svjetlo_1-2_2006

��

��

��

��

^asopis za kulturu, umjetnost i dru{tvena zbivanja


Matica hrvatska Ogranak KarlovacAdresa uredni{tva: 47000 Karlovac, M.Pavleka Mi{kine 3, p.p. 29Tel.:/047/ 613-618; GSM.: 098 / 963-6463Uredni{tvo prima stranke ponedjeljkom, srijedom i petkom od 10 do 12 sati.

Uredni{tvo: Vladimir Cvitanovi} /glavni i odgovorni urednik/ e-mail: [email protected] Mui}Vladimir Per{in

Lektura: Draènka Polovi}

Grafi~ki urednik: Vladimir Rado~aj

Žiro ra~un: 2400008-1190065940 Karlova~ka banka d.d.

âsopis izlazi uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Karlova~ke ùpanije i Grada Karlovca

Cijena pojedinom broju 40 kuna

ISSN - 0353 - 9180

Naslovnica: Danko Fajt: Paviljon KATZLER - prolje}e 2006.

Grafi~ka priprema i tisak: Tiskara “Pe~ari} & Rado~aj”, Karlovac

Naklada:450 primjeraka

Redakcija ovoga dvobroja zaklju~ena je 30. travnja 2006.Rukopisi se ne vra}aju, a svi tiskani prilozi vlasni{tvo su Matice hrvatske Ogranak Karlovac.

“Svjetlo” je utemeljeno u Karlovcu 1. sije~nja 1884. kao polutjednik; potpisuje ga vlastnik i urednik Adolf Gustav Prettner ml., no stvarni urednik do 1904. je bio Du{an Lopa{i}. Ob-novljeno kao ~asopis 1965. te izlazi do zabrane rada Matice hrvatske 1971. (urednik Stjepan Mihali}), iznova obnovljeno 1990. Urednici: Ivan Jurkovi} (1990 -1993), Antun Hakenberg (1993 -1996), Ivan Ott (1997 -2001), Irena Luk{i} (2002 -2004).


Karlovac, 2006.

1-2

Rudolf Mihael Brle~i}

ZA[TITOM DRŽAVNOSTI [TITIMO DUGOVJE^NOST NARODA

Ove godine imamo razloga sjetiti se te{kih trenutaka po~etka agresije JNA na Republiku Hrvatsku, na na{e `rtve, ali i na pobjedonosni zavr{etak rata i pri-znanje Republike Hrvatske kao samostalne dràve, koja je postala samostalna nakon vi{estoljetne te`nje hrvatskoga naroda. Imamo razloga proslavljati: Dan dràvnosti, Dan oruànih snaga Republike Hrvatske, dane formiranja na{ih herojskih ratnih postrojbi. Evociramo uspomene i odajemo po{tovanje na{im poginulim braniteljima i svim `rtvama rata. Imamo na {to biti ponosni. Ali ne smijemo zaboraviti da to nije sve i da moramo dalje stvarati, razvijati i ja~ati nacionalnu snagu, sigurnost i opstojnost stvorene dràve.

Svijet nas je priznao. Priznaju da kao Hrvatska dràva postojimo. Na nama je da dugo, i ako moè dovijeka, budemo. To je i razlog da pi{em ovo svoje raz-mi{ljanje o tome, {to sve moramo mudro i tegobno u budu}nosti ~initi, kako bi kao dràva i narod opstali na surovoj svjetskoj civilizacijskoj sceni, jer ako ne budemo i dalje vodili borbu za na{ opstanak isto tako mudro i herojski kao i za vrijeme rata, ali sada drugim sredstvima, moè nam se dogoditi da zbog na{e neodlu~nosti, nebrige, a poglavito nesloge ili pak zbog pohlepe i isticanja osobnih interesa iznad globalnih interesa naroda, izgubimo ono {to smo u krvi stvarali. To nam se ne smije dogoditi, jer bi bile uzaludne sve na{e `rtve, a na{a djeca i dalji potomci bi nas s pravom pitali: “[to ste to radili poslije Domovin-skog rata?”

Ovo {to u daljem tekstu pi{em, dajem na uvid Matici hrvatskoj i hrvatskom narodu na razmi{ljanje i dopunu kako bi svi zajedno osmislili pravu doktrinu na{eg hrvatskog, nacionalnog, dru{tvenog i dràvnog opstanka.

U svijetu gdje vlada temeljno pravo ja~ega, gdje “velika riba zbog vlastitog op-stanka, jede manju ribu”, mi svi zajedno kao mala dràva i malobrojni narod ne moèmo se za{tititi u dru{tveno autisti~noj “mi{joj” rupi, jer se tamo bez razmjene vrlo brzo izumire. Kad ve} ho}emo na svjetskoj civilizacijskoj sceni samostalno postojati i plivati me|u velikima, moramo to znati i mo}i. Moramo svakodnevno, ali i dovoljno brzo sve vi{e napredovati i postajati sve potrebniji u globalnom ìvotu ljudske civilizacije. Samo ako postanemo nasu{no potreb-ni svim dràvama i ostalim dru{tvenim subjektima na zemlji, osigurat }emo si

AKTUALNO

6

opstanak. Ako ostanemo nepotrebni i beskorisni, svi }e nas glodati i komadati bez milosti, do uni{tenja. Pravu pomo} od nikoga ne}emo dobiti.

Priznali su nas kao dràvu jer su nas morali priznati. Na{om vi{evjekovnom te`njom i borbom za opstanak, kao i herojskim pona{anjem i krvavim `rtvama u Domovinskom ratu na to smo ih sve u svijetu prisilili. Ako ne budemo znali i htjeli ~initi ono {to je za dalji opstanak razvoj i ja~anje Hrvatske nasu{no potrebno, zaboravit }e nas kao da nikad nismo ni bili. Ako nestanemo kao dràva, bit }e kao i da nas nisu priznali. Bili pa pro{li. Sve se mijenja.

Život sam po sebi je borba za opstanak. Preìvljavaju sam oni najja~i i najdo-stojniji, slabi otpadaju i nestaju. Du`ni smo procijeniti u ~emu, gdje i kako ì-vimo, kako to moramo da bi opstali u neprekidnoj borbi izvan i unutar ljudske vrste i borbi s fizi~ko kemijskim uvjetima osobnog i dru{tvenog ìvota.

Dobar ustroj i organizacija dinamike materijalnih ~estica u ìvom ljudskom tijelu osigurava pojavu ìvota i duhovnog stvarala{tva svakoj osobi, to isto je nasu{no potrebno i svakoj udruzi, naciji, dràvi, jer samo iz vrhunske organi-zacije, Bogom dano, iznenadno i ~udesno, javlja se ìvot, a u ìvotu i svijest kao kvaliteta u organiziranom ìvom procesu u dru{tvenom tijelu javlja se i nova kvaliteta, dostojanstveno, nezamjenjivo, tvarno, tehnolo{ko i duhovno stvarala{tvo, a to je posljedica dinamike dru{tvene svijesti. U milenijskom stva-ranju hrvatskog dru{tvenog bi}a u njedrima europske kr{}anske civilizacije iz koje smo ro|eni, u ~ijem smo tobolcu bili i ja~ali, iz kojeg smo izlazili i nejaki porobljavani, s kojom jo{ nismo pup~anu vrpcu prerezali, koja nam pomaè u osamostaljenju i razvoju vlastitog dru{tvenog karaktera za zajedni~ko europ-sko dobro, moramo paziti da nas majka Europa kao zvijer ne proguta, ve} kao roditelj podrì, jer zna na{u vrijednost za globalno dobro.

U budu}em stvarala{tvu moramo stalno brinuti o na{oj sigurnosti i pravovre-meno i pravilno reagirati tijekom pojave i ugroze bilo koje opasnosti za na{e nacionalne, dràvne i ìvotne interese.

RATNE I TERORISTI^KE OPASNOSTI - Opasnost od ekolo{kih zaga|enja i prirodnih katastrofa, poplava, poàra i potresaRepublika Hrvatska, demokratska dràva, organizirana na temeljima vi{estra-na~kog parlamentarnog sustava i trì{nog gospodarstva sukladnog europskim politi~kim standardima i volji cjelokupnog hrvatskog naroda, nacionalnih ma-njina i ostalih dràvljana u prostoru Republike Hrvatske, du`na je ~uvati, ne-prekidno i spremno braniti svoju samostalnost potrebitu nezavisnu realnost, ustavnu suverenost i teritorijalnu cjelovitost kao temeljne imperative svog po-stojanja.

Pravo na suverenost, nezavisnost i teritorijalnu cjelokupnost dràva Hrvatska priznaje svim me|unarodno priznatim dràvama, a poglavito dràvama izrav-nim susjedima s kojima dijeli i odràva dràvnu granicu.


7

Odlu~no se moramo protiviti svakoj vrsti pritisaka: politi~kog, gospodarskog, znanstvenog, kulturnog ili bilo kojeg nasilnog, a poglavito vojno ili teroristi~-kog nametanja tu|e volje i agresije hrvatskom narodu i ostalim stanovnicima Republike Hrvatske.

U svim uvjetima bilateralnih i multilateralnih odnosa me|u dràvama, samo-stalno ili pak u prihva}enim saveznim asocijacijama, treba ~uvati i sa~uvati onaj nu`ni dio samostalnosti i cjelokupnost hrvatskog prostora koji hrvatskom narodu osigurava dostojanstven osje}aj samostalnosti i uvjerenja kako je svoj na svome, u ovo vrijeme po~etka tre}eg milenija i razvoja globalne ljudske civilizacije na planeti.

Taj subjektivni osje}aj u uvjetima objektivne europske i svjetske dru{tveno ci-vilizirane stvarnosti, ne smije nikada i nikako nestati iz dru{tvenog duha hrvat-skog naroda.

Sukladno stupnju razvoja svjetske civilizacije, me|unarodnih konvencija koje su temelj statuta me|unarodnih asocijacija i sudova, ali i moralnih normi de-mokratskog vladanja na pragu tre}eg milenija, ne smijemo prihva}ati rat i te-roristi~ko djelovanje kao moralnu i svrhovitu djelatnost u provedbi agresije na bilo koju dru{tvenu grupaciju ili dràvu u svijetu, a poglavito u Europi.

Rat i teror kao i svako drugo nasilje koje ugroàva ljudske ìvote i temeljna ljudska prava su nemoralne, divlja~ke i anakrone pojave koje se ne smiju ni~im opravdavati i tolerirati u tre}em mileniju civilizacijskog razvoja. S tim ciljem hrvatska dràva voljno i ravnopravno, sukladno svojim mogu}nostima, sudje-luje u svim asocijacijama za mir, i djeluje s ostalim mirovnim silama u ga{enju rata.

Moramo se pripremati i po potrebi provoditi antiteroristi~ko djelovanje protiv svakog terora na hrvatskom dràvnom prostoru. Voditi obrambeni rat s ciljem za{tite naroda i gospodarskih dostignu}a kao temelja cjelokupnog, politi~kog, kulturnog i ostalih ina~ica slobodnog razvoja suverenog dru{tvenog i dràvnog ìvota na hrvatskom dràvnom prostoru.

Braniti standard organiziranog ìvota svih stanovnika i dràvljana Hrvatske bore}i se svim oruànim i neoruànim ina~icama borbe za ljudska prava i do-stojanstvo svakog ~ovjeka i njegove imovine u privatnom, dioni~kom i drugim pravno priznatim ina~icama vlasni{tva, ali i demokratskim putem zahtijevati izvr{enje svih ljudskih obveza, svakog stanovnika i dràvljana, prema narodu, dràvi, a moralnim karakterom svake osobe ~uvati ugled na{eg hrvatskog dru{-tvenog i dràvnog bi}a u svijetu.

Hrvatska organizirana vlast i vojna organizacija du`na je po{tivati glas svog naroda, koji opravdava obrambeni, ako je to potrebno i oruàni, {tit od svakog oblika okupacije hrvatskog dràvnog prostora, i mora poduzimati sve ina~ice borbe, pa i oruàne borbe, u obrani tih ciljeva, spre~avanju svakog nasilja i osloba|anju od agresorske okupacije ili pak djelovanju do uni{tenja terorista.

Za{titom dràvnosti {titimo dugovje~nost naroda

8

U obrambenom ratnom smislu hrvatski narod priznaje da je rati{te cjelokupni prostor, prostor Republike Hrvatske i prostor dràve koja bi vr{ila agresiju ili teror na Hrvatsku. U tim uvjetima ima pravo svoje vojne i antiteroristi~ke djelatnosti izvoditi na prostoru tog rati{ta. Moramo u svakom obrambenom ratu stvoriti uvjete da se poslije po~etnih ratnih akcija rat prenese na prostor agresora, borbom na njegovom prostoru poraziti svakog neprijatelja, stvarati uvjete za plodne mirovne pregovore.

Sada, po~etkom tre}eg milenija, svijet karakteriziraju vjerske grupacije: katoli~ka, pravoslavna, islamska i druge mnogoljudne dalekoisto~ne vjerske asocijacije. Na njihovim temeljima su nastale i postoje udruène ili veliko dràvne, ~ak i dràvno blokovske civilizacijske razli~itosti u kojima vjerske ne ome|uju dràvne granice, ve} se mije{aju unutar dràvnih dru{tvenih subjeka-ta, bore se za svoj duhovno-politi~ki utjecaj i mo}. Povijesno, vjerski proroci i sinovi Bo`ji, nisu na svijet donijeli mir, nego ma~ i ratne sukobe.

Bez obzira na napore naprednih miroljubivih civilizacijskih snaga, zbog ve}ih ili manjih razli~itosti, izme|u velikih ili manjih civilnih ili vjerskih korpusa, u svijetu svakodnevno dolazi do terorizama, ratnih ~arki, manjih ili ve}ih ratova s lokalnim ili globalnim tvarnim, geostrategijskim ciljevima.

Danas je cijeli svijet povezan i predstavlja jedinstvenu cjelinu koja odràva vrlo te{ko ravnoteù zajedni{tva i svaki i najmanji dru{tveni sukob ili rat bilo gdje na planeti predstavlja opasnost za ostvarene prednosti i interese ve}ine ve}ih ili manjih dràva ili pak dràvnih saveza. Radi toga svaki rat moè prerasti u opasnost ve}ih razmjera.

Navedene razli~itosti i suprotnosti civilizacijskih ina~ica i mogu}nost ratnih sukoba, a jo{ vi{e teroristi~kih ucjena, imperativno nam nalaè organizaciju, a ako to zatreba i plansku provedbu obrambenih i antiteroristi~kih djelatnosti sa za to pripremljenim i educiranim snagama i sredstvima, s ciljem o~uvanja dràvnog identiteta i nacionalnih interesa, ali i interesa svih ostalih dràvljana Republike Hrvatske.

Hrvatski narod mora imati organiziranu i educiranu vojnu i antiteroristi~ku dràvnu strukturu, pripremljenu za provo|enje svih ina~ica vojnih obrambe-nih i antiteroristi~kih djelovanja, kako bi branila i obranila globalne interese naroda i dràve.

Pripadnici i udruge nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju pravo i obvezu sudjelovati u svim strukturama obrambenog mehanizma hrvatskog dru{tva i dràve.

Za zakonsku i moralnu provedbu brige za ljude, ljudska prava i obveze, ali i pravilne me|unacionalne odnose, odgovorni su svi dràvljani Republike Hrvatske, a poglavito pripadnici hrvatskog naroda. To nalaè da temeljne iz-vr{ne i zakonodavne funkcije budu ve}inom u osoba kojima to na demokrat-skim izborima i na drugi na~in verificira hrvatski narod izbornom glasa~kom ve}inom.


9

Hrvatski narod u svojoj dràvi Hrvatskoj je odgovoran za razvoj i objektivnu provedbu ljudskih obveza prava i sloboda za sve stanovnike RH tako da je svi doìvljavaju kao svoju dràvu i po potrebi se bore za globalne dràvne interese, a u okviru toga i za svoje posebne nacionalno-manjinske i osobne interese.

Svi dràvljani Republike Hrvatske imaju pravo na svoj vojno-obrambeni i an-titeroristi~ki status i kadrovsko uzdizanje sukladno karakteru, moralu, op}oj i vojnoj stru~nosti i borbenom doprinosu u obrani Republike Hrvatske.

Svijet danas ugroàvaju lokalni ratovi i agresije u kojima se ~esto angaìraju javno ili tajno sredstva i ljudi drugih, naizgled neutralnih zemalja. To se ~ini djelovanjem tajnih slu`bi, {vercom oru`ja, boga}enjem birokratsko – poslo-vodnih snaga svuda u svijetu.

Ovi ratovi su vrlo ~esto bri`ljivo pripremljeni i kao nadzirani ratni sukobi u kojima se vode oruàne borbe ili pak teroristi~ke ucjene i prepadi zbog hipo-teti~nih: nacionalnih, socijalnih, vjerskih, dràvnih, tvarnih ili bilo kojih drugih interesa.

Glavni cilj bri`ljivih priprema i potpaljivanja tih anakronih i nemoralnih ratnih sukoba je u su{tini slabljenje politi~kog, a poglavito gospodarskog suverenite-ta zara}enih dràva, pove}avanje njihove financijske i gospodarske ovisnosti prema neoimperijalisti~kim gospodarstvima i ja~anje vojnoindustrijskog kom-pleksa imperijalnih grupacija. Namjerno izbjegavam izraz neoimperijalna dr-àva jer se u sada{njem duhu vremena neoimperijalizam kao posljednji stadij imperijalizma pojavljuje u interesnim multinacionalnim i vi{edràvnim grupa-cijama i tajno povezanim me|udràvnim asocijacijama.

Tijekom pripreme i provedbe takovih lokanih ratova u zara}enom prostoru se pravovremeno organiziraju masovne i razli~ite mirovne diplomatsko-politi~ke djelatnosti i koristi prilika za slamanje svake inicijative vladama zara}enih dr-àva i name}e im se tu|a volja i politi~ko-diplomatski nadzor.

Svi suvremeni ratovi i teroristi~ki pritisci se vode u uvjetima javne medijske kampanje i stvaranja medijskog profita, u kojoj su pojedini mediji postali to-liko vje{ti, ali i spregnuti s tajnim diplomatsko-politi~kim elitama velikih im-perijalnih grupacija, da pravovremeno, pa ~ak i izravno prije akcije, potajno dobivaju obavijesti o budu}im doga|ajima i u prilici su da javnosti serviraju najnovije vijesti koje plijene pa`nju i tako pove}avaju slu{anost, gledanost ra-dio ili TV postaja ili nakladu dnevnih ili nedjeljnih izdanja novinskih listova. Njihovi novinari su prvi na mjestu sukoba, koliko god se od njihovog sjedi{ta daleko pojavio ratni sukob ili krvavi teror. Dobro smi{ljenim medijskim izvje-{}ima i popratnim obja{njenjima doga|aja, navode ljudsku masu na ciljane zaklju~ke i po svojoj èlji montiraju dru{tvenu svijest.

Nije rijedak primjer da sami mediji sudjeluju u psiholo{koj pripremi naroda i grupacija za predstoje}i oruàni sukob tako da unaprijed izmije{aju uzroke s posljedicama raznih dru{tvenih i me|udràvnih problema, a u globalnom me-


10

teù zara}enih strana izvla~e primamljive vijesti i tako ostvaruju ogromne pro-fite. Pripremaju i pale rat za svoj financijski profit. Tako se vrlo ~esto vodi rat radi rata, samo za profit vojno-industrijskog i politi~ko-medijskog kompleksa. Krv se prolijeva za trenutne profite medijskih magnata i vojno-industrijskog kompleksa. Za novac. Novac je bog u suvremenom dru{tvenom duhu. Novcu danas svi robuju, nitko bez novca ne moè. Bogu “Novcu” se prinose i masov-ne krvne ljudske `rtve. Kriti~na masa novca postaje ìva vrijednosna ~injenica koja se u vlasni{tvu bogata{a i bogatih korporacija samostalno plodi i bez proi-zvodnog rada umnoàva. Potrebno je samo svaku nov~anu vrijednost iz pasive ubacivati u aktivu, kako bi se plodila, jer bez nov~ane oplodnje nema novog boga}enja koje je u dana{nje vrijeme pravi opijum za ogromnu ljudsku masu svjetskih parazita, koji neprekidno udruèni kroz vojno industrijski kompleks i druge zlo~ina~ko – politi~ke organizacije, pale i gase ratove, prinose krvave ljudske `rtve, iz redova vlastitog naroda, bogu rata, radi stvaranja uvjeta za {to bolju nov~anu aktivu i osobni parazitski slatki ìvot, ostvaren bez proizvodnog rada i pravog ljudskog stvarala{tva.

U tako izazvanim ratnim uvjetima, bez obzira na privid pobjede ili poraza, obadvije me|usobno konfrontirane i zara}ene grupacije ili narodi su poraèni. Ljudi bespotrebno stradavaju u iluzornim i suludim ratnim sukobima. U tim sukobima se zadovoljavaju grandomanske i sulude fiksacije ratnih vo|a i niske strasti mo}nih psihopatskih protuha, koje tokom rata ostvaruju tajne profite u krvi vlastitih naroda, a pomo}u odanih zlo~ina~kih udruga i korumpiranih pojedinaca. Narod ne vidi istinu. Kao istinu doìvljava ono {to mu serviraju politi~ke strukture i mediji koji generiraju i oblikuju javno mi{ljene po èlji svojih vlasnika. To se masovno doga|a na me|unarodnom planu multilate-ralnih globalno povezanih politi~ko - medijskih elita, za njihov visoki elitni interes, a tome se nerijetko priklanjaju i doma}i politi~ki uvezani krugovi radi svojih interesa i financijskih mrvica sa stola multinacionalnih baraba, pri ~emu zapostavljaju nacionalne interese interesima vlastite pohlepe. Takovim pona-{anjem vrlo ~esto dovode vlastiti narod u uvjete ratne katastrofe. Tek tada, kad po~nu ratna stradavanja i kad poteku krv i suze, narod se otre`njava po~inje se mijenjati njegov svjetonazor, pod vodstvom druge politi~ke elite koja se tokom krvavog rata stvara. Daj Boè da bude ta novostvorena vode}a elita bar malo iskrenija za o~uvanje nacionalnog interesa, jer narod joj poklanja povjerenje da ga izvede iz rata i stradanja i povede u napredniju budu}nost. Vrlo ~esto se doga|a da je narod i u tim te{kim uvjetima opet prevaren.

Ni{ta ne moè tako sigurno za{tititi nacionalne interese kao ~vrsto jedinstvo naroda i politi~ke strukture na vlasti u organizmu Hrvatske. Za to je nu`no obostrano povjerenje.

Me|unarodne zlo~ina~ko-profiterske udruge povezane s tajnim slu`bama ve-likih dràva koje se pona{aju kao dràve u dràvi, pale i nadzirano vode i gase lokalne i regionalne ratove. Kad ugase rat u jednoj regiji, oduzimaju oru`je zara}enima uz blagonaklonost “Mirovnih sila” i prodaju ga grupaciji u drugoj


11

regiji, gdje }e opet upaliti rat. Rat je vatra koja se rasplamsava u prostoru, ali i dru{tvenom duhu koji moè prerasti u nekontrolirani sukob ve}ih, pa i svjet-skih razmjera. Vojna razorna sredstva danas su toliko sna`na da ta ratna vatra moè zapaliti planetu i uni{titi ìvot.

Hrvatska dràva danas vi{e ne moè biti potpuno izolirana, ve} mora biti mul-tilateralno udruèna u europske i svjetske asocijacije i boriti se protiv ratnih uzroka te sa svjetskim mirovnim silama neutralizirati ratne uzroke pri ~emu pr-venstveno vojno industrijski profiterski kompleks. Za to treba velika mudrost koja moè iza}i i oja~ati samo iz narodnog dru{tvenog duha istinske spoznaje.

Samo dobro organiziran narod u dràvi zajedno sa svojom izabranom vladom moè i mora ostvarivati neprekidnu svrhovitu razvojnu gospodarsku, politi~ku, kulturnu i obrambenu djelatnost tako da si osigura dugu budu}nost i ugled u svijetu. To je temeljni nacionalni interes, kojem mora svaki stanovnik Hrvat-ske maksimalno doprinositi tijekom svog ìvota. Neodgovornost i zlouporabu ustavne parlamentarne demokracije u slabljenju organiziranih ratnih i anti-teroristi~kih planova, planova sprje~avanja ekolo{kog zaga|enja i otklanjanja posljedica od radiolo{kih i prirodnih katastrofa, kao i planova za{tite nacional-nih interesa nikome se ne smije tolerirati.

Odgovornost za pripreme i provedbu obrane i za{tite Ratni strate{ki i operativni planovi moraju biti dugoro~ni. Preìvljavaju demo-kratski izabrane vlade i ostale strukture vlasti, po tome je svaka politi~ka struk-tura odgovorna u njihovom pripremanju i odràvanju u onolikoj mjeri koja osigurava slobodu naroda i narodnih dugoro~nih interesa. Nitko nema pravo oslabiti vojnu i antiteroristi~ku spremnost Hrvatske, kao i njenu organiziranu spremnost u spre~avanju i otklanjanju posljedica od ekolo{kih i prirodnih ka-tastrofa.

êlnici organa: zakonodavne, izvr{ne i sudske vlasti, svako iz svog planiranog domena, odgovara pred narodom, pravom i povije{}u, za sigurnost naroda i dràve u miru i ratu. Najodgovorniji je osobno predsjednik dràve Hrvatske kojem kao osobi moraju biti, u vrijeme priprema i izrade obrambenih i ratnih planova i provedbi istih, podre|eni svi ostali slu`beni organi u dràvi Hrvat-skoj. Taj status predsjednika dràve mora verificirati Ustav Republike Hrvat-ske, jer se u svako doba mora znati tko je pred narodom, pravom i povije{}u zasluàn za pravilnu obranu nacionalnih interesa ili pak odgovoran za moè-bitna stradanja, kolaps i propast dràve. Ako ta temeljna odgovornost nije pra-vovremeno i pravilno zastupljena i u ~elnim osobama u vladi i lokalnoj samo-upravi (ministrima, ùpanima, gradona~elnicima, na~elnicima op}ina), onda nema dobre pripreme i organizacije obrane i za{tite, nema stvarnog u~inka niti mogu}nost organiziranog otpora ve} samo jalova pri~a neozbiljnih vlasto-dràca koji zamagljuju istinu i vlastiti narod drì u zabludi o nepobjedivoj snazi njene obrambene organizacije, a kad do|u stradanja i tegobe ne zna se tko je za kolaps odgovoran u namjerno pripremljenom nejasnom zakonodavstvu.


12

Za obranu od agresije moraju se koristiti svi resursi kojima Hrvatska raspolaè i brane se sva dobra koja bi agresijom ili terorom bila ugroèna, a poglavito imovina svih dràvljana i pravnih osoba na prostoru Republike Hrvatske, pri ~emu ìvoti ljudi imaju imperativnu prednost.

Moramo stalno, svakog trenutka, biti pripremljeni za provedbu obrambenog ili antiteroristi~kog rata, kako ne bi morali iznenada, kad do toga do|e, im-provizirati, nenadano napadnuti od bilo koga, tko bi nas mogao “uvu}i” u ne-povoljan diplomatsko – politi~ki poloàj i ratnu ili teroristi~ku opasnost. Isto tako svakog trenutka moramo biti organizirano spremni s ljudskim snagama i sredstvima za sprje~avanje ekolo{ke katastrofe i pravovremeno otklanjanje posljedica od prirodnih katastrofa.

Htjeli to mi priznati ili ne, u na{oj tek nedavno oslobo|enoj hrvatskoj dràvi nemamo jo{ dobro izgra|enu i dobro educiranu politi~ko-diplomatsku struk-turu koja bi se lako i rutinski snalazila u vrlo sloènim i mutnim, svestrano isprepletenim europskim i svjetskim politi~kim krugovima. Moramo zahtijeva-ti od svih slu`benih organa mudar oprez i koliko god je to mogu}e povjerljivu konsultaciju prije dono{enja va`nih odluka i pona{anja o zahtjevima i preporu-kama inozemnih struktura, kako se ne bi potkrale gre{ke u radu s nesagledivim posljedicama i {tetnim po nacionalne interese.

