SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

NINA IVKOVIĆ

EFIKASNOST PRAVNOG OKVIRA U SUZBIJANJU KORUPCIJE

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

EFIKASNOST PRAVNOG OKVIRA U SUZBIJANJU KORUPCIJE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Poslovno okruženje

Mentor: Doc. dr.sc. Dunja Škalamera – Alilović

Studentica: Nina Ivković

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081126032

Rijeka, lipanj, 2014.

SADRŽAJ STRANICA

1. UVOD .......................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ...................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze .......................................................................... 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ......................................................................................... 3

1.4. Znanstvene metode .................................................................................................... 3

1.5. Struktura rada ............................................................................................................ 3

2. TEMELJNE KARAKTERISTIKE KORUPCIJE .................................................. 5

2.1. Pojam, nastanak i vrste korupcije .............................................................................. 6

2.2. Mjerenje percepcije korupcije ................................................................................. 11

3. KORUPCIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ZEMLJAMA EUROPSKE

UNIJE ............................................................................................................................ 15

3.1. Negativni učinci korupcije na nacionalnu ekonomiju ............................................. 16

3.2. Percepcija korupcije u Republici Hrvatskoj i zemljama Europske unije ................ 22

3.3. Percepcija prisutnosti korupcije u Republici Hrvatskoj po institucijama javnog

sektora ............................................................................................................................. 30

3.3.1. Korupcija u zdravstvu ........................................................................................... 34

3.3.2. Korupcija u pravosuđu ......................................................................................... 38

4. VAŽNOST EFIKASNOG PRAVNOG OKVIRA U SUZBIJANJU

KORUPCIJE................................................................................................................. 43

4.1. Povezanost efikasnog pravnog okvira i razine korupcije ........................................ 44

4.2. Korupcija kao prepreka u poslovanju hrvatskih poduzeća ...................................... 50

4.3. Institucije odgovorne za upravljanje razinom korupcije ......................................... 54

4.3.1. Uloga političkih institucija .................................................................................. 56

4.3.2. Uloga pravosudnih institucija .............................................................................. 57

5. SUZBIJANJE KORUPCIJE PUTEM RAZVOJA EFIKASNOG PRAVNOG

OKVIRA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE .... 61

5.1. Antikoruptivne aktivnosti u Republici Hrvatskoj .................................................... 62

5.2. Antikoruptivne aktivnosti u okviru Europske unije ................................................ 66

5.3. Pojedinci i nevladine udruge u borbi protiv korupcije ............................................ 70

5.3.1. Pojedinac – ključ borbe protiv korupcije ............................................................ 71

5.3.2. Zaštita zviždača u zemljama Europske unije i Republike Hrvatske ............... 73

6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................... 78

LITERATURA: ............................................................................................................ 83

POPIS TABLICA: ........................................................................................................ 92

POPIS GRAFIKONA: ................................................................................................. 92

POPIS SLIKA: .............................................................................................................. 93

1

1. UVOD

Korupcija je riječ koja se svakodnevno susreće, koja je postala duboko ukorijenjena i

ustaljena u svakom društvu. U različitim društvima i državama ona se različito

manifestira, međutim svugdje je zajedničko to što ona predstavlja nešto loše, nešto što

je potrebno suzbiti. Stara je koliko i država, odnosno, postoji oduvijek samo što se u

posljednje vrijeme javlja trend i potreba za njezinim javnim „progonom“ i suzbijanjem.

Korupcija ima veoma negativne učinke na društvo u cjelini, od utjecaja na BDP, na

zaposlenost, na poduzeća, investicije i na sve drugo. Upravo zbog negativnih utjecaja

koje ona vuče za sobom potrebne su razne mjere i akcije ne samo za njezino suzbijanje

nego i za sprječavanje. Kako stara izreka kaže: „bolje spriječiti nego liječiti“. Potrebno

je naći mehanizme, akcije i programe kojima će se djelotvorno suzbijati, a kako bi se u

tome uspjelo potrebna je uspostava prikladnih antikorupcijskih programa u državi. Nije

dovoljna samo borba na nacionalnoj razini već zbog razmjera koje korupcija uzima

potrebna je suradnja na međunarodnoj razini.

Značajnu ulogu u „borbi“ igraju pojedinci, od njih se kreće u akcije sprječavanja i

suzbijana. Oni su ti koji prvi ukazuju na „sumnjive“ radnje. Pojedince koji se hrabro

odlučuju na ukazivanje i javno prozivanje onih koji se bave koruptivnim aktivnostima

naziva se zviždačima. Zviždači imaju podršku raznih udruga koje djeluju s ciljem

smanjenja i sprječavanja korupcije.

U sljedećim podnaslovima iznosi se problem, predmet i objekt istraživanja, radna i

pomoćna hipoteza. Također se iznosi svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode

koje su korištene prilikom pisanja rada, te sama struktura rada.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem ovog rada je istražiti i ispitati fenomen korupcije, dokazati negativne

posljedice korupcije te utvrditi efikasnost pravnog okvira u suzbijanju korupcije.

2

Sukladno problemu istraživanja, predmet istraživanja su mjere i aktivnosti za uspješnu

borbu protiv korupcije, odnosno, poveznica između efikasnog pravnog okvira i razine

korupcije.

Može se zaključiti da se objekt istraživanja zasniva na važnosti suzbijanja korupcije

putem razvoja efikasnog pravnog okvira.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Radna hipoteza glasi: konzistentnim spoznajama o fenomenu korupcije i njegovu

negativnom utjecaju na društvo u cjelini, moguće je dokazati da se uspostavom

efikasnog pravnog okvira korupcija suzbija i sprječava. Potrebno je dokazati relaciju i

međuovisnost između razine korupcije i pravosudnog okvira.

Pomoćne hipoteze su:

· Temeljnim spoznajama o korupciji moguće je odrediti pojam, vrste i nastanak

korupcije te važnost mjerenja percepcije korupcije.

· Sustavnom analizom moguće je odrediti negativne posljedice korupcije na

gospodarstvo, percepciju korupcije u Republici Hrvatskoj i u zemljama

Europske Unije te percepciju prisutnosti korupcije po institucijama javnog

sektora.

· Sustavnim izučavanjem korupcije i njezinih negativnih posljedica na poslovanje

hrvatskih poduzeća te društva u cjelini, uočava se važnost političkih i

pravosudnih institucija u njezinu suzbijanju i sprječavanju.

· Konzistentnim spoznajama o negativnim posljedicama korupcije utvrđuje se

važnost uspostave antikoruptivnih aktivnosti, zaštita zviždača te kako doprijeti

do pojedinca koji je ključ borbe protiv korupcije.

3

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha i cilj ovog diplomskog rada proizlazi iz prethodno navedenog predmeta i objekta

istraživanja, a odnose se na važnost uspostave efikasnog pravnog okvira putem kojeg bi

se smanjili i izbjegli negativni učinci koje za sobom vuče korupcija.

1.4. Znanstvene metode

Za izradu ovog rada korišteno je nekoliko znanstvenih metoda, te se prilikom pisanja

nastojalo što objektivnije i preglednije izložiti sve informacije do kojih se došlo, vodeći

pritom računa o njihovoj pouzdanosti i točnosti. Osnovne metode bile su metoda

definicije kojom se određuje pojam, metoda deskripcije (opisna metoda), metoda

komparacije (usporedba), metoda analize (razdvajanje cjeline i obrađivanje elemenata) i

metoda sinteze (povezivanje dijelova cjeline). Za analizu numeričkih podataka korištene

su statističke i matematičke metode obrade podataka.

1.5. Struktura rada

Rad je koncipiran tako da se sastoji od uvodnog dijela, četiri dijela u kojima se

razrađuje tematika te zaključak.

U prvom dijelu, UVODU, navodi se problem, predmet i objekt istraživanja, radna i

pomoćna hipoteza. Također se određuje svrha istraživanja te su navedene znanstvene

metode koje su korištene prilikom izrade ovog rada, a naposljetku ovog dijela je

struktura rada.

Naslov drugog dijela rada je TEMELJNE KARAKTERISTIKE KORUPCIJE, te je on

podijeljen u dva potpoglavlja. U prvom potpoglavlju se obrađuje pojam, vrste i nastanak

korupcije, dok se u drugom težište stavlja na mjerenje percepcije korupcije.

4

Treći dio ovog rada, pod naslovom KORUPCIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ I

ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE, sastoji se od 3 potpoglavlja. U prvom potpoglavlju

razrađeni su negativni utjecaji koje korupcija ima na nacionalnu ekonomiju, drugo

potpoglavlje odnosi se na mjerenje percepcije korupcije u Republici Hrvatskoj i

zemljama Europske unije, dok se treće potpoglavlje odnosi na percepciju korupcije u

Republici Hrvatskoj po institucijama javnog sektora gdje se detaljnije obrađuje

korupcija u zdravstvu i pravosuđu.

Četvrti dio rada, pod naslovom VAŽNOST EFIKASNOG PRAVNOG OKVIRA U

SUZBIJANJU KORUPCIJE, sastoji se od 3 potpoglavlja. U prvom se istražuje veza

između efikasnog pravnog okvira i razine korupcije, u drugom se istražuje utjecaj

korupcije na poslovanje hrvatskih poduzeća, dok se u trećem obrađuju institucije koje

su odgovorne za upravljanje razinom korupcije.

Peti dio, SUZBIJANJE KORUPCIJE PUTEM RAZVOJA EFIKASNOG PRAVNOG

OKVIRA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE, sastoji se

od 3 potpoglavlja. Prvo i drugo potpoglavlje odnose se na antikoruptivne aktivnosti u

Republici Hrvatskoj i u zemljama Europske unije. Treće potpoglavlje odnosi se na

važnost pojedinaca i nevladinih udruga u suzbijanju korupcije.

Šesti dio rada pod naslovom ZAKLJUČAK, predstavlja kao što i sama riječ kaže –

sintezu svih spoznaja, informacija i činjenica koje su iznesene u ovom radu.

5

2. TEMELJNE KARAKTERISTIKE KORUPCIJE

Korupcija je riječ koja se svakodnevno čuje, bilo kroz novine, televiziju, vijesti,

internet. Ta riječ postala je vrlo „popularna“, o njoj se rade ankete, ispituju se građani,

vrše mnoga istraživanja, mjerenja, rade se usporedbe među državama. Korupcija je

fenomen o kojem se danas puno govori, a koji je unazad nekoliko godina bio na samom

rubu ekonomskih istraživanja. Većoj pozornosti znanstvene i šire javnosti za probleme

korupcije doprinijeli su općenito globalizacija i jačanje svijesti o negativnim učincima

korupcije na društveno-ekonomski razvitak. U Hrvatskoj je suzbijanje korupcije, ne

samo uvijet kojeg je trebalo ispuniti kako bi se pristupilo Europskoj uniji, već je i nužna

pretpostavka ekonomskog blagostanja i društvenog napretka. Korupcija je prijetnja

svakom društvu, te je ona međunarodni problem, a naročito je jaka u zemljama u kojima

se ekonomsko tržište tek razvija i u kojima je tek uspostavljena demokracija kao

političko uređenje. Proteklih je godina primijećeno naročito mnogo korupcije u

globalnim procesima u svijetu koji značajno utječu na nacionalne ekonomije (Petričić,

2009: 55).

Korupcija uništava odnos povjerenja, kako u javnu vlast i političare tako i u mogućnost

poštenih građanskih i poslovnih odnosa. Ona ruši ono što je osnovno za demokraciju, a

to je povjerenje građana u njihove izabrane predstavnike. Uništava i ono što je prijeko

potrebno u gospodarstvu, a to je povjerenje i poštenje u poslovanju. Tko god kani

pošteno proizvoditi, pružati usluge, trgovati, općenito-poslovati, brzo će se obeshrabriti

i odustati od toga da se trudi i ulaže u zemlju u kojoj se ne poštuju zakoni i pravila

poštenog poslovanja (Šimac, 2004: 2). Korupcija je ozbiljan gospodarski i politički

problem za zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji. U pojedinim zemljama tradicija

podmićivanja postoji stoljećima. Nema društva u kojem se moralno ili zakonski drži

prihvatljivim zloupotreba položaja. Korupcija je društveni nedostatak, manjak

pretpostavki, društvenih normi i vrijednosti koje su potrebne za normalno djelovanje

slobodne tržišne privrede. Korupcija nije samo hrvatski nego i međunarodni i globalni

problem.

6

Za djelotvornu borbu protiv korupcije potrebna je suradnja ne samo unutar određene

države, već je potrebna suradnja na međunarodnoj i globalnoj razini, uključenost ljudi

sa svih položaja. No, kako bi se uopće počelo s akcijama suzbijanja i sprječavanja

korupcije potrebna su razna mjerenja percepcije korupcije. Ta mjerenja daju

„dijagnozu“ stanja i zahvaćenosti te se na temelju rezultata kreće u akciju.

Najpoznatije mjerenje percepcije korupcije provodi Transparency International (TI), od

1995. godine diljem svijeta i rangira zemlje na temelju ocjena o percepciji korupcije.

Cilj je podizanje svijesti o problemu korupcije i poticanje na promjene. Ono za čime bi

se trebale povoditi sve države glasi: „Korupcija je izazov svima. Nema zemlje u kojoj

ne postoji, ne smije biti zemlje koja se ne bori protiv nje. Ne smije biti vlade koja joj

popušta!“ (Transparency International Hrvatska, 2013). U nastavku rada slijedi

detaljnije o pojmu korupcije, o samom nastanku, razlozima i vrstama korupcije.

2.1. Pojam, nastanak i vrste korupcije

Sa sigurnošću se može tvrditi da je danas korupcija globalni fenomen i jedan od

najvećih problema današnjeg vremena i modernog društva općenito. Korupcija je

zabilježena, u većoj ili manjoj mjeri, u svim državama Europe i svijeta, bez obzira na

politički, društveni i gospodarski sustav. No, što je uopće korupcija? Korupcija u

najširem smislu predstavlja svaku zloupotrebu položaja od strane državnog službenika

ili osobe koja vrši određenu javnu funkciju, a koja za cilj ima osobnu i/li materijalnu

korist. Korupcija se najčešće javlja u obliku potkupljivanja državnih službenika, ali

i iznuđivanja novca građana te pronevjere javnih sredstava. Postoji više definicija

korupcije, a prema definiciji koju navodi Transparency International, pod tim pojmom

podrazumijeva se svaka aktivnost koja predstavlja zloupotrebu povjerenja moći u svrhu

ostvarivanja privatne koristi. Danas najviše korištena definicija korupcije je „zlouporaba

javnih ovlasti u privatnu korist“, prema kojoj korupcija uvijek uključuje javni sektor,

bilo da se radi o korupciji unutar pojedinih dijelova javnog sektora (za privatnu korist

njegovih djelatnika) bilo da se korupcijske transakcije odvijaju između javnog i

privatnog sektora (Svjetska banka, 1997).

7

Korupcija (lat. corruptus – potplaćen) ili podmitljivost u pravnom je smisli kazneno

djelo zloupotrebe povjerenja ili dužnosti koju se obnaša u upravi, sudskoj vlasti,

gospodarstvu, politici, školstvu te u negospodarskim subjektima ili organizacijama, radi

stjecanja materijalne ili nematerijalne koristi na koju nema pravnu osnovu. To je svaki

čin kojim se krši moral i pravne norme te se povrjeđuju temelji vladavine prava.

(Cartier-Bresson, J. et al., 2008: 18).

Korupcija se smatra univerzalnim fenomenom koji postoji u svim društvima, cijelo

vrijeme i različito se manifestira uz prisutnost niza čimbenika. U raznim kulturama

postoji i različit odnos prema korupciji. U nekim državama je toliko rasprostranjena da

se smatra sasvim normalnim, uobičajenim, a ponekad i prihvatljivim načinom života i

poslovanja. Npr. Tajvanski zakoni primanje mita ne smatraju kaznenim djelom, dok je u

Kini plaćanje mita kazneno djelo, ali primanje mita nije kažnjivo, osim ako nije

popraćeno kakvim drugim prijestupom. U Americi su kazne jednake i za primatelje i

davatelje mita koji mogu biti kažnjeni novčanim iznosom koji ne prelazi visinu od

trostruke novčane vrijednosti posla, ili zatvorskom kaznom do 15 godina. Najveći

paradoks, po pitanju korupcije, tiče se Danske koja se klasificira kao jedna od najmanje

korumpiranih država. Naime, krajem 1997. godine u Danskoj su započele rasprave o

izmjenama poreznog zakona u kojem se podmićivanje stranih službenika od strane

danskih državljana prestaje tretirati kao porezna olakšica. Taj običaj trebalo je

zamijeniti tako da se mito kao porezni odbitak počinje tretirati kao kazneno djelo.

Prema ovom slučaju, ukoliko se mito legalizira, onda, formalno, u toj državi nema

korupcije. Doista, nelogična teza (Petričić, 2009: 55).

Korupcija je vrlo stara pojava, odnosno fenomen. Spominje se još u Bibliji gdje piše:

„Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledaju i upropašćuje pravo

pravednika“. Već u VI. stoljeću nastao je običaj prema kojemu bi biskupi tražili isplatu

novčanih iznosa od osoba koje su trebali zarediti za nove crkvene dužnosti. Od

korupcije nije pošteđena država ni politika, ali ni crkva ni Vatikan, sudeći prema

erupcijama dekadencije na papinskom dvoru za vrijeme Aleksandra VI (Brioschi, 2007 :

57). Korupcija (lat. rumpere- rušiti) je još u doba antike smatrana zlom koje negativno

8

utječe na javnu upravu i na funkcioniranje političkog sustava, a danas podriva temelje

slobodnog poduzetništva, eliminira pravila zdrave i za gospodarski razvoj značajne

tržišne utakmice, slabi utjecaj demokratskih institucija, društva i uopće, pravne države

(Derenčinović, 2001: 25).

Korupcija postoji oduvijek, ona ima svoju prošlost, budući da su pojedini oblici

korupcije, naročito podmićivanja, postojali još u staroj Grčkoj i Rimu, pa se može reći

da je korupcija stara koliko i država i da se usporedno sa njom i razvijala i dobivala

nove pojavne oblike. Na ljestvici najstarijih profesija na svijetu na prvom mjestu je

prostitucija, na drugom špijuniranje, dok treće mjesto zauzima bavljenje korupcijom,

zarađivanje za život pomoću korupcije. Ta je aktivnost stara koliko i ljudski rod, bolje

rečeno, koliko i politička i ekonomska organizacija društva. Kroz stoljeća carevi i

kraljevi nisu predviđali nikakvu plaću za plaćanje upravnih službi, već su službu

smatrali osobnom beneficijom, a prihode od darova (pljačke i podmićivanje) nešto što

se samo po sebi razumije (Aras, 2007: 25).

No, ponekad se postavlja pitanje, koji je osnovni razlog širenja korupcije. Osnovni

razlog širenja korupcije je propadanje moralnih vrijednosti u zemljama gdje se širi

demokracija, nesposobnost vlada da se bore protiv nje, nemoralnost, nepoštenje i

neodgovornost državnih službenika, neujednačeni zakoni... Korupcija je konflikt

između javnih interesa i tržišta, ona je zločin bez žrtava, fenomen koji uništava

demokratske principe. Naročito kad je podmićivanje regularno u društvu, što dovodi do

konačnog nepovjerenja u državne institucije i uopće do nepovjerenja građana prema

zakonima svoje zemlje (Petričić, 2009: 63).

Možda je razumljivo, ali nije i prihvatljivo da, ako netko, na primjer, policajac, carinik

ili neki drugi državni službenik, koji ne može od plaće uzdržavati obitelj, uzima mito.

Upravo je zato vrlo važno da državni službenici imaju dovoljno visoke plaće. Najveći

razlog korupcije je jednostavno, ljudska pohlepa, želja za sve više i više u svijetu bez

materijalnih granica. U vezi s time, javlja se termin kleptokrat, kojeg je prvi put

upotrijebio autor Andreski 1968. god. Kleptokrat se odnosi na vladara ili visokog

9

dužnosnika koji za osnovni cilj ima osobno bogaćenje. On će provoditi taj plan sve dok

obnaša državnu dužnost (Petričić, 2009: 58).

Kako je korupcija duboko „ukorijenjena“ u svakom društvu, nastale su različite vrste

korupcije ovisno na kojem se području javlja i s obzirom na oblik koji poprima. Postoji

razlika između korupcije u javnoj upravi i korupcije u privatnom sektoru. Najčešće se

govori o korupciji u javnom sektoru, obzirom da je osnovno obilježje korupcije da ona

proizlazi iz javne ovlasti i diskrecijske moći u donošenju odluka.

Ovisno o razini ovlasti u odlučivanju, možemo razlikovati političku od administrativne

korupcije (Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, 2011):

1) Politička korupcija

Naziva se još „Pljenidba“ ili „Kupovanje države“. Takva korupcija rjeđi je oblik do

kojeg dolazi kad pojedinci, skupine ili tvrtke podmićuju zakonodavnu ili izvršnu vlast,

tj. zastupnike i ministre, kako bi donijeli propise, zakone, uredbe ili neke druge odluke

opće naravi - na isključivu korist tih pojedinaca, skupina ili tvrtki. Taj oblik,

karakterističan je za tranzicijske zemlje jer se u tim državama u relativno kratkom

vremenu treba promijeniti velik broj zakona i drugih propisa.

Oblici političke korupcije su (Budak, 2006: 67):

· pronevjera novca u političkom sustavu neke zemlje od strane političkih

kandidata i političara na vlasti,

· netransparentnost novčanih tokova u politici,

· omogućavanje privatnom sektoru da kupi politički utjecaj,

· korupcija u izbornom postupku,

· utjecaj na pravni sustav države da neučinkovito procesuira i time štiti kaznena

djela korupcije

· utjecaj na zakonodavnu vlast da legalizira povoljniji tretman za pojedine

interesne skupine.

10

2) Administrativna korupcija

Administrativna ili „Birokratska korupcija“ odnosi se na djelatnike javne uprave koji su

zaduženi za provedbu odluka ili propisa. Do nje dolazi kad pojedinci, skupine ili tvrtke,

bez obzira da li iz privatnog ili javnog sektora, podmićuju javne službenike kako bi im

oni kod primjene propisa omogućili kakvu korist, pravo, povlasticu ili dozvolu. Jedan

od oblika administrativne korupcije jest izdavanje potvrde ili dozvole u zamjenu za

mito ili protuuslugu od strane djelatnika javne uprave, koji tim činom izigrava određene

kriterije i rokove te pojedine primatelje usluga stavlja u povlašteni položaj.

Bez obzira o kojoj korupciji se radi i u kojem sektoru se pojavljuje, ona može poprimiti

različite oblike.

Najčešći oblici administrativne korupcije (Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske,

2011):

· Podmićivanje, obećanje, ponuda ili davanje bilo koje beneficije koja

neprimjereno utječe na ishod odluka javnog službenika. Mito može

podrazumijevati novac, povjerljivu informaciju, darove i druge oblike.

· Pronevjera, podrazumijeva krađu sredstava od strane osobe kojoj su povjerene

ovlasti i kontrola nad tim sredstvima.

· Sukob interesa, situacija u kojoj su privatni interesi dužnosnika u suprotnosti s

javnim interesom.

· Pristranost, podrazumijeva dodjeljivanje poslova ili beneficija određenim

pojedincima bez obzira na sposobnosti. Ako je riječ o članovima obitelji onda se

naziva nepotizam.

· Iznuđivanje, nezakonito i namjerno dobivanje neke prednosti, materijalne ili

nematerijalne, od druge osobe ili subjekta, na način da joj se nameće nezakoniti

pritisak u obliku prijetnji ili zastrašivanja kako bi ju se prisililo na pružanje

određene beneficije.

11

Oblici korupcije po Heidenheimeru (1970: 14):

· Crna korupcija – najteža je i nju javnost odlučno osuđuje, a kazneni zakon u

načelu kažnjava.

· Siva korupcija – javnost ju osuđuje, ali ju politički organi toleriraju (npr.

nezakonito financiranje političkih stranaka u Francuskoj do 1988.god)

· Bijela korupcija – najblaža po društvenim posljedicama i javnost je tolerira (npr.

prolaženje preko reda u različitim upravnim postupcima, brisanje ili

poništavanje prometnih kazna.

Mnogo je vrsta i oblika korupcije, upravo zbog njezine prisutnosti u svakom sektoru, u

svakom društvu. Korupciju je teško „iskorijeniti“ jer je u mnogim kulturama i društvima

postala opće prihvaćenim obrascem ponašanja i poslovanja. Borbu protiv korupcije nije

moguće započeti bez poznavanja stanja, tj. razine korupcije u pojedinoj zemlji. Bez

slike stanja, „dijagnoze korumpiranosti“, koja se zasniva na ispitivanju mišljenja i

konkretnog iskustva pojedinaca, domaćinstava i tvrtke, nije moguće graditi

vjerodostojnu antikorupcijsku strategiju. Tu dijagnozu potrebno je predstaviti u što više

medija, te na temelju toga graditi javne rasprave kako bi se društvo upoznalo s

razmjerom koji poprima korupcija, negativnim posljedicama korupcije te ih pozvati na

otkrivanje korupcije kao „velikog zla“. Zbog negativnih posljedica korupcije, ne samo

na gospodarski, nego i na društveni i politički sustav, provode se brojna istraživanja i

mjerenja percepcije korupcije.

2.2. Mjerenje percepcije korupcije

Korupcija je ozbiljna opasnost za društveni, gospodarski i politički razvoj te stabilnost.

Između raširenosti korupcije i sveukupnog razvitka društva postoji uzročno-posljedična

povezanost. Korupcija se mora sustavnim reformama i prevencijom stalno suzbijati

kako bi se pridonosilo daljnjem razvitku društva. No, tu borbu protiv korupcije nije

moguće započeti niti provoditi bez poznavanja stanja, tj. razine korupcije. Problem je

što se jedno od glavnih izvorišta prava nalazi u običajima, i što je korupcija – sve dok se

12

ne dokaže suprotno – predstavlja običaj, koji je potvrđen u vremenu i navikom utvrđen

(Brioschi, 2007: 176). Unatoč tome što je korupciju teško mjeriti, upravo zbog toga što

je postala običaj, postoje različita mjerenja korupcije. Neki stručnjaci koriste regresijsku

analizu, a drugi empirijske metode da bi pokušali novčano iskazati koruptivni trošak.

Najpoznatije mjerenje korupcije (Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, 2011):

· Transparency International (IPK-Indeks percepcije korupcije) – je nevladina

organizacija posvećena povećanju vladine odgovornosti i suzbijanju

međunarodne i nacionalne korupcije. To je jedina globalna, neprofitna i politički

nestranačka udruga čije je djelovanje usmjereno na suzbijanje korupcije i njenih

posljedica.

