SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

NEGATIVNI UČINCI GMO POLJOPRIVREDE

Diplomski rad

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

NEGATIVNI UČINCI GMO POLJOPRIVREDE

Diplomski rad

Kolegij: Međunarodna politička ekonomija

Mentor: Doc. dr. sc. Dunja Škalamera - Alilović

Student: Toni Martić

Rijeka, lipanj 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................. 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza .......................................................................................................... 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ........................................................................................ 2

1.4. Znanstvene metode .................................................................................................... 2

1.5. Struktura rada ........................................................................................................... 2

2. RAZVOJ GENETSKI MODIFICIRANIH ORGANIZAMA I ŠIRENJE

GM USJEVA ............................................................................................... 4

2.1. Pojam GMO .............................................................................................................. 4

2.2. Nastanak i razvoj genetski modificiranih organizama ......................................... 5

2.3. Rasprostranjenost GM usjeva u svijetu ................................................................. 6

3. VLASNIČKA PRAVA I REGULACIJA GENETSKI MODIFICIRANIH

ORGANIZAMA ......................................................................................... 11

3.1. Uloga WTO-a u reguliranju genetski modificiranih organizama ....................... 12

3.2. Patentiranje riže basmati ........................................................................................ 13

3.3. Codex Alimentarius ................................................................................................. 14

3.4. Regulacija GMO-a u EU.......................................................................................... 17

4. PRIMJER NEGATIVNIH UČINAKA GMO POLJOPRIVREDE:

KOMPANIJA MONSANTO ..................................................................... 20

4.1. Osnivanje i razvoj korporacije Monsanto ............................................................. 21

4.2. Monsantovi proizvodi .............................................................................................. 24

4.2.1. Terminator tehnologija .................................................................................. 24

4.2.2. Roundup Ready usjevi ................................................................................... 26

4.2.3. Agent Orange .................................................................................................. 29

4.2.4. Goveđi hormon rasta ...................................................................................... 31

4.2.5. Poliklorirani bifenili (PCB-i) ......................................................................... 34

4.2.6. Aspartam ......................................................................................................... 35

4.3. Monsantov utjecaj na američke farmere ............................................................... 37

4.4. Monsantov pritisak na medije ................................................................................ 39

4.4.1. Pritisak na novinare televizije Fox ................................................................ 40

4.4.2. Uništavanje časopisa ....................................................................................... 42

4.5. Monsantov utjecaj na vladu SAD-a i na znanstvena istraživanja ....................... 44

4.5.1. Wikileaks ......................................................................................................... 44

4.5.2. Zakon o zaštiti Monsanta ............................................................................... 44

4.5.3. Michael Taylor i FDA ..................................................................................... 46

4.5.4. Afera Pusztai ................................................................................................... 47

4.6. Monsantovo poslovanje u Indiji i Južnoj Americi ................................................ 49

4.6.1. Indijski BT pamuk .......................................................................................... 49

4.6.2. Slučaj Argentina .............................................................................................. 51

4.6.3. Kontaminacija kukuruza u Meksiku ............................................................ 53

4.7. Svjetska nagrada za hranu ...................................................................................... 56

5. ZAKLJUČAK .............................................................................................. 58

Literatura ......................................................................................................... 62

Popis tablica i grafikona ................................................................................. 66

1

1. UVOD

Uvod se sastoji od pet međusobno povezanih dijelova. U prvom dijelu definirani su problem,

predmet i objekt istraživanja. U drugom dijelu je postavljena radna hipoteza koja će se u

nastavku rada dokazivati. U trećem dijelu su opisani svrha i ciljevi istraživanja, te su

postavljena neka od pitanja na koja će ovaj rad pokušati odgovoriti. U četvrtom dijelu su

nabrojane znanstvene metode koje su korištene prilikom pisanja ovoga rada. U posljednjem,

petom dijelu uvoda, opisana je struktura rada.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Premda je još prije desetak tisuća godina čovjek počeo odabirati kvalitetnije i prinosnije vrste

i tako kultivirao biljke, skoro do polovice 20. stoljeća u proizvodnji većine poljoprivrednih

kultura prevladavale su tzv. lokalne populacije, odnosno sorte koje su bile karakteristične za

pojedine prostore uzgoja, i koje su bile dobro adaptirane na lokalne uvjete. Ove sorte nisu

tražile velika ulaganja u proizvodnji i davale su, u ono vrijeme, dovoljan prinos za kvalitetu

života u poljoprivrednim područjima. Potreba za sve većim prinosima i logika kapitala vodili

su postupnom povlačenju ovih populacija pred uspješnijim hibridima. Iako je zamjena

lokalnih populacija u proizvodnji, intenzivnijim oplemenjenim kulturama počela početkom

20. stoljeća, puna intenzifikacija poljoprivredne proizvodnje dobila je zamah tek od 1940.

godine. Kraj pedesetih i početak šezdesetih godina prošlog stoljeća obilježen je tzv. zelenom

revolucijom. Rješavanje problema koji su nastali s monokulturom i sužena varijabilnost

sorti i hibrida, potraženo je u genetski modificiranim organizmima, koji su više udaljeni

od svojih "rođaka" u prirodi nego što su to bili njihovi, dobiveni klasičnom hibridizacijom,

oplemenjeni i selekcionirani intenzivni prethodnici. Genetski modificirani organizmi (GMO),

koji su nusproizvod prijenosa gena jedne u DNK druge vrste, predstavljaju tehnologiju koja

sa sobom nosi mnoštvo nepoznatih, a možda čak i katastrofalnih posljedica na naše zdravlje i

okoliš. Putem masovnih medija, multinacionalne biotehnološke kompanije, odaslale su vrlo

uvjerljivu poruku prema kojoj je biotehnologija čudo koje će riješiti problem gladi u svijetu,

smanjiti upotrebu pesticida ili izliječiti bolesti čovječanstva. Iako genetski modificirane biljke

(biljke kojima su preneseni geni drugih vrsta - kao što su soja, kukuruz, pamuk i repa) nisu

postojale prije dvadeset ili trideset godina, u današnje vrijeme GM usjevi rašireni su po

čitavom svijetu. Zbog toga će se kroz ovaj rad pokušati objasniti pojam GMO, njegov razvoj

2

kroz povijest, njegov utjecaj na konvencionalnu poljoprivredu, te raširenost u svijetu. Također

će se analizirati značaj patentiranja biljaka i životinja, te posebno kompanija Monsanto i

njezin utjecaj u svijetu.

1.2. Radna hipoteza

Sustavnim proučavanjem GMO poljoprivrede i biotehnoloških kompanija moguće je dokazati

da ih podržava vlada SAD-a i WTO, te da oni imaju negativan učinak na poljoprivrednike

diljem svijeta.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Posljednjih desetak godina napisane su mnoge knjige i znanstveni radovi o potencijalnim i još

nepoznatim opasnostima konzumiranja genetski modificiranih biljaka i drugih namirnica.

Svrha ovog rada nije dokazivati štetne ili pozitivne učinke GMO proizvoda na zdravlje ljudi.

Svrha ovoga rada je utvrditi kakav učinak GMO poljoprivreda ima na tradicionalnu

poloprivredu i poljoprivrednike, te prikazivanje utjecaja biotehnoloških kompanija u svijetu.

Kroz ovaj rad će se pokušati dati odgovore na neka od sljedećih pitanja: Koliko je GMO

raširen po svijetu?; Kako su pitanja vezana za GMO regulirana?; Tko profitira širenjem GMO

poljoprivrede?; Kakav utjecaj ima patentiranje biljaka i životinja na tradicionalnu

poljoprivredu?; Imaju li GMO kulture veći urod od tradicionalnih poljoprivrednih kultura?;

Imaju li biotehnološke kompanije utjecaj na znanstvena istraživanja i na medije?; Koliki je

utjecaj biotehnoloških kompanija u svijetu?

1.4. Znanstvene metode

Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja u odgovarajućoj kombinaciji korištene

su sljedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije,

metoda deskripcije, te metoda kompilacije.

1.5. Struktura rada

Rezultati istraživanja predočeni su u pet međusobno povezanih dijelova. U prvom dijelu,

Uvodu, navedeni su problem, predmet i objekt istraživanja, dana je radna hipoteza, svrha i

3

ciljevi istraživanja, znanstvene metode i obrazložena je struktura rada. Naslov drugog dijela

rada je Razvoj genetski modificiranih organizama i širenje GM usjeva. U tome dijelu rada

definiran je pojam GMO i njegov razvoj, te je prikazana njegova raširenost. Vlasnička prava

i regulacija genetski modificiranih organizama naslov je trećeg dijela rada. U tom dijelu

je prikazan utjecaj WTO-a na patentiranje biljaka i životinja, te je dan primjer indijske riže. U

četvrtom dijelu rada s naslovom Primjer negativnih učinaka GMO poljoprivrede:

kompanija Monsanto prikazane su osnovne informacije o kompaniji, opisani su njezini

proizvodi i kontroverze vezane za kompaniju, te je elaboriran njezin utjecaj u svijetu. U

posljednjem dijelu, Zaključku, dana je sinteza rezultata istraživanja.

4

2. RAZVOJ GENETSKI MODIFICIRANIH ORGANIZAMA I ŠIRENJE

GM USJEVA

U ovom poglavlju biti će objašnjeni pojam genetski modificiranih organizama (GMO), njihov

nastanak i razvoj, te utjecaj i statistički podaci vezani za rasprostranjenost genetski

modificiranih organizama.

2.1. Pojam GMO

Gotovo svakodnevno se susrećemo s pojmom GMO. Genetski modificirani organizmi (GMO)

zapravo predstavljaju organizme čije je genetski materijal izmijenjen uz pomoć korištenja

tehnika genetskog inženjeringa. (www.wikipedia.org) Prema Zakonu o GMO-u Republike

Hrvatske (čl.2) definicija GMO-a glasi: (http://www.zakon.hr) "Genetski modificirani

organizam (GMO) je organizam, uz izuzetak ljudskih bića, u kojem je genetski materijal

izmijenjen na način koji se ne pojavljuje prirodnim putem parenjem i/ili prirodnom

rekombinacijom." Genetičko inženjerstvo (ili rekombinantna DNA tehnologija), s druge

strane, predstavlja oblikovanje novih kombinacija nasljednog materijala koje se dobivaju

ugradnjom molekula nukleinskih kiselina dobivenih izvan stanice putem virusa, plazmida ili

bilo kojeg drugog oblika prenositelja, čime se omogućava njihova ugradnja u organizam

domaćina u kojem one prirodno ne postoje, ali u kojem su sposobne za umnožavanje. U

osnovi se radi o horizontalnom prijenosu gena, za razliku od uobičajenog vertikalnog,

odnosno s roditeljske na generaciju potomaka. (Capak, 2004.) Biotehnologija1 je naziv koji se

često upotrebljava uz genetičko injženjerstvo. Zahvaljujući mogućnosti identifikacije

pronalaze se geni koji dovode do izražavanja pojedinih svojstava ili osobina živog organizma

te izrezivanja istih iz genoma davaoca prijenosa u genom domaćina. Na taj se način željeno

svojstvo davaoca prenosi na domaćina – primaoca. Taj se proces može odvijati između

jedinki iste vrste, gdje je riječ o ubrzavanju i usmjeravanju prirodnih procesa i križanja iste

vrste, a osobine (svojstva) koje se prenose ograničene su na one koje su prisutne unutar vrste.

Drugi slučaj predstavlja prijenos gena između različitih nesrodnih vrsta, gdje se radi o

stvaranju osobina (svojstva) koje ne postoje kod ogranizama unutar te vrste. Proces

izrezivanja gena iz genoma davaoca obavlja se pomoću tzv. restrikcijskih enzima, a prijenos u

genom domaćina obavlja se pomoću vektora (plazmidi, virusi itd.)

1 Biotehnologija - interdisciplinarna znanost koja se temelji na uporabi živih organizama ili njihovih prozvoda.

5

Kad bi to saželi, mogli bi zaključiti da postupak genetskog injženeringa zahtjeva uspješno

ostvarenje serije od pet koraka (http://hesatbmq.files.wordpress.com):

1. Identifikacija organizma sa specifičnim svojstvom i i ekstrakcija njegove DNK;

2. Kloniranje gena koji kontrolira to svojstvo;

3. Kreiranje (dizajniranje) gena kako bi izrazili nova svojstva na određen način;

4. Transformacija, unošenje gena u biljne stanice;

5. Oplemenjivanje biljaka i uzgoj transgenskih elitnih linija.

U potpoglavlju 2.1 objašnjeni su pojmovi GMO, genetičko inženjerstvo i biotehnologija, te je

po pojedinim koracima opisan postupak genetskog inženjeringa. U nastavku će biti riječi o

tome kada je nastao GMO i kako se razvijala biotehnologija.

2.2. Nastanak i razvoj genetski modificiranih organizama

Engleski ekonomist Thomas Robert Malthus (1766-1834.) prvi je, još prije skoro dva stoljeća,

ljudskom rodu nagovijestio prijeteću opasnost od gladi. Međutim, od tada je razvoj

poljoprivredne znanosti i tehnologije bio snažan i ta se prijetnja nije ostvarila. Danas, u jeku

biotehnološke revolucije, biotehnološke kompanije promoviraju mišljenje da jedino genetski

inženjering može riješiti prijetnju gladi, kao i brojne druge probleme čovječanstva. Trenutna

obećanja koja nudi nova biotehnologija su: (Jošt, Cox, 2005., str. 33., 34.)

1. Poboljšanje otpornosti biljaka i životinja prema štetočinama i bolestima;

2. Zaštitu okoline putem manje potrošnje pesticida;

3. Unapređenje proizvodnje i kvalitete usjeva;

4. Nove industrijske upotrebe modificiranih usjeva (enzimi, lijekovi);

5. Čišćenje zagađenih lokacija pomoću mikroorganizama.

Međutim, ova znanstvena revolucija će za poljoprivredu i proizvodnju hrane imati

znanstvene, socijalne i etičke posljedice daleko značajnije od ekonomskog učinka, o čemu će

biti riječi u drugom dijelu rada. Biotehnologija oplemenjivanju biljaka nudi mogućnost

prijenosa gena iz drugih, nesrodnih vrsta, koji se u pravilu, u prirodi ne može desiti. Sam

proces genetske modifikacije je u praksi relativno mlad, a počeo se koristiti 1973., kada su

Stanley Cohen i Herbert Boyer uspješno ubacili DNA iz jedne vrste u genom druge vrste. To

je bio prvi uspješan pokušaj genetskog inžinjeringa. (http://hr.wikipedia.org) Dvije godine

kasnije (1975.), na konferenciji u Asilomaru, raspravljalo se o opasnostima povezanim s

genetskim inžinjeringom. Glavni zaključak je bio da se korištenje ove tehnologije mora

kontrolirati od strane države sve do trenutka kad će se sa sigurnosti znati da je da je

6

bezopasna. Nakon toga je ustanovljen Komitet za rekombinantnu DNA kojem je zadaća

ispitivanje dopustivosti svakog određenog pokusa koji uključuje rekombinantnu DNA.

Američki znanstvenici Herbert Boyer i Robert Swanson osnovali su, 1976. godine, prvu

biotehnološku tvrtku - Genentech. Ista je tvrtka samo dvije godine kasnije uspjela u

laboratorijskim metodama genetskog inženjeringa dobiti ljudski inzulin iz bakterije. 1980.

američki Vrhovni sud odobrio je prvo patentiranje živog organizma (bakterije). Otprilike

godinu dana kasnije na Sveučilištu Ohio rođen je prvi miš čiji je genom sadržavao ubačenu

stranu DNA, odnosno prva transgenična životinja. Američki biokemičar Kary Mullins, 1983.

godine osmislio je metodu PCR, pomoću koje se u kratkom vremenu moglo eksponencijalno

umnožiti određeni odsječak DNA. (http://hr.wikipedia.org) To je otkriće deset godina kasnije

dobio Nobelovu nagradu, kao jedno od najvećih na tom području. 1984. godine stvorena je i

prva genetski modificirana biljka. Bila je to biljka duhana. 1986. godine počela su prva

službena ispitivanja poljoprivrednih GM biljaka. 1994. godine na tržištu SAD-a prva GM

biljka - rajčica. 1995. godine u SAD-u prve GM sorte pamuka, soje, kukuruza, ali ozbiljnije se

šire od 1996. godine. (http://hesatbmq.files.wordpress.com) Od tada je krenula ozbiljna,

komercijalna proizvodnja raznih genetski modificiranih poljoprivrednih kultura. U ovome

dijelu rada je opisan nastanak genetski modificiranih organizama i kronologija razvoja GMO-

a, a u nastavku će se prikazati koliko su se površine GM usjeva povećale od 1996. godine, te

kooliko su one rasprostranjene u današnje vrijeme.

2.3. Rasprostranjenost GM usjeva u svijetu

U 2012. godini genetski modificirane poljoprivredne kulture uzgajane su na površini od 170,3

milijuna hektara, u 28 zemalja svijeta, što je prema podacima ISAAA (International Service

for the Acquisition of Agri-biotech Applications) rekordna veličina u dosadašnjoj povijesti i

ima trend stalnog povećanja. U odnosu na 2011. godinu u kojoj je ukupna površina GM

usjeva iznosila 160 milijuna hektara, došlo je do povećanja od 10,3 milijuna ili 6%, što znači

da je do povećanja rasprostranjenosti GM usjeva došlo 16. godinu zaredom. Kada bi sve GM

usjeve iz 2012. godine spojili dobili bi površinu koja se veličinom može otprilike usporediti s

Aljaskom. Isto tako valja istaknuti i kako je zadnjih nekoliko godina zabilježen izuzetan rast

GM usjeva u zemljama u razvoju, a u 2012. godini zemlje u razvoju su po površinama GM

usjeva i pretekle razvijene zemlje. (http://www.motherjones.com). Svi ovi podaci, kao i

postupno povećanje GMO površina vidljivi su na grafikonu 1.

7

Grafikon 1. Rasprostranjenost GM usjeva u svijetu od 1996. do 2012.

Izvor: James, 2012.

Ovaj grafikon, osim rasprostranjenosti GM usjeva u svijetu, prikazuje i točno u kojim

zemljama su GM usjevi prisutni, koliko su te površine u zadnjih 16 godina rasle, te koliko su

rasle u razvijenim zemljama, a koliko u zemljama u razvoju. Iz grafikona je jasno vidljivo

kako je rast površina GM usjeva od početka komercijalizacije konstantan. Također se može

primjetiti da su u prvih nekoliko godina GM usjevi bili prisutni gotovo isključivo u razvijenim

zemljama, dok je u zemljama u razvoju do većeg rasta došlo nakon 2000. godine, da bi 2012.

godine u zemljama u razvoju površina GM usjeva bila veća (52% u zemljama u razvoju). Od

28 zemalja u kojima su danas prisutni GM usjevi 20 je zemalja u razvoju, a 8 su razvijene

zemalje. U nastavku će ovi podaci biti detaljnije prikazani u tablici 1.

8

Tablica 1. Rasprostranjenost GM usjeva po zemljama i GMO kulture koje pojedine zemlje

proizvode

ZEMLJA

POVRŠINA (MILIJUNI HEKTARA) KULTURE

1. SAD 69,50 kukuruz, soja, pamuk, uljana repica, šećerna

repa, djetelina, papaja, tikvice 2. Brazil 36,60 soja, kukuruz, pamuk 3. Argentina 23,90 soja, kukuruz, pamuk 4. Kanada 11,60 uljana repica, kukuruz, soja, šećerna repa 5. Indija 10,80 pamuk 6. Kina 4,00 pamuk, papaja, jablan, rajčica, paprika 7. Paragvaj 3,40 soja, kukuruz, pamuk 8. Južna Afrika 2,90 kukuruz, soja, pamuk 9. Pakistan 2,80 pamuk

10. Urugvaj 1,40 soja, kukuruz 11. Bolivija 1,00 soja 12. Filipini 0,80 kukuruz 13. Australija 0,70 pamuk, uljana repica 14. Burkina Faso 0,30 pamuk 15. Myanmar 0,30 pamuk 16. Meksiko 0,20 pamuk, soja 17. Španjolska 0,10 kukuruz 18. Čile <0,1 kukuruz, soja, uljana repica 19. Kolumbija <0,1 pamuk 20. Honduras <0,1 kukuruz 21. Sudan <0,1 pamuk 22. Portugal <0,1 kukuruz 23. Češka <0,1 kukuruz 24. Kuba <0,1 kukuruz 25. Egipat <0,1 kukuruz 26. Kostarika <0,1 pamuk, soja 27. Rumunjska <0,1 kukuruz 28. Slovačka <0,1 kukuruz UKUPNO 170,3

Izvor: Izrada studenta prema podacima James, 2012.

U tablici 1. prikazana je rasprostranjenost GM površina po pojedinim zemljama i

poljoprivredne kulture koje te zemlje proizvode. Iz ovih podataka se može zaključiti da su

najraširenije GM kulture kukuruz, soja i pamuk. Soja i kukuruz imaju mnogo derivata od

kojih se proizvodi biljno ulje (npr. sojin lecitin i kukuruzni sirup) i velik broj prehrambenih

proizvoda, pa tako 70% hrane koju danas jedu Amerikanci sadrži neke genetske modificirane

sastojke. (www.znakovi-vremena.net)

9

Zemlja s najvećom GM poljoprivrednom površinom je SAD (69,5 milijuna hektara), a slijede

je Brazil (36,6 milijuna hektara), Argentina (23,9 milijuna hektara), Kanada (11,6 milijuna

hektara), te Indija (10,8 milijuna hektara) koje sve imaju preko 10 milijuna hektara GM

poljoprivrednih površina. Od zemalja Europske Unije GM površine prisutne su u Španjolskoj

(0,1 milijun hektara), Portugalu, Češkoj, Rumunjskoj i Slovačkoj (sve manje od 0,1 milijun

hektara). Zemlje s najvećim GM poljoprivrednim površinama prikazane su i na grafikomu 2.

Grafikon 2. Zemlje s najvećim GM poljoprivrednim površinama

0,00

10,00

20,00

30,00

40,00

50,00

60,00

70,00

80,00

SAD Brazil Argentina Kanada Indija Kina Paragvaj JužnaAfrika

Pakistan Urugvaj

ZEMLJA

POVRŠINA (milijuni hektara)

Izvor: Izrada studenta prema podacima James, 2012.

Grafikon 2. je napravljen prema podacima iz tablice 1., a prikazuje podatke o veličini GM

površina u zemljama u kojima su najrasprostranjenije. Kao što je vidljivo iz ovoga grafa, osim

prije spomenutih zemalja, GM površine su najrasprostranjenije u Kini, Paragvaju, Južnoj

Africi, Pakistanu i Urugvaju. Prema podacima FAO-a (Food and Agriculture Organization),

globalna poljoprivredna površina ima ukupno 4,9 milijardi hektara. Ako ukupnu svjetsku

poljoprivrednu površinu stavimo u odnos s GM usjevima, dolazi se do zaključka da na GM

usjeve otpada samo otprilike 3,5% globalne poljoprivredne površine, dok je 96,5%

poljoprivrednih površina bez GMO-a. (http://www.globalagriculture.org) Ukupna površina

GM usjeva se također se može usporediti s ukupnom površinom organske poljoprivrede koja

iznosi 37 milijuna hektara, što je otprilike 133 milijuna hektara manje od ukupne površine

10

GM usjeva. (http://www.fibl.org) Također se može usporediti podatke unutar pojedinih

zemalja. Tako je npr. u SAD-u 69,5 milijuna hektara GM usjeva u odnosu na ukupnu

poljoprivrednu površinu od 403 milijuna hektara, što znači da je otprilike 17,25% usjeva

genetski modificirano. U Brazilu je ovaj postotak 13,8%, u Argentini blizu 17%, u Kanadi

isto tako otprilike 17%, u Indiji otprilike 6%, dok je u ostalim zemljama u svijetu postotak

GM usjeva u odnosu na ukupne poljoprivredne površine otprilike 0,36%.

(http://en.wikipedia.org) Podatke iznesene u potpoglavlju 2.3 o rasprostranjenosti GM usjeva

u svijetu može se tumačiti na različite načine. Može se zaključiti da je postotak GM

poljoprivrednih površina u odnosu na ukupne poljoprivredne površine u svijetu prilično mali

(3,5%), ali također je činjenica da površine GM usjeva rastu iz godine u godinu. Od 1996.

godine kada su GM usjevi komercijalizirani, površine GM usjeva porasle su s 1,7 milijuna

hektara do današnjih 170,3 milijuna hektara. Kroz navedene podatke se također vidi i da u

zemljama u kojima je GMO prisutan već dugo vremena (SAD, Argentina, Kanada, Brazil,..),

GM usjevi pokrivaju i do 17%-18% ukupnih poljoprivrednih površina, a ove zemlje također

imaju tendenciju rasta površina GM usjeva. S obzirom da su GM usjevi komercijalizirani tek

prije otprilike 16-17 godina, može se zaključiti da su GM usjevi po svijetu poprilično

rasprostranjeni, pogotovo u prethodno navedenim zemljama. U sljedećem poglavlju rada

razmotriti će se pravila vezana za vlasnička prava nad genetski modificiranim organizmima i

regulaciju genetski modificiranih organizama.