Htjeli mi to ili ne, moramo regulirati prava i obveze kao i funkcije sredi{nje vlasti i lokalne samouprave, a poglavito u djelatnostima vezanim za inozemne ~initelje. Ostvarivati puno povjerenje svih vi{ih i niìh organa uprave i tako sprije~iti slabosti u provedbi me|unarodnih i regionalnih odnosa i ugovora, s ciljem za{tite nacionalnih interesa i prirodni vrijednosnih dobara: ~ist ljudski okoli{, zdrava pitka voda, ~ist zrak, plodna nezaga|ena polja i voda Jadran-skog mora - su prioriteti.

Unato~ blisko povijesnoj ~injenici da je sada multilateralno izraèn pokret za ujedinjenje europskih dràva u Europu bez granica, {to daje nov i izraèn pe-~at borbi za mir u Evropskom prostoru, ipak nisu utihnule razli~ite etni~ke suprotnosti i imperijalne ambicije multinacionalnih privredno-trgova~kih i po-liti~ko–regionalnih dru{tava.

Razli~ite ina~ice pritisaka na na{e upravne strukture i dràvni prostor postoje, i dok postoje, du`ni smo neprekidno pratiti i neutralizirati svaki pritisak ili tu|u èlju za posjedovanjem na{eg zemlji{nog prostora ili umanjivanje slobo-de na{ih ljudi u domovini ili dijaspori.

Na{ oruàni odgovor svakom teroru, oruànoj agresiji na hrvatski prostor mora biti dobro planiran, pravovremen i i uspje{an do te mjere da svakog agre-sora ili teroristi~ku skupinu dovede u vojno politi~ki nepovoljan poloàj prije mije{anja multilateralnih mirovnih snaga, kako bi u zavr{nici na bilateralnim i multilateralnim mirovnim pregovorima postigli dogovore u korist na{ih nacio-nalnih i dràvnih interesa.


13

Sada po~etkom tre}eg milenija i ve} poodmaklog razvoja globalnog civilnog dru{tva, izazvati i voditi rat za ostvarenje politi~kih, gospodarskih ili geostra-te{kih ciljeva, mogu samo sulude, zlo~ina~ko – kriminalne, psihopatolo{ke osobe na vlasti.

Takove psiho – defektne i asocijalne osobe u ostvarenju osobnih vlastohlepnih ili pak slavohlepnih ciljeva, ne biraju niti sredstva niti oblike oruàne borbe, a vrlo ~esto ostvaruju genocidna uni{tenja ili protjerivanja cijelih naroda. Tako-vim ratom ne postiù ni{ta, ve} samo {tetu i krvave `rtve napadnutom i vlasti-tom narodu ali dobar profit vojno–industrijskom kompleksu. (Interesno dobro organiziranoj skupini politi~ara, diplomata, proizvo|a~a i trgovaca oru`ja.)

Svi ratovi vo|eni u drugoj polovici 20. stolje}a, na{ Domovinski rat, rat u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, ali i teroristi~ki i antiteroristi~ki ratovi u posljednje vrijeme pokazali su da nevidljiv i nemilosrdan terorist kao protivnik, moè izazvati katastrofu velikih razmjera.

Organizirani terorizam predstavlja najnoviju ratnu doktrinu i strategiju, koja ne priznaje niti jednu multinacionalnu konvenciju ratnog prava i obi~aja. Du`nost je svakog vode}eg organa dràvne vlasti da organizirano sudjeluje u jedinstvenom planiranju, organiziranju i pra}enju teroristi~ke pojave i njene ofenzive u svijetu, Europi i otkrivanju njenih pojava u Republici Hrvatskoj te djelovati u antiteroristi~koj djelatnosti do potpune likvidacije terorizma na hrvatskom tlu. I ako teroristi ne priznaju me|unarodno ratno pravo, ako do|u u te{ku poziciju i poraz, ve} imaju razra|enu strategiju borbe za svoja ljud-ska prava na temelju multilateralnih konvencija. To se u praksi pokazalo na na{em tlu jer su velikosrpski teroristi koji su nemilosrdno svojim oruànim barikadama uz pomo} JNA, izazvali rat i stradanja, za svaku osvetu, koju su svojim postupcima namjerno planski izazivali s na{e strane, pravovremeno su pripremili optu`be i diplomatski spregnuli borbu za svoje ciljeve s me|unarod-nom politi~kom elitom. Taj njihov lukavi cinizam jo{ nismo pobijedili i prijeti nam da poslije pobjedonosnog Domovinskog rata gubimo pozicije tamo gdje su nam najpotrebnije. Samo na{a velika mudrost i oprez, ali i moralni postupci u borbi, pa i oruànoj, mogu nam garantirati uspjeh i pobjedu.

Svaki zlo~in u ratu i osvetu neprijatelj planirano koristi za svoj ratni imid` i optu`bu ratnog protivnika pred svjetskom javnosti. Pravovremeno pripremlje-ne poluistine i laì se isto tako koriste za doprinos pobjedi agresora ili tero-rista, a naro~ito ako se stvore uvjeti za izmjenu uzroka s posljedicama, kao npr: “Obrana golorukog srpskog naroda od genocidnih Hrvata”. Ali je pred svijetom trebalo dobro sakriti istinu o tome kako je ta ista JNA pravovremeno i potajno naoruàla i pripremila za rat taj isti srpski narod za genocid protiv Hrvata i Muslimana. Me|unarodna javnost je prema pravoj istini namjerno jo{ uvijek gluha i slijepa.

Svijet danas karakteriziraju i vrlo sna`ne multinacionalne korporacije tajno i interesno povezane s vladama pojedinih dràva, tajnim pojedincima i skupi-nama pri vladama dràva (podmitljivcima), koje ne preù od kriminala i razli-


14

~itog podmuklog terora za ostvarivanje svojih profita, pri ~emu se vrlo ~esto koristi medijskim efektima koji su optere}eni i zastra{uju}im efektima, infor-macijama i dezinformacijama i ucjenama. Financijskim reketom, ubojstvima, razaranju eksplozivom, uporabi RBK sredstava za trovanje i masovna uboj-stva, ekolo{ka i druga zaga|enja te lokalni i regionalni nadzirani ratovi. Sve su to njihovi specijaliteti za ostvarenje ratnog profita.

Nevjerojatno je, ali je istinito da je dana{nji civilni svijet tako koncipiran, u neoimperijalisti~kom smislu, da je kapital sna`niji i od najsna`nijih vlada u svi-jetu i povezuje se u svoje vlastite tajne “dràve” u dràvi ili pak u svoje vlasti-te asocijacije na vi{e dràvnih prostora te svojim kapitalom prisiljava dràvne vladaju}e elite i narode da djeluju u cilju njihovog profita, ~ak i protiv svojih nacionalnih i dràvnih interesa. Jednostavno novcem ih prezaduùju i tako koriste kao kolektivno elitno administrativno dràvno roblje malih dràva, za svoje korporacijske interese.

Neoimperijalisti~ke zlo~ina~ke korporacije ili udruène korporacije mogu tako izazvati teror i ratove s nesagledivim posljedicama izme|u i najmo}nijih dràva i bez volje ili znanja legalnih organa vlasti u tim mo}nim dràvama. Isto tako mogu najmo}nije dràve biti napadnute teroristi~kom agresijom iz pro-stora malih i nejakih dràva i bez znanja i volje vlada u tim malim dràvama.

Zemlja kao planeta je postala vrlo mala u odnosu na dana{nja prometna sred-stva. Globalni svijet je postao malo selo s vrlo mo}nim dru{tvenim i pravnim subjektima koji su mo}niji i od vlada najmo}nijih dràva, a to nalaè svakom dr-àvnom vodstvu da se povezuje s europskim i svjetskim politi~kim subjektima, budu informirani i spremni parirati svakom teroru na diplomatsko – politi~-kom polju, a ako to ne uspije, voditi borbu, pa i oruànu borbu na svom terenu oslanjaju}i se na herojstvo vlastitog dobro organiziranog naroda. Oslanjaju}i se na vlastiti narod moraju se i mogu, {tititi i za{tititi nacionalne interese.

Ratna i za{titna strategija mora biti tako zami{ljena, da je ujedno i strategija mira. Moraju se pravovremeno otkriti uzroci i uzro~nici rata, izolirati, dovesti u pat poziciju i na mirovnim pregovorima koji neminovno dolaze, posti}i kori-sne mirovne sporazume.

Mi smo mala dràva. Mi ne moèmo biti izaziva~i rata. Moèmo biti samo `rtva rata i agresije, ali u svakom ratu moramo ra~unati na razli~iti multina-cionalni nadzor. Na temelju na{e moralnosti u ratu, mirovne snage moraju mirovnu misiju ostvariti u na{u korist. Ovakva situacija imperativno nalaè na{em vojnom i politi~kom ratnom vodstvu neprekidno po{tivanje svestrane mudrosti i ratni~ke vje{tine koja se mora svakodnevno u nedogled dok postoji Republika Hrvatska i hrvatski narodni interes, znati, njegovati, razvijati, plani-rati i educirati cjelokupni dràvni korpus.

Sve opisane suprotnosti u novom milenijskom duhu vremena kod europskih i svjetskih dru{tvenih subjekata nas upozoravaju da hrvatski narod u svom dr-


15

àvnom prostoru nikada nije potpuno siguran i da se za svoju sigurnost mora neprekidno boriti i biti na oprezu. Ne trebamo biti paranoi~ni, ali ipak pripre-mljeni i za najteì izazov. Bog nam je poklonio ìvotni prostor, ali nam ga vrag stalno ugroàva.

Na{ je egzistencijalni interes izgradnja dobro organiziranog obrambenog su-stava u dràvi, potpuno osposobljenog da brani i obrani svaki dio dràvnog prostora i osigura miran unutra{nji razvitak gospodarskih politi~kih i ostalih tvarnih i duhovnih odnosa.

Nitko nema pravo izricati, da se Hrvatska kao mala dràva, ne moè sama obraniti od bilo kojeg neprijateljskog pritiska ili oruànog napada i tako svojim malodu{nim i neukim stajali{tem razorno djelovati na domoljubni i herojski duh hrvatskog naroda. Sve se moè kad se ho}e i ni{ta nije tako te{ko da bi bilo nemogu}e. U tom smislu nam je samo potrebna pravilna mudrost, upornost i aùrna sistemati~nost stalnim transparentnim dru{tveno politi~kim djelatno-stima, tako da narod masovno prihva}a razvojne opcije svoje vlade i ostvaruje pravilan javni nadzor nad postignutim rezultatima koji mu daju motiv za stva-rala{tvo i ~uvanje stvorenog.

Pravilno izgra|en obrambeni i domoljubni svjesni dru{tveni duh je glavni pro-motor razvoja svih ostalih elemenata dru{tvene obrambene mo}i.

Za izgradnju obrambene dru{tvene svijesti i ostalih tvarnih resursa obrane te pripremu teritorija je odgovorna hrvatska Vlada preko Ministarstva obrane, a za provedbu svih oblika obrambene borbe odgovara izravno predsjednik Re-publike Hrvatske kao vrhovnik oruànih snaga.

Ja~anje svih ~initelja obrane i za{tite nacionalnih i dràvnih interesa i plani-ranje oruànih djelatnosti ne mogu se ostvarivati na ra~un interesa susjednih dràva koje se moraju tretirati kao prijateljske, a u tom smislu ne mogu se pla-nirati i provoditi preventivni ratovi na teritoriju susjednih dràva. Preventivne ratove u svijetu, Hrvatska ne smije priznavati kao pravedne. To su moralno sumnjivi i nepravedni ratovi, koje treba gdje god se pojavili gasiti sa svim miro-ljubivim asocijacijama u svijetu i Europi, politi~ko diplomatskim naporima, a ako je potrebno i sudjelovanje vojnim snagama u Partnerstvu za mir.

Sve legalne mjere u obrambenim pripremama i ina~ice borbe i otpora teroriz-mu i agresoru, koje predvi|a i priprema na{a doktrina, moraju biti dozvoljene i pravovremeno pripremljene u duhu me|unarodnog ratnog prava i obi~aja.

Svjedoci smo da u suvremeno doba i bliskoj budu}nosti mogu iznenadno, bez na{e volje i u~e{}a, izbiti raznolika prirodna katastrofalna iznena|enja s ogro-mnim posljedicama i stradanjima stanovni{tva kod nas, i u blièm i daljem okruènju.

Mogu se ostvariti bez vidljivog razloga, kao posljedica globalnog zatopljenja, poreme}aja ravnoteè u zemljinoj unutra{njosti zbog eksploatacije rudnog


16

blaga, a poglavito nafte, svemirskog utjecaja na silu teè same zemlje ili pak pada na zemlju ve}ih meteorita ili asteroida.

Svakog trenutka mogu nas pogoditi orkanski vjetrovi sa sna`nim oborinama i izazvati velike posljedice, a poglavito poplave, mogu nam se dogoditi dugo-trajne su{e koje pogoduju pojavi sna`nih i po povr{ini velikih, te{ko gasivih poàra. Izrazito su nepredvidljivi potresi i vulkanske erupcije koje mogu biti zastra{uju}e i katastrofalne.

Za takove iznenadne katastrofe moramo imati pripremljene djelatne i pri~uv-ne snage i sredstva kako bi {to prije po~eli otklanjati i otkloniti posljedice s ciljem spa{avanja ljudi i tvarnih sredstava. Pravovremeno pristupati u pomo} susjednim narodima i dràvama, a isto tako prihva}ati pomo} drugih kod nas.

Ne smije se zapustiti stalna briga o ~isto}i atmosfere, vodotokova rijeka i mor-skih struja. Moraju se pravovremeno otkriti zaga|enja zraka, vode i biosfere, obavijestiti stanovni{tvo i pristupiti planskom otklanjanju posljedica od eko-lo{kog, biolo{kog i radiolo{kog zaga|enja. Samo zdrav zrak, voda i zemlja pru-àju garanciju i dostojanstvo ìvoj subjektivnoj strukturi svake zemlje. Udruè-ni sa svim dràvama moramo ostvariti ~isto}u koja zna~i zdrav ìvot nacije.

Temeljna stajali{ta obrane od terorizma, agresije, ekolo{kog i RBK zaga|enja i prirodnih katastrofa na{eg prostora Hrvatska je u cilju vlastitog opstanka imperativno prisiljena na pravovremenu pripremu i organizaciju, a po potrebi i provedbu djelomi~nog ili globalnog ot-pora i ~uvanju temeljnih interesa naroda i dràve kao i provedbi sprje~avanja ekolo{kih i RBK zaga|enja, te otklanjanju posljedica iznenadnih prirodnih katastrofa.

Temeljni koncepcijski principi obrane i za{tite su na{i demokratsko – politi~-ki pogledi na rat i temeljne ina~ice organiziranja, pripremanja i vo|enja rata protiv teroristi~kih akcija i provedba za{tite te otklanjanje posljedica od eko-lo{kog RBK zaga|enja i prirodnih katastrofa. Taj pogled na probleme obrane i za{tite je nastao od na{eg povijesnog politi~kog nazora na suverenitet naroda, samostalnost Hrvatske, odgovornost njene demokratski izabrane vlasti i njenu odlu~nost u pravilan dugoro~ni razvoj gospodarstva i svih subjektivnih eleme-nata civilnog dru{tva.

Za o~uvanje slobode nacionalne suverenosti i opstanka kao dràvne cjeline u svijetu sna`no izraènih suprotnosti i opasnosti za opstanak, na{a obrambena strategija mora obuhvatiti cjelokupno ustrojstvo svih elemenata dràvne orga-nizacije u vlasti i narodu.

Na{a obrambeno za{titna strategija je imperativno nuàn i potpun oblik de-mokratskog organiziranja pojedina~nih i grupnih subjekata za rat i protutero-risti~ku i za{titnu djelatnost.


17

Strategijom obrambeno-za{titnog djelovanja mora se omogu}iti masovno i kvalitetno sudjelovanje svih raspoloìvih snaga ~ija je djelatnost djelotvorna i nu`na za ostvarenje pobjede.

Nitko, ali ba{ nitko, tko je u mogu}nosti sudjelovati u obrambeno za{titnim djelatnostima nije, niti od te obveze moè biti oslobo|en.

Svi subjekti u dru{tvu u svako doba moraju biti pripremljeni, organizirani i educirani za pove}anje stupnja pripravnosti i provedbu obrambeno za{titnih obveza.Dobrom pripremom, organizacijom i edukacijom institucija vlasti, gospo-darskih, znanstveno-kulturnih institucija, obrambeno za{titnim zajedni{tvom politi~kih stranaka, obrazovnog sustava, a poglavito oruànih snaga, mora se otkloniti i najpogibeljnija opasnost za narod i dràvu po geslu: NI[TA NE MOŽE BITI TAKO TE[KO I POGIBELJNO, DA BI BILO I NEMOGU-]E. SVE SE MOŽE KAD SE HO]E. OBRANA NARODA I DRŽAVE JE IMPERATIVNA I MOGU]A.

Svi zajedno, udruèni jedinstvenom stegom, i planskom obranom, moramo o~uvati hrvatski dom i preìvljavanje stanovni{tva.

Iz katastrofa s najstra{nijim posljedicama moramo iza}i jedinstveni i ako je potrebno opet graditi i izgraditi novu bazu opstanka u osobnom i dru{tvenom ìvotu. Nikad nas ne smije napustiti optimisti~ki pogled u budu}nost.

Najteè i naizgled nemogu}e je ostvarivo, uz pravilno zajedni~ko djelovanje naroda i demokratski izabrane vlasti, a to nalaè svakoj vlasti, da se tako brine za narod i narodne interese, koji automatski bezrezervno osiguravaju potporu naroda.

Obrambeno-za{titnu strategiju moramo stvarati, razvijati i provoditi s jedin-stvenim ciljem za sve subjekte dru{tva i dràve: hrvatski narod, nacionalne ma-njine, politi~ke stranke, vladine i nevladine udruge, gospodarske asocijacije, kulturne i prosvjetne ustanove i udruge, sredi{nje i lokalne organe vlasti na cjelokupnom prostoru Republike Hrvatske.

Nitko ne moè biti napu{ten ili prepu{ten bez perspektive, ni sada u miru, niti u najteìm pogibeljnim uvjetima. Za to su odgovorni svi pojedinci i svi organi vlasti.

Svaka demokratski izabrana vlast je du`na ~uti i provoditi volju naroda. Ona vlast koja to nije u stanju ne }e imati potporu vlastitog naroda i ne }e biti u stanju obraniti narodne interese, a za to }e snositi povijesnu sankciju.

Obrambeno za{titna strategija kao izvore svoje snage i garanciju uspjeha ko-risti: domoljubnu svijest hrvatskog naroda i njegovu volju da se bori i izbori za slobodu i oblik vlasti po svom ukusu, ratnu vje{tinu Hrvata dokazanu u


18

svim povijesnim ratovima i Domovinskom ratu, solidarnosti i humanosti svih stanovnika u pruànju pomo}i stradalnicima kod nas i u svijetu od iznenadnih prirodnih katastrofa ratova i terora.

Odgovornost organa izvr{ne vlasti sredi{nje i lokalne samouprave, ali i ina~ica zakonodavne i sudske vlasti stalno se mora osje}ati na odlu~nom i aùrnom planiranju, organiziranju i edukaciji cjelokupnog dru{tva u prijelazu iz redov-nog u mobilno i ratno stanje, te organizaciji ̀ ivota i rada u tim stanjima povi{e-ne obrambeno za{titne spremnosti i dinamike borbe ili spre~avanja katastrofa, odnosno otklanjanja posljedica iznenadnih prirodnih ili ekolo{kih stradanja.

Odgovornost opozicijskih politi~kih stranaka, nevladinih udruga, i svih ostalih subjekata na prostoru Republike Hrvatske, kao i dràvljana Republike Hrvat-ske u dijaspori je u tome da se na temelju zakona i ustava Republike Hrvatske stegovno povinuju svojim planiranim obvezama u uvjetima povi{ene obrambe-ne spremnosti i maksimalno pomaù hrvatskoj vlasti u borbi protiv agresora, terora ili pak otklanjanju posljedica od ekolo{kog i RBK zaga|enja i iznenad-nih prirodnih katastrofa (poàra, poplava i potresa).

Pretvaranje opozicionih stranaka i nevladinih udruga u antivladine skupine i djelovanje suprotno od planiranih akcija obrane i za{tite u stanjima povi{ene obrambeno-za{titne spremnosti, mora se pravovremeno proglasiti izdajom ili veleizdajom domovine i takove djelatnosti neutralizirati sudskim sankcijama.

Nikome ne smije dozvoliti priznavanje kapitulacije Republike Hrvatske u obrambenom ratu na hrvatskom prostoru i progla{enje trajnog mira na {tetu hrvatskog dràvnog prostora, slobode i suvereniteta hrvatskog naroda i sprje-~avati borbu svim raspoloìvim vojnim i civilnim resursima do postizanja po-bjede ili potpunog otklona posljedice terora ili katastrofe.

U ratnom stanju i uvjetima me|unarodnog politi~ko–diplomatskog pritiska na Vladu i ostale institucije hrvatske vlasti, odluka Savjeta sigurnosti OUN-a i djelovanja me|unarodnih mirovnih snaga, svaki prekid borbe pod njihovim pritiskom, valja koristiti za organiziranje i ja~anje na{ih vojnih i civilnih sna-ga i resursa i nastavljati borbu u onim ina~icama borbe i otpora koji su u tim uvjetima mogu}i, a svaki prekid primirja koji je uzrokovao neprijatelj, hitro iskoristiti i ostvariti bolju borbenu poziciju i neprijatelja dovesti u teì takti~ko operativni poloàj, {to iskoristiti u pregovara~kim djelatnostima, koje poslije toga dolaze, u na{u korist.

Na{a doktrina ima u vidu sve ratne faktore koji su svi me|usobno u ratnim uvjetima me|uovisni i zna~ajni tako da se o svima mora voditi briga, ali ipak najve}u brigu u svim stanjima (redovnom, mobilnom i ratnom) moramo ostva-rivati prema ljudskom faktoru, koji je nezamjenjiv i jedini, koji ratuje i zbog kojeg se ratuje i provodi za{titna djelatnost.

Kvalitetu i karakteristike na{eg ljudskog faktora u posebnim stanjima mobi-lizacije i rata, a na temelju pona{anja ljudi u dosada{njim ratovima i na kraju


19

u posljednjem Domovinskom ratu, moramo analizama potpuno spoznati po dobrim i {tetnim osobinama kako bi provodili znanstveno educiranje stanov-ni{tva za provedbu obrane i za{tite. Sada je to nu`no dok su sje}anja i osoba iz vojnog i politi~kog vodstva jo{ izravna. Temeljem tih zaklju~aka planirati i provoditi edukaciju i organiziranje ljudi u mobilne i ratne ustroje po osobnim i grupnim sposobnostima.

Neoprostivo je zapustiti domoljubni svjetonazor, osobnu odgovornost za osob-ni doprinos obrani i za{titi, te odgovornost za vlastitu pripremu izvr{avanja svojih ustrojbenih obveza u stanju mobilizacije ili rata.

Sluènje vojnog roka u civilu zbog “prigovora savjesti” ili pak ukidanje vojnog roka je neoprostivo {tetno, jer negativno i poraàvaju}e djeluje na organizaci-ju i edukaciju stanovnika RH za obranu i za{titu. Male dràve s malobrojnim stanovni{tvom si ne mogu dozvoliti taj luksuz, a da izravno tim postupkom nisu ugrozile vlastiti dràvni, nacionalni i osobni opstanak.

Vojna mudrost, vojna znanost i vje{tina su malim dràvama najpotrebnije jer bez tih duhovno-subjektivnih, moè se re}i i nebeskih svojstava, male dràve nisu u stanju osigurati suverenitet i slobodu vlastitog naroda.

Prou~avanje ratne povijesti, vojno-politi~kih postupaka u suvremenim rato-vima u svijetu, prilago|avanje takti~ko – operativnih postupaka u borbi u od-nosu na suvremena ratna sredstva, stvarala~ki razvoj vlastite, na{e originalne hrvatske taktike i strategije u prilagodbi k na{em zemlji{nom prostoru, ali i na{a originalna priprema zemlji{ta i prostora za provedbu, ako to zatreba, pla-niranih ratnih borbenih akcija su zapovjedne obveze bez kojih nema pobjede u ratnoj ili teroristi~koj opasnosti.

Edukacija za izvr{avanje svojih obveza u mobilnim i ratnim uvjetima mora se provoditi za vrijeme mirnog redovnog stanja. Edukacija mora biti organizirana putem vojnih {kola i u~ili{ta, sveu~ili{ta, redovnih tjednih edukacija u ustano-vama i vojnim zapovjedni{tvima. Redovnim sluènjem vojnog roka, dolaskom na obuku i treniranje u vojnu postrojbu. I samostalno u~enje i podsje}anje kao i treniranje na zaduènim i vlastitim trena`nim napravama, {to je izrazito potrebno za vojnike i ~asnike klju~nih specijalnosti, stvaranjem vrhunske vojne biblioteke i u~initi ju dostupnom vojnim ~asnicima preko domova Hrvatske vojske i gradskih biblioteka, ali i provjeravanjem znanja djelatnih i pri~uvnih ~asnika i vojnih specijalista.

Masovna i raznolika edukativna djelatnost za vrijeme mira, osigurava pobjedu u obrambenom ratu i smanjuje ljudske `rtve u ratnim tegobama dru{tva.

Za svakog dràvljana Republike Hrvatske, a poglavito vojnog obveznika svr-stanog u ustrojene u djelatne ili pri~uvne vojne ustroje, bilo gdje da se zatekne na prostoru Republike Hrvatske ili inozemstvu, rat je po~eo onog trenutka kad agresor napadne bilo koji i bilo koliki dio hrvatskog dràvnog prostora ili je


20

na Republiku Hrvatsku izvr{en terorizam s masovnim posljedicama. U skladu s uvjetima i suradnji s najbliìm organima izvr{ne vlasti moramo djelovati u op}em narodnom i dràvnom interesu. U tome su svi pojedinci i grupe du`ni ostvariti korisnu inicijativu za osiguranje narodnih interesa.

Otpor vojnoj agresiji ostvaruje se oruànom borbom. Oruàna borba i svi dru-gi oblici otpora su nedjeljivo jedinstvo obrambeno - za{titne strategije u ratu i djelatnosti na spre~avanju ekolo{kog, RBK zaga|enja ili otklanjanju posljedi-ca iznenadnih prirodnih katastrofa.

Funkcioniranje dràvne vlasti, politi~kih stranaka, nevladinih udruga, kultur-nih i vjerskih institucija, gospodarska proizvodnja, opskrba, promet, djelovanje civilne za{tite u zbrinjavanju naroda, a poglavito djelovanje oruànih snaga na boji{nici, ima presudno zna~enje za kakvo}u i silu otpora te uspje{nost do pobjede ili otklona posljedica katastrofa.

Dràva Hrvatska temeljem narodnog morala vodi politiku za mir i ravnoprav-nu demokratsku suradnju sa svim europskim i svjetskim dràvama, a poglavito sa susjednim dràvama.

Na{a transparentna politika nam mora osigurati ugled i autoritet u geostrate{-kom prostoru.

Ugled i autoritet u Europi nas pribliàva europskim i svjetskim gospodarskim i obrambenim integracijama na ravnopravnim gospodarskim i politi~kim odno-sima, a to su sada EZ, NATO i Partnerstvo za mir, a na tom planu djelovanja, Hrvatska vojska ve} ima svoj presti`ni imid`.

U lokalnim ili regionalnim oruànim sukobima moèmo o~ekivati i pomo} sa-veznika, ali se mi moramo oslanjati prvenstveno na vlastite snage i sredstva.

Oslanjanje na vlastite snage je jedan od najva`nijih uvjeta za uspje{no i po-bjedonosno ratovanje. To mora i moè udovoljiti na{a znanstvena i tehni~ka osnova i u uvjetima dugotrajnijeg ratovanja.

