SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA

SARA SIMIĆ

INTERNA DEVALVACIJA VS. DEVALVACIJA VALUTE

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA

INTERNA DEVALVACIJA VS. DEVALVACIJA VALUTE

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Međunarodne financije

Mentor: dr.sc. Dragoljub Stojanov

Studentica: Sara Simić

JMBAG: 0081133845

Smjer: Međunarodno poslovanje

Rijeka, svibanj 2015.

SADRŽAJ

Stranica

1. UVOD ................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ............................................................ 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ................................................................ 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ............................................................................... 3

1.4. Znanstvene metode ......................................................................................... 3

1.5. Struktura rada ................................................................................................. 3

2. BILANCA PLAĆANJA......................................................................................... 5

2.1. Pojmovno određenje bilance plaćanja ............................................................. 5

2.2. Struktura bilance plaćanja ............................................................................... 7

2.3. Poremećaji i uravnoteženje bilance plaćanja.................................................. 11

3. DEVIZNI TEČAJ ................................................................................................ 14

3.1. Pojam deviznog tečaja .................................................................................. 14

3.2. Vrste deviznih tečajeva ................................................................................. 16

3.3. Sustavi deviznih tečajeva .............................................................................. 18

4. PROMJENA DEVIZNOG TEČAJA - DEVALVACIJA KAO MEHANIZAM

URAVNOTEŽENJA BILANCE PLAĆANJA ............................................................ 20

4.1. Pojam i obuhvat devalvacije.......................................................................... 20

4.2. Analiza učinaka devalvacije .......................................................................... 23

4.3. Analiza uspjeha devalvacije .......................................................................... 26

5. INTERNA DEVALVACIJA VS. DEVALVACIJA VALUTE: GRČKA ............. 30

5.1. Stanje bilance plaćanja u Grčkoj ................................................................... 31

5.2. Interna devalvacija i devalvacija valuta kao metode uravnoteženje bilance u Grčkoj ..................................................................................................................... 38

6. ZAKLJUČAK ...................................................................................................... 42

LITERATURA ........................................................................................................... 44

POPIS ILUSTRACIJA................................................................................................ 46

1

1. UVOD

Međusobna razmjena roba i usluga stara je koliko i suvremene civilizacije. Znatno je

jednostavnija razmjena bila u vrijeme nepostojanja novčanih sredstava. Pojava novca

uvela je nove odnose u trgovinsku razmjenu. Razmjena se u svojem najjednostavnijem

obliku obavlja unutar granice jedne zemlje. Onaj složeniji oblik razmjene predstavljaju

sve transakcije stanovnika jedne zemlje sa inozemstvom, odnosno sa subjektima druge

zemlje. Složenost ovih transakcija proizlazi iz činjenice da razmjena biva dvostruka,

odnosno osim razmjene dobara ili pak usluga razmjenjuju se i valute. Naime,

prekogranična razmjena podrazumijeva stavljanje u odnos dvaju nacionalnih valuta.

Valuta je službeni novac unutar granica jedne zemlje ili skupine zemalja (valutne unije).

Kako bi se omogućila razmjena preko granica valuta se treba staviti u odnos sa drugom

valutom, a u toj funkciji se javljaju tečajevi valuta. Sve te transakcije vrednovane u

domaćoj valuti sumarno se prikazuju u bilanci međunarodnih plaćanja. Stoga je

razumljivo da svaki poremećaj bilance plaćanja dolazi od strane unutarnjih čimbenika,

odnosno onih čimbenika koji utječu na nju. Jednako tako uravnoteženje platne bilance,

koja s obzirom na naziv mora biti uravnotežena, vrši se nizom mehanizama, među

kojima je svoje mjesto našao i sam devizni tečaj, odnosno mehanizmi kojima se isti

mijenja. Iznimno je prepoznatljiva i zvučna metoda devalvacije, koja podrazumijeva

obaranje vrijednosti valute, a uz sve pozitivne implikacije ima i niz negativnih. Ista se

javlja u nekolicini oblika, a na stvarnim primjerima moguće je uočiti funkcionalnost i

učinkovitost devalvacije kao mehanizma za uravnoteženje platne bilance.

1.1.Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja u ovome diplomskom radu proizlazi iz nepoznavanja specifičnosti

i razlika interne devalvacije te devalvacije valute, odnosno njihovih učinaka na bilancu

plaćanja. U literaturama nije jasno razgraničena funkcionalnost i efekti pojedinačnih

mehanizama, koji se koriste u slučaju uravnoteženja platne bilance. U praksi se analizira

2

učinkovitost obaju i to isključivo u izrazito zaduženim gospodarstvima u kojima je

platna bilanca sa inozemstvom duži niz godina neuravnotežena.

Predmet istraživanja je istražiti i definirati osnovna obilježja platne bilance i deviznoga

tečaja te njihove međuovisnosti. Pod time se podrazumijeva i potreba sustavnoga

analiziranja devalvacije deviznoga tečaja (interne devalvacije i devalvacije valute) kao

mehanizama koji služe u svrhe uravnoteženja platne bilance. Nadalje u raduće se

sustavno analizirati i prikazati specifičnosti korištenja interne devalvacije i devalvacije

valute prilikom uravnoteženja platne bilance u Grčkoj

Objekt istraživanja jesu platna bilanca, devizni tečaj i Grčka

1.2.Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Na temelju definiranoga problema i predmeta istraživanja, a sa ciljem ispunjavanja

svrhe istraživanja postavlja se sljedeća radna hipoteza koja će se u radu dokazivati. Ona

glasi: Na temelju znanstvenih spoznaja o devalvaciji kao mehanizmu uravnoteženja

platne bilance, te sustavnom analizom praktičnog primjera, moguće je ukazati na

uspješnost i funkcionalnost primjene mehanizama interne devalvacije i devalvacije

valute prilikom stabilizacije bilance plaćanja Grčke.

Uz radnu hipotezu postavljaju se i sljedeće pomoćne hipoteze. One su:

· PH1: Znanstvenim spoznajama o platnoj bilanci moguće je ukazati na njezine

temeljne značajke, njezinu svrhu te moguće oblike poremećaja platne bilance.

Platna bilanca analizirat će se na primjeru Grčke.

· PH2: Sustavnom analizom raspoložive materije o devalvaciji kao specifičnosti

deviznoga tečaja, moguće je ukazati na međuovisnost deviznoga tečaja i platne

bilance te na ulogu devalvacije kao mehanizma uravnoteženja platne bilance.

· PH3: Analizom prikupljenih podataka o internoj devalvaciji i devalvaciji valute

moguće je ukazati na razliku među ovim mehanizmima, te na primjeru Grčke

ukazati na funkcionalnosti istih.

3

1.3.Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja čiji su rezultati prikazani u diplomskom radu je shvatiti važnost

bilance plaćanja za gospodarstvo te si predstaviti devalvaciju kao mehanizam rješavanja

poremećaja / neravnoteža platne bilance.

Ciljevi istraživanja su prvenstveno prikazati međuovisnost i veze između pojmova i

sadržaja platne bilance, deviznoga tečaja i devalvacije. Potom je cilj tu međuovisnost

prikazati na praktičnom primjeru, na slučaju grčkoga gospodarstva. Kako bi se ti ciljevi

ostvarili potrebno je dati odgovore na sljedeća pitanja:

· Što je platna bilanca jednoga gospodarstva i zašto je značajna?

· Što obuhvaća devizni tečaj i koja je njegova veza sa platnom bilancom?

· Što je devalvacija i koja je njezina veza sa platnom bilancom?

· Koja je razlika između interne devalvacije i devalvacije valute?

· Koji su učinci pojedinih oblika devalvacije na primjeru grčkoga gospodarstva?

1.4.Znanstvene metode

U radu se prilikom provođenja istraživanja koristilo nekoliko znanstveno-istraživačkih

metoda. Korištene su sljedeće metode: metoda analize i sinteze, metoda indukcije i

dedukcije, metoda komparacije, metoda klasifikacije, metoda kompilacije, metoda

deskripcije, metoda studije slučaja.

1.5.Struktura rada

Diplomski rad sastavljen je od pet sadržajno povezanih cijelina. Prvi je dio uvodni i u

njemu su prikazani standardni dijelovi rada: problem, predmet i objekt istraživanja,

4

hipoteze koje se dokazuju svrha i ciljevi istraživanja te znanstvene metode. U drugome

dijelu rada teorijski su prikazane osnovne specifičnosti platne bilance, njezin sadržaj,

struktura te poremećaji odnosno neravnoteže platne bilance. Treći dio rada također je

teorijske prirode i u njemu su iznesene osnovne karakteristike deviznoga tečaja, njegov

pojam, oblici, ... U četvrtom dijelu rada analizirane su važnije značajke primjene

devalvacije valute odnosno eksterne devalvacije kao mehanizma za uravnoteženje

platne bilance. Ovaj dio iznimno je značajan zbog specifčnosti primjene ove metode u

Eurozoni. Na ovaj se dio nadovezuje peti dio rada u kojemu je obrađena sama

problematika: a to je međusobna veza i sličnosti te efekti i mogućnosti primjene interne

devalvacije i devalvacije valute ili eksterne devalvacije u praksi. Ova je problematika

promatrana na primjeru grčkoga gospodarstva. Rad završava zaključkom u kojemu je

prikazana sinteza rezultata istraživanja.

5

2. BILANCA PLAĆANJA

Prije analiziranja efekata devalvacije što je središnja točka diplomskoga rada potrebno

je shvatiti zašto uopće dolazi do devalvacije u gospodarstvima. Početna točka u toj priči

je bilanca plaćanja sa inozemstvom. U otvorenim gospodarstvima znatno je teže

donositi mjere ekonomske politike i upravljati gospodarstvom. Razlog je tomu relativno

teže mjerenje gospodarskoga rasta i razvoja. To pak proizlazi iz činjenice da domaći

proizvod odnosno nacionalni proizvod čini dio domaćih dobara i usluga odnosno dio

inozemnih proizvoda i usluga. Točnije, u zatvorenoj ekonomiji proizvodnja i finalna

potrošnja jednake su to jest ono što se u zemlji proizvede u zemlji se i utroši. Složenost

takvih računa u otvorenoj ekonomiji proizlazi iz činjenice da se dio proizvedenih dobara

izvozi, a dio utrošenih dobara uvozi. Otuda i znatno veća složenost makroekonomskih

politika i donešenih mjera, ali i važnost razumijevanja platne bilance kao ključnoga

pokazatelja, sume podataka koji su podloga za izračun neto proizvoda, neto dohotka,

finalne proizvodnje, ... U nastavku poglavlja definirana je stoga bilanca plaćanja,

pojašnjena je njezina struktura te je ukazano na poremećaje platne bilance.

2.1.Pojmovno određenje bilance plaćanja

U toku jedne godine u ekonomijama otvorenoga tipa obavlja se veliki broj transakcija,

kako unutar granica tako i izvan granica određenoga gospodarstva. Stanovnici svih

zemalja svijeta u manjoj ili većoj mjeri sudjeluju na međunarodnom tržištu kupnjom ili

prodajom dobara, pružanjem ili korištenjem usluga, investiranjem u vrijednosne papire,

ulaganjem u poduzeća, zaduživanjem odnosno davanjem sredstava u zajam. Sve

transakcije koje rezidenti jedne zemlje obave s nerezidentima druge zemlje prikazuju se

u bilanci međunarodnih plaćanja. Sve su transakcija agregirane i sumirane u bilanci

plaćanja. Bilanca plaćanja je stoga agregirani popis vrijednosti svih transakcija

rezidenata neke zemlje sa inozemstvom u tijeku jedne godine. (Babić, 1993. str. 195. )

Bilanca plaćanja predstavlja sustavni pregled svih ekonomskih transakcija u određenom

vremenskom razdoblju, uglavnom tokom godine dana, između domaćih rezidenata i

6

rezidenata ostalih zemalja. (Trlin, 1999. ) Rezidentom se smatra fizička ili pravna osoba

koja ima stalno boravište u Hrvatskoj, neovisno o državljanstvu. Prema tome kriteriji za

određivanje rezidentnosti je prostor, a ne državljanstvo.