11

3. VLASNIČKA PRAVA I REGULACIJA GENETSKI MODIFICIRANIH

ORGANIZAMA

GATT sporazum i njegov dio, koji se odnosi na intelektualno vlasništvo - TRIPS (The

Agreement on Trade Related Aspects of Intellectual Property Rights) tretira biogusarstvo2

danas kao prirodno pravo zapadnih korporacija i kao nuždu za "razvoj" Trećega Svijeta.

Multinacionalne korporacije prisiljavaju biološki bogate nacije poput npr. Indije, da prihvate

patentiranje bilja i životinja, kao i gena koji se u njima nalaze, proizvoda koje ti organizmi

stvaraju i biotehnološke metode koja se koristi za njihovu manipulaciju. Prema Research

Foundation for Science, Technology, and Ecology, Indija je usred patentne oluje. Indija je

uzastopna žrtva biogusarstva s više od 100 autohtonih biljnih vrsta pokrivenih patentima, od

kojih ona nema nikakve koristi. Samo na "neem" stablo multinacionalne korporacije prijavile

su pedesetak patenata. Neem je jedna od najpoznatijih indijskih biljaka, koja se koristi u

svrhu liječenja već više od 5000 godina. Zbog svojih čudotvornih svojstava neem je poznat

diljem cijelog svijeta, a u Indiji se smatra svetim drvom. Neem se primjenjuje lokalno i oralno

u liječenju mnogih bolesti. Zbog svojih ljekovitih svojstava neem je neizostavan dio svakog

indijskog kućanstva. Slikovito rečeno, dodavanje novog gena u stanicu neke biljke metodom

genetičkog inženjerstva jednako je kao dodavanje 0,5m asfalta na 5000 km dug autoput.

Patentno pravo dozvoljava kompaniji koja je vlasnik tih 0,5m asfalta da postavi naplatnu

rampu i kontrolira cijeli autoput, tj. da postavlja pravo na cijelu biljnu vrstu. (Jošt, 2009.).

Europski "Patent Agreements" od 1977. godine izričito isključuje mogućnost patentiranja

životinjskih ili biljnih vrsta. Međutim pojavom moćnih multinacionalnih korporacija u sferi

biotehnoloških pronalazaka došlo je do promjena koje za čovječanstvo generalno ne mogu biti

prihvatljive. Podržavajući te korporacije "US Patent and Trademark Office" 1987. godine

najavio je bitne promjene, pa prema njemu sve forme životinjskog svijeta, izuzev čovjeka,

bile bi podložne patentiranju. To bi značilo da se životinjska vrsta, ljudska ili životinjska

stanica ili gen mogu patentirati, te na taj način "ŽIVOT" može biti komercijalno iskorištavan.

Time, vlasnik patenta dobiva monopol nad životnom formom, koju nije pronašao jer postoji

od pamtivijeka, a koju je patentirao, te na taj način stekao pravo na manipuliranje njome. U

prosincu 2001., američki je Vrhovni sud, presudom u sporu J.E.M. Ag Supply protiv

kompanije Pioneer, ozakonio načelo po kojemu su dopušteni patenti na biljke i druge oblike

2 Biogusarstvo - komercijalna upotreba prirodnih bioloških materijala (npr. biljni sastojci ili geni) od strane tehnološki napredne države ili organizacije koje lokalnom stanovništvu ili državama iz koje taj materijal potiče ne plaća nikakvu naknadu (http://www.thefreedictionary.com/biopiracy)

12

života. Time je genetski agrokartel dobio potporu najvišega suda u zemlji. (The Future of

Food, 2004.) U sljedećem dijelu će se objasniti utjecaj WTO-a na širenje GMO-a.

3.1. Uloga WTO-a u reguliranju genetski modificiranih organizama

Svjetska trgovinska organizacija napravila je velike korake na putu globalizacije svjetske

poljoprivrede, po uvjetima koje je zacrtao američki agrobiznis. Pravila WTO-a otvorit će

pravne i političke putove stvaranju globalnoga "tržišta" za prehrambene proizvode, slične

onima koje je prije sto godina, pod vodstvom Rockefellerove kompanije Standard Oil, otvorio

naftni kartel. Nikada prije nastanka velikih agrokompanija poljoprivredni proizvodi nisu

držani samo proizvodima za tržište, s globalnim tržišnim cijenama. Poljoprivredni su usjevi

oduvijek bili lokalnog karaktera, imali su svoja lokalna tržišta i bili su temeljem opstanka

ljudi i sigurnosti nacionalne ekonomije. Godine 1992., Vlada Busha starijega donijela je, čak

bez ikakve javne rasprave, uredbu, kojom su genetski modificirane biljke i namirnice

proglašene "bitno ekvivalentnima" običnim usjevima pa im stoga nije potrebna nikakva

posebna državna regulativa. Svjetska trgovinska organizacija to je načelo ugradila u svoju

uredbu zvanu "Sanitarni i fitosanitarni sporazum" (Sanitary and Phitosanitary Agreement,

srkaćeno SPS). U toj uredbi stoji da se "standardi i mjere za reguliranje hrane, koji imaju

svrhu zaštititi ljude od nametnika i životinja, mogu potencijalno primjenjivati kao proizvoljne

zapreke trgovini", pa ih se stoga, po pravilima Svjetske trgovinske organizacije, mora

zabraniti. Po toj uredbi, oni zakoni neke države koji zabranjuju unošenje genetski

modificiranih organizama u ljudski prehrambeni lanac, kao mjera zaštite zdravlja od

potencijalne opasnosti po ljude i životinje, nisu pošteni zakoni. To je "nepoštena trgovinska

praksa". Svjetska trgovinska organizacija donijela je i uredbe kojima je zabranila donošenje

državnih zakona o stavljanju oznake na proizvode koji su genetski modificirani, nazvavši

takve zakone "tehničkim zaprekama trgovini". Doktrina Svjetske trgovinske organizacije bila

je jednostavna: slobodna trgovina, pod uvjetima koje su odredili veliki konglomerati s

područja agrobiznisa, bit će iznad suverenih država i iznad brige za zdravlje i sigurnost ljudi i

životinja. (Enghdal, 2005., str. 245., 246., 247.) Jeremy Rifkin, predsjednik Zaklade za

ekonomske trendove: (The World according to Monsanto, 2008.) "Ovdje u Washingtonu, kad

se želite provesti navečer, i izađete na piće u jedan od lokalnih barova gdje izlaze lobisti, svi

se smiju ovome, oni svi znaju da je to glupost. Princip bitne ekvivalentnosti je jednostavno

način za progurati potrebe ovih kompanija, posebno Monsanta, da aktiviraju svoje proizvode

brzo, sa što manje vladinog upletanja. I trebam reći da su bili vrlo dobri u iznošenju svojih

13

potreba." Zakonski okvir za patentiranje biljaka ugrađen je u dokument Svjetske trgovinske

organizacije zvan TRIPS. Po tome dokumentu sve zemlje članice Svjetske trgovinske

organizacije obvezne su donijeti zakone za zaštitu patenata (prava na intelektualno vlasništvo)

na biljke. Tim je patentima svakome osim vlasnicima patenata zabranjeno proizvoditi,

prodavati i koristiti određeni "izum". Ta je odredba, kojoj nije podarena baš velika pozornost,

američkim i multinacionalnim agrokompanijama širom otvorila vrata za promicanje

strateškoga plana genetskoga inženjerstva. Zaštićeni Svjetskom trgovinskom organizacijom

kao svojim policajcem i moći američkoga Ministarstva vanjskih poslova, multinacionalne

agrokompanije Monsanto, Syngenta i druge ubrzo su počele isprobavati u kojoj mjeri mogu

drugim zemljama nametati patentirane usjeve. (Enghdal, 2005., str. 247., 248.). Iz prethodnog

teksta može se zaključiti da je WTO stvorio okvir prema kojem biotehnološke kompanije

mogu djelovati i ostvarivati koristi, a to će biti dodatno pojašnjeno na primjeru u dijelu 3.2.

3.2. Patentiranje riže basmati

Teksaška biotehnološka kompanija RiceTec odlučila je napraviti patent za rižu basmati, koja

je stoljećima glavna namirnica u velikom dijelu Indije, Pakistana i drugih azijskih zemalja.

Godine 1998. ta je kompanija prijavila patent na svoju genetski modificiranu rižu basmati,

koja se, po američkome zakonu koji zabranjuje označavanje genetski modificiranih

proizvoda, legalno prodavala kao prirodna riža. Pokazalo se da je ta kompanija stekla pravo

na tu dragocjenu sortu riže, a to vrlo dvojbeno stjecanje prava bilo je povjereno

Međunarodnome institutu za istraživanje riže (IRRI-u) na Filipinima, koji je osnovala Zaklada

Rockefeller. Taj je institut, "radi sigurnosti", napravio duplikat neprocjenjivo vrijedne zbirke

rižina sjemena nabavljena na Filipinima i uskladištila ga u banki sjemena u mjestu Fort

Collins u američkoj saveznoj državi Colorado. IRRI je, naravno, filipinske uzgajivače riže

uvjerio da svoje sjeme, radi vlastite sigurnosti, predaju IRRI-u. Zatim je IRRI, kada je sjeme

dospjelo u Colorado, daleko od Filipina, to vrijedno sjeme, bez kojega kompanija RiceTec ne

bi mogla napraviti genetsko modificiranje, predala znanstvenicima te kompanije, koja ga je

zatim patentirala. Znanstvenici koji se bave rižom, čak i oni iz Teksasa, znaju da riža basmati

ne raste na suhim padinama Teksasa. Tako je RiceTec, u suradnji s IRRI-em, ukrao sjeme za

svoj patent. Po pravilima koje je utvrdio Rockefellerov institut IRRI, sjeme iz genetske banke

ne smije se patentirati, ali ako neki znanstvenik uspije neko sjeme uzgojiti, bez obzira na

postupak uzgoja, on ga može i patentirati. Ironija je u tome što su kompanije Monsanto,

Syngenta, DuPont i drugi veliki vlasnici patenata na genetski modificirane usjeve tvrdili da će

14

genetski modificirana riža, soja, kukuruz i drugi usjevi riješiti problem gladi na svijetu i

dovesti do veće sigurnosti. U stvarnosti, njihovo agresivno patentiranje biljnih vrsta dovelo je

do koncentracije vlasništva nad patentima, do smanjenja znanstvenoga rada, do smanjenja

biljne raznolikosti i do koncentracije vlasništva nad sjemenom koje je tisućama godina bilo

zajedničko dobro i nasljeđe čovječanstva. Time se neizmjerno povećala opasnost od toga da

uzgojem monokultura neke biljne vrste potpuno nestanu. (Enghdal, 2005., str. 248., 249.) Na

ovom primjeru se jasno vidi korist biotehnoloških kompanija od WTO-a i patentiranja. U

sljedećem potpoglavlju razmotriti će se uloga Codex Alimentariusa u regulaciji GMO hrane.

3.3. Codex Alimentarius

Codex Alimentarius u doslovnom prijevodu s latinskog znači “zakon o hrani”. Obuhvaća niz

općih norma i posebnih norma za sigurnost hrane (Codex Standards)3 čiji je cilj zaštita

zdravlja potrošača i osiguravanje poštenih postupaka u trgovini hranom. (Havranek, 2004.)

Povjerenstvo Codex Alimentariusa sa sjedištem u Rimu, međunarodna je organizacija koju su

1961. godine zajednički osnovale dvije organizacije Ujedinjenih naroda: FAO (Food and

Agriculture Organization – Organizacija za hranu i poljoprivredu) i WHO (World Health

Organization – Svjetska zdravstvena organizacija). Njegov zadatak je da provodi i podupire

razradu i uspostavu definicija i zahtjeva za hranu, da pomaže u njihovom usklađivanju i na taj

način olakšava međunarodnu trgovinu. Većina svjetske populacije živi u 171 državi koje su

članice Codex Alimentariusa i koje sudjeluju u stvaranju Codexovih norma i vrlo često ih

primjenjuju na nacionalnoj ili regionalnoj razini. Kada je prikladno, Svjetska trgovinska

organizacija (WTO) upućuje na Codexove norme pri rješavanju sporova u trgovini hranom ili

prehrambenim proizvodima. Nacionalni i regionalni zakoni i norme gotovo uvijek uzimaju

Codexove norme kao početnu točku. Codex Alimentarius ima tisuće dokumenata, od onih

općih koji se mogu primijeniti na sve namirnice do onih koji se primjenjuju samo na određene

namirnice ili prehrambene proizvode. Opće norme uključuju one za higijenu, označivanje,

zaostatke pesticida i veterinarskih lijekova, nadzor uvoza i izvoza i certifikacijski sustav,

metode analize i uzorkovanja, aditive u namirnicama, kontaminante, prehranu i hranu za

posebne načine ishrane. Pored toga tu su i specifične norme za sve tipove namirnica i

prehrambenih proizvoda, koje obuhvaćaju svježe, smrznuto i prerađeno voće i povrće, voćne

3 Te dokumente treba razlikovati od međunarodnih norma koje se pripremaju u međunarodnoj organizaciji ISO

(International Organization for Standardization)

15

sokove, žitarice i mahunarke, masti i ulja, ribe, meso, šećer, kakao i čokoladu, mlijeko i

mliječne proizvode. (http://www.codexalimentarius.org)

Sve prethodno navedeno o Codex Alimentariusu stoji, međutim postoje brojne kritike i

bojazni o Codex Alimentariusu koje je u kontekstu ovoga rada bitno napomenuti. Jedna od

glavnih kritika Codexa je da njime upravlja SAD, čiji je osnovni cilj djelovati u korist velikih

multinacionalnih interesa farmaceutskih, poljoprivrednih, kemijskih i sličnih korporacija. Na

jednom od sastanaka u Ženevi, Švicarska (30. lipnja - 4. srpnja 2008.), SAD je postao

predsjednikom Codex Alimentariusa. Jedan od razloga zašto SAD i dalje dominira Codex

Alimentariusom je zato što druge zemlje pogrešno vjeruju da ima najnovije i najveće

tehnologije sigurnosti hrane, stoga, bez obzira što SAD traži, njezini saveznici (Hrvatska,

Australija, Argentina, Brazil, Kanada, Indonezija, Japan, Malezija, Meksiko, Singapur i

Europska unija), uvijek slijede. (http://regionalexpress.hr) Dok su mediji zauzeti svojim

planovima uljevanja straha u srca svjetskog stanovništva s naglaskom na terorizam, globalno

zatopljenje, salmonelu i nestašicu hrane, prave prijetnje potajno postaju stvarnost. Uskoro,

svaka stvar koju stavimo u usta, uključujući i vodu (uz izuzetak farmaceutskih proizvoda,

naravno), će biti visoko regulirana Komisijom Codex Alimentariusa. Codex standardi su

potpuna uvreda ljudima koji žele slobodan pristup čistoj, zdravoj hrani i hranjivim tvarima, ali

ti propisi nemaju pravni međunarodni položaj. Zašto bi trebali onda biti zabrinut? Ovi uskoro

obvezni standardi će se primijeniti na svaku zemlju koja je članica Svjetske trgovinske

organizacije (WTO). Ako države ne prate ove standarde, slijede ekonomske i trgovinske

sankcije, iako zemlje mogu izbjeći standardima Codexa kroz provedbu vlastitih

međunarodnih standarda.

Neki od primjera koje Codex propagira jesu da: (http://regionalexpress.hr)

• Svi nutrijenti (npr. vitamini i minerali) se moraju smatrati toksinima / otrovom, i biti

uklonjeni iz sve hrane jer Codex zabranjuje upotrebu nutrijenata za "sprečavanje,

liječenje bilo kojeg stanja ili bolesti".

• Sva hrana (uključujući i organsku) će biti ozračena, time se uklanjaju sve "toksične"

hranjive tvari iz hrane (osim ako potrošači mogu uzgajati hranu lokalno).

• Dopuštene hranjive tvari će biti ograničene na pozitivnoj listi koju je razvio Codex,

ona će uključivati "korisne" hranjive tvari kao fluorid (3,8 mg dnevno), koji će

dolaziti iz industrijskog otpada.

• Sve hranjive tvari (npr., vitamini A, B, C, D, cink i magnezij) koji pozitivno utječu na

zdravlje smatrati će se ilegalnim u terapijskim dozama pod Kodeksom te će se svesti

16

na zanemarive iznose za zdravlje, s granicama postavljenim na 15% sadašnjih

preporučenih dijetetskih dodataka. Hranjive tvari nećete moći dobiti u terapijskim

dozama bilo gdje u svijetu, čak i uz recept.

• Najvjerojatnije će biti protuzakonito davati bilo kakve savjete o prehrani (uključujući

pisane članke objavljene u časopisima ili online, kao i usmeni savjet prijateljima,

članovima obitelji ili bilo kome). Ova direktiva odnosi se na sve izvještaje o

vitaminima i mineralima, i svim nutricionističkim savjetnicima. Ovaj tip informacije

može se smatrati skrivenom preprekom u trgovini i može rezultirati sankcijama u

gospodarskim razmjenama za zemlje članice.

• Sve muzne krave na planeti se trebaju tretirati s Monsantovim genetski modificiranim

goveđim hormonom rasta (rbGH)

• Sve životinje koje se koriste za hranu se trebaju liječiti antibioticima i egzogenim

hormonima rasta.

• Smrtonosni i kancerogeni organski pesticidi, uključujući sedam od 12 najgorih (npr.

hexachlorobenzene, toxaphene i aldrin), koji su zabranjeni od strane 176 zemalja

(uključujući SAD) 1991. na Stockholmskoj konvenciji o postojanim organskim

onečišćujućim tvarima, će biti dopušteni u hrani na povišenim razinama.

• Kodeks će omogućiti opasne i otrovne razine aflatoksina (0,5 ppb) u mlijeku.

Aflatoksin, proizveden u hrani za životinje koji se pokvario, je drugi-najpotentniji i

poznati (nepovezan sa zračenjem) kancerogeni spoj.

• Upotreba hormona rasta i antibiotika će biti obvezna na svu stoku, ptice i vodene vrste

namijenjene za ljudsku potrošnju.

• Svjetsko uvođenje neoznačenih i smrtonosnih genetski modificiranih organizama u

biljke, životinje, ribe i biljke će biti propisano.

• Biti će dozvoljena povišena razina ostataka pesticida i insekticida koji su toksični za

ljude i životinje.

Ovakve kritike i bojazni od Codex Alimentariusa se vjerojatno čine pretjeranima i

paranoičnima, međutim, to ne mijenja činjenicu da pravila WTO-a idu u korist

multinacionalnim korporacijama i da je bolje voditi računa o pravilima koja donose Codex

Alimentarius i WTO. U potpoglavlju 3.4 biti će riječi o regulaciji GMO-a u EU.

17

3.4. Regulacija GMO-a u EU

Iako je Europska komisija kao izvršno tijelo Europske unije do sada uglavnom djelovala tako

da je nastojala olakšati puštanje GMO-a u okoliš i na tržište, zakoni Europske unije o GMO-

ima su, zahvaljujući snažnom otporu pojedinih država članica i europskog civilnog društva, i

dalje mnogo restriktivniji od zakona svih drugih država (odnosno saveza država) usporedive

veličine i značaja na međunarodnoj političkoj sceni. Dva su glavna pravna akta koja se odnose

na pitanje uzgoja, uvoza, stavljanja na tržište i označavanja GM hrane. To su smjernica

(direktiva) 2001/18 o namjernom puštanju GMO-a u okoliš i uredba (regulativa) 1829/2003 o

genetski modificiranoj ljudskoj i stočnoj hrani. Procedure za puštanje GMO-a na tržište i u

okoliš u EU vrlo su dugotrajne i komplicirane. Važno je naglasiti da se odobrenja za GMO-e

izdaju za točno određenu svrhu. Određena GM kultura može biti odobrena za korištenje npr.

samo u neprehrambene svrhe (npr. GM pamuk). Treba napomenuti i da postoje mehanizmi

kojima država članica može zabraniti prisutnost određenih GMO-a na svom teritoriju. Kada je

riječ o prisutnosti GMO-a u hrani za ljude (što obično pobuđuje najveći interes javnosti)

zakonodavstvo EU propisuje da sva hrana koja sadrži odobrene GM sastojke u količini većoj

od 0,9 % mora biti posebno označena. Hrana za ljude koja sadrži GM sastojke koji nisu

odobreni u EU (bez obzira na to koliko mala bila njihova količina) ne bi se uopće smjela

prodavati. Procedura za izdavanje odobrenja za sijanje GMO-a pokazala se kao

najrigoroznija. (http://s3-eu-west-1.amazonaws.com) Do sada su za sijanje na području EU

odobrene samo dvije GM kulture, no ni one se u većini zemalja članica uopće ne siju.

Procedura za autorizaciju GMO-a u Europskoj uniji teče tako da zahtjev za odobravanje koji

podnosi proizvođač GMO-a prvo razmatra EFSA (Europska agencija za sigurnost

prehrambenih proizvoda), najviše stručno tijelo Europske unije za sigurnost hrane. Svoje

mišljenje EFSA šalje Europskoj komisiji (Europska komisija je izvršno tijelo Europske unije,

nešto poput vlade Europske unije). Komisija donosi preporuku o tome treba li dozvoliti ili

odbiti autorizaciju za određenu GM kulturu i šalje je Stalnom odboru za prehrambeni lanac i

zdravlje životinja. Stalni odbor je tijelo sastavljeno od predstavnika svih zemalja članica i ono

svoje odluke donosi kvalificiranom većinom (otprilike 2/3 članova). Ako Odbor odbije

prijedlog Europske komisije ili ga ne podrži odgovarajućom većinom glasova, prijedlog ide

na raspravu u Vijeće Europske unije (riječ je o tzv. Vijeću ministara; kada se radi o GMO-ima

o prijedlogu raspravljaju ministri zaduženi za poljoprivredu i ribarstvo iz svih zemalja

članica). (http://s3-eu-west-1.amazonaws.com) Ako Vijeće odbije prijedlog, Komisija mora

preinačiti svoj prvobitni prijedlog i ponovno ga poslati na razmatranje. Ako Vijeće prihvati

18

prijedlog ili ne može odlučiti kvalificiranom većinom, odluka Komisije stupa na snagu. Iako

su za svaki od ovih koraka propisani rokovi, oni su, zbog velike političke osjetljivosti ovog

pitanja i velikog otpora pojedinih država članica prema uvođenju novih GMO-a, do sada često

bili probijani. U skladu sa "sigurnosnom klauzulom" (članak 23) Direktive 2001/18 države

članice mogu samostalno ograničiti ili zabraniti pojedine GMO-e ako postoje dokazi da oni

predstavljaju "značajan rizik". Kako su se procjene pojedinih država članica o tome što

predstavlja "značajan rizik" do sada često razlikovale od procjena Europske komisije,

Komisija je u više navrata vršila pritisak na države članice koje su koristile ovu mogućnost,

između ostalog i pokretanjem sporova pred Europskim sudom pravde u Luksemburgu.

Odnedavno, pak, postoji i suprotan primjer - grupa država članica je pred Europskim sudom

pravde pokrenula postupak protiv Europske komisije zbog izdavanja odobrenja za sadnju

jedne vrste genetski modificiranog krumpira. Upravo su dozvole za sadnju bile

najkontroverznije pitanje i do sada su izdana odobrenja za sadnju samo dviju GMO kultura.

Odobrenja za prisutnost GMO-a u gotovoj hrani do sada nisu bila toliko žestoko osporavana i

to zato što hrana koja sadrži GMO-e ionako mora biti posebno označena. Interes potrošača za

ovako označenu hranu je, dakako, vrlo slab, zbog čega je trgovački lanci najčešće niti ne nude

na svojim policama. Označavanje je tako dovelo do toga da, unatoč izostanku opće zabrane,

GM hrane namijenjene ljudima na tržištu Europske unije gotovo i nema. Osim zabrana na

temelju članka 23, sadnja GMO-a se u praksi može ograničiti odredbama čiji je cilj spriječiti

kontaminaciju običnih, odnosno organskih usjeva genetski modificiranima. (http://s3-eu-west-

1.amazonaws.com) Članak 26a Direktive 2001/18 dopušta državama članicama poduzimanje

odgovarajućih mjera kako bi se izbjegla nenamjeravana prisutnost GMO-a u drugim

proizvodima. O načinu na koji bi takve mjere trebalo provoditi objavljena su neka mišljenja

Europske komisije, no nema odredbi koje bi bile pravno obvezujuće. Zahvaljujući tome, ova

je odredba do sada primjenjivana prilično široko, na primjer tako da se cijele regije proglase

slobodnima od GMO-a. Ovo u konačnici može voditi tome da sijanje GMO-a bude u praksi

onemogućeno na razini čitavih država. U više od 10 godina otkako je u Europskoj uniji

donesena Direktiva o puštanju GMO-a u okoliš samo su dvije GM kulture odobrene za

komercijalnu sadnju. To je kukuruz Mon 810 kompanije Monsanto i (od 2010. godine)

krumpir Amflora kompanije BASF. Nacionalne zabrane na sadnju Mon 810 kukuruza uvelo

je šest zemalja: Francuska, Njemačka, Austrija, Grčka, Mađarska i Luksemburg. Nacionalne

zabrane na sadnju Amflora krumpira (koji nije odobren za hranu, nego za korištenje u

industriji škroba) donijele su Austrija, Luksemburg i Mađarska. Također, nedavno je grupa

zemalja članica tužila Europsku komisiju zbog toga što je odobrila Amflora krumpir. Kada se

19

govori o stvarnim površinama zasađenim GM kulturama, činjenica je da se u 19 od 27 država

članica EU GM usjevi uopće ne siju, dok značajnije površine pod GM usjevima nalazimo

jedino u Španjolskoj, Portugalu, Češkoj, Poljskoj i Rumunjskoj. Na razini cijele Europske

unije GMO-ima je 2011. godine bilo zasijano svega 0,1% poljoprivrednih površina.

