sveuČiliŠte u rijecioliver.efri.hr/zavrsni/461.b.pdf · proizvodnje velikih društvenih troškova...
TRANSCRIPT
SVEUĈILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
SVEN REPIĆ
ANALIZA POSLJEDICA GLOBALNE EKONOMSKE KRIZE ZA DRŢAVE
PIIGS-a
Diplomski rad
Rijeka 2013
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
ANALIZA POSLJEDICA GLOBALNE EKONOMSKE KRIZE ZA DRŢAVE PIIGS-a
Diplomski rad
Kolegij: Strukturna politika EU
Mentor: prof.dr.sc. Andrej Kumar
Student: Sven Repić
JMBAG: 0231008284
Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije
E-mail adresa: [email protected]
SADRŢAJ
1. UVOD ................................................................................................................................... 1
1.1. Problem i predmet istraţivanja ........................................................................................... 1
1.2. Radna hipoteza ................................................................................................................... 2
1.3. Cilj i svrha istraţivanja ....................................................................................................... 2
1.4. Znanstvene metode ............................................................................................................. 2
1.5. Struktura rada ..................................................................................................................... 2
2. GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA ................................................................................. 4
2.1. Nastanak globalne financijske krize ................................................................................... 5
2.2. Prelijevanje krize u Europu ................................................................................................ 9
2.3. Duţnička kriza ................................................................................................................. 11
4. MAKROEKONOMSKA SLIKA ZEMALJA PIIGSA PRIJE KRIZE ............................... 16
3.1. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Portugal ....................................................... 17
3.2. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Italiju ........................................................... 19
3.3. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Irsku ............................................................ 21
3.4. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Grčku .......................................................... 23
3.5. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Španjolsku ................................................... 25
5. ANALIZA UTJECAJA GLOBALNE FINANCIJSKE KRIZE NA ZEMLJE PIIGSA ..... 28
4.1. Globalna financijska kriza u Portugalu ............................................................................ 30
4.2. Globalna financijska kriza u Italiji ................................................................................... 32
4.3. Globalna financijska kriza u Irskoj .................................................................................. 34
4.4. Globalna financijska kriza u Grčkoj ................................................................................. 36
4.5. Globalna financijska kriza u Španjolskoj ......................................................................... 38
6. PERSPEKTIVA BUDUČEG RAZVOJA ZEMALJA PIIGSA .......................................... 43
5.1. ProvoĎenje fiskalne integracije i osiguravanje odrţivosti javnih financija ...................... 43
5.2. Promocija odrţivog rasta i otvaranje novih radnih mjesta .............................................. 44
5.3. UnapreĎenje fiskalne politike EU .................................................................................... 46
5.4. Jačanje financijskoga sektora ........................................................................................... 46
7. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 48
LITERATURA ............................................................................................................................ 50
POPIS TABLICA ........................................................................................................................ 52
POPIS GRAFIKONOVA ............................................................................................................ 52
1
1. UVOD
Tema ovoga diplomskoga rada je „ Analiza posljedica globalne ekonomske krize na
zemlje PIIGS-a“.
Zemlje PIIGS-a sačinjavaju zemlje na periferiji Europske unije, kao što su Portugal,
Grčka, Italija, Irska i Španjolska. Globalna ekonomska kriza nastala 2008. godine koja
je nastala u Americi proširila se u Europu pri čemu je ponajviše zahvatila zemlje PIIGS-
a. Nastala financijska kriza prvo je zahvatila Grčku koja je imala lošu ekonomsku
politiku voĎenja drţave, nakon čega je zahvatila ostale drţave unutar Europske unije, a
ponajviše ostale zemlje PIIGS-a.
1.1. Problem i predmet istraţivanja
Ekonomski teoretičari koriste različite pojmove za izraţavanje ekonomskih problema i
poremećaja: usporavanje, zastoj (stagnacija), stagflacija (zastoj gospodarskog rasta uz
pojavu inflacije), recesija i depresija. Najčešće, teoretičari koriste generički izraz kriza,
pri čemu izrazu „kriza“ odreĎuju bliţe značenje dodavanjem pridjeva: svjetska,
financijska, duţnička, strukturna, ciklična, razvojna itd. Svjetska financijska kriza koja
je u SAD-u počela 2007. godine pojavnom „mjehura“ na trţištu nekretnina (nakon toga
se prenijela na bankarski i cijeli financijski sektor, a zatim i na realni sektor, posebice
graĎevinarstvo i automobilsku industriju) i europska duţnička kriza koja je dramatične
razmjere dosegnula 2010. godine prijetećim ekonomskim slomom zemalja-svinja
(PIIGS: Portugal, Island, Irska, Grčka i Španjolska) i prijetnjom slomom Europske
monetarne unije, nije donijela samo tipične gospodarske probleme koje takve krize
donose (porast nezaposlenosti, pad bruto domaćeg proizvoda, pad proizvodnje, kriza
gospodarskog povjerenja, javljanje i porast općeg osjećaja nesigurnosti i straha od
budućnosti), već je potaknula nominalno nove, a suštinski stare teorijske, političke i
kulturne „ratove“ izmeĎu zagovornika ideja o trţišnom liberalizmu i drţavnom
intervencionizmu u ekonomskoj politici i gospodarskoj praksi suvremenog svijeta. U
navedenom se očituje problem ovog rada.
2
1.2. Radna hipoteza
Iz navedenog problema i predmeta istraţivanja proizlazi radna hipoteza koja glasi:
Ekonomska kriza kao svjetski fenomen i posljedica globalizacije negativno je utjecala
na gospodarstvo gotovo svih zemalja svijeta i Europske unije, posebno na zemlje
PIIGS-a.
1.3. Cilj i svrha istraţivanja
Cilj istraţivanja je prikazati utjecaj svjetske ekonomske krize na zemlje PIIGS-a, koje
su osjetile najveće posljedice na ekonomiji i gospodarstvu, doţivljavajući gotovo
apsolutni slom.
Svrha istraţivanja je naglasiti vaţnost utjecaja svjetske ekonomske krize te na primjeru
prikazati najveće i nagore posljedice site, i naglasiti perspektive izlaska iz krize
spomenutih zemalja.
1.4. Znanstvene metode
U znanstvenom istraţivanju, formuliranju i prezentiranju ovog diplomskog rada, uz
spoznaje do kojih su došli razni autori, te njihovog meĎusobnog usporeĎivanja i
nadopunjavanja, korištene su u odgovarajućim kombinacijama brojne znanstvene
metode: induktivna metoda, deduktivna metoda, metoda deskripcije, metoda
klasifikacije, komparativna metoda, metoda analize i sinteze te metoda kompilacije.
1.5. Struktura rada
Rezultati istraţivanja prezentirani su u pet dijelova. U UVODU je definiran problem,
predmet i objekt istraţivanja, radna hipoteza, svrha i cilj istraţivanja, iznesena je glavna
struktura rada i navedene su znanstvene metode korištene pri izradi rada.
3
U djelu GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA opisuje se i definira globalna. TakoĎer
opisuje se financijska kriza koja je na početku zahvatila Ameriku a potom i Europsku
uniju pa samim time i njezino prelijevanje na teritorij EU. Dok na kraju objašnjava se
duţnička kriza, o njezinim posljedicama i problemima koji su njome nastali.
U djelu MAKROEKONOMSKA SLIKA ZEMALJA PIIGSA PRIJE KRIZE
opisuje se makroekonomska slika zemalja PIIGSA prije globalne financijske krize pri
čemu se odgovara na pitanja: što je makroekonomija, kako i kada je nastala, te koji su
glavni makroekonomski pokazatelji. Analizirani su najvaţniji makroekonomski
pokazatelji kao što su: inflacija, nezaposlenost, rast BDP-a, ukupan BDP, i BDP po
stanovniku.
U djelu ANALIZA UTJECAJA GLOBALNE FINANCIJSKE KRIZE NA
ZEMLJE PIIGSA napravljena je analiza utjecaja globalne financijske krize na zemlje
PIIGSA pri čemu se poseban naglasak stavio na posljedice krize na zemlje PIIGSA,
utjecaj krize na zemlje PIIGSA, te na posljedice utjecaja krize na glavne
makroekonomske pokazatelje kao što su: rast BDP-a, inflacija, nezaposlenost, ukupan
BDP i BDP po stanovniku
U djelu PERSPEKTIVA BUDUĈEG RAZVOJA ZEMALJA PIIGSA obraĎuje se
literatura o mjerama zaštite i oporavka koje je Europska unija poduzela da izvuče
zemlje PIIG-a iz krize, a samim time i Europsku uniju.
U šestom djelu je Zaključak.
4
2. GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA
Kako bi bolje shvatili stanja ekonomskih prilika i krize potrebno je determinirati pojam
ekonomske krize. Kriza ili depresija se definira kao duţi vremenski period kojega
karakteriziraju visoka nezaposlenost, niska razina proizvodnje i investicija, padajuće
cijene i proširivanje broja poslovnih neuspjeha u nekom neprekinutom vremenskom
periodu.
Europska unija pristupa fenomenu krize ne samo sa njezinog ekonomskog stajališta, već
i sa kulturološkog i političkog stajališta i njihove interakcije i meĎuovisnosti sa
svjetskom financijskom krizom, oni utječu jedni na druge i materijaliziraju se kao
globalna kriza (Grubiša, 2008, str. 199).
Pojam globalizacije ne veţe se samo s ekonomskom meĎuovisnosti zemalja u svijetu,
već i sa kulturološkom i političkom meĎuovisnosti koje su voĎene procesom brzoga
razvoja transporta i komunikacije vodećih korporacija u ţelji za osvajanjem što većeg
trţišta. Globalizacija se odraţava na porast univerzalne komunikacije koja obuhvaća
kulturne, političke i vrijednosne aspekte te je na ekonomskom planu značajno ubrzala
povezivanjem svijeta nakon 1989. godine u globalnu trţišnu ekonomiju, pobjedom i
afirmacijom modela neoliberalne ekonomije (Grubiša, 2008., str. 200.).
Sve to dovodi do razvoja i kohezije ekonomskih i političkih integracija, ne samo u
Europi koja je uzor ostatku svijeta sa svojim jedinstvenim trţištem i jedinstvenom
političkom organizacijom, nego i u ostalim regijama diljem svijeta. Dakle, globalna
kriza se manifestira u uvjetima globalne ekonomije, komunikacija i politike u dosad
neviĎenim razmjerima i oblicima. No zato valja identificirati aspekte onoga što
nazivamo „globalna kriza“.
5
Grubiša (2008, str 200) navodi šest aspekata kroz koje se manifestira globalna kriza i
kojih kriza se ona sastoji:
1.) Ekonomska i financijska kriza- izbila je u punom opsegu 2008. godine
2.) Klimatska kriza- globalno zagrijavanje, stvaranje ozonskih rupa i nestabilnost
klimatskih uvjeta.
3.) Energetska kriza- obiljeţena je nejednakom distribucijom izvora energije i sve
većim troškovima njihovog iskorištavanja, kao i perspektivom iscrpljivanja
klasičnih energetskih izvora kao što su nafta i plin.
4.) Kriza siromaštva i gladi- uzrokuje masovne migracije, nestabilnost i ratove,
širom svijeta.
5.) Zdravstvena kriza- epidemije nastale na temelju genetskih mutacija virusa,
štetnih modela ţivota i neadekvatnosti zdravstvene zaštite.
6.) Politička kriza- kriza upravljanja i kriza demokracije u svijetu, a njezine
popratne pojave su nesigurnost, ugroze raznih vrsta lokalnih sukoba i ratova
preko terorizma, sve do globalnih prijetnji miru.
Europska unija inzistira na sagledavanja svih aspekata globalne financijske krize
(Kellner, 1998. i Giddens, 2007) jer iz krize moţemo izaći vodeći računa o svima
aspektima krize a ne samo o jednom i o meĎuovisnosti očitovanja kriznih stanja čiji je
učinak kumulativan i stoga višestruko razoran (Grubiša, 2008, str. 200).
2.1. Nastanak globalne financijske krize
Globalna financijska kriza nastala 2008. godine je najdublja, najviše sinkronizirana u
svim zemljama i globalno najraširenija kriza od velike gospodarske krize 1929. godine.
Globalna financijska kriza 2008. je izazvala povratak makroekonomskih fluktuacija
koje nisu viĎene još od razdoblja izmeĎu dva svjetska rata, te je dovela do ponovnog
interesa za iskustva velike gospodarske krize nastale 1929. godine. Trenutna financijska
kriza na neki način podsjeća na krize prije prvog Svjetskog rata kao što su kriza
zlatnoga standarda 1873. i 1893. godine, a posebice na krizu Bankarske panike 1907.
godine. Postoje jasne sličnosti izmeĎu krize Bankarske panike (1907.-1908. godine),
Velike gospodarske krize (1929.-1935. godine) i financijske krize koja je nastala 2008.