· Svjetska banka (Indeks kontrole korupcije) – jedna je od glavnih pobornika

svjetskog pokreta za suzbijanje korupcije. Banka nastoji aktivno sudjelovati na

suzbijanju korupcije aktivnom ekonomskom politikom, poticanjem

institucionalnih reformi, nadzora korištenja sredstava. Banka pomaže programe

modernizacije proračunskih planova, upravljanju financijama, računovodstva i

revizije. Također pomaže u reformi uprave i pravosuđa, te potiče slobodu

medija. Vodi brigu o etičkim standardima svojih službenika.

Bez obzira na metodološke razlike u mjerenju i izračunu pokazatelja, zajedničko im je

obilježje da ispituju percipiranu prisutnost korupcije. Svrha objavljivanja indeksa je

podizanje svijesti o korupciji, kao i ukazivanje vladama diljem svijeta na negativan

imidž i nepovjerenje koje proizlazi kao posljedica korupcije. Pokazatelji percepcije

korupcije ovih dviju metoda nisu empirijski dokazani već su subjektivne prirode,

odnosno temelje se na stavovima ljudi te njihovim mišljenjima o percipiranoj razini

korupcije. Ispitanici su različitih životnih dobi, različitih društvenih skupina tako da su

njihova gledišta na korupciju različita s obzirom na socijalnu i kulturološku pripadnost.

Dakle, percepcija korupcije približna je mjera procjene prisutnosti korupcije koja se

koristi kako bi se zbog nedostataka podataka o stvarnim razmjerima korupcije ocijenila

razina korupcije u društvu (Ministarstvo financija Republike Hrvatske, 2011).

13

Transparency International povodi se za tim da pokret protiv korupcije mora biti

globalan, te da bi trebao nadići društvene, političke, ekonomske i kulturne granice. Ova

organizacija ne razotkriva i ne istražuje pojedinačne slučajeve korupcije jer vjeruju da je

to dužnost zakonodavnih izvršnih tijela, nezavisnog sudstva i slobodnog tiska

(Transparency International Hrvatska, 2013). Transparency International Hrvatska

(TIH), jedan je od preko 80 svjetskih ogranaka. Osnovni cilj TIH-a je borba protiv

korupcije u svim njezinim pojavnim oblicima. Program je usko vezan uz Vladine

strateške ciljeve kao što su: nacionalne strategije borbe protiv korupcije, MUP-ov Ured

za sprječavanje pranja novca, Institut za javne financije – projekt siva ekonomija.

Postignuća TIH-a od 2000. godine (Transparency International Hrvatska, 2011) :

· okupio je vodeće stručnjake zemlje s područja prava, uprave i gospodarstva kako

bi provodio što kvalitetniji program,

· raspolaže s širokom bazom volontera, surađuje pritom s Pravnim fakultetom,

· održava konferencije za medije kako bi javnosti ukazao na propuste

· zajedno sa svojim stručnjacima nastupa kao savjetnik i predlagatelj reformi pred

Vladom,

· zajedno s TI-om objavljuje godišnji Indeks percepcije korupcije,

· objavljuje i mnoge druge međunarodne analize i izvještaje,

· održava internet stranicu i distribuira elektronski bilten putem kojih omogućava

zainteresiranim pojedincima pristup mnogim korisnim obavijestima.

TIH se zalaže za ove vrijednosti: transparentnost, odgovornost, poštenje, solidarnost,

hrabrost, pravednost, demokratičnost.

Brojne definicije korupcije u posljednje vrijeme povezuju se s njenom opasnošću za

djelovanje državne vlasti, njenih tijela i organizacija, za uredno poslovanje, za

obavljanje službi koje služe građanima u svakodnevnom životu, ali i za samu

demokraciju i vladavinu prava. Može se utvrditi da korupcija ugrožava temeljne

vrijednosti suvremenog građanskog, slobodnog i demokratskog društva koje se zasniva

na poštivanju zakona, jednakosti građana pred zakonom i ostvarivanju građanskog

prava i sloboda kao nikada ranije u ljudskoj povijesti (Derenčinović, 2001: 40). Bez

14

obzira bila ona politička ili administrativna korupcija, ona uništava povjerenje u

demokratsku državu i u pravosudni sustav. Zbog razmjera koje poprima, zbog

negativnih posljedica na cijelo društvo, potrebna su razna mjerenja razine korupcije

kako bi se odgovarajućim akcijama mogla suzbijati i sprječavati. Najpoznatije mjerenje

korupcije vrši Transparency International. Više o negativnim učincima korupcije na

nacionalnu ekonomiju, o razini korupcije, odnosno, percepciji korupcije po zemljama,

međusobnoj usporedbi, o sektorima u kojima se najviše javlja, u cjelini 3.

15

3. KORUPCIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ZEMLJAMA EUROPSKE

UNIJE

Veza između korupcije i društveno-ekonomskog razvoja tek je odnedavno postala

istraživačkim izazovom u društvenim znanostima. Znanstveno istraživanje problema

korupcije osobito je pridonijelo jačanju svijesti o negativnom utjecaju i učincima

korupcije na društveno-ekonomski razvoj. Istovremeno postoje i sve naglašeniji zahtjevi

međunarodnih organizacija (Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda) koje od

zemalja, bilo prilikom odobravanja novčanih sredstava, bilo u pristupnim pregovorima

za ulazak u članstvo EU-a, traže što efikasniju i odlučniju borbu protiv korupcije.

Korupcija je aktualan problem koji traži pravovremeno i adekvatno reagiranje

države u cilju njenog suzbijanja (Radović i Faladžić, 2009: 53). Međutim, kako je

pitanje korupcije i njezina utjecaja na gotovo sve društvene djelatnosti relativno novije

područje istraživanja, još uvijek se pokušavaju iznaći prihvatljiva metodološka rješenja

u definiranju korupcije, njezinu mjerenju te utvrđivanju njezinih učinaka na društveno-

ekonomske aktivnosti (Letunić, 2011: 187).

Korupcija nije samo hrvatski već je ona i međunarodni i globalni problem. Zbog

povećanja vjerodostojnosti vlasti i konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, važno je i

korisno sudjelovati u međunarodnim i regionalnim institucijama za suzbijanje

korupcije, aktivno djelovati u suradnji institucija i drugih organizacija. Nakon

dugotrajnog zanemarivanja korupcije, više nije moguće ne usklađivati tu borbu s

drugim državama i sve se više orijentirati prema odlučnoj „borbi“ s korupcijom. Razlog

sve usklađenijoj djelatnosti suzbijanja korupcije leži u globalnoj činjenici da korupcija

destabilizira gospodarstvo država i sprječava kako tranzicijske procese tako i opći

gospodarski razvitak. U borbi protiv korupcije sudjeluju gotovo sve međudržavne

organizacije: EU, Vijeće Europe, WTO (Svjetska trgovinska organizacija), IMF

(Međunarodni monetarni fond), skupina najrazvijenijih država G8, Svjetska banka...

Vijeće Europe odavno se uključilo u borbu protiv korupcije, ali osobito od studenog

1996., kada je prihvatilo svoj „Program djelovanja protiv korupcije“. Odmah potom

Vijeće je ustrojilo GRECO (engl. The Group of States against Corruption) - „Skupina

16

država protiv korupcije“, sa svrhom poboljšanja sposobnosti država u borbi protiv

korupcije. Hrvatska također ima svoje predstavnike u toj skupini. Vijeće je isto tako

odlučilo pružati tehničku pomoć istočnim i srednjeeuropskim zemljama u borbi protiv

korupcije, a Svjetska banka pridružila se nekim od takvih oblika pomoći Vijeća. Jedan

od uvjeta pristupanja Europskoj uniji je prilagođenost zakona u svezi korupcije,

djelotvorna borba protiv korupcije i organiziranog kriminala, kroz što je sve i Hrvatska

prošla prilikom pridruživanja EU. Korupcija bilo koje vrste ozbiljno ugrožava temeljne

vrijednosti svakog društva, kao i povjerenje javnosti nužno za normalno funkcioniranje

svih komponenti javnog života od politike do gospodarstva. Ona nije izdvojena pojava

koja se javlja samo u određenim segmentima društvenog života. Ona podjednako

ugrožava temelje gospodarske kao i političke stabilnosti (Derenčinović, 2001: 111).

3.1. Negativni učinci korupcije na nacionalnu ekonomiju

Korupcija koči gospodarski razvoj, jer korumpirani će političar i javni službenik od

javnog novca kupiti skupu i neadekvatnu tehnologiju. Za njega neće odlučujuća biti

opća korist, nego njegova provizija. On će isto tako prihvatiti zajam uz pretjerane

kamate, pa će prekomjerno zadužiti i svoju i buduću generaciju. On će ustupiti

koncesiju onome tko mu ponudi mito, pa će od loše ili preskupe javne usluge trpjeti

građani, korisnici te usluge. Korumpirani će političar ili javni službenik kod

privatizacije prepuštati poduzeća svojim stranačkim pristašama i prijateljima, bez obzira

na njihovo znanje i iskustvo, pa će poduzeća propadati, radna mjesta nestajati a socijalni

problemi rasti (Šimac, 2004: 28).

Najplodnije tlo za korupciju su javne nabave. Posebno je taj problem izražen u najvećim

državnim firmama, među kojima se ističe Hrvatska autocesta (HAC) gdje se preko

javne nabave godišnje sklapaju poslovi vrijedni prosječno 4,5 milijardi kuna. Gore

navedeno najbolje je objasniti kroz primjer bojanja tunela Sveti Rok i Mala Kapela. Za

taj posao je HAC tvrtki Skladgradnja platio 43.391.937,25 kuna prema ugovoru kojeg

su predsjednik Uprave HAC-a Jurica Prskalo i direktor Skladgradnje Slaven Žužul

potpisali 2009. godine. 2003. godine, također prema postupku javne nabave, sklopljen

17

je ugovor s tvrtkom Brezovica gradnja d.o.o. Ta je firma izvodila radove na

premazivanju i bojanju tunela Sveti Rok za što je plaćena 937.466,18 kuna. HAC, niti

bilo koja državna firma, ne može na javnom natječaju tek tako prihvatiti bilo koju

“prenapuhanu“ ponudu. Čak ni kad se radi o jedinoj ponudi. Bojanje tunela je, naime,

posao koji se planira unaprijed što znači da prije raspisivanja javnog natječaja već mora

biti određena planirana vrijednost radova. Ta se planirana vrijednost određuje na osnovi

prijašnjih ili sličnih radova (ukoliko je takvih radova bilo), odnosno na osnovu realnih

cijena na tržištu, uvećanih za 10%. Ukoliko su na javnom natječaju ponuđene cijene

valjanih ponuda veće od planirane vrijednosti javni se natječaj mora poništiti i ponovo

raspisati. Zaključuje se kako je netko u HAC-u unaprijed morao odlučiti koliko će

novca Skladgradnja dobiti za farbanje tunela Mala Kapela (Index.hr, 2009). Takvo

korupcijsko ponašanje i pogodovanje pojedincima ide nauštrb poreznih obveznika, nas.

Posljedice ili negativni učinci korupcije su raznovrsni, ali se u osnovi mogu svrstati u tri

skupine: političke, gospodarske i društvene. Političke posljedice: korupcija razara

osnovni odnos povjerenja između građana i političara, koji bi trebali pravedno i jednako

zastupati sve građane, trošiti njihov novac i osiguravati njihove slobode, jednakost šansa

i solidarnost. Gospodarske posljedice su brojne: korupcija sprječava sigurno i

racionalno investiranje, kako strano tako i domaće; ona usporava i onemogućava razvoj

trgovine; dovodi do nerazumnog i rasipničkog korištenja javnih proračuna; potiče „sivu

ekonomiju" te smanjuje porezne izvore. U društvenom (socijalnom) smislu, korupcija

povećava siromaštvo; najviše pogađa upravo najslabije i nezaštićene, jer ih, razmjerno

njihovim prihodima, mnogo više košta, a neke im javne usluge i potpuno onemogućuje,

jer nisu u mogućnosti platiti korupcijske „tarife” (Antikorupcijski portal, 2010).

Korupcija stvara i povećava nejednakost građana u svakodnevnom životu, u pitanjima

školovanja, liječenja, dozvola, nabave... Korupcija otvara vrata organiziranom kriminalu

i raznim mafijama. Ona djeluje i na društveni sustav vrijednosti, jer potiče kulturu

moralne ambivalentnosti i oportunizam koji potkopava integritet svakog pojedinca, a

time i društva, te otvara mogućnost širenja drugih oblika ilegalnih aktivnosti

(Transparency International, 2009). Svaki oblik korupcije, a posebno politička

korupcija, predstavlja prijetnju svakoj demokratskoj zemlji, jer se negativna alokacija

18

resursa odvija kroz nepoštivanje pravnog sustava i u sukobu je s implementiranim

institucionalnim okvirom, čime se urušavaju osnovni temelji uspostave i očuvanja

vladavine prava (Kregar, 1999: 339).

Na tzv. makroekonomskom planu korupcija dovodi do gubitaka državnog, tj.

proračunskog novca, kroz preskupu potrošnju (skupe koncesije, skupa oprema,

nerazuman ili pretjeran uvoz) i kroz olako zaduživanje na teret budućih naraštaja. Jedna

od značajnih posljedica korumpiranosti državnih službenika i dužnosnika očituje se u

nevoljkosti građana i poduzeća da uredno plaćaju porez. Nepostojanje ili slab nadzor

nad korištenjem javnog novca pridonosi kvarenju bankovnog sustava, ovo pak minira

povjerenje štediša, a opća makro-ekonomska posljedica je nestabilnost, koja najteže

pogađa siromašne slojeve. Kriminalno otjecanje novca, prvenstveno kroz korupciju, ne

pošteđuje ni Europsku uniju. Stručnjaci Komisije EU procjenjuju na 8 do 12 milijardi

eura godišnji gubitak po toj osnovi. Dio toga gubitka odnosi se i na proračun Unije i

njezinih četiriju “strukturnih“ fondova, jer, kako Komisija priznaje, gotovo 15%

troškova Unije nije moguće ozbiljno nadzirati (Šimac, 2004: 10).

Na mikroekonomskoj razini (poduzeća, tvrtka) korupcija gura poduzetnike u financijski

kriminal, u izbjegavanje poreza, ukratko u gospodarsko „podzemlje”. A pošto u državne

riznice ne pristiže porezni novac, država ne uspijeva plaćati javne potrebe i službe. U

takvim uvjetima gospodarstvo, od transparentnog i zakonitog, polako klizi prema „sivoj

ekonomiji”, što sve skupa pogoduje „kriminalnoj ekonomiji” i organiziranim mafijama.

Ovakve prilike na makro i mikro-ekonomskom planu nazivaju se sistemskom

korupcijom. Strani investitori i bankari, kako javni tako i privatni, bježe od sistemske

korupcije i zemalja u kojima je korupcija postala način življenja i poslovanja. Oni znaju

da će ih u korupcijskim zemljama svaka investicija stajati 20%, pa i više, nego što treba.

Zato korumpirane države uspijevaju privući ili samo špekulativni, često prljav novac, ili

pak prljavu tehnologiju. Okoliš i prirodna bogatstva često su u zemljama sistemske

korupcije, nepovratna žrtva „majstora korupcije“, koji ne brinu za međugeneracijsku

solidarnost niti za očuvanje prirodnih dobara (Šimac, 2004: 10).

19

Korupcija također povećava dohodovnu nejednakost i siromaštvo. Prihode od korupcije

ubire manjina koja se nerazmjerno bogati, dok su siromašni slojevi stanovništva slabijih

platežnih mogućnosti da izdvoje dio dohotka za davanje mita. Javni sektor je najviše

pogođen korupcijom, time se izravno smanjuju prihodi države što dovodi do brojnih

neizravnih, ali iznimno štetnih posljedica. To su, prije svega, smanjene mogućnosti

financiranja školstva, zdravstva i socijalne skrbi te izgradnje i održavanja infrastrukture.

Također, korupcija je društveni nedostatak, manjak pretpostavki, društvenih normi i

vrijednosti koje su potrebne za normalno funkcioniranje slobodne tržišne privrede. Ona

postaje nepodnošljiva smetnja razvitku međunarodnih ekonomskih odnosa.

Budući da korupcija djeluje kao dodatni porez, ona povećava troškove ulaska na tržište i

poslovanja, narušava konkurentnost i povećava neizvjesnost (poslovni rizik). Kao što

korupcija više pogađa siromašnije dijelove stanovništva, tako mala i novoosnovana

poduzeća teže podnose troškove korupcije, a istodobno su više izložena pritiscima

rastuće birokracije. Nasuprot tome, velike firme raspolažu internim financijskim i

ljudskim resursima koji rješavaju administrativne probleme, a u poziciji su i same

zaštititi svoje interese putem korupcije. Prisutnost korupcije je povezana s nižim

ulaganjima privatnog sektora, a posebno negativno utječe na strana izravna ulaganja.

Korupcija je prepreka razvitku poduzetništva i gospodarstva općenito. Svjetska banka

(1997) proglasila je korupciju „najvećom preprekom ekonomskom i društvenom

razvitku“. Premda rasprava o štetnim posljedicama korupcije na ekonomsko-društveni

razvitak ovime nije iscrpljena, zaključno su najvažniji negativni učinci korupcije

navedeni na slici 1 (Budak, 2006: 74).

20

Slika 1. Negativni učinci korupcije na nacionalnu ekonomiju

Izvor: Budak, J: 2006, Korupcija u Hrvatskoj: percepcije rastu, problemi ostaju.

Kako se zbog korupcije smanjuju inozemne i domaće investicije dolazi do manje

gospodarske aktivnosti te samim time do manjeg BDP-a. BDP nije zasebna varijabla, na

nju utječu mnogi faktori, međutim, tako i ona utječe na mnoge faktore, primjerice, na

manju stopu zaposlenosti, na investicije, na kretanje kamata itd. Proračunski prihodi se

smanjuju, samim time nema dovoljno sredstava za proračunsko financiranje, nema

dovoljno sredstava za obrazovanje, zdravstvo, dok se siva ekonomija neprestano

povećava. Korupcija pogoduje zapošljavanju „preko veze“, te tako rade nekompetentni

radnici, dok oni kvalificirani nemaju prilike, dolazi do neučinkovite i skupe javne

uprave, time povećavaju troškovi poslovanja, te također ono djeluje na pad gospodarske

aktivnosti. Korupcija ne pošteđuje ni jedno društvo, ni jedan sektor, ona kad uzme

21

„maha“ djeluje na sve, jer nije izolirana pojava koja utječe samo na jedan sustav, nego

ono opet utječe na drugo i tako sve u krug.

Prema procjenama Europske banke za obnovu i razvoj, u tranzicijskim zemljama

najveća se korupcija događa u javnim nabavama i ona odnese oko 10% vrijednosti tih

poslova na godišnjoj razini. S obzirom na to da su se u Hrvatskoj javne nabave u

godinama prije krize kretale na razini od 30 do 40 milijardi kuna, proizlazi da je samo

na njima ukradeno između tri do četiri milijarde kuna godišnje. Procjenjuje se da

Hrvatska godišnje zbog korupcije izgubi najmanje šest milijardi kuna, a neke procjene

se kreću i do dvostruko većeg iznosa za koliko je smanjen rast BDP-a, plaće, mirovine,

izdvajanja za zdravstvo i socijalnu skrb, obrazovanje itd (Glas Slavonije, 2013).

S obzirom na razinu financijskih tokova koje stvara i na niz drugih čimbenika, javna

nabava područje je koje je podložno koruptivnoj praksi. Prema istraživanju iz 2008.

godine, o javnoj nabavi i korupciji, dodatni troškovi ugovora kao rezultat koruptivne

prakse mogu iznositi između 20% i 25% , a u nekim slučajevima čak 50% ukupnog

troška ugovora. Kao što je istaknuo OECD u Načelima za integritet u javnoj nabavi,

„slabim upravljanjem u javnoj nabavi narušava se tržišno natjecanje i povećava cijena

koju uprava plaća za robu i usluge, što ima izravan utjecaj na javne rashode, a time i na

sredstva poreznih obveznika“ (Europska komisija, 2014).

Broj nezaposlenih u Hrvatskoj kreće se oko 380.000 na 4,3 milijuna stanovnika. Ulazak

u proceduru prekomjernog deficita, najavljeno uvođenje novih poreza i rezanje državne

potrošnje ne daju razloga za optimizam. To može završiti samo dodatnim urušavanjem

gospodarstva, jer se smanjenjem deficita direktno smanjuje prihod nevladinog sektora,

dakle stanovništva i poduzeća. Istovremeno se na poduzeća, prije svega ona manja, vrši

pritisak od strane različitih inspekcija koje naplaćuju enormne kazne za svaku sitnicu.

Problem možda i nije toliko u silnim nametima i kaznama, već u ogromnom smanjenju

prihoda velikog broja poduzeća u posljednjih nekoliko godina. Manjem poduzeću koje

je prije nekoliko godina jedva osjetilo kaznu od 50.000 kuna, danas već kazna od

15.000 kuna može prouzročiti ozbiljne probleme. Zbog brojnih nejasnih, proturječnih i

ponekad neprovedivih zakona i propisa donesenih zbog ulaska u EU, svaka inspekcija

22

može naći dovoljno prekršaja da bilo koje manje poduzeće otjera u propast, što

pogoduje daljnjem razvoju korupcije (Treća Republika, 2014).

Korupciju nije moguće jednostavno izmjeriti, no, procjenjuje se kako je od 2004. do

2010. godine samo na javnim nabavama u Hrvatskoj “nestalo” 25 milijardi kuna. Za taj

su se novac mogli sagraditi most preko Drave i most kopno - Pelješac i kanal Dunav -

Sava te još stotinjak škola, vrtića i dvorana. Ukratko, sve ono što nam danas nedostaje i

za što tražimo strane investitore i novac iz EU fondova (Glas Slavonije, 2013).

3.2. Percepcija korupcije u Republici Hrvatskoj i zemljama Europske unije

Priroda i razina korupcije razlikuju se u državama i učinkovitost mjera borbe protiv nje

sasvim je drukčija. Korupcija pogađa sve države članice Europske unije te košta

europsko gospodarstvo oko 120 milijardi eura godišnje. U Izvješću EU-a o borbi protiv

korupcije, objašnjava se situacija u svakoj državi članici posebno, te se u nastavku

donosi sažetak trenutne situacije u Hrvatskoj (Transparency International, 2013):

Hrvatsko gospodarstvo je prema Antikorupcijskom izvješću Europske unije za 2013.

godinu u svim aspektima pogođenija korupcijom od prosjeka Europske unije. Rezultati

istraživanja Eurobarometra o korupciji iz 2013. godine pokazuju sljedeće (Transparency

International, 2013):

· 94% hrvatskih ispitanika vjeruje da je korupcija u Hrvatskoj široko

rasprostranjena, dok je prosjek za EU 76%;

· 55% ispitanika smatra da korupcija utječe na njihov svakodnevni život, dok je

prosjek za EU 26%;

· 89% ispitanika kaže da su podmićivanje i veze često najlakši način dobivanja

određenih javnih usluga u Hrvatskoj, dok je prosjek za EU 73%.

Značajnost korupcije kao ograničavajućeg faktora razvoju hrvatskog gospodarstva

dokazuju i rezultati studije Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) iz

23

2011. godine koja pokazuje da hrvatski građani korupciju, nakon nezaposlenosti i

neučinkovitosti Vlade, smatraju najvažnijim problemom u zemlji (EU-projekti, 2014).

Iako je Hrvatska od 2013. godine članica Europske unije, njezin je Indeks percepcije

korupcije (IPK) ispod prosjeka Unije. Naime, u Europskoj uniji prosječna vrijednost

indeksa je 62,6, a indeks Hrvatske 48 bodova. Istodobno Hrvatska je iznad svjetskog

prosjeka koji iznosi 43 boda. Indeks percepcije korupcije ukazuje na to da se mnoge

zemlje i danas suočavaju s prijetnjom korupcije na svim razinama vlasti. Zemlje koje su

najviše rangirane, pokazuju da transparentnost sustava potiče društvenu odgovornost i

smanjuje korupciju. Borba protiv korupcije nije trajan proces koji je završio ulaskom

Hrvatske u Europsku uniju, međutim, uhićenje javnih dužnosnika pokazuje određeni

napredak u istragama o korupciji u RH (Remiković, 2013). U jače korumpiranim

zemljama jedan od najvećih izazova predstavlja korupcija u javnom sektoru, posebno u

područjima kao što su političke stranke, policija i pravosuđe. Korupcija se može

smanjiti slobodnim pristupom informacijamate jasnim definiranjem pravila ponašanja

svih koji obnašaju javne dužnosti. S druge pak strane nedostatak odgovornosti u javnom

sektoru s neučinkovitom javnom upravom pogoduje korupciji (Transparency

International, 2013).

Na europskoj razini, tri četvrtine ispitanika (76%) smatra da je korupcija u njihovoj

zemlji raširena. Države u kojima je najveći broj ispitanika odgovorio da smatra da je

korupcija raširena su Grčka (99%), Italija (97%), Litva, Španjolska i Češka Republika

(95%). Četvrtina Europljana (26%) smatra da korupcija utječe na njih osobno u njihovu

svakodnevnom životu. Države u kojima su ljudi najčešće istaknuli da je korupcija

utjecala na njih osobno su Španjolska i Grčka (63% u svakoj od njih), Cipar i

Rumunjska (57% u svakoj) i Hrvatska (55%), dok je najmanji broj ljudi istaknuo da je

bio pod utjecajem korupcije u Danskoj (3%), Francuskoj i Njemačkoj (6% u svakoj od

njih). Otprilike jedan od dvanaest Europljana (8%) kaže da je doživio korupciju ili joj

svjedočio u posljednjih 12 mjeseci. Najveći broj ispitanika odgovorio je da su doživjeli

korupciju ili svjedočili korupciji u Litvi (25%) Slovačkoj (21%) i Poljskoj (16%), dok je

najmanji broj ispitanika doživio korupciju u Finskoj i Danskoj (3% u svakoj od njih),

Malti i UK-u (4% u svakoj) (Europska komisija, 2013).

24

Za bolju „sliku“ korumpiranosti u RH i zemljama EU koriste se tablice i grafikoni

putem kojih se jasno vidi cjelokupno stanje. Do koje se mjere percipira da su tijela

javne vlasti korumpirana prikazuje se kroz Indeks percepcije korupcije (IPK).

IPK se temelji na ukupno 13 istraživanja i procjena iz područja ekonomije, politike i

prava. IPK skala uključuje raspon od 0 do 100, gdje 0 označava visok stupanj korupcije,

a 100 njenu odsutnost. Procjena prisutnosti korupcije u javnom sektoru u Republici

Hrvatskoj 2013. godine temelji se na 9 provedenih istraživanja na osnovu kojih je

određen Indeks percepcije korupcije 48, što Hrvatsku svrstava na 57. mjesto od 177

promatranih država. Kako IPK ne prikazuje potpunu sliku prisutnosti korupcije u

pojedinoj državi, često se kao dopuna koriste drugi relevantni pokazatelji, među kojima

je najvažniji Kontrola korupcije (Control of corruption-CC), kojeg izrađuje Svjetska

banka. CC je indikator koji prikazuje percepciju o razmjeru u kojem se javna vlast

koristi u privatnom interesu, uključujući pritom i administrativnu i političku korupciju.