Tvarno tehni~ku pomo} u tegobnim ratnim uvjetima moèmo o~ekivati od pri-jateljskih dràva i vojnih saveza, ali planiranje i provedbu obrambenog rata ne moèmo bazirati samo na pomo}i saveznika.

Na{e sudjelovanje u mirovnim snagama koje se u svijetu neprekidno provodi moè biti neprekidno, ali samo na osnovi na{ih dràvnih realnih mogu}nosti i ako to zadovoljava i osigurava hrvatske nacionalne i dràvne interese.

U slu~aju {ireg svjetskog sukoba koji bi se vodio i na prostoru RH, te uvjeti-ma uporabe oru`ja za masovno uni{tenje ljudi i objekata, moramo djelovati s ciljem ~uvanja hrvatskog doma i preìvljavanja stanovni{tva, jer taj i takav rat se ne bi vodio za na{e nacionalne interese, ve} samo za interese multinacio-nalnog vojno-industrijskog kompleksa. Primjenjivati sve mjere RBK za{tite. Rastresit raspored svih vojnih, civilnih, snaga i politi~kih, gospodarskih i vojnih


21

postrojbi zapovjedni{tava te logisti~kih struktura. To se moè ostvariti samo s pravovremenim i neprekidnim ure|enjem na{e dràvne teritorije za mobilne i ratne uvjete. Bez pravovremeno izra|enih i stalno dora|ivanih za{titnih obje-kata ne moè se garantirati preìvljavanje stanovni{tva u mogu}em svjetskom oruànom sukobu i uporabi sredstava za masovno uni{tenje ljudi i ìvotnih strukturnih objekata.

Plansko ure|enje prostora je imperativna zada}a svake vlade i zapovjedni{tava oruànih snaga. To je i zada}a svake lokalne vlasti na njenom podru~ju.

Du`ni smo stvarati uvjete zapo{ljavanja na{ih ljudi na cjelokupnom hrvatskom prostoru. Ruralne prostore naseliti i stvoriti proizvodno korisnim i pravilno ur-bano ure|enim, tako da se nezaposleno stanovni{tvo u velikim gradovima, uz pomo} dràvnih javnih radova, zapo{ljava i naseljava u do sada nenaseljenim, ali zdravim i lijepim prostorima Republike Hrvatske.

Moramo sprije~iti doseljavanje grupa i pojedinaca drugih naroda razli~itih po karakteru i moralu jer to izravno i dugoro~no opasno ugroàva sigurnost hr-vatskog naroda i svih dràvljana Republike Hrvatske. Taj problem je ve} po-znat u industrijski razvijenim dràvama Europe. Mi smo to iskustvo ve} tokom na{e povijesti u krvavim ratovima spoznali.

Vladaju}e politi~ko zakonodavne, izvr{ne, sudske, znanstvene i obrazovne in-stitucije moraju za korist vlastitog naroda postupati nepogre{ivo dobro. Dobro nije ono {to nam se ~ini da je za nas (ovu generaciju) dobro. Na{i postupci, moraju se u praksi, tijekom ìvota na{ih budu}ih generacija, pokazati dobri.

Pravo i istinsko dobronamjerno znanstveno predvi|anje, moramo po{tivati jer nam ono utire put u sigurnu budu}nost i sre}u na{ih potomaka.

KARLOVA^KA ŽUPANIJA I GRAD KARLOVAC

Ne bi bilo lijepo da me netko proglasi lokalpatriotom i borcem za interese Karlova~ke ùpanije i grada Karlovca, ali se u ovom pismenom razmi{ljanju o interesima i brizi za obrambenu mo} Hrvatske ipak moram pobrinuti za pravi-lan odnos prema prostoru i stanovni{tvu grada Karlovca i njegovoj {iroj okolici koju obuhva}a Karlova~ka ùpanija. Taj hrvatski prostor je prema vi{e zna~aj-nih ~injenica ipak prostor o kojem svi, od sredi{nje vlasti, lokalne samouprave svake osobe koja ìvi na tom prostoru moraju brinuti i dati svoj doprinos nje-govom svestranom razvoju.

Moramo svi ostvariti na{u korisnu inicijativu u njegovom duhovnom, tvarno-gospodarskom i vojno-obrambenom razvoju. Moramo kretati od onoga {to imamo i ostvariti ono {to nemamo.

Taj prostor povezuje i drì u jedinstvu sjeverni i ju`ni dio Hrvatske. Povezuje ga svim vezama koje se moraju i dalje ja~ati: gospodarske, prometne, prosvjet-


22

ne, kulturne, vjerske i domoljubne. Domovinski rat je pokazao koliko je taj prostor, sa svim svojim sadràjima i kvalitetom, zna~ajan za opstanak u vrijeme kad politi~ko-diplomatske centrifugalne sile razvla~e narode i entitete u manje dràvne tvorevine, i kad protivnici juri{aju na hrvatske nacionalne interese ko-riste}i se razli~itostima karaktera na~ina ìvota pomorskih i kopnenih Hrvata, poglavito sjeverno-dalmatinskog i istarskog stanovni{tva u ~ijem prostoru su izgra|eni zavidni kapaciteti na{e turisti~ke privrede. Te`nja im je daljnje ko-madanje i sladostrasno `vakanje hrvatske zemlje i nacije.

Ti va`ni privredni kapaciteti su izgra|eni tijekom proteklih 50 godina gospo-darskog razvoja u kojem su se svi stanovnici Hrvatske, odricali kroz razli~ite ina~ice tvarnog i financijskog kapitala. Svi su se odricali od svojih usta i stan-darda, za bolje sutra. A to bolje koje smo stvarali i stvorili, nikome ne smijemo bez borbe dati. To je razlog da na svako duhovno razilaènje i sukobljavanje stanovni{tva moramo burno reagirati s ciljem spre~avanja vlastitih antagoniza-ma i ~uvanja hrvatskog zajedni{tva. Mi stanovnici Karlova~ke ùpanije imamo povijesno istan~ano domoljubno iskustvo i moramo ga i dalje po{tivati, a po potrebi pravovremeno pravilno reagirati.

Svojom herojskom borbom u obrani grada Karlovca, obranili smo glavne put-ne veze s ju`nim hrvatskim prostorom, a u zavr{noj obrambenoj oruànoj ope-raciji “Oluja”, oslobodili sve ostale putove. Za takva te{ka isku{enja moramo biti uvijek pripremljeni i nikad ne trebamo ~ekati, da nam za to zadaju obveze sredi{nji dràvni organi vlasti, jer iskustveno znamo {to nam je i kada ~initi. Moramo i od sredi{njih dràvnih organa hrabro zahtijevati da u cilju nacional-nih interesa i zajedni{tva pravilno vr{e svoju ulogu.

U geostrategijskom smislu smo se na{li na vrlo zna~ajnom prostoru u kojem je Hrvatska najuà. Vrlo blizu nam je Slovenija i Bosna i Hercegovina. Svakako da se u moèbitnoj agresiji na taj prostor cijela Hrvatska stavlja u teàk strate{-ki poloàj. Nije slu~ajno da ba{ mi u Karlovcu brinemo za smje{taj Zapovjed-ni{tva Kopnene vojske RH.

To samo po sebi govori da na{ prostor Županije i grada Karlovca mora biti za budu}a vremena najrazvijeniji, najja~i, utvr|en i neosvojiv prostor za interes cijele Hrvatske. Karlova~ka ùpanija mora biti neosvojiv hrvatski pojas s Kar-lovcem kao zavarenom kop~om koju nitko ne smije otkop~ati. ^vr{}om od gordijskog ~vora.

U daljem razvoju Europe, Karlova~ka ùpanija i grad Karlovac dobivaju isti obrambeni zna~aj koji su imali prije 450 godina u obrani Europe s istoka. Na{e ùpanijsko i gradsko politi~ko vodstvo u svojim planovima razvoja mora ugraditi i potrebe obrambenog razvoja u tolikoj mjeri da se ne moè tolerirati nezaposleno stanovni{tvo jer u pravilnoj organizaciji dru{tva za svaku osobu mora biti korisnog posla u tom na{em prostoru, a ne dopustiti iseljavanje mla-dih ljudi, poglavito obrazovanih stru~njaka.

Ruralni prostor Županije je nedovoljno naseljen. Prazan je i zemlji{te neo-bra|eno. Oranice neizorane, livade nepoko{ene, {ume zapu{tene. Prepu{tene


23

insektima gmazovima mi{evima i ostalim nekorisnim ìvotinjama. Mrtvi ka-pital nas vu~e za rukav i navodi na razmi{ljanje da ga naselimo i oìvimo ra-dom tu|eg naroda. To bi bila najgora varijanta na{eg razvoja. Istina, tamo gdje dvori{ta zarastu u korov jer se po njima ne igraju i ne tr~e na{a djeca, do}i }e sigurno ne~ija tu|a, a s njima i drugi jezik, kultura, povijesni razvoj i ta }e onda djeca na na{em prostoru izgraditi svoj nacionalni i dràvni skup. To nam je ve} u povijesti poznato iskustvo.

Ako do toga do|e, a do}i }e ako se ne budemo znali pravilno pona{ati, s vre-menom }emo se zapitati: “Jesmo li razlo`no ratovali u Domovinskom ratu i jesu li na{e tvarne, tjelesne i krvave `rtve bile uzaludne?”

Poznata je i povijesna ~injenica da su hrvatski politi~ki vo|e naivno i dobrona-mjerno prihva}ali razne saveze u kojima je hrvatski narod gubio svoju slobodu, samostalnost, ali i dijelove svog dragocjenog teritorija. Godine 1102. priznali su ma|arskog kralja Kolomana, a s tim su u daljem tijeku postali Ugarska, a da bude jo{ gore, taj ma|arski vladarski soj je kasnije ~ak i prodavao Veneciji dijelove hrvatskog prostora za koji su Hrvati stolje}ima morali prolijevati svo-ju krv, a i danas na raznorazne diplomatsko politi~ke smicalice se Hrvatskoj osporava taj nezakonito prodani prostor, s ~ime se izravno utje~e na hrvatski domoljubni ponos, i zbog ~ega i danas imamo teritorijalne pretenzije na{eg jugozapadnog susjeda i nera{~i{}ene dobrosusjedske odnose.

Skoro 50% slunjskog prostora je sredinom 20. stolje}a JNA raselila i u njemu napravila vojni poligon, iako se znalo da je to po poljoprivredi, a kasnije i turizmu na{ vrlo zna~ajan centralni prostor koji svojom ljepotom i prirodnim bogatstvom pripada Nacionalnom parku Plitvice.

Zavr{etkom Domovinskog rata taj je prostor nu`no trebalo prenamijeniti i povezati s Nacionalnim parkom. Planski ponovno naseliti i razvijati u njemu ekolo{ku poljoprivrednu djelatnost, lovni, ribolovni i seoski turizam.

Karlovac sa svojim mogu}nostima kao “kopnena Opatija” s toplicama Topu-sko i Nacionalnim parkom Plitvice, s Rastokama, izvori{nim dijelovima na{ih kapelskih rijeka: Dretulje, Mre`nice, Slun{nice, Slunj~ice i Korane i Dobre predstavlja najugodniji prostor Europe, a to su na{e hrvatske demokratske politi~ke vo|e bez pitanja svog naroda, danas poklonile ameri~koj vojsci za vje`banje ameri~kih vojnika i vojnika svojih arapskih saveznika. Oni nam to sada svojim vojnim prisustvom uzurpiraju, zaga|uju i ugroàvaju. Sprje~avaju na{ privredni razvoj, ali i vr{e ekolo{ko mo`da ~ak i radiolo{ko zaga|enje naj-zna~ajnijih voda koje Hrvatskoj zna~e zdrav ìvot, i koje ne smijemo zapustiti.

Svim sredstvima dru{tveno-politi~kih ina~ica borbe, svi kao jedan jedinstveni stanovnici Karlova~ke ùpanije, a poglavito intelektualci, su du`ni izvojevati slobodu tog prostora i njegov zdrav razvoj. To je danas teritorijalno na{ naci-onalni interes.

Neoimperijalisti~kom lobiju to nije problem, ide mu ~ak i u prilog. Ekolo{ki, pa i radiolo{ki zaga|eni tokovi na{ih rijeka mu i ne smetaju. Velikodu{no }e


24

nam ih zagaditi. Oni imaju novac s kojim mogu kupiti sve na{e izvore voda NP Risnjaku, Kapeli, Velebitu, Dinari i na{u vodu nam prodavati po cijeni koju nam oni odrede.

O toj pojavi u dana{nje vrijeme treba pravovremeno razmi{ljati i mudro stvo-riti uvjete da nam se najgore ne dogodi.

Zahvaljujem na strpljenju i pa`nji svakom ~itatelju koji je strpljivo pro~itao i prou~io ovaj tekst, a jo{ vi{e zahvaljujem na{oj mladoj i hrabroj generaciji koja mo`e ove misli usavr{iti, znanstveno, stvarala~ki i pravovremeno ostvariti.


KNJIŽEVNOST

POEZIJA

Ivana Franci{kovi}

USPOMENA

Stajao lijepi pusteni {e{irNa bakinom ormaru

Sje}am se, bilo mi je petMogu li ga uzeti

Ne, to je uspomenaMo`da, kasnije.

Stajao pra{njavi pusteni {e{irNa bakinom ormaru

Sje}am se, bilo mi je petnaestMogu li ga uzeti

Ne, to je uspomenaMo`da, kasnije

Stajao pusteni mo`da {e{irNa bakinom ormaru

Sje}am se, bilo mi je dvadeset i nije bitnoMogu li ga uzeti

Uzmi^emu da stoji

Uzeh ga, A na dlanovima mi se

Starac, raspa

26

ISPRIKA

Dolje, u parku, pokraj grmaVidjela sam je`a

Pa mu rekoh: oprosti,[to bez pitanja sam te nosila

U kosiA onda odrezala

Samo tako.

ISPRIKA

[etala sam zoolo{kim vrtomI ugledala zebru

Rekoh joj: oprostiAli ja moram gaziti

Po tebi

ISPRIKA

Opet onaj pas, lutalicaStalno mi se mota

Oko noguNapokon se okrenem

I ka`em: oprosti,Ukrala sam ti vjernost

Nije mi pomogla Kao ni ja tebi

Ivana Franci{kovi}

27

ISPRIKA

Nigdje ne vidjehSrnu

Sigurno se skrivaPa je potra`im

U prirodnoj knjiziI ispod napi{em: oprosti,

[to se ljutimAli tvoja je plahost

Moja najve}aMana

OPROSTI, NE ZNAM [TO MI JE BILO JUTROS

Umjesto da te zagrlimOkrenula sam ti le|a

Umjesto poljupcaDobio si pljusku

I gurnula sam te ba{ onda Kad mi je tvoje rame najvi{e trebalo

I kad sam se okrenulaTi si jo{ uvijek stajao

OndjeA to me, ne znam za{to

Zaboljelo jo{Vi{e

Mo`da je sada i kasno, ali ipak }u re}iOno

[to trebala sam kada bila samNijema

Oprosti, ne znam {to mi je bilo jutros

Poezija

28

NIJE DO TEBE

Ju~er, nas dvoje za stolom,Ti ne{to o neva`nom ~ita{

Hej, vidi{ li meI pomislim, ma {to }e mi to

Danas, nas dvoje, u krevetu,Tvoja se ruka nije ispru`ila meni

Hej, osje}a{ li meI pomislim, ma {to }e mi to

Sutra, nas dvoje, jedno kraj drugog,Bilo gdje, ali sigurno ovako

Hej, treba{ li meI pomislim, ma {to }e mi to

Zato }u ti odmah otvoriti vrataI zbilja, iskreno re}i

Ti si okSasvim

Zna{, nije do tebe, ali ipak

NAPISALA SAM TI PISMO

Napisala sam ti pismoJutros

Na obi~nom bijelom papiruI onim smije{nim slovima

Napisala sam ti pismo Kratko

Bez nekog osobitog razlogaMo`da samo da te jo{ jednom pitam

Napisala sam ti pismo Prvo

Stavila ga u plavu omotnicuI gurnula u prorez na sandu~i}u

Napisala sam ti pismo I zaboravila

Adresu

Ivana Franci{kovi}

29

PRIJATELJICA

Napustila me olovkaOdlutala

Ne, nismo se posva|aleOti{la

Ne znam za{toKamo

Odlu~ih slijediti njen granitni Trag

Mo`da }u doznati ne{toPre{la sam listove papiraBijelog, plavog, raznog

Na kocke i bez njihIskidanog i cijelog

I ne primjetiv{i da samSe umorila ve}

OdavnoUgledah je gdje na jednom

Geometrijskom ugluPoku{ava napisati

KRAJ

Ve~eras me nose ki{eProzori su otvoreni

I ja sam na rubuUhvatit }e me vlaga

Spasiti od ovoga svijeta.

Ve~eras me nose ki{eZemlja se gladno utapa

Podignute haljine gutaju ri`uOvdje nema Tvoje slikeKleknut }u pred sobom

I pripasti Tebi.

Poezija

30

Povest }e{ me dalekoNa svom beskona~nom dlanu

I nosit }e{ me kao venecijansku balerinu

I ja }u htjeti da smo bez kraja.

A onda }e{ statiTvoj korak je spor

Mome srcu postaje{ ormarNe zatvaraj vrata

Molim te, ne spajaj dlanoveDaruj mi svoj dah

Poletjet }u bez tebe.

Ivana Franci{kovi}

Damir Jeli}*

UKRADENI KORACI

U dubokoj {etnjiopasan sramomstoje gluhe rije~iukradeni koraci

blizu rijeka

KORAK

Ne zalazi za uglove pam}enjadok obna`a{ moj osmijeh

ne kradi mirubodom prhkog koraka

dugih {etnja mojim uzdahom

KORACI

Krhki su koraci{to umivaju ceste raspucalim krikovima hoda

uhva}en vrevom pokoravam seritmu postojane ulice

samo da uhvatim zadnji vlakpromatraju}i tvoj pogled

koji se ra|a ni iz ~egai otplavlja dalekim morima mojih trepavica

* Damir Jeli}, ro|en 1972. u Karlovcu, diplomirao je 1996. kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izdao zbirku pjesama De~ki. Od 2005. obna{a du`nost dogradona~elnika grada Karlovca.

KNJIŽEVNOST

PROZA

Tanja Radovi}

SRCE

Bi}e s planete 003 sazvije`|a XZ210 o kojem }emo pri~ati, zvat }emo - Zin. Budu}i da pripada vrsti metamorfnih bi}a, ameboidalnog tipa, vi{espolaca koji nemaju jedinstvenost vlastitog ‘’ja’’ (‘’ja’’ im se lako dijeli i pretvara u drugo ‘’ja’’), oslobo|en je ta{tine - osobine humanoida, jednospolaca, pa nam ne bi mogao zamjeriti {to ga, u nemogu}nosti reproduciranja izvornog imena, nazi-vamo prepoznatljivo - Zin.

Zinov brod ulazi u orbitu planete 00235 vlastitog sazvije`|a s kojom je njego-va planeta u prijateljskim odnosima. Poslala ga je vlada njegove planete kao pomo} spasila~kim ekipama za osloba|anje nekoliko astronauta ~iji se brod uslijed kvara naprosto rastalio prikovav{i astronaute u neku vrstu kukuljice od neprobojnih materijala nalik na prozirnu plastiku. Zin je prvi stigao na dohvat astronautima koje je trebalo, skupa s ~ahurom, prebaciti u brod na sigurno. No Zin, umjesto da ih uvu~e u brod, prihvativ{i ~ahuru nespretno, po~ne otkidati komade za{titnog materijala. Gr~e}i tijela u samrtnom gr~u astronauti su pou-mirali kao li~inke, a spasila~ka ekipa njihove planete u trenu je dobila naredbe – uni{titi Zinov brod. No, Zin je ve} u minijaturnoj spasila~koj kapsuli bjeào od svog broda koji je bio uni{ten u hipu.

Na sveu~ili{tu u gradu K. odràvao se me|unarodni znanstveni skup o utjecaju globalizacije na zemlje u tranziciji s posebnim osvrtom na antiglobalisti~ke po-krete. Studenti, sveu~ili{ni profesori, predava~i, slijevali su se prema ogromnoj polukru`noj dvorani za konferencije pred kojom se, duìnom ~itavog zida sja-jila reljefna trodimenzionalna karta svijeta s obiljeènim zonama globalizacije i antiglobalizacije. Marko, student ekonomije, prije|e pogledom kartu prije negoli }e u}i u dvoranu i letimi~no pomisli koliko su se organizatori razbaci-vali novcem, vjerojatno djelomi~no uzetim i iz studentskog fonda. Profesori stranih fakulteta ljubomorno su se osvrtali za kartom nevjerojatne veli~ine i kvalitete za tako malu i siroma{nu zemlju.

Kad su svi u{li u dvoranu, Zin je odabrao – osobito mu se svidjela djevojka duge crvene kose (netko ju je u gu`vi zvao - Paola) te, neprimjetno skliznuv{i s trodimenzionalnog reljefa na zidu, poprimi obli~je koje mu se dopalo.

Marko je me|u zadnjima iza{ao na pauzu u prepuni foaje. Gurao se me|u gusto raspore|enim ljudima koji su pu{ili, teoretizirali i pili ogromne koli~ine

33

kave. Koncentracija je padala, bliìlo se vrijeme ru~ka. Marko je pogledom traìo... ‘’Paola! Nije te bilo na po~etku!’’ ‘’Malo sam zakasnila!’’ - Paola sjaji nevjerojatnim sjajem. Na umjetnom svjetlu, u oblacima dima, djeluje poput slike obra|ene do savr{enstva. ‘’Digla si se u pet sati da bi ovako izgledala. To je u redu, s obzirom na koli~inu mu{karaca u dvorani.’’ ‘’O, neee! Ovako izgledam zbog tebe. Stalo mi je do tebe i to dovodi do kemijskih reakcija u mojim stanicama koje osloba|aju feromone i stimuliraju...’’ Marko je potpuno zate~en. Paola ga mjesecima naizmjence podgrijava i pothla|uje, jednako kao i nekolicinu drugih. Ovakvo priznanje! Ona zapravo pravi budalu od njega. ‘’Paola, pri~a{ koje{ta. Jesi li za kavu?’’ ‘’Danas te ja ~astim!’’- i suvi{e spremno za jednu Paolu donosi Marku kavu. ‘’Slavit }u dan kad je globalizacija do{la do nas!’’ – Marko je seksualno uzbu|en i to je potpuno nova dimenzija za Zina, vi{espolca s neseksualnim na~inom razmnoàvanja. Zin se razigrava, zanima ga dokle moè i}i u stimulaciji. (U stvarnom Paolinom kodu na{ao je uputu – fascinirati Marka). Zin zaista ima na~ine za fascinaciju. Poprili~no nevi|ene na humanoidnoj planeti Sun~evog sustava.

Pauza se bliì kraju, a Marko je na vrhuncu Paoline neo~ekivane stimulacije. Smiju se, dogovaraju se za poslije. Marku se vrti pred o~ima, ve} vidi intimnu ve~eru, ~uje glazbu, svla~i Paolu, bljeskovi gole koè... ‘’Marko, {to bi ti rekao kad bih ti poklonila ne{to sasvim osobno, ne{to posebno, {to jo{ nikad nikom nisam poklonila?’’ ‘’Ja?... meni!... bio bih lud za tobom!’’ – Marko je sasvim otpustio ko~nice. U tom trenu Paola ugleda u gu`vi – Marka, dijametralno su-protno od mjesta gdje je stajala. Nije ga traìla ~itavo jutro, bilo je zanimljivih gostiju, ali sad joj pogled slu~ajno pada na Marka koji se blesavo smije nekoj djevojci duge crvene kose (kao ja! svinja!) le|ima okrenutoj. Paola voli mu{-karcima pokvariti zadovoljstvo i korakom dugih nogu odlu~no grabi prema nasmijanom paru. U sekundi Marko skrene pogled i smu}en od zaprepa{te-nja vidi pred sobom - Paolu. U otvorenoj {aci nalazi mu se prekrasno izra|en crveni predmet neobi~nog, krhkog materijala – srce. Zanijemiv{i u ~udu, ni pomaknuo se nije kad je Paola zgrabila srce iz njegove ruke i bijesno rekla: ‘’Za mene je? Ne laì, dobio si ga od druge cure, vidjela sam!’’ (Zin, naàlost, ne moè dosegnuti su{tinu jedinstvenosti ‘’ja’’). I dok se usporena Markova motorika stigla razbuditi iz {oka, Paola je jednim stiskom ruke zdrobila srce.

Krrrc! Prepukle su fine strukture bi}a... Crveni komadi}i popadali su po podu. Struktura razorenog bi}a u trenutku metamorfoze ne da se lako popraviti. Samoregeneracija je nemogu}a. Popraviti ga mogu samo pripadnici iste vrste ulaù}i u njega svoje preobrazbe. No, vjerojatnost da Zina uop}e traè i to ov-dje, zdrobljenog u {aci, bila je ne ve}a od traènja zrnca pijeska u svemiru. Zin je, u trenutku prije samog ~ina razaranja, ostao zate~en brzinom emocionalne reakcije humanoida koji u sekundi mogu zdrobiti ne~ije srce nespremno za metamorfozu.

Srce

Tanja Radovi}

BITI ONI - BITI MI

Kada su iz pravca sazvije`|a Alfa Centauri po~eli stizati visokodiferencira-ni signali civilizacije koja je èljela stupiti u kontakt, ljudsko dru{tvo je ve} bilo dovoljno razvijeno da bez panike prihvati izvjesnost me|usobnog dodira. Dotad netaknuta, Zemlja se za~ahurila u svoju jedinstvenost i usamljenost u poznatom svemiru, tako da je objava druge inteligencije do{la jednima kao ra-dost i povod za slavlje, a drugima kao ksenofobija, egocentri~ni razlog za strah. Po~injale su prognoze, otvarale se kladionice, industrija zabave je naprosto pomahnitala, puk se pripremao za kontakt kao za hazardnu igru i karneval, dok su se vladine, nevladine i vojne organizacije vrlo burno pripremale svaka na svoj na~in. Poruke koje su pristizale odavale su miroljubivost i nesumnjivo vi{i stupanj inteligentnog razvoja od ljudskog na {to su pametni odahnuli, a ograni~eni po~eli zavidjeti. Gospodarstvenici su o~ekivali dobivanje novih re-sursa i utrku za trì{te, a pustolovi radost otkrivanja.

Takti~no pustiv{i stanovni{tvo Zemlje da se privikne i proradi ~injenicu da vi{e nije samo u ogromnom crnom svemiru, Centauri (tako su ih ljudi prozvali u àrgonu) su pustili vijest da }e kroz neko vrijeme sti}i njihov brod na Zemlju. Navo|en s njihove planete, bez posade. Vijest je odjeknula trenuta~no, kao i sumnje: brod-oru`je? brod – biolo{ka bomba? Odmah su po~ele pripreme specijalnih vojnih postrojbi - za svaki slu~aj. Duga povijest ratova na Zemlji dovela je do toga da ljudi razumiju i o~ekuju jezik sile. Nakon kra}eg vremena, uslijedila je vijest da brod dolazi po nekoliko pripadnika najinteligentnije vrste na Zemlji i jednog pripadnika niè vrste koje }e kao goste odvesti na svoju planetu i vratiti nazad u najkra}em mogu}em roku. Vrlo su precizno naveli cilj i na~in tog gostovanja: me|usobno upoznavanje vrsta kroz razmjenu darova. Pritom bi zemaljska inteligentna vrsta posluìla kao obostrani prijenosnik po-sebnih darova: jezika, misli, osjetljivosti, ìvota i iscjeljenja obiju vrsta.