Zanimljivo je ovu brojku usporediti s površinama korištenim za organsku poljoprivredu kojih

je 2011. godine bilo 4%. Prema uredbi 1029/2003 svi proizvodi u kojima ima više od 0,9%

GM sastojaka moraju biti označeni. (http://s3-eu-west-1.amazonaws.com) Treba napomenuti i

to da se prema slovu regulative količina do 0,9% može tolerirati jedino ako je riječ o

nenamjernom onečišćenju. Ovo znači da proizvođač ne bi smio namjerno dodavati GMO

sastojke u proizvod, čak ni ako je njihova količina u konačnici manja od 0,9%. Ako, pak,

količina GM sastojaka u proizvodu prelazi 0,9% (bez obzira na to je li to onečišćenje

nastupilo namjerno ili nenamjerno), na proizvodu mora biti označeno da sadrži GMO-e.

Također, nedavna presuda Europskog suda pravde potvrđuje da se u proizvodima

namijenjenima prehrani ljudi mogu tolerirati jedino GM kulture koje su u EU odobrene za

prehranu ljudi. Prisutnost neodobrenih GMO-a ne može se tolerirati čak ni kada ih je u nekom

proizvodu manje od 0,9%. Na njih se primjenjuje politika nulte tolerancije i u prehrambenim

proizvodima namijenjenim ljudima ih jednostavno ne bi smjelo biti. Pravila o označavanju

GM hrane vjerojatno su najjače oruđe zahvaljujući kojem je spriječeno da ona preplavi tržište

EU. Jedina rupa u pravilima za označavanje GMO-a u EU tiče se stočne hrane jer meso

životinja hranjenih GM hranom ne mora biti označeno kao GM. Jedine značajne količine

GMO-a koje se uvoze u EU odnose se upravo na stočnu hranu. Uvoziti bi se smjela samo ona

GM stočna hrana koja ima odobrenje za puštanje na tržište EU, makar je u slučaju stočne

hrane dozvoljeno da bude kontaminirana s do 0,1% neodobrenih GM sastojaka. Uvoz stočne

hrane iz prekooceanskih zemalja problem je mnogo širi od same problematike GMO-a. Na taj

način troše se velike količine energije pri transportu, a i pridonosi se uništavanju šuma

(deforestaciji) budući da se radi stvaranja prostora za uzgoj stočne hrane često krči prašuma.

Ublažavanju ovog problema mogu, primjenom mudrih mjera, lako pridonijeti i države

članice. Tako je Austrija ustanovila oznaku kojom proizvođači mogu dobrovoljno označiti da

njihovo meso nije hranjeno GMO-ima. (http://s3-eu-west-1.amazonaws.com) U prethodnom

potpoglavlju opisana je regulacija GM proizvoda u Europskoj uniji. Kao što se kroz tekst

moglo i zaključiti, EU ima jednu od najrigoroznijih regulacija vezanu za GMO-e u svijetu,

iako SAD već dugo vremena vrši pritisak na EU da ublaži ovakvu regulaciju. U sljedećem

poglavlju rada opisati će se poslovanje kompanije Monsanto, te kontroverze vezane uz nju.

20

4. PRIMJER NEGATIVNIH UČINAKA GMO POLJOPRIVREDE:

KOMPANIJA MONSANTO

Monsanto je međunarodna korporacija sa sjedištem u SAD-u koja djeluje na području

poljoprivrede i biotehnologije. Monsanto je vodeći svjetski proizvođač herbicida glifosata, na

tržištu dostupnog preko branda herbicida Roundupa i drugih brandova. Monsanto je također

vodeći svjetski proizvođač genetički modificiranog sjemena. Sjedište je korporacije u gradu

Creve Coeuru, u saveznoj državi Missouri. Monsanto je vodeći svjetski proizvođač genetski

modificiranih sjemena, a otprilike 90% svjetskih genetski modificiranih usjeva odnosi se na

Monsanto. (Šimleša, 2004.) Tvrtka Agracetus u vlasništvu Monsanta ima pravo na

ekskluzivnu proizvodnju sojinog sjemena Roundup Ready za komercijalno tržište. Godine

2005., kupovinom tvrtke Seminis, Monsanto je postao najveća svjetska sjemenarska

korporacija. (www.wikipedija.org) Monsanto, prema podacima iz 2012., ostvaruje godišnji

profit od 2,045 milijarda američkih dolara, a upošljava 23 600 ljudi. Rast prihoda, bruto i neto

dobiti u razdoblju od 2008. do 2012. prikazan je na tablici 2.

Tablica 2. Prihod od prodaje i dobit Monsanta u razdoblju od 2008. do 2012..godine u

milijunima dolara

Monsanto 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Ukupni prihod 11,365 11,724 10,493 11,822 13,504

Bruto dobit 6,177 6,762 5,067 6,079 7,045

Neto dobit 2,024 2,109 1,096 1,607 2,045

Izvor: Izrada studenta prema "Monsanto 2010 Annual report" i "Monsanto 2012 Annual

report"

Iz ove tablice se može vidjeti da korporacija Monsanto ima godišnje prihode preko 11

milijardi dolara, s iznimkom 2010. (10,493 milijarde $). Od promatranih godina najveći

prihod (13,504 milijarde $) i neto dobit (2,045 milijarde $) je imala u 2012. godini. Prihodi su

se u 2012. povećali za 14% u odnosu na 2011., a neto dobit za 27%. Od promatranog

razdoblja najveći rast neto dobiti bio je s 2010. godine na 2011. godinu, a iznosio je 47%. Od

11,7 milijardi $ prihoda u 2009. godini, Monsanto je 7,3 milijarde $ zaradio na prodaji i

21

licenciranju sjemena i gena sjemena. (http://www.bloomberg.com) Monsantov prihod je u

razdoblju od 2004. godine do 2009. godine u prosjeku godišnje rastao 17%, a taj rast je

uglavnom bio potaknut GM proizvodima i akvizicijama drugih sjemenskih kompanija.

(http://www.bloomberg.com) Za kompaniju su vezane mnoge kontroverze, medu kojima

podmićivanje znanstvenika, političko lobiranje, agresivno parničenje i sl. U nastavku ce biti

objašnjen put kompanije od osnutka pa do stvaranja jedne od najmoćnijih korporacija na

svijetu.

4.1. Osnivanje i razvoj korporacije Monsanto

Korporaciju Monsanto osnovao je godine 1901. u St. Louisu John Francis Queeny. Posao je

započeo svojim novcem i kapitalom što ga je stekao kao distributer bezalkoholnih pića, a kao

naziv tvrtke odabrao je djevojačko prezime svoje supruge. S licencijom za korištenje

njemačkog patenta na saharin na teritorij-u SAD-a, Monsantov je prvi proizvod bilo ovo

umjetno sladilo, a prodavao ga je Coca-Coli. Godine 1919. Monsanto je ušao na tržište

Europe, gdje je s partnerom iz Walesa proizvodio vanilin, salicilnu kiselinu, aspirin, a kasnije

i neke od kemikalija potrebnih za proizvodnju gume. Ovaj je pogon prodan i zatvoren godine

2010. U svojoj trećoj dekadi, godine 1920., Monsanto je proširio proizvodnju na osnovne

industrijske kemikalije kao što je sumporna kiselina. Godine 1928. korporaciju je preuzeo

Queenyjev sin Edgar Monsanto Queeny. 1940-ih je godina Monsanto postao vodeći

proizvođač plastike, uključujući polistiren i umjetna vlakna. (http://hr.wikipedia.org) Od onda

do danas stalno je jedna od deset najvećih kemijskih kompanija u SAD-u. Drugi su važni

Monsantovi proizvodi pesticid i insekticid DDT (diklordifeniltrikloretan), te herbicid 2,4,5-T

(triklorfenoksioctena kiselina) i Agent Orange, koji se za vrijeme vijetnamskog rata koristio

kao defolijant i bojni otrov (kasnije je otkriveno da je tijekom proizvodnje kontaminiran

veoma kancegorenim dioksinom), umjetno sladilo aspartam (označen E-brojem E 951, poznat

i pod imenom NutraSweet), goveđi hormon rasta somatotropin, te poliklorobifenili. U istom

desetljeću Monsanto je vodio projekt Dayton, a kasnije je sudjelovao i u projektu Manhattan,

čiji je cilj bio razvoj prvog nuklearnog oružja te, nakon 1947., u radu Komisije za atomsku

anergiju SAD-a (engl. United States Atomic Energy Commission, skraćeno AEC). Monsanto

je počeo proizvoditi DDT godine 1944., kada je bio jedan od njegovih 15 proizvođača.

Insekticid DDT bio je veoma dobro prihvaćen u borbi protiv komaraca koji prenose malariju.

Uporebu DDT-a u SAD-u zabranio je Kongres SAD-a godine 1972., zahvaljujući u velikoj

mjeri naporima aktivista za zaštitu okoliša i poticajima Rachel Carson i njezine knjige Tiho

22

proljeće, objavljene 1962., kojom je javnost informirana o nuspojavama vezanima uz

upotrebu DDT-a. (http://hr.wikipedia.org) Pred kraj desetljeća, godine 1949., Monsanto je

preuzeo tvrtku American Viscose od engleske obitelji Courtauld. Godine 1954., Monsanto je

ušao u partnerstvo s njemačkim kemijskim divom Bayerom, s kojim je osnovao Mobay i ušao

na tržište poliuretana u SAD-a. Tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, Monsanto je postao jedan

od najvažnijih proizvođača Agent Orangea za vojne operacije SAD-a u Vijetnamu. Agent

Orange izazvao je velike štete okolišu, te goleme zdravstvene probleme tamošnjem

stanovništvu, gdje zbog njegovog korištenja, prema procjeni vijetnamske vlade, ozbiljnih

zdravstvenih problema i danas ima barem 800000 ljudi, i američkim vojnicima, od kojih

danas njih oko 10000 boluje od različitih oblika raka. Monsanto je 1970.-ih bio pionir u

optoelektronici. Godine 1968. postao je prva tvrtka koja je započela masovnu proizvodnju

svjetlećih dioda, koje koriste galijev arsenid fosfid (leguru galijevog arsenida i galijevog

fosfida). Ovo je otvorilo vrata eri primjene tehnologije zalivenih elektroničkih elemenata

(eng. solid-state lighting, skraćeno SSL) u rasvjeti. Od 1968. do 1970. prodaja im se

udvostručavala svakih nekoliko mjeseci. Monsantovi proizvodi postali su standard. Primarno

tržište tada su bili elektronički kalkulatori i digitalni satovi. Znanstvenici iz Monsanta prvi su

genetički modificirali biljnu stanicu godine 1982. Pet godina kasnije Monsanto je obavio prva

terenska testiranja genetički modificiranih poljoprivrednih kultura. U procesu restrukturiranja

poslovanja kroz spajanja i akvizicije, između 1997. i 2002., Monsanto je iz kemijskoga

prerastao u biotehnološkog diva. Dio ovog procesa uključio je i prodaju postrojenja za

proizvodnju fenilalanina korporaciji Great Lakes Chemical Corporation (GLCC) za 125

milijuna dolara 1999. godine. Godinu je dana kasnije GLCC tužio Monsanto zbog podbačaja

od 71 miljuna dolara u odnosu na očekivanu prodaju. Godine 2001. umirovljeni Monsantov

kemičar William S. Knowles dobio je Nobelovu nagradu za kemiju za svoj rad na

asimetričnim sintezama, koje je istraživao u Monsantu od početka 1960-ih pa sve do

umirovljenja 1986. godine. U veljači 2005. Monsanto je podnio zahtjev za patentiranje svoje

tehnike rasploda svinja, čime bi kompanija stekla pravo na vlasništvo nad svim svinjama koje

se okote na ovaj način kao i nad njihovim krdima. (http://hr.wikipedia.org) Prethodni dio

teksta služi kao opis korporacije Monsanto i njezinog značaja u svijetu, a o spomenutim

proizvodima Monsanta i o brojnim kontroverzama biti će govora u nastavku rada.

23

Tablica 3. 10 najvećih proizvođača pesticida na svijetu 2009.

Rang Naziv kompanije Prihod od prodaje agrokemijskih

proizvoda (milijuni $) Zemlja

1. Bayer 7,458 Njemačka

2. Syngetna 7,285 Švicarska

3. BASF 4,297 Njemačka

4. Dow 3,779 SAD

5. Monsanto 3,599 SAD

6 DuPont 2,369 SAD

7. Makhteshim Agan 1,895 Izrael

8. Nufarm 1,470 Australija

9. Sumitomo Chemical 1,209 Japan

10. Arysta Lifescience 1,035 Japan

Izvor: Izradia studenta prema podacima www.gmwatch.org

Na tablici 3. prikazano je 10 najvećih svjetskih proizvođača pesticida. Vidimo da je Monsanto

na petom mjestu, ali isto tako da je i najveći proizvođač pesticida SAD-u. Primjećujemo da je

vodeći na listi Bayer, s kojim je Monsanto 1954. sklopio partnerstvo. O stvarnoj moći

Monsanta svjedoče sudjelovanja u brojnim projektima, a i ratovima SAD-a. Najveći uzlet

Monsanto je doživio tokom prvog svjetskog rata kada je svoj profit povećao 100 puta, od

80000 dolara do iznad devet milijuna godišnje. Monsanto je osiguravao kemijske preteče

mnogih visoko eksplozivnih supstanci. Kompanija je proizvodila fenol, koji je preteča TNT-a

(trinitrotoluena), a koji se koristio i kao antiseptik na bojnom polju.

(http://www.pokret.net/ZmagazinBr6.pdf)

Razdoblje od 1980-ih pa do danas je razdoblje raznih akvizicija od strane Monsanta. Kupio je

redom sljedeće tvrtke: Searle, Clagene, DEKALB Genetics Corporation, Holden's Foundation

Seeds, Corn States Hybrid Service, Seminis, Delta and Pine Land Company te de Ruiter

Seeds. Sve te akvizicije tijekom 23 godine (1985.-2003.) stajale s Monsanto više od pet

milijardi dolara. To su uglavnom tvrtke koje su proizvodile hibridna sjemena povrća i voća.

Vjerojatno je i najvažnije razdoblje za Monsanto bilo ono na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće

(1997. - 2003.), kada je u procesu restrukturiranja i akvizicije prerastao iz kemijskog u

biotehnološkog diva.

24

4.2. Monsantovi proizvodi

Brojni proizvodi korporacije Monsanto izazvali su kontroverzne reakcije i podijeljena

mišljenja u javnosti i udrugama za zaštitu okoliša. Tako je npr. Monsanto bio jedan od

najvećih proizvođača jednog od najpoznatijih pesticida DDT-a (dichlor-diphenyl-

trichlorethan). Njegova uporaba datira od 1939. godine, iako je prvi puta sintetiziran još 1873.

godine. U vrijeme drugog svjetskog rata, zbog svoje "apsolutne neškodljivosti" primjenjivan

je kao sredstvo za higijenu u borbi protiv uši i tifusa, te u vidu praha nanošen na kožu ljudi:

vojnika, izbjeglica i zatvorenika. Koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća zabranjena je

uporaba DDT u mnogim europskim zemljama, kao i u SAD-u. Nažalost, proizvodnja i

primjena DDT je još uvijek nastavljena u mnogim zemljama trećeg svijeta. Prvi puta, u

svibnju 2001. godine UNO konvencijom "Stockholm Convention on Persistant Organic

Pollutants" se širom svijeta zabranjuje proizvodnja i primjena DDT, osim u slučajevima

borbe protiv epidemija uz posebno odobrenje WHO (Svjetske zdravstvene organizacije). Pri

uzimanju većih doza dolazi do smetnji u ravnoteži, pomućenja svijesti različitog stupnja,

grčeva, kao i smetnji srčanog ritma. (http://bs.wikipedia.org/wiki/DDT) Godine 2001.

Monsanto je predstavio RRC 2 (rezistentnost na herbicide kod žita). Proizvod je omogućavao

odličan spoj suzbijanja korova i zaštite usjeva, što je rezultiralo većim prihodima i ekološki

efektivnijem učinku nego prva generacija RR-a. Godine 2003. Monsanto je predstavio

YGR (YieldGard Rootworm insect-protected corn - zaštita od kukaca i nametnika) koja je

omogućavala da se biljke same obrane od nametnika i štetočina. Godine 2005. poduzeće je

proizvelo „Vistive“ sojine klice od kojih se dobivalo ulje niske zastupljenosti masnih

kiselina te je moglo smanjiti ili ukloniti masne kiseline u proizvodnji sojinog ulja.

(Slišković, 2008.) Iako su neki od proizvoda nabrojani u uvodu ovog potpoglavlja, u nastavku

će se opisati proizvodi koji izazivaju najveće kontroverze.

4.2.1. Terminator tehnologija

Američko ministarstvo poljoprivrede je 3. ožujka 1998. prihvatilo patent na "Technology

Protection System" - u svijetu pogrdno nazvan "Terminator tehnologija". Patentni zahtjev je

podnijela manje poznata tvrtka Delta & Pine Land Co. Dopredsjednik tvrtke dr. H.B. Collins

objašnjava princip rada TPS tehnologije ovako: Terminator je u osnovi u biljku genetičkim

inženjeringom ugrađen samoubilački mehanizam, koji može biti aktiviran određenim

vanjskim "okidačem". Kao rezultat doći će do samouništenja biljke naredne generacije. U

25

ovom slučaju kao "okidač" služi antibiotik tetraciklin. Time bi se onemogučio farmer da

ponovo sije vlastito sjeme, odnosno primoralo bi ga da svake godine kupuje novo. Ta je

tehnologija izrazit primer pogrešno usmjerene znanosti (genetsko inženjersto) i biotehnologije

u poljoprivredi. Iz nje je vidljiva pokretačka snaga multinacionalnih korporacija - želja za

kontrolom i posedovanjem života. (Jošt, Cox, 2005., str. 62.,63.,64.) U zemljama trećeg

svijeta, poljoprivrednici često siju vlastito sjeme sljedeće godine, koje katkada miješaju sa

sjemenom autohtonih sorti i na taj način izdvajaju korisne genetske karakteristike biljaka

prilagođenih njihovom lokalnom tržištu. Nova tehnologija onemogućila bi farmerima

ponovnu sjetvu vlastitog sjemena, a sjemenskim kompanijama osigurala prodaju sjemena

njihovih "high-tech" sorata u zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike. Siromašni

poljoprivrednici trećeg svijeta morali bi svake godine kupovati novo sjeme. Prema prvobitnim

(danas znamo pogrešnim) procjenama, tokom nekoliko narednih godina "terminator

sjemenom" trebalo je biti zasijano preko 400 milijuna hektara. Uspoređenja radi, to je

površina gotovo identična površini južne Azije. Siromašni poljoprivrednici, koji koriste

vlastito sjeme, proizvode oko 15-20% hrane u svijetu. Svojom proizvodnjom prehranjuju oko

1,4 milijarde stanovnika. Upravo ti siromašni farmeri bili bi glavna meta "Terminator

tehnologije". Iako je ova tehnologija za sada isprobana samo na pamuku i duhanu, vlasniku

patenta posebno su interesantni usjevi riže i pšenice u Indiji, Pakistanu i Kini. Vrijednost

patenta procijenjena je na preko milijardu dolara, stoga ne čudi da je već dva mjeseca nakon

oglašavanja patenta "veća riba htjela pojesti manju" - točnije Monsanto je pokušao kupiti

patent i vlasnika - Delta & Pine Land Co. To se 2007. konačno i dogodilo. (Jošt, Cox, 2005.,

str. 62.,63.,64.) Jedno od toliko naglašavanih obećanja koje bi trebala ispuniti biotehnologija

je rješenje problema gladi u svijetu. Upravo na ovom primjeru genetskog inženjeringa vidljivo

je da interes multinacionalnih kompanija nije prehrana svijeta, već da bez obzira na

posljedice, osiguraju maksimalnu moguću dobit. Kako "Terminator tehnologija" ne pruža

apsolutno nikakvo agronomsko poboljšanje, nema razloga da se putem nje ugrožava sigurnost

siromašnih. Moguće dodatne opasnosti: može se dogoditi da se polen s novim "terminator"

genima raširi u prirodi, i nakon oplodnje daje neželjeno i neplanirano samoubilačko

potomstvo. U tom bi slučaju biljke oko nas počele umirati, a mi bi bespomoćno promatrali

katastrofu. Kako spriječiti primjenu "Terminator tehnologije"? Na temelju sporazuma WTO-

a, vlade pojedinih zemalja ovlaštene su odbiti, odnosno zabraniti korištenje patenta na

području svoga suvereniteta. Ujedno se predlaže zabrana patenta, jer je prijetnja sigurnosti

hrane i uništavač poljoprivredne biološke različitosti. Od Ministarstva poljoprivrede SAD-a

treba zahtijevati reviziju patentnog zahtjeva i njegovo poništenje. Potrebno je upozoriti na

26

nepoželjne pojave u svijetu međunarodnog biznisa sjemenom, kojih bi i mi lako mogli postati

žrtve. Naša javnost nedovoljno je obaviještena o najnovijim tokovima biotehnologije, a samo

informirana javnost može zauzeti svoj stav o problemu. Znanstvenicima je svojstven

znanstveni redukcionizam, odnosno razmišljanje o specijaliziranom znanstvenom problemu.

Oni, često zaokupljeni uskim područjem istraživanja, teško mogu svom razmišljanju dati

širinu interdisciplinarnog, cjelovitog pristupa. (Jošt, Cox, 2005., str. 62.,63.,64.) Na ovom

primjeru vidimo koliko je Monsanto vješt u pribavljanju raznih patenata, te pronalaženju

načina za zaradu. U potpoglavlju 4.2.2 nastaviti će se s još jednim takvim primjerom.