6
godine, a sličnost se očituje u početnim uvjetima i zemljopisnog podrijetla. Do svih tih
kriza je došlo nakon duljega buma karakteriziranog od strane novca i kreditne
ekspanzije, rasta cijena imovine i high-running investicijskih ulagača i preoptimističnog
preuzimanja rizika. U sve tri krize, nevolje u financijskom sektoru sa svjetskim
posljedicama su bile ključ prijenosa krize u realnu ekonomiju. U svakom od ovih
slučaja, financijske posljedice u korjenu krize dovele do duboke recesije u realnom
gospodarstvu (European economy 7, 2009. str. 14.).
Od 1970. godine do 2008. godine svijet su pogodile 124 bankarske krize, 208 tečajnih
kriza i 63 duţničke krize. Financijske krize se u zapadnim kapitalističkim ekonomijama
u prosjeku dogaĎaju svakih osam do devet godina. Ekonomske krize nisu samo problem
gospodarski razvijenih zemljama zapadnog svijeta, one jednako pogaĎaju zemlje u
razvoju pri čemu izazivaju veće, negativnije i intezivnije posljedice. U usporedbi sa
krizama u razvijenim zemljama, u zemljama u razvoju pored dugog trajanja krize,
dugog oporavka zemalja i recesije koja se javlja njezinim djelovanjem dolazi do
proizvodnje velikih društvenih troškova i povećanja siromaštva. Sve prethodno
navedene financijske krize u zemljama u razvoju, bile su ograničene na pojedinu zemlju
ili regiju, te nijedna od njih nije prerasla u globalnu krizu (Jurčić, 2012., str. 318.).
Kao početak globalne financijske krize nastale 2008. godine smatra se slom trţišta
hipotekarnih kredita u SAD-u i slom Lehman Brothers-a, što je na kraju dovelo do
recesije svjetske ekonomije u sljedećih nekoliko godina. Financijska kriza nastala 2008.
godine je proizašla iz neodrţive globalne makroekonomske ravnoteţe i strukturnih
slabosti financijskoga sistema, odnosno labave monetarne politike, rasta cijena, rasta
financijskih investicija i globalizacije, uz slabu kontrolu financijskog sustava i
neefikasnih institucija (Kilibarda, et al, 2011., str. 7). Financijska kriza nastala 2008.
kasnije je prerasla u globalnu ekonomsku krizu koja vuče korijene još iz razdoblja
ekspanzivnoga rasta, odnosno iz razdoblja brzog kreditnog rasta, manjih premija za
rizik, velike likvidnosti, rasta cijena imovine i napuhavanja cijena nekretnina (2002.-
2007. godina) (Jurčić, 2012., str. 317).
7
Financijska kriza nastala 2008. godine proizišla je iz sustava koji je stvarao dugoročno
neodrţive nejednakosti u društvu, čime je došlo do sprječavanja dugoročnog odrţivog i
stabilnog rasta gospodarstva. Došlo je do stvaranja visokih stopa globalnoga
gospodarskoga rasta, koje od 2002. do 2007. godine nisu bile u skladu s povećanjem
plaća. U tome razdoblju dolazi do stagniranja plaća pa samim time i do smanjivanja
njihove zastupljenosti u nacionalnom dohotku. Stagnacija plaća se nije javljala samo
kod zemalja u razvoju nego i u Americi, a to je povećavalo nesigurnost i nejednakost na
globalnom i regionalnom trţištu rada (Jurčić, 2012., str. 318).
Globalnoj financijskoj krizi nastaloj 2008. godine prethodilo je povećanje cijena
prehrambenih proizvoda i energije u 2007. i u prvoj polovini 2008. godine. U
mnogobrojnim zemljama došlo je do pogoršanja situacije u javnim financijama i na
tekućim računima bilance plaćanja, što je u zemljama u razvoju gurnulo u siromaštvo
više od 100 milijuna ljudi. Zbog različite razine razvoja i različitih struktura
gospodarstva i potrošnje, veliko povećanje cijena hrane i nafte najviše se odrazilo na
povećanje siromaštva.(Jurčić, 2012., str. 318).
Kriza nastala 2008. godine zahvatila je i odvela u stečaj veliki broj poduzeća u realnom
sektoru, a posebice u graĎevini. Uzrok krize bio je masovna kupnja nekretnina u SAD-u
odnosno naglog pada njihovih cijena koje su prije toga abnormalno rasla, a sve to je bilo
potpomognuto od strane banaka lakim i prihvatljivim kreditima sa relativno niskim
kamatnim stopama koje su imale mogućnost promjene, što je bio veliki rizik kojeg su
zajmoprimci olako shvaćali. Ova se kriza, koja je započela na trţištu nekretnina i
financijskom sektoru Amerike, zbog visokog stupnja globalizacije, raširila svijetom i
rezultirala padom agregatne potraţnje (Benić, 2012., str. 848). Postoji visok stupanj
suglasnosti da je kriza počela pucanjem „balona“ koji se stvorio na trţištu nekretnina u
Americi, ali i u mnogim drugim zemljama - poput Irske, Španjolske, Grčke, Portugala i
Italije. Pucanje «balona» dovelo je do krize u financijskome sektoru i trţištu
hipotekarnih kredita. Za nastajanje balona na trţištu nekretnina imamo nekoliko razloga.
Prvi razlog je politika niskih kamatnih stopa u Americi od 2003. godine., koja je bila
motivirana kolapsom kompanija, odnosno puknućem balona u tehnološkom sektoru u
2000. godini i terorističkim napadom 11. rujna 2001. godine. Puknuće balona i
8
teroristički napad dovelo je do sniţenja kamatnih stopa na vrlo nisku razinu od 1%, u
vrijeme kad su cijene nekretnina povećavane značajno više od stope inflacije koja je
iznosila 3%. Prema Case-Shiller 10 City Composite Indeks, cijene kuća u istome
razdoblju narasle su od 12,1% do 15,3%, a takav je odnos kamata i cijena nekretnina
poticao stanovništvo na posuĎivanje novca uz 1% kamata i na kupnju nekretnina čije
cijene su rasle vrlo brzo. Osim toga postojala je mogućnost smanjivanja porezne
osnovice za iznos kamata na hipotekarne kredite. S obzirom da ta mogućnost plaćanja
najamnine za iznajmljene kuće nije postojala, njena pojava poticala je i siromašnije
stanovništvo na kupnju nekretnina. Sve je to povećavalo potraţnju za nekretninama i
vodilo prema velikome povećanju njihovih cijena (Jurčić, 2012., str. 319).
Globalizacija financijskoga trţišta bez globalne regulacije takoĎer je potpomogla
ubrzanju globalne ekonomske krize. Primjerice, u Japanu su investitori posuĎivali
novac od banaka uz nula posto kamata i investirali u poslove u Australiji i na Novom
Zelandu gdje su kamate bile puno veće, što je rezultiralo velikim odljevom financijskih
sredstava te je stvorilo veliku potraţnju koja je kasnije dovela do stvaranja «balona» na
trţištu nekretnina u Australiji (Jurčić, 2012., str. 319).
U tom razdoblju kod zemalja u razvoju dolazi do biljeţenja suficita tekućeg računa
platne bilance, ostvarivanja više stope štednje od investicija, što je dovelo do stvaranja
mogućnosti plasiranja viškova domaće štednje u razvijene zemlje. Kriza koja je nastala
2008. godine je stvarana desetljećima, prije svega zbog velikih promjenama u udjelu
rada i kapitala u korist kapitala u BDP-u, odnosno nacionalnom dohotku. Posljedica
toga je bila nerazmjer izmeĎu ponude i potraţnje koji se godinama rješavao kreditima
sve dok ţivot iznad dohodovnih mogućnosti nije došao kraju (Benić, 2012., str. 848).
Kriza nastala 2008. godine na financijskome trţištu u Americi dovela je do gubitka
štednje, mirovina, posla, stanova i kuća milijuna ljudi, a financijska je budućnost
postala sve nesigurnija. U takvim situacijama potrošači odustaju od potrošnje, ponajviše
od trajnih potrošnih dobara (kuća, stanova, automobila, kućanskih aparata itd.), dobara
povremene potrošnje, robe svakodnevne potrošnje smanjuju na standardne i one stvarno
potrebne. Smanjenje potrošnje dovelo je do smanjenja svjetske potraţnju i potraţnju za
9
uvozom, što je dovelo do prelijevanja financijske krize na realni sektor, a padom uvoza i
na zemlje koje nisu značajnije sudjelovale na svjetskome financijskome trţištu, ali izvoz
im čini značajniji udio u bruto domaćem proizvodu (Jurčić, 2012., str. 320).
2.2. Prelijevanje krize u Europu
Kriza nastala 2008. godine u SAD-u sve se više zaoštravala i prenosila na druga
područja izvan SAD-a. Širenjem krize, kriza je počela utjecali na veliki broj poduzeća i
kompanija na području Europe. Europska poduzeća ušla su u period recesije kakav nije
zabiljeţen još od Drugog Svjetskog rata. Europska duţnička kriza nastala 2008. godine
pratila je financijsku krizu SAD-a sa zaostatkom od godinu i pola dana, a najvaţniji
dogaĎaj prelaska globalne financijske krize iz SAD-a u Europu bio je kolaps „Lehman
Brothers“-a u rujnu 2008. godine. Osim prethodno navedenih uzroka krize koji su u
interaktivnoj vezi sa financijskom ekonomijom, predvidjelo se mnogo negativnih
šokova i agregatne potraţnje koji su pogodili europsku ekonomiju. Ključni uzroci krize
na Europskom teritoriju prema Kilibarda i suradnicima (2011., str. 13) bili su:
1.) Visoki rast cijena nafte - Cijene nafte su porasle više od duplo u razdoblju od
2007.- 2008. godine (sa 40 eura/ barel na 90 eura/ barel). Sličan rast dogodio se i
sa ostalim sirovinama. Cijene ne energetskih sirovina porasle za 10% tokom
2008. godine u odnosu na prethodnu godinu. Rast cijena sirovina utjecao je na
rast troškova privatnog sektora i pad realnih plaća radnika, smanjujući agregatnu
potraţnju i podiţući inflaciju na 4%.
2.) Jaka aprecijacija eura - euro je aprecirao prema dolaru, tada vodećoj svjetskoj
valuti i to od 1,20USD do 1,60USD, što je oko 33% više u periodu od početka
2006. godine do ljeta 2008. godine. Usporedno tome je postojao paralelan rast
prema Jenu. Nominalna kamatna stopa eura je porasla na oko 15% tokom ljeta
2008. godine.
3.) Efekt visokih kamatnih stopa kroz transmisioni mehanizam - ECB je počela sa
povećanjem kamatnih stopa od 2006. godine. Kamatne stope su se povećavale
osam puta u rasponu od 2% - 4% od sredine 2007. godine, imajući u vidi da je
rast inflacije uglavnom bio voĎen rastom uvoznih cijena.
10
Prethodne tri karakteristike imale su negativan efekt na europsku ekonomiju, a naročito
u okviru Euro-zone. Osim toga, odreĎeni broj zemalja se suočio sa dodatnim
specifičnim problemima koje je kriza donijela.
Prikazana su četiri ključna transmisiona mehanizma prenošenja krize preko Atlantika
(Kilibarda, et al, 2011., str. 15):
1.) Pad potrošnje u SAD-u direktno je uticao na mogućnosti prodaje europskih
izvoznika, koji su već bili pogoĎeni cjenovnom aprecijacijom eura.
2.) Europski financijski sektor je bio glavni „kupac“ toksične aktive od američkih
banaka. Njihov kolaps vodio je imploziji europskog bankarskog sektora, koji je
zatim pogodio kompanije.
3.) Masovni rezovi stopa od strane FED-a kao odgovor na krizu vodili su daljem
padu dolara u odnosu na euro, stvarajući konkurentan pritisak na europske
procedure.
4.) Konačno, nakon zakašnjenja kriza je pogodila i zemlje u razvoju, ne samo Kinu,
gdje skorašnji izvještaji sugeriraju rast nezaposlenosti, što je uticalo na
smanjenje njihove uvozne potraţnje.
Njemačka je morala spašavati svoju Hypo Real Estate Holding kompaniju, Britanci su
do financirali svoje velike banke kao što su Royal Bank of Scotland, HBOS, Barclys,
Francuzi BNP i Societe Generale i Nizozemci ING. To je vodilo do rasta kamatnih
stopa pa samim time i smanjilo ponudu povoljnih kredita, odnosno novca što izravno
utječe na manju osobnu potrošnju i investicije. Došlo je do pada dobara koja su kupljena
na kredit pa samim time do povećanja zaliha istih, i pada vrijednosti dionica. Da bi se
takav utjecaj donekle umanjio Američka središnja banka kasnije i Europska središnja
banka te ostalih sedam vodećih banaka koncem 2008. godine smanjuju kamatnu stopu
na 3,25% (Benić, 2012., str. 848).