Hitno su sazvana najvi{a vladina tijela na nivou ~itave Zemlje. Pokrenuti su an-tropolozi, evolucijski biolozi, biotehnolozi, geneti~ari, jezikoslovci, psiholozi, stru~njaci za kodove i simboli~ka zna~enja. Tisu}ljetni izolacionizam jedine in-teligentne vrste u poznatom svemiru nije lako u~initi propusnim. Nesigurnost i trema po prvi puta uzdrmali su samouvjerenost Zemljana. Tim vi{e {to je ne-poznata civilizacija pokazivala izrazitu tehnolo{ku prednost {alju}i na Zemlju izvanredne podatke o izgledu, postanku, starosti i sastavu dubokog svemira.

35

Nakon pristanka Zemlje na zajedni~ki poduhvat, postavilo se pitanje - koga i po kojim kriterijima odabrati? No, ljudi nisu morali suvi{e premi{ljati – Centa-uri su zatraìli - po tri ista predstavnika unutar vrste s visokim stupnjem inteli-gencije, visoke sposobnosti mi{ljenja i osjetljivosti, s izvanrednom sposobno{}u usvajanja jezika. Izbor je bio razmjerno jednostavan. Tri ène i tri mu{karca – svim istim predstavnicima vrste, prema zahtjevima Centaura, nadjenuta su za tu priliku ista imena – ̀ ene su dobile ime Eva, a mu{karci Adam. Jedna od Eva zamolila je da nià vrsta za koju nije bilo posebnih zahtjeva, bude njena ku}na ljubimica. Zvala se Salome i vjerojatno je duhovita koincidencija s imenima bila presudna {to je maca Salome zapo~ela pripreme za putovanje svemirom.

Zemlja je zakuhala. Nije bilo TV kanala gdje se nije vrtjela ista tema. Tih dana najgledaniji je bio ameri~ki reality shaw “Na ve~eri s Centaurima” u kojem je prosje~na ameri~ka, europska, azijska obitelj ugo{}avala u vlastitom domu ‘’vanzemaljce’’ najraznolikijih izgleda i pona{anja. I u najneobi~nijim kombi-nacijama uvijek je to podsje}alo na susrete zemaljskih rasa. ôvje~anstvo se u ubrzanom te~aju poku{avalo osloboditi netrpeljivosti, ali spontane reakcije doma}ina za stolom bile su slika i prilika ljudskog saàlijevanja, paranoje, pre-tvaranja i homocentri~nosti. ôvje~anstvo je uìvalo gledati sebe u ogledalu drugih. Nije se moglo nasititi.

U ogromnom, povijesno nezapam}enom i{~ekivanju, uzbu|enju i strahu ~itava se Zemlja digla na noge kad je u o~ekivano vrijeme stigao brod Centaura. U potpunoj be{umnosti i jednostavnoj, bijeloj svjetlosti pristala je ~udesna, nai-zgled krhka konstrukcija nepoznatog materijala i ostala lebdjeti ne doti~u}i se tla. Pojava je bila sna`nija od bilo ~ega {to se na Zemlji moglo vidjeti. Ljudi su plakali, {irili ruke, molili, vri{tali od sre}e ili se naprosto skamenili. Poru-ke pozdrava i dobrodo{lice primljene su obostrano. Centauri su se obra}ali bezvu~no; u zra~nom prostoru oko broda lebdjele su trodimenzionalne slike i pisma, na jezicima Zemlje. Ozvu~enje i ogromni hologrami Zemljana u pro-gramu za do~ek djelovali su kao mehani~ke dje~je igra~ke naspram ~udesnih atmosferskih slika putovanja svemirom koje su pokazivali Centauri. Zamolili su odabrane vrste da se pribliè brodu. Prema izri~itim naputcima Centaura {estero ljudi i jedna ma~ka bez ikakve opreme i predmeta pribliìli su se bro-du pra}eni savr{enim mukom milijuna zadivljenih stanovnika Zemlje. Diljem Zemlje ljudi su na nebu mogli vidjeti slike odabranih ljudi kako lagano ulaze u svjetlost, zatim po~inju kliziti i nestajati u brodu. Centauri su se zahvalili, obe}ali skori povratak ljudi i lagano otklizali u nebo. Nakon i{~eznu}a broda Zemljani su potpuno za~arani ostali stajati kupaju}i se u svjetlosti, gledaju}i slike koje su jo{ dugo lelujale na nebu.

Život na Zemlji, temeljito razbu|en izvanzemaljskim do{a{}em, nakon nekog vremena vratio se svojim uobi~ajenim problemima i konfliktima, ali s uhom postavljenim za oslu{kivanje vijesti iz svemira. Stizale su vijesti da su obje go-stuju}e vrste dobro i da svi uzajamno u~e. Centauri su primijetili da }e prote}i ne{to vi{e vremena od planiranog jer nisu znali koliko traje proces u~enja kod

Biti oni - biti mi

36 Tanja Radovi}

Zemljana. Za ljude je u~enje bio proces postepenog slaganja manjih djeli}a znanja uz ponavljanje, a kod Centaura - trenuta~an i potpun uvid.

Brod se vratio u okviru i{~ekivanog vremena. Iz broda - svjetlosne tvorevine nje`no su izronili ljudi i ma~ka, nestvarni u svjetlosti, a onda opet tako obi~ni kad su dotakli zemaljsko tlo. Brod je, uz izraze zahvale i po{tovanja, odmah otplovio u svemir. Eve, Adami i Salome doìvljavali su ovacije - ~itavo ~ovje-~anstvo stajalo je na nogama - ovaj put za njih. ôvje~anstvo oboàva svoje he-roje. No, putnici su odmah, opreznosti radi, preba~eni u karantenu. Zemlja je uzavrjela od znatièlje. U kladionicama su se novci doslovce prelijevali. Javna konferencija za {tampu prenosila se diljem planete. Na prvo i osnovno pitanje kako izgledaju Centauri milijuni kladionica utrìli su gubitak - Zemljani ih uop}e nisu vidjeli! Eve i Adami su traìli susret, no Centauri su dali odgo-vor: “Jo{ ne; duga izolacija vas Zemljana od drugih vidova ìvota urodila je podsvjesnim otporom i previ{e sna`nim antropocentri~kim prièljkivanjima uslijed ~ega odga|amo fizi~ki susret. Mora sazrjeti generacija koja }e pro}i proces u~enja i stjecanja darova da bi se suo~ila s punim obli~jem na{e vrste. Kada do|e taj trenutak, pokazat }emo se izravno.” (biti oni-biti mi - tako su se izrazili). Ogromna znatièlja Zemljana ispuhala se kao balon. ôvje~anstvo je dobilo pljusku. Svima se sad ~inilo da su Centauri ne samo superiorni, nego i bezrazlo`no arogantni. Naglo su pale simpatije za Centaure pred kolektivnim negodovanjem ljudi kojima je uskra}eno ono bitno - zbog nedoraslosti. Ze-mljani ne vole kada netko iskori{tava svoju prednost. Podnijeli bi razne oblike aliena i ~udovi{ta - smatrali su da nisu bez ma{te i hrabrosti. Na do~eku broda mogli su se vidjeti kostimi i maske iz najlu|e ma{te. Zemljani sebe smatraju hrabrom vrstom koja je zahvaljuju}i tome preìvjela. (Ali i ta{tina je tome pri-donijela.) Jako uvrije|eni okrenuli su le|a Evama i Adamima kao da su oni za to krivi. Stvorilo se javno mnijenje, podupirano medijima, da nisu dobro pred-stavili vlastitu vrstu. Zamjerili su se na takav nekakav na~in da im se doma}ini nisu htjeli ni pokazati. Sramota za Zemlju. I tako su se svemirski putnici ubrzo na{li isklju~ivo u rukama stru~njaka, izvan o~iju javnosti.

Eve, Adami i Salome provodili su dane u karanteni. Nosili su neko unutra{nje svjetlo, neovisno od svega {to se oko njih doga|alo. Djelovali su djelomi~no odsutno u odnosu na stvarnost koja ih je okruìvala. Blistali su, ispunjeni za-gonetnom sre}om. Iznosili su darove koje su dobili pred znanstveni konzilij stru~njaka vode}ih znanosti i tehnologije te predstavnike vlada. Ni{ta mate-rijalnog nisu donijeli sa sobom. Nisu vidjeli ni jedan upotrebni predmet Cen-taura. Boravili su u izoliranom prostoru, bez doticaja s prirodom i okolinom u kojoj ìve Centauri. Obra}ali su im se telepatski, tako su im i prenijeli ~etiri iznimna dara: dar jezika, dar iscjeljivanja, dar telepatije-empatije i dar novoga ìvota. Njihov boravak na planeti Centaura sastojao se uglavnom od telepat-skog dubokog uvida i usvajanja ovih posebnih darova. Hranili su ih pomo}u nekog oblika transfuzije, pranje tijela sastojalo se od neke vrste zra~ne kupke, spavali su malo. Vrijeme im je protjecalo u dubokom telepatskom transu. Eve i Adami pokazivali su sa zanosom ~udesna umije}a.

37

Za po~etak su se koncentrirali na telepatski trans. U potpunom miru i ti{i-ni razmjenjivali su misli i osje}aje. Nakon desetak minuta svi su istovremeno prekinuli nevidljivu komunikaciju i po~eli se smijati odu{evljeno i puno neza-ustavljive radosti. Ozbiljnim, koncentriranim stru~njacima pri~ali su naizmjen-ce, brzo i ekstati~no o ~emu su “razgovarali”. U danima koji }e uslijediti zatva-rat }e ih u odvojene prostorije i testirati njihovo sporazumijevanje. Lingvisti su im zadali njima dotad nepoznate jezike - baskijski, svahili i rumunjski. Eve i Adami pritom su se povezali telepatski, podijelili gradivo izme|u sebe, uvi-djeli svatko svoj pojedina~ni dio te zatim me|usobno razmijenili djeli}e znanja i sklopili cjelinu. Gotovo simultano usvajali su leksik, gramatiku i sintaksu i zapo~injali me|usobno razgovarati. I to sve u nevjerojatno kratkom vremenu - sat vremena za solidno znanje svakog jezika. Jedino jezik Centaura nisu mogli pokazati. Niti jedna rije~, niti jedan pojam centaurskog nije im bio predo~en.

Dar iscjeljivanja pokazali su prave}i skalpelom na vlastitoj koì male ranice koje su zatim brzo iscjeljivali jednostavnim dodirima ruke. Krv bi se vra}ala u ranu i tkivo se nao~igled zatvaralo i sljepljivalo bez oìljaka. Znanstvenici, a osobito vladini izaslanici pokazali su krajnju suzdrànost i oprez i nisu htjeli da se s tim ide u javnost. Darovi su bili dirljivi, ~udesni i dragocjeni. Trebalo je pri~ekati, vidjeti koje su pravne osnove za za{titu svemirskih putnika i dobi-venih darova. Centauri su ih dali na kori{tenje ne poznaju}i ljudsko dru{tvo. Znanstveni tim odlu~io se za daljnja sloèna testiranja, a predstavnici vlada koji su ubrzo zatim napustili karantenu - za prikrivanje do daljnjeg.

êtvrti dar svemirski putnici nisu mogli pokazati. Kao da i njima samima nije bio do kraja jasan; govorili su da treba pri~ekati. Eve i Adami nisu imali za to nikakvo obja{njenje. Nakon mjesec dana karantene {ti}enici su trebali ponovo pro}i zdravstvene preglede. Svi su bili dobrog zdravlja. No, pokazalo se da su sve tri Eve imale na trbuhu izraslinu veli~ine jaja koju su pre{utjele. Internist se zbog toga ozbiljno naljutio i odmah ih stavio na magnetsku rezonanciju ab-domena. Snimke su pokazale dotad nevi|ene tvorbe - fetuse, za~ahurene u neku vrstu kukuljice, pri~vr{}ene za trbu{nu stjenku. Internist je sazvao konzi-lij i zaloìo se za hitne operacije odstranjivanja opasnih, ~udnovatih trudno}a.

Evama je re~eno da su u ̀ ivotnoj opasnosti i da }e im hitno operirati “tumore”. Uhvatili su ih u zbunjenosti. Kada su ih stali pripremati, po~ele su ridati i oti-mati se. Vikale su da nose dar novoga ìvota i da ih se ne smije dirati. Adami su trenuta~no dojurili, postavili se uza njih, bezglasni i neumoljivi, kao ìvi zid. âk je i Salome dojurila, nakostrije{ila se i pokazala pandè, spremna na skok. Doktori su morali odstupiti i dozvoliti da se stvari odvijaju same po sebi. Znanstveni tim zapao je u krizu. Komunikacija s Evama i Adamima postala je puna nepovjerenja. Trebalo je pratiti nepoznate trudno}e i izvr{iti nikad izvedene poro|aje, a ne ugroziti ìvote. Dvije Eve bile su neudane i bez djece do tada, a jedna je imala obitelj. Odlu~eno je da svi do daljnjeg ostaju u karan-teni, a obitelj udate Eve ne}e zasad obavijestiti o budu}oj prinovi. Iako mo`da nisu imali pravo pitati tko je otac kojega djeteta, doktori su ipak pitali. Eve

Biti oni - biti mi

38 Tanja Radovi}

su bile iznena|ene kako doktori ni{ta ne razumiju. Izri~ito su tvrdile da nije bilo nikakvih seksualnih dodira me|u njima. Udata Eva, s odraslom djecom, u ranim pedesetima, ve} je zavr{ila s menopauzom. Kako doktori ne shva}aju da je dar potpuno neseksualan? Eve su se {alile da su se napokon iskupile za isto~ni grijeh i dobile bezgre{no za~e}e na dar. Centauri su ili vrlo pa`ljivo pro-u~ili kulturu Zemljana ili su bili duhoviti. Eve su se vratile u stanje prvobitne ~isto}e. Doktorima nije bilo do {ale i pratili su trudno}e fanati~nom pomnjom. Nadali su da se radi o kloniranju.

Fetusi su poprimili oblik ljudske djece i odli~no su se razvijali u svojim kuku-ljicama {to je doktorima donijelo znatno olak{anje. Sumnje su bile nebrojene. Fetusi su suvi{e brzo rasli. Mno{tvom sitnih poveznica, kao korjen~i}a bebe su uzimale od majki potrebne sastojke za ìvot. Eve su izgledale odli~no, a bile su sjajno raspoloène, sigurne u ono {to se doga|a. Telepatijski su se uìvljavale u me|usobne osje}aje i uìvale u maj~instvu. Adami su stalno bili uz njih, izuzet-no predani. Od silnog uzbu|enja doktori na Salome nisu obra}ali pa`nju. Tek kad je dobila pove}e zadebljanje na trbuhu pregledali su je i na{li kukuljicu s tri izvrsno razvijena ma~i}a. Salome, koja je na put oti{la bez trudno}e, a na planeti Centaura te{ko da je dobila odgovaraju}eg mu`jaka, bila je najbolji dokaz bespolnog za~e}a.

Bebe su brzo napredovale. âhure na trbusima postale su velike i ro`nate. Kako doktori nisu mogli to~no predvidjeti termin poroda, izmjenjivali su se na deùrstvima. Adami su bili u stalnom telepatijsko-empatijskom dodiru s Eva-ma i saznavali o stanju fetusa. înilo se da fetusi tako|er oda{ilju svojevrsne signale. Doktori i veterinari postajali su nervozni od neizvjesnosti i naga|anja, od toga {to im Eve i Adami ni{ta ne èle re}i. Za ovo nisu bili pripremljeni, nisu imali poznatih na~ina, ni poznatih sredstava.

Prva Eva dobila je bolove u trbuhu srednje ja~ine. Adami su primili signal i pri{li Evinom trbuhu. Deùrni doktori tako|er priska~u, ali ih Adami odlu~no i obazrivo odbijaju. Salome mijau~e i vrlo uzbu|eno kruì oko Eve. Doktori ostaju nijemo stajati. Jedan Adam polako otkida ~ahuru, dok drugi istovre-meno zacjeljuje tkivo ne dopustiv{i ni kapljici krvi, ni trun~ici bola da napusti ènino tijelo. Tre}i Adam prihva}a ~ahuru koja se kida i pa`ljivo razmotava njen sadràj. Sve izgleda kao u usporenoj mimskoj predstavi savr{enih pokre-ta. Doktori su hipnotizirani prizorom. Salome tako|er o~arano gleda. Iz ~ahu-re se pomalja prekrasno mu{ko djete{ce. Veliko, razvijeno kao da ima mjesec dana, ~vrsto. Ne pla~e, bistro gleda i odmah navaljuje sisati. Eva i Adami li-kuju, razmjenjuju radost telepatski. Prilaze druge dvije Eve i svi se bezglasno vole. Salome se umiljava. Doktori pokunjeno, postrance stoje, bez rije~i im prilaze i pruàju ruku.

Druga Eva rodila je sljede}i dan na isti na~in, tako|er vrlo napredno i lijepo mu{ko dijete. Doktori su morali odbaciti teoriju o kloniranju. Genetske anali-ze ostavit }e za kasnije. Trebalo je do~ekati jo{ jednu ljudsku bebu i tri ma~je.

39

Tre}a Eva postala je nestrpljiva. Dani prolaze, a porod nikako da krene.

Prva se oglasila Salome. Adam nje`no uzima ma~ku i po~inje je pora|ati. Go-tovo istodobno po~inju se javljati bolovi tre}oj Evi. Druga dvojica u savr{eno sinkroniziranom pokretu i miru pora|aju dobro razvijenu, ljupku i ìvahnu djevoj~icu. U isto vrijeme dolaze na svijet tri preslatka, velika i ~vrsta ma~i}a. Odmah se osovljavaju na noìce i sasvim bistro gledaju. Doktori, otpustiv{i kona~no paniku koja ih je cijelo vrijeme pratila, plje{}u, vi~u: “Bravo!” îni se da }e radost u ljudskom i ìvotinjskom dru{tvu postati bezgrani~na.

Kad su se malo sti{ali uzvici odu{evljenja, za~uli su se ~udni zvuci. Odjednom, kao da ih je netko sasjekao, doktori u{ute. Prekrasna ljudska beba koja tako bistro trep}e draèsnim okicama, ispu{ta neobi~ne zvukove… Po~inje se gla-sati. Mijau~e jasno i glasno kao prava pravcata odrasla ma~ka - nimalo ljudski. A zatim kretnjama ma~ke malim jezi~kom stane lizati svoju majku. Majka se nimalo ne ~udi - odgovara joj savr{enim ma~jim glasom. Adam se pridruùje i mijaukne ne{to. Prizor je intiman, njeàn i krajnje bizaran. Trenutak traje vje~no. Prekida ga drugi Adam koji sav ozaren u ruci drì divno mladun~e ma~ke koje pla~e ljudskim glasom i - govori!… govori kristalno razgovijetno: ma-ma, ma-ma, ma-ma!…

Vladini izaslanici pojavljuju se ubrzo nakon zadnjeg poro|aja. Predstavljena su im novoro|ena bi}a. Ni ìlica se nije pomakla na njihovim mirnim licima pri pogledu na ljepotu, neobi~nost i intimnost prizora novoro|enih ljudskih i ma~jih beba, njihovih majki i trojice mu{karaca. Vlada savr{ena telepatska radost prekidana povremenim glasanjem ìvotinjskog, ljudskog i nepoznatog jezika. U zraku se mogu osjetiti iskrice pr{tavog elektriciteta. Ljudi i ìvotinje prisno i simultano izmjenjuju predivne glasove Zemlje i svemira. Doktori su zbunjeni i ganuti; potpuno su odbacili profesionalnu distanciranost pona{aju}i se privatno i prijateljski. Nisu svjesni da ne smiju podlegnuti osje}ajima i {armu centaurskih tvorevina ìvota (ìvotvorina).

Dok su se ra|ale bebe, Centauri su poslali opse`ne prikaze o istraìvanju gen-ske karte ̀ ivih bi}a u poznatom svemiru. Nakon posjete Zemljana dobili su de-finitivnu potvrdu o ljudskoj vrsti - potpuno neponovljivoj, nepoznatoj, mladoj, samonikloj u postoje}em svemiru, izvanrednoj za osnaìvanje starih ìvu}ih i neìvu}ih inteligentnih vrsta u svemiru. (Ljudska ta{tina je kona~no dobila me-tafizi~ki smisao, ‘’svemirsko’’ opravdanje za egocentrizam.) Nova bi}a, obja-snili su, prijenosnici su ukupnih darova: centaurskih - telepatije, dara jezika i iscjeljivanja te zemaljskih - ljudskih i ìvotinjskih nagona, u ostalom svemiru nepoznatih kategorija. Centauri su Zemlju vidjeli kao budu}i rasadnik darova ~itavog svemira.

Vode}e vlade svijeta na to su trenuta~no reagirale - bespogovorno je zatraè-no na nivou cijele Zemlje obustavljanje svih genetskih preina~avanja, terapija i pokusa. Svi zna~ajni ljudi svijeta hitno su pozvani da pohrane svoju DNK u dobro ~uvanu, zape~a}enu genetsku banku, otpornu na sve poznate na~ine

Biti oni - biti mi

40

uni{tavanja. Javnost nikada ne}e vidjeti geneti~ke prikaze Centaura. Zabra-njena su putovanja na druge planete.

***

Mala maca, Salomina k}er dobila je injekciju. Klonula je odmah dozivaju}i svoju majku sve slabijim ljudskim glasom. U udaljenoj prostoriji karantene Salome mijau~e, uznemireno grebe po vratima. Dvoje njenih ma~i}a pla~u. Adami i Eve, u dubokoj zabrinutosti, osje}aju da se ne{to zbiva. Dok veterinari i doktori osje}aju àlost i strahotu svog ~ina, Centauri primaju poruku smrti. Ugasio se telepatski kanal darovanog bi}a.

Nakon mu~nog ~ina doktori smiju napustiti karantenu. Ve} mjesecima nisu vi-djeli obitelji. Odlaze ùrno, da se ne bi morali stidjeti. Za njima se zape~a}uju vrata. Tri mu{karca, tri ène, jedna ma~ka i pet beba ostaju prevareni i o~ajni, u napu{tenim prostorima karantene.

Uskoro potom stiè na Zemlju ~vrsta poruka: “Vi ste nas ve} vidjeli. Žao nam je, ali ljudska vrsta za izravni kontakt (biti oni-biti mi) jo{ ni pribli`no nije spremna. Da znate gledati, vidjeli biste. Oduzet }e vam se dar stvaranja novoga ìvota.”

Nova bi}a ìvjela su vrlo nestabilnim metabolizmom nekoliko mjeseci i umrla prirodnom smr}u. Centauri vi{e nikada nisu kontaktirali sa Zemljom niti se pojavili za vrijeme zemaljskog biljeènja povijesti. Niti jedna vrsta vanzemalj-skog ìvota vi{e nije primije}ena na Zemlji. Na zemaljske pozive oglasio se samo duboki, pusti, gluhi svemir.

Tanja Radovi}

Miljenko Kosijer

GRAH

Ne zadovoljavaju}i se vlastitim statusom, vlastitom sudbinom, poslom koji je radio, pla}om koju je za taj posao primao, okolinom koja je bolje ìvjela od njega, prijateljima koji su to sve manje bili, rodbinom koja se posve otu|ila, Mi{ku je jedne tople, proljetne travanjske ve~eri, dok je gledao Dnevnik, pala na um sjajna zamisao. Odlu~io se isfolirati da je iznenada poludio i da zbog toga vi{e nije sposoban za bilo kakav rad. Krajnji cilj te njegove fantasti~ne za-misli je bio da ga po{alju u invalidsku mirovinu, kao i njegovog prijatelja Kibu, koji, otkada je u invalidskoj mirovini, svaki dan {e}e svojeg crnog pudla, obilazi kafi}e i svima se hvali da s osam razreda {kole, ne{to ratnog i jedanaest godina radnog staà, ima tri puta ve}u mirovinu od svoga strica Ive, diplomiranog ekonomiste s punim radnim staòm.

Da se Mi{ko ba{ i nije morao puno truditi da dokaè svoju nenormalnost, vrlo bi nam lako mogla potvrditi njegova majka Jelica. Ona je svoga sina oduvijek smatrala malko ~udnijim od ostale djece. Glavni doga|aj koji joj je to i po-tvrdio, zbio se je onog dana kada je Mi{ko prvi puta svojim rukama dohvatio “ûdnovate zgode {egrta Hlapi}a”. Otada, pa sve do dana{njih dana, nije pro-{ao tjedan, a da Mi{ko barem jednom nije pro~itao tu krasnu knjigu na{e Ivane Brli}-Maùrani}. Na kraju svakog ~itanja, Mi{ko bi se obavezno rasplakao i ne bi prestajao plakati sve dok ga majka nije polila s vr~em hladne vode. Gospo|i Jelici nije preostajalo ni{ta drugo nego da, gotovo poslije svakog ~itanja, upla-kanog i mokrog Mi{ka odvede doktoru. Zbog tako ~estih posjeta, Mi{ku su otkrivene i, kasnije izlije~ene, mnoge anomalije, a zbog tako ~estih polijevanja, zaradio je kroni~nu upalu sinusa.

Jedino {to je Mi{ka jo{ zanimalo, osim Hlapi}a, a {to se je moglo pro~itati, bila je potraga za porijeklom njegovog prezimena. Negdje je pro~itao da prezime Lindenbruden poti~e iz Belgije. Zatim je u jednom ~lanku pro~itao podatak da se, po~etkom pro{log stolje}a, negdje na jugu Finske, a akon {to je prona{ao svoju ènu nabijenu na ud svog maloljetnog ljubavnika, ubio doktor Milo von Lindenbruden. Taj ~lanak i ne bi bio toliko zanimljiv da na kraju nije pisalo da je to bio posljednji von Lindenbruden u Finskoj. Jo{ je samo jednom, Mi{ko nai{ao na ~lanak koji je spominjao njegovo prezime. Tada je saznao da prezi-

42

me Lindenbruden potje~e iz Gr~ke i da je nastalo spajanjem dvaju prezimena, Lindeanus i Brudentas. Podatak o tome kako su se i za{to spajala ta dva pre-zimena, Mi{ko nije nikada prona{ao, kao {to nikada nije prona{ao niti jednog slova o tome kako su, kada i iz kojeg razloga Lindenbrudeni do{li u Hrvatsku.

Lindenbruden je bilo djevoja~ko prezime Mi{kove majke Jelice. Mi{ko ga je nosio od trenutka kada se je gospo|a Jelica razvela od njegovog oca. Nosio ga je od ro|enja. Gospo|a Jelica se sada preziva Lovrak. Lovrak je prezime njenog drugog muà, Mi{kovog o~uha Mate. Mi{kov o~uh Mate je poginuo prije mnogo godina kada je, vra~aju}i se s posla, pijan pao sa svoga motori}a. Nesre}a je bila u tome {to je jadni gospodin Lovrak pao, u kanal s desetak centimetara dubokim blatom, na lice. Jadnik se ugu{io. Kada se je to dogodilo, Mi{ko je navr{io tek sedam godina. Otada, pa sve do dana{njih dana, gospo|a Jelica slu`beno nije imala niti jednog mu{karca.

Nekoliko dana otkako mu je na um pala genijalna zamisao, Mi{ko ju je odlu~io sprovesti u djelo. Zatvorio se u sobu, dohvatio Hlapi}a i stao ~itati. Nakon {to je, po tko zna koji put, pro~itao knjigu, zaplakan je i u jecajima oti{ao u obli-`nju birtiju. U birtiji je naru~io dva piva i dva konjaka. Kada je popio, naru~io je dva gemi{ta i dupli pelinkovac. Kada je i to popio, naru~io je kru{kovac s mlijekom. Popiv{i do kapi kru{kovac s mlijekom, Mi{ko se popeo na stolac i po~eo recitirati “Dva dinara druè”. Kada je si{ao sa stolice, povratio je po nervoznoj i vrlo sisatoj konobarici. Ona mu je zauzvrat uvalila takvu {amar~inu da se je kao poko{en sru{io na prljavi birtijski pod. Uspjev{i se nekako pridi}i i osoviti na noge, Mi{ko je pri{ao {anku i zatraìo jo{ jednu pivu. Bijesna, sisata konobarica ga je poslala u pi~ku materinu i zaprijetila mu svojim de~kom koji je imao dva metra, stopedeset kila, koji je prolupao negdje na rati{tu i kojem je hobi mla}enje takvih idiota. Nakon toga, Mi{ko je dohvatio praznu pivsku bocu, razbio je o {ank i o{trim se staklom, nekoliko puta zarezao po tijelu. Zatim je pao u nesvijest.