Važnost bilance plaćanja ili često nazivane bilance međunarodnih plaćanja dolazi od

činjenice da je nemoguće vrednovati transakcije nastale u odnosima sa inozemstvom

prilikom računanja i izražavanja makroekonomskih agregata. Iako se naziva bilancom

plaćanja, ova bilanca ne obuhvaća isključivo aktivnosti plaćanja, nego sve transakcije sa

inozemstvom, neovisno o tome da li je plaćanje ostvareno ili nije, odnosno da li će do

plaćanja uopće i doći. Iz toga razloga često se ista naziva bilancom međunarodnih

transakcija. Bilanca plaćanja je nužna statističko-dokumentacijska osnova za

ekonomsku analizu učinaka međunarodne ekonomske razmjene neke zemlje na sve

njezine makroekonomske agregate. (Babić, 1993., str. 196) sve obavljene transakcije

koje su prikazane u bilanci plaćanja mehanizam su kojim se prenose ekonomski impulsi

na međunarodnoj razini. Iz bilance proizlaze ograničenja koja se moraju uvažavati

prilikom donošenja mjera ekonomske odnosno makroekonomske politike. Otvorenost

ekonomije mjeri se sudjelovanjem njezine vanjske trgovine robom i uslugama u

domaćem proizvodu, s povećanjem otvorenosti su i veća ograničenja ekonomskoj

odnosno monetarnoj politici. (Božina, 2012., str. 879) U otvorenoj ekonomiji

pokazatelji gospodarskoga stanja razlikuju se i mjere se drugim pokazateljima, onim

dodatnim. Razlika između nacionalnoga proizvoda i domaćega proizvoda (proizvedeno

i potrošeno u zemlji) istovjetna je razlici transakcija prikazanih u bilanci plaćanja. Stoga

je neophodno konzultirati bilancu plaćanja pri donošenju mjera ekonomske politike,

odnosno mjere monetarne i fiskalne politike. Tim putem dovodi se i platna bilanca u

vezu sa deviznim tečajem odnosno sa devalvacijom koja je središnja točka rada.

Devizni tečaj ključan je kod ocjene mjesta monetarne politike središnje banke. Središnja

banka ovisno o stanju bilance plaćanja, odnosno njezinu suficitu ili deficitu donosi

smjernice djelovanja. Odluke središnje banke usko su ovisne o deviznom tečaju.

Bilanca plaćanja obuhvaća tri pojedinačne vrste međunarodnih transakcija: (Babić,

Babić, 2008.)

· Transakcije koje proizlaze iz izvoza i uvoza robe i usluga,

· Transferne transakcije,

7

· Kapitalne i financijske transakcije u koje ulaze i međunarodne rezerve.

Sve su ove transakcije raspoređene unutar standardizirane strukture bilance plaćanja

koja je pojašnjena u nastavku.

2.2.Struktura bilance plaćanja

Sve transakcije koje se događaju u odnosima sa inozemstvom svrstavaju se osim prema

gore navedenoj strukturi i u dva temeljna oblika: tekuće transakcije i kapitalne

transakcije. Tekuće transakcije nastaju kao klasični oblici plaćanja i razmjene dok se u

kapitalne transakcije ubrajaju zajmovi i slične razmjene kapitala. Na temelju toga

oblikuje se i struktura bilance plaćanja koja je sljedeća: (Babić, 1993., str. 196)

· Bilanca tekućih transakcija,

· Bilanca kapitalnih transakcija i

· Promjena rezervi.

Suma salda bilance tekućih transakcija i kapitalnih transakcija jednaka je promjenama

rezervi. U slučaju da je promjena rezervi jednaka nula, salda bilanci su jednaka. To nas

pak dovodi do ravnoteže bilance plaćanja, odnosno stabilnosti gospodarstva. Svaki

poremećaj to jest neravnoteža bilance plaćanja, neovisno bio suficit ili deficit bilance

dovodi do niza mjera kojima se pokušava uravnotežiti bilanca plaćanja.

Bilanca tekućih transakcija ili tekuća bilanca plaćanja prikazuje sve transakcije na

tekućem računu, odnosno sve transakcije između zemlje i inozemstva vezane za

proizvodnju i dohodak u određenom razdoblju. (Babić, 1993., str. 196) Ovu bilancu čine

bilanca roba odnosno trgovine robama, bilanca trgovine uslugama, te bilanca tekućih

transfera. Struktura bilance tekućih transakcija prikazana je u nastavku:

8

Tablica 1. Struktura bilance tekućih transakcija

UPOTREBA (DUGUJE) IZVORI (POTRAŽUJE)

A. ROBA I USLUGE

1. Uvoz robe 1. Izvoz robe

2. Uvoz usluga

2.1. Transport

2.2. Osiguranje

2.3. Turistička potrošnja u inozemstvu

2.4. Ostale usluge kupljene u

inozemstvu

2.5. Dohodak od stranih investicija u

domaćoj privredi

2. Izvoz usluga

2.1. Transport

2.2. Osiguranje

2.3. Potrošnja stranih turista u domaćoj zemlji

2.4. Ostale usluge prodane u inozemstvu

2.5. Dohodak od investicija u inozemstvu

B. Transferi

3. Transferi inozemcima TRIu

3.1. Doznake stranih radnika

3.2. Mirovine plaćene strancima

3.3. Ostali privatni transferi strancima

3. Transferi iz inozemstva TRIe

3.1. Doznake radnika iz inozemstva

3.2. Mirovine rezidenata iz inozemstva

3.3. Ostali privatni transferi iz inozemstva

4. Državni transferi inozemstvu TRG 5. Državni transferni prihodi TRGw

Izvor: Babić, 1993., str. 198

U bilanci tekućih transakcija prikazuju se sve transakcije koje se obavljaju preko

tekućih računa, odnosno kojima se vidi jasan trag na računima građana ili vlade. U

bilanci tekućih transakcija u biti se prikazuje razlika između domaće potrošnje i

proizvodnje. Odnosno sva ona dobra koja se proizvedu u zemlji a ne utroše od strane

domaće potrošnje izvoze se. Relativno je teže mjeriti i vrednovati usluge, ali njihovi se

tragovi u međunarodnoj razmjeni prate tokovima na računima građana.

Na dugovnoj strani se knjiže sva sredstva koja predstavljaju odljeve sa tekućih računa,

kako u pogledu odljeva sa ciljem kupnje roba i usluga odnosno uvoza, tako i u pogledu

transfera inozemnim državljanima. Na potražnoj strani knjiže se sva primljena sredstva,

odnosno sve izvezeno, što je uredno i naplaćeno doznakama na račune rezidenata te svi

transferi koje su rezidenti primili u vidu mirovina ili plaća na svoje račune. Sva

primanja iz inozemstva označavaju se najčešće sa predznakom + jer predstavljaju

povećanja sredstava u zemlji. S druge strane sva plaćanja inozemstvu označavaju se sa –

jer predstavljaju smanjenje raspoloživih sredstava u zemlji. U svakom slučaju poželjno

9

je da saldo tekućih transakcija bude pozitivan odnosno da bilježi suficit bilance. To

znači da je zemlja u tekućim transakcijama ostvarila višak novčanih sredstava koje

zemlja može investirati kako bi povećao svoju financijsku aktivu ili umanjio obveze

prema inozemstvu, odnosno inozemnu zaduženost.

Iz navedenoga razloga sve zemlje koje su pretjeran zadužene pokušavaju maksimalno

povećati izvoz u inozemstvo te odljeve u inozemstvo, kako bi se povećali priljevi

inozemnih sredstava i smanjila zaduženost gospodarstva. Upravo je zaduženost nastala

povećanim priljevima inozemnih sredstava. Priljevi se manifestiraju u vidu transfera iz

inozemstva (tekućih transakcija) ili u vidu priljeva kapitala. Priljev kapitala kao i svaki

kapitalni odljev prikazuju se u bilanci kapitalnih transakcija, o kojima je više navedeno

u nastavku.

Bilanca tekućih transakcija jedan je od ključnih elemenata gospodarske konkurentnosti i

snage nacionalnoga gospodarstva. Ona se smatra jednim od temeljnih elemenata koji

služe za utvrđivanje ciljeva makroekonomske politike zemlje u inozemnim odnosima, a

ukazuje na stupanj otvorenosti gospodarstva, koji je potrebno poticati i stimulirati.

Bilanca kapitalnih transakcija prikazuje kapitalne transakcije, odnosno tijekove kapitala,

a to su svi financijski tijekovi između zemlje i inozemstva. Dakle, za razliku od bilance

tekućih transakcija u bilanci kapitalnih transakcija prati se priljev i odljev kapitala iz

zemlje i u zemlju. Za razliku od bilance tekućih transakcija sva sredstva (kapital) koji se

odliije iz zemlje u inozemstvo u zemlju se ponovno vraća, odnosno sav kapital koji se

prilio iz inozemstva u zemlju iz zemlje se ponovno odljeva kroz izvjestan vremenski

period. Kretanje kapitala iz zemlje i u zemlju obuhvaća sve posudbe koje su fizičke

osobe ili sama vlada odobrile inozemstvu ili koje fizičke osobe iz zemlje ili domaća

vlada dobivaju od banaka, fizičkih osoba ili vlada iz inozemstva.

Odljev kapitala iz zemlje u inozemstvo može biti u obliku zajmova danih inozemstvu,

depozita u inozemnim bankama ili pak kupnje vrijednosnih papira od stranaca. Kapital

koji se odlio iz zemlje vraća se ponovno u zemlju u obliku otplata zajmova inozemaca,

povlačenja depozita iz inozemnih banaka ili otkupa vrijednosnih papira od strane

inozemaca. (Babić, 1993., str. 201). Odljevi kapitala označavaju se negativnim

predznakom. S druge strane, priljev kapitala u zemlju iz inozemstva javlja se kroz

10

zajmove iz inozemstva, inozemne depozite u domaćim bankama ili pak od prodaje

vrijednosnih papira inozemstvu. Takva se sredstva kroz izvjesno vrijeme vraćaju u

inozemstvo kroz otplate zajmova primljenih iz inozemstva, povlačenje vanjskih

depozita iz domaćih banaka i kroz otkup vrijednosnih papira od stranaca. (Babić, 1993.,

str. 201) Priljeve kapitala, neovisno bili oni priljev ili povrat prethodno odlivenih

sredstava označava se predznakom + jer označavaju povećanje kapitala u zemlji. Svaka

promjena koja se dogodi i evidentira u bilanci kapitalnih transakcija rezultat je

nedostatka ili viška sredstava na računu zemlje. Kapitalne transakcije u bilanci plaćanja

dijele se na dvije skupine: dugoročne i kratkoročne. Dugoročnima je rok dospijeća duži

od 1 godine, dok je kod kratkoročnih rok dospijeća kraći od 1 godine. Dugoročne i

kratkoročne kapitalne transakcije u bilanci plaćanja prikazane su u nastavku.

Tablica 2. Struktura bilance kapitalnih transakcija prema ročnosti

UPORABA FONDOVA-AKTIVA (-) IZVORI FONDOVA- PASIVA (+)

I. DUGOROČNI KAPITAL

Direktne investicije u inozemstvo

Privatne investicije u inozemstvo u

vrijednosne papire

Državni zajmovi dani inozemstvu

Direktne investicije inozemstva u domaćoj

privredi

Privatne inozemne portfolio investicije u

domaćoj privredi

Državno zaduženje u inozemstvu

II. KRATKOROČNI KAPITAL

Privatni trgovački krediti dani inozemcima

Privatni depoziti plasirani u inozemne banke

privatne kupnje inozemnih novčanih

instrumenata ostale privatne posudbe

inozemcima državni zajmovi dani inozemstvu

Privatni trgovački krediti primljene od

inozemstva

Privatni depoziti inozemaca plasirani u

domaće banke

Prodaja privatnih novčanih instrumenata

inozemcima

Ostale privatne posdube u inozemstvu

Državno zaduženje u inozemstvu

Izvor: Babić, 1993., str. 203

Neravnoteža u bilanci tekućih transakcija povlači za sobom neravnotežu u bilanci

kapitalnih transakcija, suprotnoga predznaka. Ako se iz kapitalnih transakcija odvoji

račun rezervi onda saldo bilance tekućih transakcija i saldo bilance kapitalnih

transakcija služe kao indikatori opće ravnoteže odnosno neravnoteže u bilanci plaćanja.

11

Ona se izravnava sa promjenom međunarodnih rezervi, koja direktno utječe na

promjenu novčane mase u zemlji. Svrha je tih rezervi da omogući zemlji financiranje

neravnoteže u njezinoj bilanci plaćanja, odnosno da se pokrije vremenski jaz između

deviznih prihoda i rashoda. Zbog nepredvidivosti tog kretanja, međunarodne rezerve

služe i u svrhu pokrivanja neizvjesnosti, to jest smanjuju rizik da zemlja postane

nelikvidna. Račun rezervi pokazuje sve međunarodne tijekove novca, koje obavlja

vlada preko svojih institucija, odnosno središnje banke. (Babić, 1993., str. 205)

Osim poznavanja strukture bilance plaćanja potrebno je poznavati i način knjiženja

nastalih transakcija u smau bilancu. Prilikom knjiženja koriste se načela dvostrukoga

knjigovodstva, odnosno svaka se transakcija mora proknjžiti najmanje dva puta, jednom

na dugovnoj jednom na potražnoj strani. Sve one transakcije koje znače povećanje

sredstava aktive ili pak smanjenje obveza (pasive) knjiže se na dugovnoj strani, dok se

sve transakcije koje označavaju smanjenje sredstava (aktive) ili povećanje obveze knjiže

se na potražnoj strani.