Kriza nastala 2008. godine se sama po sebi nije morala dogoditi, ona je rezultat lošeg
utjecaja na svjetsku ekonomiju, te izbor pogrešnih ekonomskih politika u kojima dolazi
do izostanka regulacije trţišnih manjkavost i nejednakosti u društvu te stvaranja sustava
11
koji za glavni cilj ima profit poduzetnika, a ne blagostanje društva, što vodi ka
ekonomskoj financijskoj krizi i neodrţivom gospodarskom rastu. Kriza je proizašla iz
neodrţive globalne makroekonomske neravnoteţe i strukturnih slabosti financijskoga
sistema, odnosno labave monetarne politike, visoke likvidnosti, rasta cijena aktive i
financijskih inovacija, globalizacije uz slab regulacijski okvir i slabu kontrolu
financijskog sektora i nefinancijskih institucija. Kriza koja je nastala „bankrotom“ i
propasti vodećih financijskih institucija u SAD-u brzo se proširila svijetom pa samim
time došla do europskog bankarskog sustava.
2.3. Duţniĉka kriza
Početkom 2000. godine vidljivi javni dug nije predstavljao nikakav problem. Tijekom
proteklog stoljeća Euro-zona i Sjedinjene Drţave imale su gotovo slične duţničke
dinamike. Primjerice omjer bruto javnoga duga u BDP-u 1995. iznosio je oko 60% za
Sjedinjene Drţave, dok je za drţave koje će kasnije činiti Eurom zonu iznosio 70% .
Ova kriza se moţe promatrati u kontinuitetu udara financijske krize koja je 2008. godine
došla iz SAD-a u Europu, dok aktualne dogaĎaje treba promatrati u putno širem
kontekstu. Europa, a samim time i Euro-zona, lakše bi podnijele krizu da vlade
odreĎenih europskih zemalja kao što je Grčka nisu bile pretjerano zaduţene prije krize.
Kod Grčke naglo povećanje fiskalnih deficita od 2008. do 2010. godine dovelo je do
razotkrivanja pretjerane zaduţenosti javnog sektora (HUB, 2011., str. 6).
U monetarnoj uniji koja postoji još od 1.1.1999. takva situacija pokazala se izvorom
trajnoga stresa i problema. U početku financijske krizme nasrtale 2008. godine Euro-
zona nije imala odgovarajuću arhitekturu financijske stabilnosti. Najveći problem se
svodio na to što nije bilo jasno tko će i kako će se u slučaju nesolventnosti većega broja
drţava unutar monetarne unije spašavati sistemski vaţne banke koje u portfelju imaju
veće iznose drţavnih obveznica. Zbog ovoga problema, prijetnja duţničke krize se
pojavljuje u sprezi s prijetnjom nove bankarske krize koja je zaprijetila ozbiljnim
financijskim i realnim potresom u Euro-zoni (HUB, br. 34., 2011., str. 6).
12
Europska duţnička kriza nastala 2008. godine dostiţe do danas dramatične razmjere i
prijeti slomom Europske monetarne unije i nekih europskih zemalja (Grčka, Portugal,
Španjolska, Italija, Irska), te samim time povlači za sobom temeljne ekonomske
probleme kao što su porast nezaposlenosti i pad PDP-a. Krajem 2010. godine dug Grčke
je iznosio 340 ml. eura, Irske 145 ml. eura, Španjolska je krajem 2011. godine bila
duţna 735 ml. eura, Portugal 490 ml. eura, dok je dug Italije početkom 2012. godine
iznosio 1 935 ml. eura što je 120% BDP-a, iako je propisani dug u eurom-zoni
maksimum 60% BDP-a što moţemo i vidjeti u grafikonu broj 1 (Benčić, 2012., str.
849).
U grafikonu 1 prikazana je prosječna stopa javnoga duga u zemljama PIIGSA
(Portugalu, Italiji, Irskoj, Grčkoj, Španjolskoj), u godinama prije početka krize od 2003.
do 2007. godine i godinama tokom krize od 2008. do 2012. godine.
Grafikon 1: Prosječna stopa javnog duga prema BDP-u, u postocima (%) za drţave
PIIGSA od 2003. – 2012. godine.
Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/eurostat/home/
Iz grafikona 1 se moţe vidjeti da je kod Portugala javni dug u 2003. ispod dozvoljene
razine od 60%, te uočava se lagani rast sve do 2006. godine kada iznosi 69,4% te jednak
javni dug i u 2007. godini od 69,4%. Nakon 2007. godine dolazi do naglog
0
20
40
60
80
100
120
140
160
180
2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012
Portugal
Italija
Irska
Grčka
Španjolska
13
kontinuiranog rasta duga do 2012. godine, na visinu duga od 123%, što je duplo u
odnosu na najniţu razinu duga od 59,4% u 2003. godini. Italija već početkom 2003.
godine prelazi dozvoljenu visinu javnoga duga za 44%, što znači da joj je javni dug u
2003. godini iznosio 104%. U 2004. U 2004., 2005. i 2006. godini dug postepeno raste
na razinu od 106%. U 2003. godini dolazi do pada na 103% javnog duga, nakon čega
dolazi do kontinuiranog rasta javnog duga od 127% što je za 23% više nego u 2003.
godini kada je javni dug bio na najmanjoj razini. U Irskoj javni dug konstantno pada sve
do najniţe razine javnog duga od 24,6% je u 2006. godini, nakon čega dolazi do
laganoga rasta u 2007. godini. Najveći rast se biljeţi u 2008. godini kada dug
kontinuirano raste sve do razine od 117,6% što je za 93% više nego što je javni dug bio
u 2006. godini kada je bio na najniţoj razini. U Grčkoj u 2003. godini dug je iznosio
97,4% te biljeţi rast od 8,6% u 2006. godini kad je dug iznosio 106%. Nakon 2000.
godine, javni dug naglo raste sve do 2011. godine kada iznosi 170% što je za 74,6%
više nego u 2003. godini kada je dug bio na razini od 97,4%. Javni dug u Španjolskoj
konstantno je padao od 2003. godine sve do 2007. godine kada je bio na najniţoj razini
od 36,3% što je ispod dozvoljene razine od 60%. Nakon 2007. godine dolazi do naglog
porasta duga, do naviše razine od 84,2% u 2012. godini što je za 47,9% više nego u
2007. godini kada je bio na najniţoj razini od 36,3%.
Kreatori financijske politike stalno su kasnili za krizom i nisu mogli reagirati brzinom
kojom se kriza širila. U financijskim politikama došlo je do tri problema (HUB, 2011.,
str. 7):
1. Trţišni su sudionici u cijene drţavnih obveznica pojedinih zemalja ugradili
visoke premije rizika kada su shvatili da neće biti brzih fiskalnih transfera od
financijski stabilnih prema prezaduţenim članicama unije
2. Nesolventne drţave kao što je Grčka primaknule su se bliţe rubu bankrota
3. Naizgled solventne, ali visoko zaduţene drţave kao što su Italija i Španjolska
„sivoj zoni“ koja je takoĎer blizu ruba bankrota.
Kada se proširila svijest o mogućem bankrotu nekih zemalja Europske unije odnosno
Euro-zone kao što su Grčka, Portugal i Irska, jednako brzo se je proširila svijest da
14
drţave koje su pred bankrotom neće imati mogućnosti niti sredstva za spašavanje
sistemski vaţnih banaka.
Kriza nastala 2008. godine se preko drţavnih granica moţe prenositi i putem samih
banaka, tako što banke jedne drţave kupe obveznice druge drţave. Na primjer, ako su
banke iz fiskalno nesolventne drţave posudile sredstva od banaka iz solventnih drţava, i
te će banke ući u poteškoće zbog uskih meĎubankarskih veza (HUB, 2011., str. 7).
Duţnička kriza je prvo zahvatila Grčku i izazvala ogroman pritisak na euro te su se
pojavile špekulacije da bi Grčka mogla istupiti iz Euro-zone (Hulić-Bjelan, 2012, str.
109). Izlaskom iz Euro-zone došlo bi do ponovnog uvoĎenja vlastite valute pomoću
koje bi Grčka mogla riješiti svoje probleme. Idejom „tiskanjem novca“, tj.
neograničenim kreditiranjem, središnja banka spašava i drţavu i banke bez obzira jesu li
solventne ili ne. Središnja banka na taj način moţe pokušati ciljati na višu stopu
deprecijacije od stope inflacije, a usporedno se rješava i problem konkurentnosti koji u
monetarnoj uniji inače nije rješiv bez deflacije. Naizgled, monetarno rješenje moglo bi
biti manje bolno, tj. moglo bi dovesti do manjeg pada proizvodnje i brţeg oporavka, kao
u Argentini poslije bankrota 2002 (HUB, 2011., str. 7).
Rješenje izlaska iz krize vrlo je jednostavno. Stoga ne čudi da mnogi političari i
zastupnici rješenje za Grčku vide u izlasku iz Euro-zone, odnosno u povratku staroj
valuti koju bi centralna banka mogla plasirati u neograničenim količinama. No zbog
stalne prisutnosti ove ideje unutar političkih krugova, još je viša percepcija rizika, pa
samim time viši su prinosi na drţavne obveznice Grčke i drugih Juţnoeuropskih
zemalja, i još je snaţnija raširenost osjećaja nadolazeće financijske krize koja uzima
danak u vidu odgoĎenih investicija i sporijeg gospodarskog rasta.
Odnosi veličina pojedinih zemalja bitno utječu na razmišljanje o fiskalnoj i financijskoj
stabilnosti u Euro-zoni. Ključno pitanje glasi: koje drţave su u stanju dugoročno
podmirivati svoje obaveze, a koje nisu?
15
Problem krize najlakše bi se riješio preraspodjelom financijskih sredstava ili bankrotom
(prestankom plaćanja obaveza po javnom dugu), ali samo kada bi sve zemlje osim jedne
male drţave bile solventne. Kad bi postojala politička volja za solidarnim jamčenjem
obaveza, 16 velikih solventnih drţava jamčilo bi za malu nesolventnu drţavu pa samim
time spasile ju od bankrota. Velike drţave ne bi ni osjetile kada bi mala zemlja
bankrotirala. Iako se bankrot ne bi ni osjetio, jamčenje za obaveze prezaduţene drţave
postavlja ključno političko pitanje: čemu jamčiti za obaveze drugih zemalja? Koliko
god izdatak aktiviranog jamstva bio malen, ne postoji niti jedan dobar razlog zašto bi
graĎani drţave X trebali plaćati obveze graĎana drţave Y, iako su obje drţave članice
EU i koriste euro (HUB, 2011., str. 10).
Najveći problem s jamstvima je u tome što u Euro-zoni ne postoje zemlje s „malim“
dugovima. Kad bi Njemačka morala platiti polovicu javnoga duga Grčke, trošak bi
iznosio 6, 6% njemačkoga BDP-a. To je vrlo veliki iznos i upravo zbog odnosa veličina
i osjećaja pravednosti na kojemu počiva socijalna kohezija (pa i ona izmeĎu naroda),
solidarna su jamstva za jedinice lokalne uprave i samouprave ograničena i unutar
unitarnih ili federalnih drţava. Na primjer, u Hrvatskoj je mogućnost za zaduţivanje na
lokalnoj razini strogo ograničena zakonom, iako je stupanj solidarnosti izmeĎu Zagreba
i MeĎimurja sigurno veći nego izmeĎu Finske i Grčke. I u drţavama s razvijenim
financijskim sustavima kao što su SAD, Kanada i Njemačka, postoje čvrsta ograničenja
za lokalno zaduţivanje (HUB, 2011., str. 11).
16
3. MAKROEKONOMSKA SLIKA ZEMALJA PIIGSA PRIJE
KRIZE
Smatra se da je makroekonomija nastala 1936. godine pojavom djela J.M. Keynesa
„Opća teorija zaposlenosti, kamate i novac “, što se koš naziva Keynesijanska
revolucija. Ta revolucija bila je inspirirana najteţom gospodarskom krizom, koja je
pogodila svjetsko gospodarstvo 1929.-1933. godine, nazvanom velika kriza ili velika
depresija. Temeljni makroekonomski ciljevi su: 1.) gospodarski rast, 2.) stabilnost
cijena, 3.) puna zaposlenost, 4.) pozitivna vanjskotrgovinska bilanca. Dok su opći
ciljevi makroekonomske politike: 1.) visoka i rastuća razina zaposlenosti, 2.) visoka
zaposlenost odnosno niska nezaposlenost, 3.) cjenovna stabilnost s cijenama i
najamninama koje odreĎuju ponuda i potraţnja na slobodnim trţištima.
Najvaţniji makroekonomski pokazatelji su:
1.) Inflacija - sama po sebi negativan pokazatelj rasta gospodarstva, to je pad
vrijednosti novca, odnosno povećanje razina cijena u odnosu na vrijednost novca
koja označava njegovu kupovnu moć, a računa se I= (razina cijena vremenskoga
razdoblja 2 – razina razdoblja vremenskog razdoblja 1) / razinom cijena
vremenskog razdoblja 1 x 100.