Skala Kontrole korupcije uključuje raspon od 0 do 100, gdje 0 označava visok stupanj

korupcije, a 100 njenu odsutnost. Na temelju 12 različitih istraživanja, Republici

Hrvatskoj je 2012. godine dodijeljen indeks Kontrole korupcije 57,4 (Ministarstvo

pravosuđa Republike Hrvatske, 2013).

Od 2012. godine u primjeni je nova metodologija izračunavanja IPK. IPK se temelji na

anketama i istraživanjima koje provode neovisne institucije među iskusnim

promatračima – poslovnim ljudima, analitičarima i lokalnim stručnjacima. Nova

metodologija pruža jednostavniji pristup koji je lakše pratiti. Veći je broj i kvaliteta

izvora podataka. Temelji se na percepciji upućenih stručnjaka o prisutnosti korupcije u

pojedinoj zemlji. Brojčani podaci (npr. broj pokrenutih istraga, sudskih slučajeva ili

prijavljenih slučajeva primanja mita) ukazuju koliko su mediji, sudstvo ili istražna tijela

uspješni u razotkrivanju korupcije. IPK zahtijeva komplementarnu analizu kako bi

objasnio zašto je neka država ostvarila određeni rezultat. Također, nova metodologija za

svaku pojedinu zemlju koristi podatke samo za jednu godinu iz svakog izvora, što

omogućava bolje praćenje promjena tijekom vremena (do sada su se za izračun koristili

podaci istraživanja poslovnog sektora koji su se protezali na razdoblje od zadnje dvije

godine). Nova metoda također će osigurati da IPK ocjena bolje obuhvaća promjene u

25

percepciji korupcije u javnom sektoru u nekom vremenskom periodu (Transparency

International Hrvatska, 2013). Mjerenjem percepcije korupcije nastoji se poticati

prepoznavanje korupcije u javnom sektoru. Podiže se svijest o problemu korupcije i

pokušava se poticati na promjene.

Razlika između ranga i ocjene - ocjena o zemlji ukazuje na percipiranu razinu korupcije

javnog sektora. Rang neke zemlje pokazuje njegov položaj u odnosu na druge zemlje

uključene u indeks.

U tablici 1 prikazan je indeks percepcije korupcije u Hrvatskoj i zemljama regije u

2012. i 2013. godini.

26

Tablica 1. Indeks percepcije korupcije u Hrvatskoj i zemljama regije u 2012/2013.

godini

RANG

2013

RANG

2012

+/-

ZEMLJA

INDEX

2013

INDEX

2012

+/-

43

37

-6

SLOVENIJA

57

61

-4

57

62

5

HRVATSKA

48

46

2

67

67

2

MAKEDONIJA

44

43

1

67

75

8

CRNA GORA

44

41

3

72

80

8

SRBIJA

39

42

3

72

72

-

BIH

42

42

-

111

105

-6

KOSOVO

33

34

-1

116

113

-3

ALBANIJA

31

33

-2

Izvor: izrada studenta prema Transparency International, IPK 2012, 2013.

IPK Hrvatske za 2013. godinu je 48 što je napredak u odnosu na prethodnu godinu za 2

boda. U rangu od 177 zemalja, Hrvatska se nalazi na 57. mjestu što je za 5 mjesta bolje

nego prethodne 2012. godine. Od 2013-te godine Hrvatska je članica EU gdje je

prosječna vrijednost IPK 62,6, a 23% članica ima IPK niži od 50. U odnosu na regiju

najveći rast imala je Crna Gora i Srbija koje su napredovale za 3 boda. Crna Gora s 41

na 44, a Srbija s 39 na 42 boda. Makedonija je napredovala za 1 bod, s 43 na 44. Bosna

i Hercegovina ostala je na istoj poziciji kao i prethodne godine s 42 boda, dok je

Albanija imala pad za 2 boda, a Kosovo za 1. Susjedna Slovenija zabilježila je pad od

čak 4 boda, s 61 na 57 bodova. U odnosu na rang zemalja Crna Gora i Srbija

27

napredovale su za 8 mjesta, Makedonija ostaje na istoj poziciji, a Slovenija i Kosovo

nazadovale su u rangu za 6 mjesta.

Iako najnovije istraživanje IPK-a potvrđuje da se Hrvatska bori protiv korupcije ta

borba nije dovoljno jaka. Pomak od 2 mjesta na ljestvici ne bi smio zadovoljiti Vladu

Zorana Milanovića, jer i sam njihov „Plan 21“ Kukuriku koalicije, hrvatskim građanima

obećaje društvo bez korupcije. Hrvatska bi trebala zauzeti poziciju što bliže državama

koje bi nam trebale biti uzor. Jedan je to od preduvjeta nužnih za privlačenje stranih

investicija, ali i za razvoj hrvatskog poduzetništva bez kojega neće biti novih radnih

mjesta. Kako ostale zemlje Europske unije stoje po pitanju korupcije prikazano je u

tablici 2 i tablici 3.

Tablica 2. Zemlje koje se percipiraju kao zemlje Europske unije sa najmanjom razinom

korupcije u 2013. godini.

RANG DRŽAVA INDEX

1 DANSKA 91

3 FINSKA 89

3 ŠVEDSKA 89

8 NIZOZEMSKA 83

11 LUKSEMBURG 80

12 NJEMAČKA 78

Izvor: izrada studenta prema Transparency International Hrvatska, IPK 2013.

Najmanje korumpirane zemlje jasno otkrivaju kako je „lijek“ protiv korupcije

transparentnost. Pod pojmom transparentnosti misli se na princip koji dopušta da oni

koji su pogođeni administrativnim odlukama, poslovnim transakcijama ili dobrotvornim

radom, znaju ne samo osnovne stvari i brojke nego i mehanizme i procese.

Transparentnost podržava odgovornost i može zaustaviti korupciju (Ministarstvo

pravosuđa Republike Hrvatske, 2011). Međutim, i najmanje korumpirane zemlje su

suočene s pitanjima poput pogodovanja privatnim interesima, financiranja kampanja i

nadzora velikih javnih ugovora, što ostaju glavni rizici korupcije. Danska s ocjenom 91,

Finska i Švedska sa 89 imaju visoku dostupnost pristupa svim informacijama i sustav

28

pravila ponašanja javnih dužnosnika što se može smatrati „dobrim receptom“ protiv

korupcije. Nakon njih slijede Nizozemska, Luksemburg i Njemačka. Iako nisu članice

Europske unije, Norveška sa ocjenom 86 i Švicarska sa 85, stoje vrlo dobro. Države

koje imaju najviše problema sa korupcijom svrstane su u tablicu 3.

Tablica 3. Europske zemlje sa najvišom percepcijom korupcije u 2013. godini.

RANG ZEMLJA INDEX

168 TURSKA 17

144 UKRAJINA 25

116 ALBANIJA 31

111 KOSOVO 33

80 GRČKA 40

77 BUGARSKA 41

Izvor: izrada studenta prema Transparency International Hrvatska, IPK 2013.

Od 177 zemalja, na tablici je izdvojeno 6 država Europe koje se percipiraju kao najviše

korumpirane. Na vrhu ljestvice nalazi se Turska sa indexom 17, što znači da je vrlo

korumpirana, jer što je bliže nuli to je njezina korumpiranost veća, a nalazi se na 168.

mjestu. Nakon Turske tu su Ukrajina koja je na 144. mjestu od 177, Albanija na 116.,

Kosovo na 111. Grčka, zemlja sa velikim javnim dugom, visokom razinom

nezaposlenosti, nezadovoljstvom građana izraženim kroz razne nerede i prosvjede,

percipira se kao jedna od najkorumpiranijih u EU, što zapravo i ne čudi te se nalazi na

80. mjestu. Bugarska je smještena na 77. mjestu. Što se tiče Europske unije, na samom

vrhu nalazi se Grčka, slijedi ju Bugarska, Rumunjska, Italija, Slovačka, Češka i

Hrvatska.

Kako je Hrvatska napredovala ili unazadovala iz godine u godinu, odnosno, kako se

stanje mijenjalo od 1999. do 2011. godine prikazano je na grafikonu 1.

29

Grafikon 1 : Percepcija korupcije u RH u razdoblju od 1999. do 2011.god

Izvor: izrada studenta prema Ministarstvu pravosuđa, 2012.

Na temelju grafikona vidljivo je da je 1999. godine, indeks percepcije korupcije u

Hrvatskoj bio nizak, iznosio je svega 2,9. Kroz godine on se povećavao te se Hrvatska

počela percipirati kao sve manje i manje korumpirana zemlja. Najveći indeks bio je

zabilježen u 2008. godini te je iznosio 4,4. Međutim, to poboljšanje nije se nastavilo,

nego je palo već u 2009. godini na 4,1, a toliko je iznosilo i u 2010. godini. Uzrok pada

percepcije korupcije u 2009. godini navodi se kao nedovoljan broj reformi na području

medija, sektora javne nabave i sudstva. Što je indeks korupcije veći to se smanjuje

ekonomski razvoj i dotok stranih investicija. Hrvatska bi se trebala početi percipirati

kao sve manje korumpirana, što bi ujedno značilo da su sve mjere suzbijanja urodile

plodom, no to poboljšanje u ovim gospodarskim i tržišnim uvjetima zemlje postaje

upitno.

Može se zaključiti kako su najčešće zemlje koje se smatraju „siromašnijim“,

tranzicijskim zemljama, na najvišem rangu percipiranosti korupcije, dok razvijenije

zemlje Europe ali i svijeta imaju manju stopu korupcije. Da li je to zbog novčanih

sredstava kojima oni mogu razvijati djelotvorni akcijski plan suzbijanja korupcije, da li

je to stvar moralnosti, etičnosti u poslovanju ili pravedne tržišne utakmice putem kojeg

svi dobivaju zasluženi „komadić torte“ ili nećeg trećeg... Svaka zemlja trebala bi

razvijati efikasni pravni okvir putem kojeg bi se mogla boriti protiv korupcije, koja

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

5

1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

30

narušava temeljna načela i slobodu pojedinca. Treba razvijati zakone, protokole, akcije

suzbijanja korupcije ali i poticati na moralno i pravedno ponašanje koje isključuje svaki

oblik korupcije, a takvi poticaji trebali bi dolaziti sa „vrha društva“, od onih koji bi

trebali biti nositelji i koji bi trebali promovirati nekorupcijsko i pravedno ponašanje. U

kojim institucijama javnog sektora je najviša percipiranost korupcije u RH i stavovi

građana, slijedi u daljnjem djelu rada.

3.3. Percepcija prisutnosti korupcije u Republici Hrvatskoj po institucijama

javnog sektora

Korupcija nanosi veliku štetu u materijalnom pogledu i usporava gospodarski rast, ali

još su teže njezine posljedice po nematerijalna dobra koja su vezana uz kvalitetu i

ljudsku dimenziju društvenog života. Ne radi se samo o nečemu što slabi ekonomski

sistem, već korupcija onemogućava promicanje osobe, a društva čini manje pravednima

i manje otvorenima. Svi ljudi jednako su pogođeni korupcijom, bila ona korupcija na

nižoj razini, u koju su oni izravno uključeni u svakodnevnom životu (npr. policija,

fakultet, zdravstvene ustanove), ili korupcija koja se događa na višoj razini i uključuje

predstavnike ministarstva i same Vlade. U borbi protiv korupcije svatko nosi neki

zadatak, svatko nosi dio odgovornosti. Najveću odgovornost snosi onaj koji ima

političku moć i vlast. Borba protiv korupcije je zadatak države i odgovorne vlade. Zato

se rizik korupcije nalazi i u političkom sustavu.

Javni sektor igra značajnu ulogu u suvremenom društvu. Bilo da se radi o posjetu

liječniku, upisu u školu, fakultet, ili izdavanju osobnih dokumenata, građani i kućanstva

ovise o uslugama javnog sektora zbog raznih razloga. Činjenica da devet od deset

odraslih Hrvata navodi da je u posljednjih 12 mjeseci barem jednom ostvarilo kontakt s

javnim službenikom pokazuje koliko je važna uloga javnog sektora. Potražnja za

uslugama tog sustava je jasna, ali kada se radi o poštenju u pružanju i korištenju usluga

javnog sektora, slika postaje zamagljena. Jedna od važnijih spoznaja proizašlih iz ankete

provedene od strane UNODC-a jest da je značajan broj hrvatskih građana, 18,2%

odrasle populacije u dobi od 18 do 64 godine imalo posredno ili neposredno iskustvo s

31

podmićivanjem u kontaktu s nekim javnim službenikom u promatranom razdoblju

(UNODC; 2011: 10).

Otprilike dvije trećine građana vjeruje da se koruptivne prakse događaju često ili vrlo

često u brojnim važnim javnim institucijama, uključujući središnju i lokalnu vlast,

Sabor, bolnice, pravosuđe i policiju. Treba naglasiti da percepcije nisu ništa drugo nego

mišljenja te ih valja razlikovati od stvarnih korupcijskih iskustava. Ipak, takva

percepcija građana o korupciji može se protumačiti kao pokazatelj da su oni svjesni

kako se radi o jednom od najvećih izazova s kojima je suočena Hrvatska, kako sada tako

i u godinama koje dolaze (UNODC, 2011: 3).

Kako bi se ispitala percepcija iskustva građana o korupciji koristi se Globalni

korupcijski barometar. On pruža uvid u utjecaj korupcije na građane i nudi njihovo

mišljenje o korupciji. Također, nadopunjuje mišljenja stručnjaka i poslovnih ljudi koja

se ispituju u Indeksu percepcije korupcije i Indeksu izvoznika korupcije (IIK). 2013.

godine, provedeno je 8. globalno ispitivanje na 114 270 ispitanika u 107 zemalja te je to

najopsežnije istraživanje do sada. Sudjelovali su muškarci i žene stariji od 16 godina.

Reprezentativni uzorak u Hrvatskoj je 1000 ispitanika, a istraživanje se provodilo od

siječnja do ožujka 2013. i to intervjuom „licem u lice“. Globalni korupcijski barometar

mjeri percepciju javnosti o korupciji u ključnim sektorima: pravosuđu, policiji, vojsci,

medijima, zakonodavstvu, političkim strankama, privatnom sektoru, obrazovnom i

zdravstvenom sustavu, vjerskim institucijama i nevladinim organizacijama. Zadatak

Globalnog korupcijskog barometra je istražiti opće stavove javnosti o suzbijanju

korupcije i spremnosti da prijave koruptivna djela, percepciju promjene stupnja

korupcije, te koliko je korupcija značajan problem u javnom sektoru (Transparency

International, 2013).

Javne institucije koje bi trebale štititi građane (policija i sudstvo) najsklonije su

primanju mita – 31% ispitanika koji su došli u kontakt s policijom i 24% ispitanika koji

su došli u kontakt sa sudstvom prijavili su plaćanje mita. Dolazi se i do zaključka da

vlade ne čine dovoljno u borbi protiv korupcije, jer većina ljudi diljem svijeta vjeruje da

je njihova vlada neučinkovita i da se korupcija u njihovim zemljama povećava.

32

Najkorumpiranije su političke stranke, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Osobne veze i

poznanstva igraju značajnu ulogu u javnoj administraciji. Ispitanici smatraju da

korupcija nije samo plaćanje mita – dapače, gotovo dva od tri ispitanika vjeruje da

poznanstva uvelike utječu na procese u javnom sektoru. Umjesto za javno dobro, vlade

djeluju u korist privatnih interesa jer 55% svih ispitanika vjeruje da su vlade vođene

privatnim interesima i interesnim grupama umjesto općim dobrom. Utješna je činjenica

da su rezultati istraživanja pokazali da su građani spremni reagirati. Tako bi devet od

deset ispitanika prijavilo korupciju, a dvije trećine ispitanih od kojih je zatraženo mito

odbilo ga je dati (Danas.hr, 2013). U nastavku slijede rezultati istraživanja za Hrvatsku

prema Transparency Internationalu. U grafikonu 2 prikazana je percepcija o razini

korupcije u 2012. i 2013. godini

Grafikon 2: Promjena razine korupcije u 2012. i 2013. godini

Izvor: Transparency International, 2013.

Prema grafikonu 2 vidljivo je kako 51% ispitanika smatra kako je u protekle dvije

godine razina korupcije ostala ista, dok 27% njih smatra kako se ona ipak malo

smanjila, vjerojatno zbog ulaska u Europsku uniju, a 14% smatra da se malo povećala.

7% ispitanika smatra da se korupcija jako povećala, dok samo 2% njih smatra da se jako

smanjila. Na grafikonu 3, prikazano je koliki je problem korupcija u javnom sektoru.

2%

27%

51%

14% 7%

Jako se smanjila Malo sesmanjila

Ostala je ista Malo sepovećala

Jako se povećala

33

Grafikon 3. Problem korupcije u javnom sektoru.

Izvor: Transparency International, 2013.

U ovom grafikonu, sa 1 se ocjenjuje stanje koje uopće nije problem dok se sa 5

ocjenjuje stanje koje predstavlja veliki problem. Ispitanici su odgovorili da korupcija u

javnom sektoru predstavlja veliki problem (4,3). Iz grafikona se zaključuje kako

Hrvatski građani smatraju korupciju u javnom sektoru veoma rasprostranjenom i

velikim problemom. Međutim, koje se institucije percipiraju kao najkorumpiranije

prikazano je u grafikonu 4.

Grafikon 4. Percepcija korupcije po institucijama

Izvor: izrada studenta prema Transparency International, 2013.

U prethodnom grafikonu, 1 predstavlja da institucija uopće nije korumpirana, dok 5

predstavlja potpunu korumpiranost te je iz grafikona vidljivo je da se političke stranke

percipiraju kao najkorumpiranije (4) a u stopu ih prati sudstvo. Također je i zdravstvo

4,3

1,0 2,0 3,0 4,0 5,0

0 1 2 3 4 5

Političke strankeSudstvo

Javni službeniciPredstavnička tijela

Zdravstvo

Policija

Privatni sektor

Obrazovni sustav

Mediji

Vjerske zajednice

Vojska

34

na visokoj razini korumpiranosti. Vojska se smatra najmanje korumpiranom (2,6).

Vidljivo je da korupcija postoji u svim institucijama, u nekim manje, u nekim više,

međutim, nema te institucije u kojoj ona nije problem. Čak i one institucije koje se bore

protiv korupcije i same su korumpirane. Postoji velik broj zabilježenih slučajeva

korupcije u pravosuđu i zdravstvu te se oni u nastavku obrađuju detaljnije.

3.3.1. Korupcija u zdravstvu

Korupcija u zdravstvu pogađa ljude diljem svijeta svaki dan. To je razlog više zašto

građani koji su žrtve ili svjedoci zdravstvene korupcije trebaju progovoriti, iako je to

izazov ali i dio rješenja. Međutim, dizanje glasa, odupiranje plaćanju mita ili

prijavljivanje zdravstvenog korupcijskog ponašanja nije lako u mnogim zemljama.

Korupcija u zdravstvu postala je toliko rasprostranjena da se većini ljudi to čini

najnormalnijim načinom, postala je općim “bolničkim bontonom”, bez obzira da li su to

novčana davanja, neka vrsta protuusluge ili vrijedni pokloni. Korupcija u zdravstvu nije

jednosmjeran pravac kojim dobivaju službenici u zdravstvu, već od toga imaju korist i

davatelji mita kroz razne “povlaštene” usluge. Upravo zbog toga, korupciju u

zdravstvenom sektoru bit će teško iskorijeniti. Upravo građanima slabijeg imovinskog

statusa korupcija u zdravstvenom sektoru predstavlja veliki, nekad i po život opasan

problem. Oni nisu u mogućnosti podmititi kako bi dobili bolji tretman, kako bi im se

prepisali lijekovi, rehabilitacije u toplicama, kako bi im se riješila invalidska,

prijevremena mirovina, sredilo bolovanje i razne druge beneficije. Oni kojima je zaista

potrebno liječenje, određeni lijekovi ili boravak u toplicama zbog raznih bolesti, do toga

ne mogu jer su njihova mjesta zauzeli oni koji imaju novca da “kupe uputnice i nalaze”.

Zdravstvo kao sastavnica socijalne infrastrukture predmet je istraživanja medicinske i

ekonomske znanosti već dulji niz godina. Medicinska istraživanja zdravlja i bolesti sežu

u daleku povijest ljudske civilizacije. Tako se pedesetih godina prošlog stoljeća javljaju

i zdravstveni ekonomisti koji istražuju odrednice veće učinkovitosti zdravstvenog

sustava te odnose tržišnih silnica i državne intervencije u zdravstvu (Mihaljek, 2007: 1).

35

Zdravstveni se sustavi najjednostavnije mogu odrediti kao skup zdravstvenih jedinica

koje su ustrojene i međusobno povezane na način što djelotvornijeg ostvarivanja

temeljnog cilja – unapređenje zdravlja stanovništva i sprječavanje osiromašenja tijekom

bolesti. Kada se govori o zdravstvenim sustavima, misli se na one skupove zdravstvenih

jedinica koje su međusobno povezane i koje usklađeno rade na ispunjavanju one zadaće

koju im je društvo namijenilo, a to je unapređenje zdravlja i sprječavanje osiromašenja

zbog bolesti. Privatne zdravstvene ustanove koje djeluju samostalno i nepovezano, a čiji

je temeljni cilj zarada, nisu a niti predstavljaju zdravstvene ustanove (Gorjanski i

suradnici, 2010: 25).

Korupcija u zdravstvu nije samo davanje mita liječniku – korupcija je u zdravstvenim

sustavima znatno složenija, razvijenija i razgranatija, a po novčanim iznosima znatno

veća od te uobičajene i pojednostavljene predodžbe koja se često nameće kao jedini

oblik korupcijskog djelovanja. Korupcija je moguća samo ako je sudionik osoba koja

obavlja javnu službu, odnosno, traženje i dobivanje neke medicinske usluge u privatnoj

zdravstvenoj ustanovi koju potom osoba plaća, ne može se nazvati korupcijom jer je

riječ o privatnoj, a ne o javnoj medicinskoj ustanovi (Gorjanski i suradnici, 2010: 51).

Koliko je zapravo korupcija u zdravstvenom sektoru opasna, upravo zbog toga jer

“život nema cijene”, svatko bi za svoje zdravlje i za zdravlje svoje obitelji dao sve, pa

čak i bez pitanja ponudio i dao mito. Koliki su troškovi i koliki je opseg obuhvaćenosti

zdravstvenog sektora korupcijom daje se zaključiti iz primjera Farmal.

Farmal je farmaceutska tvrtka koja proizvodi i na tržište plasira generičke

lijekove najviše kvalitete. Njihova zadaća je nuditi potrošačima djelotvorne, sigurne,

kvalitetne i cjenovno prihvatljive lijekove, ali i dijetetske pripravke te na taj način

doprinositi poboljšanju kvalitete života i zdravlja cjelokupne zajednice. Farmal je u

veljači 2011. godine postao dijelom ugledne njemačke farmaceutske tvrtke

Dermapharm AG. Time je uključen u sustav umrežene paneuropske kompanije, koja

ima vlastite laboratorije za razvoj i pogone za proizvodnju širokog spektra

visokokvalitetnih generičkih lijekova.

36

Nakon tromjesečne istrage Državnog odvjetništva (DORH) i USKOK-a, službeno je

razotkrivena koruptivna sprega između liječnika obiteljske medicine i farmaceutske

industrije koja se u stručnim krugovima smatra uobičajenom pojavom na svjetskoj

razini. Istragom je obuhvaćeno 26 djelatnika Farmala i sama tvrtka kao pravna osoba, te

više od 500 liječnika obiteljske medicine koji su godinama poslovali s tim poduzećem.

Farmalovi djelatnici sumnjiče se za zločinački pothvat, dok će protiv 49 liječnika i jedne

ljekarnice biti podnesene kaznene prijave zbog primanja mita (Slobodna Dalmacija,

2012). USKOK tereti predsjednika Uprave i financijsku direktoricu Farmala te

regionalnog direktora sektora jug i regionalnog direktora sektora sjever, da su od 2009.

godine do 12. studenog 2012., u Ludbregu, dogovorili da će u ime Farmala kontinuirano

nagrađivati liječnike i ljekarnike davanjem novca i drugih darova u vrijednosti od 5%

do 10% od vrijednosti lijekova koje liječnici propišu iz ponude njihove farmaceutske

kuće. Liječnici su na 10-12 tisuća kuna “proguranih” Farmalovih lijekova dobivali 5%

provizije, na iznos od 15 do 20 tisuća kuna provizija je iznosila 6%, a na propisane

lijekove, vrijedne više od 20 tisuća kuna, isplaćivalo se preko 8% provizije. U cilju

realizacije tog dogovora, angažirali su 22 djelatnika i stručnih suradnika Farmala koji su

kontinuirano, sukladno njihovim uputama, davali novac, vrijednosne bonove za

kupovinu u trgovačkim kućama, kupovinu robe te plaćali putovanja na teret

farmaceutske kuće, kao protuuslugu za propisivanje lijekova iz njihove ponude

(Dnevnik.hr, 2012). Liječnici su vrlo rijetko odbijali suradnju i to uglavnom zato što su

već surađivali s nekom drugom farmaceutskom kućom. Svaki Farmalov terenski agent u

lanac korupcije prosječno je uključio 25 liječnika. USKOK-ova istraga pokazala je da je

svaki od liječnika prosječno primao 2000 kuna mjesečno, što znači da je Farmal na mito

trošio oko 14 milijuna kuna godišnje. No, najveći problem ovog pothvata je u

posljedicama za proračun HZZO-a i za sigurnost pacijenata koji ne mogu znati jesu li

primili lijek zato što su ga stvarno trebali (Dnevno.hr, 2012). Budući da liječnici

obiteljske medicine ne propisuju nužno lijekove prema potrebi, nego po zahtjevima

farmaceutske tvrtke, znači da se stvara nepotrebni trošak za HZZO. No, sasvim je

utemeljeno da korupcija ove vrste prosječno povećava godišnje izdatke na lijekove za

oko 10%, što znači da se može raditi i o 500 i više milijuna kuna nepotrebnog troška na

godišnjoj razini (Novak, Krnić, 2012).

37

Ova afera kad je stigla u javnost šokirala je cijelo društvo. Zbog želje pojedinaca za

stjecanjem novca, želje za njihovim „luksuzom“, ljudi su trošili tablete koje im nisu bile

možda ni potrebne, „trovali“ su se lijekovima misleći da su im oni nužni pri

ozdravljenju, ali sve je to samo bila krađa novca. Mnogi, a da nisu ni toga svjesni, a to

ne mogu niti dokazati, pili su ono što im i nije potrebno samo kako bi se pojedinci

obogatili. Pitanje je gdje im je samo savjest i humanost.