2.3.Poremećaji i uravnoteženje bilance plaćanja

Jedno od osnovnih obilježja bilance je njezina uravnoteženost. Ta uravnoteženost

odnosi se na cjelokupnu bilancu plaćanja, dok se njezine pojedine podbilance ne moraju

nalaziti u ravnoteži, odnosno u njima se može javiti neravnoteža. U skladu sa time saldo

bilance plaćanja tekućih transakcija mora se kompenzirati sa saldom bilance kapitalnih

transakcija ali suprotnoga predznaka. Taj princip naziva se principom

kompenzatornosti. (Babić, 1993., str. 212) U svrhu kompenzacije salda bilance plaćanja

koji je recimo u deficitu dolazi do smanjenja rezervi u inozemstvu ili pak do povećanja

zaduživanja, odnosno saldo u bilanci plaćanja (tekućim i kapitalnim transakcijama)

nadomješta se ili se kompenzira sa promjenom rezervi. S obzirom da se deficit u bilanci

plaćanja javlja znatno češće nego suficit, zbog većega uvoza u odnosu na izvoz,

povećava se zaduživanje, ali to nije trajno niti dugoročno rješenje. Kako bi se izbjeglo

takvo rješavanje neravnoteže u bilanci plaćanja, koja djeluje na tečajeve, cijene,

nacionalnih dohodak i ostale makroekonomske agregate, dolazi do provođenja mjera

uravnoteženja bilance plaćanja.

12

Prije analize načina uravnoteženja bilance plaćanja potrebno je navesti razloge koji

dovode do neravnoteže u bilanci plaćanja. Oni mogu biti: ciklički i strukturni. Ciklički

razlozi neravnoteže u bilanci plaćanja jesu kratkotrajniji, a povezani su sa određenim

kratkotrajnim događajima i stanjima u zemlji. Strukturni su pak razlozi dugoročnije

prirode i u to se ubrajaju složeniji procesi, poput stopa rasta, tehnološkoga progresa,

promjena raspoloživih proizvodnih resursa, ... (Babić, 1993., str. 273)

Svaka neravnoteža u bilanci plaćanja dovodi do promjene nacionaloga dohotka i

promjene cijena u zemlji, stoga se pri samoj pojavi neravnoteže aktiviraju mehanizmi

automatskoga uravnoteženja bilance plaćanja. Mehanzmi koji se automatski stavljaju u

pokret čim se javi neravnoteža u bilanci plaćanja zovu se mehanizmi automatskoga

uravnoteženja platne bilance. Uz mehanizme automatskoga uravnoteženja bilance

plaćanja postoje i mehanizmi uravnoteženja bilance plaćanja primjernom mjera

ekonomske politike koje donosi vlada kako bi se postiglo željeno stanje u bilanci

plaćanja, odnosno kako bi se otklonila neravnoteža. To se provodi prije svega mjerama

monetarne politike, mjerama fiskalne politike i mjerana politike vanjske trgovine.

(Babić, 1993., str. 274) Ključna je razlika između djelovanja ovih dvaju skupina

mehanizama u tome, što mjere automatskoga uravnoteženja djeluju odmah čim se

pojavi neravnoteža, dok mjere ekonomske politike djeluju tek nakon izvjesnoga

vremena i to zbog postojanja jazova (jaz spoznaje, administrativni jaz i jaz utjecaja).

Mjera automatskoga uravnoteženja bilance plaćanja javljaju se na dva temeljna načina:

promjenama cijena u zemlji i/ili inozemstvu te promjenama nacionalnoga dohotka.

U skupini mjere ekonomske politike koje se koriste u svrhe uravnoteženja platne

bilance najpoznatiji su mehanizmi uravnoteženja bilance plaćanja promjenom

deviznoga tečaja, uravnoteženje bilance plaćanja ograničenjem kretanja trgovinskih i

kapitalnih tokova. U ovome radu posebna će se pažnja svrnuti na uravnoteženja bilance

plaćanja primjenom mehanizma promjene deviznoga tečaja, odnosno primjenom

devalvacije. Mehanizmi koji se koriste za uravnoteženje bilance produkt su ekonomske

točnije monetarne politike. Njima se cilja stimulirati vanjskotrgovinsku razmjenu sa

ciljem stvaranja povoljnijih odnosa u bilanci plaćanja. Dok se pod mehanizmim

ograničavanja transakcija, podrazumijevaju mjere kojima se usporava i umanjuju

transakcije koje se bilježe u bilanci sa ciljem njezina uravnoteženja, promjenom

13

deviznoga tečaja djeluje se u potpunosti na drugi način. Promjenom deviznoga tečaja

omogućava se promjena u količinama uvoza i izvoza te na taj način stimuliranje

potražnje za uvozom odnosno ponude izvoza, kako bi se uravnotežila bilanca kroz

promjene u vanjskotrgovinskoj razmjeni roba i usluga. Naravno da to ima direktne

efekte na promjene u razinama cijena u zemlji pa tako i inozemstvu, ali i na promjene u

dohotku. Ipak, sama promjena deviznoga tečaja u svrhu uravnoteženja bilance tek je

trenutna monetarna mjera, koja dovodi do ravnotežnoga stanja, a održavanje istoga te

stabilizaciju povoljnih makroekonomskih pokazatelja moguće je ostvariti jedino

dosljednim planiranjem i provođenjem cjelokupnoga seta mjera i programa ekonomske

politike. O tome je više riječi u četvrtom dijelu rada.

14

3. DEVIZNI TEČAJ

Kako bi se shvatila uloga mehanizma devalvacije kao načina uravnoteženja bilance

plaćanja potrebno je definirati devizni tečaj, koji je direktno vezan za bilancu plaćanja i

valutu. Sam devizni tečaj je osnova za omogućavanje realizacije poslova i transakcija

zemlje sa inozemstvom. Devizni je tečaj apstraktna kategorija i jedan od temeljnih

instrumenata kojim se koristi monetarna politika prilikom održavanja stabilnosti zemlje.

U nastavku rada definiran je devizni tečaj, njegova svrha i vrste.

3.1.Pojam deviznog tečaja

Prije definiranja deviznoga tečaja potrebno je definirati ono na čemu se deizvni tečaj

temelji, a to je deviza. Deviza podrazumijeva svako potraživanje u stranoj valuti. Valuta

je pak novčana jedinica odnosno neovisno o njezinoj kupovnoj snazi, zakonsko i

definitivno sredstvo plaćanja isključivo na području zemlje izdavatelja. Izvan tog

područja ona gubi svojstvo zakonskoga i definitivnoga sredstva plaćanja, a time prestaje

i biti nositelj kupovne snage na drugom valutnom području. (Matić, 2011., str. 177)

Kako bi se omogućila kupoprodaja potrebno je uspostaviti odnos između tih dvaju

valuta: domaće i strane, a to određuje tečaj. Stoga je devizni tečaj cijena jedne jedinice

strane valute izražena brojem jedinica domaće valute. On pokazuje koliko jedinica

domaće valute treba platiti za jednu jedinicu strane valute. (Babić, Babić, 2003., str.

259) Devizni nam tečaj pokazuje koliko jedinica domaće valute treba platiti za jednu

jedinicu strane valute. (Babić, 1993., str. 225) Odnosno ako je devizni tečaj HRK: EUR

jednak 7,6 to znači da za jedan euro moramo izdvojiti 7,6 kuna. Pod deviznim tečajem

podrazumijeva se intervalutarna kupovna moć, odnosno cijena po kojoj se nacionalna

novčana jedinica jednoga valutnoga područja razmjenjuje za nacionalnu novčanu

jedinicu drugoga valutnoga područja. Devizni tečaj predstavlja odnos potraživanja koja

glase na stranu valutu (devize) prema potraživanjima u domaćoj valuti i obratno. (Matić,

2011., str. 178) Deviznim se tečajem uspostavlja veza između dva ili više valutnih

područja, odnosno povezuje se intervalutarna i unutarnja kupovna moć, odnosno

kupovna moć u definiranim valutnim područjima i cijene u odabranim nacionalnim

15

valutnim područjima. Naime, sve se međunarodne transakcije prodaje odnosno

kupovine dijele na dvije vrste transakcija: jedne u kojima se kupuje strana valuta i druge

u kojima se kupuje strana roba i usluge. Stoga se na međunarodnim tržištima formiraju

cijene roba i usluga ali i cijene valuta, kojima se plaća uzvoz odnosno izvoz. Primjerice,

ako uvoznik iz zemlje A želi uvesti robu iz zemlje B, on mora kupiti tu robu, ali i valutu

zemlje B, kojom bi tu robu platio. Ista situacija vrijedi i obratno, za uvoznika iz zemlje

B. Upravo se ta cijena naziva deviznim tečajem. (Babić, Babić, 2003., str. 261)

Ključne su funkcije deviznoga tečaja kao cijene devize, odnosno strane valute, iste kao i

funkcije cijene ostalih dobara, a to je informacijska, alokativna, distributivna,

redistributivna i razvojna. Promjene deviznoga tečaja snažno se odražavaju na

vanjskotrgovinsku razmjenu, odnosno uvjete razmjene, pa tako i koristi koje zemlja ima

od vanjske trgovine. Zbog takvih efekata tečaj se razmatra kao iznimno važan element

ekonomske politike određene zemlje, kojim se može utjecati na većinu, ako ne i sve

makroekonomske pojave u zemlji.

Devizni tečaj se formira na deviznim tržištima. Naime, kao što se cijena robe formira na

tržitšu roba, odnosno cijena usluge na tržištu usluga, tako se i cijena valute formira na

deviznom tržištu. Oblikovanje tečaja kao cijene valute formira se pod djelovanjem

ponude i potražnje za devizama. Ponuda deviza na deviznom tržištu funkcija je izvoza

robe i usluga, vanjskih investicija u zemlju te svih primljenih zajmova, odnosno svih

transakcija koje dovode inozemne valute u zemlju. S druge strane, potražnja za

devizama posljedica je uvoza roba i usluga u zemlju, investicija u inozemstvo te davanja

zajmova i ostalih transfera u inozemstvo, odnosno posljedica je svih transakcija u

kojima se traži valuta prilikom odljeva sredstava iz zemlje u inozemstvo. Devizni se

tečaj oblikuje u točki u kojoj se sijeku ponuda i potražnja za devizama. Osim ponude i

potražnje za devizama na formiranje deviznoga tečaja djeluje i niz drugih čimbenika

izazvanih ljudskim faktorom. To mogu biti razni trendovi na tržištu, vremenske

neusklađenosti plaćanja za uvoz i naplate izvoza, pregovaračke vještine subjekata u

vanjskoj trgovini, razna tržišna očekivanja u pogledu terminskih tečajeva, špekulativna

kretanja kapitala, promjene uvjeta na novčarskom i financijskom tržištu, itd. (Babić,

1993., str. 226-227)

16

Kretanje deviznoga tečaja je pod utjecajem velikoga broja čimbenika. O jednim

oblicima promjene tečaja biti će spomena u nastavku, ali je potrebno istaknuti razliku

između pojmova koji se često poistovjećuju. To su devalvacija i revalvacija te

deprecijacija i aprecijacija. Deprecijacija i aprecijacija jesu promjene deviznoga tečaja

pod utjecajem ponude i potražnje na deviznom tržištu, dok su devalvacija i revalvacija

promjene deviznoga tečaja pod utjecajem monetarnih vlasti.

(http://web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod/29.DEVIZNI%20TE%C4%8CAJEVI%20I%20M

E%C4%90UNARODNI%20FINANCIJSKI%20SUSTAV.pdf) Poveže li se ovo sa

prethodnim saznanjima o platnoj bilanci, moguće je zaključiti kako promjene tečaja

usmjrene prema uravnoteženju platne bilance spadaju u revalvaciju i devalvaciju. O

njima će više riječi biti u nastavku.

3.2.Vrste deviznih tečajeva

Rastuća važnost deviznih tečajeva kao jednoga od temeljnih instrumenata monetarne

politike dovela je do razlikovanja sve većega broja deviznih tečajeva praksi. Također,

povijesni razvoj teorije deviznih tečajeva doprinjela je razlikovanju sve većega broja

vrsta deviznih tečajeva u praksi. Neki od značajnijih oblika deviznih tečajeva koji se

javljaju u praksi jesu: (Matić, 2011., str. 178)

· Nominalni devizni tečaj,

· Realni devizni tečaj,

· Efektivni devizni tečaj,

· Kupovni tečaj,

· Prodajni tečaj,

· Srednji tečaj,

· Slobodni tečaj,

· Upravljani tečaj.

Nominalni devizni tečaj je tečaj koji se može očitati svakoga dana sa tečajnih lista, a

predstavlja jednu jedinicu strane valute izraženu brojem jedinica domaće valute.

17

Realni devizni tečaj je nominalni devizni tečaj korigiran određenim deflatorom (CPI;

PPI, BDP, ...).

Efektivni tečaj je tečaj koji se određuje s obzirom na košaricu valuta pojedine zemlje.

On predstavlja ponderirani prosjek deviznih tečajeva nacionalnih valuta i referentnih

valuta, odnosno valuta zemalja najznačajnijih poslovnih partnera zemlje.

Kupovni i prodajni tečaj jesu tečajevi koje banke koriste prilikom prodaje odnosno

kupovine valute.

Srednji tečaj je tečaj koji se svakodnevno primjenjuje za obračune, računovodstveno

praćenje i statistike.