2.) Rast BDP-a - BDP je broj proizvoda i usluga proizvedenih u jednoj godini, a
koji su izraţeni u novčanim jedinicama, ne obuhvaća vrijednost dobra koja se
koriste kao sirovine ili poluproizvodi za proizvodnju drugih dobarca, kao ni
transferna plaćanja, a izraţava se kao tijek proizvodnje (BDP = C + I + G + X,
gdje je C = osobna potrošnja, I = investicije, G = drţavna potrošnja i X =
razlika izvoza i uvoza).
3.) Kretanje stope nezaposlenosti - stopa nezaposlenosti je broj nezaposlenih
radnika podijeljen s ukupnim brojem radno sposobnog stanovništva (radno
sposobnim stanovništvom se smatraju osobe izmeĎu 16 i 65 godina), to su
nezaposlene osobe od 16-65 godina, sposobne i voljne raditi i aktivno traţe
posao, ali su bez posla, razlikuju se tri različite vrste nezaposlenosti: 1.)
frikcijska nezaposlenost koja nastaje zbog neprekidnog kretanja ljudi
17
izmeĎu regija i radnih mjesta, ili kroz različite faze ţivotnog ciklusa. 2.)
strukturna nezaposlenost koja je raskorak izmeĎu ponude i potraţnje za
radnicima. Raskoraci mogu nastati zato što potraţnja za jednom vrstom rada
raste, dok se potraţnja za nekom drugom vrstom smanjuje, a ponuda se ne
prilagoĎava brzo. 3.) ciklička nezaposlenost koja postoji kad je ukupna potraţnja
za radom niska. Kako ukupna potrošnja i output padaju, nezaposlenost raste
praktički svuda, a dijeli se na dobrovoljnu i prisilnu nezaposlenost
3.1. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Portugal
U grafikonu 2 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Portugal u postocima
(%) od 1998. do 2007. godine. Prema podacima iz World Banke, u Portugalu je inflacija
u 2007. godini, u godini prije početka globalne financijske krize iznosila 2,8 % što znači
daje ostala ista u odnosu na 2005. godinu. Nezaposlenost je u stalnom rastu nakon 2001.
godine, dok BDP konstantno oscilira.
Grafikon 2: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Portugalu od
1998. do 2007. godine.
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
-2
-1
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Nezaposlenost
Godišnji rast BDP-a
Inflacija
18
Iz grafikona 2 se moţe vidjeti da je nezaposlenost koja je jedan od najvaţnijih
makroekonomskih pokazatelja bila najniţa u 2001. godini kada je iznosila 3,4% nakon
čega započinje naglo rasti sve do 2007. godine kada je iznosila 7,6%, što je 3,2% viša
nezaposlenost nego što je bila u 2001. godini kada je bila na najniţoj razini. Najviši
BDP je bio u 1998. godini kada je iznosio 5,1% nakon čega dolazi do konstantnoga
pada BDP-a sve do 2003. godine kada pada ispod nule, te se spušta u negativnom
smjeru na -0,9%, što je razlika od visokih 6% u odnosu na 1998. godinu kada je bio
najviši. Nakon 2003. godine dolazi do oscilacija sve do 2005. godine kada započinje
rast BDP-a u sljedeće dvije godine za 1,6%. Inflacija je oscilirajućeg karaktera. Najviša
razina inflacije je 1998. godine kada iznosi 3,8% nakon čega dolazi do laganog pada u
1999. godini za 0,5% i drţanja konstante u sljedećoj 2000. godini. U 2001. godini
inflacija biljeţi lagani rast sve do 2002. godine kada opet dolazi do pada inflacije, i do
najniţe razine inflacije u 2004. godini od 2,5% što je za 1,3% manje od razine inflacije
1998. godine kada je bila na najvišoj razini. Nakon 2004. godine dolazi do rasta
inflacije.
U grafikonu 3 prikazan je utjecaj globalne financijske krize na preostala dva bitna
makroekonomska pokazatelja za Portugal: ukupan BDP (mlrd. $) i BDP po stanovniku
($) za razdoblje od 2008. do 2012. godine.
Grafikon 3: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Portugalu od 1998. do 2007. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
0
5
10
15
20
25
0
50
100
150
200
250
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Ukupan BDP(mlrd.$)
BDP po stanovniku
19
Iz grafikona 3 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 117 milijardi $ i
BDP-a po stanovniku od 11.471$ zabiljeţena u 2000.godini, dok je najviša razina BDP-
a od 231 milijarde $ i BDP-a po stanovniku od 21.845$ zabiljeţena na kraju
2007.godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 9 milijardi $ više nego u 2000. godini
gdje je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok kod BDP-a po stanovniku u
2007.godini zabiljeţeno 9.716 $ više nego u 2000.godini kada je BDP po stanovniku
bio najniţi.
3.2. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Italiju
U grafikonu 4 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Italiju u postocima (%)
od 1998. do 2007. godine. Prema podacima iz World Banke, u Italiji je inflacija u 2007.
godini, godini prije početka globalne financijske krize iznosila 2,4 % što znači da je
porasla u odnosu na 2006. godinu za 0,7%. Razlog porasta inflacije je značajan pad
investicija kao stagnacija potrošnje. Nezaposlenost biljeţi kontinuirani pad, dok BDP
konstantno oscilira iz godine u godinu.
Grafikon 4: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Italiji od
1998. do 2007. godine.
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Nezaposlenost
Godišnji rast BDP-a
Inflacija
20
Iz grafikona 4 se moţe vidjeti da nezaposlenost konstantno opada, a najviša razina
nezaposlenosti od 8,7% u 1998. godini, dok je najniţa razina nezaposlenosti od 4,9% u
2007. godini što je za 3,8% niţa nezaposlenost u odnosu na 1998. godinu kada je
nezaposlenost bila na najvišoj razini. Godišnji BDP je na najvišoj razini u 2000. godini
na razini od 3,7%, što je rast od 3, 3% u odnosu na 1998. godinu. Nakon najvišega rasta
u 2000. godini biljeţimo pad do najniţe razine BDP-a od 0, 0% što je za 3,7% manje
nego u 2000. godini kada je BDP bio na najvišoj razini. Nakon 2003. godine dolazi do
oscilacije BDP-a sve do 2007. godine kada biljeţimo lagani pad od 0,5% u odnosu na
2006. godinu. Inflacija je na najvišoj razini u 2002. godini kada je na razini od 3, 2% što
je 1,4% više od inflacije u 1999. godini kada je započeo njezin rast i kada je iznosila
1,8%. Nakon 2002. godine dolazi do pada inflacije na najniţu razinu od 1,7% u 2006.
godini što je za 1,5% manje nego inflacija u 2002. godini kada je bila na najvišoj razini
od 3,2%. Nakon 2006. godine dolazi do blagoga rasta inflacije od 0,7% u 2007. godini.
U grafikonu 5 prikazan je utjecaj globalne financijske krize na preostala dva bitna
makroekonomska pokazatelja za Portugal: ukupan BDP (mlrd. $) i BDP po stanovniku
($) za razdoblje od 2008. do 2012. godine.
Grafikon 5: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Italiju od 1998. do 2007. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
0
5
10
15
20
25
30
35
40
0
500
1.000
1.500
2.000
2.500
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Ukupan BDP(mlrd.$)
BDP po stanovniku
21
Iz grafikona 5 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 1,104 milijarde $
i BDP-a po stanovniku od 19.388$ zabiljeţena u 2000.godini, dok je najviša razina
BDP-a od 2,127 milijardi $ i BDP-a po stanovniku od 35.828$ zabiljeţena na kraju
2007.godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 903 milijarde $ više nego u
2000.godini kada je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok kod BDP-a po
stanovniku u 2007. godini bio 14.309 $ više nego u 2000.godini kada je BDP po
stanovniku bio najniţi.
3.3. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Irsku
U grafikonu 6 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Irsku u postocima (%)
od 1998. do 2007. godine. Prema podacima iz World Banke, u Irskoj je inflacija u 2007.
godini, godini prije početka globalne financijske krize iznosila 0,7 % što znači da je
pala u odnosu na 2006. godinu za 2,7% kada je iznosila 3,4%. Nezaposlenost biljeţi
lagani rast od 0,1%, dok je BDP na istoj razini kao i u 2006. godini.
Grafikon 6: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Irskoj od
1998. do 2007. godine.
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
0
1
2
3
4
5
6
7
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Nezaposlenost
Godišnji rast BDP-a
Inflacija
22
Iz grafikona 6 se moţe vidjeti da je nezaposlenost najviša u 1998. godini kada iznosi 6,
6% nakon čega dolazi do pada nezaposlenosti do najniţe razine od 3,2% u 2001. godini
što je manje za 2,4% u odnosu na 1998. godinu. Nakon 2001. godine i najniţe razine
nezaposlenosti dolazi do oscilacija sve do 2007. godine. Inflacija je najviša u 2001.
godini kada iznosi 5,6%, nakon čega dolazi do trogodišnjeg pada inflacije na razinu od
2, 2% u 2004. godini, što je za 3,4% manje u odnosu na 2001. godinu. Najniţa inflacija
je zabiljeţena 2007. godine kada je iznosila 0,7% što je 4,9% niţa inflacija u odnosu na
2001. godinu kada je inflacija bila najviša. BDP je oscilirajućeg karaktera. Najniţi je u
2003. godini kada iznosi 3,9%, dok je najviši u 2005. godini kada iznosi 5,9%, nakon
čega dolazi do pada od 0,5% u 2006. godini i drţanja konstante u 2007. godini.
U grafikonu 7 prikazan je utjecaj globalne financijske krize na preostala dva bitna
makroekonomska pokazatelja za Portugal: ukupan BDP (mlrd. $) i BDP po stanovniku
($) za razdoblje od 2008. do 2012. godine.
Grafikon 7: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Irskoj od 1998. do 2007. godine.
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 7 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 88 milijardi $ i
BDP-a po stanovniku od 23.767 zabiljeţena u 1998.godini, dok je najviša razina BDP-a
0
10
20
30
40
50
60
70
0
50
100
150
200
250
300
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Ukupan BDP(mlrd.$)
BDP po stanovniku
23
od 258 milijardi $ i BDP-a po stanovniku od 59.287$ zabiljeţena na kraju 2007.godine,
što je u slučaju ukupnog BDP-a za 170 milijardi $ više nego u 1998. godini gdje je bio
zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok kod BDP-a po stanovniku u 2007. godini
zabiljeţeno 35.520 $ više nego u 1998. godini kada je BDP po stanovniku bio najniţi.
3.4. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Grĉku
U grafikonu 8 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Grčku u postocima (%)
od 1998. do 2007. godine. Prema podacima iz World Banke, u Grčkoj je inflacija u
2007. godini iznosila 3, 3 % što znači da je narasla u odnosu na 2006. godinu za 0,9%
kada je iznosila 2,4%. Nezaposlenost biljeţi lagani pad od 0,4%, dok se kod BDP-a vide
konstantne oscilacije, te pad od 2% u odnosu na 2006. godinu.
Grafikon 8: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Grčkoj od
1998. do 2007. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 8 se moţe vidjeti da je nezaposlenost na najvišoj razini 1999. godine nakon
jednogodišnjeg rasta od 0,9% iz 1998. godine u 1999. godinu kada je nezaposlenost bila
na najvišoj razini od 9,1%, nakon čega dolazi do pada nezaposlenosti sve do 2003.
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Nezaposlenost
Godišnji rast BDP-a
Inflacija
24
godine kada je nezaposlenost iznosila 7,9% što je 1,2% niţa nezaposlenost od najviše
nezaposlenosti u 1999. godini. U 2004. godini dolazi do laganog jednogodišnjeg rasta
od 0,9% u odnosu na 2003. godinu. Nakon 2004. godine kada je nezaposlenost 8,7%
dolazi do kontinuiranog pada nezaposlenosti do najniţe razine od 7,1%, što je za 1,6%
manja nezaposlenost u odnosu na 2004. godinu kada je došlo do zadnjega rasta
nezaposlenosti, a za 2,2% manje od najviše razine nezaposlenosti u 1999. godini.
Inflacija je oscilirajućeg karaktera. Najviša razina inflacije zabiljeţena je u 1998. godini
kada iznosi 5,2% te pada za 2, 2% u 1999. godini na razinu od 3%. Nakon 1999. godine
dolazi do jednogodišnjih oscilacija izmeĎu 1999 i 2001. godine, gdje dolazi do
dvogodišnjeg rasta inflacije do 2003. godine. U 2004. godini dolazi do pada inflacije
koja se nastavlja sve do 2006. godine kada je zabiljeţena najniţa razina inflacije od
2,4% što je za 2,8% manje nego inflacija u 1998. godini kada je bila na najvišoj razini.
U 2007. godini biljeţimo lagani rast od 0,9% u odnosu na 2006. godinu.
U grafikonu 9 prikazan je utjecaj globalne financijske krize na preostala dva bitna
makroekonomska pokazatelja za Portugal: ukupan BDP (mlrd. $) i BDP po stanovniku
($) za razdoblje od 2008. do 2012. godine.