Još jedan primjer, zasigurno poznat velikoj većini građana tiče se doktora Ognjena

Šimića koji je došao u Rijeku krajem 90-tih iz Njemačke. Stigao je na poziv lokalnih

vlasti kao vrhunski stručnjak i postao predstojnikom Odjela za kardijalnu kirurgiju

riječkoga KBC-a koji je svoje znanje i iskustvo trebao prenositi mlađima i Rijeku

pretvoriti u vodeći centar kardio kirurgije. Ova priča došla je u javnost kada je

nekadašnja rukometna zvijezda Ljerka Krajnović otišla na policiju nakon što joj je

Ognjen Šimić u bolnici riječkog Kliničkog centra rekao da će staviti njezinog oca na vrh

liste čekanja za operaciju srca u zamjenu za 5 000 eura. Nakon što je slučaj došao u

medije, četiri zasebna pojedinca su također potvrdili da je doktor Šimić uzeo mito od

njih u iznosima od 1 000 do 5 000 eura (Opačak - Klobučar, 2012). Liječnik Ognjen

Šimić bio je uhićen za primanje mita od pacijenata i pravomoćno osuđen na pet godina

zatvora. Nakon bijega u BIH, zbog povoljnosti dvojnog državljanstva, u toj mu se

zemlji ponovno sudilo po zahtjevu hrvatskog pravosuđa te je kazna preinačena u dvije i

pol godine zatvora (Slobodna Dalmacija, 2012). Ognjen Šimić je zatvorsku kaznu počeo

izvršavati 28. lipnja 2011. godine, te je 9. svibnja 2012. godine umro u zatvorskoj ćeliji

od srčanog zastoja.

Onemogućavanje jednakomjerne raspodjele medicinskih usluga i dobara, negativan

utjecaj na moral i na motivaciju zdravstvenih djelatnika, preusmjeravanje ciljeva

zdravstvenog sustava, osiromašenje zdravstvenog sustava, poguban utjecaj na

makroekonomiju, gušenje razvoja privatnih zdravstvenih ustanova su najčešće

posljedice korupcije u zdravstvu. Te posljedice trebale bi biti motivacija za borbu protiv

korumpiranih liječnik i za glasno imenovanje onih koji traže mito. Iako medicinska

naobrazba stvara djelatnike čiji bi prioritet trebao biti čvrst sustav poštenja, pravednosti,

38

skromnosti, požrtvovanja i čestitosti kroz primjere se vidi suprotno te su nažalost,

medicinski fakulteti i srodne institucije u samom vrhu korumpiranosti.

Pretpostavka učinkovitoj eliminaciji korupcije u zdravstvu je podizanje cijelog

zdravstvenog sustava na višu razinu. Upravo stoga se u RH zadnjih godina provodi

reforma zdravstvenog sustava, koja je dugotrajna, skupa i zahtjevna (infrastruktura,

nabava suvremene medicinske opreme i tehnologija, dostatan broj liječnika i osoblja,

kontinuirana edukacija i specijalizacija liječnika). S obzirom na zahtjevnost zdravstvene

reforme, u akcijskom planu mjere su usmjerene na ona područja koja su prepoznata kao

najizloženija riziku korupcije (Ministarstvo pravosuđa, 2008).

Zdravstvene i pravosudne institucije su one od kojih svatko treba neku uslugu te su

zbog toga one i veoma korumpirane. Upravo zbog naše ovisnosti o njima, njihovi

službenici mogu si priuštiti te „pogodnosti“. No, većina šuti, plaća i nudi mito, jer

svatko želi neku uslugu, te se previše ne buni.

3.3.2. Korupcija u pravosuđu

Ukoliko se korupcija promatra kao globalni i nacionalni problem koji je sve teže

kontrolirati, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, potpuno je bespotrebno raspravljati je li

pravosuđe nezavisno. Pravosuđe kao opći pojam možda i je nezavisno, ali kako

pravosuđe čine institucije i ljudi, ljudski faktor pojavljuje se kao najslabija karika u

sistemu. U gotovo svakom istraživanju javnog mnijenja, hrvatski građani će među

najkorumpiranije segmente društva staviti pravosuđe i policiju, a takvi rezultati tiču se i

zemalja u našem okruženju. Političarima je postalo navikom korištenje fraza poput

„pravne države“, „nezavisnog pravosuđa“, „nemiješanje u sudske postupke“ i

„izbjegavanje utjecaja na sudske odluke“. Ukoliko je sudstvo autonomno u donošenju

odluka i proglašavanje nekog krivim ili nevinim, onda se građani mogu pouzdati u

pravo i pravdu, međutim, ako se korupcija u zemlji toliko raširila da zahvaća sve

društvene segmente od pučkih škola do visoke politike, otvoreno je pitanje mogu li suci,

kao predstavnici pravne države, sa svojim ljudskim slabostima i manama donositi

39

autonomne, korektne i nepristrane odluke i presude. U korumpiranoj državi sudac će

vjerojatno teško riješiti dilemu treba li osloboditi mafijaša i uzeti milijun eura ili ga

osuditi i ne dobiti ništa, osim možda bombu pod automobil (Petričić, 2009: 320).

Korupcija u pravosuđu postoji. Postoji u onom obliku u kojem je svaka institucija

podvrgnuta kvarenju. Postoji kao neizbježna posljedica profesionalne i moralne

nesavršenosti ljudi koji imaju moć odlučivanja o interesima. U svakom društvu postoji

razmjena statusa i moći, ponuda i potražnja nelegalnih usluga, i takve interakcije

sastavni su dio sustava i njegovih institucija. Korupcija u sudstvu s takvog gledišta nije

drugo nego izraz nesavršenosti ljudi, ne problem institucija već vrijednosti i normi kojih

se treba držati. Korupcija je, tvrde, problem morala i slabosti pojedinca (Kregar, 1999:

136).

Korupcija ugrožava pravosuđe u mnogim dijelovima svijeta, zbog nje žrtve i optuženi

ostaju bez jednog od temeljnih ljudskih prava: prava na pošteno suđenje. Negativne

učinke korupcije u pravosuđu je praktički nemoguće nabrojati, počevši od

nemogućnosti suzbijanja kriminala preko ugrožavanja gospodarskog rasta i društvenog

razvoja pa sve do najbitnijeg: onemogućavanja nepristranog rješavanja sporova građana

s vlastima ili drugim građanima. Kako građani Hrvatske ali i ostalih zemalja Europske

unije gledaju na pravosuđe, koliko vjeruju u njihovo poštenje vidljivo je na grafikonu 5.

40

Grafikon 5. Postotak povjerenja građana u pravosuđe

Izvor: izrada studenta prema Transparency International, 2013.

Prema grafikonu može se zaključiti kako su Finska i Danska na prvom mjestu po

povjerenju građana u pravosuđe, čak 85% građana smatra pravosuđe nekorumpiranim i

pravednim. To zapravo i ne čudi jer su te zemlje i po indeksu percepcije korupcije na

samom vrhu, odnosno, percipiraju se kao najmanje korumpirane zemlje Europe ali i

svijeta. Građani Austrije, njih čak 78% vjeruje pravosuđu, slijede Luksemburg i

Njemačka sa 77%, zatim Švedska sa 76%. U Hrvatskoj je 37% građana sklono vjerovati

u domaće pravosuđe, dok najmanje povjerenja u vlastito pravosuđe imaju Slovenci, njih

24%, Česi i Slovaci po 25% i Litavci 31%.

Postoji važna i uočljiva razlika između sustava koji su se donekle sposobni nositi s

korupcijom i njenim učincima i onih sustava koji su podloženi sustavnoj manipulaciji.

Takve sustave uglavnom susrećemo u društvima gdje je korupcija raširena u cijelom

javnom sektoru. Također, postoji poveznica između zastupljenosti korupcije u

pravosuđu i stope gospodarskog rasta. S povećanjem stope gospodarskog rasta smanjuje

se korupcija upravo zato što je način vođenja postupaka i donošenja sudskih odluka od

krucijalne važnosti za investitore kako strane tako i domaće. Korupcija u sudstvu

pojavljuje se u sličnim oblicima diljem svijeta. Primjerice, sudac može uključiti ili ne

uključiti dokazni materijal s ciljem opravdavanja donošenja oslobađajuće presude kad je

optuženik osoba visokog društvenog statusa ili pripadnik političke elite. Suci ili

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

41

djelatnici sudova diljem svijeta manipuliraju i pomiću datume ročišta kako bi pomogli

favoriziranoj strani u procesu. U zemljama u kojima ne postoji praksa vođenja zapisnika

suđenja, suci imaju mogućnost po vlastitom nahođenju interpretirati sažetak suđenja i

promijeniti iskaze svjedoka prije donošenja konačne presude. Također se često događa

da netko od referenata ili djelatnika suda za određenu protuuslugu ili cijenu „izgubi“

određeni sudski spis (Hina, 2007). Korupcija u sudskoj praksi, također uključuje krivu

raspodjelu ionako malih državnih sredstava koje vlada donira u pravosuđu, koje je

rijetko prioritet u političkom smislu. Primjerice, suci nerijetko imaju priliku zaposliti

članove svoje najuže obitelji kao referente ili djelatnike suda, također u prilici su

manipulirati s natječajima oko izgradnje novih sudskih zgrada ili nabave građevinskog

materijala. Korupcija u pravosuđu seže od procesa saslušanja, ročišta pa i do samog

donošenja odluka kao i njenog provođenja od strane suda.

Stari ali jedan od najvećih primjera korupcije u pravosuđu tiče se oslobođenja Arkana iz

Remetinca. Željko Ražnatović Arkan bio je jedan od najvećih kriminalaca na području

Balkana i Europe optužen za poticanje oružane pobune. Njegovo oslobođenje iz

zagrebačkog zatvora Remetinec bila je svjetska afera koja u hrvatskim medijima nije

dobila adekvatan prostor. Najtraženiji europski kriminalac išetao je iz jedinog

europskog zatvora iz kojeg nije mogao pobjeći. No, pitanje je kako je to bilo moguće -

nekontrolom i ignoriranjem pravosudnih institucija i procedura! Dugo godina čuvana

enigma zapravo i nije bila neka tajna, samo se sve činilo da ne izađe na svijetlo dana,

budući da je Arkan pobjegao iz zatvora u Remetincu uz pomoć nekadašnjeg

predsjednika Franje Tuđmana. A razlog zašto mu je upravo Tuđman pomogao, tiče se

otmice njegove kćeri Nevenke, koju je mogao spasiti zauzvrat puštanja Arkana na

slobodu (Petričić, 2009: 324). Ovaj primjer pokazuje umiješanost politike u pravosuđe

ali i nezainteresiranost pravosudnih tijela za pravdu.

Preporuke Transparency Internationala, 2013., za suzbijanje korupcije u pravosuđu su

osnivanje neovisnog tijela za imenovanje sudaca koje bi predstavljalo centralni dio

svakog sustava imenovanja. Sudske plaće trebale bi biti adekvatne znanju, iskustvu i

ocjeni rada pojedinog suca. U slučaju optužbe protiv sudaca, one trebaju biti detaljno

istražene, a u istragu treba biti uključeno i neovisno tijelo. Također, pravosuđe mora

42

pravovremeno i redovit obavještavati javnost o svojim aktivnostima i potrošnji uz

slobodan pristup informacijama o zakonima, izmjenama i dopunama zakona, sudskim

postupcima, presudama, natječajima za mjesto suca i imenovanjima.

Riječ „korupcija“ asocira na nešto negativno i loše za državu i za društvo u cjelini. Ona

nanosi veliku štetu u materijalnom pogledu, odnosno, povećava troškove države te

usporava gospodarski rast. Također, utječe na kvalitetu života građana na način da se s

povećanjem korupcije smanjuju izdaci za npr. školstvo, zdravstvo, infrastrukturu... Ona

negativno utječe na zaposlenost, na investicije, BDP, na pravednu tržišnu utakmicu.

Korupcije ima u svim državama, u nekim manje u nekim više. Kako bi se uspješno i

djelotvorno „borilo“ s korupcijom potrebno je izmjeriti njezinu prisutnost. Najpoznatije

mjerenje vrši Transparency International. Prema indeksu percepcije korupcije u

Hrvatskoj je zabilježen određeni pomak, međutim, još nije na „zavidnoj poziciji“.

Hrvatska se nalazi na 57. mjestu, dok su najbolje rangirane Danska i Finska. Prema

Transparency Internationalu, političke stranke, pravosuđe, javni sektor i zdravstvo su

najkorumpiraniji. Kroz primjere je vidljivo koliko ljudi korupcija zahvaća te da ona

nije izolirana pojava, već negativno utječe na cijelo društvo.

U nastavku ovog rada veća pozornost stavljena je, umjesto na posljedice i na statističke

podatke o korupciji, na efikasnost pravnog okvira. Kako bi se korupcija suzbila

potrebna je uspostava efikasnog pravnog okvira, međutim, na koji način, putem kojih

institucija, promjena zakona, poticaja na razne akcije djelovanja protiv nje, te koje su

institucije zadužene za upravljanje razinom korupcije slijedi nadalje. Također, razmatra

se kako je korupcija prepreka u poslovanju hrvatskih poduzeća te koje su institucije

odgovorne za upravljanje razinom korupcije.

43

4. VAŽNOST EFIKASNOG PRAVNOG OKVIRA U SUZBIJANJU KORUPCIJE

Pravni okvir za suzbijanje korupcije, kao uvjet pristupanja Europskoj uniji, gotovo je u

potpunosti uspostavljen. Preostaje ga dodatno unaprijediti donošenjem izmjena i dopuna

nekolicine zakona. Reforma pravosuđa sama za sebe jedan je od osnovnih

antikorupcijskih mehanizama. Suzbijanje korupcije ne može se provesti samim

mjerama progona i kažnjavanja, već je potrebna stabilizacija pravnog sustava općenito.

Vjerodostojnost pravosuđa i povjerenje građana u nepristranost i učinkovitost pravosuđa

pretpostavke su urednog pravnog poretka, dakle i suzbijanja korupcije. Nulta stopa

tolerancije na korupciju znači reagiranje na svaki oblik korupcije bez obzira na visinu

stečene koristi i položaj državnog službenika koji je korumpiran. Sva tijela moraju u

svojoj sredini reagirati na pojave korupcije bez obzira na njihov značaj. Također je

borba protiv korupcije prioritet Ministarstva unutarnjih poslova koje je ujedno i jedan

od bitnih nositelja svih aktivnosti na području represije, ali i prevencije korupcije. Vlada

RH je svjesna da je potrebno uložiti dodatne napore u sprječavanju korupcije u

područjima javne uprave, zdravstva, pravosuđa, obrazovanja i privatnog sektora, s

posebnim naglaskom na sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti,

provedbu propisa o financiranju političkih stranaka, ostvarivanju prava na pristup

informacijama, jačanje integriteta javne uprave, reguliranje javnih nabava, te zaštitu

oštećenika i osoba koje u dobroj vjeri prijavljuju korupciju (Ministarstvo pravosuđa

Republike Hrvatske, 2008).

Zbog svih negativnih posljedica i učinka koje izaziva korupcija potrebna je uspostava

efikasnog pravnog okvira, uspostava institucija koje će se djelotvorno i efikasno boriti

protiv nje, samim time utjecati na dobrobit svih građana. No, takva uspostava nije

moguća u kratkom vremenu, potrebno je dugi niz godina kako bi se određeni pomak

vidio jer je korupcija duboko ukorijenjena u društvu. Kako efikasan pravni okvir utječe

sa razinu korupcije, kroz usporedbu zemalja s visokom i zemalja sa niskom stopom

percepcije korupcije, kako korupcija utječe na poslovanje hrvatskih poduzeća te koje su

to institucije odgovorne za upravljanje razinom korupcije slijedi u nastavku rada.

44

4.1. Povezanost efikasnog pravnog okvira i razine korupcije

Kako korupcija ima negativne učinke na nacionalnu ekonomiju i na društvo u cjelini,

potrebna je uspostava efikasnog pravnog okvira kojim će se ne samo suzbijati nego i

sprječavati korupcija. U zemljama u kojima je indeks percepcije korupcije veći, očito je

efikasnije zakonodavstvo koje provodi mjere i akcije suzbijanja korupcije. Korupcija je

i dalje veća u zemljama u kojima su politika i institucije slabe. Dok bogate zemlje

imaju tendenciju boljih institucija i niže korupcije, nema dokaza da brži ekonomski rast

smanjuje korupciju u kratkom roku. Uzroci korupcije su složeniji u zemljama u kojima

je tranzicija još uvijek u relativno ranoj fazi. U posljednjih deset godina,

protukorupcijski su mehanizmi uvelike unaprijeđeni a i građani su posljednjih godina

postali mnogo osjetljiviji na upravljanje javnim dobrima pa očekuju da se zajedničkim

resursima savjesno upravlja za dobrobit svih.

Razvoj neke zemlje obično je mjeren po bruto domaćem proizvodu po stanovniku. To je

zajednički pokazatelj koji govori da su pojedinci i vladini dužnosnici u bogatim

nacijama relativno dobro plaćeni i time manje spremni prihvatiti ili nametati mito.

Nadalje, bogatiji narodi općenito imaju bolje institucionalne mehanizme za sprječavanje

korupcije. Moglo bi se očekivati da veći ekonomski prosperitet dovodi do niže potražnje

i ponude za mito. Također, veća obrazovanost i pismenost može smanjiti mito i

korupciju jer je stanovništvo svjesno svojih prava i dužnosti.

Kao dokaz gore navedenom - BDP po stanovniku za 2012. godinu u Njemačkoj iznosi

41 514$, u Danskoj 56 210$, Finskoj 46 179$,. To su zemlje EU koje se percipiraju kao

jedne od najmanje korumpiranih. Zemlje sa relativno visokim postotkom

korumpiranosti, kao što je Hrvatska koja ima BDP po stanovniku 13 227$, Slovenija 22

092$ i Grčka 22 083$, imaju manji BDP od onih koje imaju manju stopu

korumpiranosti (Eurostat, 2013). Ako postoje institucije koje efikasno i učinkovito rade

svoj posao, one na dulji rok mogu povećati BDP svoje države, samim time i BDP per

capita, što sve utječe na manju potrebu za primanjem mita, te na uspostavu pozitivnog

ozračja među stanovništvom. Kako se smanjuje korupcija, povećava se povjerenje

građana i inozemnih poduzeća u hrvatsko zakonodavstvo, poštenje poslovnih odnosa što

45

sve u konačnici veoma pozitivno utječe na zaposlenost, investicije, štednje građana i na

drugo.

Kako se efikasno boriti sa korupcijom, prikazano je kroz primjer Njemačke, zemlje sa

visokim BDP-om i niskom percepcijom korupcije. Njemačka se povodi za time da je

potrebno prvo identificirati položaje koji su naročito ugroženi korupcijom. Svaka se

pozicija kojom se raspolaže kakvim ovlastima može pojaviti kao podložna i rizična za

korupciju, ali ipak postoje i one koje su naročito podložne, poput onih u kojima se može

steći prilična korist ili nanijeti velika šteta, kao i ovlasti unutar kojih se po prirodi posla

često stupa u kontakt sa trećim osobama. U vezi s time, smisleno je da se unutar

institucija izradi pregled ovlasti i radnih mjesta naročito podložnih korupciji, odnosno,

svojevrstan „atlas rizičnih mjesta“ (Datzer, 2011: 4). U identifikaciji tih mjesta naročito

veliku ulogu ima preliminarna provjera ugroženosti korupcijom i djelotvornost

postojećih kontrola, kojom se smjera izvršiti preliminarna selekcija ugroženih mjesta. U

Njemačkoj se rotacija posla smatra nužnom iz razloga što se predug boravak na jednom

radnom mjestu može smatrati rizikom u smislu da službenik ostvaruje stalne kontakte sa

klijentima i moguće je da stvori privatne, nedozvoljene veze koje mogu imati obilježja

koruptivnog protupravnog ponašanja. Ukoliko službenik zna da je na radnom mjestu

određeno vrijeme i da njegovo nezakonito ponašanje može otkriti sljedbenik, vrlo je

moguće da će njegova spremnost da se uključi u korupciju biti znatno manja. Novi se

zaposlenici odmah po preuzimanju dužnosti upozoravaju na opasnosti i posljedice

koruptivnog ponašanja, a tema korupcija treba biti dijelom izobrazbe i usavršavanja,

posebice rukovodećeg osoblja. Vrlo su skeptični i limitirani pri zapošljavanju osoba

koje su predmetom kaznenog ili disciplinskog postupka ili kakvog drugog postupka za

radnje koje su u vezi sa korupcijom, koje su zadužene ili su u ekonomskim neprilikama

ili imaju probleme sa alkoholom, drogama, kockom. Ova mjera koju provodi Njemačka

naizgled izgleda vrlo jednostavna, međutim zahtjeva dugoročan i kontinuiran rad i

suradnju svih institucija sa javnim i privatnim sektorom, također i građanstva.

Za učinkovitu borbu protiv korupcije nije dovoljna samo represija. Suvremeni trendovi

suzbijanja korupcije sve više se okreću prevenciji na način da se prepoznaju rizici

nastanka korupcije te ih se preventivnim mjerama nastoji ukloniti, odnosno,

pravovremenim usvajanjem zakona, izgradnjom institucija i osvješćivanjem građana i

46

medija nastoji se preduhitriti i spriječiti korupciju prije nego do nje uopće i dođe

(Korunić Križarić, Kolednjak, Petričević, 2011: 147).

Jasno je kako efikasan pravni okvir igra odlučujuću ulogu u razini korupcije te se kroz

primjer Njemačke vidi kako je ona izgradila neki svoj sustav, zakon koji svi poštuju, te

očito da ono funkcionira. Kako je već ranije napomenuto, nema države koja nije

zahvaćena korupcijom. Posebno se to očituje u novije doba kada je svijest ojačala te se

javlja potreba i želja za eliminacijom korupcije iz svakog društva. Ljudi postaju svjesni

kako ona nikome ne čini dobro, naravno, osim pojedincima, ali u pravilu pogađa većinu

stanovništva, te se svakim danom javljaju građani koji na taj način doprinose i potiču

institucije na jače djelovanje. Kroz medije je potrebno što je više moguće naglašavati i

upoznavati javnost sa otkrivenim slučajevima te dopustiti javnosti da zna kako je

suđenje završilo, odnosno koliko su dobro institucije napravile svoj posao. Postojanje

međuzavisnosti efikasnog pravnog okvira i suzbijanja korupcije moguće je objasniti na

primjeru iz dolje navedenih tablica. .

47

Tablica 4: Povezanost pravnog okvira sa preusmjeravanjem javnih sredstava u privatnu

korist.

Izvor: izrada studenta prema World Economic Forum, 2013. god.

Na temelju tablice 4 može se zaključiti kako postoji povezanost između učinkovitog

pravnog okvira u rješavanju sporova te preusmjeravanja javnih sredstava u privatnu

korist. Na tablici je rangirano 28 zemalja članica EU. Ako je preusmjeravanje javnih

sredstava u privatnu korist manje, odnosno, ako se rijetko dešava onda je vrijednost 7,

dok one države s većim preusmjeravanjem sredstava imaju vrijednosti bliže 1. Što se

6,3

6,1

6

5,9

5,8

5,6

5,4

5,2

4,8

4,6

4,5

4,5

4,5

4,3

3,9

3,7

3,3

3,2

3,2

3,2

3

2,8

2,7

2,7

2,6

2,5

2,4

2,2

Danska

Finska

Luksemburg

ŠvedskaNizozemska

Irska

NjemačkaBelgija

Francuska

Ujedinjeno Kralj

Estonija

Cipar

Austrija

Malta

Portugal

Poljska

Latvia

Slovenija

ŠpanjolskaLitva

Hrvatska

Italija

GrčkaBugarska

MađarskaRumunjska

ČeškaSlovačka

Preusmjeravanje javnih

sredstava u privatnu korist

6,1

5,7

5,6

5,6

5,2

5,2

4,9

4,8

4,8

4,3

4,2

4,2

4,2

4,1

3,7

3,4

3,1

3,1

3

3

2,9

2,9

2,8

2,6

2,5

2,5

2,4

2,3

Finska

ŠvedskaUjedinjeno Kralj.

Nizozemska

NjemačkaLuksemburg

Danska

Irska

Austrija

Estonija

Belgija

Cipar

Malta

Francuska

ŠpanjolskaLitva

MađarskaČeška

Latvija

Poljska

Portugal

Bugarska

Rumunjska

Slovenija

GrčkaHrvatska

SlovačkaItalija

Učinkovitost pravnog okvira u rješavanju sporova

48

tiče učinkovitosti pravnog okvira u rješavanju sporova, vrijednost 7 znači da država ima

efikasan pravni okvir, dok one bliže 1 imaju manje efikasan okvir. Prosjek za

preusmjeravanje javnih sredstava je 3,5, dok je za učinkovitost pravnog okvira 3,8.

Danska ima vrijednost preusmjeravanja javnih sredstava u privatnu korist 6,3 što znači

da nije korumpirana, a učinkovitost pravnog okvira iznosi 4,9. Finska je država koja

ima vrijednost preusmjeravanja javnih sredstava 6,1 te učinkovitost pravnog okvira u

rješavanju sporova 6,1. Također dobro stoji i Nizozemska koja ima vrijednost

preusmjeravanja javnih sredstava 5,8 a učinkovitost pravnog okvira u rješavanju

sporova je 5,6. Vidljivo je kako države koje imaju manje preusmjeravanje javnih

sredstava u privatnu korist imaju veću učinkovitost pravnog okvira. Države koje imaju

vrijednosti preusmjeravanja javnih sredstava ispod 3,5, znači da su više korumpirane.

Slovačka sa vrijednošću 2,2, Češka sa 2,4, Rumunjska sa 2,5, Hrvatska sa 3,0

predstavljaju jedne od najviše korumpiranih u EU. Učinkovitost pravnog okvira u

rješavanju sporova za Slovačku iznosi 2,4, za Češku 3,1, Rumunjsku 2,8, Hrvatsku 2,5

te je vidljivo kako su ispod prosjeka koji iznosi 3,8. U Finskoj, Danskoj i Švedskoj

otvorene su informacije o proračunu te se dopušta sudjelovanje građana u proračunskom

procesu. Informacije su javne i potiče se sudjelovanje građana što u konačnici pozitivno

djeluje. Kakva je povezanost između nezakonitog plaćanja i mita te učinkovitosti

zakonodavstva kod problematične regulacije, slijedi u tablici 5.

49

Tablica 5: Povezanost nezakonitih plaćanja i mita sa učinkovitošću zakonodavstva kod

problematične regulacije.

Izvor: izrada studenta prema World Economic Forum, 2013. god.