Omamljen tabletama svih boja, Mi{ko je prvih dana prete`no spavao. Kada se malo privikao i na djelovanje tableta i na okruènje u kojem se nalazio, po~eo je ìvo, koliko ìvo moè razmi{ljati drogiran ~ovjek, razmi{ljati o tome kako }e, ako mu uspije zami{ljeni plan, napisati knjigu pod naslovom “Kako sam vas zajebao”. Knjigu }e posvetiti dobrim ljudima koji }e na jednom mjestu mo}i pro~itati kako jedan obi~an gubitnik, uz malo sre}e, lukavstva, prijevare, podmuklosti, samosnalaènja i glume, moè vrlo lako postati dovoljno mlad i dobro situiran umirovljenik.

I kao {to to obi~no biva, svaki ~ovjek prona|e sebi srodnu du{u na mjestu gdje nikada ne bi pretpostavljao da }e ju na}i. Tako je bilo i s Mi{kom. On je svoju srodnu du{u prona{ao upravo u bolnici, na psihijatrijskom djelu. Bila je to Velimira Babi}, dvadesetosmogodi{njakinja koja si je, dva mjeseca ranije pre-rezala vene zbog toga {to ju je pred samim oltarom ostavio slunjski poduzetnik Milan-Mi}o Margarin, a ostavio ju je zato {to je nekako saznao da je Velimiri-na baka po majci, bila pravoslavka.

Miljenko Kosijer

43

Velimira i Mi{ko su se vrlo brzo zbliìli. Mi{ko ju je tje{io, govore}i kako ona gnjida od zaru~nika nije niti zasluìo tako lijepu i dobru ènu kao {to je ona, i da }e na kraju on biti taj koji }e poàliti zbog svega. Velimira bi se crvenjela zbog Mi{kovih komplimenata i zahvaljivala mu pitaju}i se, kako jedan takav zgodan i zdrav mu{karac moè zavr{iti u ludari. Red komplimenata, red za-hvala, red komplimenata, red zahvala...Ubrzo su se po~eli tro{iti u mu{kom zahodu.

Jedino {to Mi{ku nije bilo po volji, za vrijeme boravka u bolnici, bila je ~inje-nica da su tri puta tjedno, za ru~ak dobivali grah. Ponedjeljkom-grah s kiselim zeljem, srijedom-grah s prisiljenim zeljem, petkom-grah s neprisiljenim zeljem i nedjelja-obavezno grah na salatu. Zbog graha je u sobi bilo stra{no zagu{ljivo, jer su ve}i dio dana prozori morali biti zatvoreni. Mi{ko je prdio svakominut-no. Prdio je poput vi{ecjevnog raketnog baca~a. Na njeno veliko iznena|enje i Velimiri se je znalo tu i tamo omaknuti. Ona je djelovala vi{e poput haubice velikog kalibra, napunjenog najgorim i najrazornijim bojnim otrovima. Tko bi rekao, razmi{ljao je Mi{ko, ènsko pa pr|e da ne moè gr|e.

Stalno upra`njavanje graha, Mi{ka je nagnalo da Velimiri pri~a o svom dje-tinjstvu, koje je isto tako bilo obiljeèno, barem {to se jela ti~e, grahom. Pri~ao je kako su, nakon smrti gospodina Lovraka, majka i on ostali ìvjeti u dvosob-nom stanu od {ezdesetak kvadrata, a koji je od socijalizma dobio gospodin Lovrak. Pri~ao je kako se je taj stan nalazio iznad velikih, hladnih garaà, te se za hladnijih dana nije mogao nikako zagrijati, osim ako ga cijelog ne bi polili benzinom i zapalili. Zbog toga je Mi{kova majka svake zime morala kupovati pola bolje {ume drva. Osim sitnih neugodnosti s raznim eko-udrugama, ne-sretnoj je Jelici kupovanje tolike metraè drva uni{tavalo sav ku}ni budèt, koji se sastojao od malene mirovine, na koju je gospo|a Lovrak stekla pravo nakon muèvljeve smrti. S uni{tenim budètom, Mi{ku i njegovoj jadnoj majci nije preostalo ni{ta drugo nego da se hrane samo grahom. Za{to grahom? Pa i on je skupa namirnica, rekli bi mnogi. Zato jer bi im pred svaku zimu veliku vre}u graha slao Mi{kov otac Ruda. On je ìvio na selu i imao je dovoljno gra-ha. Zapravo, vre}a graha je bila neka vrsta alimentacije. Imao je Ruda i mesa, kobasica, {peka, suhih rebara i jo{ nekih mesnih delicija, ali je smatrao da je vre}a graha godi{nje sasvim dovoljna u pomo}i njegovoj biv{oj èni Jelici u podizanju zajedni~kog im sina.

Mi{ko je svog oca rijetko posje}ivao. Ne zato {to ga je mrzio, niti zato {to Ruda nije volio Mi{ka, ve} naprosto zbog ~injenice {to niti Mi{ko niti Ruda nisu stvorili naviku, a jo{ manje potrebu da se posje}uju. Dodu{e, Ruda je ne-koliko puta poku{ao uspostaviti bilo kakav kontakt sa svojim sinom, ali uvijek u pogre{no vrijeme i na kriv, teatralan i neprimjeren na~in. Zato su ga, gotovo svakog puta, pijanog odvodili àndari.

I Mi{kov otac Ruda se nanovo ènio. Njegova druga èna se zvala Zlatica. Kako je Mi{ko ispri~ao Velimiri, Zlatica je bila zlatna èna. Dobra, vrijedna, mirna, odana i poslu{na. Sreo ju je nekoliko puta kad je posje}ivao oca, i vrlo

Grah

44

mu se dopala. A dopao se i on njoj. No, iako samozatajna i mukotrpna, Zlatica nije mogla dugo izdràti Rudina opijanja, ludovanja, batinanja i ostala maltre-tiranja. Jednog su jutra prona{li njeno beìvotno tijelo, ~udno iske{enog lica, kako visi u sjeniku.

Jedne je no}i Mi{ko usnuo stra{an san. Sanjao je krilate ène bosih nogu kako doje svoju, jo{ beskrilatu djecu, lebde}i u zraku. Jednoj od tih krilatih èna dijete je ispalo iz naru~ja. Nije ga niti poku{ala dohvatiti. Dijete je dugo, dugo padalo, sve do trenutka kada se je, snu svojstvenom preobrazbom, pretvorilo u Velimiru. Nad mrtvim se je Velimirinim tijelom skupilo jato krilatih èna. Mi{ko ih je namjeravao otjerati, ali nije mogao. Bio je op~injen njihovim gru-dima. U jednom trenutku, oìvjela Velimira progovara nepoznatim, ne-svojim, mu{kim glasom - Mislim da iz mene ne }e nikada izrasti niti zrno graha...

Kada se Mi{ko probudio, potpuno mokar i dezorijentiran, vani je ve} bio do-bar dan. Nije mu po{lo za rukom ni da se popi{a, u sobi se je ve} pu{io vru} tanjur ru~ka. Grah s prisiljenim zeljem. Nije mu preostalo ni{ta drugo nego da se slatko, neprisiljeno nasmije.

Mi{kov plan nije uspio. Zbog toga je, vrlo depresivan i sklon suicidu, nakon {to je otpu{ten iz bolnice, proveo jo{ nekoliko mjeseci na bolovanju. Zatim se vratio na posao. I dalje je redovito, svakog tjedna ~itao “ûdnovate zgode {egrta Hlapi}a”. I dalje bi se nakon svakog ~itanja rastuìo i rasplakao. No, umjesto maj~inog polijevanja hladnom vodom, u normalu bi ga vra}ala te{ka i bolna opijanja.

Nakon izlaska iz bolnice, Velimira i Mi{ko su se sastali jo{ samo jedanput. Bio je to slu~ajan susret na gradskom Korzu. Pozdravili su se, pitali jedno drugog za zdravlje, izmijenili jo{ nekoliko rije~i, a zatim po{li svako na svoju stranu. Mjesec dana nakon toga susreta, Mi{ko je na kori starog, bolesnog kestena, u Aleji velikana, opazio pri~vr{}enu smrtovnicu, s koje se slaba{no smije{ila Velimirina slika.

Miljenko Kosijer

Lucija Benyovsky

KARLOVA^KI TISAK 1941. GODINEU povodu 65 godina od po~etka Drugoga svjetskog rata

O Drugom svjetskom ratu, uzrocima i povodima dosta je pisano. Napisane su “cijele biblioteke”, odràni su brojni skupovi, a polemike o nekim pitanjima vode se do danas (na primjer o broju ̀ rtava), osobito ako je polemi~ar bio pod-loàn ideolo{kim ili politi~kim predrasudama. Jo{ uvijek se analiziraju politi~-ke i vojnostrate{ke i takti~ke zamisli, iznose rezultati i pogre{ke, te se ukazuje na razloge za postignute uspjehe ili neuspjehe.

Hrvatska je Drugi svjetski rat do~ekala u sklopu Kraljevine Jugoslavije. Osni-vanjem Banovine Hrvatske 26. kolovoza 1939. (sporazum Cvetkovi}-Ma~ek) poku{alo se “rije{iti” hrvatsko pitanje s obzirom da su u Kraljevini Hrvati sustavno zbog hrvatstva bili proganjani, zatvarani, ubijani. Drugi svjetski rat zapo~eo je zajedni~kim napadom nacisti~ke Njema~ke i sovjetske Rusije na Poljsku u rujnu 1939. godine. Iako je Kraljevina Jugoslavija 25. oùjka 1941.

pristupila Trojnom paktu, dva dana poslije (27. III) u Beogradu su srpski ~asnici na ~elu s generalom Du{anom Simovi}em uz potporu Velike Britani-je izveli dràvni udar protiv kneza Pa-vla Kara|or|evi}a. Njema~ka je zajed-no sa svojim saveznicama bez najave rata 6. travnja 1941. zapo~ela rat protiv Kraljevine Jugoslavije. Kralj Petar II. Kara|or|evi} (koji je u me|uvremenu progla{en punoljetnim) s ve}im bro-jem ~lanova Vlade pobjegao je 15. IV. 1941. u inozemstvo, a vojska je kapitu-lirala 17. travnja 1941. godine.

U Zagrebu je 10. travnja 1941. godine, nakon ulaska Nijemaca i uz njihovu potporu, Slavko Kvaternik u ime po-glavnika dr. Ante Paveli} proglasio us-postavu Nezavisne Dràve Hrvatske ( NDH).

KARLOVA^KI VREMEPLOV

List Okru`ng komiteta KPH za Karlovac

46

Ako prelistamo karlova~ke novine koje su izlazile za vrijeme NDH 1941. moè se i{~itati iz svake re~enice ljubav i vjeru za domovinu Hrvatsku. U povodu prve godi{njice NDH karlova~ki gradona~elnik dr. Ante Nik{i} odu{evljeno kli~e:

„Ave Croatia! Domovino majko na{a, Ti mora{ danas biti sretna i ponosna, jer smo takovi danas svi djeca Tvoja. Danas je Tvoj prvi jubilej. Prva godina odkad vi{e nisi oznaka za neko pleme niti za neku pokrajinu. Hrvatska jest ve} godinu dana oznaka Nezavisne Dràve-Tebe koja si ve} pred tisu}u godina bila tu na tom istom mjestu. Ti si opet Dràva i to Nezavisna Dràva Hrvatska. Na{a i Bo`-ja!”

Ratne okolnosti bitno su utjecale na cjelokupan ̀ ivot u gradu Karlovcu. Velike promjene doga|aju se na podru~ju politike, gospodarstva te u nacionalnoj i etni~koj strukturi gradskog stanovni{tva. Promjene su uo~ljive i u izdava~koj djelatnosti. Najve}i dio novina koji je izlazio za vrijeme NDH (dnevnika ili tjednika) bio je strana~ke orijentacije {to dovoljno govori o obilje`ju informi-ranja javnosti. Nakon osnivanja NDH prestali su izlaziti mnogi listovi, a do-laskom usta{a na vlast osnivaju se novi. Koliki je bio zna~aj promid`be u ratu dovoljno je re}i da je ona isto tako bila ubojito oru`je kao i metak. Za vrijeme Drugog svjetskog rata sve zara}ene strane pridavale su veliku ulogu tiskovi-nama. Komunisti~ka partija (KP), koja je od 1920. godine u ilegalnosti, uo~i rata po~inje intenzivnije raditi na agitaciji i propagandi. Na podru~ju Karlovca prije po~etka Drugog svjetskog rata radile su ilegalne {tamparije-tehnike, koje su umnoàvale partijsku i marksisti~ku literaturu, pod vodstvom Komunisti~ke partije. Krajem 1939. pa do oùjka 1940. radila je u Karlovcu partijska tehnika, koja je tiskala parole i letke u predjelu grada koji se zvao Banija u ku}i Riste Konstantinovi}a. Od mjeseca studenog 1940.g. do prolje}a 1941. g. tehnika se seli u dio grada zvan Udbina u ku}u ing. Petrovi}a. I ovdje su se umnoàvale parole i leci ali i novine Vjesnik radnog naroda i Srp i ~eki}. U Karlovcu su ko-munisti koristili za tiskanje partijskog materijala i tiskaru D. D. Karlovac. Po-ziv KP na ustanak (srpanj 1941) umnoèn je u inènjerskoj kasarni u Karlovcu. U uvjetima ilegalnosti KPJ izgradila je {iroku mreù svojih }elija, a uo~i i za vrijeme rata KP organizirala je ne samo u Karlovcu nego i u drugim krajevima (Kordun) razgranatu izdava~ku djelatnost i mobilizirala radni~ku klasu u borbi protiv razbija~a radni~kog i narodnog jedinstva, protiv makinacije buròaskih po-litikanata koji su pred nadiranjem fa{isti~kih potpaljiva~a rata spremno prodavali ekonomsku i politi~ku samostalnost Jugoslavije. Sadràj je listova u po~etku bio dosta ovisan o uhva}enim radio vijestima, pa dominiraju teme iz evropske voj-ne i politi~ke situacije. Tako u prvim sa~uvanim brojevima dominiraju teme s isto~nog, njema~ko-sovjetskog rati{ta, te sadràji koji se odnose na SSSR, na veli~anje prve zemlje socijalizma, njenih dostignu}a u miru i naporima u ratu, zatim teme o potrebi borbe protiv fa{izma, o izdajniku Paveli}u koji je na{e hrvatske krajeve prodao Talijanima i Ma|arima i druge teme.

List Obavje{tenje izdavao je okru`ni komitet KPH za Karlovac, a urednici su bili ~lan CK KPJ Josip Kra{ i sekretar OK KPH za Karlovac Ivo Marinkovi}.

Lucija Benyovsky

47

Iza{la su svega dva broja (u lipnju i srpnju 1941). Objavljivani su kratki prikazi politi~ke situacije, izvje{taji o va`nim politi~kim doga|ajima i radio vijesti. U rujnu 1941.g. izlazi Obavje{tenje s novim nazivom Partizan.Isti urednici u istoj tehnici Okru`nog Komiteta (OK KPH-a) na {apirografu umnoàvali su list Partizan, organ JNOF-e Karlovac. Iza{lo je osam brojeva od kolovoza do stu-denog 1941. nakon toga list postaje glavno glasilo Glavnog {taba NOP-a odre-da Hrvatske ( br. 1 tiskan je 1. VII. 1942) Gradsko i ùpsko redarstvo Karlovca registriralo je izlaènje Partizana jer su listovi prona|eni kod uhi}enih pripad-nika partizanskih udarnih grupa Drage Blaì~ka i Josipa Bahori}a. Obojica su osu|ena: Blaì~ko na smrt, a Bahori} na robiju u Lepoglavu. Iz nabrojenih naslova dovoljno je vidljiv sadràj Partizana br. 5 i 6, listopada 1941: Zvjerstva usta{kih bandita, Metode ubijanja, Ubijanje èna i djece kod sela Vojni}a, Tali-janski fa{isti zamijenili usta{ke bande, Talijanski fa{isti naoruàvaju Paveli}a za borbu protiv hrvatskog naroda, Paveli} stvara “ elitnu” dràvnu upravu, Narodno-oslobodila~ki pokret na Kordunu i Baniji, Iz Perjasice pobjegla usta{ka vlast, Bor-ba rodoljuba i akcije partizana u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju, Primjeri herojstva, Borba Crvene Armije na Isto~nom frontu, Akcije sovjetskih partizana, Strane vijesti; Doma}e vijesti.

Te{ko je govoriti o nekom utjecaju tih listova na politi~ko opredjeljenje gra|a-na, jer vrijeme njihovog izlaènja bilo je vrlo kratko da bi moglo imati nekog utjecaja. Komunisti su tvrdili da je u uvjetima rata, kada nema slobode tiska, zbora i dogovora, kada je slu{anje stranih radio-postaja bilo krajnje opasno, njihov utjecaj bio “velik”.

U Karlovcu je Nova godina 1941. do~ekana s velikom neizvjesno{}u. [to }e donijeti sljede}i mjeseci, pitali su se mnogi gra|ani. Nakon novogodi{njih pra-znika 14. sije~nja iza{ao je prvi broj Karlova~kog glasnika. Ovaj list izlazio je u Karlovcu od 1932. godine. Njegov vlasnik i odgovorni urednik dr. Ivan Graho, odvjetnik, u uvodnom ~lanku Nova Godina 1941. nije bio nimalo optimist gle-de rata u Evropi kada je rekao:

„Vjerovali smo da su rat evropski narodi ako zbog ne~eg drugog, a ono zbog onih ratnih grozota i neizmjernih patnji te stra{nih posljedica odbacili ga za sva vremena kao sredstvo za rje{avanje me|unarodnih razmirica, koje nije do-stojno kulturnih naroda ni podesno rje{avanje ìvotnih pitanja me|unarodne zajednice.“

Nakon ovog uvodnog ~lanka list se bavi lokalnim problemima. O gradskom prora~unu za 1941. godinu navodi se da je novi prora~un ”neuravnoteèn”. Financijsko stanje op}ine je lo{e, velika je skupo}a i to }e imati za posljedicu pove}anje rashoda, budu}i da su prihodi u opadanju zbog ekonomske krize. Za takvo stanje odgovoran je gradski na~elnik dr. Matani}, koji je o gradskom prora~unu u Karlova~kom narodnom listu od 5. travnja 1940. napisao da Kar-lovac u financijskom pogledu stoji dobro.

Od svih gradova u Banovini Hrvatskoj Karlovac je imao najve}i teritorij, u njegovu sklopu se nalazilo oko 30 sela i zaseoka. Budu}i da je gradski namet

Karlova~ki tisak 1941. godine

48

bio dokinut i umjesto njega uveden novi poreski oblik gradskog poreza na ze-mlji{te, koji se nije pla}ao prema prihodu, nego od vrijednosti zemlji{ta i to po skali. Ovaj novi poreski oblik je te{ko pogodio op}inu grada Karlovca, jer se nije imalo u vidu kod uva|anja novog poreza gradove kao {to je Karlovac, koji je imao vi{e selja~koga pu~anstva nego gra|ana.

Isti autor pi{e o Prvom hrvatskom pjeva~kom dru{tvu „Zora“ . Pjeva~ko dru{-tvo imalo je svoje sjedi{te u „Zorin-domu“, koji je osnovan 1893. godine sa svrhom da budi nacionalnu svijest i da njeguje me|u gra|anima dru{tvenost i {iri solidarni i bratski duh. Pjeva~ko dru{tvo „Zora“ je od osnutka neprekidno pokazivalo u svim hrvatskim manifestacijama svoju politi~ku i nacionalnu svi-jest.

U prostorijama “Zorin-doma” odvijao se gotovo ~itav dru{tveni ìvot grada Karlovca. Sve priredbe, zabave, koncerti, izlo`be, predavanja odràvale su se pod krovom ovog doma.

Prije Drugog svjetskog rata u „Zorin-domu“ prire|ivale su se razne zabave i u njima su sudjelovali svi dru{tveni slojevi okupljeni u razli~itim udrugama od ènskih, obrtni~kih, {portskih, pjeva~kih do |a~kih. Svrha tih priredbi bila je razonoda i druènje. No brojne udruge (bilo ih je preko 80, koje su se bavile humanitarnom djelatno{}u) nisu samo promicale socijalno zajedni{tvo i pri-donosile stvaranju profesionalnog ili manjinskog identiteta, ve} su djelovale i humanitarno. Dobit prikupljena na zabavama bila je namijenjena bolesnim i nemo}nim ~lanovima, udovicama, siroma{nim |acima i sl. Zabave su imale osim plesnog dijela i umjetni~ki i {aljivi program. Zabavama su u Karlovcu ~e-sto prisustvovali i najistaknutiji ljudi u gradu (gradona~elnik i drugi). Zabave sa {aljivim programom i plesovi s preru{avanjem (maskiranjem) bili su naju~e-staliji u karnevalsko doba, tj. u razdoblju izme|u 6. sije~nja i pokladnog utorka u velja~i kada je takva vrsta zabava kulminirala.

Na poklade 1941. godine u Karlovcu je iza{ao list Fa{inski Ventilator, u za-glavku je stajalo: List za pokladnu {alu i zabavu, prvi i posljednji broj, koji se moè kupiti po cijeni od 2 din. Glavni urednik bio je tipograf iz Karlovca Mirko Sri}a. Prilikom izlaska ovog lista urednik se obratio ~itaocima da im objasni razlog izlaènja i vlasni{tvo spomenutog lista. Vlasnik Fa{inskog Ventilatora bilo je povjereni{tvo grafi~kih radnika u Karlovcu, koje je htjelo izlaskom lista pribaviti neko materijalno sredstvo kao pripomo} u ovim te{kim vremenima. Uredni{tvo se nada da }e kupnjom lista ~itaoci poduprijeti ne samo moralnom ve} i materijalnom suradnjom i list je pristupa~an za suradnju svim slojevima dru{tva! Sadràjno je list bio ~isto lokalnog, humoristi~kog karaktera. Glavna karakteristika humoristi~ko-satiri~nog lista bila je da stihom, prozom, dosjet-kom, karikaturom izvrgava podsmjehu svoje sugra|ane, odnosno na taj na~in upozorava i ujedno kritizira deformacije u svim podru~jima javnog i privatnog ìvota. Urednik je najavio slijede}i broj za Uskrs, Uskrsni Ventilator, pa se ve} sada preporu~ujemo. No uskr{nji broj nije iza{ao. List je prestao izlaziti za vri-jeme NDH.

Lucija Benyovsky

49

U “Zorin-domu” u pokladno doba bile su osobito obljubljene razne {aljive priredbe i krabulj-ni plesovi. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Karlovcu sasvim su nestale. Smisao za {alu i lakr-diju za vrijeme poklada mogao se do mile volje ispucati dokazu-ju}i veseli karakter karlova~kih purgera poznatih na glasu zbog njihove dru{tvenosti i gostolju-bivosti ostat }e samo u uspomeni onih koji su to doìvjeli.

Od 1933. godine jedanput na mjesec izlazio je vjesnik sokolske ùpe Karlovac ûvajmo Jugosla-viju. Zadnji broj je iz tiska iza{ao u oùjku 1941. godine. Njegov urednik Marko Sabli} svojim ~i-taocima nije ni~im najavljivao da list vi{e ne}e izlaziti. Dapa~e

u ~lanku O radu sokolskog dru{tva Karlovac za sije~anj i velja~u 1941. godine najavljuju se i pripreme za proslavu 10-godi{njice ènskog prednja~kog zbora i samostalnog rada. Tom prigodom odràt }e se dru{tvene utakmice ènskog nara{taja i prigodna predavanja. Proslava je bila najavljena za 6. travanj 1941. godine U rubrici Sokolske knjiìce nude se ~itaocima knjige: Veliko zave{tanje-misli pok. kralja Aleksandra, za 1 din, Re~i Jovana Cviji}a, za 1 din, Grigorij Petrov-apostol stvarala{tva, 2 din, Marko Miljanov: Primeri ~ojstva i juna{tva, 2 din, J. J. Strossmayer od Viktora Novaka, za 1 din, i Borbena obuka u Sokolstvu, za 5 din.

List ûvajmo Jugoslaviju je nakon osnivanja NDH prestao izlaziti, a spomen-ute knjige nisu vi{e bile u prodaji. U travnju 1941. godine tiskan je list Hrvatska Sloboda, Glasilo Hrvatskog usta{-kog pokreta u Karlovcu. O dolasku usta{a na vlast u Karlovcu objavljen je raz-govor glavnog urednika s predsjednikom Hrvatskog usta{kog stana u Karlovcu dr. Antom Nik{i}em u broju 2 od 2. svibnja 1941. godine. Dr. Ante Nik{i} do{ao je u Karlovac za predsjednika Kotarskog suda, a kasnije je postao i predsjednik Sudbenog stola. Po njegovom pri~anju s poglavnikom ga veè iskreno prijatelj-stvo iz na{e mladosti. Slobodna hrvatska bila nam je u na{em ìvotu glavni cilj. Po strana~koj pripadnosti Nik{i} je bio ~lan Stranke prava. Nik{i} je ispri~ao kako ga premje{taj u Karlovac nije u po~etku obradovao no kasnije se sprija-teljio s g. Židovcem (Vladimir i Sre}ko), trebalo je raditi brzo na organizaciji pokreta, jer su to zahtijevali svjetski doga|aji. Usta{ki borci birani su iz dru-{tava koja su bila orijentirana nacionalno i borbeno (~lanovi Matice hrvatske,

Fa{inski ventilator (preslik naslovnice)


50

Talijanskog instituta iz Karlov-ca, ~lanovi Kriàrskog bratstva i Hrvatskog junaka, Hrvatskog orla, èljezni~arske organiza-cije i dr.). U jesen 1940. do{lo je u Karlovac nekoliko usta{a do~asnika koji su bili poslani iz emigracije. U po~etku su se usta{e sastajali potajno u (sa-mostanu) postolarskoj radio-nici Augusta Pozderca. Ante Voki}, èljezni~ki ~inovnik, prije nego {to je premje{ten u Zagreb, u Karlovcu je gotovo svakog dana zaklinjao nove ~la-nove hrvatskog pokreta. Kada je Ante Voki} 10. travnja 1941. u ime usta{kog pokreta oti{ao u Zagreb, njegovu du`nost u usta{kom pokretu u Karlovcu preuzeo je dr. Vladimir Žido-vec. Od mla|ih usta{a isticao se student Žarko Kurelac. A. Nik{i} navodi da su u sela na Kordunu jedva zalazili. Usta{e su, kako ne bi vlastima postali sumnjivi, preuzeli pododbor Matice hrvatske. Kad je ban [uba{i} uveo komesarijat u Maticu hrvatsku, usta{e su se sastaja-le u Talijanskom institutu (oko 2 mjeseca). Prema sje}anju Nik{i}a 27. oùj-ka 1941. do{la je vojska u sud: “Imao sam, jedva vremena da uni{tim dokaze usta{kog pokreta.” A onda je do{ao 10. travanj 1941. Nik{i} je detaljno ispri-~ao tijek doga|aja iz sata u sat kako je teklo preuzimanje vlasti i razoruànje karlova~kog bataljuna: „Mojih pet uzni~kih straàra razoruàlo je te presudne no}i 160 srbijanskih oficira. U vojni~kim zgradama na{li smo milijune u bla-gajnama. U pomo} nam je stiglo oko 100 usta{a iz Si{ljavi}a. Prvo nam je bilo da uklonimo s mostova eksploziv. A sam Karlovac ve} je plivao u hrvatskim zastavama. Prve su osvanule na zgradama suda i na ku}i dr. Feliksa Židovca.“ Odlaze}i na novu du`nost, dr. Ante Nik{i} dao je ponovo intervju o usta{koj revoluciji uredniku lista Pokupje,(br. 2 od 25. 4. 1942. i br. 3 od 16. V. 1942). U razgovoru je ponovio ono {to je ve} rekao za list Hrvatsku Slobodu.