Grafikon 9: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Grčkoj od 1998. do 2007. godine.
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
0
5
10
15
20
25
30
0
50
100
150
200
250
300
350
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Ukupan BDP(mlrd.$)
BDP po stanovniku
25
Iz grafikona 9 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 124 milijardi $ i
BDP-a po stanovniku od 11.396 zabiljeţena u 2000.godini, dok je najviša razina BDP-a
od 305 milijardi $ i BDP-a po stanovniku od 27.288$ zabiljeţena na kraju 2007. godine,
što je u slučaju ukupnog BDP-a za 170 milijardi $ više nego u 2000. godini gdje je bio
zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok se kod BDP-a po stanovniku vidi da je u 2007.
godini zabiljeţeno 14.803 $ više nego u 2000. godini kada je BDP po stanovniku bio
najniţi.
3.5. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Španjolsku
U grafikonu 10 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Španjolsku u
postocima (%) od 1998. do 2007. godine. Prema podacima iz World Banke, u
Španjolskoj je inflacija u 2007. godini, godini prije početka globalne financijske krize
iznosila 3, 3 % što znači daje pala u odnosu na 2006. godinu za 0,8% kada je iznosila
4,1%. Nezaposlenost biljeţi lagani pad od 0,3%, dok se kod BDP-a vide konstantne
oscilacije te pad od 0,6% u odnosu na 2006. godinu.
Grafikon 10: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Španjolskoj
od 1998. do 2007. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
0
2
4
6
8
10
12
14
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Nezaposlenost
Godišnji rast BDP-a
Inflacija
26
Iz grafikona 10 se moţe vidjeti konstantan pad nezaposlenosti u 2001. godini na razinu
od 8, 8%, što je za 4,5% manja nezaposlenost u odnosu na 1998. godinu kada je
nezaposlenost bila na najvišoj razini od 13,3%. Nakon 2001. godine dolazi do laganog
rasta nezaposlenosti u 2002. godini na razinu od 9,8%, te drţanja konstante do 2003.
godine kada počinje lagani pad nezaposlenosti sve do 2007. godine na najniţu razinu
nezaposlenosti od 7% što je 2,8% manja nezaposlenost u odnosu na 2003. godinu kada
je nezaposlenost iznosila 9,8% i kada je započeo njezin pad, a za 6,3% manja
nezaposlenost u odnosu na najvišu razinu nezaposlenosti od 13,3% u 1998. godini.
Godišnji BDP je na najvišoj razini od 5% u 2000. godini što je za 0,5% više nego u
1998. godini kada je iznosio 4,5%. Nakon 2000. godine dolazi do pada BDP-a do
najniţe razine od 2,7% u 2002. godini što je za 2,3% manje nego u 2000. godini kada je
BDP bio na najvišoj razini. U 2006. godini biljeţimo rast BDP-a na razinu od 4,1% što
je za 1,4% više u odnosu na 2002. godinu kada je BDP bio na razini od 2,7%. Nakon
2006. godine dolazi do pada BDP-a u 2007. godini. Inflacija je na najniţoj razini od
2,5% u 1998. godini kada započinje njezin rast sve do 2002. godine kada iznosi 4, 4%
što je za 1,9% viša inflacija nego u 1998. godini. Nakon 2002. godine biljeţimo pad
inflacije sve do 2005. godine kada dolazi do jednogodišnjeg rasta inflacije, nakon čega
opet dolazi do pada u 2006. i 2007. godini.
U grafikonu 11 prikazan je utjecaj globalne financijske krize na preostala dva bitna
makroekonomska pokazatelja za Portugal: ukupan BDP (mlrd. $) i BDP po stanovniku
($) za razdoblje od 2008. do 2012. godine.
27
Grafikon 11: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Španjolskoj od 1998. do 2007.
godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 11 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 580 milijardi $ i
BDP-a po stanovniku od 14.414$ zabiljeţena u 2000.godini, dok je najviša razina BDP-
a od 1,441 milijardi $ i BDP-a po stanovniku od 32.118$ zabiljeţena na kraju 2007.
godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 841 milijardu $ više nego u 2000.godini gdje
je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok se kod BDP-a po stanovniku vidi da je u
2007. godini zabiljeţeno 16.992 $ više nego u 2000.godini kada je BDP po stanovniku
bio najniţi.
0
5
10
15
20
25
30
35
0
200
400
600
800
1.000
1.200
1.400
1.600
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
Ukupan BDP(mlrd.$)
BDP po stanovniku
28
4. ANALIZA UTJECAJA GLOBALNE FINANCIJSKE KRIZE
NA ZEMLJE PIIGSA
Posljedice globalne financijske krize su široko rasprostranjene. Gledano na globalnoj
razini posljedice su: pad ekonomske aktivnosti, produktivnost, zaposlenost, izvoz,
likvidnost, visoka inflacija i slabljenje bankarskog sektora.
Prva zemlja u Europi u kojoj se pojavila financijska kriza bila je Grčka, i to ponajviše
radi neodgovornog voĎenja fiskalne politike i prikrivanja stvarne situacije u drţavi. EU
već duţe vrijeme je imala odreĎene probleme sa Grčkom koje nije uspjela riješiti ni
uvoĎenjem Grčke u EMU. Grčka nije imala uvjete za ulazak u EMU po kriteriju
konvergencije, no ulaz joj je dozvoljen radi geografikonskih i političkih razloga. Ulazak
Grčke u EMU utjecao je i na druge članice EU pa samim time povećao strah od iste
sudbine koja je zatekla Grčku. Iako su znakovi krize bili vidljivi još u 2008. i 2009.
godini, kulminacija krize se dogodila u 2010. godini (Hurić-Bjelan, 2012, str. 110).
Kod razvijenih zemalja kriza je dovela do pada likvidnosti zbog slabljenja bankarskog
sektora, što se kasnije odrazilo na smanjenje potrošnje i investicija, rasta BDP-a i
zaposlenosti. Loš publicitet i povećani rizik dovodi do stvaranja straha zbog kojeg
investitori ne ţele ulagati kapital u zemlje koje je zahvatila kriza, što dovodi do
smanjenja stranih direktnih investicija od strane razvijenih zemalja, pada izvoza zbog
manje potraţnje od strane razvijenih zemalja, kao i slabljenja bankarskog sektora. Zbog
toga dolazi do pada cijena te se stvara prilika za investiranje onih, koji znaju gdje traţiti
priliku za ulaganje. Kod siromašnih zemalja utjecaj krize se odrazio na nedostatak
kredita i donacija od strane razvijenih zemalja, smanjen izvoz i strane direktne
investicije (Kilibarda, et al, 2011., str. 8).
Interesantno je da su zemlje na koje je kriza najviše utjecala (Irska i Grčka) imale
najbolje pokazatelje rasta i ekonomske aktivnosti unutar Europske unije.
Prije ulaska u Euro-zonu “kreativnim računovodstvom” Grčka je prikazivala pogrešne
financijske izvještaje i svoju fiskalnu poziciju, dok vlada Grčke nije u listopadu 2009.
godine objavila da budţetski deficit koji ne smije biti iznad 3% daleko prelazi kriterije
29
Maastrichtskog ugovora za više od 9% što je značilo da je budţetski deficit iznosio
12,5% BDP-a. Kredibilitet Grčke automatski je opao, što je utjecalo na strane
investitore koji su svojim ulaganjima izbjegavali Grčko trţište. Grčka je bila primorana
izvršiti izdavanje novih obveznica kako bi udvostručila visinu kamatne stope. Bilo je
jasno da Grčka treba pomoć Europske unije kako bi izvršila radikalne ekonomske
reforme koje će joj pomoći u izlasku iz krize. Pomoć od Europske unije je bila u smislu
propisanih strogih fiskalnih ograničenja koja su oslabila poreznu osnovu, povećala
poreze i smanjila javnu potrošnju za 10% BDP-a u 2010. godini, a u duljem
vremenskom razdoblju je traţena “unutrašnja devalvacija” (smanjenje carina i zarada),
kako bi se povratila izgubljena konkurentnost grčke privrede (Kilibarda, et al, 2011., str.
15).
Za Irsku i Španjolsku uzroci krize nastale 2008. godine gotovo su identični kao u SAD-
u: došlo je do pucanja „balona“ na trţištu nekretnina, povećavajući dug sektora
stanovništva i deficit tekućeg računa i povećavajući probleme konkurentnosti njihovih
privreda.
Irska je prije početka krize nastale 2008. godine bila u mini-krizi 2002. godine, do koje
je došlo zbog krize u američkim e-kompanijama, koja je sanirana. MeĎutim, globalna
financijska kriza koja je uslijedila bila je razornija, te je Irska krupnim koracima
zakoračila u svijet nepreglednog globalnog trţišta. Kuće u Irskoj koje su ljudi masovno
kupovali i čije su cijene do 2007. godine rasle brţe nego u drugim razvijenim zemljama,
pale su za 50%, što je mnoge ljude dovelo u situaciju da duguju više nego što vrijedi
njihova imovina. Banke su olako davale kredite za otplatu kredita, odobravao se visok
nivo stranih pozajmica u kreditnom bumu koji je doveo do stvaranju „balona“ na trţištu
nekretnina koji se punio novim kreditima. Nakon pucanja cjenovnog balona na trţištu
nekretnina, došlo je do drastičnog pogoršanja drţavnih javnih financija. Došlo je do
smanjenja poreznih prihoda i do porasta nezaposlenosti. Još veće pogoršanje u Irskoj
javilo se u javnim financijama, po mnogima radi loše odluke politike da odobri bjanko
garancije na sva pa i sumnjiva potraţivanja Anglo-irskih banaka. Ispostavilo se da su
bankarske obaveze koje je Irska vlada garantirala dvostruko više od irskog BDP-a. U
pokušaju ozdravljenja, irska vlada je značajno smanjila javnu potrošnju. Kombinacija
30
deficita i bankarskih gubitaka pojačala je sumnje u irsku dugoročnu solventnost
(Kilibarda, et al, 2011., str. 15).
Kriza je nastavila „putovati“ po Europi. Agencija za kreditni rejting ,,Standard&Poor’’
smanjila je dugoročni suvereni rejting Španjolske sa „AA+“ na „AA“, uz otvoren
prostor i za daljnje smanjenje rejtinga četvrte po veličini ekonomije u Europi. Pucanje
cjenovnog balona na trţištu nekretnina i duboka domaća recesija oslabili su španjolsku
ekonomiju. Smanjenje rejtinga Španjolske je uslijedilo nakon što je ta agencija smanjila
rejting Portugalu i smanjila dugoročni i kratkoročni dug Grčke na status bezvrijednog
(Kilibarda, et al, 2011., str. 16).
4.1. Globalna financijska kriza u Portugalu
U grafikonu 12 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Portugal u postocima
(%) od 2008. do 2012. godine. Prema podacima iz World Banke, u Portugalu je
nezaposlenost u 2012. godini narasla na 17,3% što je za 9,7% više nego što je bila na
početku mjerenja 2008. godine. Inflacija biljeţi pad u 2012. godini na -0,2% što je za
1,8% manje nego na početku mjerenja. Godišnji rast BDP-a takoĎer ide u negativnom
smjeru, samim time godišnji rast BDP-a u 2012. godini negativan i iznosi -0,2% što je
za 0,2% manje nego 2008. godine kada je rast BDP-a bio na nuli.
31
Grafikon 12: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Portugalu od
2008. do 2012. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 12 se moţe vidjeti da je najniţa nezaposlenost bila u 2008. godini, godini
početka globalne krize u visini od 7,6%, a nezaposlenost konstantno raste do najviše
razine od 17,3% u 2012. godini što je za 9,7% više nego u 2008. godini kada je
nezaposlenost bila najniţa. Inflacija je konstantno padajućeg nagiba, te moţemo vidjeti
da je najviša inflacija bila u 2008. godini kada je iznosila 1,6%, dok je najniţa razina
inflacije od -0.2% u 2012. godini, što je za 1,8% manje nego u 2008. godini. Godišnji
rast BDP-a padajućeg je nagiba do 2009. godine kada pada na razinu od -2,9%, nakon
čega dolazi do rasta BDP-a u 2010. godini na najvišu razinu od 1,9%. U 2011. i 2012.
godini dolazi do dvogodišnjeg pada BDP-a na najniţu razinu od -3,2% što je za 5,1%
manji BDP nego što je bio u 2010. godini kada je bio najviši.
U grafikonu 13 prikazan je utjecaj globalne financijske krize na preostala dva bitna
makroekonomska pokazatelja za Portugal: ukupan BDP (mlrd. $) i BDP po stanovniku
($) za razdoblje od 2008. do 2012. godine.