Temeljem tablice 5, zaključuje se kako su nezakonita plaćanja i mito veći i češći u

zemljama koje su bliže 1, dok su manji u zemljama bliže 7. Slovačka sa 3,4, Grčka sa

3,6, Hrvatska i Češka sa 3,7 te Rumunjska i Italija sa 3,8 ispod su prosjeka (4,1). Može

se reći kako te države prednjače u nezakonitim plaćanjima i mitu. Zemlje kod kojih

mito i nezakonita plaćanja nisu “veliki” problem su Finska sa 6,6, Luksemburg i

Švedska sa 6,2, Irska, Nizozemska i Danska sa 6,1, Ujedinjeno Kraljevstvo sa 6 te

6,6

6,2

6,2

6,1

6,1

6,1

6

5,7

5,6

5,6

5,4

5,4

5,2

5

4,8

4,8

4,7

4,6

4,4

4,3

4,2

4,1

3,8

3,8

3,7

3,7

3,6

3,4

Finska

Luksemburg

ŠvedskaIrska

Nizozemska

Danska

Ujedinjeno Kralj.

NjemačkaBelgija

Estonija

Francuska

Austrija

Portugal

Cipar

Slovenija

Poljska

ŠpanjolskaLitva

Latvija

MađarskaMalta

Bugarska

Italija

Rumunjska

ČeškaHrvatska

GrčkaSlovačka

Nezakonita plaćanja i mito

5,9

5,4

5,4

5,2

5,2

4,9

4,6

4,4

4,4

4,3

4,2

4

4

3,7

3,5

3,3

3,2

3,1

2,9

2,8

2,7

2,6

2,6

2,6

2,5

2,5

2,4

2,2

Finska

ŠvedskaNizozemska

Ujedinjeno Kralj.

Luksemburg

NjemačkaIrska

Austrija

Cipar

Francuska

Estonija

Belgija

Danska

Malta

ŠpanjolskaPortugal

Litva

Latvija

Poljska

Bugarska

ČeškaRumunjska

GrčkaSlovenija

Hrvatska

Italija

MađarskaSlovačka

Učinkovitost zakonodavstva kod problematične regulacije

50

Njemačka sa 5,7. Ta nepravilna plaćanja i mito imaju veze sa učinkovitosti

zakonodavstva kod problematične regulacije. U Finskoj je provođenje zakona i propisa

jednostavno te ona ima vrijednost 5,9, slijede ju Švedska i Nizozemska sa 5,4,

Ujedinjeno Kraljevstvo i Luksemburg sa 5,2, Njemačka sa 4,9, Danska sa 4,0. Države

kod kojih se nezakonita plaćanja i mito događaju češće imaju manju vrijednost

učinkovitosti zakonodavstva. Slovačka sa vrijednošću 2,2, Mađarska sa 2,4, Italija i

Hrvatska sa 2,5, Grčka, Slovenija i Rumunjska sa 2,6, i Češka sa 2,7.

Između efikasnog pravnog okvira i razine korupcije postoji snažna povezanost. Ako

funkcionira jedno, funkcionira i drugo. Kroz primjere je vidljivo kako države koje imaju

veće vrijednosti nezakonitih plaćanja i preusmjeravanja sredstava imaju veću vrijednost

učinkovitosti pravnog okvira u rješavanju sporova i učinkovitosti zakonodavstva kod

problematične regulacije.

Korupcija također predstavlja problem u rastu i razvoju poduzeća. Tako su poduzeća iz

Slovačke i Poljske izvijestile napredak u borbi protiv korupcije, dok Češka percipira

velike probleme u napretku. Bugarska i Rumunjska također bilježe značajan napredak.

Prema izvještaju svjetske banke Hrvatska također bilježi značajan napredak (The World

Bank, 2011). Jasno je da korupcija ne pogoduje nikome, pa tako ni poduzećima, bilo

velikim, bilo malim, no, o tome slijedi u daljnjem djelu rada.

4.2. Korupcija kao prepreka u poslovanju hrvatskih poduzeća

Međunarodni forum poslovnih vođa (Interational Business Leaders Forum – IBLF) je

neprofitna organizacija osnovana 1990. godine sa zadaćom promicanja odgovorne

poslovne prakse koja će donijeti korist gospodarstvu i društvu, te doprinjeti održivom

razvoju. Uvažavajući činjenicu da je korupcija od goleme štete za razvoj i poduzetništvo

i da doprinosi zlouporabi ljudskih prava, IBLF je 2002. pokrenuo program pod nazivom

Poslovni svijet i korupcija. Tim programom promiče se uloga koju poslovni krugovi

mogu odigrati u rješavanju pitanja korupcije te potreba za zajedničkim radom tvrtki na

51

lokalnoj razini radi unapređivanja poslovnog ozračja (Global Compact Republika

Hrvatska, 2007).

Kako je globalizacija sveprisutna, tvrtke se suočavaju s odlukom o proširenju svojega

poslovanja na strana tržišta. Pri tome, povjerenje i vjerodostojnost koje poslovni svijet

uživa među ulagateljima, kupcima, zaposlenicima i javnosti igra veoma važnu ulogu.

Ubrzani razvoj pravila poslovnog upravljanja diljem svijeta također potiče tvrtke da se

usredotoče na protukorupcijske mjere kao dio njihovih sustava zaštite vlastitog ugleda i

interesa njihovih vlasnika. Njihove mjere unutarnjih nadzora sve se više šire na pitanja

etike i čestitosti, a među rukovoditeljima ulaganja sve je više onih koji te mjere nadzora

promatraju kao dokaz da tvrtke provode dobru poslovnu praksu.

Postoje mnogi načini suzdržavanja od sudjelovanja u bilo kojem obliku korupcije koji

trebaju biti u poslovnom interesu svake tvrtke. Sve tvrtke su ranjive, bilo da su velike ili

male, a šteta koju mogu pretrpjeti je znatna. Pravni rizici, rizici vezani uz ugled,

financijski troškovi, moto - „onaj tko vara i sam će biti prevaren“, rizici ucjene,

nemogućnost zaštite i ugrožene sigurnosti neki su od razloga zbog kojih bi se tvrtke

masovno trebale udružiti u borbu protiv korupcije.

Kao i u slučaju većine rukovoditeljskih izazova s kojima je tvrtka suočena, pružanje

jasnog primjera s vrha presudno je ako tvrtka želi osigurati da ni ona sama niti njeni

radnici ne sudjeluju u korupciji. Važno je da najviše rukovodstvo ne šalje dvosmislenu

poruku, to jest, da s jedne strane od rukovoditelja i predstavnika tvrtke zahtijeva

primjenu strogih kodeksa i visokih normi, a istodobno im jasno daje do znanja da su ti

kodeksi otvoreni za široko tumačenje, često uz pozivanje na važnost prilagodbe

poslovnih običaja lokalnom okruženju. Osim pravnog okvira unutar kojeg posluje svaka

tvrtka, mnoga se poduzeća odlučuju i za donošenje svojih vlastitih poslovnih načela i

etičkih kodeksa. Njihov cilj se često odnosi na isticanje vrijednosti na kojima počiva

organizacija. Postavljanjem i učvršćivanjem visokih normi ponašanja kao obvezujućeg

mjerila, smanjuje se broj slučajeva nepridržavanja, a olakšava se i njihovo

prepoznavanje i ispravljanje. Kodeksi i savjeti o etičkim programima mogu se dobiti od

organizacija poput Etičkog dokumentacijskog centra (Ethics Resource Centre). K tome,

52

Transparency International i Međunarodna gospodarska komora izdaju smjernice za

uvođenje programa pridržavanja pravila u tvrtkama. Osim ovih, nerijetko vrlo općenitih

načela, sve je veći broj posebnih inicijativa namijenjenih prevladavanju nekog

određenog izazova na koji je moguće naići po tom pitanju. Svjetski gospodarski forum

je pokrenuo Inicijativu za partnerstvom protiv korupcije (PACI) kao pragmatični korak

u pravcu provedbe protukorupcijskih mjera (Transparency International, Global

Compact, IBLF, 2004).

Poslovni subjekti smatraju da je u Hrvatskoj korupcija treća po važnosti prepreka u

poslovanju, odmah poslije visokih poreza i složenih poreznih propisa. Korupcija je

zabilježena kod 10,7% poslovnih subjekata koji su od 2012. do 2013. godine ostvarili

kontakt s javnim službenikom, a poslovni subjekti koji su dali mito to su učinili 8,8

puta. Korupcija varira od sektora do sektora. U građevinarstvu je 13,7% tvrtki imalo

korupcijsko iskustvo, a u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane

12,9% ispitanih. U prerađivačkoj industriji te opskrbi električnom energijom, plinom i

vodom 11,3% ispitanih uočilo je korupciju, u prijevozu i skladištenju 10,5%, a

najmanje, 8,9% zabilježeno je u djelatnosti trgovine te popravka motornih vozila i

motocikala. Zanimljivo je da je 43,2% mita dano u hrani i piću, a 35,7% u novcu.

Prosječan iznos bio je oko 2000 kuna. U više od 50% slučajeva mito su ponudili sami

poslovni subjekti iako to od njih prethodno nije tražio javni službenik. Mito se najčešće

davalo kako bi se ubrzao postupak, radi boljeg tretmana tvrtki te završetka postupka.

Najpodmitljiviji su, prema tvrdnjama više od 1500 anketiranih privatnih poduzeća i

obrta, službenici u uredu za katastar, potom općinski, gradski i županijski službenici te

policija (Hrvatska radiotelevizija, 2013).

Prema istraživanju tvrtke Ernst & Young, po percepciji korupcije u gospodarstvu

neslavna rekorderka u Europi je Slovenija, a u stopu ju slijedi Hrvatska, po čemu su

znatno iznad europskog prosjeka. Na pitanje jesu li korupcija i mito uobičajena praksa u

poslovanju, u Sloveniji je pozitivno odgovorilo čak 96% ispitanika, dok je u Hrvatskoj

njih 90% potvrdilo da je takva praksa uobičajena. Na pitanje je li mito uobičajena

praksa za dobivanje poslovnog ugovora u konkretnom sektoru u RH iz kojeg dolazi

sudionik ankete, potvrdno je odgovorilo njih 40%. Korupcija je najmanje raširena u

53

Švicarskoj, gdje je tek 10% ispitanika ocijenilo da je mito i korupcija uobičajena praksa

u gospodarstvu te zemlje. Europski prosjek je 39 (Hina, 2013).

Upravo zbog velike prisutnosti korupcije koja vlada Hrvatskom, ona utječe na

poslovanje kako malih tako i velikih poduzeća. Nema tog poduzeća na koje korupcija

nema utjecaj, bilo da se tvrtka želi širiti na međunarodno tržište, bilo da želi sklopiti

posao sa inozemnim partnerom. O Hrvatskoj vlada mišljenje kako je vrlo korumpirana

te je to velika prepreka za ulazak stranih poduzeća koja se pribojavaju kako će zbog nje

ispaštati njihov posao, kako neće dobiti pravo na razne koncesije i sl. To je zaokružen

proces kojim korupcija zatvara vrata potencijalnim inozemnim partnerima. Također,

domaće tvrtke ne prolaze najbolje u inozemstvu zbog svog imidža te sve to djeluje na

povećanje troškova, smanjenje investicija, na veću nezaposlenost, gubitak potencijalnih

partnera i mogućnosti za razvoj, što sve u konačnici utječe na cijelo društvo, cijelu

ekonomiju kroz smanjen BDP, povećanu stopu nezaposlenosti.

Značajnu ulogu u borbi protiv korupcije i mita na međunarodnoj „sceni“ igra

Međunarodna trgovačka komora (ICC). To je svjetska poslovna organizacija, koja

predstavlja više od 7000 tvrtki članica u više od 130 zemalja. Njegove tvrtke već dugo

znaju da podmićivanje i iznude, kako domaće, tako i strano, ima učinak korozije ne

samo na države, nego i na integritet i financije tvrtki. Kako se kroz podmićivanje,

korupciju, kompromitiraju moralne vrijednosti i nagrizaju korporativne kontrole, loši

utjecaji će se proširiti daleko izvan izvorne transakcije podmićivanja. Paralelno s time

dolazi i do financijskih posljedica (Heimann, Hirsch, 2008: 143). Dok na prvi pogled

može izgledati korisnim dobiti veliki ugovor uz pomoć mita, popratni učinci, poput

ucjenjivanja, mogu ubrzo poništiti sve financijske dobitke. Velik broj poslovnih vođa

diljem svijeta htio bi okončati korupciju u poslovnim transakcijama, međutim, oni

oklijevaju sve dok postoji sumnja da će njihov konkurent i dalje plaćati mito i

sudjelovati u koruptivnim aktivnostima.

Kako bi se poduzeće zaštitilo od korupcije u poslovanju mora uspostaviti poslovne

mjere po kojima će voditi svoje poslovanje i na taj način najviše olakšati sebi jer

korupcija ima svoju visoku cijenu. Te mjere odnose se na pružanje primjera s vrha, na

54

potrebu za donošenjem etičkog kodeksa tvrtke, na odgovornost i transparentnost kojim

rukovodstvo tvrtke šalje jasnu poruku da je riječ o otvorenoj organizaciji koja nema

ništa za skrivati, potrebno je usvajanje unutarnjih postupaka prijave, potrebno je

povjerenje među suradnicima itd (Transparency International, Global Compact, IBLF,

2004).

Korupcija negativno utječe na poslovanje hrvatskih poduzeća. Možda kratkoročno,

dobivanje neke koncesije, nekog odobrenja, ugovora, dobivanje nekih povlaštenih prava

kroz korupciju i mito, pozitivno utječe na tu tvrtku. Međutim, dugoročno, ona

iskrivljuje poštene poslovne odnose, narušava povjerenje među ljudima, nema poštene

tržišne utakmice, nema poštenih investicija itd. Jednom kad neka tvrtka stekne

negativan i loš imidž ono ima dugoročan negativan učinak te na kraju dolazi do gubitka

stalnih klijenata, potencijalnih kupaca, do gubitka partnera i na kraju dolazi do

povećanih troškova. Povećani troškovi koje korupcija donosi sa sobom, ne tiču se samo

tvrtki i njezinih djelatnika, već i društva u cjelini. Ona uzima veliki zamah jer

automatski utječe na poslovnu, radnu klimu, na kodeks ponašanja. No, kako bi se ti

negativni utjecaji smanjili, odnosno u potpunosti suzbili nisu dovoljne samo kazne,

razne inspekcije već je prijeko potrebno da se dobar primjer pruža s vrha te tvrtke.

Nažalost, velika većina povodi se za starom izrekom: „prilika čini lopova“, no, tome

treba stati na kraj. Potrebna je suradnja unutar tvrtke, potrebna su razna udruženja

poslodavaca, potrebne su razne državne institucije koje će se boriti protiv korupcije, i

koje će usmjeravati tvrtke na pravi put. U nastavku slijedi o institucijama koje su

odgovorne za upravljanje razinom korupcije te koja je uloga političkih i pravosudnih

institucija.

4.3. Institucije odgovorne za upravljanje razinom korupcije

Od presudne važnosti za suzbijanje korupcije je izgradnja odgovarajućeg i učinkovitog

institucionalnog okvira. On podrazumijeva odgovarajuću kordinaciju i suradnju

relevantnih institucija koje provode antikorupcijsku politiku i njihovo učinkovito

nadziranje. Uspostava efikasnog pravnog okvira putem reforme i razvoja institucija,

55

posebno političkih i pravosudnih nužan je preduvjet suzbijanja korupcije. Primjer se

mora pružati s vrha, od političara, policijskih i pravosudnih službenika, djelatnika

državnih službi. Upravo oni koji bi trebali biti čuvari građana, javljaju se u najvećim

korupcijskim aferama.

Uvođenje prvih institucionalnih reformi u pravosudni i politički sistem Republike

Hrvatske koje se odnose na djelotvorniju pravnu i političku borbu protiv mita i

korupcije povezano je s procesom otvaranja pregovora s Europskom unijom o prijemu

Hrvatske u tu asocijaciju. Taj proces započeo je 2002. godine. To ne znači da do tada u

kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske koruptivno djelovanje nije bilo

sankcionirano nego to da u njenom pravnom i političkom sistemu nisu postojale

specijalizirane institucije i (politička) tijela koja su već duže vremena postojala u

članicama Europske unije.

Zbog navedenih razloga Hrvatska je od 2002. godine postepeno u svoj pravni i politički

sistem uvodila niz institucija i tijela koja su se trebala sustavno baviti iskorjenjivanjem

korupcije u hrvatskom društvu. Te institucije su (Malenica, Jeknić, 2010: 841): a) Ured

za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) b) Ured za sprječavanje

pranja novca c) Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave; d) Povjerenstvo

za sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti e) Državna revizija f)

Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije g) Povjerenstvo

za praćenje provedbe mjera suzbijanja korupcije h) Antikorupcijski odjel pri

Ministarstvu pravosuđa i) Sudački odjeli u okviru županijskih sudova u Zagrebu, Splitu,

Rijeci i Osijeku. Istovremeno s formiranjem svih navedenih tijela i institucija bila su

osigurana i potrebna financijska sredstva za osiguranje prostornih, kadrovskih i drugih

materijalno-tehničkih sredstava za njihovo normalno i efikasno funkcioniranje. Zadnjih

pet-šest godina uočava se pomalo paradoksalna situacija - stvarane su institucionalne

pretpostavke za djelotvorniju borbu protiv korupcije, a u realnom životu hrvatskog

društva svi oblici koruptivnog i kriminalnog ponašanja su se rapidno širili.

56

Kako bi se efikasno suzbijala i vodila bitka sa korupcijom potrebna je stalna

nadogradnja institucija, stalno praćenje stanja korupcije te stvaranje novih mehanizama

protiv nje.

4.3.1. Uloga političkih institucija

Ne može biti uspjeha bez vjerodostojnog (kredibilnog) političkog vodstva, a to znači

šefa države i vlade, koji zaista hoće voditi antikorupcijski rat. Ako pak u vladi ili na čelu

države ima „korupcionaša“ ili potkupljivih osoba, a to građani znaju, uspjeha nikako

neće biti. Antikorupcijska djelatnost takvih sumnjivih političkih vođa, ako je uopće i

bude, bit će usmjerena samo na njihove političke protivnike (Šimac, 2004: 30).

Politička je volja preduvjet suzbijanja korupcije i izgradnje povjerenja u vladajuće

strukture i javnu upravu. Politička volja proizlazi iz omjera, ekonomskim rječnikom

rečeno, troškova i koristi, odnosno očekivanih političkih gubitaka i dobiti vlasti od

provedbe primjerenih mjera politike, pa tako i mjera suzbijanja korupcije. Nedostatak

političke volje najizrazitije se očituje u izostanku konkretnih odlučnih akcija kaznenog

progona počinitelja korupcijskih djela čime je moguće u relativno kratkom roku

potaknuti promjenu pozitivne svijesti javnosti o štetnosti korupcije i vratiti povjerenje u

institucije (Budak, 2006: 93).

Politička zadaća tiče se uspostave raznih reformi koje se tiču institucija. Te se

antikorupcijske aktivnosti prije svega smatraju političkim pitanjem i zadaćom.

Uspostava efikasnog sistema borbe protiv korupcije zahtijeva resurse, zakonske ovlasti

za primjenom sankcija, neovisnost i odgovornost organa zaduženih za provedbu. Nema

mogućnosti uspješnog suprotstavljanja korupciji, a da se ne postave pitanja koja su u

biti politička i koja se bave pretpostavkama za uspješnu borbu protiv korupcije.

Pretpostavke uspjeha su najprije postojanje političke stabilnosti, javnog reda, odsustvo

ekonomske krize, povezanost između političkih dobitaka i uspjeha antikorupcijskih

aktivnosti, jako civilno društvo i barem osnove vladavine zakona. Stabilnost političke

vlasti i postojanje javnog reda osnovni su preduvjeti jer se u turbulentnom političkom

57

okruženju ne mogu očekivati kontinuirane antikorupcijske aktivnosti iz jednostavnog

razloga što političke vlasti ne moraju dijeliti iste vrijednosti (Datzer, 2011: 15). Isto

tako, bez osnova uređena života u društvu jasno je da su bilo kakve aktivnosti na planu

reduciranja korupcije bez učinka, jer ne postoji okruženje koje uopće promovira

poštivanje normi. Uspjeh u suzbijanju korupcije treba biti cilj vlasti zbog njihovog

osobnog uvjerenja u štetnost te pojave, a ovaj je faktor naročito značajan ako vlast

borbu protiv korupcije stavi kao svoj politički cilj.

Očito je kako političke stranke, političari, imaju veliku ulogu u suzbijanju korupcije,

međutim može se primijetiti kako su nerijetko upravo oni glavni „glumci“ u toj drami.

Kako se oni javljaju u brojnim koruptivnim aferama tako se smanjuje povjerenje

građana u institucije. Postoji bezbroj primjera korupcije u kojima se javljaju političari,

od bivšeg premijera Ive Sanadera te Nadana Vidoševića. Sanaderu, nekadašnjem

predsjedniku Vlade, koji je kroz predizborne kampanje nerijetko vodio žustre rasprave

po pitanju korupcije, sudi se za uzimanje 15 milijuna kuna preko Fimi medije.

Nekadašnji predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević, uhićen u

velikoj akciji Remorker, sumnjiči ga se za izvlačenje više od 30 milijuna kuna iz

Komore. Nekadašnji član HDZ-a i predsjednički kandidat tijekom cijele je svoje

karijere tvrdio da je sve što posjeduje pošteno zaradio, zaklinjao se na poštenje i

ustrajnost u borbi protiv korupcije. A potom je uhićen - zbog korupcije i zlouporabe

položaja (Index.hr, 2013).

Kada su u pitanju političari i njihova suđenja, dolazi u pitanje efikasnost pravosudnih

institucija. Većina ljudi smatra kako su kazne za političare, njihove koruptivne

aktivnosti i krađe državnih i lokalnih prihoda preblage. Upravo bi oni trebali biti

nositelji i promotori raznih akcija borbe protiv korupcije.

4.3.2. Uloga pravosudnih institucija

Već nekoliko puta je spomenuto kako su pored političkih institucija pravosudne

institucije također na „lošem glasu“ po korupciji. No, one obnašaju ili bi trebale

58

obnašati funkciju kojom se učinkovito i pravodobno bore sa fenomenom korupcije.

Povjerenje naroda u pravosuđe ključno je u njihovu radu te poticanju građana na

suradnju glede nje. Istraživanje povjerenja građana u pravosuđe pokazuje kako u

Hrvatskoj svega 37% stanovništva vjeruje u poštenje i učinkovitost pravosudnih

institucija. Najveći postotak povjerenja imaju Danska i Finska što opet ne čudi jer su to

države sa najmanjom percepcijom korupcije.

Unatoč nepovjerenju građana spram pravosudnih tijela, uočava se pomak. Pravosuđe

RH predstavljalo je jednu od najvećih prepreka za ulazak RH u EU. Kako bi se vidio

pomak u Hrvatskom pravosuđu, netom prije ulaska u EU, bila su potrebna izručenja

ratnih zločinaca. U prvih 100 dana članstva u Europskoj uniji Hrvatska je temeljem

europskog uhidbenog naloga drugim članicama Unije predala 27 svojih i devet stranih

državljana, dok je Hrvatskoj zasad izručena jedna osoba (Agencije, 2013).

Povjerenje građana u pravosuđe može se postupno vratiti suđenjima javnim i poznatim

osobama. Nema sumnje da je suđenje HDZ-u i njegovom bivšem predsjedniku te

hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu dokazalo kako je hrvatski pravosudni sustav, a

naročito njegov protukorupcijski mehanizam USKOK, dosegnuo razinu sposobnosti da

istražuje i procesuira i najsofisticiranije oblike političke korupcije (Glas Istre.hr, 2013).

Presuda kojom je Sanader optužen na deset godina zatvora te obvezu vraćanja 15

milijuna kuna potvrđuje kako pravosuđe u Hrvatskoj ipak funkcionira i da se ne

ustručava donijeti presude i protiv poznatih osoba. I to premda Sanader kod

stanovništva ima stanovitu podršku jer se smatra političarom koji je Hrvatsku vodio u

Europsku uniju (Arbutina, Jung-Grimm, 2013).

Unatoč pomaku s mrtve točke, postavlja se pitanje kako bi se moglo „popraviti“

hrvatsko pravosuđe. Promjene bi prvo trebale obuhvatiti zakonsko reguliranje

odvjetničkih tarifa, po njemačkom modelu, jer odljev kvalitetnih kadrova iz sudstva nije

moguće zaustaviti dok su mogućnosti zarade u odvjetništvu i do 100 puta veće od

zarade sudaca. Također je potrebno napraviti reviziju sudačkog kadra, jer je najveći dio

sudaca imenovan po neobjektivnim kriterijima koji ne jamče kvalitetu postojećih sudaca

(Petričić, 2009: 345).

59

Potrebno je poboljšati procesna pravila koja potpuno isključuju odugovlačenje sudskih

postupaka, kao i uvođenje instituta privremene ovršnosti sudskih presuda svih nivoa uz

mogućnost odgode ovrhe uz predočenje odgovarajuće sigurnosti. Takav model vrlo

uspješno funkcionira u Njemačkoj. Javnim bilježnicima trebalo bi oduzeti ovršne ovlasti

uz istovremeno formiranje snažnog regionalnog ovršnog odjela pri općinskim sudovima

koji će provoditi ažurno ovrhe svih sudova uključujući i one trgovačkih sudova. Pored

navedenog, pomoglo bi i uvođenje najmodernije organizacije rada u sudovima i

primjenu svih modernih pomagala koji će znatno povećati produktivnost sudova. Nužan

uvjet poboljšanja pravosuđa je nadzirati rad svih sudaca i isključivati sve one koji tamo

ne pripadaju. Pri tome je važna primjena objektivnih kriterija te maksimalna

transparentnost, dok politička podobnost i interesna pripadnost lobijima mora biti

onemogućena. Uz sve to, neophodna je suradnja te otvoreno traženje savjeta od država

koje imaju učinkovit i efikasan pravni okvir u suzbijanju korupcije kako bi se povodili

za njihovim primjerom te na taj način doprinijeli dobrobiti svih.

Veliki problem u pravosuđu koji ukazuje na potrebu za brzom promjenom i donošenjem

zakona kojim bi se on promijenio je: „U slučajevima u kojima se sumnja na korupciju,

a dokumentacija je uredna, ništa se ne može učiniti dok netko ne progovori. Dok netko

ne progovori ne možete rušiti piramidu, a piramidu nikada nećete srušiti ako ćete željeti

izdvojiti vrh piramide. Nju jedino možete srušiti ako ćete iz temelja počinjati izvlačiti

dijelove piramide dok se ona ne sruši i to je ono što se dogodilo u velikim predmetima

koji su pred sudom", naglasio je ravnatelj Uskoka Dinko Cvitan. Također, Uskok ne

može ići na sud bez dokaza i samo na osnovu medijskih napisa i javne percepcije, jer

jedno je znati, a drugo je imati dokaze s kojima se može izaći pred sud (Hina, 2014).