4.2.2. Roundup Ready usjevi

1974. godine korporacija Monsanto registrirala je kemijski glifosat za poljoprivrednu uporabu

u SAD-u. Monsanto je glifosat, inače poznat kao Roundup, obilježavao kao herbicid širokog

spektra dizajniran da uništava široku paletu godišnjih i višegodišnjih trava, šaš, korov širokog

lišća, i grmlje. Glifosat uništava velik asortiman bilja i korova na način da inhibira stvaranje

enzima EPSP sintaze koji je biljkama potreban za sintezu aminokiseline fenilalanin. (Savich,

2007.) Lišene fenilalanina, biljke ne mogu stvoriti proteine potrebne za život, što neizbježno

vodi slabljenju i uvenuću biljke. Budući da glifosat uništava gotovo sve biljke, farmeri su bili

prisiljeni koristiti Roundup kao preventivni herbicid ili za uništavanje korova na rubovima

njihovih usjeva kako bi izbjegli uništavanje svojih usjeva. Unatoč tome što poljoprivrednici

nisu mogli prskati glifosat izravno na konvencionalne usjeve, Roundup je postao

"najprodavaniji ubojica korova u svijetu". (http://www.123helpme.com) 1994. godine

Roundup je imao ukupnu neto prodaju od otprilike 1,2 milijarde dolara, što se u to vrijeme

odnosilo na 17% Monsantove ukupne godišnje prodaje. Međutim, sredinom 90-ih se približio

datum isteka na patent Roundup, a Monsanto je bio suočen s mogućnošću gubitka

proizvodnih prava na ovaj unosni proizvod. Kako je očajnički trebao novi način da i dalje

ostvaruje profit od Roundupa, Monsanto je 1996. godine kroz genetski inženjering, stvorio

genetski modificirane usjeve - Roundup-Ready. Umetanjem gena koji je izvađen iz petunija

koje proizvode velike količine EPSP sintaze u genom nekoliko popularnih komercijalnih

usjeva, Monsanto je stvorio sorte soje, pamuka, uljane repice i kukuruza koje mogu proizvesti

dovoljno EPSP sintaze da nadvlada inhibiciju EPSP-a uzrokovane glifosatom. Dakle,

poljoprivrednici mogu posaditi Roundup-Ready usjeve otporne na gilfosat i prskati herbicid

Roundup izravno na svoje usjeve, te pri tome uništiti svaki korov i biljku osim njihovih

Roundup-Ready usjeva. Kako je upravljanje Roundup-Ready usjevima vrlo jednostavno

27

zahvaljujući lakom odstranjivanju korova i niskim troškovima, Roundup-Ready usjevi su se

od uvođenja 1996. godine širili rapidnom brzinom po SAD-u. Pojava genetski modificiranih

usjeva, otpornih na glifosat, uvelike je povećala tržišni udio Monsanta na području

agrobiznisa. Kako je Roundup-Ready sjeme otporno samo na herbicid širokog spektra

Roundup, Monsanto prilikom svake sezonske prodaje Roundup-Ready sjemena prodaje i

herbicid Roundup za to sjeme. Međutim, iako Monsanto ostvaruje veliki profit od prodaje

Roundup-Ready sjemena i herbicida Roundup, upitno je koliko su Roundup-Ready usjevi

ekonomski korisni za farmere. Od 1999. godina, na ovamo, 30% soje posađene u svijetu je

bila Roundup-Ready soja (u SAD-u preko 50%). Monsanto na svojim službenim stranicama

tvrdi da Roundup-Ready soja farmerima pruža izuzetnu priliku za maksimizaciju profita, da je

lako upravljanje, niski troškovi, te da nema apsolutno nikakvog rizika vezanog uz Roundup-

Ready soju i herbicid Roundup. Monsanto također tvrdi i da Roundup-Ready soja ima

izvanredan potencijal prinosa. Monsanto tvrdi da su istraživanja pokazala da Roundup Ready

soja ima jednako dobre ili čak bolje prinose od prinosa konvencionalne soje. Monsanto

temelji ove tvrdnje na rezultatima terenskih istraživanja provedenih od strane vlastitih

znanstvenika, koji pokazuju da Roundup Ready soja nadmašuje druge konvencionalne soje

dobivene iz različitih sustava kontrole korova za 2,6 bušela po jutru. Također, Monsanto

prikazuje statistiku koja pokazuje da je 91% ispitanih uzgajivača zadovoljno s prinosima

Roundup-Ready soje, dok je zapanjujuća brojka od 97% uzgajivača zadovoljno s ukupnom

učinkovitošću Roundup-Ready soje. Suprotno uvjeravanjima od strane Monsanta da

Roundup-Ready soja ostvaruje prinose koji su jednaki ili nadmašuju konvencionalne sorte

soje, nekoliko studija provedene od strane više sveučilišta pokazale su da Roundup-Ready

soja ostvaruje znatno niže prinose od usporedivih ne-transgenih sorti. Benbrook, u svojem

istraživanju, navodi da Roundup-Ready soja ima prosječni prinos za 6,7% manji u usporedbi s

konvencionalnim sortama soje, što znači da se korištenjem Roundup-Ready soje gubi

proizvodnja od 4,6 bušela po jutru. Dvogodišnje istraživanje provedeno na Sveučilištu u

Nebraski pokazalo je zapanjujuće slične rezultate kada je u pitanju potencijal prinosa

Roundup-Ready soje i srodnih konvencionalnih sorti. Došli su do zaključka da Roundup-

Ready soja ima 6% manji prinos od sličnih konvencionalnih sorti, a 11% manji prinos od

konvencionalnih sorti s visokim prinosom. Također, došli su do zaključka da do manjeg

prinosa dolazi zbog unesenog gena na otpornost protiv herbicida. Znanstvenici procjenjuju da

će, ako farmeri nastave saditi Roundup-Ready soju, doći do pada prinosa od 2,5% na

nacionalnoj razini u SAD-u. (http://www.123helpme.com) U studenome 2004. Network of

Concerned Farmers (Mreža zabrinutih farmera) iz Australije objavila je izvješće sa sljedećim

28

zaključkom: "Nema nikakvih dokaza da GM uljana repica daje veći urod, nego upravo

suprotno - ona daje slabije urode. Iako Monsanto tvrdi da RR uljana repica s tolerantnošću

na herbicid Roundup daje 40% veći urod, njegove Internet stranice otkrivaju da pokusne

sjetve toga sjemena u Australiji daju 17% manji urod od australskoga prosjeka. Ni proizvodni

pokusi kompanije Bayer CropScience nisu pokazali prednost GM sorata". (Enghdal, 2005.,

str. 258.) Godine 2002. Udruženje za zemlju (Soil Association) iz Velike Britanije objavilo je

izvješće pod naslovom "Sjeme sumnje", temeljeno na opsežnom znanstvenom istraživanju

provedenu u suradnji s američkim farmerima koji su uzgajali GM usjeve. U tome je izvješću,

kao jednom od rijetkih dostupnih neovisnih ocjena, iznijet zaključak da su, umjesto povećanja

uroda, "GM soja i kukuruz samo pogoršali situaciju". (Enghdal, 2005., str. 258.) Na temelju

šestogodišnjeg iskustva u uzgoju GM usjeva, ta je studija pokazala da postoje duboki razlozi

za zabrinutost zbog sve veće ovisnosti farmera o GM sjemenu. Spomenuta je i analiza koju je

proveo ekonomist sa Sveučilišta Iowa Michael Duffy, u kojoj je pokazao kako se, kad se

uzmu u obzir svi čimbenici proizvodnje, "uzgojem GM soje tolerantne na herbicid gubi po

hektaru zemlje više novca nego uzgojem nemodificirane soje..." (Enghdal, 2005., str. 258.,

259.) Postoji velik broj studija koje potvrđuju da GM usjevi obično ne zahtijevaju manje

herbicida ni pesticida, nego više, osobito poslije dvije do tri sjetve. Studija dr. Charlesa

Benbrooka, temeljena na službenim podacima američkoga Ministarstva poljoprivrede,

pokazuje da nema govora o manjoj primjeni herbicida, nego da se za "550 milijuna jutara

(220 milijuna hektara) zasijanih GM kukuruzom, sojom i pamukom u Sjedinjenim Američkim

Državama potrošilo, od 1996., oko 25 milijuna kilograma pesticida više nego ranije".

(Enghdal, 2005., str. 259.) Velika je lista recenziranih radova o štetnom učinku glifosata na

zdravlje i okoliš. Glifosati se akumuliraju u vodama i tlu, te tu ostaju godinama. Istovremeno

Monsanto širi neistinite tvrdnje o biorazgradivosti glifosata u tlu, za što mu je u dva navrata i

suđeno. Kako bi se osigurale nove proizvodne površine, masovno se sijeku šume. Na starim i

novim površinama Roundup-Ready soja se više godina uzastopno sije kao monokultura,

stvarajući tako dodatne ekološke probleme i smanjenje biološke različitosti. Uočeno je da

prskanje glifosatom povećava intenzitet napada biljnih bolesti. Identificirano je preko 40

novih biljnih bolesti. Sojina hrđa (Phakopsora pachyrhizi i Phakopsora meibomiae) je novo

gljivično oboljenje soje u Argentini. Istovremeno već poznate gljivične bolesti Fusarium sp.,

Phythium sp., Rhizoctonia sp. i Phytophtora sp. postaju još opasnije, pa je neophodna dodatna

kemijska zaštita. Biljna hraniva iz tla postaju teže dostupna GM biljci, jer glifosat je jak

helator - on imobilizira za biljku važna mikrohranjiva, koja postaju biljci nedostupna. U zrnu

RR soje je 50-70 posto manji sadržaj mikrohranjiva poput magnezija, željeza, mangana i

29

cinka, što umanjuje i njenu hranidbenu vrijednost. Nadalje, uzastopno tretiranje istim

herbicidom (glifosat) dovelo je do stvaranja otpornih korova. Broj otpornih korova u stalnom

je porastu, pa je danas već poznata 21 otporna korovska vrsta, među kojima su najopasnije

Amaranthus tuberculatus i Amaranthus palmeri. Neki od novih otpornih korova trebaju 8-10

puta veće doze glifosata, što još više uvećava rezidue u zrnu. (http://www.hkv.hr) Dan

Glickman, ministar poljoprivrede Billa Clintona od 1995. do 2000.: "Ono što sam otkrio prvih

godina svojeg djelovanja oko regulacije biotehnologije jest da je postojao opći dojam, u

poljoprivrednoj industriji i unutar vlade SAD-a, da, ako ne stupate u korak s rapidnim

odobravanjem biotehnoloških proizvoda, rapidnim odobravanjem GM usjeva, onda ste

nekako protiv znanosti i protiv napretka. Ja iskreno vjerujem da je bilo puno ljudi u

industrijskoj poljoprivredi koji nisu željeli onoliko analiza koliko je bilo potrebno jer su jako

puno novaca investirali u taj proizvod. Kad sam postao ministar, uz činjenicu da sam bio na

čelu odjela za reguliranje poljoprivrede, postojao je veliki pritisak na mene da ne idem

predaleko oko ovog problema. Čak i kad bih progovorio u Clintonovoj administraciji lagano

bi me pljusnuli, ne samo ljudi iz industrije, već i ljudi iz administracije. Jednom sam održao

govor u kojem sam iznio da trebamo brižljivije razmotriti regulatorna pitanja GMO-a. Tu su

bili i ljudi iz Clintonove administracije, a posebno iz oblasti trgovine. Oni su bili vrlo

uznemireni. Govorili su: Kako možete vi u poljoprivredi, dovoditi u pitanje naš regulatorni

sustav?" (The World according to Monsanto, 2008.) Iz ovog svjedočanstva Dana Glickmana

sasvim je jasno kako su uvedeni GM usjevi u SAD-u, te da u SAD-u multinacionalne

kompanije poput Monsanta imaju ogroman utjecaj na vladu. U nastavku će biti riječi o Agent

Orange-u, kojeg je Monsanto proizvodio za vrijeme Vijetnamskog rata.

4.2.3. Agent Orange

Povijest kompanije Monsanto, kao jednoga od proizvođača otrova Agent Orange, otkriva

razinu koju je ta kompanija sebi postavila kao standard integriteta i poštivanja ljudskih života.

A ta razina nije visoka. Keith Parkins ovako je opisao djelovanje te kompanije u Vijetnamu:

(Enghdal, 2005., str. 251., 252.) "Monsanto je bio glavni opskrbljivač. Agent Orange koji je

proizvodio Monsanto sadržavao je mnogo puta više dioksina nego onaj koji je proizvodio

Dow Chemical, drugi po veličini opskrbljivač toga otrova za Vijetnam. Dioksini se ubrajaju u

najotrovnije kemijske spojeve koje čovjek poznaje. Dopuštene razine mjere se djelićima na

tisuću milijarda, a idealna vrijednost je nula. Agent Orange koji je proizvodio Monsanto

sadržavao je 2, 3, 7, 8 - tetrakloridobenzoparadioksina (TCDD-a), što je krajnje smrtonosno

30

čak i kad ga se mjeri naspram drugih dioksina. Razina u domaćemu 2, 4, 5-T-u bila je oko

0,05 ppm, a u onome koji se dovozio u Vijetnam 50 ppm, tj. 1000 puta veća od norme". Još je

dodao: "Monsantova umiješanost u proizvodnju otrovnoga dioksina 2, 4, 5 - T-a datira od

kasnih 1940-tih godina. Radnici te kompanije gotovo su odmah počinjali dobivati osipe,

neobjašnjive bolove u udovima, zglobovima i drugim dijelovima tijela, slabost, razdražljivost,

nervozu i gubitak libida... Interni dokumenti kompanije Monsanto pokazuju da je ta

kompanija znala za te probleme, ali je i u tome slučaju vrijedilo pravilo zataškavanja.

Monsantova široka lepeza proizvoda", zaključio je Parkins, "koji su zatrovani dioksinima,

uključuje i naširoko upotrebljavano sredstvo za kućnu dezinfekciju Lysol. Monsantovi

pokušaji zataškavanja činjenica otkriveni su kada je donijeta sudska presuda slijedom koje je

ta kompanija morala platiti odštete od 16 milijuna dolara. Tada je otkriveno da je šikanirala

svoje radnike kako bi šutjeli, da je krivotvorila dokaze i da je Agenciji za zaštitu okoliša

dostavljala lažne podatke i uzorke. U istrazi koju je provela gospođa Cate Jenkins iz Odjela

za izradbu regulatornih mjera spomenute agencije dokazano je da se ta kompanija sustavno

bavila kriminalom i zloporabama". Na onim područjima u Vijetnamu koja su zaprašivana

otrovom Agent Orange oko 50.000 djece rodilo se sa "strašnim deformacijama". (Enghdal,

2005., str. 251., 252.) Zaprašivanje je prestalo tek 1971. Bilo je to vrlo unosno vrijeme za

Monsantov odjel proizvodnje i prodaje kemijskih otrova. Godine 1984., nakon dugogodišnjeg

sudskog procesa, kompanije Monsanto, Dow Chemical i neki drugi proizvođači toga otrova

uplatili su 180 milijuna dolara u fond za američke ratne veterane, ali nisu željeli priznati

krivnju. Više od deset godina poslije toga iste te kompanije odbile su platiti i jedan jedini

dolar odštete vijetnamskim žrtvama toga otrova. Godine 2004. američka je Vlada obustavila

ranije dogovoren američko-vijetnamski projekt ispitivanja dugoročnih genetskih posljedica

toga otrova. Kompanija Monsanto nije željela da javnost povezuje temu o otrovu Agnet

Orange s njom kao najvećim svjetskim dobavljačem genetski modificiranih usjeva, za koje je

tvrdila da su namijenjeni prehrani gladnih ljudi na svijetu. Za razliku od nekih politički

korektnih političara, kompanija Monsanto nije osjećala potrebe javno se ispričati za svoja

nedjela. (Enghdal, 2005., str. 251., 252.). Promatrajući povijest kompanije Monsanto, jasno se

vidi da kontroverze nisu prisutne samo kroz zadnjih nekoliko godina nego još od rata u

Vijetnamu. U nastavku će se opisati kontroverza oko goveđeg hormona rasta rgbH, odnosno

Monsantovog proizvoda Posilac.

31

4.2.4. Goveđi hormon rasta

Goveđi hormon rasta je transgenični hormon koji se ubrizgava kravama da bi se povećala

proizvodnja mlijeka za 20%. Ovaj proizvod je imao brojne kritičare. Ime rBGH dolazi od

rekombinirani goveđi hormon rasta. Monsanto ga počinje prodavati mljekarima 1994., pod

imenom Posilac. Monsanto je Posilac reklamirao kao najtestiraniji proizvod u povijesti. 1985.

Monsanto je proslijedio Posilac FDA-u (Food and Drug Administration), da ga

odobri za tržište. Eksperti FDA-evog centra za veterinarsku medicinu, pregledali su studije

koje je kompanija provela na eksperimentalnim stadima. Pri FDA-u, glavni veterinar zadužen

za pregled studija bio je Richard Burroughs. U intervjuu je izjavio da su dužnosnici agencije

prikrili podatke i manipulirali njima: (The World according to Monsanto, 2008.) "U

podacima koje su slali nedostajao je dublji uvid u mliječnu industriju. Nisu postavljali

krucijalna pitanja o bolesti mastitis, što je upala mliječnih žlijezda i o reproduktivnim

problemima. Tako, kad su došli prvi podaci a ovo je nedostajalo, rekao sam: u redu dečki,

morate se vratiti i nabaviti informacije. To je stvar vratilo natrag 2 ili 3 godine." Jeste li

upozorili FDA o vašoj zabrinutosti? "Oni su me poprilično skrenuli s puta, moj je šef uvukao

u priču druge ljude koji su mu bili odaniji, a ja sam viđao sve manje i manje podataka. Čak i

stvari koje sam zatražio da se učine, kao studija o mastitisu, nikad ih nisam vidio.Oni su

mislili: ako si na putu, mi ćemo te maknuti s puta. Na kraju su me potjerali s posla. Jedan dan

sam otpraćen do vrata i rekli su mi da je to to, da sam gotov." Da li su vam prijetili? "Pa da,

uglavnom Monsantovi odvjetnici. Kad sam se htio žaliti, rekli su mom odvjetniku da ako

otkrijem ijednu kompanijinu tajnu u svojoj obrani, da će me tužiti." Na kraju je FDA bila

prisiljena ponovno vratiti na posao ovog savjesnog veterinara. On je s vremenom dao otkaz

zgrožen ovakvim postupcima. 1990. godine, profesor Epstein je objavio članak u Milkweedu,

standardu za obavještavanje o mljekarstvu, urednika Petea Hardina. Ekskluziva je osnovana

na tajnim dokumentima koje su ova dva čovjeka pažljivo istražili. Dr. Samuel Epstein,

predsjednik koalicije za prevenciju raka, jednog jutra u listopadu 1990. godine, dobio je

veliku kutiju dokumenata. Stigla je iz Washingtona, ali bez naznake tko ju je poslao. To je

bila kutija dokumenata, odnosno svih Monsantovih dopisa koji su poslani FDA-u,

veterinarskih testova, prethodnih 6 godina. Pete Hardin, urednik i izdavač Milkweed-a, tvrdi

da su ti dokumenti bili originalni dokumenti koji su sadržavali kompanijine povjerljive

informacije, koje ne smiju biti kopirane, otkrivene neovlaštenim osobama ili poslane izvan

kompanije bez dopuštenja. Objavljivanje ovih informacija je naljutilo Monsanto i FDA jer su,

kako su navedeni dokumenti pokazali, postojale nevjerojatne fiziološke promjene kod

32

životinja koje su primile dozu hormona, usporedivu s njihovim srodnicima u kontrolnoj grupi.

Na primjer, jajnici krava koje su primale sintetički hormon u različitim testnim grupama veći

su za 34% ili 42% ili 44%. Na drugom mjestu u spomenutim spisima vidi se kako postoje

ozbiljni problemi sa razmnožavanjem tretiranih životinja. Djelatnici Monsanta tvrdili su da je

rBGH zdravstveno potpuno siguran za potrošače, te da su zdravstvena istraživanja koja su

provedena potpuno nepristrana. Prema Monsantu, hormon ne samo da je siguran, on je i

koristan za potrošače. (World according to Monsanto, 2008.) Na službenoj stranici Monsanta

navedeno je: "Pošto kemijski sastav mlijeka nije promijenjen primjenom Posilaca,

proizvodnja i svojstva okusa se ne mijenjaju.". (http://www.monsanto.com) Dr. Samuel

Epstein, predsjednik koalicije za prevenciju raka, tvrdi da je to laž. On tvrdi da je to potpuno

različit proizvod. Ovaj proizvod, u mnogo stvari, ima drugačije karakteristike. Prema njemu,

kako je vrlo čest slučaj mestitisa kod krava, to prelazi na mlijeko. Nadalje, u mlijeku se mogu

pronaći antibiotici, dati kravama pri liječenju te upale. Dr. Samuel Epstein tvrdi da će zbog

ovoga, u mlijeku, postojati široki spektar antibiotika. Odvojeno od toga i vrlo važno,

otkriveno je i ogromno povećanje u količinama IGF-1 (inzulinski faktor rasta 1). Proveden je

niz studija, negdje oko 60, koji povezuju povišen nivo IGF-1 s rakom dojke, debelog crijeva i

prostate. (The World according to Monsanto, 2008.)

Hormon rasta zabranjen je u Europi i Kanadi što je čudno jer Health Canada obično donosi

odluke u skladu s FDA-evim. U listopadu 1998., tri znanstvenika iz Health Canada-e,

svjedočila su pred odborom senata s namjerom da zaustave odobrenje upotrebe

transgenetskog hormona. Skandal je objavio zviždač dr. Shiv Chopra. Izvadak sa svjedočenja

dr. Shiva Chopre (Health Canada 1968. - 2004.): (The World according to Monsanto, 2008.)

"Pitanje koje sam postavio sam sebi bilo je: Koju ću istinu reći? Onu koju znam ili onu koju

mi ministri govore da moram reći? To je bio sukob u meni." Eugene Whelan, potpredsjednik

odbora: "Pitao bih svakoga od vas, da li je na ikoga od vas Monsanto pokušao utjecati, na

ikoga od vas? Doktorice Haydon?" Margaret Haydon (Health Canada 1983. - 2004.): "Bila

sam nazočna na sastanku mislim 1989. ili 1990., i Monsantovi predstavnici su se našli sa

mnom, mojim mentorom dr. Drenneanom i mojim direktorom dr. Messierom. Na tom sastanku

je ponuđeno 1 do 2 milijuna dolara od kompanije. Ne znam kako je to sve završilo, ali moj

direktor je nakon tog susreta ukazao da će prijaviti svojim nadređenima." Intervju s dr. Shiv

Choprom: Kako je Monsanto reagirao? "Pa Monsanto nije poricao da je ponudio 1-2 milijuna

dolara na tom sastanku. Kasnije su pokušavali opravdati da je to bila ponuda za istraživanje

u Kanadi, da se učini nešto više studija na kravama u Kanadi ili što god... Kako bilo, što se

dogodilo u Kanadi jest da hormon nije odobren. Tako ga je Europski parlament, u skladu s

33

objavama u Kanadi, zabranio zauvijek. I tad smo odjednom nas troje, Margaret Haydon,

Gerard Lambert i ja otpušteni zbog neposluha. Svi troje smo otpušteni, a ti slučajevi su sad

na sudovima." Kongres SAD-a otvorio je i istragu na zahtjev protivnika rBGH-a, koji se

protive zabrani označavanja mlijeka sa "ne sadrži rBGH". Interesantno je da istraga nikad nije

završena.

Pete Hardin, urednik i izdavač Milkweed-a: (The World according to Monsanto, 2008.)

"Goveđi GM hormon je jednostavno prva veća primjena biotehnologije na proizvodnju hrane.

Monsanto je vrlo moćna korporacija, s mnogo veza sa osobama iz samog vrha vlade. Mislim

da je prihvaćena etika federalne vlade bila da je biotehnologija toliko važna da ne smiju

dopustiti da nekoliko pitanja o sigurnosti krava ili sigurnosti ljudi stoje na putu." Dr. Michael

Hansen, znanstvenik udruge za zaštitu potrošača: (World according to Monsanto, 2008.)

"Razlog zašto ga je FDA odobrio je, kako izgleda, da je bilo mnogo ljudi koji su prije radili

na ključnim pozicijama, a sad rade u Monsatu, koji su došli u FDA, i uspjeli ju pridobiti da

ga odobri." Jeremy Rifkin, predsjednik zaklade za ekonomske trendove: (The World

according to Monsanto, 2008.) "To su rotirajuća vrata, kao dvostruki heliks, to je spirala."

Ove riječi potvrđuju brojni prelasci važnih ljudi iz Monsanta u vladu ili u obrnutom smjeru.

Donald Rumsfeld je bio generalni direktor Searlea, Monsantove podružnice. Bivši ambasador

trgovine, Mickey Cantor, završio je u Monsantovom odboru. (World according to Monsanto,

2008.) Sudac Vrhovnog suda, Clarence Thomas, je nekoć radio za Monsanto kao odvjetnik.

To i ne bi bilo tako strašno da nije on bio nadležan za slučaj koji je odlučio oko problema

čuvanja sjemena. On je donio presudu koja je dozvolila biotehnološkim kompanijama da

sprječavaju farmere da čuvaju svoje vlastito sjeme. (Food inc., 2008.) Linda Fisher preselila

se iz Agencije za zaštitu okoliša u Monsanto; Michael Friedman iz FDA-a u Monsanto;

Marcia Hale i Josh King otišli su iz Bijele kuće u Monsanto; Margaret Miller iz Monsanta u

FDA; William Ruckelshaus iz IPA-a u Monsanto; i Michael Taylor koji se se selio tamo i

natrag nekoliko puta!

FDA-in dokument pokazuje da su ignorirali upozorenja o sigurnosti GMO-a svojih vlastitih

znanstvenika, a kojeg je napisao Steven Drucker. Odvjetnik Steven Drucker zastupa koaliciju

neprofitabilnih udruga. Tužio je FDA, tjerajući ih da skinu oznaku tajnosti sa internih

dokumenata o GMO-ima. Steven Drucker, odvjetnik: "Dobili smo preko 44 tisuće stranica iz

FDA-inih vlastitih arhiva, i oni su otkrili da je FDA lagala svijetu od 1992., ako ne i prije, ali

nastavili su lagati i još uvijek lažu. Tvrde da postoji nadmoćna suglasnost unutar znanstvene

zajednice da je genetski modificirana hrana sigurna kao i ona koja se proizvodi

konvencionalno. Tvrde da postoji dovoljno podataka da podupre ovu suglasnost. Obje tvrdnje

34

su očigledne laži. Postoji nekoliko primjera. Tako Dr. Louis Priblyl iz grupe mikrobiologa

FDA-a piše: Postoji duboka razlika među tipovima neočekivanih posljedica kod

tradicionalnog rasplođivanja i kod genetskog inženjeringa. Onda dr. Priblyl preuređuje svoje

opaske, da bi neki aspekti genetskog inženjerstva mogli biti opasniji. Zabrinutost izražena od

nekih FDA-inih znanstvenih eksperata je toliko jasna i nepogrešiva, da je FDA-ina

službenica, čiji je posao bio pratiti i sažeti posljedice unosa, dr. Linda Cole, napisala bilješku

FDA-inom koordinatoru biotehnologije, dr. Jamesu Maryanskom." U bilješci stoji: "Procesi

genetskog inženjerstva i tradicionalnog uzgoja su drukčiji i prema tehničkim ekspertima

unutar agencije oni dovode do raznih rizika." (The World according to Monsanto, 2008.) U

ovome dijelu može se vidjeti u kakvom je odnosu Monsanto s FDA-om i kakvom lakoćom se

njegovi proizvodi odobravaju. Sljedeći primjer je ispuštanje PCB-a u gradu Annistonu u

SAD-u.