-5
0
5
10
15
20
2008 2009 2010 2011 2012
Godišnji rast BDP-a
Inflacija
Nezaposlenost
32
Grafikon 13: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Portugalu od 2008. do 2012. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 13 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 227 milijardi $ i
BDP-a po stanovniku od 21.328 $ zabiljeţena u 2010. godini, dok je najviša razina
ukupnog BDP-a od 251 milijardi $ i BDP-a po stanovniku od 23.716 $ zabiljeţena na
početku 2008. godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 24 milijarde $ više nego u
2010.godini gdje je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok je kod BDP-a po
stanovniku vidljivo da je u 2008. godini zabiljeţeno 2.334 $ više nego u 2010. godini
kada je BDP po stanovniku bio najniţi.
4.2. Globalna financijska kriza u Italiji
U grafikonu 14 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Italiju u postocima
(%) od 2008. do 2012. godine. Prema podacima iz World Banke, u Italiji je
nezaposlenost u 2012. godini narasla na 11,4% što je za 4,7% više nego što je bila na
početku mjerenja 2008. godine. Inflacija biljeţi pad u 2012. godini na 1,6% što je za
0,8% manje nego na početku mjerenja. Godišnji rast BDP-a u 2012. godini ide u
negativnom smjeru, i iznosi -2,4% što je za 1,2% manje nego 2008 godine.
20
21
21
22
22
23
23
24
24
190
200
210
220
230
240
250
260
2008 2009 2010 2011 2012
Ukupan BDP(mlrd.$)
BDP po stanovniku
33
Grafikon 14: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Italiji od
2008. do 2012. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 14 se moţe vidjeti da je najniţa nezaposlenost bila u 2008. godini, godini
početka globalne krize u visini od 6,7%, nezaposlenost raste do najviše razine od 11,4%
u 2012. godini što je za 4,7% više nego u 2008. godini kada je nezaposlenost bila
najniţa. Inflacija je padajućeg nagiba sve do 2010. godine kada pada do najniţe razine
inflacije od 0,4%, nakon čega dolazi do dvogodišnjeg rasta inflacije u 2011. i 2012.
godini na razinu od 1,6%, što je za 1,2% više nego u 2010. godini kada je inflacija bila
najniţa. Godišnji rast BDP-a padajućeg je nagiba do 2009. godine kada pada na najniţu
razinu od -5,5%, nakon čega dolazi do rasta BDP-a u 2010. godini na najvišu razinu od
1,7% što je za 7,2% više nego u 2009. godini kada je rast BDP-a bio najniţi. Dok u
2011. i 2012. godini dolazi do dvogodišnjeg pada BDP-a na.
U grafikonu 15 prikazan je utjecaj globalne financijske krize na preostala dva bitna
makroekonomska pokazatelja za Portugal: ukupan BDP (mlrd. $) i BDP po stanovniku
($) za razdoblje od 2008. do 2012. godine.
-8
-6
-4
-2
0
2
4
6
8
10
12
14
2008 2009 2010 2011 2012
Godišnji rast BDP-a
Inflacija
Nezaposlenost
34
Grafikon 15: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Italiji od 2008. do 2012. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 15 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 2,041 milijarde
$ i BDP-a po stanovniku od 33.761 $ zabiljeţena u 2010. godini, dok je najviša razina
ukupnog BDP-a od 2,307 milijarde $ i BDP-a po stanovniku od 38.563 $ zabiljeţena na
početku 2008. godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 266 milijardi $ više nego u
2010. godini gdje je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok se kod BDP-a po
stanovniku vidi da u 2008. godini zabiljeţeno 4.802 $ više nego u 2010. godini kada je
BDP po stanovniku bio najniţi.
4.3. Globalna financijska kriza u Irskoj
U grafikonu 16 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Irsku u postocima
(%) od 2008. do 2012. godine. Prema podacima iz World Banke, u Irskoj je
nezaposlenost u 2012. godini narasla na 14% što je za 8% više nego što je bila na
početku mjerenja 2008. godine. Inflacija biljeţi rast u 2012. godini na 1,9% što je za
5,1% više nego na početku mjerenja. Godišnji rast BDP-a u 2012. godini ide u
pozitivnom smjeru, i iznosi 0,9% što je za 3% više nego 2008. godine kada je rast BDP-
a bio ispod nule.
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
1.850
1.900
1.950
2.000
2.050
2.100
2.150
2.200
2.250
2.300
2.350
2008 2009 2010 2011 2012
Ukupan BDP(mlrd.$)
BDP po stanovniku
35
Grafikon 16: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Irskoj od
2008. do 2012. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 16 se moţe vidjeti da je najniţa nezaposlenost bila u 2008. godini, godini
početka globalne krize u visini od 6%, nezaposlenost raste do najviše razine od 14,4% u
2011. godini što je za 8,4% više nego u 2008. godini kada je nezaposlenost bila najniţa.
Inflacija je padajućeg nagiba sve do 2009. godine kada pada do najniţe razine inflacije
od -4,6%, nakon čega dolazi do trogodišnjeg rasta inflacije u 2010., 2011. i 2012. godini
na razinu od 1,9%, što je za 6,5% više nego u 2009. godini kada je inflacija bila najniţa.
Godišnji rast BDP-a padajućeg je nagiba do 2009. godine kada pada na najniţu razinu
od -5,5%. Nakon čega dolazi do rasta BDP-a u 2011. godini na najvišu razinu od 1,4%
što je za 6,9% više nego u 2009. godini kada je rast BDP-a bio najniţi, dok u 2012.
godini dolazi do jednogodišnjeg pada BDP-a na razinu od 0,9%.
U grafikonu 17 prikazan je utjecaj globalne financijske krize na preostala dva bitna
makroekonomska pokazatelja za Portugal: ukupan BDP (mlrd. $) i BDP po stanovniku
($) za razdoblje od 2008. do 2012. godine.
-10
-5
0
5
10
15
20
2008 2009 2010 2011 2012
Godišnji rast BDP-a
Inflacija
Nezaposlenost
36
Grafikon 17: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Irskoj od 2008. do 2012. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 17 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 205 milijardi $ i
BDP-a po stanovniku od 46.019 $ zabiljeţena u 2010. godini, dok je najviša razina
ukupnog BDP-a od 262 milijarde $ i BDP-a po stanovniku od 59.207 $ zabiljeţena na
početku 2008. godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 57 milijardi $ više nego u
2010. godini gdje je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok se kod BDP-a po
stanovniku vidi da je u 2008. godini zabiljeţeno 13.118 $ viši nego u 2010. godini kada
je BDP po stanovniku bio najniţi.
4.4. Globalna financijska kriza u Grĉkoj
U grafikonu 18 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Grčku u postocima
(%) od 2008. do 2012. godine. Prema podacima iz World Banke, u Grčkoj je
nezaposlenost u 2012. godini narasla na 26,1% što je za 18,4% više nego što je bila na
početku mjerenja 2008. godine. Inflacija biljeţi pad u 2012. godini na -0,8% što je za 5,
5% manje nego na početku mjerenja, dok godišnji rast BDP-a takoĎer ide u negativnom
smjeru iznosi -6,4% u 2012. godini, što je za 6,2% manje nego 2008. godine kada je rast
BDP-a bio malo ispod nule na -0,2%.
0
10
20
30
40
50
60
70
0
50
100
150
200
250
300
2008 2009 2010 2011 2012
Ukupan BDP(mlrd.$)
BDP po stanovniku
37
Grafikon 18: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Grčkoj od
2008. do 2012. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 18 se moţe vidjeti da je najniţa nezaposlenost bila u 2008. godini, godini
početka globalne krize u visini od 7, 7%, nezaposlenost raste do najviše razine od
26,1% u 2012. godini što je za 18,4% više nego u 2008. godini kada je nezaposlenost
bila najniţa. Inflacija je padajućeg nagiba sve do 2012. godine kada pada do najniţe
razine od -0,8% što je za 5, 5% manje nego 2008. Godine kada je inflacija bila najviša i
iznosila 4,7%. Godišnji rast BDP-a padajućeg je nagiba do 2011. godine kada pada na
najniţu razinu od -7,1%, što je za 6,9% manje nego što je bio 2008. godine kada je bilo
na najvišoj razini od -0,2%. Nakon 2011. godine dolazi do rasta BDP-a u 2012. godini.
U grafikonu 19 prikazan je utjecaj globalne financijske krize na preostala dva bitna
makroekonomska pokazatelja za Portugal: ukupan BDP (mlrd. $) i BDP po stanovniku
($) za razdoblje od 2008. do 2012. godine.
-10
-5
0
5
10
15
20
25
30
2008 2009 2010 2011 2012
Godišnji rast BDP-a
Inflacija
Nezaposlenost
38
Grafikon 19: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Grčkoj od 2008. do 2012. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 19 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 49 milijardi $ i
BDP-a po stanovniku od 22.083 $ zabiljeţena u 2012. godini, dok je najviša razina
ukupnog BDP-a od 341 milijardi $ i BDP-a po stanovniku od 30.399 $ zabiljeţena na
početku 2008. godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 92 milijarde $ više nego u
2012. godini gdje je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok se kod BDP-a po
stanovniku vidi da je u 2008. godini zabiljeţeno 8.316 $ više nego u 2012. godini kada
je BDP po stanovniku bio najniţi.
4.5. Globalna financijska kriza u Španjolskoj
U grafikonu 20 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Španjolsku u
postocima (%) od 2008. do 2012. godine. Prema podacima iz World Banke, u
Španjolskoj je nezaposlenost u 2012. godini narasla na 26,2% što je za 14,9% više nego
što je bila na početku mjerenja 2008. godine. Inflacija biljeţi pad u 2012. godini na
0,1% što je za 2,3% manje nego na početku mjerenja. Godišnji rast BDP-a u 2012.
0
5
10
15
20
25
30
35
0
50
100
150
200
250
300
350
400
2008 2009 2010 2011 2012
Ukupan BDP(mldr.$)
BDP po stanovniku
39
godini takoĎer ide u negativnom smjeru, i iznosi -1,4% što je za 2.3% manje nego 2008.
godine kada je rast BDP-a bio malo iznad nule na 0,9%.
Grafikon 20: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Španjolskoj
od 2008. do 2012. godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 20 se moţe vidjeti je najniţa nezaposlenost bila u 2008. godini, godini
početka globalne krize u visini od 11,3%, nezaposlenost raste do najviše razine od
26,2% u 2012. godini što je za 14,9% više nego u 2008. godini kada je nezaposlenost
bila najniţa. Inflacija je padajućeg nagiba sve do 2009. godine kada pada do najniţe
razine od 0,1%, što je 2,3% manje od inflacije u 2008. godini kada je inflacija iznosila
2,4% i bila na najvišoj razini. U 2010 i 2011. godini dolazi do rasta na razinu od 1%,
nakon čega u 2012. godini opet dolazi do pada inflacije na 0,1%. Godišnji rast BDP-a
padajućeg je nagiba do 2009. godine kada pada na najniţu razinu od -3,7%, što je za
4,5% manje nego u 2008. godini kada je rast BDP-a bio na najvišoj razini od 0,9%.
Nakon čega dolazi do rasta BDP-a koji u 2011. godini dolazi na razinu od 0,4%, nakon
čega u 2012. godini dolazi do jednogodišnjeg pada BDP-a na razinu od -1,4%. U
grafikonu broj 21 prikazan je utjecaj globalne financijske krize za preostala dva bitna
makroekonomska pokazatelja za Portugal: ukupan BDP (mlrd. $) i BDP po stanovniku
($) za razdoblje od 2008. do 2012. godine.
-10
-5
0
5
10
15
20
25
30
2008 2009 2010 2011 2012
Godišnji rast BDP-a
Inflacija
Nezaposlenost
40
Grafikon 21: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Španjolskoj od 2008. do 2012.
godine
Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/
Iz grafikona 21 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 1,349 milijarde
$ i BDP-a po stanovniku od 29.195 $ zabiljeţena u 2012. godini, dok je najviša razina
ukupnog BDP-a od 1,593 milijarde $ i BDP-a po stanovniku od 34.977 $ zabiljeţena na
početku 2008. godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 244 milijarde $ više nego u
2012. godini gdje je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok je kod BDP-a po
stanovniku u 2008. godini zabiljeţen za 5.782 $ više nego u 2012. godini kada je BDP
po stanovniku bio najniţi.
Kao što se vidi u grafikonima negativno kretanje BDP-a u 2009. godini u zemljama
PIIGS-a bila je posljedica nagloga smanjenja potraţnje na svjetskome trţištu, smanjenja
vanjskotrgovinske razmjene, stranih ulaganja, povećanja kreditnih i trţišnih rizika i
pogoršanja usluga poslovanja, što je sve negativno djelovalo na javne financije zemalja
PIIGS-a.