Svaka sumnja trebali bi se istražiti jer kako stara izreka kaže:“ Gdje ima dima, ima i

vatre“.

Bez obzira da li je riječ o poznatoj osobi, osobi koja se nalazi na političkom ili nekom

drugom vrhu, ako se posumnja na njezin nepošten rad, dobivanje položaja, stjecanje

imovine, potrebno je brzo reagiranje. No, kako bi se to uopće spriječilo, potrebne su

razne neočekivane kontrole i inspekcije kojima bi se utvrdila zakonitost poslovanja i

60

djelovanja. Kako „prilika čini lopova“, tu se ne radi o malim iznosima, iznosima od

nekoliko tisuća, nego su to milijunske brojke. Upravo bi pravosudna tijela, pravosuđe,

trebalo biti nemilosrdno u njihovu kažnjavanju jer su oni time oštetili državu, samim

time i građane te države.

Hrvatska je kao uvjet pristupanja Europskoj uniji trebala napraviti reformu pravnog

okvira. Također, to je jedan od osnovnih antikorupcijskih mehanizama. U Hrvatskoj se

korupcijom „bavi“ Ministarstvo unutarnjih poslova, USKOK, Transparency

International Hrvatska. Od velike važnosti je povjerenje građana u nepristranost i

učinkovitost pravosuđa. Kako bi se korupcija suzbijala i sprječavala potrebna je

uspostava efikasnog pravnog okvira, uspostava institucija koje će se djelotvorno i

učinkovito boriti protiv nje. Na temelju tablice 4 i 5 u kojima se analizira stanje

korupcije i efikasnost pravnog okvira, uočljiva je velika povezanost i time dokazana

postavljena hipoteza. Zbog negativnih posljedica koje sa sobom „nosi“ korupcija,

potrebna je snažna volja od političkih i pravosudnih organa do pojedinca. Kako se

efikasno boriti sa korupcijom prikazano je kroz primjer Njemačke. Naime, ona je

izgradila takav sustav u kojem se identificiraju položaji koji su podložni i rizični za

korupciju (zbog prevencije). Unutar institucija postoji pregled ovlasti i radnih mjesta.

Također je i rotacija posla nužna. Prije zapošljavanja vrši se provjera potencijalnog

zaposlenika, od zaduženja, imovinskog stanja, problema s alkoholom, drogom, da li

osoba ima kakav kazneni ili disciplinski postupak i sl. Korupcija negativno utječe na

poduzeća, bilo velika, bilo mala. Povećavaju se troškovi ulaska na tržište, povećavaju se

općenito troškovi poslovanja, nema pravedne tržišne utakmice, iskrivljuju se pošteni

poslovni odnosi, inozemna poduzeća skeptična su prema onim iz RH te teško pristaju na

suradnju. Prema istraživanjima o percepciji korupcije u gospodarstvu na prvom mjestu

je Slovenija dok ju RH slijedi u stopu. Od 2002. godine Hrvatska je ozbiljno pristupila

problemu korupcije. U svoj pravni i politički sistem uvodi brojne institucije za „borbu“

s korupcijom. U suzbijanju korupcije svatko ima svoj dio zadatka te značajnu ulogu

nose političke i pravosudne institucije. One kroz razne reforme, akcije, vraćanjem

povjerenja građana u njih mogu uvelike unaprijediti proces suzbijanja korupcije.

61

5. SUZBIJANJE KORUPCIJE PUTEM RAZVOJA EFIKASNOG PRAVNOG

OKVIRA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE

Suzbijanje korupcije nije i ne smije biti obveza samo onih državnih tijela kojima to

proizlazi iz djelokruga rada već suzbijanje svih oblika korupcijskog ponašanja treba biti

društvena akcija najširih razmjera u koju će se uključiti sva tijela države kao i

zainteresirane organizacije, gospodarski subjekti, nevladine udruge, građani i drugi. Od

primarne je važnosti da država ima ustaljen zakonodavni okvir te nadležne institucije

koje će omogućiti pravednu državu koja će vršiti kontrolu i učinkovito suzbijati

korupciju.

Tamo gdje nema transparentnosti, gdje se zadaci i aktivnosti odvijaju u tajnosti te nisu u

mogućnosti nadzora od strane drugih službenih tijela i javnosti, postoji velika

vjerojatnost od rizika korupcije. Dužnost društvenih službenika, menadžera, upravitelja

je da djeluju vidljivo, predvidivo i razumljivo. Osim što trebaju djelovati transparentno,

politički vođe i javni službenici u demokratskim sustavima moraju biti odgovorni prema

građanima, moraju pružiti razumna i prihvatljiva rješenja za svoje postupke i odluke.

Sve su to čimbenici čija odsutnost može biti jedan od uzroka koruptivnog ponašanja.

Važno je da država ima volju i alat, odnosno strateški i akcijski plan s kojim će krenuti

u učinkovitu borbu protiv korupcije (Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske,

2011).

Sljedeći neophodan uvjet jest pronaći prvu „slabu točku”, tj. područje, na kojem će se

brzo postići konkretan rezultat. Tako, ako je moguće brzo i djelotvorno suzbiti

korupciju, npr., u carinskoj službi, ili u obrazovnom sustavu, to će odmah pokazati da

država ozbiljno kani stvoriti uvjete za jednaku gospodarsku utakmicu, ili pak dati

jednake šanse svima u školovanju i obrazovanju. Bez takva konkretnog uspjeha

nemoguće je stvoriti pozitivno ozračje u javnosti i potaknuti nadu i volju za suzbijanje

korupcije i na drugim područjima (Šimac, 2004: 31).

Međutim, Hrvatska je poduzela znatne napore posljednjih godina kako bi poboljšala

svoju protukorupcijski okvir. Ipak, čini se da se veći naglasak stavlja na kažnjavanje

62

korupcije nego na prevenciju. Europska komisija sugerira Hrvatskoj da uspostavi

kodeks ponašanja za izabrane dužnosnike na središnjoj i lokalnoj razini s

odgovarajućim instrumentima odgovornosti, da temeljito kontrolira izjave o

imovinskom stanju i sukob interesa javnih dužnosnika te da uspostavi efikasan

mehanizam za prevenciju korupcije u poduzećima kojima je država vlasnik ili koje

države kontrolira (Glas Istre.hr, 2014). Koje aktivnosti se poduzimaju u RH a koje u EU

slijedi u nastavku.

5.1. Antikoruptivne aktivnosti u Republici Hrvatskoj

Proces u borbi protiv korupcije za Hrvatsku je službeno započeo 2001. godine

potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u kojem se izričito navodi

obveza suradnje na projektima borbe protiv korupcije i obveza usvajanja pravne

stečevine Europske unije što među ostalima obuhvaća i donošenje zakonske regulative i

osnivanja institucija za borbu protiv korupcije, te donošenje nacionalne antikorupcijske

strategije (Hina, 2014).

Anti-korupcijske intervencije trebale bi više pozornosti usmjeriti na podizanje svijesti

ciljnih skupina i u obzir uzeti postojeće društvene norme (Batory, 2012: 72). Tako je i

Papa Franjo naglasio važnost borbe protiv korupcije. 'Žeđ za novcem, vlašću, korupcija,

rascijepi, zločini protiv života i protiv stvorenoga', nabrajao je Franjo zla koja pogađaju

današnjicu uz osobne grijehe, ali to zlo „možemo pobijediti s Isusom, s dobrotom“.

Papa je naglasio kako je „čovjekova žeđ za novcem uzaludna žeđ“ i dodao kako „nitko

ne može sa sobom odnijeti novac, mora ga ostaviti“ (Agencija VLM, 2013).

Svjesna ozbiljnosti problema korupcije Vlada RH odlučna je u svojim nastojanjima da

iskorijeni korupciju iz društva. Do sada su donesena dva ključna antikorupcijska

dokumenta, Strategija suzbijanja korupcije koju je Hrvatski sabor usvojio 19. lipnja

2008. godine i Akcijski plan uz Strategiju suzbijanja korupcije koji je Vlada RH

usvojila 26. lipnja 2008. godine. Tom strategijom definirana su načela, ciljevi i područja

antikorupcijskog djelovanja za dulje vremensko razdoblje. Akcijski plan sadrži

63

konkretne mjere i rokove ispunjenja, definira nadležnost institucija za njihovo

provođenje i potrebna financijska sredstva. Glavno težište Strategije i Akcijskog plana

stavljeno je na jačanje pravnog i institucionalnog okvira, jačanje svih oblika prevencije

korupcije, jačanje represije, te unapređenje međunarodne suradnje s civilnim društvom.

Prioritetni ciljevi u realizaciji ove Strategije su (Ministarstvo unutarnjih poslova, 2013):

· unapređivanje pravnog i institucionalnog okvira za učinkovito i sustavno

suzbijanje korupcije,

· afirmacija pristupa »društvo bez korupcije«,

· jačanje integriteta, odgovornosti i transparentnosti u radu tijela državne vlasti i

s tim u vezi jačanje povjerenja građana u državne institucije,

· stvaranje preduvjeta za sprječavanje korupcije na svim razinama,

· podizanje razine učinkovitosti otkrivanja i kaznenog progona korupcijskih

kaznenih djela,

· podizanje javne svijesti o štetnosti korupcije i o potrebi njezina suzbijanja,

· unapređivanje međunarodne suradnje u borbi protiv korupcije,

· unapređivanje suradnje između državnih tijela nadležnih za provedbu

Strategije,

· unapređivanje suradnje s organizacijama civilnog društva.

U cilju provedbe Strategije donesen je Akcijski plan koji je zamišljen kao dokument

koji se revidira svake godine u cilju praćenja i analize njene provedbe. Akcijski plan

omogućava sustavan nadzor provedbe Strategije i predstavlja kontrolni mehanizam

pomoću kojeg će se moći vidjeti da li je određena mjera provedena u potpunosti ili ju je

potrebno redefinirati u skladu s novim potrebama. Akcijski plan usmjeren je na

djelovanje tijela javne vlasti na način da građani mogu ostvarivati sva svoja prava i

obveze bez da budu izloženi koruptivnim zahtjevima. Ujedno, njime se štiti javni interes

i interes Republike Hrvatske na način da ne bude ugrožen od koruptivnog postupanja,

štite se institucije od razarajućeg učinka korupcije, onemogućuje se administrativna

postupanja koja izravno potiču koruptivno postupanje uvođenjem transparentnosti i

dostupnosti na internetskim stranicama postupanja tijela državne uprave i lokalne

samouprave, kao i uspostavom učinkovitoga i transparentnoga sustava upravljanja

64

državnom imovinom te nastavkom jačanja kontrole u javnoj nabavi. U Akcijskom planu

su navedene mjere koje se odnose na postupanje lokalne samouprave i trgovačkih

društava u većinskom državnom vlasništvu; aktivniju međunarodnu suradnju i razmjenu

podataka; stavljanje naglaska na učinkovitije otkrivanje i procesuiranje slučajeva

korupcije; jačanje kapaciteta tijela koja su nadležna za procesuiranje korupcije kao i

interakciju nadležnih tijela (Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, 2013).

U svrhu širenja i poticanja antikoruptivnoga ozračja od strane Vlade Republike

Hrvatske predviđeni su obrazovni programi sa ciljem ukazivanja na štetnost korupcije i

dužnosti prijavljivanja. Od školske godine 2014./15. u nastavni plan i program uvodi se

Građanski odgoj i obrazovanje za osnovne i srednje škole. Građanski odgoj i

obrazovanje priprema djecu i mlade za razvijanje kulture mira i nenasilja, poštivanje

ljudskih prava i preuzimanje odgovornosti, za bolje razumijevanje društva u kojem žive,

drugih kultura te političkih procesa i donošenja odluka. Također, raspravljat će se kroz

razne radionice i programe o korupciji i njezinoj štetnosti (Infozona.hr, 2014).

Napominje se da se i dalje bitnim smatra suradnja s organizacijama civilnog društva te

jačanje komunikacije s građanima u suzbijanju korupcije. Svim mjerama u navedenim

područjima ostvaruje se i osnovni cilj određen točkom 18 Programa Vlade Republike

Hrvatske za mandat 2011.- 2015.: društvo bez korupcije.

2010. godine donesena je nova Strategija suzbijanja korupcije i revidirani provedbeni

Akcijski Plan suzbijanja korupcije. U sklopu ovog strateškog plana cilj je ojačati pravni

i institucionalni okvir, administrativne kapacitete i suradnju tijela uključenih u borbu

protiv korupcije. Uspostavom cjelovitog institucionalnog i pravnog okvira, reformom

kaznenog zakonodavstva kao i podizanjem međuagencijske suradnje, represivnim

tijelima se osiguravaju učinkovitiji antikorupcijski instrumenti. Učinkovita

antikoruptivna politika, pored represivnog djelovanja, obuhvaća i komponente

usmjerene na sprječavanje koruptivnih rizika, jačanje antikoruptivne svijesti kao i

izgradnja dobrih odnosa sa sektorom civilnog društva.

U borbi protiv korupcije neophodno je rad tijela državne vlasti učiniti transparentnim,

razviti i unaprijediti edukaciju zaposlenih u tijelima državne i lokalne vlasti, podići

65

javnu svijest o štetnosti korupcije kod svih zaposlenih u tijelima državne i lokalne vlasti

i kod građana. Ministarstvo pravosuđa ima zadaću da kontinuirano djeluje u

aktivnostima koje su usmjerene na sprječavanje sukoba interesa i promoviranja nulte

tolerancije na korupciju. Antikoruptivne kompanije imaju cilj ojačati svijest kod

građana te ih potaknuti na aktivan doprinos kroz institucije civilnog društva u stvaranju

atmosfere nulte tolerancije na korupciju (Ministarstvo pravosuđa RH, 2012).

U Republici Hrvatskoj se suzbijanjem organiziranog kriminala i korupcije bavi

USKOK- Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala. Izvjestan doprinos

daje Transparency International (TIH) koja je jedina globala, nevladina i neprofitna

udruga. No, pored njih velik utjecaj na suzbijanje korupcije imaju mediji koji svojom

snagom mogu doprijeti do građana, educirati ih, informirati te poticati na prijavu bilo

kakvog oblika korupcije. Britanski veleposlanik David G. Blunt ocijenio je kako je,

unatoč velikom napretku u borbi protiv korupcije, ona i dalje velik problem u Hrvatskoj.

Blunt je rekao otvarajući stručni seminar pod nazivom "Praćenje korupcije – uloga

medija" da važnu ulogu u suzbijanju korupcije, uz vladu i pravosuđe, imaju i mediji

preko kojih građani trebaju shvatiti što se događa. No, medijski izvještaji pritom ne

smiju naštetiti donošenju presuda za kaznena djela pa mediji u svakom trenutku moraju

biti svjesni kako se trebaju koristiti svojim utjecajem. Predsjednik Nacionalnog vijeća

za praćenje provedbe suzbijanja korupcije Željko Jovanović ustvrdio je kako su upravo

mediji odigrali ključnu ulogu u otkrivanju velikog broja korupcijskih afera. "Zbog

korupcije, godišnje nestane oko šest milijarda kuna i upravo bi mediji trebali isticati

koliko se primjerice za taj novac moglo otvoriti novih radnih mjesta", istaknuo je

Jovanović (Hina, 2011). Ustvrdio je da se sve do kraja devedesetih godina prošlog

stoljeća korupcija u Hrvatskoj potpuno negirala te da je pomak posljednjih godina

postignut pod velikim pritiskom Europske unije.

Svaki pozitivni pomak u borbi protiv korupcije treba podržati bez obzira od koga dolazi

i koja ga je politička, društvena ili vjerska opcija učinila. Međutim, korupcija je realna

opasnost suvremenog društva koja se poput „nevidljive zarazne bolesti“ širi i ne poznaje

granice (Zadarski list, 2008). Smatra se da postoji visoka percepcija korupcije u

Hrvatskoj koja je prepreka društveno-ekonomskom razvoju. Borba protiv korupcije

66

predstavljala je nužan preduvjet za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji.

Antikorupcijske politike naglašavaju važnost suzbijanja korupcije za opću dobrobit

Hrvatske, a ne samo u kontekstu ispunjavanja zahtjeva od strane Europske unije

(Piplica i Luković, 2011: 98). Postavlja se pitanje, da li je opravdanje korupcije niska

stopa zaposlenosti, pad BDP-a, nedovoljna angažiranost države da se ona suzbije ili je

ona samo stvar pohlepe?! Može se zaključiti kako je Republika Hrvatska veoma

ozbiljno pristupila problemu korupcije i njezinom sprječavanju, bez obzira da li je to

zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju ili se jednostavno shvatilo da je potrebno

intervenirati kako bi se poboljšali uvjeti života, bilo pravednije što se tiče zdravstva,

dobivanja poslova, dobivanja diploma i sl.

5.2. Antikoruptivne aktivnosti u okviru Europske unije

U posljednjem desetljeću otprilike, zemlje članice EU i OECD-a u potpunosti su počele

shvaćati negativne ekonomske i političke učinke korupcije. Stavovi njihovih vlada su se

stoga uvelike promijenili. One tumače posljednje financijske krize kao dramatične

primjere korozivnog utjecaja korupcije i slabog upravljanja na ulaganja, ekonomski rast,

političku stabilnost i razvoj tržišnih ekonomija i demokratskih političkih institucija.

Zato se međunarodni standardi za borbu protiv korupcije ne mogu primijeniti samo u

zemljama EU. Većina zemalja sada na „sva usta galame“ o svojim antikorupcijskim

strategijama. Izazov je kako krenuti sa slogana na djela. OECD surađuje u programima

s drugim zemljama kako bi podigao svijest o međunarodnim korupcijskim naporima i

instrumentima koji ih podupiru, te kako bi dijelio informacije koji se tiču najboljih

praksi i uspješnih antikorupcijskih programa u zemljama i regijama.

Korupcija predstavlja jedan od najvećih izazova među državama članicama Europske

unije. Na području Europske unije postoje brojni međunarodni instrumenti za borbu

protiv korupcije kao i snažno antikorupcijsko zakonodavstvo, ali razina njihove

implementacije još uvijek nije u potpunosti zadovoljavajuća. Ekonomski troškovi

uzrokovani korupcijom iznose oko 120 milijardi eura godišnje, a taj iznos otprilike

odgovara jednom postotku bruto nacionalnog proizvoda (BDP) Europske unije,

67

odnosno predstavlja nešto manje od godišnjeg proračuna Europske unije. Iz tog razloga

ne čudi činjenica da svaki četvrti građanin Europske unije smatra korupciju najvećim

problemom u svojoj državi. Zbog navedenih činjenica zastupnici u Europskom

parlamentu pozivaju na snažnu političku volju te na vraćanje povjerenja građana u

provedbu učinkovite antikorupcijske politike (Ministarstvo pravosuđa RH, 2011).

Države članice moraju same odlučiti kakve su institucionalne strukture potrebne u

njihovu nacionalnom kontekstu za suzbijanje korupcije, ovisno o raširenosti i prirodi

korupcije u zemlji, o ustavnom i pravnom okviru, tradicijama, vezama s drugim

politikama u zemlji, općem institucionalnom okruženju i slično. Nekoliko država

članica ima središnje agencije za suzbijanje korupcije u kojima su spojene zadaće

prevencije i represije, dok druge imaju posebne agencije za sprječavanje korupcije, od

kojih su neke ovlaštene za provjeru bogatstva, sukoba interesa, nespojivosti funkcija i u

nekim slučajevima, financiranja stranaka. Neke druge države imaju posebne službe za

provedbu zakona ili kazneni progon (Europska komisija, 2014).

S obzirom na nedovoljnu učinkovitost postojećih pravnih mehanizama Europska

komisija (EK) usvojila je 6. lipnja 2011. godine novi paket mjera za borbu protiv

korupcije u svim članicama Europske unije. Komisija će putem Izvještaja Europske

unije o borbi protiv korupcije pratiti i ocjenjivati napore država članica i time, između

ostaloga, nastojati potaknuti veću političku volju. Ciljevi Izvještaja su osigurati

provedbu postojećih pravnih alata i funkcioniranje institucionalnih mehanizama te jačati

međusobno povjerenje između država članica. Kod izrade tog izvještaja, Europska

komisija će se oslanjati na različite izvore informacija (GRECO, OECD, UNCAC),

neovisne stručnjake, rezultate istraživanja, službe Europske komisije i Europski ured za

borbu protiv prijevara (OLAF), države članice, institucije poput Europola i Eurojusta,

Europsku mrežu protiv korupcije, istraživanja Eurobarometra i civilno društvo. Novi

mehanizam objavljivanja izvješća će olakšati razmjenu najboljih praksi, identificirati

slabosti i trendove unutar Europske unije s kojima se potrebno suočiti, prikupiti

usporedne podatke od 28 zemalja članica te stimulirati zajedničko stjecanje znanja i

daljnje poštivanje obveza Europske unije i međunarodne zajednice. Osim toga, stvoriti

68

će temelje za pravilnu pripremu budućih političkih djelovanja Europske unije na

području borbe protiv korupcije (Ministarstvo pravosuđa RH, 2011).

Imajući u vidu prekograničnu dimenziju korupcije kao i njene posljedice za unutarnje

tržište, Europski parlament se zalaže za uvođenje jedinstvenih sankcija za korupciju na

razini Europske unije. Predlaže se poduzimanje daljnjih akcija usmjerenih ka

usklađivanju zakonodavstva o zaštiti „zviždača“ te kriminalizaciji nezakonitog

bogaćenja.

Europske institucije i sve države članice pozivaju se na osiguravanje veće

transparentnosti putem izrade novog ili poboljšanja postojećeg kodeksa ponašanja u

kojem će biti jasno definirana pravila za sprječavanje sukoba interesa. Poziva se i na

poduzimanje akcija za „sprječavanje i borbu protiv infiltracije korupcije u politiku i

medije“, uključujući povećanje transparentnosti i nadzora njihova financiranja. U

daljnjem dijelu rada vide se razlike u suzbijanju korupcije između država.

Finska, Švedska i Danska dijele snažnu predanost u borbi protiv korupcije.

Nedavna istraživanja pokazuju da je sloboda tiska u pozitivnoj korelaciji s kontrolom

korupcije u dobro utvrđenim demokracijama. Finska, Danska i Švedska sve imaju

visoki BDP po stanovniku, niske stope nejednakost, stopu pismenosti blizu 100%, a

prioritet je ljudsko pravo pitanja (npr. za ravnopravnost spolova, sloboda informacija).

Te zemlje obično imaju dugu tradiciju otvorenosti vlade, građanskog aktivizma i

društvenog povjerenja. Švedsko „Načelo javnog pristupu službenim dokumentima“,

datira još iz 1766. godine. Naglasak je na jakoj transparentnosti i odgovornosti, što

omogućuje građanima da prate svoje političare te ih time obvezuju na odgovornost za

svoje postupke i odluke. Te zemlje povode se za time da objavljivanje informacija o

proračunu zatvara vrata za gubljenje i pronevjere javnih fondova. Dakle, država treba

nastojati promicati informacijsku objavljivanje, kao i poboljšati sudjelovanje građana

tijekom proračunskog procesa. Indeks otvorenosti proračuna pokazuje da Švedska

omogućuje građanima da procijene kako im dobro vlada vodi javna sredstva. Danska

obvezuje ministre da mjesečno objavljuju informacije o njihovoj potrošnji putovanja i

darovima (Transparency International, 2011).

69

Skandinavske zemlje prema istraživanjima spadaju u najmanje korumpirane zemlje EU.

Jedna od njih je Danska koja je 2011. godine privukla veliku pažnju medija, upravo

zbog najnižeg indexa percepcije korupcije. Javila se u „skandalu“ s utajom poreza

zaposlenika jedne pomorske kompanije, gdje su najistaknutiji završili u zatvoru, a

mnogi platili kazne (Tijardović, 2011). Vidljivo je da se i najmanje korumpirane zemlje

susreću s problemom korupcije, ali je bitno da ga uspješno suzbijaju. Gledano u smislu

europskog poslovanja i života, korupcija je posebno razvijena u zemljama u tranziciji.

Korupcija se događa i u razvijenim gospodarstvima. Međutim, postoje značajne razlike

u sustavima kako bi se spriječila korupcija, u razvijenim gospodarstvima taj je sustav

vrlo učinkovit. Na primjer, Njemačka, vrlo opsežno koristi kontrolne instrumente za

sprječavanje korupcije, za razliku od Hrvatske koja je daleko od uvođenja kontrole na

državnoj upravi.

Potrebno je spomenuti Svjetsku banku koja je jedan od glavnih pobornika svjetskog

pokreta za suzbijanje korupcije. Osnovana je zbog toga da se sredstva koja daje koriste

za namjeravane svrhe, da se ugovori za dobra i usluge izvršavaju na pregledan i svrhovit

način. Također, ona mjeri Indeks kontrole korupcije te pomaže u reformama uprave i

pravosuđa. Premda se Svjetska banka ne smije uplitati u politička pitanja svojih članica,

ona nudi pomoć vladama koje se žele boriti protiv korupcije i naglašava da neće

tolerirati korupcije u programima koje pomaže. Banka nastoji aktivno djelovati na

suzbijanju korupcije aktivnom ekonomskom politikom, poticanjem institucionalnih

reformi, nadzorom nad korištenjem sredstava. Nudi programe u kojima se ona

pojavljuje i kao organizator reformi gospodarskih oblasti u kojima je korupcija uhvatila

maha (The World Bank, 2011).

Jedan od načina suzbijanja korupcije na svim razinama gospodarstva i javne uprave je

uvođenje elektroničkog poslovanja. Ono se smatra prioritetnim značajem za razvoj

gospodarstva jer ono smanjuje troškove poslovanja, doprinosi uštedama, stvara veću

dodatnu vrijednost u gospodarstvu te ima niz drugih pozitivnih učinaka, kao što je

smanjenje sive ekonomije i minimiziranje korupcije. Europa i svijet ulažu sve svoje

70

napore kako bi suzbile korupciju, no problem im predstavlja društvo u kojem je postalo

uobičajeno nositi plave kuverte i darove.

Stručnjaci koji se bave problemom korupcije kažu da ne postoji način za uklanjanje

ljudske pohlepe koja stoji iza mnogih kaznenih djela te vrste. No, postoje efikasne

strategije borbe protiv korupcije i u malim i u velikim, odnosno u bogatim i u

siromašnim državama. Jedna od strategija je govoriti otvoreno, putem medija o

problemu, kako bi na taj način jačala svijest građana o štetnosti korupcije. Smatra se da

je pojedinac ključ borbe protiv korupcije (Batory, 2012: 72).