4.2.5. Poliklorirani bifenili (PCB-i)

Poliklorirani bifenili (PCB) pripadaju grupi spojeva poznatoj kao perzistentni organski

zagađivači (Persistent Organic Pollutants, POPs), a zbog izrazito lipofilnog karaktera

akumuliraju se u masnim tkivima živih organizama. Istraživanja u mnogim dijelovima svijeta

otkrila su veliku rasprostranjenost PCB-a u okolišu. US EPA je 1979. godine zabranila

upotrebu PCB-a zbog mogućnosti njihove akumulacije u okolišu te zbog uočenog štetnog

učinka po zdravlje ljudi. Znanstvenici još uvijek rade na otkrivanju posljedica izloženosti

PCB-ima. Opća populacija je najviše izložena PCB-ima putem hrane, osobito masne hrane

životinjskog podrijetla poput mesa, određenih vrsta ribe i mliječnih proizvoda. Istraživanja su

pokazala da PCBi mogu djelovati imunotoksično, neurotoksično i toksično na reproduktivni

sustav, a povezuju se i s endotelnom disfunkcijom koja je jedan od ključnih uzročnika

ateroskleroze. Takoder je dokazano da PCB-i mogu interferirati s hormonski reguliranim

procesima vezujući se na estrogene i/ili androgene receptore te se mogu natjecati u vezanju za

aktivno središte transportnih proteina. PCB kongeneri se s obzirom na konfiguraciju dijele na

planarne (''dioksinu slične'') i neplanarne (''orto supstituirane''), pri čemu planarni kongeneri

vežući se na Ah receptor ispoljavaju značajnije toksičke učinke. Neplanarni kongeneri, čije je

djelovanje neovisno o Ah receptoru se smatraju manje toksičnim, međutim oni drugim

mehanizmima mogu izazvati razne toksične efekte poput kancerogenosti i neurotoksičnosti.

(Kmetič, et al., 2012.) Monsanto proizvodi poliklorirane bifenile od 1927. godine i tijekom

vremena prometnuo se u najvećeg proizvođača, u biti monopolistu zahvaljujući patentnim

35

pravima na međunarodnom tržištu. U SAD-u i Velikoj Britaniji prodavao ga je pod nazivom

Aroclor, u Francuskoj Pyralene, u Njemačkoj Clophen, a u Japanu Kanechlor. Tvornica koja

je proizvodila PCB nalazila se u gradu Anniston u SAD-u, u kojem ga je prema podacima

EPA (agencije za zaštitu okoliša) od 1929. do 1971. proizvedeno 308,380.000 kilograma.

Pošto je tvornica prestala s radom, Monsanto se nije zamarao odlaganjem otpada, već je

gotovo milijun kilograma PCB-a ispustio u obližnji potok Snow Creek, a preko 30 milijuna

kilograma toksičnog otpada deponirao u otvorenoj jami u krugu tvornice. Prema dostupnim

podacima Monsanto je već 1937. godine znao da PCB ima štetan utjecaj na zdravlje ljudi, ali

je svoja saznanja sustavno zataškavao od javnosti. To dobro ilustrira ponašanje šefa

Monsantnova marketinga koji je svojim podređenima dao uputu da na upite kupaca o štetnosti

PCB-a odgovore usmeno, nikako pismeno, s obrazloženjem - "We can’t afford to lose one

dollar of business" (Ne smijemo izgubiti niti jedan dolar).

(http://www.chemicalindustryarchives.org) Nakon što su stanovnici Annistona podigli

kolektivnu tužbu 23. veljače 2002., sud je donio presudu da je Monsanto kriv zbog zagađenja

Annistona i stanovnika PCB-om i da treba isplatiti odštetu od 700 milijuna USD. Pravni

temelj za presudu bio je: nemar, bezobzirnost, prijevara, smetnja, i uključivao je žestoku

osudu Monsantova ponašanja koje je prema presudi bilo "toliko nečuveno u karakteru i toliko

ekstremno u stupnju da to prelazi sve oblike obzira i pristojnosti, i može se smatrati groznim i

krajnje neprihvatljivim u civiliziranom društvu". (http://www.hrsvijet.net) Iako je u ovome

slučaju kompanija Monsanto proglašena krivom i morala je platiti veliku odštetu, niti jedan

lider Monsanta nije nikad optužen. U američkom pravnom sistemu, vrlo je rijetko, da

poslovni voditelji ili dužnosnici ovih kompanija budu kazneno odgovorni. Za ovakve

slučajeve u SAD-u postoji civilni sustav, odnosno civilni sudovi. Problem u ovome je što u

većini slučajeva, cijena koju ove kompanije plate, desetljećima kasnije je samo djelić

njihovog profita. Zbog toga je isplativo držati ove probleme u tajnosti. (The World according

to Monsanto, 2008.) Na primjeru PCB-a možemo zaključiti da Monsanto ne govori uvijek

istinu o svojim proizvodima, a to je u najmanju ruku upozorenje za korištenje ostalih

proizvoda. Jedan od tih proizvoda je i aspartam, o kojem će biti riječi u nastavku.

4.2.6. Aspartam

Aspartam je naziv za neenergijsko, sintetično visoko intenzivno sladilo - N-(L-α-aspartil)-L

fenilalanin 1-metil ester. Dodaje se u oko 6000 prehrambenih artikala, osobito u

prehrambenim bezalkoholnim pićima. (http://hr.wikipedia.org) Ima ga npr. u žvakaćim

36

gumama bez šećera, bombonima i u vitaminskim pripravcima bez šećera. Aspartam nije

pogodan za kuhanje i pečenje, jer se pri visokim temperaturama raspada i gubi slatkoću. U

europskom sustavu označavanja prehrambenih aditiva E-brojevima ima kod E951. Dopuštena

dnevna količina aspartama u Europskoj Uniji je 40 mg po kilogramu tjelesne težine. Aspartam

je metil ester dipeptid prirodnih aminokiselina L-asparaginske kiseline i L-fenilalanina. On je

bijeli kristalni prah, koji ima slatki okus i nema miris. U jako kiselom ili lužnatom okruženju

hidrolizira do metanola. Pod otežanim uvjetima, hidrolizira se peptidna veza i rezultat toga su

slobodne aminokiseline. Aspartam je nepolarna molekula. Na tržištu se koriste samo dva

načina sinteze. Postoje i drugi načini, ali ih vlasnici kriju. Proizvodi se kemijskom sintezom iz

asparaginske kiseline, fenilalanina i metanola. Aspartam je slučajno otkrio američki kemičar

James M. Schlatter 1965., koji je radio u laboratoriju "Searle & Company". Schlatter je

sintetizirao aspartam u proizvodnji lijeka protiv čira na želucu. Nakon jedne nesreće polizao

je prst i otkrio slatki okus aspartama. Nakon neočekivanog otkrića uslijedila su brojna druga

istraživanja. Proizvodila ga je tvrtka "G.D. Searle". Godine 1984., Monsanto je kupio tu

tvrtku, koja je tada bila podijeljena na dvije samostalne podružnice: "Searle Pharmaceuticals"

i "NutraSweet". Proizvodnja aspartama postala je dio "NutraSweet-a". Kupila ga je tvrtka "J.

W. Childs" 2000. godine. Od 1987. u Europi i od 1992. u SAD-u i drugi proizvođači smiju

proizvoditi aspartam, jer je istekao monopol na patent. Aspartam je krivac za više od 75%

negativnih pritužbi na prehrambene aditive, koje prijavljuje Američka organizacija za hranu i

lijekove (FDA). Mnoge od tih pritužbi su vrlo ozbiljne, kao epileptični napadi, pa čak i smrt,

što je bilo moguće pročitati još 1994. godine u izvještaju američkog Ministarstva zdravstva i

socijalne skrbi. (http://hr.wikipedia.org) Molekula aspartama (200 puta slađa od običnog

stolnog šećera) sastoji se od 10% metanola, koji se u tijelu razgrađuje na mravlju kiselinu i

formaldehid, 40% aspartične kiseline i 50% fenilalanina. Oba metabolita metanola su izuzetno

toksični i sporo se izlučuju iz organizma, a pogotovo aspartična kiselina i fenilalanin. Iako

odobren od strane FDA-e, kao dodatak hrani, smatra se da je aspartam jedna od najopasnijih

supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi. Aspartam uzrokuje tumor mozga, sljepoću i čak 90

drugih bolesti. Aspartam djeluje na proteine, neke dijelove mozga, ali i na DNK. Upravo zbog

toga može utjecati na mnoge organe, a simptoma ima jako puno. Ipak, lista simptoma koju je

sastavila FDA pokazuje da je većina njih neurološke prirode. Neki od simptoma su:

glavobolje, vrtoglavica, promjene raspoloženja, grčevi i bolovi u trbuhu, promjene vida,

napadaji i trzavice, proljev, gubitak pamćenja, slabost, umor itd. (http://e-

brojevi.udd.hr/951.htm) Aspartam je pohod na svjetsko tržište započeo davne 1981., kada ga

je Donald Rumsfeld, glavni direktor i predsjednik upravnog odbora kemijske kompanije G.D.

37

Searle, uspio progurati na tržište iako se znalo da je aspartam kancerogen i da je u stvari

otrov. (http://www.huffingtonpost.com) Nakon što se Searle spojio s Monsantom 1985.

godine, proizvodnja i prodaja aspartama je procvala, Monsantu nimalo nije smetala prošlost

aspartama, uključujući i istragu iz 1980. godine koju je vodila FDA, kada su radovi tri

neovisna znanstvenika potvrdili da aspartam "može uzrokovati tumore na mozgu". (Smyth,

1983.) FDA je u stvari zabranila aspartam na osnovu ovih nalaza, ali je predsjednik

upravnog odbora Searlea Donald Rumsfeld (nekadašnji Ministar Obrane SAD-a) obavezao

"svoje ljude" unutar FDA da odobre ovaj proizvod. 21.01.1981. godine, dan nakon

inauguracije Ronalda Reagana, Searle je poslao zahtjev FDA da odobri aspartam kao sladilo

za hranu, pića, dijetalne proizvode i lijekove. Reaganov novi FDA upravitelj Arthur Hayes

Hull Jr. je stvorio znanstvenu komisiju od pet članova da bi donijeli odluku. Uskoro je postalo

jasno da je odbor odbio odluku za legaliziranjem aspartama glasanjem 3-2, ali je Hull tada

dodao šestog člana komisiji, i glasanje se završilo neodlučno. On je tada osobno slomio otpor

tako što je glasao za aspartam. Hull je kasnije napustio FDA zbog optužbi za neumjesnost,

kratko je radio kao upravitelj Medicinskog Fakulteta New Yorka i onda je dobio poziciju u

Burston-Marstelleru kao menadžer u firmi koja održava odnose sa javnošću za Monsanto i

GD Searle. U ovoj priči je posebno zanimljivo i da je Donald Rumsfeld navodno dobio 12

milijuna dolara kao bonus prilikom spajanja Searle-a s Monsantom.

(http://www.huffingtonpost.com) Iako u ovome dijelu rada nisu bili nabrojani svi Monsantovi

proizvodi, vidljivo je da brojni izazivaju kontroverze. Aspartam definitivno spada u te

kontroverze, pogotovo način na koji je dozvoljena njegova upotreba na tržištu. U sljedećem

potpoglavlju objasniti će se Monsantov utjecaj na američke farmere.

4.3. Monsantov utjecaj na američke farmere

Kompanija Monsanto, tražila je od farmera da s njome potpišu takozvani Sporazum o

korištenju tehnologije (Technology Use Agreement), čime su se farmeri obvezivali plaćati

Monsantu svake godine prava na korištenje njegove "tehnologije", tj. genetski modificirana

sjemena. (Garforth, et al., 2004.) Kako su Monsanto, DuPont, Dow Chemical, Cargill i druge

kompanije brzo preuzimale posao od neovisnih opskrbljivača sjemenom, farmeri su sve više

upadali u klopku ovisnosti o nekome od velikih proizvođača GM sjemena. Američki su

farmeri prvi iskusili taj novi oblik kmetstva. Nakon što je američki Vrhovni sud, 2001.,

"patentirao život", proizvođači GM sjemena poput Monsanta počeli su šikanirati američke

farmere i pretvarati ih u "kmetove sjemena". Monsanto je počeo sklapati predugovore s

38

farmerima, u kojima je za neplaćanje premija na njegovo sjeme utvrdio velike odštete, a kao

nadležni sud odredio je sud u St. Louisu, tj. u mjestu svoga sjedišta. Monsanto i drugi

proizvođači GM sjemena zahtijevali su od farmera da svake godine kupuju novo sjeme.

Farmerima je bilo zabranjeno ostaviti dio uroda od prethodne žetve za sljedeću sjetvu.

Kompanija Monsanto unajmila je i privatne detektive koji su špijunirali farmere da ne bi,

umjesto ponovne kupnje sjemena, koristili vlastito sjeme. Četiri velika proizvođača GM

sjemena - Monsanto, Syngenta, Dow Chemical i DuPont bili su i ostali najveći proizvođači

kemijskih proizvoda. Sve ove kompanije proizvodile su pesticide i herbicide prije negoli su se

upustili u genetsko modificiranje sjemena. Početkom devedesetih godina, ove multinacionalne

kompanije, reorganizirale su se kao kompanije za "životne znanosti". Kupili su tada postojeće

kompanije za proizvodnju sjemena, velike i male. Skovali su saveze s transporterima i

prerađivačima hrane i tako postali okosnicom vertikalnog integracijskog lanca globalnoga

agrobiznisa. (http://www.centerforfoodsafety.org) Godine 2004. dva najveća diva - Monsanto

i DuPont-Pioneer Hi-Bred - kontrolirali su većinu svjetskih privatnih agrokompanija za

proizvodnju i prodaju sjemena. Te velike kompanije imale su strategiju koja se sastojala od tri

faze. U početku su kupovale veće agrokompanije ili su se s njima spajale kako bi lakše stekle

kontrolu nad sjemenom. Zatim su prijavile mnoštvo patenata na tehnike genetskog

manipuliranja i na sorte genetski manipulirana sjemena. Potom su od farmera zatražile da

prije kupnje njihova sjemena potpišu s njima ugovor kojim se obvezuju da neće ostavljati

vlastito sjeme za iduću sjetvu i tako ih prisilile da svake godine kupuju njihovo patentirano

sjeme. Time je jedna jedina kompanija, u ovome slučaju Monsanto, bez ikakvih ograničenja u

obliku državnih zakona protiv trustova, stekla nezapamćenu kontrolu nad prodajom sjemenja

u Sjedinjenim Američkim Državama. Velike agrokompanije nije ni najmanje zanimalo je li

tako veliko širenje GMO-a u prehrambenome lancu bezopasno i poželjno. Monsantov

glasnogovornik Phil Agnell bez uvijanja je rekao: "Monsanto ne treba imati obvezu

objašnjavati sigurnost biotehnološke hrane. Naš je interes prodati što je više moguće. Za

pitanja sigurnosti zadužena je Uprava za hranu i lijekove". (Enghdal, 2005., str. 254., 255.,

256.) Pritom je dobro znao da je Uprava za hranu i lijekove, na zahtjev Monsanta, već

odavno prestala i hiniti da neovisno nadzire sigurnost GM sjemena. Vlada je industriji

proizvodnje GM hrane već odavno dopustila da bude "sama svoj policajac". To znači da je

gospodin Angell svojom izjavom opisao savršeni krug laži i obmanjivanja javnosti te

definirao incestuozni odnos između privatnih agrokompanija i američke Vlade. (Enghdal,

2005., str. 254., 255., 256.) Godine 1998. geni što ih je patentirao Monsanto pronađeni su u

uljanoj repici na imanju kanadskog farmera Percyja Schmeisera. Zbog toga je Monsanto tužio

39

Percyja Schmeisera za povredu prava patenta zbog uzgajanja genetički modificirane uljane

repice, otporne na Monsantov herbicid Roundup. Sud je presudio da je Percy Schmeiser

namjerno posijao sjeme, sudeći da "povreda proizlazi ne samo od sporadične ili ograničene

kontaminacije njegove na Roundup neotporne uljane repice biljkama koje su otporne na

Roundup. On je zasijao svoje usjeve sjemenom za koje je znao, ili je trebao znati, da je

otporno na Roundup." Ovaj razglašeni slučaj, Monsanto Canada Inc. protiv Schmeisera,

završio je na Vrhovnom sudu Kanade. Monsantov predstavnik Trish Jordan komentirao je:

"Ovo je veoma dobra vijest za nas, g. Schmeiser prekršio je naše pravo patenta." Nakon niza

godina povlačenja po sudu slučaj se našao pred Vrhovnim sudom Kanade 2004. godine. Sud

je presudio u korist Monsanta, odbacivši Schmeiserove tvrdnje da on nije "koristio" genom

uljane repice budući da nije rabio herbicid Roundup. Sud je presudio da poljoprivredna

aktivnost zahtijeva angažman čovjeka, te je tako prilikom zasijavanja usjeva Schmeiser rabio

gen biljke. Schmeiser je međutim odnio dio pobjede, jer je Vrhovni sud odbacio procjenu

štete koju je dao niži sud. Vrhovni je sud presudio da Schmeiser ne duguje Monsantu nikakvu

odštetu budući da povredom prava patenta nije ostvario profit. Iako je iznos štete bio nizak

(19 382 kanadska dolara), presuda je također značila da Schmeiser ne treba platiti

Monsantove sudske troškove. Tijekom višegodišnjeg procesa Monsantove nasilne metode

praćene su u medijima. (Monsanto Canada inc. v. Schmeiser, 2005.) Na ovom primjeru se

jasno vidi kako djeluje Monsanto, a ovakvih primjera u Americi ima mnogo. U nastavku

teksta analizirati će se utjecaj Monsanta u svijetu.

4.4. Monsantov pritisak na medije

U ovom potpoglavlju prikazati će se dva primjera Monsantovog utjecaja na medije, iako to

nisu dva jedina slučaja. Prvi slučaj se odnosi na dvoje istraživačkih novinara američke

televizije Fox, Jane Akre i Stevea Wilsona, koji su radili reportažu o goveđem hormonu rasta

u vrijeme kada je Monsanto počeo s reklamiranjem i prodajom Posilac-a. Drugi slučaj se

odnosi na časopis Ecologist koji je 1998. trebao objaviti priču o Monsantu, međutim, tiskara

je odbila odaslati časopise.

40

4.4.1. Pritisak na novinare televizije Fox

Razgovor s Jane Akre i Steveom Wilsonom, bivšim novinarima televizije Fox: (The

Corporation, 2003.) "Televizija Fox nam je rekla da smo ljudi koji će postati javni istraživači.

Rekli su nam: Uređujte bilo kakve reportaže, postavljajte teška pitanja i tražite odgovore.

Pomislili smo: Super, ovo je posao snova. Fantastično! Jednim od prvih slučajeva, s kojim je

smo izašli, bilo je otkriće, da je većina mlijeka u Floridi i u većini zemlje, pokvareno

djelovanjem goveđeg hormona rasta. Tek kada sam se upoznala s korporacijom Monsanto

sam shvatila koliko efektivna može biti korporacija kada želi plasirati nešto na tržište."

Koliko visok stupanj koordinacije su morali postići? "Morali su angažirati sveučilišne

profesore. Morali su angažirati stručnjake. Morali su angažirati reportere. Morali su

angažirati javnost i naravno FDA-u, koju ne smijemo zaboraviti. Morali su uvjeriti federalne

rukovodioce da je to dobar i zdrav proizvod, da bi ga dali na tržište. Uspjeli su u tome. Bili su

jako uspješni. Najduži test da bi se saznala sigurnost proizvoda za ljude trajao je 90 dana i

bilo je korišteno 30 štakora. Onda je firma Monsanto ili predala neispravne rezultate FDA-u

ili FDA nije detaljno provjerila studije firme Monsanto." U međuvremenu su znanstvenici iz

"Health Canada" došli do zaključka kako hormon rasta i nije toliko siguran koliko tvrdi FDA.

"Napisali smo tu priču. Pripremili smo je tjedan dana prije roka. Reportaža je trebala biti

emitirana idući ponedjeljak, a u petak (nekoliko dana prije emitiranja) dobili smo faks od

jako skupog pravnika iz New Yorka, kojega je Monsanto unajmio. Tamo je pisalo mnogo

stvari, koje su bile jednostavno pogrešne. Kad ne biste znali što je u reportaži i kad ne biste

znali kako smo postupali pri snimanju, kao reportera ili menadžera to bi vas uplašilo.

Urednici su odlučili da će tu reportažu povući i još jednom je provjeriti, ali najvažnije je bilo

da u reportaži nisu bile činjenične greške. U reportaži se moglo čuti što kažu i jedna i druga

strana. Tjedan dana kasnije Monsanto je poslao drugo pismo u kojem su bile još oštrije riječi.

Pisalo je da će, ako se ta reportaža bude emitirala na Floridi, Fox News imati katastrofalne

posljedice. To je urednike preplašilo. Bojali su se žalbe i gubitka novca od reklama sa svih TV

stanica koje su pripadale Rupertu Murdochu. U to vrijeme on je bio vlasnik više TV stanica

nego bilo koja druga grupa u Americi. To su 22 TV stanice. To je mnogo novca za

reklamiranje proizvoda kao što su:. Round Up, Aspartam, Nutra Sweet i drugi proizvodi.

Nakon toga smo se upustili u borbu. Najprije smo pregovarali s novim generalnim direktorom

(Daveom). Zvao nas je gore, do svoje kancelarije i rekao: Što biste rekli, kad bismo na tu

priču zaboravili? Što ako se ta priča ne emitira?" Mi smo rekli: "Pa, znate, to ne bi smo

htjeli." Dave: "Znate, mogao bih tu priču zataškati." Mi: "Naravno, vi ste direktor, mogli

41

biste ju zataškati. Dugo se iskašljavao i hodao naprijed nazad, a onda je na kraju pitao:

Nećete to nikome reći?" Steve: "Rekao sam da ja neću zbog njega lagati. Tjedan dana kasnije

nas je zvao i rekao: Bilo bi dobro da u priči napravite ove promjene, zapravo napravit ćete te

promjene." Rekli smo: "Dopustite da vam pokažemo rezultate istraživanja koji pokazuju da

informacije koje želite da emitiramo nisu istinite." Dave na to: "To me ne zanima." Ja na to:

"Molim?" Dave kaže: "Za to imam pravnike. Jednostavno to napišite ovako kako kažu

pravnici." Steve: "Znate, ovo su vijesti, ovo je bitno. To su stvari koje bi ljudi trebali znati.

Nikad neću zaboraviti kako nije razmišljao niti jednu sekundu i rekao: Upravo smo platili tri

milijarde dolara za ove televizijske stanice. Mi ćemo vama reći što su vijesti. Vijesti su to što

mi kažemo da jesu. Rekao sam da to ne mogu prihvatiti, a on mi je odgovorio: Ako odbijete

raditi reportažu onako kako vam mi kažemo dobiti ćete otkaz zbog neposluha." Steve: "Otići

ću na Federalni Ured za komunikacije i tamo ću reći da sam dobio otkaz jer sam odbio lagati

javnosti. Zahvalio se i rekao da će se brzo javiti. Tjedan dana kasnije nam se opet javio, ovaj

put s promijenjenom strategijom." Dave: "Kako bi bilo, da vam mi platimo, a vi jednostavno

odete?" Pitao sam: "Koliko (čisto iz znatiželje)? Rekao je da će nam dati ostatak godišnje

plaće, ali da ne možemo govoriti o tome što se događalo u Monsantu, da nećemo govoriti o

zataškavanju reportaže, o goveđem hormonu rasta, o reportaži općenito, te da tu reportažu

nećemo prodati drugoj TV stanici." Steve: "Želite reći, kada dođem na roditeljski sastanak

svojoj kćeri, da ne mogu reći što se nalazi u mlijeku koje djeca piju?" Dave: "Ne, nikad više o

tome ne možete govoriti." Steve je rekao: "Dobro, sastavite ugovor." Jane: "Dave je to

napisao i kroz nekoliko dana nam je to i poslao preko FedExa. Nakon nekoliko dana nazvao

nas je i pitao: Hoćete li to potpisati?" Mi smo rekli: "Ne, Dave, mi to nećemo potpisati."

Dave: "Dobro, pošaljite mi to nazad, dobro?" Mi na to: "Ne, Dave, mi to nećemo poslati

nazad." "Nakon toga su shvatili da nas ne mogu ušutkati, pa su predložili da se reportaža

ipak emitira s nekim preinakama. I tako smo počeli prepravljati i uređivati priču s njihovim

odvjetnicima. Tijekom osam mjeseci prepravljanja i uređivanja mijenjali su mnoge stvari, kao

npr. riječ rak su htjeli zamijeniti s riječima utjecaj na zdravlje. Odstranili su ili minimizirali

bilo kakvu kritiku Monsanta ili njegovog proizvoda. Promjene koje smo radili nikako nisu bile

dovoljne, stalno je trebalo još nešto promijeniti. Mijenjali smo jednu verziju za drugom, i tako

ukupno 83 puta. 83 puta prepravljati nešto je nečuveno. Očigledno nisu htjeli da se to emitira.