U Hrvatskoj Slobodi na prvoj stranici obvezatno se pojavljivao udarni ~lanak koji se odnosio na komentare aktualnih vijesti, odnosno radilo se o tuma~enju dnevno-politi~kih doga|aja. Ove ~lanke pripremali su ~lanovi redakcije i bili su uglavnom nepotpisani. Po~etkom svibnja 1941. objavljen je ~lanak o Hrvatskoj Kruni, odnosno kruni kralja Zvonimira, koja je sveti simbol hrvatskog dràvnog vrhovni{tva. Naime ve} 30. travnja 1941. godine odre|en je za kralja NDH voj-

Hrvatska sloboda (preslik naslovnice)

Lucija Benyovsky

51

voda od Spoleta, pripadnik talijanske kraljevske ku}e. Prilikom potpisivanja rimskih ugovora (18.V.1941) delegacija NDH na ~elu s Paveli}em sve~ano je ponudila krunu kralja Zvonimira talijanskoj kraljevskoj ku}i. Novi kralj hrvat-ski trebao je nositi ime kralja Tomislava II. i trebao se okruniti na Duvanjskom polju. (Iz govora gradskog na~elnika dr. Feliksa Židovca prigodom otvorenja Talijanskog instituta u Karlovcu, 30. V. 1941)

Prema pisanju Hrvatske slobode usta{ki pokret je nai{ao u Karlovcu na odaziv iznad o~ekivanja. Spominju se sva hrvatska dru{tva od selja~kih, obrtni~kih, radni~kih, industrijskih i drugi, svi su odmah shvatili veli~inu i zama{aj Poglav-nikove ideje.

Da nije bilo ba{ sve tako idealno, spomenuti list pi{e da nije pro{ao ni mjesec dana od progla{enja NDH, a ve} su se uzvrpoljili saboteri sviju linija i boja, {u{-kaju, laù i izmi{ljaju. Kako nam kaù u gradskom poglavarstvu radi se poglavito o pravoslavnom elementu. Da bi se onemogu}ili saboteri, bio je ustanovljen po-licijski sat. U odre|eno vrijeme u 19 sati morale su biti zatvorene sve seoske kr~me, a poslije 22 sata bilo je zabranjeno svako kretanje po selima. Ujedno su bili pozvani u Gradsko poglavarstvo svi seoski starje{ine koji su bili du`ni organizirati patrole. Osim ovih mjera uskoro }e slijediti i druge: do 1. svibnja 1941. morali su predati u Magistrat svi imaoci jugoslavenskih ordena i dru-gih poklona beogradskih vlasti. Nema vi{e ministarskih mirovina, bio je naslov ~lanka u kojem se navodi da je trebalo ministrovati samo 6 mjeseci i ve} si zaslu-ìo mirovinu. Tako je na primjer g. Kabalin bio ministar manje od 6 mjeseci, koji je imao zasluènu mirovinu.

U Karlovcu se nitko posebno nije zabrinuo ni kada je zabranjen engleski klub, dok su francuski i njema~ki klubovi bili reorganizirani, a talijanski se preselio u nove prostorije. Osim ovih mjera dokinut je i zakon o zavi~ajnosti, a nema vi{e ni Jugosokola (u njihove prostorije uselio se Usta{ki stan).

U Izjavi (28. VI. 1941) koju je dao u Karlovcu veliki ùpan dr. Ante Nik{i} je rekao: „…neka stoga radnici budu uvjereni da }e usta{ki Karlovac voditi za njih bratsku i o~insku brigu i da }e oni biti ponos i jedan od najglavnijih stupova usta{ke Hrvatske.“ U govoru odrànom na hrvatskoj radio-postaji 30. travnja ministar zdravlja naglasio je da }e se i u Karlovcu po~eti graditi radni~-ke ku}e. Karlovac je za tu svrhu trebao dobiti 7 000 000 din. {to bi bilo dovolj-no za 50 ku}a. O gradnji radni~kih ku}a izvje{tavale su i karlova~ke novine u vi{e navrata. Prema pisanju Hrvatske Slobode hrvatska dràva je osigurala sto miljuna dinara za radni~ke ku}e. Te ku}e s oku}nicom (vrtovima) trebali su dobiti radnici s najvi{e djece na dugoro~nu otplatu, tj. otpla}ivat }e pla}anjem stanarine. Kad otplate cijelu sumu ku}a ostaje u njihovu vlasni{tvu. Grad se obavezao da }e dati zemlji{te besplatno, a diskusije su se vodile o mjestima gradnje (Dre`nik, uz Kupu ili druga mjesta).

Prva zakonska odredba za obranu naroda i dràve od 17. travnja 1941. pred-vi|ala je smrtnu kaznu za povredu ~asti i ìvotnih interesa hrvatskog naroda i


52

opstanka i NDH-a. Krv i ~ast Hrvatskog usta{kog pokreta za{ti}eni su posebnim odredbama. Poglavnik je propisao zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti i za-konsku odredbu o za{titi arijske krvi i ~asti hrvatskog naroda. (Hrvatski narod, Glasilo Hrvatskog usta{kog pokreta, br. 78 od 1. svibnja 1941.) Ova odredba postala je jedan od temeljnih akata na kojemu se zasnivala represivna vlast usta{kog reìma. Iz te odredbe proizi{li su prijeki sudovi sa smrtnim kaznama bez mogu}nosti priziva, kao i praksa odmazda i strijeljanja talaca.

Dana 26. lipnja 1941. objavljena je Izvanredna zakonska odredba i zapovijed Poglavnika Nezavisne Dràve Hrvatske, o osnivanju prijekih sudova i no{enju oru`ju (gdje god se pojave na podru~ju NDH-a osobe pod oru`jem bilo pojedinci ili grupe tzv. ~etnici ili druge osobe du`ne su sve vlasti protiv takvih osoba upotri-jebiti oru`je). Budu}i da Židovi {ire la`ne vijesti u svrhu uznemiravanja pu~an-stva te svojim poznatim spekulativnim na~inima smetaju i ote{}avaju obskrbu pu~anstvu, to se kolektivno smatraju za to odgovornim i prema tome }e se proti njima postupati i spremati ih povrh kaznenopopravne odgovornosti u zato~eni~ka zbirali{ta pod vedrim nebom.

Prema pisanju usta{kog lista Hrvatska Sloboda, Poglavnik je u svojim govori-ma. opravdavao svoje odluke time da hrvatski narod ho}e ure|enu dràvu, sna`-nu dràvu, dràvu reda i rada, dràvu slobode i blagostanja. Tko god se ne slaè s Poglavnikom nema mu mjesta na hrvatskoj zemlji a niti u granicama hrvatske zemlje. I prije nego {to je po~eo partizanki oruàni ustanak Ante Paveli} je u jednom od svojih govora cini~ki rekao: „Meni je jasno, da se s molitvenikom u rukama ne moè boriti proti razbojnicima. Bilo nam je jasno, da se nikada niti jedan narod u povijesti nije oslobodio s pjesmama i tamburama!“

Zbog redarstvenog sata, bilo je zabranjeno kretanje no}u poslije 24 sata. A svatko tko bi se zatekao nakon toga vremena bez posebne dozvole bio bi uhap-{en i ka`njen. Radi toga su se zabave i razne proslave odràvale u poslije-podnevnim satima. Tako je Obrtni~ko potporno dru{tvo „Nada“ priredilo u nedjelju 29. lipnja 1941. godine na Petrovo i Pavlovo u ba{~i Hrvatskog doma Obrtni~ko Pro{tenje s velikom tombolom. U pozivu stoji da je ulaz besplatan, da }e svirati vojni~ka glazba. Zabavni odbor se pobrinuo za dobro staro vino, svjeè pivo, pe~enje na kotlu, kola~e itd. Cijena tomboli bila je 10 din, a ~ist prihod od priredbe ide u korist hrvatske vojske i dru{tvene bolesni~ke blagajne. Zanimljiv je i jedan ~lanak koji se odnosi na prosja~enje. Pisac teksta koji je potpisan pseudonimom Verus, smatra da je prosja~enje jedna lo{a navika, koja je u Karlovcu uzela toliki zamah da }e grad uskoro postati grad prosjaka. Verus proziva i humanitarna dru{tva, i druga dru{tva koja nemaju tu svrhu, koja se ne bi smjela “u ovo vrijeme” baviti sakupljanjem priloga za odràvanje zaba-va. Tekst zaklju~uje rije~ima: “Tko se èli zabavljati neka se zabavlja na svoj ra~un.”

Nakon Poglavnikovih “zakonskih odredbi” u svakom broju Hrvatske slobode (svibanj, lipanj, srpanj 1941. g.) objavljuju se tekstovi protiv Židova, o tvornica-ma i drugim nekretnina u vlasni{tvu karlova~kih Židova. U Fi{erovoj tvornici

Lucija Benyovsky

53

parketa, opisan je teàk ìvot radnika, zatim o malim nadnicama, o lo{oj za{titi radnika, i na kraju zaklju~ak da u Karlovcu vjeruju i znadu da je Leu Fi{eru i svim takvim Fi{erima u Hrvatskoj do{ao kraj.

Nakon Fi{era “prozvan” je bio i g. Kochorn. Tvornica pletene robe Kochorn nalazila se u sredi{tu grada i bila je u ìdovskom vlasni{tvu. Osim obitelji Koc-horn, u tvornici su bili zaposleni i Židovi: ~inovnik Herman Schlesinger i tka-la~ki majstor i ma{inist Hell. U ~lanku pod naslovom U raju mistera Kochorna navodi se da je u tvornici radilo najvi{e èna (65) i da nije bila rijetkost da neka radnica ne dobije i batine, da su radnice radile na “akord”, da ih se malo pla}alo od 50 para do 1 dinar na sat, te da ih vlasnik Kochorn iskori{tava itd. Pisac ~lanka na kraju zaklju~uje: „U po{teno ure|enom ljudskom dru{tvu nji-ma (Kochornima) mjesta nema.“ Prema pisanju lista Hrvatske Slobode, br.7 od 6. VI. 1941, Karlovac je imao 60-ak tvornica od kojih je 90% bilo u stranom vlasni{tvu. „Hrvatska ne moè biti eldorado raznih Fi{era, Ili}a, Kochorna, Papa. Sva ta gospoda treba da se mi~u, jer vi{e nema Beograda koji ih je {titio.“ Za vrijeme NDH Židovima je oduzeta imovina. Židovska poduze}a dobila su u Karlovcu najprije povjerenike, koji su u ime dràve vodili sve poslove. Ka-snije je dràva sva ta karlova~ka poduze}a predala Hrvatskom Radi{i u Zagre-bu, koji }e u sporazumu s dràvom ova poduze}a prodati doma}im hrvatskim ljudima. Jedan od uvjeta da se dobije poduze}e bilo je nepokolebivo i ustrajno rodoljublje. (Pokupje, Glavni i odgovorni urednik Franjo Druàk, Karlovac br. 1 od 10. 4. 1942) U istom broju Hrvatske Slobode prozvan je i mister Krakauer. U nepotpisanom ~lanku objavljeno je: „Sve {to smo rekli za mister Kochorna vrijedi i u punoj mjeri i za mister Maxa Krakauera. Ne bilo mu u Hrvatskoj doskora traga.“

Osim Židova hu{kalo se i protiv Srba, komunista i ~etnika, pa je tako u ve} spomenutom listu u broju 9 od 28. lipnja 1941. iza{ao ~lanak da se u jednoj poznatoj trgovini u Karlovcu u po bijela dana odràvaju sastanci komunista. Jav-ljamo to tek toliko da se vlasnik trgovine ne bi iznenadio, kad ga posjetimo.

U rubrici Uzdu` i poprijeko uredni{tvo je objavljivalo imena ~etnika. Sude}i po imenima i prezimenima ve}ina prozvanih bili su Hrvati, nekoliko Srba i Židova, dvojica ili trojica “folksdoj~era”, ~lanova JNS (Jugoslavenske narodne stranke). Nakon {to su imena objavljena u novinama ubrzo su “prozvani” od-vedeni u zatvor ili u neki logor.

Osim imena ljudi za koje se tvrdilo da su ~etnici, list navodi i koje godine su poloìli ~etni~ku zakletvu, ~ak je i tekst zakletve je objavljen (u br. 9 od 28. VI 1941). S osobitom zlurado{}u uredni{tvo u svakom broju objavljivalo imena tko je odveden u koncentracioni logor Danicu, u Drnje kraj Koprivnice. „Drnje je u Karlovcu nova rije~ i zato sada popularno mjesto jedva da se znalo u na{em gradu do pred 2-3 tjedna. Sada su tamo odvedeni-zna se za{to Karlov~ani.“


54

Neki gra|ani koji su na taj na~in prozvani preko novina da su ~etnici reagirali su kao na primjer g. Adolf Kralj iz Karlovca. Adolf Kralj se obratio uredni{tvu listu Hrvatska Sloboda i moli da spomenuti list objavi njegovu izjavu kojom on negira da je ~lan ~etni~kog udruènja. Me|utim uredni{tvo je odgovorilo da upozoravaju sve one koji su bili ~etnici da im je uzaludno svako izmotavanje. Tvr-de da imaju za svakoga vjerodostojne podatke, a krivnju pojedinaca prosuditi }emo mi, a ne on sam. Jer naravski, sad je svatko `rtva i svakome je netko drugi potpisao pristupnicu, a ne on sam!

Kako su ovakvi ~lanci bili u~estali, mnogi gra|ani su poku{ali traìti pomo} na sve strane. Obra}ali su se s molbom za intervenciju i gradskog na~elnika dr. Feliksa Židovca. Njegova Izjava objavljena je u novinama ve} 22. svibnja 1941. i ona glasi: „U zadnje vrijeme obra}aju se mnogi ljudi na mene kao gradskog na~elnika u stvarima radi uhi}enja. Izjavljujem da nemam nikakve ingerencije na bilo kakova uhi}enja pa ne}u a i ne mogu intervenirati. Molim da se nitko vi{e ne obra}a na mene u tim stvarima. Dr. Feliks Židovec, gradski na~elnik.“ U istom listu objavljen je mjesec dana kasnije i drugi tekst kojim se i prijeti i sa-vjetuje se gospodi koja svim silama nastoje da g. Lea Fi{era izvuku iz Drnja neka se kane ~orava posla. Jer moglo bi se dogoditi da i oni odu u Drnje, a sumnjamo da bi im se tamo dopalo. Hrvatska Sloboda, uvrstila je (u br. 9) obavijest i no-vog gradskog na~elnika dr. Franje Deaka: „...ne }u primati Židove i Srbe. Isto tako ne }u primati ni intervencije, niti raspravljati o stvarima koje ne spadaju u nadle`nost poslova gradskog na~elnika.“

Prema pisanju usta{kog tiska sve ve}e tvornice i trgovine u Karlovcu bile su u rukama ìdovskih i srpskih kapitalista. O {ikaniranju hrvatskih radnika govori se i u ~lanku U Ili}evu pa{aluku (Hrvatska Sloboda, br. 5) Po istom receptu kao i kod napada na ìdovska poduze}a govori se o stradanju hrvatskih radnika u tvornici Srbina Svetozara (Toze) Ili}a. Prosje~na nadnica kretala se izme|u 1-2 dinara na sat. Ili}u se zamjera da je od svojih radnika traìo da glasuju 1935. za listu Bogoljuba Jefti}a.

êtni~ka organizacija, odnosno ta predratna {ovinisti~ka organizacija pro-{irila se pred po~etak Drugoga svjetskog rata u mnogim hrvatskim krajevi-ma (i u Karlovcu) gdje su ìvjeli Srbi. Kada je po~eo rat, ~etnici su naslijedili starje{inski kadar jugoslavenske vojske i sve njezine oruàne i vojne zalihe. êtnici su se “borili” protiv njema~kog i talijanskog okupatora, a stvarno su se borili protiv usta{a i partizana èle}i uz potporu i za{titu okupatora stvo-riti “Veliku Srbiju”. Na samom po~etku partizanskog ustanka 1941. godine partizani i ~etnici (na Kordunu) su djelovali zajedno. Kasnije su tijekom rata osobne ambicije Tita i Draè Mihailovi}a, a isto tako i njihovi ideolo{ki i poli-ti~ki ciljevi, toliko razlikovali da taj poku{aj suradnje nije uspio i me|u njima je zavladalo krvavo neprijateljstvo. Tek pri kraju rata (1944) kada je postalo vidljivoda partizani uìvaju vojnu prednost i me|unarodnu pomo}, “solunski heroji” prelaze u partizanske novine (o amnestiji ~etnika: Komunisti~ki reìm

Lucija Benyovsky

55

Tita dao je tzv. amnestiju do 15. sie~nja 1945. objavio je list Domovina i sviet. Viestnik za vojni~ko-politi~ku pouku. Karlovac, koncem sie~nja 1945, br. 18).

Usta{ke represivne mjere opravdavane su time da je hrvatski narod prinu|en da se bori u svojoj vlastitoj domovini ne samo protiv ostataka biv{e jugosla-venske vojske nego i protiv bolj{evi~kih udarnih jedinica, koje hu{kaju ne samo kod nas nego na ~itavom Balkanu stvoriti novu frontu. Hrvatski }e narod s tim komunisti~kim-~etni~kim terorom i banditizmom obra~unati. (Pokupje, br. 2 od 25. 4. 1942) U vi{e navrata objavljivane su Poglavnikove poruke zlo~incima koji se la~aju sabotaà: “Onaj koji misli da }e u hrvatskoj dràvi ìvjeti, a ìdovskom bolj{evizmu i Moskvi sluìti mora znati da }e mu glava pasti.“(Hrvatski narod br. 216 od 19. IX. 1941)

Kao i drugdje u NDH, tako i u Karlovcu bila je osnovana radna slu`ba. Na poziv omladinskog usta{kog stana prema pisanju br. 7, Hrvatske Slobode, oda-ziv je bio velik, javilo se preko 500 Hrvata od 15-18 godina, i oko 100 Srba i Židova. Me|utim predvojni~ku naobrazbu dobili su samo Hrvati, dok su Srbi i Židovi odmah po~eli raditi. Vje`be na stadionu obavljale su se svakog dana od 8-12 sati. Satnija radne slu`be sastojala se od 3 voda, a ustrojena je u ve}ini od rojnika Hrvatskog junaka ~iji je zapovjednik bio Stanko Debot. Nakon mjesec dana u rubrici Doma}e vijesti moglo se pro~itati Upozorenje kojim se upozo-ravaju roditelji da ne dolaze u Podzapovjedni{tvo za vojni~ku prednaobrazbu i radnu slu`bu u svrhu intervencija za svoju djecu, jer }e tko se ne odazove u radnu slu`bu, po Poglavnikovoj naredbi biti strogo ka`njen.

Zbog nesta{ice robe na karlova~kom trì{tu, pojave {verca i pove}anje cijena ìve`nim namirnicama (mast, bra{no, ulje, meso i dr.), gradske vlasti su za-poslile Milana Tomljenovi}a kao podnazornika redarstvene straè da povede borbu protiv {verca i {pekulanata. Trgovcima je nare|eno da moraju istaknuti cjenike, a za nepridràvanje odre|ene su kazne. Gra|anstvo je putem oglasa pozivano da se drì maksimiranih cijena. Od prosinca 1941. uvodi se racionira-nu potro{nju mesa i masno}a, potro{a~ke legitimacije i kuponi.

Zadruga Hrvatskog Radi{e otvorila je svoju podru`nicu u Karlovcu (srpanj 1941). Iz oglasa koji je objavljen u novinama vidi se da su podru`nice bile osno-vane, osim u Zagrebu, u Brodu na Savi, Dubrovniku, Gospi}u, Splitu i Su{aku. Svrha Zadruge bila je da unapre|uje hrvatsku privredu, podiè gospodarski slabe zadrugare, propagira u narodu duh {tednje i pomaè dru{tvo Hrvatski Radi{a za ispunjenje njegovih kulturnih zada}a i td.

Karlovac je 1941. godine postao sjedi{tem ùpe Pokupje, a velikim ùpanom imenovan je dr. Ante Nik{i}, predsjednik Sudbenog stola. Sjedi{te ùpanije bilo je u Karlovcu. U ùpu su u{li kotarevi Vojni}, Pisarovina i Jaska. U ne-djelju 13. srpnja Karlovac je proslavio 362. godi{njicu osnutka grada. Toga dana 1579 godine na dan sv. Margarete sve~ano su postavljeni temelji kraji{koj tvr|i u Karlovcu. U objavljenom proglasu gradski na~elnik dr. Franjo Deak


56

pozvao je Hrvate Karlov~ane da prisustvuju proslavi. Prema ras-poredu proslava je zapo~ela 12. srpnja u 21 sat ophodom usta{a s glazbom. U nedjelju u 6 sati bud-nica, u 9 sati sastanak predstavnika vlasti svih dru{tava i gra|anstva u dvori{tu Hrvatskog usta{kog stana gdje }e se formirati povorka, koja }e i}i na do~ek Vlade na Baniju. Nakon do~eka doglavnika Mile Budaka i ministra dr. Lovre Su{i}a povorka }e do}i pred zgradu Veli-ke Župe Pokupje u Karlovcu gdje se obavila posveta. Nakon toga je na Jela~i}evom trgu odràna veli-ka politi~ka skup{tina.

Obi~aj je kada se slavi godi{njica nekog grada da se napi{e i nekoli-ko re~enice iz povijesti. I tako ano-nimni autor u ~lanku Rehabilitaci-ja Karlovca navodi da se Karlovac razvio iz vojni~ke tvr|ave u grad s hrvatskim gra|anstvom u kome se ubrzo razvila hrvatska svijest i dràvnopravna misao. Tek dolaskom Napole-onovih vojnika u Karlovac je osnovana masonska loà „Ivanjski krijes“, koja je potajno radila na suzbijanju hrvatskog nacionalnog izraàja i rada u tom duhu u narodu. Iako je Karlovac vrlo aktivno sudjelovao u ilirskom pokretu, maso-nerija je uspjela rasto~iti pojedine obitelji. Autor negativno ocjenjuje i pokret me|u studentima koji su studirali u Pragu za vrijeme Masaryka. Osnivanje Ju-goslavije smatra da je dovela hrvatski narod do 23-godi{njeg ropstva. Tome je doprinijela ìdovska, masonska i komunisti~ka literatura koja je poplavila grad. Kino, kazali{te, {kola, sve je to razaralo hrvatsku du{u, stvaralo bezki~menu masu i rastakalo na{u svijest i na{ ponos. Pisac teksta zaklju~uje da je do{lo novo vrijeme osnivanjem NDH-a. Svi tipovi, koji su trovali hrvatstvo na{eg grada uklo-njeni su, a Karlovac moè ponovo preuzeti ulogu, koju je tokom svojeg slavnog opstanka kroz vjekove imao.

O proslavi 362. godi{njice osnutka grada pisao je i Hrvatski narod (Zagreb 14. VII. 1941. koji je nakon dolaska usta{a postao dnevnik i glavno usta{ko glasilo) o Prvoj usta{koj skup{tini u Karlovcu, koja je uveli~ala proslavu grada. List je prenio i govore doglavnika i ministra dr. Mile Budaka i ministra Lovre Su{i}a odràne u Karlovcu.

Karlova~ki {port morao se prilagoditi novim ratnim politi~kim i gospodarskim prilikama. Najpopularniji {port bio je nogomet, ali su u novinama zabiljeèna i

Oglas o otvorenju podru`nice “Hrvatskog radi{e” u Karlovcu (Hrvatska sloboda 1941. br. 11)

Lucija Benyovsky

57

natjecanja u mnogim drugim {portovima (kuglanje, boks, atletika, ribolov, bi-ciklizam, klizanje, plivanje, {ah i dr). Hrvatski {portski klub „Velebit“ nastao je spajanjem klubova „Viktorija“, „Karlovac“ i „Primorac“, nekada{njih mjesnih protivnika. Spajanje klubova obavljeno je 25. V. 1941. u novonastali klub koji je uzeo naziv „Velebit“. Klub je imao i svoje klupske prostorije u Maùrani}e-voj obali 33. Povjerenik kluba bio je Ivan Foschio.

Dru{tveni ìvot u Karlovcu doga|ao se na raznim mjestima: od ku}nih salo-na, preko ulica i gostionica do nogometnih igrali{ta. Sredi{nja ustanova bio je Hrvatski dom u koje su imala sjedi{te i mnoga karlova~ka dru{tva, gdje su se odràvale razne priredbe, koncerti, predavanja i sl. gdje su se obiljeàvali imendani, obljetnice ro|enja ili smrti velikana iz hrvatske povijesti kao {to su Zrinski i Frankopani, Ante Star~evi}, Antun Mihanovi}, Milan [ufflay i Ante Paveli} i dr.

Dana 13. lipnja 1941. sve~ano je proslavljen Antunovo, imendan dvojice “naj-ve}ih” Hrvata: dr. Ante Star~evi}a i dr. Ante Paveli}a. Sve~ane priredbe u spomen Zrinskog i Frankopana hrvatska dru{tva organizirala su svake godine na dan 30. travnja, ve} od zavr{etka Prvog svjetskog rata. U dvorani Hrvatskog doma priredila je Usta{ka mlade` 30. travnja 1941.g. u 20 sati sve~anu kome-moraciju. U novinama (Hrvatska Sloboda) je bio obavljen raspored proslave, koja je po~ela dan ranije okupljanjem svih gradskih dru{tava s glazbom gdje se pred Usta{kim stanom odrào govor. Gra|anima je preporu~eno da grad okite cvije}em, zelenilom i zastavama. Mihanovi}eva preporodna, davorija, budnica i rodoljubna pjesma Lijepa na{a domovino, s prvotnim izvornim nazivom Hor-vatska domovina progla{ena je i slu`beno hrvatskom himnom. Pjesma Antuna pl. Mihanovi}a (1796-1861), autora stihova hrvatske himne, prvi puta se pje-vala na otvorenju izlo`be Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog dru{tva 1891. u Zagrebu. U povodu 80 godina smrti i 50 godina progla{enja Mihanovi}eve pjesme hrvatskom himnom bila je u Zagrebu organizirana izlo`ba za koju je vladalo veliko zanimanje i me|u Karlov~anima.

Dru{tveni ̀ ivot samo je dio cjelokupnog ̀ ivota jednoga grada i nemogu}e ga je pratiti ne uzev{i u obzir politi~ki i gospodarski ìvot (nezaposlenost, nesta{ice mnoge robe i sl.)

Nakon ~itanja karlova~kih novina mogao bi se stvoriti zaklju~ak da je dru{-tveni ìvot u Karlovcu 1941. godine tekao normalno. Ljudi su i{li u kino, na predavanja, na kazali{ne predstave, koncerte, nogometne utakmice, na pro-{tenja, u gostionice, {etali se korzom, ljetne dane provodili na Kupi, a krajem godine kao (i prija{njih godina) dru{tvo Hrvatska èna darivalo je za Niko-linje siroma{nu mlade`. U prosincu je (4. XII) gostovala je bugarska plesna grupa Ruska Koleva (osnovano je i hrvatsko-bugarsko dru{tvo). Krajem 1941. donesena je odluka o zamra~enju kojom se propisuje vrijeme zamra~ivanja. Osim objektivnih ograni~enja (zamra~enja. redarstveni sat, ratna djelovanja) dru{tveni ìvot bio je naru{en ~injenicom da svi gra|ani Karlovca nisu imali jednaka prava i mogu}nosti. Usta{ki reìm isklju~io je iz dru{tvenog ìvota


58

neke gra|ane (Židove, Srbe, Cigane, komuniste) zbog njihovog nacionalnog, vjerskog i politi~kog uvjerenja (iako su neki od njih bili vrlo aktivni u predrat-nom ìvotu Karlovca). Me|utim, dolaskom nove usta{ke vlasti nisu se uklopili u novi poredak. Od po~etka uspostave NDH pripadnici ovih gra|ana bili su podvrgnuti raznim zabranama (zabrana mjesta stanovanja, zabrana udruga i udruènja i dr.) Uhap{enici su se optuìvali za pruànje pomo}i i suradnju s komunistima i partizanima za {irenje komunisti~ke propagande i naru{avanje javnog reda i mira.