Od posebnoga su značaja dvije vrste tečaja: slobodni tečaj i upravljani tečaj. Kako i

sama riječ govori, slobodnim se tečajem naziva onaj koji se samostalno formira. Naziva

se još i plivajućim ili fluktuirajućim tečajem, a formira se na slobodnom deviznom

tržištu, na koje se može utjecati mjerama ekonomske politike ili –ako država raspolaže

dovoljnim deviznim rezervama-kupnjom i prodajom deviza, dakle, utjecajem na

devizno tržište. (http://web.efzg.hr/dok/FIN/mivanov/DEVIZNI%20TEAJ.pdf)

Upravljani devizni tečaj nalazi se između prethodnih dvaju; u njemu države pokušavaju

utjecati na svoje devizne tečajeve izravno kupnjom ili prodajom stranih valuta ili

neizravno preko monetarne politike, podizanjem ili snižavanjem kamatnih stopa.

(http://web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod/29.DEVIZNI%20TE%C4%8CAJEVI%20I%20M

E%C4%90UNARODNI%20FINANCIJSKI%20SUSTAV.pdf)

S obzirom na vremenski period devizni tečajevi mogu biti promptni i terminski.

Promptni devizni tečaj je tečaj u transakciji koja se odmah izvršava, a to obično znači u

roku od dva dana do dana zaključivanja ugovora. S druge strane terminski devizni tečaj

je tečaj koji se dogovara sada za isporuku određenoga iznosa na određeni dan u

budućnosti. (Babić, 1993., str. 232)

18

3.3.Sustavi deviznih tečajeva

Osim vrsta deviznih tečajeva koji se javljaju u praksi neophodno je za shvaćanje

deviznoga tečaja i njegove uloge definirati i sustave deviznih tečajeva. Sustavi deviznih

tečajeva razlikuju se ovisno o načinu formiranja tečajeva. S obzirom na to razlikuju se

fiksni ili vezani devizni sustav te fluktuirajući ili slobodni devizni sustav.

Sustav fiksnog deviznog tečaja je sustav u kojemu se domaća valuta veže na neku robu,

devizu ili pak skup deviza, dok se u sustavu fluktuirajućega deviznoga tečaja tečajevi

oblikuju slobodno na deviznom tržištu, pod djelovanjem ponude i potražnje. Sustavi

deviznih tečajeva prikazani su u nastavku.

Shema 1. Sustavi deviznih tečajeva

Izvor: Babić, Babić, 2008., str. 324

Između ta dva temeljna sustava deviznih tečajeva definiran je veliki broj sustava

deviznih tečajeva koji imaju obilježja i jednoga i drugoga gore navedenoga sustava.

Odabir sustava deviznoga tečaja djeluje na konkurentnost domaćega gospodarstva i

povezanih poslovnih subjekata na domaćem i na stranom tržištu. Na taj se način djeluje

na strukturu cijeloga gospodarstva. U tom slučaju potrebno je odabrati sustav deviznog

Sustav

deviznih

tečajeva

Fiksni

ZlatoPojedina

valuta Skup valuta

Fluktuirajući

Samostalno Grupno

Puzanje

prema

indikatorima

19

tečaja koji će najbolje odgovarati razvoju gospodarstva. U gospodarstvima koja bilježe

sporiji rast i smanjenu efikasnost koristi se fleksibilni sustav deviznih tečajeva, dok se u

gospodarstvima koja bilježe visoke stope inflacije devizni tečaj oblikuje u sustavu

fiksnih deviznih tečajeva. Odlučivanje o odabiru sustava deviznoga tečaja nije nimalo

jednostavno, a može imati dramatične posljedice, napose ako se krivi sustav odabere.

Kod odabira sustava deviznih tečajeva potrebno je uzeti u obzir sljedeće: veličinu

zemlje, otvorenost zemlje, strukturu vanjske trgovine zemlje, stupanj zemljina

integriranja u međunarodna financijska gibanja te stopu inflacije u zemlji. (Babić,

1993., str. 249)

20

4. PROMJENA DEVIZNOG TEČAJA - DEVALVACIJA KAO

MEHANIZAM URAVNOTEŽENJA BILANCE PLAĆANJA

Uravnoteženje platne bilance moguće je primjenom dvije skupine mehanizama: jednima

koji se aktiviraju i djeluju automatski te drugima koji se aktiviraju od strane nositelja

monetarne politike, pa su povezani sa samom monetarnom politikom zemlje. Najčešće

se u toj funkciji javlja promjena deviznoga tečaja. Naime, s obzirom da se neravnoteža u

platnoj bilanci javlja zbog neravnoteže u tekućim i kapitalnim transakcijama sa

inozemstvom, kako bi se iste uravnotežile neophodno se promijeniti cijenu valute.

Promjene u tečaju odražavaju se na transakcije koje se evidentiraju u bilanci plaćanja.

Dvije su skupine promjena deviznoga tečaja: devalvacija i revalvacija. Devalvacija

obilježava rast vrijednosti nacionalne valute, dok revalvacija označava smanjenje

vrijednosti valute. U ovome je radu posebna pažnja daje devalvaciji. Razlog je tomu što

je devalvacija korišteni mehanizama u slučajevima kada se javlja dugoročna

neravnoteža u bilanci plaćanja, a to je slučaj za nekolicinu zemalja u kojima je kriza od

2008.godine ostvaila drastične poremećaje i neravnoteže u bilancama plaćanja i s njima

povezana stalna inozemna zaduživanja. U nastavku ovoga rada analizirat će se

osobitosti devalvacije, njezini učinci i analiza uspjeha devalvacije.

4.1.Pojam i obuhvat devalvacije

Devalvacija se kao instrument uravnoteženja platne bilance koristila u slučaju

dugoročne odnosno fundamentalne neravnoteže u bilanci plaćanja. Takva se

neravnoteža ne može u nekim kraćim rokovima rješiti mjerama automatskoga

uravnotežanja bilance, odnosno mjerama ekonomske politike. Razlog je tomu činjenica

da bi se na taj način izazvalo pogoršanje drugih makroekonomskih pokazatelja: stupnja

nezaposlenosti i inflacije.

Devalvacija je zakonsko namjerno smanjenje vrijednosti monetarne jedinice u odnosu

na njezin standard. Smanjenje vrijednosti valute vrši se na nekoliko načina, ovisno o

sustavu u kojem se nalazi valuta, odnosno ovisno o tome za koji je standard vrijednosti

21

monetarne jedinice vezana valuta. (Božina, 2012. str.194-195) Ako je vrijednost

domaće valuta koja devalvira vezana za zlato, devalvacija se vrši smanjenjem količine

zlata potrebnog za proizvodnju jednoga zlatnika. Valuta je i dalje vezana za zlato, ali za

jednu jedinicu valute ide manje zlata, dakle manja joj je vrijednost. Devalvacija je

smanjenje intervalutarne vrijednosti domaćega novca. Ipak u praktičnom smislu

devalvacija je svako smanjenje vrijednosti novca izraženo u njegovom standardu

vrijednosti. Dakle, ako je valuta vezana uz neku drugu valutu, tako da je zakonski

određen intervalutarni tečaj, devalvacija podrazumijeva povećanje tog tečaja.

Devalvacijom se nazivaju monetarne mjere koje su poduzele monetarne vlasti sa ciljem

smanjenja vrijednosti novca u odnosu na standard (kovinsko važenje), odnosno

smanjenje intervalutarne vrijednosti novca (papirno važenje) koje se temelji na zakonu.

To je isključivo jednokratna mjera koju provodi monetarna vlast. (Matić, 2011., str.

160) Nakon provedene devalvacije valute za jednu jedinicu stranoga novca, neovisno o

kojoj se stranoj valuti radilo, potrebno je izdvojiti više domaće valute koja je

devalvirala.

Devalvacija slijedi nakon dugotrajne inflacije kada je nemoguće provesti revalvaciju, pa

je to način novoga nižega pariteta domaće monetarne jedinice u odnosu prema stabilnim

valutama. (Božina, 2012. str.195) Provođenjem devalvacije se uklanjanju neravnoteže u

bilanci plaćanja sa ciljem prilagodbe razine domaćih cijena cijenama na svjetskim

tržištima. Time se putem postižu različiti ciljevi, prvenstveno iz domene monetarnih

financija. (Matić, 2011., str. 160-161) Devalvacijom se uklanjaju neravnoteže bilance

plaćanja na način da su nakon provedene devalvacije izvoznici stimulirani , a uvoznici

destimulirani. (Božina, 2012. str. 195) Odnosno uvoznici moraju dati više jedinica

domaće valute za jednu jedinicu inozemne, pa se prilikom kupnje roba ili usluga i s

njima povezanom kupovinom valuta, mora izdvojiti više sredstava (domaćih jedinica

valute). S druge strane izvoznicima je takva situacija pogodujuća, jer prilikom izvoza

robe prodaju robu ili usluga za inozemne valute koje vrijede više jedinica domaćih

valuta. U suštini se provođenjem devalvacije poravnava kupovna moć valute, koja je

devalvirana sa referentnom valutom, pri čemu se kao valutni tečaj koristi cijena

domaćeg novca izražena u stranom novcu. (Matić, 2011., str. 161)

22

Namjerne promjene vrijednosti domaćega novca u vidu devalvacije vođene su

političkim i monetarnim ciljevima, kojima se želi postiči svrha devalvacije. Tijekom

devalvacije intervalutarni tečaj je cijena inozemne valute, koja u pravilu, izravnava

domaću razinu cijena s razinom cijena u inozemstvu. Kako bi se izravnala kupovna moć

pojedinih valuta, njihovi se intervalutarni tečajevi teže prema međusobnim odnosima

koji izravnavaju razine cijena u ekonomijama. Odnosno ako je sadašnja razina cijena u

Hrvatskoj kod tečaja 6 kuna za 1 dolar visoka (košulja od 300 kuna u Hrvatskoj u SAD

je 40 dolara) roba se neće moći prodati po hrvatskim cijenama na američkom tržištu ako

se ili ne provede deflacija domaćih cijena ili pak devalvacija kune. Iz toga razloga

devalvacija se smatra mjerom (političkom i monetarnom) vođena sa ciljem adaptacije

domaćih razina cijena na inozemnim tržištima. (Božina, 2012. str. 196) Odnosno, da bi

se stimulirao i potaknuo izvoz robe iz Hrvatske, provodi se devalvacija, kojom se

povećava konkurentnost domaćih roba i usluga. Razumljivo je stoga da se u uvjetima

neravnoteže bilance plaćanja priskače promjeni tečaja, odnosno devalvaciji valute, kao

mjeri uravnotežanja platne bilance. Ipak devalvacija je opravdana samo u visini

potrebnoj za uspostavljanje ravnotežnoga tečaja. Do istoga se naime može doći i

deflacijom. Za razliku od deflacije, devalvacijom se izravnavaju domaće cijene sa

inozemnim bez promjene domaće razine cijene, što nije slučaj za deflaciju, koja dovodi

do promjene tečaja. Trenutne prednosti devalvacije u odnosu na deflaciju, čine je

privlačnijom, ali na duži rok štetnom. Posljedica devalvacije je smanjenje cijena

domaćih roba u inozemnim valutama na svjetskom tržištu, čime se potiče domaći izvoz,

a zbog porasta svjetskih cijena otežava uvoz. Smanjenjem uvoza i stimuliranjem izvoza

devalvacija dvostruko doprinosi poboljšanju bilance trgovine, što je jedan od ciljeva

devalvacije, ipak, poboljšanje bilance trgovine je rezultat većega izvoza za istu količinu

uvoza, što će djelovati na ravnotežu ponude i potražnje na domaćem tržištu, a time i na

domaće cijene. Također, učinci devalvacije se mogu i poništiti ako i ekonomije s kojima

se odvija roba razmjena devalviraju svoje monetarne jedinice u istoj mjeri. Ako pak

devalviraju u većem postotku pogoršava se položaj ekonomije koja je inicirala

devalvacijski tijek. (Božina, 2012. str. 196)

23

U svrhe mjerenja devalvacije koristi se indeks kupovne snage novca. On se izražava

kao recipročna vrijednost razine cijena. (Matić, 2011., str. 161)

Devalvacija je usko ovisna o ponudi izvoza i potražnjom za uvozom. Potražnja za

uvozom ovisna je o potražnji za robama i uslugama u zemlji i to onima koje se mogu

uvesti kao i o ponudi roba i usluga koje su raspoložive u zemlji. Funkcija ponude izvoza

dobije se na način da se od ukupne ponude robe i usluga izvoznoga tipa odbije njihove

potrošnje u zemlji. Međusobno djelovanje tih funkcija dovodi do potrebe za

devalvacijom, a konačnu odluku za istom donosi monetarna vlast. Devalvacija sama po

sebi nije teško izvediva, lako je mjerljiva, ali njezini učinci nisu predvidivi.

4.2.Analiza učinaka devalvacije

Učinke devalvacije promatra se u odnosima sa inozemstvom, odnosno prisutni su u

svim segmentima vanjskotrgovinske razmjene, cijena, tečaja i troškova života.