Pokušali su nas dovesti do ludila da bismo odustali ili su čekali na prvu priliku u ugovoru da

nas otpuste." Steve: "Najavili su nam da ćemo dobiti otkaz, ali razlog nisu naveli. To je bilo

previše." Jane: "Steve je pisao ženi imenom Caroline Forest, koja je pravnica preduzeća

Fox." Steve: "Napisao sam da to nije otkaz bez razloga. Otpuštate nas zato što smo odbili

42

emitirati nešto za što smo znali i imali dokaze da je laž, zato što smo se borili, zato što smo se

suprotstavili vašoj korporaciji, urednicima i pravnicima i zato što smo vam rekli da postoji

viši cilj od profita." Jane: "Poslala nam je odgovor, u kojem je pisalo: U pravu ste, baš tako

se to desilo. Suprotstavili ste nam se i zato vas otpuštamo." Tu je napravila veliku grešku. Ne

možete se osvećivati zaposlenima ako se bore za tako nešto, za nešto u što su uvjereni da je

nelegalno sudjelovati u tome. Tako smo dobili status "zviždača", koji nam je trebao u državi

Florida da bismo mogli dati "upozorenje" na našeg poslodavca. Steve: "Za dvije ili tri godine

smo došli do suda. Pet tjedana svjedočenja dovelo je do odluke porote u našu korist uz

odštetu od 425 000$. Porota je zaključila da je reportaža, koju su nas tjerali da emitiramo i

koju smo mi odbijali, ustvari netočna, izvrnuta ili nedorečena." (The Corporation, 2003.) Fox

News je uložio žalbu na presudu. Pet velikih medijskih korporacija poslalo je sudu pismo

podrške žalbi Foxa. Tri godine kasnije sud je donio novu presudu. Međutim, iako je Fox

tvrdio da je presuda potpuno u njihovu korist, novom presudom je novinarki Jane Akre samo

skinut status "zviždača" iz razloga što lažiranje vijesti nije nelegalno. Ovaj primjer pokazuje

razinu utjecaja koju Monsanto ima nad "mainstream" medijima, te koliko je teško sporiti se s

ovolikom kompanijom. Sljedeći primjer će prikazati kako je Monsanto izvršio pritisak na

izdavanje časopisa Ecologist 1998. godine.

4.4.2. Uništavanje časopisa

"O biotehnologiji hrane postoje različiti stavovi. Monsanto vjeruje kako biste trebali čuti sve

njih." To je bila poruka u Monsantovoj europskoj reklamnoj kampanji, osmišljenoj da ublaži

strahove od GM hrane. Kao izravan odgovor, 1998. godine časopis Ecologist, "etablirani

britanski glasnogovornik pokreta zelenih", izdao je posebno izdanje posvećeno Monsantu.

"Dosjei Monsanto", čija je svrha bila iznošenje nekih stavova o biotehnološkom divu koji se

vjerojatno neće pojaviti u njihovim reklamnim kampanjama. Prema priopćenju časopisa

Ecologist za tisak, "Časopis stavlja u središte pozornosti Monsantovu dosadašnju socijalnu i

ekološku neodgovornost i ilustrira njegovu spremnost da se silom i zastrašivanjem bori protiv

ideja koje su u sukobu s njegovim trenutnim interesima." Na letku kojim se najavljivao

časopis pisalo je: "Divovska korporacija Monsanto govori nam da je bit genetskog

inženjeringa prehraniti gladne i zaštititi okoliš. No ta nam je kompanija donijela defolijant

Agent Orange, poliklorirane bifenile (PCB-e) i goveđi hormon rasta, ista kompanija

proizvodi Roundup, najprodavaniji herbicid na svijetu i vrlo upitnu "terminator tehnologiju".

Ovo posebno izdanje časopisa Ecologist postavlja jednostavno pitanje: "Možemo li dopustiti

43

korporacijama poput Monsanta da se kockaju s budućnošću života na Zemlji?" Izdanje je u

tisak poslano u rujnu 1998. godine i izdavači su u svojim uredima čekali topovsku paljbu

telefonskih poziva i medijskih upita za koje su pretpostavljali da slijede. No, čekali su i čekali,

ali poziva nije bilo. Uskoro su otkrili i uzrok. U strahu od Monsantove tužbe, njihova tiskara,

Penwell's of Leskearda, u posljednji je trenutak odlučila ne odaslati već tiskani časopis.

Umjesto toga, uništeno je svih 14 000 primjeraka. Urednik časopisa, Zac Coldsmith, rekao je

kako Ecologist ima "dugu tradiciju izravnog pisanja o raznim temama i napadanja moćnih

tvrtki, ali ni jednom u 29 godina naša se tiskara nije nimalo zabrinula zbog onoga što

radimo." Prema Ecologistovoj izjavi za tisak, tiskara je u početku negirala da je imala bilo

kakav kontakt s Monsantom. Monsantov glasnogovornik za Veliku Britaniju, Daniel Verakis,

izjavio je kako je zbunjen postupkom tiskare. "Činjenica da je to izdanje uništeno, iznenadila

me", rekao je, dodavši kako nije znao da je izdanje posvećeno Monsantu. No, daljnje rasprave

između Ecologista i tiskare otkrile su kako je tiskara razgovarala s Monsantom. Kontaktirali

su Monsanto "tražeći jamstvo prema kojem će svaka potencijalna tužba biti upućena protiv

časopisa, a ne i protiv male tiskare. Njihov je zahtjev odbijen", piše u izjavi za tisak

Ecologista od 13. listopada. "Bez Monsantovog jamstva", rekao je David Montgomery iz

Penvvell'sa, "nismo bili spremni riskirati." Kad je dva tjedna kasnije Ecologist pronašao

tiskaru, njihovim problemima nije bio kraj. Dana 26. listopada, objavljuje: "Dva vodeća

prodavača novina u Velikoj Britaniji, VVHSmith i John Menzies, nedavno su potvrdila da

neće prodavati najnovije kontroverzno izdanje časopisa Ecologist, iz straha da ih ne tuži

divovska biotehnološka kompanija Monsanto." Frustrirani su urednici rekli: "Nitko ne

umanjuje važnost suprotstavljanja jednostranim porukama koje Monsanto ističe u svojim

reklamama, ali u praksi je to gotovo nemoguće učiniti." Urednik časopisa Zac Goldsmith

izjavio je: "Monsanto je već samom svojom reputacijom u više navrata uspio provesti nešto

što je u osnovi cenzura. Njegova veličina i tradicija agresivnog ponašanja neprestano gase

raspravu koja je nesumnjivo legitimna i vrlo važna. Vjeruju u informacije, ali isključivo u one

koje osiguravaju povoljan odgovor javnosti na njihove često opasne proizvode." (Smith,

2005., str. 218., 219.) Iz ova dva primjera pritiska na medije se može zaključiti koliku moć

ima Monsanto, ali u nastavku će se vidjeti da ta moć seže i dalje od pritiska na medije.

44

4.5. Monsantov utjecaj na vladu SAD-a i na znanstvena istraživanja

U ovom dijelu rada prikazati će se koliku moć ima Monsanto. To će se vidjeti na primjeru

prijetnje Francuskoj, o čemu se saznalo iz podataka koje je objavio wikileaks. Također će se

prikazati koliki utjecaj Monsanto ima na FDA na primjeru odvjetnika Michaela Taylora.

Zadnji primjer će biti pritisak na znanstvena istraživanja, odnosno opisati će se što se

dogodilo dr. Arpadu Pustzaiu.

4.5.1. Wikileaks

Britanski list Guardian, 03. siječnja 2011. prenio je vijest da je Wikileaks objavio podatke koji

otkrivaju kako je američka kompanija Monsanto direktno prijetila državama koje bi odbile

GMO hranu. Kompanija Monsanto eksplicitno je tražila od SAD-a da ekonomski "kazni"

države koje bi odbile suradnju. Spominju se termini poput proglašenja "ekonomskog rata".

Tako je primjerice zahtijevano da se izvrši veliki pritisak na Francusku koja je odlučila

zabraniti neke od varijacija Monsanto kukuruznog sjemena. Već dugi niz godina spekuliralo

se kako korporacija Monsanto širi svoj posao diljem svijeta uz direktnu asistenciju američke

vlade, ali tek sada Wikileaks daje točan uvid u dubinu same suradnje. Prema objavljenim

dokumentima, velik broj američkih diplomata direktno radi za samu kompaniju Monsanto.

Tako u dokumentima nalazimo i pisanu izjavu iz 2007. tadašnjeg američkog ambasadora u

Francuskoj, Craig Stapleton-a: "Ako krenemo u napad to će jasno pokazati Europskoj Uniji

kako njihov trenutačan put vodi prema velikim gubicima i nije u njihovom interesu. Takav

potez ojačao bi europske pro-biotehnološke stavove." (http://www.guardian.co.uk) Iz

objavljenih dokumenata jasno je vidljivo da Monsanto svoje GMO proizvode plasira na tržište

uz pomoć SAD-a i uz direktnu prijetnju ekonomskim posljedicama ukoliko pojedina država

pruži otpor.

4.5.2. Zakon o zaštiti Monsanta

U Sjedinjenim Državama raste bijes protiv predsjednika Baracka Obame jer je potpisao zakon

kojega mnogi nazivaju "Zakon o zaštiti Monsanta" (Monsanto Protection Act). Sporni dio

zakona, nadopuna rezolucije HR 933, uglavnom je usmjeren na sprečavanje uplitanja

federalnih vlasti i jamči kako će savezna vlada bez ikakvih zakonskih prepreka plaćati traženi

novac Monsantu i drugim kompanijama koje se bave uzgojem genetski modificiranih

45

organizama i genetski modificiranog sjemenja. Odvjetnici iz "Food and Public Safety", kao i

većina neovisnih farmera, otvoreno pokazuju svoj bijes zbog Obaminog potpisivanja zakona u

kojega je naknadno uvrštena nadopuna za koju smatraju kako je poklon poznatoj "Monsanto

Company" i drugim tvrtkama koje proizvode genetski modificirane organizme (GMO) i

genetski modificirano sjemenje (GE). Skupina aktivista iz udruge "Food Democracy Now" su,

kako bi pokušali uvjeriti Baracka Obamu da stavi veto na rezoluciju i na taj način spriječe

donošenje spornog zakona, dva dana za redom (25. i 26. ožujka 2013. godine) prosvjedovali

ispred Bijele kuće. (http://www.ibtimes.com) Prosvjedi su uslijedili nakon masovne kampanje

koju su organizirali odvjetnici udruge Food Democracy Now, a koji su prikupili 200 000

potpisa ljudi koji su od američkog predsjednika zahtijevali da uloži veto na zakon HR 933, te

da ukloni sporni dio, klauzulu 735, koja bi legalizirala tzv. Zakon o zaštiti Monsanta.

Američki predsjednik Barack Obama se oglušio na peticiju i odlučio potpisati zakon koji

federalnim sudovima, neovisno o posljedicama korištenja tih proizvoda po zdravlje

stanovništva, ukida pravo donošenja presuda kojima bi se zabranio uzgoj štetnih GMO i

proizvodnja genetski modificiranog sjemenja (GE). Dakle, po novom zakonu federalno

pravosuđe SAD-a, neovisno o rizicima po zdravlje stanovništva, više nema nikakvih ovlasti

nad kompanijama koje se bave tom djelatnošću. "Ovaj zakon je strategija industrijskog lobija,

a koji omogućava kompanijama daljnju prodaju genetski modificiranog sjemenja, čak i onda

kada sud odredi da su od USDA za njegovu prodaju dozvolu dobile protuzakonitim putem.

Svima je jasno kako se radi o napadu na neovisnost pravosuđa Sjedinjenih Država bez

presedana. Kongres se nikada ne bi smio uplitati u rad pravosuđa, a ponajprije kada se radi

o interesima nekoliko povlaštenih multinacionalnih kompanija", tvrde potpisnici peticije.

Mnoge udruge i pojedinci koji se u Americi bave sigurnošću u prehrani, drže kako su

istraživanja o rizicima konzumiranja GMO i GE uglavnom površna. Po njima je, ukoliko bi se

zbog dokazanog rizika pokušalo spriječiti tvrtke da proizvode i prodaju genetski modificirane

organizme, mogućnost obraćanja pravosudnim institucijama od vitalnog značaja. "Zakon o

zaštiti Monsanta" ukida mogućnost obraćanja pravosudnim institucijama, iako oni koji su ga

sastavili tvrde kako je on "jamstvo da će uzgajivači i poljoprivrednici nesmetano i

pravovremeno biti opskrbljivani potrebnim repro-materijalom". Protivnici nacrta zakona,

osim što su zbog potpisa ljuti na predsjednika Baracka Obamu, razočarani su i ponašanjem

senatorice iz Demokratske stranke, Barbare Mikulski. Senatoricu Mikulski optužuju da je

počinila kardinalnu grešku kada u izradi nacrta zakona nije izbacila dio koji federalnim

sudovima ukida ovlasti nad slučajevima u kojima su se trebali izjasniti o zakonitosti GMO i

GE. Andrew Kimbrell, izvršni direktor Centra za sigurnost u prehrani, za tisak je izjavio:

46

"Ovdje se radi o prijevari, budući da se kroz jedan zakon kriomice donijela odredba koja je u

suprotnosti s onim što je ovaj zakon trebao regulirati. Senatorica Mikulski, koja je radila na

izradi nacrta, izdala je svoje birače i potrošače, te stala na stranu bio-tech tvrtki kao što je

Monsanto". "Ovdje se radi o zlouporabi položaja i ovo nije ponašanje koje je javnost

očekivala od senatorice Mikulski ili od većine demokrata u Senatu", dodao je Kimbrell.

Većina zastupnika Demokratske stranke koji su glasali za zakon tvrde kako nisu znali da je

dodan sporni dio koji legalizira tako delikatno pitanje, a senatorica Mikulski se brani kako ona

nije unijela nikakve promjene u nacrt dok se nalazio u njenom uredu.

(http://www.ibtimes.com) Kako bi se ovaj zakon mogao sagledati u širem kontekstu,

zanimljivo je pogledati podatke koji prikazuju donacije Monsanta za političke kampanje i

novac potrošen na lobiranje. Monsanto je od 1990. do kraja 2012. na donacije za političke

kampanje potrošio 14,076.709$. Od tih 14,076.709$, 2,535.113 $ (18%) je išlo Demokratskoj

stranci, 4,164.182$ (30%) Republikanskoj stranci, a 7,200.956$ (52%) ostalima. Od ukupnog

iznosa za političke donacije 25% je bilo na federalnoj razini, a 75% na razini pojedinih

država. U istom razdoblju, Monsanto je na lobiranje potrošio 71,596.730$.

(http://influenceexplorer.com) Ovaj zakon je još jedan od primjera kako se prilikom

donošenja propisa pogoduje multinacionalnim korporacijama poput Monsanta. Ovakvi zakoni

dovode u pitanje politički sistem SAD-a jer je upitno iz kakvih namjera se ovakvi zakoni

donose, s obzirom da su multinacionalne korporacije poput Monsanta prilikom izbornih

kampanja jedne od najvećih donatora. U nastavku će se preko primjera Michaela Taylora

razmotriti odnos FDA-a i Monsanta.

4.5.3. Michael Taylor i FDA

Odvjetnik Michael Taylor nadgledao je razvoj politike FDA-e. Prije nego što je počeo raditi u

Upravi FDA-a, Taylor je radio u odvjetničkoj tvrtki KingandSpaulding; Monsanto je bio

njegov osobni klijent. Taylor je Monsantu pomogao da sastavi nacrt pro-biotehnoloških

zakona za koje će se industrija zauzimati. Radeći za FDA-u, Taylor je mogao i sam provoditi

te zakone. Za Monsanto nije bilo bolje osobe koja bi mogla preuzeti vodeću ulogu u FDA.

Taylor nije samo popunio prazan položaj u Upravi. Godine 1991. FDA je stvorila novi

položaj za njega: načelnik za politiku. Odmah je postao službenik FDA-e s najvećim

utjecajem na zakonodavstvo vezano uz GM hranu, nadgledajući razvoj vladine politike.

(Smith; 2005.; str. 147.) Prema branitelju javnog interesa Stevenu Drukeru, koji je proučio

interne dosjee FDA-e, tijekom načelničkog mandata g. Taylora, reference o nenamjernim

47

negativnim posljedicama bioinženjeringa sustavno su brisane iz nacrta plana politike (usprkos

protestu znanstvenika Uprave), a krajnja verzija plana objavljena je s izjavama prema kojima

GM hrana nije rizičnija od ostale hrane i Uprava (FDA) nema drukčijih informacija. Godine

1994. Taylor je postao voditelj Službe za sigurnost i inspekciju hrane u Ministarstvu

poljoprivrede, gdje se također bavio pitanjima biotehnologije. Kasnije je postao

potpredsjednik zadužen za odnose s javnošću u Monsantu. Kad je FDA objavila svoju

politiku, javnost nije znala za bilo kakvo unutarnje neslaganje. Ustvrdila je kako nema

informacija koje bi ukazivale na to da je GM hrana drukčija ili rizičnija od prirodnih sorti.

Budući da američka javnost uglavnom vjeruje FDA-i, pretpostavilo se da takvi rizici zaista ne

postoje. No, gotovo deset godina kasnije interni dokumenti Uprave, objavljeni po prvi put

tijekom jedne tužbe, ukazali su na nešto drugo. Linda Cole, službenica FDA-e zadužena za

usuglašavanje, pobunila se rekavši kako "pokušavajući silom nametnuti zaključak prema

kojem nema razlike između hrane modificirane genetskim inženjeringom i hrane modificirane

tradicionalnim uzgojem", Uprava "pokušava ugurati pravokutnik u okruglu rupu." Tvrdila je

kako su ,"procesi genetskog inženjeringa i tradicionalnog uzgoja različiti i, prema mišljenju

tehničkih stručnjaka Uprave, vode različitim rizicima." (Smith, 2005., str. 147.) Na ovom

primjeru se vidi povezanost FDA-a i Monsanta, iako Michael Taylor nije jedina osoba koja je

prelazila iz Monsanta u FDA ili obrnuto. Kroz ovaj primjer se također može i iščitati utjecaj

Monsanta na vladu SAD-a, a sljedećim primjerom će se pokazati kakav utjecaj ima na

istraživanja o GMO-u.

4.5.4. Afera Pusztai

U studenome 1995. godine pri Rowett Research Institute u Aberdeenu, Velika Britanija,

započinje istraživački projekt o utjecaju hrane od GM biljaka na životinje. Na čelo

istraživačkog tima postavljen je dr. Arpad Pusztai, znanstvenik svjetskog ugleda, specijalist za

jednu vrstu bjelančevina (lektin), koja se kod GM biljaka koristi za zaštitu od napada insekata.

U siječnju 1998. dr. Pusztai na BBC-u prvi put izražava zabrinutost po pitanju oslabljenog

imunološkog sistema eksperimentalnih životinja hranjenih GM krumpirom, a tokom travnja

iste godine, o rezultatima svojih eksperimenta daje intervju za TV "World in Action", ali

njegova je izjava emitirana četiri mjeseca kasnije. Prije toga dr. Pusztai je o rezultatima svojih

eksperimenta izvjestio svoje nadređene u institutu gdje su eksperimenti provođeni, kao i

vladine inspektore. U svibnju 1998. TV stanica "World in Action" izvještava multinacionalnu

korporaciju Monsanto o planiranoj emisiji s dr. Pusztai-em, a korporacija traži dodatne

48

informacije o izjavi znanstvenika. U lipnju 1998. izvještaj vladinih inspektora odaje priznanje

dr. Pusztai-u, ali mu istovremeno škotski ured obustavlja financijska sredstva za nastavak

istraživanja. 10. kolovoza 1998. "World in Action" objavljuje intervju u kojem između

ostalog, dr. Pusztai izjavljuje da on ne bi jeo GM krumpir, jer je opasan po zdravlje. (Ewen,

Pusztai, 1999.) Potom profesor Philip James, direktor Rowett Research Institute u izjavi za

medije odaje priznanje svom znanstveniku. 12. kolovoza 1998. direktor James u drugoj izjavi

za medije mijenja stav i iskazuje žaljenje zbog danih "pogrešnih informacija", obznanjuje

zahtjev za hitnom provjerom rezultata istraživanja i suspendira dr. A. Pusztai-a. 14. kolovoza

1998. Monsanto napada "World in Action" i dr. Pusztai-a. 21. kolovoza 1998. izlazi službeni

izvještaj o provjeri rezultata istraživanja, kasnije od strane međunarodne znanstvene zajednice

ocijenjen kao pristran i nepotpun. U tom izvještaju iznosi se da se na temelju dobivenih

rezultata ne može zaključiti kako je GM hrana izazvala bilo kakve štetne posljedice kod

eksperimentnih životinja. 21. listopada 1998. vlada obznanjuje jednogodišnji moratorij i

formira Komitet za biotehnologiju i GM hranu. Istovremeno dr. Stanley Ewen sa Aberdeen

University Medical School podnosi dodatni izvještaj o anatomskoj pretrazi eksperimentnih

životinja i o pronađenim oštećenjima vitalnih organa (želudac, bubrezi, slezena, štitnjača i

mozak), te podupire nalaze dr. Pusztai-a i naglašava potencijalnu opasnost po zdravlje. 4.

veljače 1999. vladin komitet za ispravnost hrane traži od dr. Ewen-a detalje njegovih nalaza.

12. veljače 1999. 22 znanstvenika iz 16 zemalja potpisuju memorandum podrške

suspendiranom dr. Pusztai-u i traže javnu objavu nalaza o štetnom učinku GM hrane na rast i

imunološki sistem eksperimentalnih životinja, i nastavak istraživanja. U međuvremenu,

direktor instituta profesor James unaprijeđen je u šefa vladine agencije u osnivanju (Food

Standard Agency). U spornim eksperimentima hranjenja korišen je GM krumpir u koji je

unesen gen iz visibabe. Zahvaljujući njemu transgena biljka ima sposobnost proizvodnje tzv.

GNA lektina, bjelančevine koja ima insekticidni učinak. Lektini su dosta česti u biljnom

svijetu. Male količine lektina utvrđene su kod žitarica, graha, mekušaca i riba, dakle sastavni

su dio ljudske ishrane od pamtivijeka, iako treba naglasiti da neke vrste lektina konzumirane u

većim količinama i bez termičke obrade, mogu biti toksične za sisavce. Danas je nesporno da

je GM krumpir imao štetan učinak po zdravlje eksperimentalnih životinja. Međutim, za

provedene eksperimente je značajno da, suprotno učinku lektina iz GM krumpira, lektin

visibabe dodan u istoj koncentraciji običnom krompiru nije imao po životinje štetnih

posljedica. To navodi na zaključak da je određena promjena mogla nastati prilikom prijenosa

gena u GM krompir. (Jošt, Cox, 2005., str. 96., 97.). Osim ovoga istraživanja provedena su i

brojna druga koja su pokazala negativan utjecaj GMO proizvoda. (Edwards, 2000.; Fares i El-

49

Sayed, 1998.; Vazquez P., et al., 1999.) Međutim, zbog velikog utjecaja biotehnoloških

kompanija na medije i znanstvenu zajednicu, javnost nije upoznata s tim istraživanjima. U

nastavku će se prikazati i utjecaj Monsanta na pojedine države.

4.6. Monsantovo poslovanje u Indiji i Južnoj Americi

U prethodnim potpoglavljima opisana je povijest korporacije Monsanto, njezini proizvodi,

njezin utjecaj na američke farmere, te njezin utjecaj na medije i na vladu SAD-a. U ovom

potpoglavlju prikazati će se kakav utjecaj Monsanto, odnosno njegovi proizvodi, imaju na

Indiju i na neke od zemalja Latinske Amerike.

4.6.1. Indijski BT4 pamuk

Indija je treći najveći proizvođač pamuka u svijetu. 1999. Monsanto je kupio MAICO, vodeću

državnu kompaniju za sjeme. Dvije godine kasnije indijska vlada je odobrila prodaju BT (BT

= Bacillus thuringiensis toksin) pamuka, pod brand imenom Bollgard. Genetski je modificiran

da bi sam proizvodio insekticid, koji odbija ličinke leptira koji su paraziti na pamuku. Od

2001. Kyran Zachary i Abdul Gayoom su detaljno pratili transgenetski pamuk uzgajan od

malih farmera u području Huarangal. Svake godine dvojica agronoma objavljuju izvješće u

kojem uspoređuju modificirani pamuk s prirodnim, s obzirom na prinose i cijenu proizvodnje.