O prestanku daljnjeg izlaènja lista Hrvatska Sloboda pisao je i prvi broj hrvatskog usta{kog tjednika Savjest Karlovca, koji je iza{ao 21. lipnja 1941. (vel. 21x15 cm.,16 str., urednik Zvonimir Treppo, tisak M. Fogina). U uvodnom ~lanku Na{a prva rije~ uredni{tvo obavje{tava ~itaoce da je pre-ma pisanju zagreba~kog Novog lista glasilo hrvatskog usta{kog pokreta u Karlovcu, Hrvatska Sloboda prestala izlaziti zbog preoptere}enosti urednika Stjepana Mihali}a, knjièvnika. Uredni{tvo je izrazilo sumnju, zbog ~ega je obustavljeno izlaènje lista ne ulaze}i u to da je preoptere}enost, koja svaka-ko postoji, ba{ jedini razlog to za Karlovac neo~ekivanom doga|aju, primje-}ujemo da se je Hrvatska Sloboda, zahvaljuju}i kuraì g. Mihali}a vrlo dobro uvela. Te{ko je danas re}i pravi razlog obustave lista. U NSB sa~uvano je 9 brojeva, nedostaju brojevi 1, 3 i 10. Hrvatska Sloboda je izlazila krajem sva-kog tjedna. Od 26. travnja do 19. srpnja 1941. g., iza{lo je ukupno 12 bro-

jeva, naj~e{}e na ~etiri stranice, rijetko na {est. Od br. 1 do 9 urednik je bio Rudolf Pavlek, od br. 9 do 12 (19. VII. 1941) urednik je bio Stjepan Mihali}, tisak M. Fogina, Karlovac. Pod istim naslovom u Karlovcu je od 1921. do 1941 g. po~eo izlaziti tjednik: Hrvatska Sloboda. Tjed-nik za politiku, prosvjetu i narod-no gospodarstvo.

Hrvatski usta{ki tjednik Savjest Karlovca nastavio je s objavljiva-njem ~lanaka u istom duhu kao Hrvatska Sloboda, koja nam je svima pokazala jedini na~in kojim se u Karlovcu i moè i mora govo-riti. U nekoliko navrata pisano je o mu~iteljima hrvatskog radnika.

U tekstu Uni{tavanje na{ih {uma optuùju se razne ìdovske i ino-zemne tvrtke. Te tvrtke povisivale Savjest Karlovca (preslik naslovnice)

Lucija Benyovsky

59

su svoje dioni~ke glavnice, ispla}ivale su velike dividende, tantijeme i pla}e svojim direktorima, dok su radnici jedva ìvotarili.

U tekstu Usta{ka èljezni~arska satnija Karlovac navodi se da je jo{ 1938. stvo-rena organizacija Hrvata èljezni~ara. Najzaslu`niji za osnivanje usta{ke èlje-zni~arske satnije u Karlovcu bio je usta{a Ante Voki}. On je bio premje{ten u Karlova~ku loìonu iz Bosne jer je vlastima bio nepo}udan i politi~ki nepo-uzdan zbog svog hrvatskog rada. Ante Voki} je udario temelj usta{koj satniji u Karlovcu. ^lanovi te ilegalne satnije {irili su letke rade}i u suradnji s mjesnim usta{kim povjerenicima. U ilegalnom usta{kom radu isti~u se osim Ante Voki-}a, Hladnik Antun i Markovi} Ilija, Kurelac Jakob (Željko) i drugi. Ta satnija je bila prisutna kod sve~ane zakletve hrvatskih vojnih jedinica u Karlovcu pod zapovjedni{tvom usta{e Ilije Markovi}a koji je bio i povjerenik za èljeznicu u Karlovcu.

U rubrici Doma}e vijesti objavljeno je da }e 23. lipnja 1941. biti organizirana prva narodna sve~anost u NDH, paljenje Ivanjskog krijesa na Maùrani~evoj obali za {to prema pisanju lista me|u gra|anima vlada veliki interes. Druga vijest koja je objavljena u listu da Obrtni~ko potporno dru{tvo „Nada“ prire-|uje na Petrovo i Pavlovo 29. lipnja 1941. u vrtu Hrvatskog doma Obrtni~ko Pro{tenje s velikom tombolom uz sudjelovanje vojni~ke glazbe. îst prihod ove priredbe ide u korist hrvatske vojske i dru{tvene bolesni~ke blagajne.

Na stranici 14 objavljen je kratki tekst uredni{tva O ìdovskim zna~kama. Pre-ma pisanju lista navodno se mnogi Karlov~ani ~ude za{to Židovi u Karlovcu jo{ uvijek ne nose propisane ìdovske oznake. Naime 22. svibnja 1941. donese-na je zakonska odredba prema kojoj su svi Židovi morali nositi ìdovski znak koji se najprije sastojao od dviju ùtih traka na rukavu. Žute trake su 4. lipnja 1941. zamijenjene ùtom plo~icom. No{enje tog znaka bilo je obvezatno za sve osobe oba spola starije od 14 godina.

Vlasnik Velike kavane bio je putem novina upozoren da skine reklamne plo~e o Fru{kogorcu, Keksima i Tungsram àruljama s grbom biv{e Jugoslavije.

I ovaj list pi{e o Jugoslavenima i ~etnicima i donosi tekst po kojemu uredni{tvo dijeli ~etnike na dvije grupe. U prvoj su oni koji su stupili dobrovoljno, a u dru-goj sirotinja koja bi ostala bez kruha i krova da nije podràvala jugoslavenstvo. Tako je bio “prozvan” jedan Hrvat, g. Ko{~evi}, koji je pred kratko vrijeme bio dobar Jugoslaven, i koji “izrabljuje” u svom poduze}u hrvatske radnike.

Razlog prestanku izlaènja lista Savjest Karlovca nakon samo jednog broja je blamaà koju je list doìvio od gra|ana i ~italaca nakon objavljivanja ~lanka U slu~aju da…

Novinar Ante Butkovi} komentirao je politi~ku situaciju u svijetu. Naime, lo{e je prognozirao svjetske doga|aje jer navodi da je glavni protivnik engleske plu-tokracije naravno Njema~ka. Ali uz Njema~ku nalazi se po ideologiji protivna


60

zemlja engleskim interesima. To je svakako Rusija. List je iza{ao 21. lipnja, a 22. lipnja Njema~ka je napala SSSR!

Toga dana sastalo se ilegalno komunisti~ko vodstvo s Titom u Beogradu. Na sjednici su pred partijsko vodstvo postavljeni zadaci: {to prije razviti oruànu borbu, odmah zapo~eti diverzantske akcije na svim komunikacijama kojima se sluì okupator, zatim vr{iti sabotaè po tvornicama i drugim mjestima koje koristi okupator i usta{e.

Spomenimo kako su ljetne dane 1941. godine opisale “ène Korduna”, u bro-{urici koju je izdao OK AFŽ-a Karlovac 1944. godine: “Kao stra{na neman pritisla je du{u èna Korduna. Bile smo osupnute doga|ajima. Pitale smo se {to se to doga|a na na{em mirnom Kordunu? Zvonile su nam u u{ima stra{ne rije~i Blagaj, Ivanovi} Jarak, Glinska crkva, Brest. Pobije{njeli usta{ki krvnici gledali su nas kao da nismo ljudi. Na{i muèvi i o~evi i bra}a po~eli su bjeà-ti u {ume. I mi smo ih slale da ne doìve onu stra{nu sudbinu ostale bra}e. Zov Komunisti~ke partije na ustanak ~ule su i ène Korduna.” U spomenutoj bro{urici navodi se ”hrabar primjer juna{tva” âk{iran Mileve iz Kordunskog Ljeskovca, koja navodi da je za vrijeme borbe na Kordunu sudjelovalo 70 par-tizana naoruànih roguljama, motikama, kuburama i nekoliko karabina i borilo se protiv 1600 usta{a iz Bosne. Za vrijeme najè{}e vatre Mileva dolazi na “poloàj” svome sinu i govori mu: “O Milane, sine! Evo ti majka mjesto ru~ka donijela municiju pa udri vraga dokle mu je traga!”

Zna~ajno je spomenuti da su mnoge diverzantske akcije koje su izvr{avali i organizirali skojevci (komunisti) u Karlovcu poduzeli i prije 27. srpnja (koji su komunisti poslije rata proglasili Danom ustanka hrvatskog naroda i Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine), i do kraja godine (1941) vr{ili sabotaè, prikupljali oru`je i municiju, sanitetski materijal i vr{ili mobilizaciju u NOB.

Ako poku{amo dati ocjenu politi~kih, vojnih, dru{tvenih i gospodarskih zbiva-nja prvih mjeseci Nezavisne Dràve Hrvatske na Kordunu, s centrom u Kar-lovcu, onda valja uzeti mnogo faktora.

Najve}i dio hrvatskog naroda prihvatio je osnivanje Nezavisne Dràve Hrvat-ske (NDH), dok je srpski narod ve} od po~etka osnivanja nove dràve u cje-lini bio protuusta{ki raspoloèn. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u Karlov-cu kao i u hrvatskim selima na podru~ju Karlovca Hrvatska selja~ka stranka (HSS) imala je vrlo veliki utjecaj. Predsjednik HSS-a Vladko Ma~ek sa svojim pozivom hrvatskom narodu 10. travnja 1941. “da se novoj vlasti pokori” i da prista{e HSS-a koji su na “upravnim poloàjima”, iskreno sura|uju s novom vla{}u”, pa su tako mnoge organizacije HSS-a prema pisanju tiska (Hrvatski narod rujan 1941) pristupile usta{kom pokretu. Naime Ma~ekova pasivna po-litika i politika jednake distance spram usta{a i komunista bila je u o~ekivanju pobjede zapadnih saveznika. Ma~ekova izjava od 10. travnja 1941. posljedica je njegova poloàja i ~vrstog uvjerenja da treba izbje}i krvoproli}e i razaranja, a nikako nije bila potpora Paveli}u i njegovoj rasisti~koj i {ovinisti~koj politici.

Lucija Benyovsky

61

Odbijanjem vodstva HSS-a da se njeni ~lanovi uklju~e u oruàni partizanski pokret, zastupanje politike “~ekanja” i neprijateljski odnos prema komunisti-ma, u zna~ajnoj mjeri oteàli su mobilizaciju hrvatskih seljaka u partizane. Dok su sve organizacije “Selja~kog kola” u srpskim krajevima u okrugu Karlovca neposredno pred rat bile pod jakim utjecajem komunista. Nakon prvog {oka {to su ga izazvale okupacija i razbijanje Jugoslavije te stvaranje NDH ~etnici su po~eli, naj~e{}e u suradnji i zajedno s komunistima raditi na organiziranju oru-ànog ustanka Srba protiv hrvatske dràve. Svim ~etnicima i srpskim nacionali-stima, s obzirom na dràvotvorne koncepcije, bio je cilj stvaranje Velike Srbije. Zapadne granice Velike Srbije prema maksimalnom ~etni~kom programu bile su zajedni~ke sa Slovenijom na crti Istra - Žumberak, a zatim Jastrebarsko-Ve-lika Gorica-Dugo Selo-Krièvci-Ludbreg, a prema minimalnom programu na crti Virovitica-Sisak-Karlovac-Gospi}-Karlobag. S podru~ja Velike Srbije mo-rali su nestati svi nesrbi. To se moglo posti}i u posebnim ratnim okolnostima planiranim terorom i genocidom s pomo}u vojnih ~etni~kih postrojbi, naj~e{}e uz potporu talijanskih i njema~kih okupatora.

Nitko ne moè negirati zlo~ine koje su po~inili usta{e protiv hrvatskih Srba.Te strahote nije mogu}e zanijekati, ali moè ispraviti preuveli~ane brojke po-kolj 520 veljunskih Srba 7. svibnja 1941. i 500 glinskih Srba kraj sela Prekope 12. svibnja 1941. godine. Isto tako nema nikakve dvojbe da su progoni Židova u Karlovcu 1941. bili posljedica hrvatske povezanosti s Njema~kom. Naravno da veliki njema~ki pritisak na Paveli}a da radikalno rije{i ìdovsko pitanje, Pave-li}a ne opravdava za zlo~ine prema karlova~kim Židovima. Pod komunisti~kim vodstvom pokrenut je partizanski otpor okupatoru (22. VI. 1941); u {umi Bre-zovica kod Siska osnovan je prvi partizanski odred, a potkraj listopada 1941. osnovan je i Glavni {tab partizanskih snaga u Hrvatskoj.

Novinstvo kao javni medij, te njegov utjecaj, odavno su predmet istraìvanja povjesni~ara. I u hrvatskoj historiografiji tisak se uvijek koristio kao povijesni izvor (poglavito kada drugih izvora nije bilo). Izdavanje novina, program, ide-olo{ki profil lista, tiskanje, distribucija, ~itateljstvo i utjecaj na javno mi{ljenje, orijentacija i odnos slu`benih dràvnih organa predmet je istraìvanja. Istra-ìvanje karlova~kog tiska 1941. godine povezano je s brojnim oteàvaju}im okolnostima: kompleti listova nisu sa~uvani, a pojedini brojevi ~uvaju se u ra-znim institucijama. Uglavnom nisu sa~uvane pismohrane uredni{tva niti popisi pretplatnika. ^lanci su uglavnom objavljivani anonimno ili su potpisani {ifrom ili pseudonimom, pa je utvr|ivanje autorstva vrlo veliki problem. Uredni{tva su ponekad namjerno uni{tavala materijal za novine nakon njihova tiskanja. Utjecaj tiska bio je relativno velik ako pretpostavimo da je svaki primjerak no-vina, osim pretplatnika, ~italo jo{ nekoliko osoba (u ~itaonicama, kavanama, brija~nicama, privatnim ku}ama i drugim javnim ustanovama).

Za vrijeme NDH nastavile su raditi neke karlova~ke knjiàre kao Marije Fogine, Rezike Župan, Velimira Mocnaja i Marije Vorkapi}. Knjiàra ing. Ive Goldsteina bila je rekvirirana, 1942. otkupio ju je od Hrvatskog radi{e,


62

Miroslav Rup~i}, biv{i poslovo|a Goldsteinove knjiàre. I knjiàra Otona Fröchlicha bila je konfiscirana. U knjiàrama se moglo nabaviti doma}a i stra-na, uglavnom njema~ka i talijanska beletristika, ud`benici {kolski i uredski ma-terijal, sve vrste papira te doma}i i strani ~asopisi.

Nakon ljetnih praznika u~enici pu~ke {kole dobili su nove knjige, koje su se tiskale u nakladi dràve. (Srpska pravoslavna pu~ka {kola “Sv. Save” 1941. go-dina bila je ukinuta). Novine su pisale i o osnivanju modelarske {kole u Karlov-cu, jer su uspjesi i juna{tvo hrvatskih zrakoplovaca osobito postrojba na isto~nom boji{tu pobudili interes mladeì koja je u velikom broju pristupala u organizaciju “Hrvatska krila”. Krajem listopada (25. XI.1941) otvorena je njema~ka pu~ka {kola na Maùrani}evoj obali, gdje su bili prije uredi Velike ùpe Pokupje.

Ako usporedimo karlova~ki tisak s drugim listovima koji su izlazili u Hrvatskoj za vrijeme NDH, Karlovac je ipak bio “ùrnalisti~ka provincija”, za Zagrebom zaostaje kvalitetom i trajanjem pojedinih listova. Jedan od oblika obavje{ta-vanja Karlov~ana bile su i “usmene novine”. Usmene novine odràvale su se naj~e{}e u velikim dvoranama gdje su okupljeni slu{a~i mogli ~uti najnovije vi-jesti iz zemlje i svijeta u obliku “moralno-politi~kih predavanja.” Prve usmene novine u Karlovcu (17. XII) odràne su u prostorijama Hrvatskog radni~kog saveza (HRS). Prema pisanju Hrvatskog naroda, zanimanje za zidne novine u Velikoj ùpi Pokupje me|u gra|anstvom bilo je veliko i rado se ~itaju. Novine su izvje{avane ne samo po gradu nego i po {kolama i to po svim kotarevi-ma Velike ùpe Pokupje. Dok je u Zagrebu izlazilo dnevno i desetak listova, Karlovac nije imao materijala ni za jedan tjednik. Karlova~ko novinsko trì{te pokrivaju ve}im dijelom zagreba~kim informativnim novinama kao na primjer Hrvatski narod, Nova Hrvatska, Spremnost i dr.

Glavno glasilo usta{kog pokreta Hrvatski narod u rubrici Kroz usta{ku Hrvat-sku i Kroz hrvatske novine objavljivao je najva`nije vijesti iz pokrajine. Daka-ko da su najve}e zanimanje doma}e javnosti privla~ili doga|aji na isto~nom boji{tu na kojem su se borili i mnogobrojni Hrvati. Ishod bitke za Lenjingrad, i bitke za Moskvu, pomorske bitke pratili su mnogi stanovnici Karlovca, neki s odu{evljenjem, a drugi sa zebnjom. Njema~ka i usta{ka promid`ba putem tiska, filmskih novosti, zidnih novina i razglasa neprekidno je govorila o velikim nje-ma~kim pobjedama. Na naslovnim stranicama novina pisalo je Sovjetska vojska je pred podpunim uni{tenjem. Osim politike, najve}i problem koji je zaokupljao pa`nju ve}ine stanovnika bio je problem prehrane. Vlasti su poduzimale od-lu~ne mjere protiv porasta cijena i protiv nesavjesnih proizvo|a~a i privrednika, koji bezrazlo`no diù cijene. Ministar gospodarstva M. [imi} upozoravao je pri-vrednike koji ugroze prehranu pu~anstva i nabija~e cijena da }e se protiv njih pokrenuti prijeki sud. U takvoj situaciji dolaze i pozivi Crvenog krià i udruga Hrvatski radi{a svim ènskim dru{tvima za pomo} za sudjelovanje u sabirnoj akciji za postradale ène i djecu iz Bosne i Like u komunisti~ko - ~etni~kim napadima. U Karlovcu je na koncertu koji je odràn u Hrvatskom domu bilo sakupljeno preko 250 000 kn za neopskrbljene (Hrvatski narod, 13. X. 1941).

Lucija Benyovsky

63

Hrvatski narod objavio je vijest da se na velikoj radni~koj manifestaciji (9. ruj-na) okupilo u Karlovcu oko 300 radnika. Do{li su radnici iz Vara`dina, i veliki broj radnika iz Zagreba, Osijeka, Ogulina, Duge Rese i drugih mjesta. Sve-~anosti su prisustvovala i sva karlova~ka hrvatska dru{tva. Na skupu je go-vorio povjerenik HRS-a Alojz Pe~nik: “Hrvatski radnici spremni su izvr{iti svoju du`nost prema Poglavniku i Hrvatskoj.” Toga dana bio organiziran je i blagoslov zastave podru`nice HRS-a u Karlovcu. Kuma zastavi bila je Ema Nik{i}, supruga ùpana dr. Ante Nik{i}a. Me|u prisutnima list je zabiljeìo i zapovjednika kod 2. armate talijanske vojske. Krajem godine (22. XII) sve~ano su bile otvorene nove prostorije ispostave Radni~ke komore podru`nice HRS-a u Karlovcu u [ebeti}evoj ulici.

U Karlovcu je 11. X. 1941. odràna akademija u povodu godi{njice Rako-vi~kog ustanka 1871. godine i mise zadu{nice za Eugena Kvaternika i svim rakovi~kim `rtvama.

Hrvatski narod pi{e i o gospodarskim temama te da se u Karlovcu gradi i radi. Spomenuti list objavljuje (16. IX.) o gradnji suvremene ceste od Karlovca do Plitvica; nakon rekonstrukcije stare ceste znatno }e se skratiti put, a promet }e biti sigurniji i brì.

O gradnji hrvatskog radni~kog naselja “Stipe Javor” u Karlovcu navodi se da su se tro{kovi popeli na 70 milijuna kn. U spomenutom listu navodi se da se gradi Trgova~ka akademija, nova po{ta, most preko Kupe i vr{e razni popravci u gradu. Tih dana u novinama je izlazio Oglas, kojim se pozivaju ène i dje-vojke hrvatske nacionalnosti za rad u Njema~ku, stare od 17-40 godina. Nudi se dobra zarada 37-50 pfeninga. Oglas je potpisao opunomo}enik njema~kog ministarstva rada za Hrvatsku.

Iako su usta{e kao politi~ki pokret ~inili neznatnu manjinu u tada{njoj Hr-vatskoj, jer je ve}ina hrvatskog naroda glasala za Hrvatsku selja~ku stranku (HSS), usta{e su se odràle na vlasti vojnom silom svojih naci-fa{isti~kih pro-tektora koji su ih i doveli na vlast, nakon {to je Vlatko Ma~ek, predsjednik HSS odbio vlast. (NDH-a je bila podijeljena na njema~ku i talijansku okupacijsku zonu).

Danas moèmo re}i da je ta generacija koja je tako odu{evljeno slavila osniva-nje Dràve, bila generacija, koja je pripadala u vihoru Drugog svjetskog rata izgubljenoj, `rtvovanoj i, od Paveli}a i njegovog vodstva, prevarenoj generaciji hrvatskih ljudi. Za{to kaèmo prevarenoj i `rtvovanoj? Idealisti me|u njima najlo{ije su pro{li, jer su im se nakon rata sru{ili ideali u koje su vjerovali. Od-nosi se to i na brojne novinare, koji su nakon zavr{etka rata (1945) vrlo lo{e pro{li. Prema odluci AVNOJ-a od 30.XI. 1943. osnovana je Komisija (Dràv-na) ~ija je zada}a bila utvr|ivanje odgovornosti, pronalaènje i privo|enje kazni svih lica odgovornih za zlo~ine koje su u Jugoslaviji po~inili i ~ine u toku rata okupatori i pomaga~i. Nakon rata osnovana je anketna komisija koja je zapo~e-la s radom 6. lipnja 1945. kao odjel Zemaljske komisije za utvr|ivanje zlo~ina


64

okupatora i njihovih pomaga~a, a svrha joj je bila utvr|ivanje zlo~ina kulturnom suradnjom s neprijateljem. Anketna komisija djelovala je u sklopu Zemaljske komisije, a Zemaljska komisija bila je sastavni dio Dràvne komisije za utvr|i-vanje zlo~ina okupatora i njihovih pomaga~a. Dopis koji je Anketna komisija uputila 9. lipnja 1945. stigao je i u NOO Karlovac. Anketna komisija je sli~no kao i u slu~aju novinara Ive Bogdana i Tiasa Mortigija optuìla i karlova~ke novinare za raspaljivanje nacionalne mr`nje izme|u Srba i Hrvata te dizanju bor-benog duha kod zavedenih hrvatskih masa.

Godina 1941. je godina kada ve}ina Hrvata Karlov~ana ponesena romanti~-nim odu{evljenjem o vlastitoj dràvi podràla je usta{ku vlast. Ve} spomenuta Paveli}eva izdaja s predajom Dalmacije Talijanima, usta{ki teror u zatvorima i logorima, rasni zakoni i druge odredbe, jedan dio stanovnika }e se otrijezniti otkrivanjem krvave zbilje o pravom karakteru fa{isti~ke tvorevine i po~eti }e je ru{iti. U rujnu 1943. kada je fa{isti~ka Italija kapitulirala, Paveli} i dalje ostaje vjeran Hitleru ne pomi{ljaju}i da se stavi na stranu saveznika kao nova vlada u Italiji. U jesen 1944. Paveli} je likvidirao i skupinu vlastitih ministara (Voki}-Lorkovi}) da bi sprije~io njihov o~ajni~ki poku{aj da se Hrvatska odmakne od Hitlera. Uslijedili su porazi na svim boji{tima. Time je put vlastitih ljudi, vojske i brojnih civila u tragediju u Bleiburgu otvoren. Bio je to kraj brojnih prevare-nih ljudi koji su nakon rata 1945. bili upropa{teni Paveli}evom izdajni~kom i zlo~ina~kom politikom.

I danas su podaci i izvori o `rtvama s podru~ja Karlovca nepotpuni. Godine 1941. stradalo je oko 1 000 ljudi.

Lucija Benyovsky

Morana Ro`man*

PAVILJON KATZLER

KATZLEROVIPojava male drvene ku}ice u Radi}evoj ulici na rubu [anca koja je osvanula srpanjskog jutra 2005. godine, podigla je u zrak upitnike, uskovitlala stare du-hove grada i pokrenula rijeku kreativnih komentara i neobi~nih pri~a.

[to je to paviljon Katzler?Pojam Katzler je rije~ sazdana od 7 razli~itih slova koja kad se izgovore bude u svakom karlova~kom purgeru neizmjeran broj razli~itih asocijacija, osje}aja i sje}anja. To je kombinacija slova koja u sebi krije jednu posebnu povijest, s te{kom nagomilanom energijom svih du{a koje su pro{le pakao i raj stvaranja te povijesti; tu je i asocijacija na prekrasan opijaju}i miris ruà i jagoda koji se {irio Dubovcem iz vrtova Katzlerovih; utemeljeni tragovi mu{karaca Katzler u politici i kulturi Karlovca, te ~vrsta i nje`na nit èna Katlzer koja je sve osobe i doga|aje, uporno{}u i tvrdoglavo{}u, splela u ~ipkanu zavjesu koja vi{e skri-va nego otkriva. Sje}anja su tu jo{ i na pun kredenc vanili-kiflica od prènog badema; bu|enja u ~etiri ujutro, vlakom u Zagreb, ispijanja bijele kave kod Kerempuha na Dolcu i cjenkanja na veletr`nici cvije}a za splitske karanfile; na ~vrstu ~eli~nu ruku Slavice Katzler koja je ~udnom metafizi~kom snagom uspjela pobijediti sve zakone moderne znanosti i medicine, uni{titi tumorne stanice koje su cijelu vje~nost napadale njezino tijelo, ali i tumorne izrasline svih promjena vlasti ovog dru{tva.

Ime Katzler nosi u sebi teìnu vite{kog oklopa s obiteljskog grba, i mudrost i okretnost ma~ke (die Katze – njem.) na simbolu {tita. Takva neobi~na kom-binacija ìvog i neìvog, obrane i napada, spretnosti i borbenosti, odràla je obitelj na povr{ini svih potopa. Stoljetno iskustvo preìvljavanja i potrage za kvalitetom ìvota, doveli su Katzlerove do Karlovca, grada budu}nosti i per-spektive.

... Zrakom mi lebdi uznemiruju}e pitanje – da li bi i danas, da mogu birati, do{li u Karlovac? ...

∗ Morana Ro`man, ro|ena je 1969. u Karlovcu. Zavr{ila je srednju {umarsku {kolu. Predsjednica je udruge Paviljon Katzler 1897. Živi i radi u Karlovcu.

66

F r i e d r i c h Wilhelm Katzler, glava obitelji, po dolasku u Karlo-vac postaje Mi-roslav Katzler. U braku s Hele-nom (ro|. Gogo-la) imao je troje djece : najstarija k}i Marija (Mi-tzi) dio je ìvota provela kao pra-tilja austro-ugar-

skih plemenita{ica i nakon slomljenog srca u jednoj epizodi neostvarive ljuba-vi, vra}a se u svoj obiteljski dom; sin Antun (Toni) preuzeo je vodstvo obrta, a slobodno vrijeme provodio u lovu, vatrogasnom dru{tvu ili u razgovorima s de~kima, uklju~uju}i tu i Mirka i Stjepana Seljan, najpoznatije karlova~ke svjetske lutalice; najmla|i sin Friedrich (Fritz) bio je najaktivniji ~lan obite-lji, sudjelovao je u hrvatskom pokretu protiv Khuena Hedervarija skidanjem ma|arskih natpisa na zgradi èljezni~kog kolodvora i tom je prilikom osu|en na zatvorsku kaznu, bio je ~lan i podupira~ u sportskim klubovima i s bratom Antunom uspje{no vodio posao.