Kako nisu dovoljne samo antikorupcijske strategije kojima bi se utjecalo na korupciju,

potrebno je obratiti pažnju na pojedince koji su ključ u borbi protiv korupcije, jer kako

se kaže: „sve kreće od malih ljudi“. Pojedinci koji se odluče javno na borbu protiv

korupcije naziva se zviždačima, te su oni glavni inicijatori i osnivači raznih nevladinih

udruga. No, o tome detaljnije u daljnjem dijelu rada.

5.3. Pojedinci i nevladine udruge u borbi protiv korupcije

S obzirom na nezadovoljstvo hrvatskih građana radom državnih institucija glede borbe

protiv korupcije, sve je više pojedinaca i nevladinih udruga koje su odlučile pokrenuti

formalne i neformalne pritiske na političku vlast u zemlji kako bi se ova sramota

pokrenula s mrtve točke. Premda je svijest o ozbiljnoj šteti od korupcije znatno narasla i

proširila se, te sve više društava počinje poduzimati neke akcije kako bi je kočilo i

preokrenuo njen trend, stalne korupcijske afere tjeraju nas na neprestanu borbu protiv

nje. Važnu ulogu, pa skoro i najvažniju imaju pojedinci koji su pokretači raznih akcija i

udruga, te se zbog toga javlja termin „Zviždači“. Zviždač - označava osobu koja je

otkrila slučaj korupcije, te je potrebna zaštita te osobe ali i daljnji poticaji na ostale.

71

5.3.1. Pojedinac – ključ borbe protiv korupcije

Doprijeti do pojedinca je ključ u borbi protiv korupcije. Svakom pojedincu se može

pomoći u izgradnji i održanju integriteta donošenjem etičkih kodeksa kao i stalnom

edukacijom. Kodeksi ponašanja od iznimne su važnosti za razvoj profesionalnog

integriteta i netolerancije državnih službenika na korupciju. Ti kodeksi predstavljaju

vodilju državnim službenicima pri donošenju važnih i često teških odluka te kako

izbjeći potencijalno koruptivno ponašanje. Također, etički kodeksi predstavljaju temelje

u odnosu u kojem građani postaju svjesni i znaju kakvo ponašanje i odluke mogu

očekivati od osoba koje obnašaju javne dužnosti. Građani su ključni u otkrivanju

korupcije i upravo su oni zaslužni za razotkrivanje brojnih afera koje su rezultirale

istragama, optužnicama, a na koncu i sudskim presudama protiv osoba koje su počinile

koruptivna kaznena djela.

Moral je skup normi ponašanja jedne društvene zajednice, dok etika podrazumijeva

sposobnost razlikovanja dobrog i lošeg. Svaki čovjek ima u sebi ugrađene svoje etičke i

moralne principe (24sata.hr, 2012). Ti principi stvar su okruženja u kojem oni žive, jer

teško da će netko tko živi u društvu u kojem se korupcija smatra opće prihvaćenim

načinom života, reagirati na nju te je prijaviti i ne biti dio nje. Ljudi se boje, boje se

reakcije okoline koji na korupciju ne gledaju kao na neko zlo već na normalnu i

uobičajenu pojavu. U borbu protiv smanjenja ali i potpunog suzbijanja korupcije

potrebno je poći od pojedinaca, potrebno je stalno naglašavanje kroz medije, djeca u

školama moraju učiti o etičnosti i moralu u poslovanju i kroz život. Te vrijednosti

trebaju biti duboko usađene u svakom pojedincu, kako bi on pravodobno reagirao na

pokušaje državnih službenika i ostalih na pokušaj iznude. Pojedinci su ključ u

formiranju raznih udruga koje se bore protiv korupcije.

Vesna Balenović je osnovala udrugu Zviždač, upravo zbog svog osobnog negativnog

iskustva sa korupcijom i sa nezadovoljstvom hrvatskih institucija u rješavanju

korupcije. Upravo je ona primjer kako sve kreće od malih ljudi, od pojedinaca koji se

istinski bore. Vesna započinje borbu 2001. godine sa INOM, kada je kao zaposlenica te

tvrtke upozorila na organizirani kriminal i koruptivne radnje. Umjesto da se taj kriminal

zaustavio, moćni vrh kompanije, uručio joj je izvanredan otkaz. Nakon devetogodišnjeg

72

sudskog progona kroz 52 ročišta, novčanim i zatvorskim kaznama, javnost je ipak

saznala istinu o kriminalu u INI. U želji da više nitko u Hrvatskoj, tko ukaže na kriminal

i korupciju ne doživi sličnu nepravdu , osniva se udruga Zviždač.

Udruga je osnovana 2008. godine, i riječ je o nevladinoj, neprofitnoj i nestranačkoj

organizaciji civilnog društva. Ona djeluje na području cijele RH, a svojim djelovanjem

potiče izgradnju i razvoj demokratskog društva. Udruga se bori protiv kriminala i

korupcije, te zaštitom pojedinaca koji ukažu na nepoštivanje zakonitosti na području

cijele RH. Od osnutka udruge bilježe značajne rezultate zbog čega uživaju veliko

povjerenje građana. Udruga, za razliku od svih drugih udruga, radi tako da pomaže svim

građanima u njihovoj individualnoj borbi protiv protiv kriminala i korupcije, na koju su

naišli u svojoj životnoj ili radnoj sredini. Nakon obavljenih razgovora s pojedincima,

skuplja se dokumentacija, sagledava se problem te se utvrđuje postojanje kriminala i

korupcije te kršenje ljudskih i radnih prava. Nakon toga Udruga se aktivno uključuje u

rad i pomaže građanima koji su ih na to upozorili. Putem tiskovnih konferencija i

priopćenja obavještavaju sve državne i lokalne televizijske i radio stanice, portale i

tiskane medije o svim detaljima uočenog kriminala, korupcije i kršenja zakona. Javno

ukazivanje na nezakonitosti najbolnije je za počinitelje, koji su u svojim sredinama

najčešće ugledni i dobro situirani građani sa brojnim poznanstvima i vezama u vlastima.

Zbog povezanosti kriminala i korupcije s pojedincima u vlasti, u Udruzi Zviždač imaju

velike probleme pri prikupljanju financijskih sredstava neophodnih za rad (Petričić,

2008: 428).

Udruga Vratite opljačkano, osnovana je 2009. godine u Ičićima. Djelovanje Udruge u

prvom redu je usmjereno na vraćanje nezakonito stečene imovine i proteže se unatrag

sve do 1990. godine kad su stvarani kriminalni temelji nove države Hrvatske.

Jednostavna metoda, koju Udruga predlaže su dva čarobna pitanja. Prvo: odakle vam

to? A drugo: jeste li platili porez na to? Za one koji ne mogu odgovoriti na ta pitanja,

odnosno, dokazati porijeklo imovine, slijedi oduzimanje nezakonito stečene imovine i

kazna. Postoji još i neprofitna i nevladina Udruga Zlatni zmaj, koja se pored borbe

protiv kriminala i korupcije, bori protiv ovisnosti. U Udruzi smatraju kako su ta tri

pojma međusobno jako povezana te jedno utječe na drugo.

73

Mediji igraju veoma važnu ulogu u informiranju i edukaciji građana što se tiče

korupcije. Kroz medije se građani upoznaju sa slučajevima korupcije, daje im se

potpora te ih se poziva na prijavljivanje svakog oblika korupcije. Sloboda medija igra

ključnu ulogu u održavanju zdrave demokracije, kao i doprinosu većoj odgovornosti,

boljoj vladi i gospodarskom razvoju. Ono što je najvažnije, ograničenja slobode medija

su često rani pokazatelji da vlada namjerava i napad na druge demokratske institucije.

Sloboda medija predstavlja jedno od najučinkovitijih sredstava oblikovanja mišljenja

javnosti o idejama i stavovima političkoga vodstva. No, danas su potpuno nezavisni

mediji rijetkost. Postoji jedino umjerena težnja za poštenim izvještavanjem koja je više

produkt straha od prekršajnih i kaznenih sankcija nego što je rezultat etičkih

pretpostavki urednika i novinara (Petričić, 2009: 243).

Kako bi se pojedinci odvažili na prijavljivanje bilo kakvog pokušaja iznude državnih

službenika, kako bi reagirali na bilo kakvu sumnju u koruptivnu aktivnost, potrebna je

njihova zaštita. Mnogi se, još uvijek, bore protiv samih sebe jer se boje vlasti, boje se

uglednih i visoko pozicioniranih ljudi koji imaju veze svugdje. U ohrabrivanju im

pomažu udruge, te je uočljiva razlika u zaštiti zviždača po državama.

5.3.2. Zaštita zviždača u zemljama Europske unije i Republike Hrvatske

U borbi protiv kriminala i korupcije posebnu ulogu u svakom društvu i uređenoj pravnoj

državi imaju zviždači. To su osobe koje ukazuju na kriminalne radnje u svojoj

neposrednoj blizini pri čemu se izlažu riziku gubitka posla, ugrožavanju egzistencije

sebi i članovima obitelji, društvenog izopćenja i fizičkog i psihičkog iscrpljivanja kroz

beskonačne sudske parnice. S obzirom da su zviždači, u pravilu, pojedinci koji se

suprotstavljaju uhodanoj korupcijskoj mreži i snažnim kriminalnim i političkim

strukturama, njihova borba i ukazivanje na protuzakonitost, bez podrške medija i

javnosti, često je dugotrajna i mukotrpna, a u konačnici njezin završetak je neizvjestan.

74

Whistleblowerse ili ‘zviždače’ u velikim kompanijama moglo bi se usporediti s

kanarincima u rudnicima. Te ptičice služile su rudarima da u oknima na vrijeme, kad

kanarinac ugine, primjete da se skupljaju otrovni plinovi. Zahvaljujući tome, kompanija

bi stigla isprazniti okna i riješiti problem. Na sličan način zviždači u ranoj fazi otkrivaju

probleme u kompaniji, na organizacijskoj razini ili u međuljudskim odnosima, i to bi

trebalo svaku tvrtku ili državnu organizaciju koja drži do sebe natjerati da ispravi

problem. Nažalost, tipična reakcija menadžmenta vrlo je poučna: oni na istup nekog

zviždača ne reagiraju afirmativno, ne misle da bi najbolje bilo riješiti problem prije nego

što dožive katastrofu, već počnu vrijeđati, napadati i omalovažavati zviždača koji im u

ulozi rudarskog kanarinca šalje upozorenja. Uprava kompanije počinju zviždača

optuživati da želi izazvati pozornost, da je bio „pokvaren“ prije nego što je uopće došao

u tvrtku ili da je jednostavno problematičan tip kojeg se što prije valja riješiti. I

katastrofa je neizbježna, te to djeluje jako destimulativno i obeshrabrujuće na one koji

žele ukazati na protuzakonite radnje (Poslovni dnevnik, 2008).

Kako su mnogi zviždači ostali bez posla, čime im je ugrožena egzistencija, samim time

i psihičko zdravlje zbog raznoraznih prijetnji, mnogi se ne usuđuju reagirati na

protuzakonite radnje i aktivnosti, već samo šutke promatraju. Nerijetko zviždači postaju

žrtve ucjene, prijetnji, ostaju bez imovine jer su najčešće oni koje prijavljuju na većim

položajima te moćniji. To bi se uvelike moglo promijeniti donošenjem zakona kojim bi

se zviždače štitilo. Štititi bi ih trebala država, jer zviždači time što razotkrivaju

koruptivne sprege uvelike pogoduju državi. Sve dok se nešto u RH ne riješi po pitanju

zaštite zviždača, nemoguće je da se korupcija suzbije, upravo zbog opravdanih strahova.

U Hrvatskoj se sve osobe koje na bilo koji način ukazuju na korupciju i zloupotrebu

položaja i ovlasti nazivaju zviždačima, no u europskoj praksi nije takav slučaj, oni

razlikuju whistelblowing i watchdog whistleblowing (protestno zviždanje i zviždači

čuvari). Prvi mogu biti proizvod čiste zle namjere dok se drugi odnose na savjesno

razotkrivanje opasnosti i brigu za opće dobro. Prvo je često anonimno, samodostatno i

zlurado, drugo je nesebično i zaslužuje protekciju. U Francuskoj se zaštita zviždača ne

provodi nekim posebnim zakonom, već je predviđena Zakonom o radu i Zakonom o

javnim službenicima. Za privatni sektor su unesene posebne mjere zaštite u Zakonu o

75

radu prema kojima se niti jedan zaposlenik ne može udaljiti od procesa zapošljavanja,

stažiranja ili usavršavanja, niti može biti kažnjen, otpušten, ili biti predmet

diskriminirajuće mjere, zbog dobronamjernog odavanja činjenica korupcije s kojima se

upoznao u okviru izvršavanja svojih poslovnih obaveza i zaduženja. Finsko

zakonodavstvo ne poznaje neke posebne odredbe vezane za prijavu zlouporabe položaja

ili korupcije u javnoj upravi. U skladu s finskim Ustavom svatko ima pravo javnog

govora i istupanja, svatko ima pravo pristupa javnim dokumentima i zabilješkama. Ne

postoje zakoni koji bi se bavili zaštitom zviždača. Finska je poslije Danske najmanje

korumpirana zemlja Europe, pa i ne čudi zašto ne trebaju posebne zakone kojima bi

štitili zviždače. U Irskoj je 2001. godine donesen zakon o suzbijanju korupcije kojim se

zviždače definira kao pripadnike policije. Također se predviđa i novčana kazna za

osobu koja svjesno lažno prijavi nedozvoljeno postupanje ovlaštenoj osobi. Tim

zakonom zabranjeno je kažnjavanje zaposlenika od stane poslodavca za prijavljivanje

protuzakonitosti ukoliko je zaposlenik postupao odgovorno i u dobroj vjeri (Petričić,

2009: 422).

Osobe koje javnosti otkrivaju nelegalne radnje u institucijama, javnim ili privatnim

kompanijama, tzv. zviždači u Federaciji BiH dobit će pravnu zaštitu, nakon što je

Zastupnički dom federalnog Parlamenta usvojio Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije.

Ako bilo koja osoba mjerodavnim institucijama, javnosti, medijima prijavi korupcijske

radnje u nekoj instituciji, poduzeću, njihovi nadređeni neće više moći kao do sada

davati rješenja o otkazu, degradirati ih na neko niže manje plaćeno radno mjesto, jer će

ih štiti spomenuti zakon. Ako nadređeni protiv prijavitelja korupcije - zviždača

poduzme bilo kakve štetne kadrovske mjere, bit će kažnjen novčanom kaznom u iznosu

od 50 000 KM (25 000 €) do 150 000 KM (75 000€) (Jurilj, 2013). U RH još uvijek se

razmatra zakon kojim bi se učinkovito zaštitilo zviždače, te je kroz dolje navedene

primjere uočljivo kako nisu baš zaštićeni.

Novinar, Hrvoje Appelt, nakon 11 godina bavljenja istraživačkim novinarstvom, 2009.

godine, dobio je otkaz iako je bio pod 24-satnom policijskom zaštitom. U javnost je

iznio nelogičnosti o bogaćenju zagrebačkog gradonačelnika Bandića, te o bivšem

ministru vanjskih poslova Žužulu. Nakon što je tekstove objavio u Globusu o švercu

76

naftnih derivata u Hrvatskoj, u dva mjeseca dobio je čak 4 prijetnje. Nezaposlen i bez

primanja, novinar je zbog kršenja ustavnih prava medijskih djelatnika i građana RH

pokrenuo inicijativu Probudi se! Projekt za slobodu govora, mišljenja i medija, kojim

želi osvjestiti građane o ulozi novinara, fotografa i snimatelja u društvu i opasnostima

kojima se izlažu u svom radu. 2008. godine čak 7 novinara dobilo je policijsku zaštitu

zbog prijetnji, a sloboda medija svedena je na minimum. Urednik Nacionala Ivo

Pukanić raznesen je u eksploziji tempirane bombe. Također primjer zviždača je

djelatnica Croatia banke, Vesna Majer koja je 2009. godine dobila otkaz jer je ukazala

na nedopustive, protuzakonite i fiktivne uplate i isplate novca. Obratila se Udruzi

Zviždač koja joj je dala punu podršku i smatrali su otkaz nedopustivim i nezakonitim, te

je vratili na radno mjesto a počinitelje prijavili USKOKU (Petričić, 2009: 432). Takvi

događaji još su više potresli građane koji su bilo svjedoci korupcije te su trebali

“zažmiriti” za dobrobit sebe i svoje obitelji.

Desetak hrvatskih zviždača otkrilo je afere u kojima su stotine milijuna kuna pokradene

iz državnih tvrtki i proračuna. Dio otkrića završio je i nepravomoćnim presudama,

država je dijelom nadoknadila štetu, a oni koji su cijeli proces pokrenuli, zviždači, ostali

su na cesti, bez posla, odbačeni od obitelji i prijatelja. Da se to više ne bi događalo,

liječnik Dražen Gorjanski, inače kontrolor u HZZO-u, koji i sam povremeno upozorava

na korupciju u zdravstvu i farmaceutskoj industriji, uz pomoć suradnika izradio je

iznimno opsežan prijedlog zakona u zviždačima. U prijedlogu zakona o zaštiti

prijavitelja nepravilnosti predviđena je cjelovita zaštita prijavitelja i njihovih obitelji.

Predviđeni su višestruki mehanizmi zaštite, visoka razina sigurnosti te uspostava

pravobranitelja za zaštitu prijavitelja kao posebnog ureda koji bi zaprimao prijave,

surađivao sa službenim tijelima (DORH-om, USKOK-om, MUP-om), posredovao kod

poslodavaca, pružao pravnu potporu, određivao status prijavitelja, visinu nagrade i niz

drugih poslova vezanih uz zaštitu prijavitelja. Pravo na nagradu za prijavljivanje iznosi

10% od uštede, odnosno štete spriječene prijavom nepravilnosti. Pravo na nagradu

utvrđuje pravobranitelj sukladno vlastitoj procjeni. Ako se ušteda, odnosno šteta

spriječena prijavom nepravilnosti ne može točno novčano izraziti, nagrada se kreće u

rasponu kunske protuvrijednost od 50.000 do najviše 500.000 eura, o čemu odlučuje

pravobranitelj. Takav zakon djelovao bi ohrabrujuće na zviždače a opet obeshrabrujuće

77

na one koji čine koruptivne radnje, što bi na koncu djelovalo vrlo pozitivno na cijelo

društvo, na cijelo gospodarstvo RH (Slobodna Dalmacija, 2013).

Postojanje efikasnog pravnog okvira unutar države neophodno je za suzbijanje i

sprječavanje korupcije. Unutar zemlje potrebna je uspostava raznih mehanizama kojima

će se efikasno, djelotvorno i pravovremeno reagirati na korupciju. Pojedinci imaju

ključnu ulogu u suzbijanju korupcije. Pored pojedinaca, također i mediji igraju veoma

važnu ulogu, kroz njih se javnost upoznaje i informira o korupciji. Unazad nekoliko

godina, korupciji se nije pridavalo neko značenje, no, kako ona poprima sve veće

razmjere građani su se našli odgovornima za njezino prijavljivanje i sprječavanje.

Pojedince koji se odluče javno progovoriti o koruptivnim radnjama u njihovoj okolini

naziva se zviždačima. Sve veća pozornost daje se njihovoj zaštiti, upravo zbog

nerijetkih slučajeva u kojima su zviždači postali žrtvama ucjene te im je ugrožena

egzistencija. Kroz godine su osnovane i udruge koje su najčešće osnovane od strane

zviždača. Udruge pružaju pomoć, podršku i zaštitu zviždačima. Za djelotvornu i

učinkovitu borbu s korupcijom nisu dovoljni samo pojedinci i udruge već su potrebne

konkretne antikoruptivne aktivnosti unutar zemlje. Neophodan uvjet je transparentnost

te pronalazak „slabe točke“, područja, od kojeg će se krenuti te postići konkretan

rezultat. RH je proces borbe protiv korupcije službeno započela 2001. godine

potpisivanjem sporazuma o Stabilizaciji i pridruživanju u kojem se zahtjeva suradnja u

projektima borbe protiv korupcije. Od jeseni ove godine, u plan i program srednjih i

osnovnih škola uvodi se Građanski odgoj i obrazovanje, gdje će se učenici kroz razne

projekte upoznavati s pojmom korupcije, njezinim negativnim posljedicama, potrebi

prijavljivanja...

78

6. ZAKLJUČAK

Sa sigurnošću se tvrdi da je korupcija globalni fenomen te je jedan od najvećih

problema današnjeg vremena i društva uopće. Korupcijom se smatra svaka zloupotreba

moći zbog ostvarivanja osobnih koristi. Taj fenomen zabilježen je, u većoj ili manjoj

mjeri u svim zemljama. Ona nije pojava novijeg vremena, već se u posljednje vrijeme

povećava osjetljivost na nju. Spominje se još u Bibliji te su već u VI. stoljeću biskupi

tražili novčane iznose od osoba koje su se trebale zarediti. U raznim kulturama postoji i

različit odnos prema korupciji. U nekim državama toliko je rasprostranjena da se smatra

sasvim normalnim, uobičajenim, a ponekad i prihvatljivim načinom života i poslovanja.

Ponekad je teško razlikovati korupciju i mito od poklona u „znak zahvalnosti“.

Korupcija je riječ koja se svakodnevno čuje, da li kroz televiziju, da li kroz novine te

uvijek ostaje pitanje koji je uopće razlog širenja korupcije. Osnovni razlog širenja

korupcije leži u nepovjerenju građana u demokraciju, nezavisnost i pravednost

pravosuđa, neujednačenost zakona i sl. Korupcija se teško dokazuje te da bi se ona

spriječila potreban je angažman svih segmenata društva, od vlade, civilnih udruga,

medija do građana koji imaju najveću ulogu u suzbijanju.

Bez obzira da li se radi o političkoj ili o administrativnoj korupciji ona uništava odnos

povjerenja u Vladu, samu državu, pojedine fakultete, liječnike i pojedince. Također,

ugrožava sklapanje poštenih poslovnih odnosa. Otkrivanje korupcije traži specifičan

pristup. Za razliku od nekih drugih oblika kriminala koji se događaju pred ljudima,

korupcija se najčešće događa u četiri oka i zato je nije lako dokazati te je iz tog razloga

potrebno razvijati dobru praksu koja će efikasno biti u službi suzbijanja korupcije ali

koja neće neosnovano narušavati privatnost i ljudska prava. Upravo ta karakteristika

nevidljivosti i neuhvatljivosti, korupciju čini kompleksnim društvenim problemom koji

zahtjeva pomno proučavanje i akcije. Korupcija, upravo zbog svoje nevidljivosti, teško

će biti uklonjena iz bilo kojeg društva. Međutim, može se umanjiti, ne skroz suzbiti, ali

umanjiti se može ukoliko vlast na svoju stranu pridobije povjerenje, naklonost čitave

javnosti, a da bi je dobila potrebno je prvo informirati javnost o kakvu se zlu radi, kakve

štete nanosi pojedincu i njima osobno, te kako ju je moguće prepoznati, anticipirati i

prevenirati. Najpoznatije mjerenje percepcije korupcije provodi Svjetska banka i

79

Transparency International. Oni provode istraživanja na temelju stavova ljudi te

njihovih mišljenja o percipiranoj razini korupcije u njihovoj zemlji.

Korupcija za sobom „vuče“ negativne posljedice. Nanosi veliku štetu u materijalnom

pogledu i usporava gospodarski rast, međutim, još su teže njezine posljedice koje se tiču

nematerijalnih dobara, dobara vezanih za kvalitetu i ljudsku dimenziju društvenog

života. Korupcija onemogućava promicanje osobe, dok društva čini manje pravednima i

manje otvorenima. Ona ima negativan utjecaj na zaposlenost, na siromaštvo, na bruto

domaći proizvod, na investicije, pravednu tržišnu utakmicu, smanjuju se državni

prihodi, povećava se siva ekonomija što se sve negativno održava i najviše prelama na

„malim ljudima“. Ona je sveprisutna pojava koja se javlja u svakom sektoru, pa čak i

zdravstvenom. Ispada da je zdravlje za one koji imaju novaca da ga mogu kupiti.

Troškovi Republike Hrvatske koji otpadaju na korupciju iznose oko 6 milijuna godišnje.

Za te novce mogu se otvoriti radna mjesta, ulagati u infrastrukturu, nove investicije,

poboljšanje i investiranje u turizam... Korupcija negativno utječe na životni standard jer

povećava nejednakost građana u svakodnevnom života (u zdravstvu, školovanju...).

Također, korupcija negativno utječe na mala i velika poduzeća povećavajući troškove

ulaska na tržište i poslovanja, narušava konkurentnost te povećava poslovni rizik. Veća

korupcija smanjuje inozemne i domaće investicije što ima odraz na manji bruto domaći

proizvod.

Korupcija nije pojava koja muči samo građane Hrvatske, već je ona sveprisutna pojava.

Europsko gospodarstvo košta oko 120 milijardi godišnje. Uz nezaposlenost korupcija se

smatra jednim od najvećih problema. Ona udaljava sredstva od njihove planirane i

propisane uporabe. Tako se sredstva preusmjeravaju radi korištenja u nepropisne svrhe

dok kakvoća usluga i dobara korištenih za potrebe razvoja trpi ozbiljne posljedice. U

prilog navedenom je primjer sa farbanjem tunela u kojem sudjeluje državna firma HAC

i firma Skladgradnja. Naime, HAC je 2009. godine platio Skladgradnji preko 43

milijuna kuna za farbanje tunela Sv. Rok i Mala kapela, dok su realni troškovi puno

manji te bi neka druga firma za taj posao naplatila puno manje. Javnost treba biti

upućena i informirana jer se to tiče svih nas poreznih obveznika koji indirektno plaćamo

takve enormne i „sumnjive“ cijene. Stanje zahvaćenosti države korupcijom mjeri

80

Transparency International pomoću Indeksa percepcije korupcije. Prema indeksu

percepcije korupcije (IPK), Hrvatska se nalazi ispod prosjeka Unije. Danska, Finska,

Švedska percipiraju se kao najmanje korumpirane države dok se Grčka, Bugarska,

Rumunjska, Italija, Slovačka, Češka i Hrvatska percipiraju kao najviše korumpirane. U

Republici Hrvatskoj najviše se korupcije javlja u politici, sudstvu, javnim službama,

zdravstvu i policiji. Potrebno je napomenuti kako je indeks percepcije korupcije

subjektivne prirode, odnosno, temelji se na stavovima ljudi te njihovim mišljenjima o

razini korupcije u njihovoj zemlji. Koliki su troškovi korupcije u zdravstvu dokazuje se

na temelju primjera Farmal. Korupcija takve vrste godišnje povećava izdatke za lijekove

za oko 10% što znači da se može raditi i o iznosima od oko 500 i više milijuna kuna.

Posebno je u zdravstvenom sektoru „darivanje“ postalo općim „bolničkim bontonom“ te

je to veoma teško iskorijeniti iz društva. Transparency International bori se za

povećanje transparentnosti rada državnih organa i za sprječavanje zloupotrebe položaju

u privatne koristi. Upravo je transparentnost veoma važna, odnosno javno prikazivanje i

objavljivanje informacija. Ključno je rashode, prihode učiniti javnima te se na taj način

povećava odgovornost i smanjuje korupcija.