Devalvacijom valute dolazi do poskupljenja inozemnih proizvoda u zemlji, stoga se

smanjuje uvoz inozemnih roba i usluga. Isto tako, izvozni proizvodi i usluge su

cjenovno konkurentniji na inozemnom tržištu, odnosno njihova cijena manja je u

odnosu na inozemnu cijenu inozemnih proizvoda, pa se na inozemnim tržištima

povećava potražnja za njima. S obzirom da se devalvacija promatra kao metoda

uravnoteženja platne bilance, sasvim je logično da se kao ključni učinak pa tako i

posljedica devalvacije javlja uspostavljanje ravnoteže u platnoj bilanci. Najčešće se

ravnoteža javlja nakon dugogodišnje neravnoteže, koja je uzrokovala veliki broj

posljedica, najčešće izrazito nepovoljnoga efekta.

Provođenje devalvacije odražava se na promjene u uvozu i izvozu. Naime, promjena

tečaja valute, odnosno manja vrijednost valute dovodi do porasta izvoza odnosno

smanjenja uvoza. Odraz je toga promjena u prihodima od izvoza i rashodima uvoza

Povećavaju se prihodi od izvoza iz zemlje u inozemstvo, a smanjuju se rashodi proizašli

iz uvoza roba i usluga iz inozemstva.

24

Devalvacija direktno djeluje na cijene i na dohodak u zemlji, što dovodi do analize

učinaka devalvacije kroz dva pristupa: pristup dohotka i pristup cijena. (Babić, 1993.,

str. 295)

Efekte devalvacije odnosno djelovanje na uravnoteženje platne bilance moguće je

prikazati kroz funkciju potražnje za uvozom i funkciju ponude izvoza zemlje koja

devalvira. Potrebno je uzeti u obzir da u svakoj zemlji postoje tri vrste roba i usluga:

jedne uvoznoga tipa, jedne izvoznoga tipa i one koji nisu predmet međunarodne

razmjene. Potražnja za uvozom uključuje funkciju potražnje za robama i uslugama koje

se mogu uvesti pri različitim cijenama ali uključuje i funkciju ponude tih roba i usluga u

zemlji.

Slika 1. Funkcija potražnje za uvozom i funkcija ponude izvoza zemlje

Izvor: Babić, 1993., str. 296

Odbijanjem funkcije domaće ponude (S) od funkcije potražnje za određenom robom ili

uslugama, dobije se funkcija potražnje za uvozom roba ili usluga (Ua). Isto tako,

odbijanjem domaće potrošnje od ponude robe i usluga izvoznoga tipa dobije se ponuda

izvoza (Ea). Krivulje potražnje za uvozom i ponude izvoza moguće je izraziti i u

dmaćoj i stranoj valuti. Prije devalvacije uvoz određene zemlje određen je sjecištem

krivulje potražnje uvoza te zemlje i krivulje ponude izvoza. Slično se određuje i uvoz

druge zemlje (inozemstva). Ako dođe do devalvacije valute zemlje, dolazi do promjene

sjecišta tih krivulja, odnosno do promjene krivulja ponude i potražnje koje su izražene u

25

stranoj valuti, s obzirom da je strana valuta nakon devalvacije postala skuplja. Nakon

devalvacije potrebno je više novčanih jedinica domaće valute za jednu jedinicu

inozemne valute, pa izvoznici iz inozemstva imaju manji interes izvoziti u zemlju koja

bilježi devalvaciju valute. To je povezano sa porastom cijene uvezene robe u zemlji u

kojoj je došlo do devalvacije. Zbog poskupljenja krivulja koja pokazuje potražnju za

uvozom roba i usluga pomiče se prema dolje i bilježi manju uvezenu količinu roba i

usluga.

Shodno tome, devalvacija dovodi i do slične promjene u inozemstvu, gdje se povećava

potražnja za uvozom roba i usluga iz inozemstva, odnosno iz zemlje čija je valuta

devalvirala. To dovodi do povećanja funkcije ponude izvoza iz zemlje čija valuta

devalvira. Svaka promjena cijena djeluje direktnim i indirektnim kanalima na promjene

u dohotku. Odnosno promjene cijena djeluju na promjene ostvarenoga bruto domaćega

proizvoda koji je direktno povezan sa dohotkom. Veći dohodak označava bolji standard

i veću konkurentnost gospodarstva.

Iako je djelovanje devalvacije na bilancu plaćanja efikasno i bilježi izrazito povoljne

efekte, ipak su efekti devalvacije samo tranzicijski i bez dugoročnih reformi i promjena

nema trajnoga efekta. Naime, devalvacijom deviznoga tečaja povećava se razina

domaćih cijena,što izaziva samo tranzicijski učinak i ne može se u kroničnom deficitu

bilance plaćanja postići permanentni dugoročni učinak, ako se ne reducira ekspanzija

domaćih kredita. (Božina, 2012. str. 963)

Učinkovitost devalvacije ovisi o tome hoće li se i koliko će se nakon devalvacije

promijeniti cijene izvozne robe u ekonomiji (u domaćoj valuti). Učinkovitost

devalvacije kreće se stoga u rasponu od 1 do 0, a jednaka je jedan ako nakon provedene

devalvacije cijene izvozne robe u zemlji ostanu iste, a cijene iste robe na svjetskom

tržištu padnu razmjerno s postotkom devalvacije. Ako bi cijene izvozne robe u domaćoj

valuti porasle za postotak devalvacije, tada je učinkovitost devalvacije nula. Odnos

između postotka neto pada cijene u inozemnim valutama i postotka devalvacije otkriva

kakva je učinkovitost devalvacije. (Božina, 2012. str 197)

26

4.3.Analiza uspjeha devalvacije

Učinak devalvacije ovisi o velikom broju čimbenika. Samo provođenje devalvacije nije

univerzalno određeno nego svaka zemlja, to jest njezine monetarne vlasti samostalno

odlučuju o načinima provođenja devalvacije. Uspješnost provođenja devalvacije

različita je od zemlje do zemlje. Stoga je jedno od ključnih pitanja sa kojim se treba

pozabaviti pitanje u kojim će okolnostima devalvacija domaće valute imati povoljne

učinke i biti uspješno sredstvo za uravnoteženje platne bilance.

U praksi se javljaju tri temeljna pristupa kojima se analizira i ocjenjuje uspjeh

devalvacije. To su: (Babić, 1993., str. 301)

· Pristup elastičnosti,

· Pristup apsorpcije ili keynesijanski pristup te

· Monetaristički pristup.

Pristup elastičnosti naziva se i klasičnim pristupom analize uspjeha devalvacije. Pristup

elastičnosti cijena razmatra samo saldo tekućeg dijela bilance plaćanja (izvoz manje

uvoz), pa se radi o djelomičnom modelu. Pozitivan ili negativan saldo upućuje da se

radi o višku ili manjku bilance plaćanja, odnosno da su domaće investicije veće ili

manje od domaće štednje. Stoga je razlika između proizvedenoga i ostvarenog domaćeg

proizvoda, domaćeg proizvoda korigiranog razlikom izvoza i uvoza, jednaka vrijednosti

raspoloživog domaćeg proizvoda. (Božina, 2012. str. 955)

Njime se polazi od utjecaja devalvacije na promjene relativnih cijena domaćih i uvoznih

domara i utjecaja promjene relativnih cijena na tijekove izvoza i uvoza. Prema ovom

pristupu uspjeh devalvacije je tim bolji što je veća elastičnost potražnje i domaće i

vanjske. Ovaj pristup oslanja se na Marshall –Lernerov teorem prema kojem se događa

sljedeće: ako je zbroj elastičnosti potražnje za izvozom zemlje A i njezine potražnje za

uvozom veći od jedinice, devalvacija će poboljšati bilancu plaćanja zemlje A“. (Babić,

1993., str. 302) dakle što je veći zbroj elastičnosti to je potrebno provesti manju

devalvaciju da bi se poboljšala bilanca plaćanja. Ipak učinak devalvacije nije direktan,

27

to jest potrebno je da prođe određeno vrijeme da bi se promjena tečaja odrazila na

promjene u bilanci plaćanja zemlje. Devalvacija utječe odmah na promjene cijene uvoza

i izvoza, pri danom stupnju elastičnosti potražnje za uvozom i ponude izvoza dolazi do

promjena prihoda od izvoza i rashoda od uvoza. Ipak je potrebno da se te promjene

odraze na bilancu plaćanja, odnosno na uspostavljanje ravnoteže. U kratkom roku

devalvacija valute djeluje na pogoršanje vanjskotrgovinske bilance. Zbog vremenskoga

odmaka od trenutka devalvacije do promjena u navikama njezin je učinak u kratkom

roku nepovoljan. Naime, zbog navika potražnje i dugoročnih ugovora, promjena

relativnih cijena ne dovodi odmah do promjena fizičkih količina uvoza i izvoza, nego je

za taj učinak potrebno određeno vrijeme. Prema ovom pristupu promatra se dakle

isključivo učinak devalvacije na promjene relativnih cijena i preko njih na promjene

količine uvoza i izvoza.

Drugi pristup analizi uspjeha devalacije je pristup apsorpcije ili keynesijanski pristup.

Apsorpcijski pristup potpuno isključuje monetarne posljedice, ali je manjak ili višak u

bilanci plaćanja podrazumijeva da su plaćanja bila u većem ili manjem opsegu nego

priljevi što mora imati implikacije na količinu novca u opticaju ili brzinu kolanja novca.

(Božina, 2012. str. 956) Ovaj pristup analizira učinak devalvacije na nacionalni

dohodak, te je prema njemu nužno za uspjeh devalvacije da domaća potrošnja

(absorpcija) opadne u odnosu na nacionalni dohodak. Polazište ovog pristupa je

činjenica da promjena količine uvoza i izvoza djeluje na nacionalni dohodak, pa tako i

devalvacija djeluje na nacionalni dohodak, a što je veći udio vanjske trgovine u

domaćem proizvodu to je učinak devalvacije na nacionalni dohodak veći.

Vanjskotrgovinska bilanca će se poboljšati uslijed devalvacije ako se smanji domaća

potrošnja uz jednak nacionalni dohodak, ili ako se poveća nacionalni dohodak uz istu

domaću potrošnju, odnosno ako se nacionalni dohodak poveća više nego domaća

potrošnja. (Babić, 1993., str. 306) Uslijed devalvacije pod traženim vrijednostima

elastičnosti potražnje za uvozom i ponude izvoza, dolazi do porasta izvoza i smanjenja

uvoza, što u konačnici dovodi do povećanja nacionalnoga dohotka. Porast nacionalnoga

dohotka uz danu graničnu sklonost uvozu dovodi do porasta uvoza. Pozitivni učinak

devalvacije putem promjene relativnih cijena na vanjskotrgovinsku bilancu umanjuje se

negativnim djelovanjem povećanja dohotka na vanjskotrgovinsku bilancu. Ovisno o

zbroju ovih učinaka, u bilanci plaćanja stanje se može ili poboljšati ili pogoršati. (Babić,

28

1993., str. 306) s obzirom da ovaj pristup, apsorpcijski poimanja problem i prirodu

kolanja novca u privredi, on time otvara monetarnu prirodu viška ili manjka u bilanci

plaćanja, koju su ekonomisti sagledali kroz utjecaj bilance plaćanja na količinu novca u

opticaju, a to je treži pristup odnosno monetarni pristup analizi uspjeha devalvacije.

(Božina, 2012. str. 986)

Posljednji pristup koji služi u svrhe analize uspjeha devalvacije je monetaristički

pristup. Ovaj se pristup bavi učinkom bilance plaćanja na nacionalno gospodarstvo

putem njezina utjecaja na novčanu ponudu. Za razliku od prethodna dva pristupa, ovaj

uvažava učinak bilance plaćanja na nacionalno gospodarstvo, dok su drugi tvrdili da

međunarodne transakcije evidentirane u bilanci plaćanja nemaju nikakvih monetarnih

efekata na domaće gospodarstvo. Prema ovom pristupu suficiti i deficiti u bilanci

plaćanja te kretanje tečajeva objašnjavaju se kao rezultati nejednakosti između potražnje

i ponude novca u zemlji. U slučaju postojanja neravnoteže između ponude i potražnje

novca u zemlji, gospodarski subjekti nastoje smanjiti ili povećati svoju novčanu masu

kupnjom ili prodajom realne ili financijske aktive, dakle vrijednosnih papira. Odnosno

ako je ponuda novca veća od potražnje za novcem oni kupuju, i obratno ako je ponuda

manja od potražnje za novcem oni prodaju. To dovodi do otklanjanja neravnoteže

između ponude i potražnje za novcem u zemlji kroz transakcije na tržištu roba, usluga i

vrijednosnih papira. U zemljama koje su uključene u međunarodni sustav razmjene, ta

tržišta nisu ograničena samo na domaće tržište roba i usluga, nego i na međunarodno.