Grčki deficit i javni dug posljednjih su nekoliko godina ozbiljno prelazili granicu
kriterija konvergencije. U 2009. godini budţetski deficit je iznosio čak 15,6%, a javni
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
1.200
1.250
1.300
1.350
1.400
1.450
1.500
1.550
1.600
1.650
2008 2009 2010 2011 2012
Ukupan BDP(mlrd.$)
BDP po stanovniku
41
dug 128,4% (Eurostat, Worl Dank 1.8.2013). U 2011. godini javni dug je prešao
rekordnu granicu od 165%, dok je budţetski deficit u odnosu na prethodnu godinu
smanjen za oko 1% te je iznosio 9,1% (Eurostat, World Bank 1.8.2013). Svjetska
ekonomska kriza je snaţno utjecala na Grčku što je dovelo do smanjivanja njene
privredne aktivnosti, povećanja nezaposlenosti, smanjenja inflacije i negativno utjecalo
na tekući bilanca zemlje. Prognozira se da će nezaposlenost u Grčkoj u 2013. godini
dostići preko 28% (World Bank, 1.8.2013). Ipak glavne probleme Grčkoj predstavljaju
neodrţiv javni dug, rast drţavne potrošnje i visok budţetski deficit. Pozitivno u svemu
ovome je da je EU pokazala veliku zainteresiranost i brigu za očuvanje svojih
integracijskih okvira, kao i prestrukturiranje europskog ekonomskog sistema i uvoĎenje
novih fiskalnih pravila.
Loše voĎenje fiskalne politike nije bio problem samo Grčke, već i Irske, čiji je
budţetski deficit u 2009. godini iznosio 14% BDP-a, a javni dug preko 65% (Eurostat,
World Bank, 1.8.2013). Najveći budţetski deficit od 31% Irska je dostigla u 2010.
godini što je rekordno za sve europske zemlje, dok je javni dug bio najviši u 2012.
godini kada je iznosio preko 117% (Eurostat, 1.8.2013). Ovako loše stanje javnih
financija je rezultat negativnih makroekonomskih pokazatelja, koji su izazvani
svjetskom financijskom krizom. Svi ovi pokazatelju doprinijeli su narušavanju
makroekonomske stabilnosti Irske, izazvali pesimistične stavove investitora i kreditora,
što je dovelo do sniţavanja kreditnog rejtinga Irske od agencije za kreditni rejting. Kao i
u svim problematičnim zemljama ni Irsku nije zaobišao problem nezaposlenosti koja je
bila najviša u 2012. godini i uporno raste te se tako ,prognozira da će narasti sa
sadašnjih 14% na preko 15%.
Španjolska se takoĎer suočava sa više velikih financijskih problema, kao što su veliki
budţetski deficit, visoki javni dug, velika stopa nezaposlenosti koja je bila najviša u
2012. godini kada je iznosila preko 26%, a očekuje se da će kao i kod Grčke u 2013.
godini još rasti (World Bank, 1.8.2013). Na samom početku, kriza je uzdrmala vaţne
Španjolske financijske institucije. U 2010. godini centralna banka je preuzela štednju
banke Caja Sur što je dovelo do dodatnog opterećenja javnih financija u Španjolskoj.
Budţetski deficit je bio najviši u 2009. godini 11% (World Bank, 1.8.2013). Nagli rast
42
deficita praćen je rastom drţavne potrošnje i javnoga duga koji je bio najviši u 2012.
godini preko 84% (Eurostat, 1.8.2013). Kao Grčka, Španjolska je bila primorana
poduzeti mjere štednje pomoću smanjenja budţetske potrošnje, smanjenja plača u
javnom sektoru, zamrzavanje mirovina i obustava javnih investicija.
Taj lanac zemalja, koje su upale u financijsku krizu, nastavlja se sa Portugalom. Kriza
se kod Portugala najviše reflektirala na povećanje budţetskog deficita koji je u 2009.
godini iznosio 10,2% BDP-a, što znači da je narastao za više od 7,4% kada je bio na
dozvoljenoj razini od 2,8% (World Bank, 1.8.2013). Kriza nastala 2008. godine jako je
utjecala na nezaposlenosti koja je narasla na 17,3% u 2012. godini, dok je javni dug od
početka krize 2008. do 2012. godine narastao preko 100%, sa 59,4% na 123% (Eurostat,
1.8.2013). Ovakav trend bio je rezultat smanjenja privrednih aktivnosti i pad BDP-a iz
čega je proizašlo povećanje drţavne potrošnje u BDP-u.
43
5. PERSPEKTIVA BUDUĈEG RAZVOJA ZEMALJA PIIGSA
5.1. ProvoĊenje fiskalne integracije i osiguravanje odrţivosti javnih
financija
Zemlje Europske unije, a ponajviše zemlje PIIGS-a usvojile su mjere fiskalnog
pooštravanja, kako bi smanjile dugove i deficite, izbjegle ponavljanje grčke duţničke
krize i povratile povjerenje na trţištu. Strukturne reforme i fiskalna integracija su od
ključnog značaja za stvaranje uvjeta za odrţiv rast i cjenovnu stabilnost.
Integracija zahtijeva sveobuhvatnu politiku koja podrazumijeva (Kilibarda, et al, 2011.,
str. 39):
1.) Blagovremenu korekciju prekomjernog deficita.
2.) Smanjenje vladinog duga na odrţiv nivo.
3.) Reorganizacija banaka da bi se limitirala jaka veza izmeĎu vlade i financijskog
sektora koja obično za rezultat ima nacionalizaciju bankarskih obaveza u
vrijeme krize.
Navedene mjere moraju ići u korist socijalnoj i zdravstvenoj reformi, kako bi se ublaţio
fiskalni teret koji proizlazi iz povećanja starosne populacije sa kojom Europa ima
velikih problema.
Kako bi se prilagoĎavanje bilance budţeta svelo na nivo ispod 60% BDP-a, potrebna je
jaka fiskalna integracija. Pojačana fiskalna integracija najvaţnija je u zemljama koje su
suočene sa ekonomskim rastom i prihodima većim od očekivanih. Kod nekih članica
treba povećati poreze i takse, sa akcentom na indirektne poreze, dok neosnovane
pozajmice trebaju biti eliminirane. Sljedeći korak je korekcija makroekonomskih
neravnoteţa, što mnoge zemlje sa ogromnim deficitnom tekućeg računa i visokom
zaduţenosti tjera na poduzimanje konkretnih mjere kao što je odrţivi nivo plača. Zemlje
sa visokim suficitom tekućeg računa trebaju identificirati izvore slabe domaće potrošnje
uključujući dalju liberalizaciju i poboljšanje uvjeta za investicije. Potrebno je raditi na
44
jačanju regulatornog okvira i rekonstrukciji bankarskog sistema kako bi se omogućila
stabilnost financijskog sistema, ali i funkcioniranje kreditnog kanala. Rekonstrukcija se
odnosi na banke koje primaju drţavnu pomoć, i koje trebaju biti postepeno povučene iz
bankarskog sistema u cjelini, banke će u skladu okvira Bazela III, jačati svoju kapitalnu
osnovu kako bi izbjegle buduće šokove (Kilibarda, et al, 2011., str. 40).
5.2. Promocija odrţivog rasta i otvaranje novih radnih mjesta
Zemlje PIIGSA i Europske unije moraju ulagati dodatne napore kako bi povećale
potencijalni rast i kreirale odrţivu strategiju otvaranje novih radnih mjesta.
UvoĎenjem eura u Euro-zoni kreirano preko 14 miliona radnih mjesta. MeĎutim, krizni
dogaĎaji su uticala na rast stope nezaposlenosti nekih zemalja Euro-zone, a pogotovo
zemalja PIIGSA, dovodeći do porasta ekonomske i socijalne troškove. MeĎunarodna
organizacija rada je usvojila rezoluciju koja zapošljavanje i socijalnu zaštitu stavlja kao
glavni cilj odgovora na krizu pod imenom ,,Prevladavanja krize: globalni pakt za
zapošljavanje’’ (Kilibarda, et al, 2011., str. 41).
UnaprjeĎenje dugoročnog ekonomskog rasta Europske unije bit će ostvareno kroz
strategiju „Europa 2020“, čiji osnovni elementni su (Kilibarda, et al, 2011., str. 41):
1.) Prioritetne oblasti: obrazovanje, razvoj i inovacije; efikasnost resursa i
visok nivo kohezije izmeĊu socijalne i politike zapošljavanja.
2.) Kvantitativni ciljevi:
a) Podići stopu zaposlenosti populacije u starosti od 20 do 64 godine sa 69% na
75% kroz veće učešće mladih ljudi, starijih radnika i nekvalificiranih radnika i
bolju integraciju legalnih migranta.
b) Povećati postotak BDP koji se izdvaja za istraţivanje i razvoj sa 1,9% na 3%.
c) Ostvariti „20/ 20/ 20“ klimatsko-energetski cilj – 20% smanjiti emisije plinova
koji izazivaju efekt staklenih vrata u odnosu na 1990. godinu (ili čak za 30% ako
45
dozvole uvjeti), 20% povećanje obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji i
za 20% povećanje energetske efikasnosti.
d) Smanjiti stopu ranog napuštanja škole na ispod 10% sa trenutnih 15%, uz
istovrjemeno povećanje procenta stanovništva sa diplomom visokoškolske
ustanove sa 31% na 40%.
e) Smanjiti broj ljudi koji ţive ispod linije siromaštva za 25%, što će predstavljati
izlazak preko 20 miliona ljudi iz siromaštva.
3.) Vodeće inicijative:
Tablica 1: Vodeće inicijative EU
Unija inicijative-
UnapreĎenje okvira uvjeta i
pristupa za financiranje,
istraţivanje i inovaciju u cilju
transformiranja inovativnih
ideja, proizvoda i usluga koji
će kreirati nove poslove
diljem Europe.
Resursno efikasan
Europa-
Stimulira prijelaz na resursno efikasnu, nisko-ugljičnu
ekonomiju uz veći stupanj
korištenja obnovljivih izvora
energije, modernizaciju
transportnog sektora,
unaprjeĎenje konkurentnosti i
energetsku samostalnost.
Dnevni red za nove
inicijative i poslove-
Stvara uvjete za
modernizaciju trţišta rada,
povećanje vještina i znanja
radne snage, povećava stopu
zapošljavanja i usklaĎivanje
ponude i potraţnje, izmeĎu
ostalog kroz bolje uvjete za
mobilnost radne snage.
Inicijativa Mladi u pokretu-
UnaprjeĎuje performanse
obrazovnih sistema i stimulira
uključivanje mladih ljudi na
trţište rada.
Inicijativa Industrijske
politike za eru globalizacije-
UnaprjeĎuje poslovno
okruţenje, posebno za MSP i
podrţava razvoj jake i odrţive
industrijske baze konkurencije
na globalnom nivou.
Inicijativa Europske
platforme protiv
siromaštva-
Osigurava ekonomsku,
socijalnu i teritorijalnu
koheziju; jača svijest i
unaprjeĎuje osnovna ljudska
prava osoba suočenih sa
siromaštvom i socijalnom
isključenosti, osigurava
njihovo aktivno sudjelovanje
u društvu.
Inicijativa digitalne Europa-
Usmjerena na razvoj digitalnog
jedinstvenog trţišta i promociju
njegove prednosti za firme i
domaćinstva, podrţava razvoj
Interneta velike brzine i širokopojasni pristup
Internetu za sve.
Izvor: Kalibarda, M. Nikčević A., Milić D., Mičinović A. (2011.), Globalna financijska kriza i
odgovor Europske unije, Centralna banka Crne Gore-sektor za istraživanja i statistiku direktiva
za monetarnu politiku i fiskalna istraživanja, radna studija, vol.21 issue.
46
5.3. UnapreĊenje fiskalne politike EU
Pored kriznoga fonda predstavnici zemalja Euro-zone potpisali su 2. oţujka 2012.
godine novi ugovor o stvaranju Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), sa
središtem u Luksemburgu, koji će imati funkciju podupiranja zemalja Eurom-zone u
očuvanju njihove financijske stabilnosti. Stupio je na snagu u listopadu 2012. godine
nakon ratifikacije zemalja članica Euro-zone. Od uplaćenoga kapitala od strane članica,
emitirati će se dionice, a novac od njihove prodaje pomoći će zemljama kojima to bude
potrebno (Hulić-Bjelan, 2012, str. 111).
Takav mehanizam će pruţati financijsku pomoć u formi kredita, pod striktnim uvjetima
i na bazi detaljne analize koja će biti sprovedena od strane Europske komisije i MMF-a,
a u vezi sa ocjenom Europske centralne banke o odrţivosti relevantnog duga zemlje
(Kilibarda, et al, 2011., str. 45). Ovim ugovorom se ograničava javni dug neke drţave
na manje od 60% BDP-a i praktički se zabranjuje budţetski deficit. Upravo su visoki
javni dug i nekontrolirani budţetski deficit bili uzročnici širenja financijske krize u
zemljama Europske unije, a posebice u zemljama PIIGS-a. Ugovor je usmjeren na
ostvarivanje stabilnosti, privremeni rast, koordinaciju u globalu je korak naprijed za
zemlje PIIGS-a i zemlje Europske unije (Hulić-Bjelan, 2012, str. 112).