2006. berba je opustošena bolešću koja napada modificirani pamuk. To je bio klasičan primjer

oboljenja od Rhizoctonije. Dvojica agronoma tvrde da su ovu bolest primjetili tek 2001.

godine, pojavom BT pamuka. Oni tvrde da su ovu bolest, ali vrlo rijetke primjere, u tom

području vidjeli po prvi put. Nakon toga, kako je vrijeme prolazilo, bolest se širila sve više i

više na poljima s BT pamukom isto kao i u poljima prirodnog pamuka. Dvojica agronoma

smatraju da bi to mogla biti nekakva nepoželjna interakcija između biljke domaćina u koju je

usađen gen i samog gena koji nosi BT. Prema njima, novi gen je izazvao slabost u biljci, što je

uzrokovalo da ne bude otporna na Rizhoctoniju. Na internetskoj stranici od Maica (Monsanta)

reklamiraju da BT-kukuruz smanjuje uporabu pesticida i do 70%, a daje do 30% bolje

rezultate. Kyran Zachary i Abdul Gayoom smatraju da je to potpuno netočno. Prema njima,

nakon 70 do 90 dana mora se prskati protiv ličinki, čak i BT-kukuruz. Na pitanje kako

4 BT kulture - To su transgenične biljke koje imaju mogućnost vlastite proizvodnje Bt proteina toksičnih za određene insekte. Tehnikama genetskog inženjeringa, geni odgovorni za produkciju Bt toksina mogu se izolirati iz bakterije tla Bacillus thuringiensis (Bt) i prenijeti u biljku, gdje unutar stanice stvaraju određene proteine, odnosno toksične agense (http://archive.bio.ed.ac.uk/jdeacon/microbes/bt.htm)

50

objašnjavaju da toliko farmera kupuje BT-sjeme, Kyran Zachary i Abdul Gayoom

odgovaraju: (The World according to Monsanto, 2008.) "Danas postoji sve manje i manje

opcija za farmere. U tijeku ove sezone, ako farmer želi zasaditi prirodno sjeme, na tržištu ne

postoji dovoljna količina prirodnog sjemena." Danas u Indiji Monsanto kontrolira gotovo

kompletno tržište sjemena pamuka, tjerajući lokalno stanovništvo da kupuju njegovo sjeme po

cijeni četiri puta višoj nego što je cijena konvencionalnih sorti. Mali se farmeri moraju

okrenuti lihvarima koji naplaćuju visoke kamate. Slaba žetva znači bankrot, što stvara

začarani krug koji desetkuje indijska sela. Poljoprivrednici se zbog sve viših dugova često

odlučuju na samoubojstvo. U regiji Vidarbha, gdje je BT pamuk predstavljen 2005. godine,

samoubojstva se događaju tri puta dnevno. Naravno da samoubojstva uzgajivača pamuka nisu

novost u Indiji, ali GM usjevi su uzrok drastičnog povećanja njihovog broja. Međutim, u ovoj

bitci Davida i Golijata, rijetki su koji su spremni javno obznaniti ovaj internacionalni skandal.

Od lipnja 2005. do lipnja 2006. dogodilo se 600 samoubojstava. Idućih 6 mjeseci došlo je do

još 680 samoubojstava. "Sjeme samoubojstva" naslov je knjige fizičarke Vandane Shive. Ona

je dobila alternativnu Nobelovu nagradu i predvodi Navdanya organizaciju, koja ima za cilj

očuvanje tradicionalnog sjemena. U početku je njena bitka bila protiv Prve zelene revolucije,

koja je uvela industrijsku poljoprivredu u Indiju 1960-ih godina. Danas ona ukazuje na, kako

je ona zove, "Drugu zelenu revoluciju", revoluciju GMO-a zaštićenih patentima. Vandana

Shiva tvrdi da je razlika između prve i druge zelene revolucije to što je Prva zelena revolucija

bila pokretana javnim sektorom. Prvu zelenu revoluciju su pokretale vladine agencije koje su

kontrolirale istraživanja. Prema njoj, Drugu zelenu revoluciju pokreće Monsato i to je

Monsantom pogonjena revolucija. Druga velika razlika jest što je Prva imala tajne ciljeve

prodaje više kemikalija, no njen prvi cilj je bio pribavljanje hrane, osiguravanje hrane.

Uzgajalo se manje mahunarki, ali uzgajalo se više riže i pšenice za prehranu ljudi. Vandana

Shiva tvrdi da Druga zelena revolucija nema nikakve veze sa osiguravanjem hrane. (The

World according to Monsanto, 2008.) Razgovor s Vandana Shivom, predsjednicom Navdanya

organizacije: "Druga zelena revolucija nema nikakve veze sa osiguravanjem hrane. Radi se o

Monsantovom profitu, i to je sve o čemu je riječ. Uvijek se govori da je genetski inženjering

njihov način za pribavljanje patenata. No patentiranje je njihov stvarni cilj. Ako pogledate

plan Monsantovog istraživanja, u ovom trenutku testiraju negdje oko 20 usjeva sa ugrađenim

BT genima. Ništa ne ostavljaju netaknuto. Gorušica, okra, patlidžan, riža, cvjetača... Jednom

kad ustanove normu, sjeme može biti posjedovano kao njihovo dobro. Prihod od autorskih

prava može biti prikupljen. Ovisiti ćemo o njima, o svakom sjemenu koje uzgajamo, svakom

usjevu. Ako kontroliraju sjeme kontroliraju i hranu, oni to znaju, to je strategija. To je mnogo

51

moćnije od bombi, mnogo moćnije od oružja. Ovo je najbolji način za kontrolu stanovništva

svijeta!" (The World according to Monsanto, 2008.) Ovaj primjer pokazuje kakve probleme

Monsanto stvara indijskim poljoprivrednicima. Monsanto na ove argumente odgovara jamčeći

integritetom, dijalogom, transparentnošću i dijeljenjem. Takav dijalog, integritet,

transparentnost i dijeljenje vidjeti će se i na sljedećim primjerima.

4.6.2. Slučaj Argentina

Argentina je, iza SAD-a, danas prva zemlja po površinama zasijanim GM sojom, te po

veličini drugi proizvođač soje u svijetu. Tradicionalno je bila zemlja pšenice, goveđeg mesa i

mlijeka. 1970. pod sojom je imala samo oko 38.000 hektara. 2004. gotovo polovica

poljoprivrednog zemljišta u Argentini bila je zasijana sojom. 90% do 97% je bila GM soja.

Takva divovska transformacija argentinske poljoprivrede bila je uvjetovana velikim državnim

dugom i željom da se masovnom proizvodnjom i izvozom soje dug smanji. Procijenivši

Argentinu kao lako osvojivo tržište, korporacija Monsanto je 1996. ponudila sjeme Roundup

Ready soje po nižim cijenama. Monsanto, koliko je gubio na cijeni sjemena, toliko je zaradio

na povećanoj prodaji Roundup herbicida. (Branford; 2002.) U početku je farmerima bilo

dopušteno i ponovno sijanje vlastitog sjemena bez naplate licence, a kasnije je počela naplata

licence za sjeme. Naglo širenje RR-soje u Argentini posljedica je prije svega djelovanja

sjemenskih kompanija, a nikako udjela javnosti u odlučivanju. U tijelima za GM nema

predstavnika organizacija civilnog društva. Ta tijela uglavnom čine znanstvenici, većinom oni

koji rade i za korporacije poput Monsanta, Syngente, Dow AgroSciencesa i Bayer

CropScienca. Javnost i Kongres nisu dobivali informacije o rezultatima pokusa. Konačno,

1996. Vlada daje licencu za uzgoj GM soje korporaciji Monsanto. Toga trenutka svjetske

cijene soje bile su visoke i time je, naizgled, Argentina postigla neke svoje ekonomske ciljeve.

S visokog standarda stanovništva za vrijeme Perona, u 2002. godini 51% stanovništva živilo

je ispod granice siromaštva. Argentinci su gladovali što prije 30 godina nitko nije mogao

zamisliti. Za samo nekoliko godina, više od 300.000 seljaka istjerano je sa zemlje kako bi se

oslobodio prostor velikim uzgajivačima GM soje. Sirotinjski višak stanovništva pobjegao je u

sirotinjske četvrti gradova u potrazi za boljim životom. Istodobno se zemljom organiziraju

tečajevi o pripremi hrane od soje, koja je zamijenila dotad osnovnu, ali daleko skuplju

prehranu mesom, mlijekom, sirom i tjesteninom, danas nedostupnu većini argentinskog

stanovništva. Bogati se i nadalje hrane raznoliko, a siromašnima se nameće jednolična

52

prehrana sojom druge klase, koja inače služi za prehranu stoke. (Branford; 2002.) Kao da su

se pridržavali drevnih pravila španjolskih konkvistadora iz 16. stoljeća, ratnici kompanije

Monsanto zauzeli su Argentinu kampanjom laži i prijevara. Kako po argentinskome Zakonu o

sjemenu patentirano sjeme soje kompanije Monsanto, genetski modificirano i otporno na

glifosate nije bilo zaštićeno, Monsanto nije po zakonu mogao tražiti naknadu za prava od

argentinskih farmera koji su sijali njegovo genetski modificirano sjeme i od svoje ljetine

ostavljali sjeme za iduću sjetvu. To je bilo normalno i zakonom dopušteno. Farmeri su

tradicionalno mogli ostavljati dio ljetine za vlastitu sjetvu. No, ubiranje prihoda od prava,

takozvane "pristojbe za tehnološku licencu", bilo je srž Monsantova marketinškoga projekta.

Farmeri u Sjedinjenim Američkim Državama i u drugim zemljama moraju potpisati ugovor s

kompanijom Monsanto, kojim se obvezuju da neće ostavljati sjeme za iduću sjetvu i da će

svake godine Monsantu plaćati autorska prava. Kako bi zaobišla činjenicu da je

nacionalistički orijentirani argentinski Parlament odbio prihvatiti zakon kojim bi Monsantu

bila zajamčena prava po kojima farmeri moraju svake godine plaćati autorska prava na sjeme

ili snositi stroge zakonske posljedice, kompanija Monsanto smislila je posebnu taktiku.

Farmerima je prodala sjeme za prvu sjetvu kako bi se proširila revolucija soje u Argentini.

(Enghdal, 2005., str. 56. - 59.) Prvih godina namjerno nije reagirala na "krađu" svoga

sjemena. U prvoj fazi preuzimanja argentinske poljoprivrede željela je da se genetski

modificirano sjeme što više proširi, a s njime i njezin patentirani herbicid Roundup. Unatoč

tome što su se površine zasijane GM sojom povećale 14 puta i što se patentirano sjeme

krijumčarilo od jedne pampe do druge, zatim u Brazil, Paragvaj, Boliviju i Urugvaj,

kompanija Monsanto nije učinila ništa kako bi zaustavila to, po njoj nelegalno, širenje njezina

sjemena. Krijumčareno GM sjeme iz Argentine u Brazilu su zvali sjeme "Maradona", po

čuvenom nogometašu. Jednom je kompanija Cargill, partner kompanije Monsanto, bila

optužena da u Argentinu ilegalno doprema genetski modificirano sjeme soje, i to pomiješano

s prirodnim, tj. nemodificiranim sjemenom. Na kraju, nakon tri godine takvoga procesa,

1999., kompanija Monsanto formalno je zatražila od farmera da joj plaćaju "daljnja prava",

unatoč tome što je taj njezin zahtjev po argentinskome zakonu bio nelegalan. Menemova

Vlada nije uložila nikakav prosvjed na taj zahtjev kompanije Monsanto. Farmeri su, naravno,

taj zahtjev ignorirali, ali je kompanija Monsanto bila spremna za idući korak. Tvrdila je da joj

je novac od prava potreban za ulaganja u "istraživanje i razvoj" genetski modificirana

sjemena. Otpočela je brižljivo osmišljenu javnu kampanju u kojoj je ta kompanija prikazivana

kao jadna žrtvu koju farmeri zlorabe i "pljačkaju". Tri godine poslije toga, početkom 2004.,

kompanija Monsanto ponovno je pojačala pritisak. Nakon široko oglašavane Monsantove

53

prijetnje da će potpuno prestati prodavati genetski modificirano sjeme soje u Argentini,

ministar poljoprivrede Miguel Campos je, tvrdeći kako farmeri više od 85% sjemena ilegalno

ostavljaju za sljedeću sjetvu i nazvavši to "crnim tržištem", obznanio da su argentinska Vlada

i kompanija Monsanto postigle dogovor. Po tome dogovoru osnovat će se državni Fond za

tehnološku naknadu, u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede. Farmeri će morati plaćati prava

ili porez u iznosu od 0.95% prihoda od GM soje prodane na mjestu prerade ili izvoza,

primjerice kompaniji Cargill. Porez će se ubirati na mjestu prerade, gdje farmeri neće imati

drugoga izbora do platiti porez žele li svoju soju preraditi. Taj će se porez zatim proslijediti

kompaniji Monsanto i drugim dobavljačima genetski modificirana sjemena. Kako bi ubrzala

djelovanje Vlade, kompanija Monsanto najavila je da će, odbije li Argentina platiti pristojbu,

prisilno naplaćivati svoja prava pri izvozu argentinske soje u Sjedinjene Američke Države i u

bilo koju zemlju Europske Unije, gdje su njezini patenti priznati. Time je argentinskom

agrobiznisu zaprijetila strahotnim smanjenjem izvoza. Ta je ucjena bila vrlo učinkovita.

Unatoč oštrim prosvjedima argentinskih farmera, Fond je do kraja te godina osnovan i

zaživio. Početkom 2005. predala se i Vlada predsjednika Lula u Brazilu te je donijela zakon

kojim je u Brazilu po prvi put ozakonjen uzgoj genetski modificiranih kultura. Time su bile

srušene brane širenju genetski modificiranih kultura u Latinskoj Americi. (Enghdal, 2005., str.

56. - 59.) Argentina je uzeta kao primjer zemlje iz Južne Amerike, međutim, ovakvi slučajevi

se mogu pronaći i u Urugvaju, Paragvaju i u drugim zemljama. U idućem potpoglavlju opisat

će se slučaj kontaminacije autohtonih sorti kukuruza u Meksiku.

4.6.3. Kontaminacija kukuruza u Meksiku

1998. Meksiko je zabranio uzgoj GMO kukuruza da zaštiti svoje poljoprivredno nasljedstvo.

U Meksiku postoji na stotine vrsta kukuruza. Neke su prilagođene vrlo vlažnim uvjetima,

neke vrlo suhim uvjetima. Neke su otporne na specifične štetočine, neke imaju drugačiji okus.

Neke su dobre za kokice, neke su dobre za tortilje, neke za ishranu stoke. U svakom slučaju, u

Meksiku postoji ogroman broj različitih vrsta. Prije oko 7000 godina, ljudi u Meksiku su

počeli pripitomljavati kukuruz. Kukuruz nije samo njihov izvor hrane, već je i dio kulture. Na

planini Jalisco, ljudi namjerno sade kukuruz u blizini divljeg kukuruza, Teocintle. Razlog

zašto to rade je jer odlično znaju da će dobiti otpornost na štetočine. Prijenos s divlje vrste na

kultiviranu vrstu. Većina razlika u usjevima potiče od vrste zemlje. To su biljke koje mali

farmeri širom svijeta održavaju u malim količinama odabranim za specifične uvjete. To može

biti velika nadmorska visina, vlaga, suša, vrlo specifični uvjeti. 1970. u SAD-u je kukuruzni

54

parazit uništio milijune hektara kukuruza. SAD su imale sreću da su u Meksiku našle vrstu

kukuruza koja je bila otporna na štetočinu. 2000. godine, dr. Ignatio Chapela je otkrio vrstu

GMO kukuruza koji raste u Oaxaci. Lokalni farmeri su u lokalnom dućanu kupili neobilježeni

američki GMO kukuruz za jelo. Kao što su radili tisućama godina, nešto su pojeli, a nešto

posadili. GMO sjeme se pomiješalo s kukuruzom farmera i zarazilo genetsku liniju tog

drevnog sjemena. Za meksikance je jeftinije kupiti uvozni kukuruz iz SAD-a, nego da ga sami

uzgajaju. To je zbog subvencija koje dobijaju američki poljoprivrednici, dok meksički

kukuruz nije subvencioniran, pa je zbog toga dvostruko skuplji. Iz ovog razloga nikad manje

Meksikanaca nije uzgajalo svoje domaće sorte kukuruza. U 11. mjesecu 2001. godine, dr.

Ignatio Chapela je objavio članak u znanstvenom časopisu "Nature", otkrivajući da se

transgenetska DNK se pomiješala s tradicionalnim kukuruznim usjevima u regiji Oaxaca, u

kojoj postoji oko 150 autohtonih sorti kukuruza. GMO zarazu je otkrio sasvim slučajno dok je

tražio uzorke autohtonih sorti kukuruza. Meksikanci ovo smatraju velikom prijetnjom za

očuvanje biološke raznolikosti. (The Future of Food, 2003.) Da bi očuvali raznolikost svojeg

kukuruza, kako je već spomenuto, Meksiko je zabranio genetski modificirane usjeve.

Međutim, zbog ugovora o slobodnoj trgovini (NAFTA) kojeg je potpisao sa SAD-om i

Kanadom, Meksiko ne može zaustaviti masivan uvoz američkog kukuruza, od kojeg je 40%

genetski modificirano. Članak Ignatia Chapele je isprovocirao žestoke reakcije u Meksiku. Od

tada je Nacionalni ekološki institut potvrdio kontaminaciju meksičkog kukuruza. Roundup

Ready i BT geni su pronađeni u kukuruzu iz pet regija zemlje. Što bi se dogodilo da se

genetski modificiran kukuruz križa s tradicionalnim vrstama? Dr. Elena Alvarez-Buylla je

vodila studiju koristeći lokalni cvijet. Ubacila je isti gen u nekoliko vrsta i onda promatrala

njihov rast. Dr. Elena Alvarez-Buylla, Nacionalni Ekološki Institut: (The World according to

Monsanto, 2008.) "Promatrali smo dvije biljke, potpuno identične s genetskog stajališta;

drugim riječima obje imaju isti genom, iste kromosome i isti transgen. Jedina je razlika što je

transgen lociran na drugačijim mjestima. I jednom kad su izrasle, ove biljke su predstavile

fenotip, drugim riječima oblike cvjetova koji su vrlo različiti. Neke imaju cvijet koji je

identičan prirodnim istovjetnicima (četiri latice, četiri čašična listića), ali ostali imaju

abnormalne cvjetove, s abnormalnim dlačicama ili čudnim listićima čašice. Kao dodatak,

neki su potpuno monstruozni. Jedina razlika kod svih ovih biljaka jest lokacija transgena, koji

je umetan nasumično." Zašto je to zabrinjavajuće? "U Meksiku, jednom kad je transgenetsko

sjeme kukuruza pušteno u okoliš, vrlo je vjerojatno da će se transgeni ugraditi u genome

lokalnih meksičkih sorti. To je neizbježan fenomen jer se kukuruz, vjetrom nošenim polenom,

prirodno križa. Uzevši to u obzir, bojimo se da će genetski resursi tradicionalnog kukuruza

55

biti nekontrolirano mijenjani." Aldo Gonzales predvodi organizaciju autohtonog stanovništva.

Dvije godine je vodio informacijsku kampanju među Oaxaca zajednicama, gdje su strahovi

Elene Alvarez u poljima već potvrđeni. Na pitanje, smatra li da je Monsantova strategija da

ono što nisu mogli postići legalno pokušavaju nasilu progurati kontaminacijom, Aldo

Gonzales, predsjednik organizacije autohtonog stanovništva Oaxace, odgovara: (The World

according to Monsanto, 2008.) "Da, pitali smo se što ako je kontaminacija namjerna. Ako

centar iz kojeg potječe kukuruz postane kontaminiran, slijedio bi i ostatak planete.

Kontaminacija jedino ide na ruku multinacionalnim kompanijama kao što je Monsanto."

Prema Jonathanu Matthewsu, voditelju GM Watcha (GMO informacijski servis sa sjedištem u

južnoj Engleskoj), Ignatio Chapela je bio žrtva Monsantove kampanje lansirane na AgBio

World-u, pro-GMO-ovskoj internetskoj stranici. Večer prije objavljivanja članka i na dan

kada je članak objavljen u časopisu Nature, izvjesne Mary Murphy i Andura Smetacek

započele su kampanju protiv dr. Chapele. Slale su e-mailove koje je AgBio World raspršio

tisućama znanstvenika diljem svijeta. Optužile su ga da to nema nikakve veze sa znanošću, te

da je on aktivist, a ne znanstvenik. Jonathan Matthews, voditelj GM Watcha, smatra da je to

bila prljava kampanja. Prema njemu, ta kampanja je služila isključivo za rušenje kredibiliteta

dr. Ignatia Chapele. Jonathan Matthews proveo je nakon ovoga istraživanje kako bi saznao

tko su Smetacek i Murphy. U slučaju Smetacek, otkrili su, preko tehničkih headera u e-mailu,

da su e-mailovi slani s IP adrese koja pripada Monsantu. Što se tiče Mary Murphy, za sobom

je ostavila detalje koji su im omogućili njezino praćenje. Preko njezinih e-mailova došli su do

adrese: bw6.bivwood.com. Otkrili su da je to bilo originalno ime PR agencije, zvane Bivings

Group. Zatim su brzo otkrili da je na njihovoj listi klijenata bio Monsanto. To je bila

Monsantova internetska PR firma. Jonathan Matthews, voditelj GM Watcha, ovako je

komentirao ova događanja: (The World according to Monsanto, 2008.) "Ovdje govorimo o

vrlo prljavim trikovima. U ovome što se ovdje događa nema etike niti najmanje. Pokazuje

organizaciju koja je odlučna progurati svoje proizvode u države diljem svijeta, i odlučna je

uništiti reputaciju bilo koga tko joj se nađe na putu." Osim Meksika, Paragvaj je također

jedna od zemalja koje imaju primjere ovakve "slučajne" kontaminacije. (The World according

to Monsanto, 2008.) Optužbe Jonathana Matthewsa su objavljene u britanskom tisku, ali

Monsato je odlučio ignorirati ih. Kako nastavlja svoj nepopustljiv uspon, kompanija brani

svoju viziju transgenetskog svijeta koji će razriješiti probleme gladi i okoliša u savršenoj

harmoniji. Zahvaljujući svojoj "viziji" je dobila i "Svjetsku nagradu za hranu" o kojoj će biti

riječi u idućem potpoglavlju.

56

4.7. Svjetska nagrada za hranu

19.06.2013. U Washingtonu su najavljeni ovogodišnji laureati nagrade "World Food Prize"

("Svjetska nagrada za hranu"). Nagrađeni su genetičari Robert Fraley, Marc Van Montagu i

Mary-Dell Chilton koji će podijeliti iznos od 250,000 američkih dolara. Nagradu je obznanio

američki državni tajnik John Kerry u State Departmentu uz obrazloženje da je uloga ovih

genetičara u modernoj biotehnologiji biljaka otvorila vrata usjevima otpornim na pesticide,

bolesti i ekstremne klimatske uvjete, kao i mogućnost rješavanja problema gladi u svijetu kroz

povećanje prinosa i dostupnosti hrane. Nagrada je objavljena točno šezdeset godina od otkrića

strukture DNA za koju su zaslužni biokemičari Watson i Crick. Robert T. Fraley, izvršni

potpredsjednik i glavni tehnološki direktor multinacionalne kompanije Monsanto izjavio je da

je počašćen ovom izuzetnom nagradom. U svom govoru je rekao:

(http://www.nutricionizam.com) "Svijet ima tehnologiju da nahrani 10 milijardi ljudi. No

glavno je pitanje danas, da li će farmerima i rančerima biti dozvoljena upotreba ove nove

tehnologije? Dok postoje oni koji ne podržavaju naša napredna biotehnološka istraživanja,

potreba za sigurnošću hrane i mogućnost da farmeri širom svijeta proizvedu dovoljno hrane

daleko nadilazi svaku razliku u mišljenju". Marc Van Montagu je osnivač i član nadzornog

odbora Instituta za doseg biljne biotehnologije (Institute of Plant Biotechnology Outreach) na

Ghent Sveučilištu u Belgiji. Također je začetnik dvije biotehnološke kompanije: Plant Genetic

Systems i Crop Design. Nakon dodjele, Van Montagu je također izjavio da je počašćen

dobivenom nagradom, te je rekao: (http://www.nutricionizam.com) "Nadam se da će ovo

priznanje utrti put transgenim biljkama u Europu koja će prigrliti ovu tehnologiju, a to je

esencijalni uvjet za globalno priznanje transgenih biljaka". Mary-Dell Chilton (74) je radila

kao istraživač na Washingtonskom Sveučilištu, ali je i osnivačica i jedna od najvažnijih

djelatnika tvrtke Syngenta Biotechnology gdje još i danas radi. Fraley, Van Montagu i Chilton

provodili su neovisno, početkom 80-tih godina studije na koji se način bakterije mogu

upotrijebiti za ubacivanje gena u stanice biljaka. Ključ je mikrob Agrobacterium tumefaciens,

koji iniciranjem vlastitog DNA uzrokuje tumorima slične izrasline na biljkama. Istraživači su

uspjeli onesposobiti "tumorozni dio" bakterije i ubaciti gene koji su bili poželjni u novoj

biljci. Tri tima stručnjaka je rezultate istraživanja prezentiralo 1983. godine na konferenciji u

Miamiju. Zanimljivo je kako do ove godine nije bilo ovoliko medijske pozornosti posvećeno

"Svjetskoj nagradi za hranu". To je zato što je ona važna za relativno mali broj osoba, mahom

znanstvenika i stručnjaka za agrikulturu. Ipak, 19.06.2013. napokon je prestala biti anonimna i

postala je poznata javnosti, čak je uspoređivana s agrikulturnim Oscarom ili pak agrikluturnim

57

Nobelom. Svjetska nagrada za hranu dodijeljena je ideji biotehnološke, genetičke

manipulacije biljem, tako nagradivši pionire u ovoj oblasti. Nagrada je osnovana 1987. godine

od strane Amerikanca Normana E. Borlauga (Nobel za mir 1970.), još poznatijeg kao "oca"

"Zelene revolucije" kojom je znatno povećana proizvodnja žitarica, ali i potrošnja pesticida.