Povećanje ponude novca u jednoj zemlji dovodi do porasta potražnje za robama,

uslugama i vrijednosnim papirima u toj zemlji. To im povećava cijenu u zemlji i

inozemstvu. Iz tog razloga domaći subjekti kupuju sve više roba, usluga i vrijednosnih

papira u inozemstvu, gdje su ista jefitnija. Domaći će pak subjekti nastojati i prodati čim

više roba, usluga i vrijednosnih papira u zemlji gdje je njihova cijena veća. Inozemni

subjekti nastojat će čim više roba, usluga i vrijednosnih papira izvoziti u zemlju gdje je

njihova cijena veća. To dovodi do porasta potražnje za uvozom roba, usluga i

vrijednosnih papira u zemlji u kojoj rastu cijene, a smanjuje se potražnja za izvozom iz

te zemlje. Tako postupno dolazi do akumulacije sredstava na strani inozemstva koja

nastaje od povećane prodaje njihove aktive u zemlju gdje je došlo do povećanja

novčane mase. Ta zemlja ima deficit u bilanci tekućih transakcija i bilanci kapitala.

29

Inozemni subjekti sada svoje viškove mijenjaju kod središnje banke, koje potom taj

novac deponiraju za rezerve kod središnje banke zemlje čije su to novčane jedinice. To

dovodi do porasta međunarodnih rezervi. Ako pak u zemlji postoji višak novca odnosno

ako novčana masa raste brže od outputa, dolazi do rasta cijena,pa zemlja ima deficit u

bilanci plaćanja. Dakle prema ovom pristupu ističe se učinak devalvacije na bilancu

kapitala i to po sljedećoj logici: devalvacija nacionalne valute utječe na opadanje

kupovne moći novca (jer poskupljuju uvozni proizvodi) a to utječe na razinu domaće

potrošnje, uz graničnu sklonost uvozu na razinu uvoza i na bilancu plaćanja. (Babić,

1993., str. 307-308)

Monetarni pristup analize uspjeha devalvacije razlikuje se od fiksnoga do

flktuirajućega tečaja. Kod fiksnoga tečaja on se pretvara u teoriju determiniranja bilance

plaćanja dok se kod fluktuirajućega tečaja pretvara u teoriju deteminiranja deviznoga

tečaja, pri čemu je devizni tečaj esencijalni monetarni fenomen određen uvjetima

ravnoteže na monetarnom tržištu. (Božina, 2012. str. 968)

Odlučivanje o primjeni pristupa analize uspjeha devalvacije može biti presudno i za

ispravno ocjenjivanje efekata devalvacije i njezine uspješnosti. Svaki od navedenih

pristupa ima svoje specifičnosti, prednosti i nedostatke te se međusobno nadograđuju.

Najapstraktniji i najsloženiji odnosno najobuhvatniji model je analiza efekata

devalvacije primjenom monetarističkoga pristupa.

30

5. INTERNA DEVALVACIJA VS. DEVALVACIJA VALUTE:

GRČKA

Za Hrvatsku se sve češće spominje kako joj ne gine scenarij Grčke. Malo je onih koji

nisu upoznati sa navedenom tematikom, koja je postala ustaljeni sadržaj svih naslovnica

i periodično istaknuta vijest. Hrvatska se kao i Grčka suočava sa krizom. Ipak scenarij

Grčke bio je strahovit i prvi u Eurozoni pa se već sama činjenica, da se pronalaze načini

i rješenja za rješavanje naizgled bezizlazne situacije, ohrabrujuća. Ukratko se scenarij u

Grčkoj može opisati na sljedeći način: u pretkriznim godinama Grčka mjeri prekomjerni

rast deficita, povezan primarno sa višestrukim povećanjem troškova rada u zemlji,

posebice u javnom sektoru. Povećanje troškova podrazumijevalo je rast neto plaća,

isplaćivanje treće plaće i ostalih beneficija na plaće, primarno u javnom sektoru. Na taj

se način su se povećavali rashodi u javnom sektoru, oni najizadašniji, plaće. S druge

strane, sve prisutnija porezna evazija te umanjenje poreznih osnovica dovele su do

erozije i dramatičnog smanjenja javnih prihoda, kojima bi se sufinancirali stalno rastući

rashodi državne potrošnje. U svrhe pokrivanja sve većega proračunskoga deficita Grčka

se sve više zadužuje na inozemnim tržištima. Kriza koja je pogodila cjelokupan globalni

sustav dovela je do poljuljanoga povjerenja u Grčku kao dužnika, što joj ograničava

mogučnosti daljnjega zaduživanja kod međunarodnih institucija. U takvim uvjetima uz

nemogućnost servisiranja dugova ali i nastalih obveza, Grčka se nalazi pred bankrotom.

Ozbiljnost situacije alarmirala je cjelokupnu Eurozonu, s obzirom da je Grčka članica

europske monetarne unije, odnosno euro je službena valuta. Osim jedinstva eura, Grčka

je i pod jedinstvenom europskom monetarnom politikom, odnosno nadnacionanom, te

ne postoji mogućnost samostalnoga donošenja odluka koje se tiču mogućih načina

rješavanja krizne situacije i prijetećega bankrota. Oporavak gospodarstva uvjetuje

stabilizaciju između ostaloga i neuravnotežene bilance plaćanja. U te svrhe koristila bi

se mehanizmom uravnoteženja bilance plaćanja promjenom deviznog tečaja, odnosno

devalvacijom valute kako bi se potaknuo izvoz. ipak, podizanje konkurentnosti

gospodarstva na taj način neostvarivo je jer je grčko gospodarstvo vezano u eurosustav,

a devalvacija bi označavala smanjenje vrijednosti eura u svih 18 zemalja članica

eurozone. Podizanje konkurentnosti moguće je, što je ostvareno i na primjeru

Španjolske, primjenom interne devalvacije. O stanju u grčkom gospodarstvu,

31

specifičnostima primjene metoda interne devalvacije i devalvacije valute više je riječi u

nastavku rada.

5.1.Stanje bilance plaćanja u Grčkoj

U uvodnom dijelu poglavlja istaknute su specifičnosti grčkoga gospodarstva i ukazano

je na moguće razloge koji su doveli do neravnoteže i gospodarskoga kraha. Međutim,

Grčka nije jedina zemlja Eurozone koja se suočila sa takozvanom dužničkom krizom.

Točnije, zemlje su pozajmljivale iz inozemstva, pa i među sobom. To se dakako

odrazilo na bilancu plaćanja. Zemlje kojima je uvoz nadilazio izvoz trošile su više nego

li su mogle proizvesti ( i zaraditi) i iz tog razloga su morale pozajmljivati na inozemnim

tržištima, kako bi otklonile razlike i neravnoteže. To se odrazilo i na kapitalni račun,

izazivajući ravnotežu na njemu. U godinama koje su nastupile nakon osnivanja

Eurozone odnosno monetarne unije, zemlje na području periferije Eurozone

(Grčka,Španjolska i Portugal) trošile su više na potrošnju i investicije nego su mogle

platiti stvorenim dohotkom od domaće proizvodnje. Dakle, nije samo državna potrošnja

nadilazila granice prihoda ( u ovom slučaju poreznih prihoda), nego i privatni sektor.

Financiranje te neravnoteže obavljalo se iz vanjskih izvora, koji su zemljama na perieriji

bili dostupniji s obzirom da su postale članice Eurozone. Spomenute zemlje su sa

počecima krize počele smanjivati svoju potrošnju smanjujući oslanjanje na inozemno

pozajmljivanje. Tokom sljedeće dvije godine, Grčka, Portugal i Španjolska su pokazale

zavidna poboljšanja u bilancama plaćanja. Ipak, jaz između potrošnje i dohotka i dalje

je velik u tom razdoblju i iznosi oko 10% BDP-a.

(http://www.newyorkfed.org/research/current_issues/ci20-2.pdf) Kriza u Eurozoni je

zbog takvih kretanja shvaćena kao kriza bilance plaćanja, s obzirom da se pretjerano

oslanja na inozemni kapital. U kriznom i recesijskom periodu Grčka i ostale zemlje

suočene su sa smanjenjem domaće potrošnje, kako javne tako i privatne, kako bi

zaustavili inozemno zaduživanje. Domaći financijski sustavi u tim zemljama suočeni su

sa masovnim odljevima kapitala s obzirom da se povećava nepovjerenje klijenata u

stabilnost sustava, te se takav kapital smatra izrazito rizičnim. Te promjene moguće je

vidjeti na bilanci plaćanja Grčke u godinama od 2009.-2014. Prikazane u nastavku.

32

Tablica 3. Bilanca plaćanja Grčke (2009.-2014.)

U milijunima eura 2009 2011 2013 2014

I TEKUĆI RAČUN (I.A + I.B + I.C + Ι.D)

-25.818,7 -20.633,5 1.088,5 1.593,1

DOBRA I USLUGE(I.A + I.B) -18.127,1 -12.599,5 -250,5 1.768,3

Ι.A DOBRA ( I.Α.1 - I.Α.2) -30.781,0 -27.237,3 -17.238,8 -17.849,9

I.A.1 Izvoz 15.043,0 19.718,6 22.248,9 23.480,2

I.A.2 Uvoz 45.824,0 46.956,0 39.487,7 41.330,1

Ι.Β USLUGE ( I.Β.1 - I.Β.2) 12.653,9 14.637,9 16.988,3 19.618,3

I.B.1 PRIMICI 27.166,9 28.738,1 28.112,9 31.150,0

I.B.2 IZDACI 14.513,0 14.100,2 11.124,6 11.531,8

Ι.C PRIMARNI DOHOCI (I.C.1 - I.C.2)

-6.740,2 -6.526,4 -457,0 159,5

I.C.1 PRIMICI 6.928,9 5.763,3 6.458,1 6.831,1

I.C.2 IZDACI 13.669,1 12.289,7 6.915,1 6.671,6

Ι.D SEKUNDARNI DOHOCI -951,4 -1.507,6 1.796,1 -334,7

I.D.1 PRIMICI 2.734,8 1.993,8 4.652,8 2.550,7

I.D.2 IZDACI 3.686,2 3.501,4 2.856,7 2.885,5

II KAPITALNI RAČUN (II.1 II.2) 2.017,4 2.671,8 3.040,8 2.510,6

ΙΙ.1 PRIMICI 2.328,1 2.932,7 3.380,6 2.866,2

ΙΙ.2 IZDACI 310,7 260,8 339,8 355,6

III TEKUĆI RAČUN I KAPITALNI RAČUN (I + II)

-23.801,3 -17.961,7 4.129,3 4.103,7

IV FINANCIJSKI RAČUN * (ΙV.Α + ΙV.Β + ΙV.C + ΙV.D)

-24.293,4 -18.012,1 3.332,5 2.719,8

IV.A DIREKTNE INVESTICIJE -274,5 452,6 -2.713,6 -991,8

Aktiva 1.741,7 1.287,8 -534,2 648,3

Pasiva 2.016,3 835,1 2.179,4 1.640,1

IV.B PORTFOLIO INVESTICIJE -22.663,8 19.778,3 6.583,1 6.978,0

Aktiva 8.973,0 -4.139,0 -1.023,6 8.910,1

Pasiva 31.636,8 -23.917,3 -7.606,7 1.932,1

ΙV.C OSTALE INVESTICIJE -2.193,1 -38.224,0 -644,0 -3.722,5

Aktiva 21.578,7 2.702,3 -20.997,9 -5.638,7

Pasiva 23.771,8 40.926,3 -20.353,9 -1.916,2

Zajmovi vlade 2.865,0 39.873,9 30.061,2 4.000,2

ΙV.D PROMJENE U REZERVNIM SREDSTVIMA-AKTIVA

838,0 -19,0 107,0 456,0

V RAZLIKA-BILANCA ( Ι + ΙΙ - IV + V = 0 )

-492,1 -50,4 -796,8 -1.383,9

REZERVE-DIONICE 3.857 5.332 4.172 5.117

33

Izvor: http://www.bankofgreece.gr/Pages/en/Statistics/externalsector/balance/basic.aspx

Prema prikazanoj bilanci plaćanja očigledno je kako je u promatranom razdoblju

odnosno u rasponu od 2009.godine (koja je prikazana u tablici, iako je takav trend

postojao i prije), sve do 2013.godine intenzivno rađeno na stabilizaciji grčkoga

gospodarstva, odnosno uravnoteženju bilance plaćanja. Posebice je značajan pomak

napravljen u pogledu uvoza i izvoza, koji je iz izrazito velikih nerazmjera između uvoza

i izvoza u korist uvoza doveden na niske razine prevlasti izvoza nad uvozom. S druge

strane, smanjuje se i zaduživanje ali se povećavaju odljevi sredstava, u pogledu

investicijskog dijela bilance.

Kako bi se argumentirala takva kretanja u bilanci plaćanja Grčke prikazat će se vanjski

dug i proračunski deficit grčkoga gospodarstva.

Grafikon 1. Proračunski deficit u Grčkoj (% BDP-a)

Izvor: http://ec.europa.eu/eurostat/data/database

U grafikonu su prikazani raspoloživi podaci, od 2011.godine do 2014.godine.

