanje prve pomoći, za što su odgovorni šef gradilišta i tehnički

voditelj.

Uz redovno obučavanje i provjeru znanja iz zaštite na radu, svi radnici moraju

biti upoznati i sa osnovnim pojmovima pružanja prve pomoći.

U radnom naselju mora biti osigurana najmanje jedan pribor za pružanje prve

pomoći tipa I, sa odgovarajućim liječničkim materijalom.

Pružne poslovođe i strojari moraju biti zaduženi sa po jednim priborom za

pružanje prve pomoći tipa II, koje moraju biti popunjene odgovarajućim

liječničkim materijalom. Ovi pribori moraju biti uvijek pri ruci za vrijeme rada, a o

njihovom popunjavanju kao i evidenciji utrošenog materijala vodit će osoba koja

je zadužena priborom.

Na gradilištu se obavezno moraju osigurati i najmanje jedna bolnička nosila.

64

5.ZAKLJU ČAK

Saniranje tunela je vrlo složen i zahtjevan posao veoma sličan samom

projektiranju i izgradnji tunela.Kod sanacije i izgradnje postoji puno

sličnosti.Kako bismo započeli samu sanaciju tunela najprije moramo provesti

terenska istraživanja,istraživanja trase tunela te same stijenske mase i obloge

tunela,ta istraživanja činimo in-situ te poneka i u labaratoriju.Nakon što smo

istražili područje odnosno stijensku masu kroz koju nam prolazi tunel moramo

moramo definirati uz pomoć istraživanja koje smo predhodno obavili koje sve

vrste sanacije su nam potrebne te u skladu s tehničkim uvjetma i zakonima

napraviti projekt saniranja tunela te pristupiti sanaciji.Nije dovoljan samo projekt

sanacije nego nam je i veoma važno imati u vidu radnu snagu te sve potrebne

kvalificirane ljude za rad na sanaciji tunela.Ako se pristupa sanaciji tunela

potrebno je omogućiti pristupne puteve kako bi se na gradilište mogli dostaviti

svi potrebni strojevi i mehanizacija,osigurati radnu snagu,osigurati zaštitu na

radu,omogućiti ventilaciju tunela,odvodnju vode iz tunela ako dođe do probijanja

vode,omogućiti osvjetljenje tunela itd. Sve ovo navedeno prikazano je na

primjeru sanacije tunela Jedrinje na području Bosne i Hercegovine. Tunel

Jedrinje izgrađen je 1966. godine uz desnu obalu rijeke Neretve. Dužina tunela

je 3239,5 m, a kota nivelete oko 130,0 m n.m. Kota nivoa rijeke Neretve bila je u

tim uvjetima niža za oko 30,0 m. Nakon formiranja akumulacijskog jezera HE

Salakovac, 1981. godine, sa kotom uspona od 123,0 m.n.m., visinska razlika

kota nivelete i akumulacije je oko 7 m. Sva prirodna vrela koja su do tada

slobodno isticala u rijeku Neretvu su potopljena.

Od puštanja u promet, a posebno nakon punjenja akumulacijskog bazena HE

Salakovac, dolazi do povremenog plavljenja tunela. To se događa nakon

intenzivnih padalina, odnosno naglog otapanja snijega. Priljevi voda znaju biti

značajni, potapaju donji i gornji stroj željezničke pruge, dovode do prekida u

prometu, te stvaraju velike probleme u održavanju.Zbog ovih pojava moralo se

pristupiti temeljitoj sanaciji tunela,zamjeni gornjeg i donjeg ustroja željezničke

pruge određenim strojevima koji imaju samo namjenu za rad na pruzi,obnovi

tunelske obloge špric betonom te ugradnjom sidara kako bi se učvrstila obloga

duž djelova tunela te izvesti drenažu kako zbog utjecaja padalina i topljenja

65

snijega nebi dolazilo do plavljenja tunela te prekida željezničkog prometa.

Izvedbom svih ovih radova na tunelu Jedrinje omogućen je nesmetan promet

željezničkog putničkog i teretnog prometa.

66

6.LITERATURA:

Banjud,I. (1982) Tuneli ,

Građevinski institut Fakultet građevinskih znanosti sveučilišta u

Zagrebu, Zagreb

Tunel Jedrinje,Izvještaj o kompleksnim geofizi čkim istraživanjima ,

( 20.5.2010.) www.trapisti.biz/Slike/IzvestajJedrinje.pdf

Vrkljan,I. (2002.) Podzemne gra đevine i tuneli,

Građevinski fakultet u Rijeci, Rijeka