Cilj nagrade je odavanje priznanja osobama koje su svojim radom poboljšali kvalitetu,

kvantitetu ili dostupnost hrane u svijetu. Valja znati da je Svjetska nagrada za hranu često

kritizirana jer favorizira industrijsku agrikulturu i biotehnologiju na uštrb neindustrijskih

poljoprivrednih metoda. Radi se o privatnoj neprofitnoj organizaciji koja opstaje donacijama

raznih kompanija (npr. General Foods), uključujući i sam Monsanto koji joj je 2008. godine

dodijelio 5 milijuna američkih dolara. Ova nagrada ima pozitivan PR značaj za pobornike GM

tehnologije i Monsanto, jer samu rekombinantnu tehnologiju i korporaciju predstavljaju u

pozitivnom svijetlu. No istovremeno, nagrada izaziva žestoku debatu o ulozi rekombinantne

biotehnologije u rješavanju problema gladi u svijetu. Studija iz 2008. godine financirana od

Svjetske Banke i UN pokazala da GM usjevi igraju marginalnu ulogu kod nestašice hrane u

siromašnim zemljama. Vezano za Fraley-a, zanimljivo je da se zaposlio u Monsantu 1981.

godine kao prvi molekularni biolog u tvrtki, ali je brzo napredovao i postao jedan od ključnih

ljudi unutar tvrtke. Kako je Mosanto kaskao za timovima Van Montagua i Chiltonove,

kompanija je pomogla u financiranju njihovog rada te je tako došla do informacija koja ih je

dovela do dominacije u biotehnološkom biznisu. Fraley je također i jedan od zaslužnih za

komercijalizaciju genetski modificiranih usjeva u 90-im godinama. Ako se može izdvojiti

jedna osoba koja personalizira kontroverznu ulogu Monsanta u agrikulturi, onda je to Fraley.

(http://www.nutricionizam.com) S obzirom na dodijeljivanje ovakvih nagrada biotehnološkim

korporacijama, jasno je da u svijetu postoji vrlo jaki lobi koji promovira širenje GMO usjeva

po svijetu, a iz izjava dobitnika ove nagrade se da iščitati i da im je posebno bitno da

Europska unija promjeni svoju politiku vezanu za GMO.

58

5. ZAKLJUČAK

Genetski modificirani organizmi (GMO) danas su u žarištu interesa javnosti, kako one

znanstvene i stručne tako i laičke. Drugim riječima, u centru su interesa onih koji ih proizvode

i distribuiraju te onih koji ih konzumiraju ili se tome jasno opiru. Naime, organizmi

podvrgnuti genetskom inženjeringu na raskrižju su između biotehnološke izvedivosti, etičke

upitnosti, marketinške, industrijske i političke organizirane prisile i još neorganiziranog, ali

snažnog otpora. Nakon što su stoljećima, polako ali uspješno, koristeći konvencionalne

metode oplemenjivanja, poboljšavali svojstva svojih biljaka, ljudi su osamdesetih godina

primjenom novih metoda molekularne biologije i genetičkog inženjerstva započeli jedno

potpuno novo, ljudskom rodu do sada nepoznato doba nove biotehnologije. Procjenjuje se da

će, ukoliko se nalet nove biotehnologije nastavi ovom žestinom, u narednih nekoliko

desetljeća, njen bilo pozitivan, bilo negativan utjecaj na čovjeka biti veći od utjecaja svih

promjena koje su se dogodile na kugli zemaljskoj u proteklih tisuću godina. Nova

biotehnologija mnogo obećava: rješenje pitanja gladi u svijetu, povećanje uroda i kakvoće

poljoprivrednih proizvoda, zaštitu usjeva od štetnika, bolesti i korova uz manju potrošnju

pesticida i čišći okoliš. Moguće je da će neka od tih obećanja biti ispunjena. Međutim, upitno

je kolika će biti cijena tih promjena. Sigurno je da će nova tehnologija imati ogroman utjecaj

na društvo i na okoliš, no zasada se o smjeru tih utjecaja može samo nagađati. Sam proces

genetske modifikacije počeo se koristiti 1973., kada su Stanley Cohen i Herbert Boyer

uspješno ubacili DNA iz jedne vrste u genom druge vrste. Prva genetski modificirana biljka

(duhan) stvorena je 1984. godine, a prvi komercijalni GM usjevi u upotrbu su ušli 1996.

godine. U to vrijeme GM usjevi su bili prisutni samo u SAD-u, ali su se prilično brzo počeli

širiti. U današnje vrijeme, GM usjevi su prisutni u 28 zemalja svijeta, ali daleko najveće

površine nalaze se u SAD-u, Brazilu, Argentini, Indiji i Kanadi. Dana 23. svibnja 2003.

godine predsjednik SAD-a George Bush je predložio Inicijativu za suzbijanje gladi u Africi

korištenjem genetski modificirane (GMO) hrane. Istodobno je optužio Europu da njezin

"neosnovan i znanstveno neutemeljen strah" od takve hrane ometa napore za suzbijanjem

gladi. Izrazio je snažno uvjerenje da će GM hrana donijeti veći prinos od žetve, povećati izvoz

SAD-a i omogućiti stvaranje boljeg svijeta. Njegova retorika nije ništa novo u politici SAD-a.

Ovakvu politiku je provodio Bill Clinton, a sada ju provodi Barack Obama. Međutim,

suprotno ovakvom razmišljanju, s obzirom na istraživanje provedeno kroz ovaj rad, može se

reći da strah nije neopravdan. Upravo su neutemeljene tvrdnje da protivljenje GM hrani ometa

59

napore za suzbijanjem gladi i da GM usjevi imaju veći urod. Na primjerima američkih,

indijskih i argentinskih poljoprivrednika moglo se vidjeti što se događa kada kupe GMO

sjeme od biotehnoloških kompanija poput Monsanta. Sjeme se nakon toga svake godine mora

kupovati, odnosno poljoprivrednici nemaju pravo zadržati sjeme dobiveno iz GM usjeva jer

inače krše pravo patenta, što se vidjelo na primjeru farmera Percya Schmeisera. Kompanija

Monsanto u svom posjedu ima čak i patent na tzv. "terminator sjeme" koje automatski

uništava buduću generaciju biljke. Brojna istraživanja (Benbrook, sveučilište u Nebraski,

Network of Concerned Farmers, ....) su također pokazala da GM soja ima manji urod od

tradicionalnih sorti. Nakon što su ovi podaci poznati, teško se može reći da će GM usjevi i

hrana pomoći siromašnim zemljama u suzbijanju gladi. Međutim, od ovakve politike SAD-a

veliku korist imaju multinacionalne biotehnološke kompanije poput Monsanta. Ovakva

politika SAD-a je, ako se promotri njihov politički sustav, prilično logična. U SAD-u

lobiranje je najnormalnija stvar, a donacije za političke kampanje su neograničene.

Multinacionalne korporacije poput Monsanta financiraju kampanje i demokratskih i

republikanskih kandidata s višemilijunskim iznosima. To možda ne mora značiti da će zbog

toga raditi u njihovom interesu, međutim, ako ne rade, upitno je hoće li ih i ubuduće

podržavat financijski. Da američka vlada radi u interesu biotehnoloških kompanija poput

Monsanta potvrđuju brojni primjeri. Među dokumentima koje je wikileaks objavio, postoji i

jedan primjer u kojem američki diplomat radi pritisak na Francusku u korist Monsanta.

Ovakvim tvrdnjama u prilog ide i što je u SAD-u nedavno donešen i tzv. "zakon o zaštiti

Monsanta", kojim će biotehnološke kompanije biti još više zaštićene. Osim navedenoga,

iznimno je interesantna i Monsantova povezanost s FDA-om, gdje su na važne položaje

dolazili brojni Monsantovi "bivši" djelatnici poput odvjetnika Michaela Taylora. Međutim,

Monsanto nije povezan samo s FDA-om, nego i s brojnim drugim važnim institucijama u

SAD-u. Donald Rumsfeld je bio generalni direktor Searlea, Monsantove podružnice. Bivši

ambasador trgovine, Mickey Cantor, završio je u Monsantovom odboru. Sudac Vrhovnog

suda, Clarence Thomas, je nekoć radio za Monsanto kao odvjetnik. Linda Fisher preselila se

iz Agencije za zaštitu okoliša u Monsanto; Marcia Hale i Josh King otišli su iz Bijele kuće u

Monsanto; William Ruckelshaus iz IPA-a u Monsanto. Jedan od zabrinjavajućih faktora je da

čak i pravila WTO-a idu u korist Monsanta. WTO smatra genetski modificirane organizme

"bitno ekvivalentnima", a zabranu trgovanja GMO-ima "nepoštenom trgovinskom praksom".

Doktrina Svjetske trgovinske organizacije je jednostavna: slobodna trgovina, pod uvjetima

koje su odredili veliki konglomerati s područja agrobiznisa. Zakonski okvir za patentiranje

biljaka ugrađen je u dokument Svjetske trgovinske organizacije zvan TRIPS. Po tome

60

dokumentu sve zemlje članice Svjetske trgovinske organizacije obvezne su donijeti zakone za

zaštitu patenata (prava na intelektualno vlasništvo) na biljke. Tim je patentima svakome osim

vlasnicima patenata zabranjeno proizvoditi, prodavati i koristiti određeni "izum". Ta je

odredba, kojoj nije podarena baš velika pozornost, američkim i multinacionalnim

agrokompanijama otvorila vrata za promicanje strateškoga plana genetskoga inženjerstva. Iz

svih ovih primjera se jasno vidi povezanost Monsanta s važnim institucijama u SAD-u i

svijetu. Jedna od država ili saveza država koja ima vrlo srogu regulaciju vezanu uz GMO-e je

EU. Europska Unija se kroz svoju regulaciju, barem za sada, uspješno obranila od pritisaka

SAD-a, WTO-a i biotehnoloških kompanija da se dozvoli slobodna trgovina GMO-ima.

Jedina rupa u pravilima za označavanje GMO-a u EU tiče se stočne hrane jer meso životinja

hranjenih GM hranom ne mora biti označeno kao GM. Jedine značajne količine GMO-a koje

se uvoze u EU odnose se upravo na stočnu hranu. Kroz četvrto poglavlje rada se moglo vidjeti

povijest korporacije Monsanto i pregled većine kontroverzi vezanih uz nju. Monsanto je

korporacija koja je u 2012. godini imala prihod od otprilike 13 i pol milijardi dolara, te neto

profit u iznosu nešto više od 2 milijarde dolara, čime se svrstava među najveće

multinacionalne kompanije u svijetu. To je kompanija koja je bila jedan od najvećih

proizvođača jednog od najpoznatijih pesticida svih vremena (DDT). Za vrijeme rata u

Vijetnamu bila je glavni opskrbljivač Agent Orange-a, te je veteranima tog rata morala

isplatiti odštetu zbog zdravstvenih posljedica. Međutim, iako su se u Vijetnamu rađala djeca

sa strašnim deformacijama, stanovnici Vijetnama nisu dobili nikakvu odštetu od te kompanije.

To je kompanija koja američkim farmerima šalje istražitelje na farme, te ih tuži ako krše

njihov "patent", bez obzira da li ti farmeri stvarno s namjerom kradu sjeme Monsanta ili su

poleni donešeni vjetrom. Monsanto je u SAD-u uz pomoć FDA-a na tržište progurala svoj

proizvod Posilac (goveđi hormon rasta) koji je u EU zabranjen. Ova kompanija je najveći

proizvođač umjetnog sladila aspartama (E951) koji uzrokuje brojne bolesti. To je kompanija

koja je vršila pritisak na televiziju Fox zbog reportaže o goveđem hormonu rasta, koja je

vršila pritisak na tiskare 1998. godine da se ne izda broj časopisa Ecologist u kojem se

kritizira Monsanto. To je kompanija koja je vršila pritisak da se ne objave znanstvena

istraživanja, odnosno da se ocrne znanstvenici (Afera Pustzai, Ignatio Chapela). To je

kompanija koja je bila jedan od najvećih proizvođača PCB-a, te je milijun kilograma PCB-a

deponirala u gradu Annistonu zbog čega je veliki broj ljudi imao teške zdravstvene posljedice,

a Monsanto je morao isplatiti odštetu od 700 milijuna dolara. Međutim, bez obzira na presudu

niti jedan pojedinac iz Monsanta nije kazneno odgovarao. Kod ovog slučaja dolazimo do

jednog od glavnih problema ovakvog oblika kapitalizma. Kompanije se smatraju osobom, što

61

znači da se njima sudi na civilnim sudovima. To možda i nije loše u nekim slučajevima, ali to

dovodi do slučajeva u kojima se kompanijama nekada više isplati platiti kaznu (ako ih se

uhvati) jer će svejedno ostvariti profit, unatoč kazni, a od pojedinaca nitko neće odgovarati. U

ovakvoj situaciji, ako kompanije npr. zagađuju okoliš i pri tome ostvaruju veći profit nego što

bi bila eventualna kazna, ništa ih ne sprječava da to i nastave raditi. Dok se GM usjevi u

svijetu šire iz godine u godinu, zanimljivo je, nakon svih nabrojanih kontroverzi vezanih uz

Monsanto, pogledati službenu stranicu Monsanta na kojoj hvale svoj integritet, dijalog,

dijeljenje, transparentnost i svoju promociju održive poljoprivrede. Za ovu promociju "održive

poljoprivrede" su dobili i nagradu "World Food Prize" ("Svjetska nagrada za hranu").

Nagradu je dobio Robert T. Fraley (izvršni potpredsjednik i glavni tehnološki direktor

multinacionalne kompanije Monsanto) zajedno sa svojim kolegama Marc Van Montagu-om

(začetnik kompanija Plant Genetic Systems i Crop Design) i Mary-Dell Chilton (Syngenta

Biotechnology). Na kraju se može reći da je hipoteza ovoga rada potvrđena kroz istraživanje,

te da biotehnološke kompanije imaju podršku vlade SAD-a i WTO-a, dok se utjecaj na

poljoprivrednike može vidjeti primjerima iz SAD-a, Indije, Argentine i Meksika.

Biotehnologija nudi fantastične mogućnosti, ali ona sa sobom nosi ogromni rizik. Još traje

rasprava između protivnika i pobornika koji koriste iste rezultate istraživanja za dokazivanje

potpuno suprotnih stajališta. Predmeti rasprave su etika, zdravstvena sigurnost, potrebe

rastuće populacije i slično. Teško je reći kome onda vjerovati s obzirom da iza obje strane

stoje interesi kapitala, ali nije na odmet zapamtiti poznatu izjavu Henry-a Kissinger-a:

"Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude."

62

Literatura Knjige:

1. Engdahl, W. F., 2005., Sjeme uništenja: geopolitika genetski modificirane hrane i globalno

carstvo, Detecta, Zagreb

2. Jošt, M., Cox, T., 2005., Tehnologija samouništenja: Kakve su posljedice proizvodnje

genetski modificirane hrane?, Metaphysica, Beograd

3. Smith J. M., 2005., Sjeme obmane: Razotkrivanje korporacijskih i vladinih laži o sigurnosti

genetski modificirane hrane koju jedete, Biovega, Zagreb

Časopisne baze:

4. Branford, S., 2002., Why Argentina Can't Feed Itself, The Ecologist, Vol. 32, br. 8

(dostupno na http://www.twnside.org.sg) (pregledano 25.06.2013.)

5. Capak, K., 2010., GMO i zdravlje, Medix, Vol. 10, br. 53 (dostupno na

http://hrcak.srce.hr) (pregledano 25.06.2013.)

6. Ewen, S.W.B., Pusztai, A., 1999., Health Risks of Genetically Modified Foods, The

Lancet, Vol. 353, br. 9167 (dostupno na http://web.ebscohost.com/) (pregledano

25.06.2013.)

7. Garforth, K., Subramaniam, H., Dalvi, A., Cuber, B., 2004., Case note, Review of

European Community & International Environmental Law, Vol. 13, br. 3

(dostupno na http://web.ebscohost.com) (pregledano 25.06.2013.)

8. Havranek, T., 2004., Codex Alimentarius, MESO: prvi hrvatski časopis o mesu, Vol. 6, br.

5 (dostupno na http://hrcak.srce.hr/) (pregledano 25.06.2013.)

9. Jošt, M., 2005., Trebaju li Hrvatskoj GM usjevi: hoće li Hrvatska slijediti put Argentine,

Sjemenarstvo, Vol. 22, br. 1-2 (dostupno na http://hrcak.srce.hr/file/2925) (pregledano

25.06.2013.)

10. Kmetič, I., Murati, T., Kvakan, K., Ivanjko, M., Šimić, B., 2012., Poliklorirani bifenili -

toksičnost i rizici, Croatian Journal of Food Science and Technology, Vol.4, br.1

(dostupno na http://hrcak.srce.hr/) (pregledano 25.06.2013.)

11. Monsanto Canada inc. v. Schmeiser, 2005., Berkeley Technology Law Journal; Vol. 20

br. 1, (dostupno na http://web.ebscohost.com/) (pregledano 25.06.2013.)

12. Savich, J., 2007., Monsanto vs. Scruggs: The Negative Impact of patent exhaustion on

self-replicating technology, Berkeley Technology Law Journal, Vol. 22, br. 1

(dostupno na http://web.ebscohost.com/) (pregledano 25.06.2013.)

63

13. Smyth, T. R., 1983., The FDA's Public Board of Inquiry and the Aspartame Decision,

Indiana Law Journal, Vol. 58, br. 4, članak 3 (dostupno na

http://www.repository.law.indiana.edu) (pregledano 25.06.2013.)

14. Šimleša, D., 2004., Biotehnologija kao oblik kontrole, Socijalna ekologija, Vol. 13, br. 1,

(dostupno na http://hrcak.srce.hr/file/45588) (pregledano 25.06.2013.)

Internet izvori:

15. http://archive.bio.ed.ac.uk/jdeacon/microbes/bt.htm (pregledano 25.06.2013.)

16. http://bs.wikipedia.org/wiki/DDT (pregledano 25.06.2013.)

17. http://e-brojevi.udd.hr/951.htm (pregledano 25.06.2013.)

18. http://en.wikipedia.org/wiki/Genetically_modified_crops (pregledano 25.06.2013.)

19. http://hesatbmq.files.wordpress.com/2012/10/genetski_modificirane_biljke_9.pdf

(pregledano 25.06.2013.)

20. http://hr.wikipedia.org/wiki/Aspartam (pregledano 25.06.2013.)

21. http://hr.wikipedia.org/wiki/Genetski_modificirani_organizmi (pregledano 25.06.2013.)

22. http://hr.wikipedia.org/wiki/Geneti%C4%8Dko_in%C5%BEenjerstvo (pregledano

25.06.2013.)

23. http://hr.wikipedia.org/wiki/Monsanto (pregledano 25.06.2013.)

24. http://influenceexplorer.com/organization/monsanto-

co/6da92f051f974535aa77a41ef4801e82 (pregledano 25.06.2013.)

25. http://regionalexpress.hr/site/more/codex-alimentarius-kontrola-stanovnitva-pod-krinkom-

zatite-potroaa/ (pregledano 25.06.2013.)

26. http://s3-eu-west-1.amazonaws.com/zelena-

akcija.production/zelena_akcija/document_translations/845/doc_files/original/ZA-

brosura-gmo.pdf?1339889670 (pregledano 25.06.2013.)

27. http://www.123helpme.com/view.asp?id=25816 (pregledano 25.06.2013.)

28. http://www.bloomberg.com/apps/news?pid=newsarchive&sid=aCK4Q3XZCpyw

(pregledano 25.06.2013.)

29. http://www.chemicalindustryarchives.org/dirtysecrets/annistonindepth/toxicity.asp

(pregledano 25.06.2013.)

30. http://www.codexalimentarius.org (pregledano 25.06.2013.)

31. http://www.fibl.org/en/media/media-archive/media-release/article/organic-agriculture-

worldwide-market-growing-agricultural-land-remains-steady.html (pregledano

25.06.2013.)

64

32. http://www.globalagriculture.org/report-topics/genetic-engineering-and-

biotechnology.html (pregledano 25.06.2013.)

33. http://www.gmwatch.org/latest-listing/1-test/10560-the-worlds-top-10-pesticide-firms-

who-owns-nature (pregledano 25.06.2013.)

34. http://www.guardian.co.uk/world/2011/jan/03/wikileaks-us-eu-gm-crops (pregledano

25.06.2013.)

35. http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/10333-marijan-jot-iskustvo-

argentine-s-gm-usjevima.html (pregledano 25.06.2013.)

36. http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=24218:

monsanto-kompanija-godine&catid=80:valerije-vrek-a-lidija-gajski&Itemid=353

(pregledano 25.06.2013.)

37. http://www.huffingtonpost.com/robbie-gennet/donald-rumsfeld-and-the-s_b_805581.html

(pregledano 25.06.2013.)

38. http://www.ibtimes.com/furor-growing-against-obama-over-monsanto-protection-act-

1156459# (pregledano 25.06.2013.)

39. http://www.monsanto.com/newsviews/Pages/milk-labeling.aspx (pregledano 25.06.2013.)

40. http://www.motherjones.com/blue-marble/2013/02/gmo-farming-crops-more-popular-

than-ever-world-charts (pregledano 25.06.2013.)

41. http://www.nutricionizam.com/index.php/novosti/69-svjetska-nagrada-za-hranu-

dodijeljena-predstavnicima-biotehnoloskih-multikompanija (pregledano 25.06.2013.)

42. http://www.pokret.net/ZmagazinBr6.pdf (pregledano 25.06.2013.)

43. http://www.thefreedictionary.com/biopiracy (pregledano 25.06.2013.)

44. http://www.zakon.hr/z/571/Zakon-o-genetski-modificiranim-organizmima (pregledano

25.06.2013.)

45. http://www.znakovi-vremena.net/gmo.htm (pregledano 25.06.2013.)

65

Ostali izvori:

46. Food inc., 2008., dokumentarni film, Kenner, R.

47. James, C., 2012., Global Status of Commercialized Biotech/GM Crops: 2012, brief 44,

executive summary (dostupno na www.isaaa.org) (pregledano 25.06.2013.)

48. Jošt, M., 2009, Izazov tehnologije samouništenja, Europska akademija, Biskupija Banja

Luka (dostupno na marijanjost.files.wordpress.com) (pregledano 25.06.2013.)

49. Monsanto 2010 Annual report (dostupno na http://www.monsanto.com) (pregledano

25.06.2013.)

50. Monsanto 2012 Annual report (dostupno na http://www.monsanto.com) (pregledano

25.06.2013.)

51. Monsanto vs. U.S. Farmers Report (dostupno na http://www.centerforfoodsafety.org)

(pregledano 25.06.2013.)

52. Slišković, T., 2008., Slučaj Monsanto, prezentacija (dostupno na

http://web.efzg.hr/dok//OIM/tsliskovic/Slu%C4%8Daj%20Monsanto-finalno.pdf)

(pregledano 25.06.2013.)

53. Šutalo, I., 2006, Socio-ekonomski i bioetički učinci primjene GMO-a, Diplomski rad,

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Ekonomski fakultet, Osijek (dostupno na

www.portalalfa.com) (pregledano 25.06.2013.)

54. The Corporation, 2003., dokumentarni film, Achbar, M., Abbott, J.

55. The Future of Food, 2004., dokumentarni film, Koons, D.

56. The World according to Monsanto, 2008., dokumentarni film, Robin, M. M.

66

Popis tablica i grafikona

Popis tablica Naziv tablice Stranica

Tablica 1.

Rasprostranjenost GM usjeva po zemljama i GMO kulture

koje pojedine zemlje proizvode

8

Tablica 2.

Prihod od prodaje i dobit Monsanta u razdoblju od 2008. do

2012..godine u milijunima dolara

20

Tablica 3.

10 najvećih proizvođača pesticida na svijetu 2009.

23

Popis grafikona Naziv grafikona Stranica

Grafikon 1.

Rasprostranjenost GM usjeva u svijetu od 1996. do 2012. 7

Grafikon 2.

Zemlje s najvećim GM poljoprivrednim površinama 9

67

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom NEGATIVNI UČINCI GMO

POLJOPRIVREDE izradio samostalno pod voditeljstvom doc. dr. sc. Dunje Škalamere -

Alilović. U radu sam primjenio metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristio

literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke i

teorije koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen način sam

citirao. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Student

Toni Martić