Proračunski deficit je drastično smanjen, što je povezano sa raznim mjerama štednje ali

i sa internom devalvacijom, o kojoj je više govora u nastavku. Ipak smanjenje

-10,2

-8,7

-12,3

-3,5

-14,0

-12,0

-10,0

-8,0

-6,0

-4,0

-2,0

0,0

2011 2012 2013 2014

Proraćunski deficit kao %

BDP-a

34

vanjskoga duga još uvijek nije na željenim i traženim razinama. Kretanje vanjskoga

duga Grčke u posljednjih nekoliko godina prikazano je na sljedećem grafikonu.

Grafikon 2. Vanjski dug Grčke (% BDP-a)

Izvor:

http://ec.europa.eu/eurostat/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tsdde

410&plugin=1

Vanjsko zaduživanje u Grčkoj je smanjeno do 2012.godine, ali se nanovo povećava.

Ipak to zaduživanje povezano je sa mjerama odnosno paketima pomoći koje je

Eurozona namijenila Grčkoj, a koji su plasirani kroz dosada dva programa. To je dovelo

do povećanja vanjskoga zaduživanja. Iako u Grčkoj i dalje nije ostvaren oporavak, ipak

se bilježi sve veći napori za stabilizacijom gospodarstvo, odnosno za jačanjem

konkurentnosti grčkoga gospodarstva, što se odražava na stabilizaciju i uravnoteženje

platne bilance. Kretanja u platnoj bilanci moguće je simulirati i kroz promjene u uvozu i

izvozu iz / u Grčku.

145

150

155

160

165

170

175

180

2011 2012 2013 2014

171,3

156,9

175177,1

Vanjski dug kao % BDP-a

35

Grafikon 3. Vanjskotrgovinska razmjena dobara u Grčkoj

Izvor: http://multiplier-effect.org/gz/

Grčka ostvaruje smanjenje uvoza i porast izvoza, što dovodi do smanjenja deficita u

vanjskotrgovinskoj razmjeni. Velikim je dijelom za to odgovorna uvedena fiskalna

disciplina, odnosno mjere štednje, redukcije u nadnicama, koje su za posljedicu imale

smanjenje cijena, a to je rezultiralo povećanjem konkurentnosti grčkih roba i usluga.

Mnogobrojni su problemi sa kojima se suočavaju zemlje Eurozone napose one na

periferiji koje su slabije i manje konkurentne u odnosu na zemlje osnivačice u samom

srcu Eurozone. Upravo je intergacija u Eurozonu zemalja koje su pri samom

uključivanju u Eurozonu bile nestabilne te značajno manje konkurentne u odnosu na

zemlje osnivačice (Njemačka i ostale), bila poriv prema slomu tih gospodarstava. U

uvjetima manje konkurentnosti zemlje su sve manje izvozile, jer cjenovno ali i

kvalitetom nisu mogle dostići europsku konkurenciju. Unatoč tome, rast standarda u

zemlji (Grčkoj) u vidu rasta plaći i beneficija nije izostao te je pratio europske trendove.

To je dovelo do povećanoga zaduživanja i postupno do kraha, koji se izražava između

ostaloga i kroz neravnotežu u bilanci plaćanja.

36

Međutim, provođenje seta mjera i reformi dovelo je do uspostavljanja ravnoteže, koja

izaziva nadu da uspostavljena vanjska ravnoteža označava i napredak. Ipak pokazatelji i

dalje bilježe visok vanjski dug, koji implicira drastične poteze monetarne i fiskalne

politike EU.

Temeljna poteškoća u kojoj je ekonomska teorija podbacila po pitanju krize perifernih

zemalja u Eurozoni činjenica je da su teorijski izložene mjere uravnoteženja bilance

plaćanja u ovome slučaju u potpunosti neprimjenjive. Razlog je tomu činjenica da

zemlja svoju konkurentost ne može podizati spuštanjem tečaja odnosno devalvacijom

valute, jer ju niti nema. U teorijskom izlaganju rečeno je kako zemlje svoju

konkurentnost i stimulaciju izvoza samim time i uravnoteženje bilance plaćanja

ostvaruju devalvacijom valute. Na taj način zemlja postaje cjenovno konkurentna na

inozemstvu i povećava se izvoz. Ipak u slučaju ulaska zemlje u monetarnu uniju i

odricanja vlastite valute, situacija je u potpunosti drugačija. Zbog prihvaćanja

jedinstvene valute odnosno eura, devizni tečaj zemlje, u ovome slučaju Grčke pa i cijele

Eurozone fiksan je u odnosima sa inozemstvom. U ovakvim uvjetima, gdje je 18

zemalja vezano za jednu valutu, devalvacija valute označavala bi poremećaje u većini

drugih gospodarstava. Ipak, sve se češće ističe da bi devalvacija eura možda spasila

eurozonu od potpunoga kraha. Točije devalvacijom valute povećala bi se konkurentnost

europskoga gospodarstva. O tome se pak pričalo u vrijeme dok je cijela Eurozona bila

suočena sa krizom i efektima krize. (http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/jedini-spas-za-

eurozonu-je-devalvacija-eura-40297) U Eurozoni je potencijalno rješenje, s obzirom na

vezanje svih zemalja na jedinstvenu valutu, da zemlje vodeći kreditori (Njemačka)

provedu inflaciju dok zemlje na periferiji smrznu svoje cijene i plaće, odnosno da se na

taj način provede devalvacija eura. (http://silverberg-on-meltdown-

economics.blogspot.com/2011/11/internal-vs-external-devaluation-debate.html) Ipak to

je nemoguće, jer jedna zemlja koja je prošla krizu i oporavak i sve mjere koje sada

predlaže Grčkoj, Njemačka, ne bi svojevoljno narušila tek uspostavljenu stabilnost u

sustavu.

S druge strane, zemlje, one uspješnije predlažu mjere fiskane discipline, točnije niz

rezova kojima se može stvoriti jednak efekt, ali na duge staze. Naime, prethodno je i

napomenuto kako samo provođenje devalvacije nije trajno rješenje i ne daje trajno

37

obevćavajuće rezultate. U EU se javlja sve veći broj zemalja koje su zahvaljujući

mjerama fiskalne discipline izazvale efekte slične onima koje u kratkom roku izaziva

devalvacija valute. Te mjere prozvane su internom devalvacijom, i za razliku od ostalih

europskih zemalja obuhvaćaju niz mjera koje se provode isključivo unutar jedne zemlje,

točnije niz rezova provedenih isključivo unutar jedne zemlje.

Jedno od pitanja koje se postavlja u pogledu Grčke i otežane mogućnosti rješavanja ove

situacije, pitanje je i mogućnosti izlaska Grčke iz Eurozone. Uz financijsku pomoć

ostalih članica Eurozone i restriktivne fiskalne mjere, Grčka bi napuštanjem Eurozone

mogla financirati proračunski deficit i tako povećati svoju izvoznu konkurentnost kroz

povratak vlastitoj valuti. Potrebno bi nadalje bilo devalvirati valutu kako bi se

uravnotežilo gospodarstvo. Iako iz ovakvog prijedloga izvire veliki broj prednosti,

izlazak Grčke iz Eurozone imao bi veliki broj negativnih implikacija, kako za Eurozonu

tako i za samu Grčku. Devalvacija bi mogla dovesti do potkopavanja makroekonomske

stabilnosti zemlje, povećanja razine inflacije zbog promjena tečaja a i do povećanja

kamatnih stopa i na taj način ugroziti ekonomsku aktivnost te smanjiti i tako lošu

kreditnu poziciju zemlje. S obzirom da Grčka ostvaruje godinama deficit u trgovini sa

ostalim zemljama EU, devalvacija valute dovela bi do pojeftinjenja grčke robe, ali i do

poskupljenja inozemne robe na grčkom tržištu, što bi izazvalo niz posljedica pa tako i

inflaciju. Osim isključivo ekonomskoga efekta potrebno je uzeti u obzir i psihološki

efekt, koji kroz poremećaje u povjerenju u euro odnosno u drahmu (staru valutu) može

dovesti i do promjena kretanja na svjetskim tržištima, s obzirom da bi to bilo potpuno

suprotno onom što monetarna unija promovira. Monetarna unija ne predviđa moguće

izlaske i ulaske zemalja članica u nju. (Grgić, Kordić, 2011., str. 209-210) Izlazak

Grčke doveo bi do brojnih polemika ali i mogućeg aktiviranja ostalih sudionika / članica

Eurozone odnosno potaknuo bi ih na izlazak iz Eurosustava.

(http://www.poslovni.hr/trzista/izlazak-grcke-iz-eurozone-oznacio-bi-opasan-presedan-

286918) Promatrano sa Grčke strane, izlazak iz Eurozone donio bi do ukidanja velikoga

broja prednosti koje kao članica Eurozone Grčka sada ima. (Grgić, Kordić, 2011., str.

209-210) Ipak pomalo je nelogično da bi EU odnosno Eurozona tek tako pustila da svi

novci uloženi kroz programe pomoći Grčkoj budu u nepovrat bačeni.

(http://www.poslovni.hr/trzista/izlazak-grcke-iz-eurozone-oznacio-bi-opasan-presedan-

286918)

38

5.2.Interna devalvacija i devalvacija valuta kao metode uravnoteženje bilance u Grčkoj

Iako je u nazivu devalvacija, interna devalvacija nije jednako što i devalvacija valute.

Pojam devalvacije valute prethodno je pojašnjen, kao monetarna mjera smanjenja

vrijednosti domaće valute. S druge strane, interna devalvacija odnosi se na cijeli niz

drugih mjera, koje ne spadaju u direktno monetarne mjere.

Interna devalvacija je mjera ekonomske i socijalne politike kojoj je cilj povratiti

međunarodnu konkurentnost zemlje kroz redukciju troškova rada, neovisno radilo se o

plaćama ili indirektnim troškovima rada. Prvi puta se ova mjera promatra kao

alternativno rješenje tijekom švedske ekonomske krize iz 1990-ih godina te tijekom

pristupanja Finske Europskoj uniji. Današnju popularnost ova je mjera stekla tijekom

globalne krize i pripadajuće recesije iz 2008.godine, kada je nekolicina zemalja koristila

ovu mjeru kako bi povratila konkurentnost i uravnotežila nacionalne račune.

Interna devalvacija u pravilu znači jednokratno smanjenje plaća odnosno državne

potrošnje s istovremenim poreznim rasterećenjem gospodarstva, a prava devalvacija

jednokratno smanjenje vrijednosti domaće valute. I jedna i druga navodno bi trebale

povećati konkurentnost i na dugi rok pokrenuti gospodarstvo. Interna devalvacija

odnosno smanjenje plaća u javnom sektoru djeluje na smanjenje potrošnje države.

Smanjena potrošnja iziskuje manje poreza (poreznih prihoda) za podmirenje nastalih

državnih rashoda, stoga se smanjuju i porezna opetrećenja u zemlji. Na taj se način

neutralizira efekt smanjenja potražnje u zemlji, koji implicira pad prodaje i prihoda.

Neutralizacija proizlazi iz činjenica da se dijelu stanovništa i poduzećima smanjuju

prihodi zbog smanjene državne potrošnje, dok se drugom dijelu stanovnika i poduzeća

povećavaju prihodi zbog smanjenja poreza. Kako bi se izvukla zemlja iz recesije

provođenje reformi podrazumijeva povećanje investicija u javnu infrastrukturu i neto

povećčanje. državne potrošnje.

(https://trecarepublika.wordpress.com/2015/03/16/devalvacija/)

Primjena metode interne devalvacije podrazumijeva u biti provođenje niza mjera štednje

i fiskalne discipline gdje se sav teret krize prevaljuje na radni stalež. Ova je

metodologija i mehanizam rješavanja krize već prisutna u zemljama Eurozone i

39

pokazala se iznimno učinkovitom. Ipak potrebno je istaknuti, kako je drastična razlika u

dosadašnjem provođenju interne devalvacije u Eurozoni i provođenja interne

devalvacije u Grčkoj u samim obilježjima zemalja. Grčko gospodarstvo nekonkurentno

je gospodarstvo koje se sa europskom razinom konkurentnosti bori već desetljećima.

Zbog smanjene konkurentnosti i niza strukturnih problema u gospodarstvu koji su i

doveli do krize, zemlja je zapala u brojne probleme, a izlaz iz istih smatra se u

predloženom setu mjera (internoj devalvaciji) i programima financijske pomoći koje

cijela Eurozona pruža Grčkoj.

U najboljem scenariju primjenom metode interne devalvacije sa ciljem promicanja

konkurentnosti gospodarstva i oporavka gospodarstva trebalo bi se dogoditi sljedeće:

mjere štednje smanjuju agregatnu potražnju i povećavaju nezaposlenost (što se dogodilo

u Grčkoj). Kao posljedica toga, povećana nezaposlenost bi trebala dovesti do umjerene

potražnje za nadnicama što bi dovelo do traženih redukcija u nominalnim nadnicama.