Ovakav stabilizacijski mehanizam bi trebao dovesti do jačanjem ekonomskog
upravljanja u Euro-zoni, jačanje okvira za multilateralnu budnost nacionalnih politika u
oblasti javnih financija i konkurentnosti (Kilibarda, et al, 2011., str. 45).
5.4. Jaĉanje financijskoga sektora
Nakon kolapsa ,,Lehman Brother-s’’-a, G20 su vrlo brzo odredile ključne oblati,
reforme i sačinile konkretne prijedloge Bazelskom komitetu za bankarsku superviziju i
odboru za financijsku stabilnost. Neki prijedlozi su već konkretizirani kroz Bazel III
koji će pomoći u stvaranju sigurnije bankarske industrije i zaštiti meĎunarodne
ekonomije od budućih financijskih katastrofa (Kilibarda, et al, 2011., str. 45).
47
DogaĎaji u Grčkoj, Španjolskoj i drugim zemljama Euro-zone navele su ministre
financija na osnivanje kriznoga fonda u iznosu od 720 milijardi eura, u kojem su se
akumulirala sredstva za pomoć zemljama koje se nalaze u teškoj financijskoj situaciji i
koje se nalaze unutar Euro-zone (Hulić-Bjelan, 2012, str. 111). Prvi korak do jačanja
strukturne financijske supervizije je u osnivanju Institucije europskih supervizora (ESA-
s), koja obuhvaća: Europski regulacijski organ za bankarstvo (EBA), Europski
regulacijski organ za osiguranje i mirovine (EIOPA) i Europski regulacijski organ za
trţišta i HOV (ESMA). Ove institucije će imati koordinacionu ulogu u superviziji
financijskih institucija u Europi. Rješavati će konflikte izmeĎu nacionalnih supervizora i
njihova odluka je obavezujuća. Za svaku instituciju biće osnovan tzv. odbor
supervizora, koji će se sastojati od nacionalnih supervizora i Institucije europskih
supervizora. Dodatno, Europska institucija za financijsko trţište će direktno vršiti
superviziju agencija za kreditne rejtinge. Ove agencije, zaduţene za davanje kreditnih
ocjena duţnika i nivoa rizika financijskih proizvoda, koje do sada nisu kontrolirane
(Kilibarda, et al, 2011., str. 46).
Sve navedene smjernice nam pokazuju upornosti EU u pronalaţenju pravog rješenja i
mehanizma za zemlje PIIGSA i njihovo efikasno vraćanje drţavnih dugova, kako bi se
odrţao kredibilitet koji zajednička valuta ima u meĎunarodnim odnosima, povjerenja
koje u nju imaju privrede, vlade i graĎani cijelce Eurozone.
48
6. ZAKLJUĈAK
Tema ovoga rada je „Analiza posljedica globalne ekonomske krize na zemlje PIIGS-a“
U radu je opisana globalna ekonomska kriza koja je pogodila cijelu Europsku uniju,
odnosno cijelu Euro-zonu. Svaku drţavu kriza je zahvatila na drugi način pa je samim
time drugačije utjecala na njezine makroekonomske pokazatelje.
Kriza koja se pojavila početkom 2008. godine naročito teško je pogodila zemlje kao što
su: Portugal, Italija, Irska, Grčka i Španjolska koje još nazivamo zemljama PIIGS-a, ili
GIPSI zemlje koje se nalaze na periferiji europske unije.
Kriza koja je nastala 2008. godine sa godinom dana zakašnjenja se prelila na trţište
Europske Unije, a samim time i na Euro-zonu. Do krize je došlo radi sloma trţišta
hipotekarnih kredita u SAD-u i slomom LEHMAN BROTHERS-a što je dovelo do
recesije svjetske ekonomije. Slomom Lehman Brothers-a kriza se prelila na trţište
europske unije, što je dovelo do perioda recesije kod europskih poduzeća.
Kriza je najviše pogodila zemlje PIIGS-a. Kriza nastala 2008. godine prvo je bila
vidljiva u Grčkoj na koju je najviše i utjecala. Grčka je zemlja čije probleme EU nije
uspjela riješiti niti sa njezinim uvoĎenjem u EMU za koju Grčka nije imala uvjete. I ako
su znakovi krize u Grčkoj bili vidljivi još krajem 2008. godine kada je kriza stigla u
Europu, vrhunac krize u Grčkoj se pojavio 2010. godine. Neodgovorno voĎenje Grčke
fiskalne politike i prikazivanje nestvarne financijske situacije dovelo je do narušavanja
ugleda EMS, čime se je počeo širiti strah za istom sudbinom ostalih njenih članica a
pogotovo ostalih zemalja PIIGS-a, koje su kao i Grčka imale visoki javni dug i
budţetski deficit. Početkom krize došlo je do negativnog kretanja BDP-a koji je svoj
minimum dosegnu u 2009. godini, što je bila posljedica naglog smanjenja potraţnje na
svjetskome trţištu, smanjenja stranih ulaganja, povećanja kreditnih i trţišnih rizika i
pogoršanja uvjeta poslovanja što je izazvalo negativne odraza na financije drţava
PIIGS-a.
49
Europska unija preko odgovornih ustanova uvodi mjere za suzbijanja krize. U oţujku.
2012. godine na sastanku u Briselu potpisan je fiskalni sporazum EU pod nazivom
Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju Europskom i monetarnom unijom. Ovim
potpisivanjem ugovora došlo je do velikih reformi u dosadašnjim fiskalnim zakonima
Europske unije. Njime se ograničava javni dug na manje od 60 % BDP-a i praktički se
zabranjuje buzetski deficit koji smije iznositi najviše 3%. Upravo visoki buzetski deficit
i visoki javni dug su bili najveći uzročnici širenja duţničke i financijske krize u
Europskoj uniji, a posebice u zemljama PIIGS-a. Posebno pravo dano je Europskom
sudu pravde koji će ocjenjivati da li se zemlje pridrţavaju obveze o unošenju pravila
uravnoteţenog budţeta i javnog duga u svoje nacionalne i pravne sisteme, koji će u
slučaju prekršaja biti ovlašten za odreĎivanje kazne od 0,1% BDP-a. Ugovorom je
takoĎer predviĎeno da zemlje čiji javni dug prelazi granicu od 60% BDP-a smanjuju taj
dug po prosječnoj stopi po 1/20 godišnje.
Formulirao se Europski stabilizacijski mehanizam koji dozvoljava meĎudrţavni
sporazum članica Euro-zone. On će pruţati financijsku pomoć u formi kredita, ali pod
striktnim nadzorom MMF-a i Europske komisije. Sve to bi trebalo biti popraćeno
jačanjem ekonomskog upravljanja, a naročito jačanje okvira za multilateralnu budućnost
nacionalnih politika.
Kriza još traje, a njezin kraj je neizvjestan i još uvijek se ne znaju potpune posljedice
krize. Kao glavni uzroci krize navode se nekvalitetne regulative i nadzor financijskih
institucija, što je dovelo do nepovjerenja na financijskom trţištu. Europska unija radi
sve da bi ublaţila te posljedice krize i stabilizirala financijski sektor zemalja na koje je
kriza najviše utjecala.
50
LITERATURA
KNJIGE
1. Jovančević R., 2005., Ekonomski učinci globalizacije i Europska unija, Mekron
promet d.o.o., Zagreb
2. Kandţija V., Cvečić I., 2011., Ekonomika i politika Europske unije, EFRI,
Rijeka
3. Baletić Z., Kriza i antikrizna politika,
4. Grubiša D., Globalna kriza i Europska unija: Izazovi i policy-reakcija,
ČLANCI
5. Letica, B. (2010.), Prva svjetska financijska kriza u dvadeset i prvom stoljeću:
uzroci i posljedice, znanstveni članak, str. 1 -13
6. Kalibarda, M. Nikčević A., Milić D., Mičinović A. (2011.), Globalna financijska
kriza i odgovor Europske unije, Centralna banka Crne Gore-sektor za
istraţivanja i statistiku direktiva za monetarnu politiku i fiskalna istraţivanja,
radna studija, vol.21 issue.
7. Jurčić, Lj. (2012.), Financijska kriza i fiskalna politika, str. 317 – 334.
8. HUB, 2011, Kada drţave bankrotiraju-izgradnja nove arhitekture financijske
stabilnosti u europi, vol. 34 issue.
9. Benčić, Đ. (2012.), Ekonomska kriza u europi i Hrvatsko gospodarstvo, poseban
prilog, str. 847 -854.
10. Obadić A., (2010.), Utjecaj financijske krize na globalno trţište rada, članak broj
11-07, Zagreb
11. European economy, (2009.) Economic Crisis in Europe: Causes, Consequences
and Responses, vol. 7.
12. Hurić-Bjelan, J. (2013.), Kriza u okvirima fiskalnih pravila Europsle unije,
Poslovni konsultant, vol. 5 issue, str. 101-114.
INTERNET
13. Eurostat,http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&language=en&pcode
=teilm020&tableSelection=1&plugin=1, preuzeto 1.8.2013.
51
14. Portal 2012, http://2012-transformacijasvijesti.com/opcenito/2012-moguci-
svjetski-scenarij, pregledano 3.8.2013.
15. World Bank, http://data.worldbank.org/indicator, pregledano 1.8.2013 .
16. FORTADER, http://hr.fortrader.ru/birzhevoj-slovar/strany-pigs.html, pregledano
3.8.2013.
17. Banka.hr, http://www.banka.hr/svijet/povratak-pigs-a-na-trziste-kapitala, pregledano
3.8.2013.
18. Poslovni dnevnik, http://www.poslovni.hr/vijesti/vodic-za-laike-sve-sto-trebate-znati-o-
europskoj-duznickoj-krizi-207364, pregledano 3.8.2013.
19. Hrporfolio,http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_4_4_0_2/%7CVijesti%7COst
ale_vijesti%7CNovost%7CPostoji_spas_za_zemlje_PIIGS-a_-_Njema-
ccka_mora_napustiti_euro%7C15548%7C%7C1, pregledano 4.8.2013.
20. Advancer.hr, http://www.advance.hr/vijesti/analiza-piigs-nametanje-mjera-stednje-i-
krah-autoindustrije-u-eu/, pregledano 4.8.2013.
52
POPIS TABLICA
Redni broj Naziv tablice Strana
1 Vodeće inicijative EU
POPIS GRAFIKONOVA
Redni Broj Naslov grafikona Stranica
1 Prosječna stopa javnog
duga prema BDP-u u
postocima (%) za drţave
PIIGSA od 2003. – 2012.
godine.
12
2 Razina nezaposlenosti,
godišnji rast BDP-a, stopa
inflacije u Portugalu od
1998. do 2007. godine.
17
3 Ukupan BDP i BDP po
stanovniku u Portugalu od
1998. do 2007. godine.
18
4 Razina nezaposlenosti,
godišnji rast BDP-a, stopa
inflacije u Italiji od 1998.
do 2007. godine.
19
5 Ukupan BDP i BDP po
stanovniku u Italiju od
1998. do 2007. godine.
20
53
6 Razina nezaposlenosti,
godišnji rast BDP-a, stopa
inflacije u Irskoj od 1998.
do 2007. godine.
21
7 Ukupan BDP i BDP po
stanovniku u Irskoj od
1998. do 2007. godine.
22
8 Razina nezaposlenosti,
godišnji rast BDP-a, stopa
inflacije u Grčkoj od 1998.
do 2007. godine.
23
9 Ukupan BDP i BDP po
stanovniku u Grčkoj od
1998. do 2007. godine.
24
10 Razina nezaposlenosti,
godišnji rast BDP-a, stopa
inflacije u Španjolskoj od
1998. do 2007. godine.
25
11 Ukupan BDP i BDP po
stanovniku u Španjolskoj
od 1998. do 2007. godine.
27
12 Razina nezaposlenosti,
godišnji rast BDP-a i stopa
inflacije u Portugalu od
2008. do 2012. godine.
31
13
Ukupan BDP i BDP po
stanovniku u Portugalu od
2008. do 2012. godine.
32
14 Razina nezaposlenosti,
godišnji rast BDP-a i stopa
inflacije u Italiji
od 2008. do 2012. godine.
33
54
15 Ukupan BDP i BDP po
stanovniku u Italiji od
2008. do 2012. godine.
34
16 Razina nezaposlenosti,
godišnji rast BDP-a i stopa
inflacije u Irskoj
od 2008. do 2012. godine.
35
17 Ukupan BDP i BDP po
stanovniku u Irskoj od
2008. do 2012. godine.
36
18 Razina nezaposlenosti,
godišnji rast BDP-a i stopa
inflacije u Grčkoj
od 2008. do 2012. godine.
37
19 Ukupan BDP i BDP po
stanovniku u Grčkoj od
2008. do 2012. godine.
38
20 Razina nezaposlenosti,
godišnji rast BDP-a i stopa
inflacije u Španjolskoj od
2008. do 2012. godine.
39
21 Ukupan BDP i BDP po
stanovniku u Španjolskoj
od 2008. do 2012. godine.
40