U četvrtom dijelu rada pokušava se dokazati postavljena hipoteza o povezanosti

efikasnog pravnog okvira i razine korupcije. U borbi protiv korupcije svatko ima neki

zadatak, svatko nosi svoj dio odgovornosti. Najveću odgovornost snosi onaj tko ima

moć i političku vlast. Borba protiv korupcije zadatak je države i odgovorne Vlade.

Upravo se zbog toga glavni rizik korupcije nalazi u političkom sustavu. Prema

istraživanjima, građani Republike Hrvatske smatraju kako su političke i pravosudne

institucije najviše korumpirane. One bi trebale poticati i pružati primjer na

nekorumpirano ponašanje i djelovanje, međutim, prema raznim istraživanjima upravo je

suprotno. Nulta stopa tolerancije na korupciju – trebala bi biti ne samo „mrtvo slovo na

papiru“, već bi trebalo postati glavnim motom lijepe naše. To znači reagiranje na svaki

oblik korupcije i na visinu stečene koristi bez obzira na položaj državnog službenika.

Sva tijela moraju u svojoj sredini reagirati na pojavu korupcije jer dugoročno ona utječe

na sve građane. U Republici Hrvatskoj se suzbijanjem bavi USKOK- ured za suzbijanje

korupcije i organiziranog kriminala. Također, doprinos u suzbijanju daje i Transparency

International Hrvatska koja ne otkriva te ne istražuje pojedine slučajeve nego tu dužnost

81

prepušta zakonodavnim izvršnim tijelima. Transparency International Hrvatska je

usmjeren na prevenciju i na promjenu sistema. Indeks percepcije korupcije u Republici

Hrvatskoj je nizak, ali s godinama sve više raste. U svrhu suzbijanja korupcije u

Republici Hrvatskoj uspostavljen je cjeloviti institucionalni i pravni okvir oduzimanja

imovinske koristi, provedena je reforma kaznenog zakonodavstva i podignuta je razina

međuagencijske suradnje. Između efikasnog pravnog okvira i razine korupcije postoji

snažna povezanost. Kroz tablice je vidljivo kako države koje imaju veće vrijednosti

nezakonitih plaćanja i preusmjeravanja javnih sredstava u privatnu korist imaju veću

vrijednost učinkovitosti pravnog okvira u rješavanju sporova i učinkovitosti

zakonodavstva kod problematične regulacije. Vrijednosti se kreću od 1 do 7. Države

bliže 1 imaju više nezakonitih plaćanja i preusmjeravanja javnih sredstava u privatnu

korist te im se vrijednost učinkovitosti zakonodavstva, također, kreće bliže 1 nego 7.

Finska je država kod koje je vrijednost preusmjeravanja javnih sredstava 6,1 te

učinkovitost pravnog okvira u rješavanju sporova 6,1. To dokazuje kako ona ima mala

preusmjeravanja, odnosno, korupciju, te učinkovit pravni okvir. Time je dokazana

postavljena hipoteza. Tamo gdje postoji efikasan pravni okvir, gdje se poštuje načelo

transparentnosti uočljiva ja manja korumpiranost, kao što je primjer sa Danskom i

Finskom. Potrebno je istaknuti kako je priprema Hrvatske za ulazak u Europsku uniju

bila značajan faktor za otkrivanje raznih afera te jačanje svijesti o štetnosti korupcije.

Protiv korupcije se ne treba boriti samo kao bi se udovoljili zahtjevi Europske unije,

nego zbog dobrobiti pojedinca i cjelokupnog društva u kojem su „mito i korupcija“

postojali oduvijek te će postojati, ali sad ovisi o nama, o efikasnosti pravnog okvira

države i zakonima da li će biti u manjoj ili većoj mjeri zastupljena. Međutim, sad kada

je Republika Hrvatska jedna od članica Europske unije, ne smije se stati na tome, već se

treba dalje uporno i ustrajno boriti protiv korupcije.

Moderni zakoni, djelotvorna policija, USKOK i sudstvo samo su neke od nužnih

pretpostavki za borbu protiv korupcije. Osim toga, uspješna borba protiv korupcije traži

aktivno sudjelovanje na način da se kod pojedinca i kod društva razvije visoka razina

svijesti o štetnosti korupcije, da se odbace ponude sudjelovanja u korupciji. Građani

svakodnevno dolaze, nazivaju, šalju podatke te postaju sve osvješteniji i spremniji da

prijave saznanja koja imaju. Građani, pojedinci, kao što je već navedeno, ključni su u

82

otkrivanju korupcije i upravo su oni zaslužni za razotkrivanje brojnih afera. Dakle, nije

danas korupcija veća nego što je bila prije petnaestak godina, već je osjetljivost na

korupciju porasla. Postoje razne „stepenice“ koje utječu na svijest građana, od samog

kućnog odgoja, obrazovanja u školi, na radnom mjestu, donošenjem brojnih zakona i

propisa, mediji kojima se prenose otkrivene afere te presude sudionicima. Te presude su

važne kako bi građani uvidjeli, te kako bi im se poslala poruku o tome što je dopušteno,

a što nije, te što je za očekivati kada je dokazano da je počinjeno koruptivno kazneno

djelo.

Antikorupcijski program neizvediv je bez antikorupcijske edukacije. Needucirani

građani ne mogu kontrolirati poštuje li vlast zadana pravila, needucirani službenici ne

mogu prepoznati i uklanjati korupcijske rizike, niti prepoznati korupciju i prijaviti je

nadležnima. Kontinuirano educiranje i usavršavanje treba biti obveza svih državnih

službenika i pravosudnih službenika. Od školske godine 2014./2015., u osnovne i

srednje škole uvodi se Građanski odgoj i obrazovanje. Kroz Građanski odgoj i

obrazovanje djeca će od „malih nogu“ kroz razne projekte i radionice učiti o

demokraciji, poštenju, o raznim kulturama, o korupciji, njezinim negativnim

posljedicama te kako je odbiti i prijaviti. Na taj način pokušava se utjecati na svijest

mladih ljudi kako bi oni mogli razlikovati dobro od lošeg te zaustaviti korupciju. Za

djelotvornu borbu protiv korupcije, nisu dovoljni samo pojedinci, građani, nego je

potrebno zajedničko i kolektivno djelovanje. Postoje udruge koje pružaju razne pomoći

i podršku osobama koje se odluče da „propjevaju“ o koruptivnim radnjama u svojoj

sredini. Svjedoci smo brojnih zviždača koji umjesto da su postali heroji, postali su žrtve

onih na vlasti, međutim, u posljednje vrijeme zviždači se počinju štiti zakonom. Jedna

od najpoznatijih udruga je Udruga Zviždač koju je osnovala Vesna Banović. Ona je

2001. započela dugogodišnju „bitku“ sa INOM u kojoj je radila. Kada je otkrila i

upozorila na nelegalne i koruptivne radnje, uručen joj je izvanredan otkaz. Upravo

Udruga Zviždač pruža pomoć, podršku i zaštitu osobama koje odluče javno progovoriti

o koruptivnim radnjama. U cijeloj ovoj „priča“ neophodna je sloboda medija putem

kojih će se javnost informirati o korumpiranim političarima, sucima i drugima. Sloboda

medija podrazumijeva da se javnost istinito informira, bez obzira o kome se radi, bez

obzira o pripadnosti društvenom sloju, političkom opredjeljenju i položaju.

83

LITERATURA:

KNJIGE:

1) Brioschi, C.A.: Kratka povijest korupcije, Mate, Zagreb, 2007.

2) Cartier-Bresson, J., et al.: Ruka ruku više ne mije: borba protiv mita i korupcije,

Oksimoron, Zagreb, 2008.

3) Derenčinović, D.: Mit(o) korupciji, NOCCI, Zagreb, 2001.

4) Gorjanski D. i suradnici: Korupcija u hrvatskom zdravstvu, Zaklada Slagalica,

Osijek, 2010.

5) Grupa autora: Korupcija – pojavni oblici i mjere za suzbijanje, Inženjerski biro,

Zagreb, 2008.

6) Heimann F., Hirsch M.: Ruka ruku više ne mije: borba protiv mita i korupcije,

Oksimoron, Zagreb, 2008.

7) Petričić, D.: Hrvatska u mreži mafije, kriminala i korupcije, Argus media,

Zagreb, 2009.

8) Šimac, N.: Protiv korupcije: Stara pošast, nove opasnosti, Udruga za

demokratsko društvo, Zagreb – Split, 2004.

ČLANCI:

9) Aras, S.: 2007, Korupcija, Pravnik, vol.41, br.84, str. 25, pogledano 31.03.2014.

na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=20385

10) Batory, A.: 2012., Why do anti-corruption laws fail in Central Eastern Europe?

A target compliance perspective, EBSCOhost, vol.6, br.1, str. 66-82, pogledano

18.04.2014,

http://web.b.ebscohost.com/ehost/detail?sid=f88043ec-96da-4bce-8889-

8102fcaed7c1%40sessionmgr112&vid=1&hid=113&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l

0ZT1laG9zdC1saXZl#db=bth&AN=73047937

11) Budak, J.: 2006, Korupcija u Hrvatskoj: percepcije rastu, problemi ostaju,

Privredna kretanja i ekonomska politika, vol.16, br.106, str. 67, pogledano

84

24.02.2014. na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=28744

12) Heidenheimer, A.: 1970, Readings in comparative analysis on political

corruption, Holt, Rinehart & Winston Inc, str 14. Pogledano 24.02.2014. na

http://books.google.hr/books?id=49y50pzjAzAC&pg=PA157&lpg=PA157&dq=

heidenheimer+1970&source=bl&ots=Wctod5kE6e&sig=v3UMC6y9XT3jX9N7

_Ph3f_i5WQs&hl=hr&sa=X&ei=cPw8U4bzK8bQygPBp4GwBg&ved=0CCoQ

6AEwATgK#v=onepage&q=heidenheimer%201970&f=false

13) Korunić Križarić, L., Kolednjak, M., Petričević, A.: 2011, Korupcija i

suzbijanje korupcije u RH, Tehnički glasnik, vol.5, br.1, str, 143-154, pogledano

20.04.2014. na:

http://hrcak.srce.hr/85811

14) Kregar, J.: 1999, Nastanak predatorskog kapitalizma i korupcija, Revija za

socijalnu politiku, vol.6, br.3, str.339-341, pogledano 24.02.2014. na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=47281

15) Letunić, P.: 2011, Korupcija i društveno ekonomski razvoj, Politička misao,

vol.48, br.2, str. 187, pogledano 28.02.2014. na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=107264

16) Malenica, Z., Jeknić, R.: 2010, Percepcija korupcije i borba protiv korupcije u

Republici Hrvatskoj, Zbornik radova pravnog fakulteta u Splitu, vol.47, br.4, str.

837-859, pogledano 18.04.2014. na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=94014

17) Piplica, D., Luković, T.: 2011, Korupcija: Krivudavi tijekovi gospodarskog

rasta, vol.11, br.2, str.39-66, pogledano 18.04.2014. na:

http://web.b.ebscohost.com/ehost/detail?vid=4&sid=3f1e40c6-b16d-4d2d-ba01-

310b5680c189%40sessionmgr111&hid=123&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1la

G9zdC1saXZl#db=eoh&AN=1283515

18) Radović, R., Faladžić, A.: 2009, Prevare i greške u financijskim izvještajima,

EBSCOhost, vol.1, br.1, str. 48-62, pogledano 12.04.2014. na:

http://web.b.ebscohost.com/ehost/detail?vid=5&sid=053afb0e-3b44-4ae5-b9b6-

75291214a4f1%40sessionmgr198&hid=114&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1la

G9zdC1saXZl#db=bth&AN=59623004

85

OSTALI IZVORI:

19) Agencija VLM: 2013, Papa Franjo: Grijesi se mogu oprostiti, korupciju se ne

može oprostiti, pogledano 18.04.2014. na:

http://www.poslovni.hr/svijet-i-regija/papa-franjo-grijesi-se-mogu-oprostiti-

korupciju-se-ne-moze-oprostiti-235182

20) Agencije: 2013, Brojna izručenja u EU po uhidbenom nalogu, pogledano

24.04.2014. na:

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/brojna-izrucenja-u-eu-po-uhidbenom-nalogu

21) Arbutina, Z., Jung-Grimm, A.: 2013, Presuda Sanaderu, dobra vijest za

Hrvatsku, pogledano 22.04.2014. na:

http://www.dw.de/presuda-sanaderu-dobra-vijest-za-hrvatsku/a-16391710

22) Antikorupciski portal: 2010, Borba protiv korupcije od dna prema vrhu,

pogledano 10.06.2014. na :

http://antikorupcija.osmijeh-bj.hr/index.php/projekt/borba_protiv_korupcije

_od_dna_prema_vrhu/

23) Danas.hr: 2013, Tko u Hrvatskoj najviše voli primati mito? Pogledano

1.04.2014. na:

http://danas.net.hr/hrvatska/umjesto-da-nas-stite-sudstvo-i-policija-traze-mito

24) Datzer, D.: 2011, Antikorupcijski planovi kao dio strategijskog djelovanja protiv

korupcije, pogledano 21.04.2014. na:

http://ti-bih.org/wp-content/uploads/2011/03/Antikorupcijski-planovi-kao-dio-

strategijskog-djelovanja-protiv-korupcije.pdf

25) Dnevnik.hr: 2012, Istražni zatvor za predsjednika uprave Farmala i još osam

osoba, pogledano 1.04.2014. na:

http://dnevnik.hr/vijesti/crna-kronika/velika-akcija-uskoka-zbog-mita-uhiceno-

30-ak-pod-istragom-500-ljudi.html

26) Dnevno.hr: 2012, Farmal podmićivao s 14 milijuna kuna godišnje! Liječnicima

davali felge, namještaj, putovanja..., pogledano 01.04.2014. na:

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/71008-farmal-podmicivao-s-14-milijuna-

kuna-godisnje-lijecnicima-davali-felge-namjestaj-putovanja.html

86

27) Eu-projekti: 2014, Hrvatsko gospodarstvo pogođenije korupcijom od prosjeka

EU, pogledano 15.03.2014. na:

http://www.eu-projekti.info/hrvatsko-gospodarstvo-pogodenije-korupcijom-od-

prosjeka-eu

28) Europska komisija: 2014, Izvješće Europske unije o suzbijanju korupcije,

pogledano 1.04.2014. na:

http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/e-library/documents/policies/organized-

crime-and-human-trafficking/corruption/docs/acr_2014_hr.pdf

29) Eurostat: 2013, List of countries by GDP (nominal) per capita, pogledano

20.04.2014. na:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do;jsessionid=9

ea7d07e30d63cbb44922ecc46f99e36fba05025072f.e34MbxeSahmMa40LbNiM

bxaMc3yPe0

30) Glas Istre.hr: 2013, Istrebljenje korupcije - posao za cijelo stoljeće, pogledano

20.04.2014. na:

http://www.glasistre.hr/vijesti/hrvatska/istrebljenje-korupcije---posao-za-cijelo-

stoljece-412497

31) Glas Istre.hr: 2014, RH se treba više posvetiti prevenciji korupcije, pogledano

22.04.2014. na:

http://www.glasistre.hr/vijesti/hrvatska/rh-se-treba-vise-posvetiti-prevenciji-

korupcije-439192

32) Glas Slavonije: 2013, Mito i korupcija: Pipci se režu, ali hobotnica uvijek

preživi, pogledano 09.06.2014. na:

http://www.glas-slavonije.hr/195480/11/Mito-i-korupcija-Pipci-se-rezu-ali-

hobotnica-uvijek-prezivi

33) Global Compact Hrvatska: 2007, O nama, pogledano 10.04.2014. na:

http://unglobalcompact.undp.hr/show.jsp?page=110374

34) Hina: 2013, Slovenija i Hrvatska najkorumpiranije u EU, pogledano 10.04.2014.

na:

http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Slovenija-i-Hrvatska-najkorumpir

anije-u-EU

87

35) Hina: 2007, U Hrvatskoj najviše sudaca ali i sudskih zaostataka, pogledano

4.4.2014. na:

http://www.sdlsn.hr/index.php/odbori/pravosudje?category=50&article=5700

36) Hina: 2014, Hrvatska se treba posvetiti prevenciji korupcije, pogledano

14.04.2014. na:

http://gong.hr/hr/dobra-vladavina/antikorupcijska-politika/hrvatska-se-treba-

posvetiti-prevenciji-korupcije/

37) Hina: 2011, Korupcija i dalje snažna u Hrvatskoj, pogledano 08.04.2014. na:

http://www.nacional.hr/clanak/117999/korupcija-i-dalje-snazna-u-hrvatskoj

38) Hina: 2014, Lokalni šerifi opasniji u korupciji nego što to izgleda, pogledano

24.04.2014. na:

http://gong.hr/hr/dobra-vladavina/antikorupcijska-politika/lokalni-serifi-pasniji-

u-korupciji-nego-sto-to-izg/

39) Hrvatska radiotelevizija: 2013, Najviše korupcije u građevinarskom sektoru,

pogledano 10.04.2014. na:

http://vijesti.hrt.hr/najvise-korupcije-u-graevinarskom-sektoru

40) Index.hr: 2013, Ovako je 2009. govorio Vidošević: Kriminal treba progoniti

ognjem i mačem, korupcija je u Hrvatskoj postala stil života, pogledano

22.04.2014. na:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/ovako-je-2009-govorio-vidosevic-kriminal-

treba-progoniti-ognjem-i-macem-korupcija-je-u-hrvatskoj-postala-stil-zivot

a/711113.aspx

41) Index.hr: 2009, Tko tu koga farba? HAC je 2003. godine za farbanje tunela

plaćao 11 puta manje nego ove godine, pogledano 09.06.2014. na:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/tko-tu-koga-farba-hac-je-za-bojanje-tunela-

2003-placao-11-puta-manje-nego-ove-godine/454935.aspx

42) Infozona.hr: 2014, U zoni o građanskom odgoju, pogledano 10.06.2014. na:

http://infozona.hr/news/u-zoni-o-gradanskom-odgoju/7070

43) Jurilj, Z.: 2013, Zviždači zaštićeni, prijavite korupciju i dobivate osiguranje,

pogledano 14.04.2014. na:

http://www.vecernji.ba/zvizdaci-zasticeni-prijavite-korupciju-i-dobivate-

osiguranje-612190

88

44) Mihaljek, D.: 2007, Zdravstvo i zdravstvena politika u Hrvatskoj, pogledano:

1.04.2014. na:

http://www.logincee.org/file/24559/library

45) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske: 2008, Akcijski plan uz strategiju

suzbijanja korupcije, pogledano 04.04.2014. na:

http://www.antikorupcija.hr/lgs.axd?t=16&id=92

46) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske: 2011, Suzbijanje korupcije u

Europskoj uniji, pogledano 14.04.2014. na:

http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?art=1188

47) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske: 2011, Što je korupcija?, pogledano

15.02.2014. na:

http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?sec=488

48) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske: 2012, Indeks percepcije korupcije,

pogledano 15.03.2014. na:

http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?sec=491

49) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske: 2011,Vrste korupcije, pogledano

15.02.2014. na:

http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?sec=489

50) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske: 2013, Akcijski plan uz Strategiju

suzbijanja korupcije, pogledano 14.04.2014. na:

http://www.mprh.hr/novi-akcijski-plan-uz-strategiju-suzbijanja-korupc

51) Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske: 2013, Korupcija,

pogledano 15.03.2014. na:

http://www.mup.hr/main.aspx?id=32#4

52) Novak, T., Krnić, I.: 2012, Afera Hipokrat: Čelnicima Farmala jednomjesečni

pritvor, o svim podmićivanjima pronađena detaljna dokumentacija!, pogledano

02.04.2014. na:

http://www.jutarnji.hr/farmal--kako-se-pogon-za-pletene-kosare-u-20-godina-

pretvorio-u-lokalnog-diva-za-proizvodnju-generika/1066058/

53) Nurse.hr: 2011, Hrvatski liječnici predvode u primanju mita,sestre na 3

mjestu?!, pogledano 02.04.2014. na:

http://www.nurse.hr/novosti/lijecnici-rh-predvode-u-primanju-mita.html

89

54) Opačak - Klobučar, T: 2012, U Sarajevu preminuo dr. Ognjen Šimić, u RH

osuđen zbog mita, pogledano 02.04.2014. na:

http://www.vecernji.hr/hrvatska/u-sarajevu-preminuo-dr-ognjen-simic-u-rh-

osudjen-zbog-mita-407762

55) Poslovni dnevnik.: 2008, Zviždači su najveće žrtve, pogledano 14.04.2014. na:

http://www.poslovni.hr/after5/zvizdaci-su-najvece-zrtve-72121

56) Remiković, D.: 2013, Public officials arrests show action in Croatia´s corruption

probe, SETimes.com, pogledano 22.02.2014. na:

http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/en_GB/features/setimes/features/

2013/11/20/feature-02

57) Rukavina, K.: 2007., „Dr. Podobnik: Korupcija u Hrvatskoj veća nego što se

misli“, pogledano 15.03.2014. na:

http://www.poslovni.hr/hrvatska/dr-podobnik-korupcija-je-u-hrvatskoj-veca-

nego-sto-se-misli-50443

58) Slobodna Dalmacija: 2012, U Sarajevskom zatvoru umro Ognjen Šimić,

kardiolog osuđen zbog primanja mita, pogledano 02.04.2014. na:

http://www.slobodnadalmacija.hr/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleI

d/173895/Default.aspx

59) Slobodna Dalmacija: 2013, Zakon kojim bi se zaštitili građani koji prijave

kriminal, pogledano 14.04.2014. na:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/art

icleId/226003/Default.aspx

60) Škaričić, N.: 2012, Otkrivamo kako je Farmal podmićivao liječnike: godišnje su

trošili 14 milijuna kuna na masne provizije, putovanja, bonove, felge…,

pogledano 01.04.2014. na:

http://www.slobodnadalmacija.hr/

61) T portal: 2011, Korupcija je još uvijek veliki problem u Hrvatskoj, pogledano

10.03.2014. na:

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/154042/korupcija-je-jo%C5%A1-uvijek-

veliki-problem-u-Hrvatskoj.html

62) The World Bank: 2011, About us, pogledano 12.04.2014. na:

http://www.worldbank.org/en/about

90

63) Tijardović, I.: 2011., Bez korupcije čovjek živjeti ne može, Hrvatski fokus,

pogledano 15.04.2014. na:

http://www.hrvatski-f okus.hr/index.php?option=comcontent&view =article&

id=2911:bez-korupcije-ovjek-ivjeti-ne-moe&catid=3:gospodarstvo&Itemid=21

64) Transparency International Hrvatska: 2013, Indeks percepcije korupcije,

pogledano 2.3.2014. na:

http://www.transparency.hr/hr/sto-radimo/indeks-percepcije-korupcije-2013./50

65) Transparency International Hrvatska: 2013, Misija TI Hrvatska, pogledano

15.02.2014. na:

http://www.transparency.hr/

66) Transparency International Hrvatska: 2013, Globalni barometar korupcije,

pogledano 15.03.2014. na:

http://www.transparency.hr/hr/sto-radimo/globalni-barometar-korupcije/41

67) Transparency International, Global Compact, IBLF: 2004, Poslovni svijet protiv

korupcije, pogledano 10.04.2014. na:

http://europeandcis.undp.org/uploads/public/File/Business_Against_Corruption_

Poslovni_svijet_protiv_korupcije_in_Croatian_language.pdf

68) Transparency International: 2011, What makes New Zeland, Denmark, Finland,

Sweeden and others „cleaner“ than most countries? Pogledano 12.06-2014. na:

http://blog.transparency.org/2011/12/07/what-makes-new-zealand-denmark-

finland-sweden-and-others-%E2%80%9Ccleaner%E2%80%9D-than-most-

countries/

69) Treća Republika: 2014, Prava kriza tek počinje, pogledano 12.06.2014. na:

http://trecarepublika.wordpress.com/2014/02/23/prava-kriza-tek-pocinje/

70) UNODC: 2011, Korupcija u Hrvatskoj: stvarna korupcijska iskustva građana,

pogledano 15.03.2014. na:

https://www.unodc.org/documents/dataanalysis/statistics/corruption/Croatia_cor

ruption_Report_2011_croatian.pdf

71) World Check: 2011, Foreign Corrupt Practieces Act, pogledano 14.04.2014.,

https://www.world-check.com/our-services/fcpa-due-diligence

72) Word Economic Forum: 2013, The Global Competitiveness Report 2013 –

2014, pogledano 12.06.2014. na:

91

http://www3.weforum.org/docs/WEF_GlobalCompetitivenessReport_2013-

14.pdf

73) Zadarski list: 2008, Korupcija nas guši, pritišće i vodi u propast, pogledano

15.02.2014. na:

http://www.zadarskilist.hr/clanci/09122008/korupcija-nas-gusi-pritisce-i-vodi-u-

propast

74) 24sata: 2012, Što je to moral? Većina mladih smatra da je to briga za obitelj,

pogledano 10.06.2014. na:

http://www.24sata.hr/psihologija/moral-za-mlade-znaci-brigu-o-obitelji-i-

cuvanje-okolisa-281227

92

POPIS TABLICA:

REDNI BROJ NASLOV STRANA

1. Hrvatska i zemlje regije 2012/2013 26.

2. Zemlje koje se percipiraju kao zemlje EU sa

najmanjom razinom korupcije u 2013. godini.

27.

3. Europske zemlje sa najvišom percepcijom

korupcije u 2013. godini.

28.

4. Povezanost pravnog okvira u rješavanju sporova

sa preusmjeravanjem javnih sredstava u privatnu

korist

47.

5. Povezanost nezakonitih plaćanja i mita sa

učinkovitošću zakonodavstva kod problematične

regulacije

49.

POPIS GRAFIKONA:

REDNI BROJ NASLOV STRANA

1. Percepcija korupcije u RH u razdoblju od 1999. do

2011.god

29.

2. Promjena razine korupcije u protekle dvije godine. 32.

3. Problem korupcije u javnom sektoru. 33.

4. Percepcija korupcije po institucijama 33.

5. Postotak povjerenja građana u pravosuđe 40.

93

POPIS SLIKA:

REDNI BROJ NASLOV STRANA

1. Korupcija u Hrvatskoj: percepcije rastu, problemi

ostaju

20.

94

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom EFIKASNOST PRAVNOG

OKVIRA U SUZBIJANJU KORUPCIJE izradila samostalno pod voditeljstvom doc. dr.

sc. Dunje Škalamere – Alilović. U radu sam primijenila metodologiju znanstveno-

istraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe

spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući

navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s

korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim

stranicama Fakulteta.

Studentica

Nina Ivković