To bi za posljedicu imalo smanjenje cijena sve do razine plaća. Krajnji rezultat je da se

razine cijena u zemlji smanje i da to dovede do opadanja deficita u trgovini zemlje što bi

za posljedicu imalo povećanje konkurentnosti zemlje.

(http://www.economonitor.com/blog/2013/11/europe-the-failure-of-internal-

devaluation/)

Istraživanja ali i pokazatelji pokazuju da je ovaj mehanizam na području Eurozone

podbacio. Uzrok je tomu niz rigidnosti na tržištu rada koji sprječavaju djelovanje

tržišnih sila - visoku nezaposlenost u smanjenju nominalnih nadnica. Uz to nedovoljna

je i konkurentnost na tržištima te cijene ne padaju do razina smanjenja plaća.

Izjednačavanje sa cijenama u razvijenim zemljama nemoguće je jer su cijene rada u

Njemačkoj smanjene možda i više u odnosu na one u Grčkoj, što ceteris paribus Grčku

čini nekonkurentnom u odnosu na vodeće europsko gospodarstvo, vraćajući ju tako na

početak priče. Ipak, brojne su promjene napravljene, pa je za očekivati i niz pozivitnih

efekata od toga.

40

U razdoblju krize u Grčkoj postalo je sasvim jasno kako je za poticanje konkurentnosti

potrebno smanjiti plaće u Grčkoj kao i ostale troškove rada, s obzirom da su isti bili

daleko veći od onih u ostalim zemljama Europske unije. Da je Grčka imala suverenu

monetarnu politiku i vlastitu valutu, to se moglo obaviti veoma jednostavno, bez pojave

visoke stope rasta nezaposlenosti (kao što se primjerice dogodilo na Islandu). Iz tog

razloga smanjenje razina cijena (usluga, roba pa i rada) u Grčkoj nije se moglo ostvariti

klasičnom devalvacijom valute nego isključivo internom devalvacijom, što je osim

rastućih stopa nezaposlenosti dovelo i do dugotrajnoga i muktoprnog procesa.

(http://krugman.blogs.nytimes.com/2015/02/22/austerity-and-the-costs-of-internal-

devaluation/?_r=0) Kretanje ključnih pokazatelja u Grčkoj potrebnih za ocjenu interne

devalvacije prikazano je u nastavku.

Grafikon 4. Troškovi rada u Grčkoj

Izvor: http://blogs.wsj.com/brussels/2013/04/23/greece-internal-devaluation-update/

Početna točka u provođenju interne devalvacije smanjenje je jedinične cijene rada u

zemlji, koja za posljedicu ima niz drugih efekata, a kojima je krajnji rezultat gotovo

jednak kao kod klasične devalvacije, odnosno smanjuju se razine cijena paralelno sa

smanjenjem plaća te se na taj način povećava konkurentnost ekonomije. Smanjenje

jediničnoga troška rada u Grčkoj prikazano je u nastavku.

41

Grafikon 5. Jedinični trošak rada u Grčkoj

Izvor: http://krugman.blogs.nytimes.com/2015/01/26/internal-devaluation-in-

greece/?_r=0

Unatoč drastičnom smanjenju jediničnoga troška rada u svega nekoliko godina efekti

interne devalvacije nisu bili uspješni, kako u Grčkoj tako i u cijeloj Eurozoni. Rezultat

je toga nepovoljno kretanje cijena rada u ostalim zemljama, koje poput Grčke provode

mjere štednje sa ciljem oporavka gospodarske slike. Dok se u grčkom gospodarstvu

cijene veoma teško dovode na razine plaća, dotle se u razvijenim najkonkurentnijim

zemljama Eurozone događa također smanjenje jediničnih troškova rada i njima

povezano smanjenje razine cijena, odnosno deflacijski efekt. Točnije, umjesto da se

smanjenjem cijena u Grčkoj stvori inflacijski efekt u odnosima sa ostalim zemljama

Eurozone, dolazi do deflacijskog efekta gdje je grčko gospodarstvo tek neznačajno ili

pak nimalo cjenovno konkurentno u odnosu na ostatak Eurozone.

Iz ovoga prozlazi problem koji je u počecima odnosno erupciji krize došao na vidjelo, a

to je da je nastala kriza kriza cijene Eurozone a ne pojedinih zemalja. Iz tog razloga

nemoguće je predloženim mjerama u postojećem stupnju povezanosti gospodarstava

uključenih u monetarnu uniju ostvariti oporavak gospodarstva i stabilnost grčkoga pa

tako i europskog monetarnog sustava.

42

6. ZAKLJUČAK

Cilj svake zemlje je ostvariti čim veću međunarodnu konkurentnost gospodarstva. Na

taj način se povećava blagostanje u zemlji. Konkurentnost zemlje na međunarodnoj

sceni mjeri se velikim brojem pokazatelja od kojih su vršni i signalni pokazatelji uvoz i

izvoz te međunarodna razmjena kapitala. Njihov signalni učinak proizlazi iz činjenice

da se smanjenjem izvoza i prevlašću uvoza nad izvozom signalizira nužnost reformi u

gospodarstvima. Sve transakcije zemlje sa inozemstvom bilježe se u bilancama

plaćanja. Rezultat bilance plaćanja može bit pozitivan ili negativan. U slučaju

pozitivnoga salda bilance plaćanja gospodarstvo je konkurentno na inozemnoj sceni. U

slučaju suprotnoga predznaka gospodarstvo je nekonkurentno i nužne su promjene koje

podrazumijevaju mjere ekonomske politike. Bilanca plaćanja je pregled tekućih i

kapitalnih transakcija, odnosno priljeva i odljeva sredstava iz gospodarstva u

inozemstvo i iz inozemstva u gospodarstvo. U slučaju neravnoteže u bilanci tekućih

transakcija ista se nadomješta sa sredstvima iz kapitalnih transakcija odnosno sa

rezervama. Neovisno o tome svaka nervanoteža u bilanci plaćanja gospodarstva signal

je za nužnim mjerama ekonomske politike kako bi se rješile potencijalne ili postojeće

poteškoće u gospodarstvu. Uravnoteženje bilance plaćanja obavlja se dvjema skupinama

mjera: mjerama automatskoga uravnoteženja koje se samostalno aktiviraju te mjerama

uravnoteženja bilance plaćanja koje zemlja odnosno monetarna vlast u zemlji donosi.

Jedna od najpoznatijih mjera uravnoteženja bilance plaćanja je promjena deviznoga

tečaja odnosno devalvacija ili revalvacija. Poznatija je i češće primjenjivana metoda

devalvacije, odnosno smanjenja vrijednosti valute u odnosu na inozemstvo. Na ovaj se

način smanjuje razina cijena u zemlji u odnosu na razine cijena u inozemstvu zbog čega

zemlja postaje konkurentija, povećava joj se izvoz a smanjuje uvoz.

Ipak devalvacija nije uvijek primjenjiva metoda uravnoteženja platne bilance. Primjer

njezine neprimjenjivosti je u slučaju zemalja Eurozone. U zemljama eurozone, koje su u

jedinstvenoj monetarnoj uniji, nema mogućnosti devalvacije valute, odnosno eura, koja

je fiksna u odnosu na druge inozemne valute. Iz toga razloga u primjeru Grčke

devalvacija eura je bila nemoguća odnosno neostvariva. S druge strane, i izlazak Grčke

iz Eurozone, odnosno povrat nacionalne valute, drahme, bio je također neostvariv,

odnosno veoma riskantan. Povrat valute i njezina devalvacija dovele bi do neutralnoga

43

efekta i samim time slabljenja i smanjenja stabilnosti gospodarstva. Grčka se

posljednjih godina suočava sa krizom i recesijom koje su dodatno oslabile

konkurentnost gospodarstva. U samom ulasku Grčke u Eurozonu, njezina je

konkurentnost bila niža u odnosu na zemlje Eurozone, što je dovelo do sve manjega

izvoza iz Grčke. Takvo stanje nije pratio rast plaća koje su se povećavale paralelno sa

rastom plaća na razini zemalja Eurozone. To je dovelo do nemogućnost financiranja

rastuće potrošnje uz jednaku ili čak manju razinu proizvodnosti u zemlji. Stoga se sa

ciljem jačanja konkurentnosti pokušava smanjiti nadnice što dovodi do smanjenja razine

cijena. Na taj način ostvaruje se jednak efekt kao u slučaju prave devalvacije, s obzirom

da se zbog smanjenja cijena, cijene u zemlji budu niže u odnosu na inozemstvo. To

zemlju čini konkurentnijom i potiče izvoz iz zemlje, koji je jefitniji, a smanjuje se uvoz

u zemlju, koji je skuplji. Iako se u Grčkoj bilježe poboljšanja, konkuretnost

gospodasrstva i dalje je relativno niska u odnosu na zemlje Eurozone. Razlog je tomu

činjenica da je paralelno sa smanjenjem plaća u Grčkoj došlo do smanjenja plaća u

Njemačkoj, najkonkuretnijom gospodarstvu u zoni. Na taj način razine cijena su se

izjednačile, odnosno nije došlo do toga da u Grčkoj budu manje. Iz tog razloga nije

došlo do povećanja konkurentnosti grčkoga gospodarstva. Ipak izvoz se povećava, a

zaduženost je gotovo jednaka, s obzirom da EU kontinuirano plasira pakete pomoći

Grčkoj.

Interna devalvacija kao mjera smanjenja nadnica i na taj način razina cijena, te

postizanje efekata jednakih kao u klasičnoj devalvaciji, pokazala se neučinkovitom u

gospodarstvu EU, odnosno unutar Eurozone. Razlog je tomu jedinstvena ekonomska

odnosno monetarna politika u Eurozoni, koja sputava zemlje prilikom stabilizacije

gospodarstva primjenom restrkvitnih mjera.

44

LITERATURA

Knjige:

Babić, M., 1993., Međunarodna ekonomija, Treće izdanje, Mate, Zagreb

Babić, A., Babić, M., 2003. Međunarodna ekonomija,Mate, Zagreb

Babić, A., Babić, M., 2008. Međunarodna ekonomija, Sigma savjetovanje, Zagreb

Božina, L., 2012., Monetarna ekonomija, Sveučilište >Juraja Dobrile u Puli

Matić, B., 2011. Monetarna ekonomija, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek

Trlin, V., 1999., Međunarodna ekonomija, V. Izdanje, Sveučilište u Mostaru, Mostar

Članci:

Grgić, D. Kordić, G., 2011. Analogija krize zemalja s margine Eurozone s krizom u

Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, Ekonomska misao i praks, XX., 1, 203-224

Internet izvori:

http://web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod/29.DEVIZNI%20TE%C4%8CAJEVI%20I%20M

E%C4%90UNARODNI%20FINANCIJSKI%20SUSTAV.pdf

http://web.efzg.hr/dok/FIN/mivanov/DEVIZNI%20TEAJ.pdf

http://web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod/29.DEVIZNI%20TE%C4%8CAJEVI%20I%20M

E%C4%90UNARODNI%20FINANCIJSKI%20SUSTAV.pdf

http://www.newyorkfed.org/research/current_issues/ci20-2.pdf

http://www.bankofgreece.gr/Pages/en/Statistics/externalsector/balance/basic.aspx

http://ec.europa.eu/eurostat/data/database

http://ec.europa.eu/eurostat/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tsdde

410&plugin=1

http://multiplier-effect.org/gz/

45

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/jedini-spas-za-eurozonu-je-devalvacija-eura-40297

http://silverberg-on-meltdown-economics.blogspot.com/2011/11/internal-vs-external-

devaluation-debate.html

http://www.poslovni.hr/trzista/izlazak-grcke-iz-eurozone-oznacio-bi-opasan-presedan-

286918

http://www.poslovni.hr/trzista/izlazak-grcke-iz-eurozone-oznacio-bi-opasan-presedan-

286918

https://trecarepublika.wordpress.com/2015/03/16/devalvacija/

http://www.economonitor.com/blog/2013/11/europe-the-failure-of-internal-devaluation/

http://krugman.blogs.nytimes.com/2015/02/22/austerity-and-the-costs-of-internal-

devaluation/?_r=0

http://blogs.wsj.com/brussels/2013/04/23/greece-internal-devaluation-update/

http://krugman.blogs.nytimes.com/2015/01/26/internal-devaluation-in-greece/?_r=0

46

POPIS ILUSTRACIJA

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Proračunski deficit u Grčkoj (% BDP-a) ................................................... 33

Grafikon 2. Vanjski dug Grčke (% BDP-a) ................................................................. 34

Grafikon 3. Vanjskotrgovinska razmjena dobara u Grčkoj........................................... 35

Grafikon 4. Troškovi rada u Grčkoj ............................................................................. 40

Grafikon 5. Jedinični trošak rada u Grčkoj .................................................................. 41

POPIS SHEMA

Shema 1. Sustavi deviznih tečajeva ............................................................................. 18

POPIS TABLICA

Tablica 1. Struktura bilance tekućih transakcija ............................................................. 8

Tablica 2. Struktura bilance kapitalnih transakcija prema ročnosti ............................... 10

Tablica 3. Bilanca plaćanja Grčke (2009.-2014.) ......................................................... 32

47