U obitelj je tada, oko 1920. godine u{la Rozalija (Rozi-ka) [muk (Schmuck) kao supruga Antunova. Njezin ula-zak je bio tih i nenametljiv kao {to je i sama bila. Unijela je u obitelj ljubav, iskonskim priro|enim autoritetom dràla sve }o{kove ku}e i imanja i rodila malu Slavicu, kao posljednjeg ~lana loze Katzler. Rozika je bila pra-va karlova~ka ljepotica, kao i moja baka, njezina sestra Ljubica (Ceca) [muk koja je zaludila jednog usta{kog oficira {to se pokazalo kobnim, te je zbog “suradnje s okupatorom” strijeljana 1945. godine.

Svi su oni zaslu`ni za izgradnju povijesti Karlovca i odgovorni za put koji su utemeljili sljede}im generacijama. Katzlerovi su grad voljeli kao sebe. Svaki donirani dinar, kuna ili kruna, kao i svaki dijeli} slobodnog vremena, postali su dio temeljnog ka-pitala raznih gradskih institucija – utemeljenje Prvog pjeva~kog dru{tva “Zora”, Upravni odbor Hrvatskog sokola, Kotura{ko dru{tvo Zvijezda, Vesla~ki klub,

Paviljon Katzler 1929. godine

Rozalija Katzler

Ljubica (Ceca) [muk

Morana Ro`man

67

Dru{tvo za podupiranje vrijednih, a siroma{nih u~enika, Vatrogasno dru{tvo, gradnja Hrvatskog doma, Obrtni~ko – radni~ko dru{tvo “Nada”, Nadzorni od-bor Gradske {tedionice...

Kao {to je napredovao grad i razvijao se u obrtni~ki i kulturni raj, tako su i bra}a Katzler u napredak cvje}are i razvoj povrtlarstva unosili europske no-votarije. Veliki vrt na Staroj cesti (Primorska ulica) bio je primjer tehni~kog napretka onog doba. Tu se uzgajalo povr}e izvrsne kvalitete koja je dobivena pomnim odabirom doma}eg sjemenja i iskustvom uzgoja. Na reklamnoj vizitki Trgova~ke i nadgrobne vrtlarije Bra}e Katzler navodi se :

“Preporu~amo u proljetnoj i ljetnoj saisoni veliki izbor cvije}a u loncima, zim-skoj saisoni krasnih cvatu}ih Ciklama, Azalea (plemenitih bori}a) i Palma. Moderno i ukusno vezanje vijenaca sa i bez vrbca, vjen~anih kita (buketa), kao i za sve ostale prigode. Od prvog travnja veliki izbor cijepljenih Teea ruà, sve vrsti prisada (flanca) povr}a i cvije}a.“

Vrt je bio navodnjavan sustavom cijevi s prskalicama, a voda se crpila iz Rako-va~kog potoka koji nikada nije presu{ivao, pa je i u najsu{nijim ljetnim perio-dima bilo dovoljno vode za navodnjavanje. Pumpu za vodu pokretao je dizelski motor kupljen u Austriji. Zemlja se obra|ivala ru~no ili s motokultivatorom – frezom, tvorni~kog naziva K5, dopremljenom direktno iz „Siemens & Hal-ske“ u Berlinu, {to je po nekim spoznajama bio prvi takav stroj na ovom po-dru~ju. Vrt je tako uvijek bio pun, {to povr}a i cvije}a, {to radnika i ~lanova obitelji koji su radili od jutra do mraka, {to malih Dubov~aka koji su s gu{tom krali svjeè crvene jagode.

U vrtu uz ku}u na Maùrani}evoj obali uzgajano je prvenstveno cvije}e. Sa-gra|ena su dva velika staklenika grijana zimi sistemom centralnog grijanja, s centralnom pe}i tvornice „Höntsch & Co.“ u Be~u. Najnovije sorte cvije}a naru~ivane su od „Van Dillewijn & Thiel“ iz Belgije i „Bemische & König“ iz Be~a, glavnih distributera svjetski poznatih uzgajiva~a cvije}a iz Nizozemske.

Dok je grad bio pod snijegom, Kupa okovana ledom, a u zraku se osje}alo zim-sko sivo mrtvilo, staklenici Katzlerovih bili su male tropske oaze pune te{kog vla`nog toplog uzduha, zasi}enog mirisom azaleja i ciklama u bojama Disneye-vih crti}a. Bilo je tu i nekoliko palmi ~iji su listovi dosezali do staklenih krovova staklenika, stabla limuna koja su rodila redovito svake godine i velikih grmova za~inskih biljaka pa se miris ru`marina i mirte mije{ao s mirisom zumbula i orhideja stvaraju}i ~udnovati slatkasti koktel opijaju}ih svojstava.

Rad u cvje}ari za Katzlerove je bio njihov ìvot: teàk i mukotrpan, dodatno optere}en gravitacijom politi~kih prevrata, svjetskih ratova i velikih sablasnih obiteljskih tajni koje su danas, nakon mirovanja u vremensko – prostornom kontinuumu, dobile status misterija. I upravo je njihovo postojanje krivo, ili za-slu`no, {to je cijela ta pri~a o obitelji Katzler prekrivena ~arobnim prahom po-

Paviljon Katzler

68

sebnosti, a samim time postala pogonsko gorivo na{eg istraìva~kog broda koji je probudio povijesni kapric zatomljen u genima, pa sije~e valove uzburkanog mora sastavljenog od administrativne pra{ine, povr{nih misli, nepoduzetnih gojaznih duhova, ustajalog taloga neminovnosti i standardiziranih {ablona.

Jedan stari mudrac izrekao je davno, svoje najgore prokletstvo: “Daj Boè da ìvi{ u zanimljiva vremena!”

Da...Veliki vrt na Staroj cesti ne postoji, tamo je sada O[ Dubovac, ve}ina vrta na Maùrani}evoj obali sada je Elektrino parkirali{te. I... voljeli su Katzlerovi na-predak, da se grad razvija, da cvjeta gospodarstvo...ali zemlja koja im je uzeta silom, bez pitanja i nov~i}a naknade, ostavila je gorak okus u ustima.

PAVILJONA sve je tako jednostavno po~elo...negdje oko 1891. godine kada je paviljon napravljen kao izlo`beni uzorak za Gospodarsku izlo`bu u Zagrebu. Od tada sve postaje kompliciranije i zamr{enije. Ali to je ~ar ìvota jednog paviljona.

Karlovac je tada imao samo ne{to vi{e od 10 tisu}a stanovnika i Dru`tvo za po-ljep{avanje grada. Danas ima 60 tisu}a stanovnika... i premalo ljudi spremnih na `rtvovanje kolote~ine i hrabre pothvate.

Dru{tvo za poljep{avanje grada zapo~elo je s radom 1886. godine nakon osnut-ka sli~nih dru{tava u ostalim gradovima, a inicijator ideje je bila g|a Terezija Reiner. Osnovni cilj Dru{tva bio je uljep{anje grada sadnjom nasada, a prvi projekt sadnja drvoreda pored Velike kavane. To je bio po~etak nove gospo-darske grane – turizma. Jedan od njezinih ~lanova bio je g. Engelbert Hajek, prvi stru~ni gradski vrtlar, koji kupuje paviljon nakon Gospodarske izlo`be i smje{ta ga na sada{nju lokaciju. Nekoliko godina kasnije, vlasnik paviljona postaje Wilhelm Friedrich Katzler, dotada{nji glavni vrtlar dvorca Lu`nica po-kraj Zapre{i}a.

Uredbom Carske i Kraljevske Vojne uprave u Karlovcu iz 1897. odre|en je poloàj smje{tanja paviljona na zemlji{te koje se nalazi ju`no od ceste pored biv{ih Rije~kih vrata. Gra|evna dozvola iz 1898., potpisana od gradskog na-~elnika Josipa Vrbani}a, navodi da se pavillon imade izvesti prema nacrtu i ukusno da se imade podi}i u ugovaraju}ih u jakosti zidovih, te da prostor slieve i desne strane pavillona imade biti providjen ogradom tik do pavillona. Upravo je g. Josip Vrbani} kao gradona~elnik ostavio najupe~atljiviji trag u povijesti Karlovca jer je imao hrabrosti za projekte koji su bili daleko ispred vremena.

Svi navedeni dokumenti jo{ uvijek postoje u izvornom obliku i neizmjeran su izvor inspiracija i spoznaja u istraìvanju povijesne pri~e i Karlovca i Katzle-ra.

Sam naziv paviljon dolazi od francuske rije~i pavillon {to u doslovnom prijevo-du zna~i ljetnikovac, ali se u parkovnoj arhitekturi odnosi na drvene sjenice i

Morana Ro`man

69

otvorene poligonalne paviljone, ~esti ukras parkova 19. stolje}a koji je sluìo za okupljanje prola-znika. Mali je Katzlerov paviljon kao nestvarna ku}ica iz bajke, sav ispunjen cvije}em, okupljao slu~ajne {eta~e Promenade, ro-sen-kavalire u odabiranju cvije}a za svoje dame i putnike namjer-nike. Posluìo je kao izlo`beni prostor poznatom hrvatskom slikaru tzv. minhenskog kruga, Oskaru Hermanu, za promociju slike “Koranski slap”.

Danas paviljon pamti sve pat-nje grada, slatke ljubavne tajne i skrivene politi~ke intrige iz doba dok su bra}a Seljan istraìvala nepoznate svjetove, Albert Ein-stein otkrio teoriju relativnosti, bra}a Wright prvi put letjela avionom, a Nautilus plovio du-binama mora. Preìvio je Au-

stro–Ugarsku Monarhiju, Kraljevinu SHS, Nezavisnu Dràvu Hrvatsku i sve Jugoslavije. Preìvio je i nasilno preseljenje 1955. g. na lokaciju kod Karlova~-ke banke, kotrljaju}i se na hoblicama.

Stajao je skoro pola stolje}a u sjeni velike zgrade banke, u dvori{tu pokrajnjih ku}a i uspje{no poslovao do 80-ih godina dvade-setog stolje}a. Lavina neda}a strovaljena na le|a Slavice Katzler, bila je prevelik teret ~ak i za “~eli~nu lady”, pa se paviljon pola-ko gasio. Dolaskom novog rata, jo{ jednog u nizu, paviljon je pretrpio velika o{te}enja. Kroz probu{ene roletne u{la bi katkad zalu-tala zraka sunca obasjav{i talog pra{ine na starom pultu, i to je bilo sve od uzbudljivog ìvota – do 2002.g. kada smo podnijeli za-htjev za financiranje restauracije paviljona Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, a uz mi{ljenje Konzervatorskog odjela Kar-lovac.

Skica iz ugovora

Slavica Ketzler

Paviljon Katzler

70

Ministarstva, institucije, odjeli i poglavarstva, pojmovi su koji obi~no bude u nama asocijaciju na hramove u kojima stoluju neki imaginarni banovi, polubo-govi, ministri i poglavnici. Nedodirljivi. Ipak, na{e je iskustvo razbilo te slike kad smo pokucav{i na vrata tih hramova u njima otkrili i neke – an|ele! Ustva-ri, vrlo konkretne i dodirljive ljude, u pravom smislu te rije~i koja ozna~ava pripadnike rase koja obitava na planeti Zemlji, bi}a s razvijenim centrom za razmi{ljanje, mogu}nosti stvaranja osje}aja i znanjem koje budi èlju za otkri-vanjem novih spoznaja. Velika zahvala njima. Oni znaju za{to.

Paviljon je u{ao u Program javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske, za-{tita kulturnih dobara 2003. i 2004. godine. Nakon toga slijedi gu`va koja je potrajala sve do otvorenja 13. 07. 2005. godine, otprilike ovim kronolo{kim redom:

- snimanje stanja na terenu- izrada projekta sanacije i rekonstrukcije- izrada prvih tro{kovnika- biranje najboljih ponu|a~a- demontaà objekta, restauracija postoje}e gra|e i izrada novih profila- isho|enje potrebnih dozvola za povratak paviljona na izvornu lokaciju- potraga za dodatnim financijskim sredstvima za dovr{etak radova- montaà paviljona na sada{njoj lokaciji- zavr{ni radovi – bojanje, limarija, elektroinstalacija- organizacija sve~anog otvorenja.

Izme|u svake napisane rije~i kronologije treba dodati kilometre prokr~enih i savladanih staza kroz ~udnovati svijet birokracije, sate i godine utro{enog vremena svih aktera pri~e, nekoliko kilograma papira ispisanog zbog raznih razloga, nebrojeno tona dobre volje i ~eli~nih ìvaca te pregr{t kalorija utro{e-nih na energiju potrebnu za tr~anje od starta do cilja s preponama.

PAVILJON KATZLER DANASAnno domini 2006. U paviljonu djeluje udruga pod nazivom Paviljon Katzler 1897. kojoj su osnovni ciljevi :

- odràvanje i oìvljavanje drvenog paviljona cvje}arnice Katzler - promicanje kultorolo{kih i povijesnih vrijednosti grada s ciljem turisti~ke

promid`be grada Karlovca i drvenog restauriranog paviljona kao sastav-nog dijela povijesne jezgre Karlovca – Zvijezde

- iniciranje obnove, restauracije, povratka i za{tite kulturne ba{tine grada Karlovca

- prezentacija povijesnih eksponata, slika, fotografija i pisanog materijala vezanog uz vremenski period u kojem je obitelj Katzler ìvjela, prezent-acija tada{njeg na~ina ìvota kao podsjetnika na kulturne vrijednosti grada izdavanje promid`benih pisanih i slikanih materijala

- organiziranje izlo`bi slika, fotografija i cvije}a, tematski vezanih uz

Morana Ro`man

71

cvje}arstvo, povijest grada i ljubavi prema gradu.

Dana{nje doba i situacija u gra-du, kombinacija je utjecaja koje je te{ko i zamisliti, a dolazili su sa svih strana – od pojedinaca koji su altruisti~ki i nesebi~no podizali Karlovac iznad etikete provinci-jalizma, do pojedinaca s maskom ljubavi prema gradu s najbitnijom stavkom u `ivotu da pomognu materijalno sami sebi. Tako je bilo prije, tako je i sada. Kako na Nebu, tako i na Zemlji. Tragove su ostavili i svi ratovi ovih stolje}a, mnogobrojne promjene strukture stanovni{tva i ostali faktori za fi-lozofsku raspravu na tu temu. Ali je ~injenica da je grad tu gdje jest zahvaljuju}i ljudima koji su nese-bi~no, bez skrivenih primisli ula-gali svoju ljubav, vrijeme, ma{tu i znanje u ostvarenje vizija, kao i za-hvaljuju}i negativcima koji su cijeli taj film u~inili napetim trilerom i zbog toga je svako ostvarenje vizije napretka grada postalo jo{ ve}e zadovoljstvo.

Dvadeset i prvo je stolje}e krenulo nemilosrdno. U gradu se otvaraju butici, kafi}i, kineski du}ani. Postalo je te{ko prihvatljivo da postoji i ne{to {to se ne uklapa u prepoznatljivu {ablonu temeljenu na prihodima i rashodima. Paviljon Katzler nudi pogled kroz prozor na jedan dio temelja povijesti u kojoj se ra-|ao grad, pogled na ljepotu grada neprimije}en u strci s vremenom i novcima. Unutar svojih nekoliko malih kvadrata krije uspomene na magle i poplave, na prepoznatljiva lica karlova~kih ulica i doga|aje zbog kojih su Karlov~ani ostali Karlov~ani. Vrijednost je to nemjerljiva materijalisti~kim metrom. Ali vrijednost koju ljudi prepoznaju ulaskom u paviljon, a vidljiva na osmijehu. Du{a grada krije se u starim temeljima i zidovima, i bilo gdje da odemo, voli-mo se vratiti na mjesto gdje smo osjetili ono ne{to. I paviljon je dio du{e na{eg grada.

A profitabilnost? Mjerit }emo je iskreno{}u osmijeha i intenzitetom sjaja u o~ima svakog ~ovjeka kojeg put nanese do paviljona.

Ostvarenjem uskrsnu}a paviljona, pred njim je ozbiljan rad. Svaki ~lan udruge Paviljon Katzler trudi se osmisliti najbolji na~in ure|enja paviljona, prezenta-cije jednog segmenta kulturne ostav{tine i realizaciju projekata kao {to su do sada bile autorske razglednice s motivima Karlovca i suvenir s austro-ugarskim

Otvorenje 13. srpnja 2005. godine

Paviljon Katzler

72

srebrnjakom. Ponekad to sli~i na igru, ali iza nas su stotine sati istraìva~kog rada i u~enja, mjeseci provedeni u pra{ini starog Katzlerovog tavana i snalaè-nja oko skupljanja podataka u svim publikacijama svih dosada{njih vremena. A to je tek po~etak... Paviljon }e ìvnuti i vi{e i bolje, kako bi pokazao sjaj pro{losti koja bi trebala biti poticaj za sjajnu budu}nost.

“Kraljevi i velmoè dolaze, odlaze, i ne ostavljaju ni{ta osim kipova u pustinji, dok nekoliko mladih ljudi, igraju}i se, mijenja na~in na koji postoji svijet.“

(Terry Pratchett: The truth)

Morana Ro`man

Zdravko Gavran*

REZOLUCIJA O ODNO[ENJU PREMA TOTALITARNOM KOMUNIZMU

UvodVije}e Europe – uz Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju (OESS) najbrojnija kontinentalna organizacija, u ~ijem je ~lanstvu 55 europskih i eu-roazijskih dràva – donijelo je u svojoj Parlamentarnoj skup{tini 25. sije~nja 2006. Rezoluciju 1481 (2006) pod naslovom ”Potreba za me|unarodnom osu-dom zlo~ina totalitarnih komunisti~kih reìma”. To je jedan od velikog broja dokumenata razli~ite razine, teìne i tematike {to ih je do sada prihvatilo Vi-je}e Europe, ali s obzirom na temu kojom se bavi nipo{to ne i neki ”obi~ni”, ”rutinski” dokument.

Iako je kona~ni tekst Rezolucije 1481 rezultat prethodnih kompromisa koji su imali za cilj da ona bude prihva}ena, odnosno da uz nju stanu sve glavne po-liti~ke grupacije zastupnika koji predstavljaju dràvne sabore svojih zemalja, ta je Rezolucija va`na u prvome redu kao svojevrsni ”definitivni pravorijek”, s dovoljne vremenske distance, o onoj politi~koj zbilji koja se u Sovjetskom Sa-vezu protezala tijekom najve}eg dijela XX. stolje}a, u nizu srednjoeuropskih i isto~noeuropskih zemalja te izvaneuropskih zemalja po ~etiri-pet desetlje}a (od zavr{etka II. svjetskog rata do po~etka posljednjeg desetlje}a), a u nekim zemljama (Kina, Sjeverna Koreja, Kuba...) postoji i danas. Rije~ je o me|u-sobno sli~nim sustavima i praksama koje su sve proistekle iz nau~avanja Karla Marxa i Friedricha Engelsa, a svoju daljnju ”elaboraciju” u teoriji, a osobito u praksi doìvjeli s Oktobarskom revolucijom g. 1917. i uspostavom Saveza So-vjetskih Socijalisti~kih Republika pod vodstvom zavjereni~ko-revolucionarne organizacije kojoj je na ~elu bio Vladimir Ilji~ Lenjin.

DRU[TVENA KRETANJA

*Zdravko Gavran, knjièvni kriti~ar, pisac, publicist, pjesnik, prevoditelj, diplomat, ro|en 1957. u Slavon-skom Brodu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1981. hrvatski jezik i ju`noslavenske knji-èvnosti i komparativnu knjièvnost. Savjetnik prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tu|mana (1992-1993) za odnose s javno{}u i medijsku analizu. Od 1995-1999. vi{i diplomatski slu`benik u Ministarstvu vanjskih poslova. Autor je vi{e objavljenih knjiga: Kako su ru{ili Tu|mana (politi~ka studija, Domovina –TT, Zagreb, 1992), Moja Hrvatska (Zemljom kroz prostor i vrijeme) informativni priru~nik, sa skupinom autora ( 1992) i (1993), ista knjiga na engleskom (1994), Hrvatski izlazak politi~ka publicistika, Alfa, Zagreb, (1995), Paprenjaci (zbirka pjesni~kih epigrama ) Alfa, Zagreb, (2003), Ivan Pavao II., suvremeni svijet i kraljevstvo Bo`je (~lanci i ogledi; Samostan Kraljice sv. Krunice, Zagreb (2003). S engleskog preveo roman Rabindran-tha Tagore Dom i svijet (Alfa, Zagreb, 2004). Živi u Zagrebu.

74

Zna~ajke komunisti~kih sustavaRije~ je o sustavima u kojima su na vlast dolazile dobro organizirane i uglav-nom dotad ilegalne (nedopu{tene ustavom ili zakonima, kojima je zabranjeno djelovanje) skupine zadojene komunisti~kom ideologijom, revolucionarnim, nasilnim putem, legitimitet si zatim potvr|ivale nedemokratskim ili laìranim izborima pod nadzorom svojih ”radni~kih”, ”socijalisti~kih”, ”komunisti~kih” i sli~nih partija i pod nadzorom i prisilom svojih ”pu{aka i bajuneta”, a zatim uspostavljale jednopartijske diktature, ideolo{ki i politi~ki totalitarne sustave, koji su se odràvali uz pomo} represivnih sila, politi~ke policije, medijskog monopola, bezobzirne propagande, s ciljem ”razvijanja socijalisti~ke svijesti” od malih nogu i raznovrsnih drugih pomagala kao {to su prisilno organiziranje ”masa” u razne socijalisti~ke organizacije mladih i starih, èna i djece, ratnih veterana, rezervnih vojnih starje{ina i tako redom.

U svim komunisti~kih zemljama zajedni~ka je zna~ajka bila do religioznog po-kloni{tva razvijeni kult li~nosti, u sprezi s politi~kim centralizmom i etatizmom. Vo|e dràve i partije, a koje su u pravilu bile u simbiozi (sje}amo se nebro-jenih vijesti u kojima se navodilo kako se, recimo, sastalo ”dràvno-partijsko vodstvo”), bili su nedodirljivi diktatori koji se nisu tako zvali, i ~esto su u svo-jim zemljama vladali neprekidno desetlje}ima. (Simboli~ki produètak takve navade vidljiv je primjerice u dana{njoj Kubi u diktatoru Fidelu Castru. Tu ne treba zaboraviti ni dana{njeg vo|u, sina ”velikoga” Kim Il Sunga!, u Sjevernoj Koreji). Mao Dzedong (znan u ne{to druk~ijoj transkripciji kao Mao Ce Tung) u Narodnoj Republici Kini, Staljin pa Hru{~ov, Bre`njev i drugi u Sovjetskom Savezu, Janos Kadar u Ma|arskoj, Nikolae Ceausescu u Rumunjskoj, Tito u Jugoslaviji, Enver Hoxhia u Albaniji, Pol Pot u Kambodì i brojni drugi komu-nisti~ki samodr{ci samo su neka od imena koja su desetlje}ima bila u stalnom optjecaju svjetskih medija, a osobito medija u zemljama u kojima se doga|ala ”permanentna revolucija, odnosno socijalizam kao svjetski proces”.

Dirnuti u vo|u, samo rije~ju ili dvosmislenom aluzijom, zna~ilo je ~esto dovesti u pogibelj vlastiti ìvot i budu}nost svoje obitelji. Vo|ama su dizani velebni spomenici, a poslije smrti mauzoleji ili ”ku}e cvije}a”, gra|ene su im vile, ljet-nikovci, zimski dvorci; no{ene su im ”{tafete” i iskazivane masovne po~asti na stadionima i masovnim mitinzima, imali su svoje vlastite (slu`bene) brodove i vlakove, helikoptere i zrakoplove, svoja sabrana djela, svoje svite i dvorjane, svoje lije~nike i frizere, snimatelje i ku{a~e hrane, kuhare i biografe. Jedino, koliko znamo, nisu podnosili ”dvorske lude”, kako je to bilo uvrijeèno u tradi-ciji kraljeva i drugih feudalisti~kih vladara, jer nisu dopu{tali ni da im se u {ali kaè istina o tome kako ìve podanici, zbog koje bi se u zbilji lako ~ak izgubila glava ili zavr{avalo u zatvorima ili gulazima, u najmanju ruku ”u nemilosti”. Patili su od stroge ozbiljnosti, a ujedno su ~esto vodili moralno raskala{en ì-vot, o kojemu nijedan medij i nijedan od neko} i danas slavljenih novinarskih velikana nije tada znao ili se nije usudio pisati. Mla|im generacijama danas nije lako objasniti da se zbog izgovorenog vica na ra~un vo|e, dràve ili partije moglo i u najmek{oj varijanti jugoslavenskog socijalizma odleàti koji mjesec

Zdravko Gavran

75

ili godinicu, a to {to bi ~ovjeka pritom tukli i zlostavljali bilo je sastavni dio ìvota. Jugoslavenski komunisti~ki vo|a Tito imao je svoj brod ”Galeb”, svoj ”Plavi vlak”, nebrojene vile i rezidencije, od Brda kod Kranja, preko Vile ”Za-gorje” u Zagrebu, Vile “Dalmacija” u Splitu, Vile “Gorica” kod Bugojna pa nadalje, imao je svoje otoke (Vanga na Brijunima), s vinarijama i plantaàma, imao je na raspolaganju i vojna lovi{ta kao {to je ono u Kara|or|evu, imao je tajna podzemna, antinuklearna skloni{ta... imao je, da skratimo, sve {to je htio imati.

Nekoliko bliìh primjeraNe mogu se u nekoliko rije~i ni nazna~iti sva nedjela {to ih je komunizam kao sustav politi~ke represije nanio Hrvatima i drugim podanicima biv{e jugo-slavenske dràve: od masovnih poratnih likvidacija (Bleiburg, odnosno Kri`ni put), sustavnih smaknu}a politi~kih protivnika ili posve nedu`nih gra|ana bez su|enja po svim gradovima i mjestima, gotovo sve do najmanjega, montiranih sudskih postupaka, mu~enja i raznih {ikaniranja, ubojstava politi~kih emigra-nata i azilanata u inozemstvu pa do potresnih u~inaka na socijalnom, gospo-darskom, demografskom, kulturnom i duhovnom planu.

U ime marksisti~ke ideologije progonjeni su i ubijani oni koji tu ideologiju nisu htjeli ispovijedati, oduzimana je imovina, uskra}ivana mirovina, sprje~avano zapo{ljavanje, zabranjivane su knjige i novine, ukidane ustanove i poduze}a koja su postojala u prethodnom gra|anskom dru{tvu. Na udaru se posebno na{la Katoli~ka crkva (stotine njezinih sve}enika i redovnika te istaknutih lai-ke platile su, u prvom razdoblju komunizma, svoju pripadnost ìvotom ili robi-jom, a u kasnijim fazama uskratama osnovnih ljudskih prava i raznim drugim represalijama i zastra{ivanjem), njezina dru{tva kao {to je bilo kriàrsko, ali i razne kulturne ustanove, sportski klubovi, organizacije, stranke, sindikati i dru{tva koja su prije rata postojala u Kraljevini Jugoslaviji kao gra|anskoj dr-àvi, odnosno u Nezavisnoj Dràvi Hrvatskoj. Naro~ito su odmah poslije rata bili na udaru istaknutiji ~lanovi Hrvatske selja~ke stranke, onoga krila koje se nije utopilo u KPJ, nego je bilo ili za nezavisnu hrvatsku dràvu ili za povratak vi{estrana~kog sustava kakav je postojao u Kraljevini Jugoslaviji.

Politi~ka sumnji~enja i me|usobni obra~uni samih partija{a i frakcija nikada nisu prestajali. Krupnije politi~ke ~istke i (unutarpartijske) ”diferencijacije” doga|ale su se gotovo svakih nekoliko godina, a pri tome su stradavali i mnogi ljudi koji su bili bliski ”diferenciranima”, tj. smijenjenim politi~arima ili vod-stvima, a narod bio izvrgnut stalno novih propagandnim kampanjama u kojima se obra~unavalo s ”neprijateljima” socijalisti~ke Jugoslavije, ili ”bratstva-jedin-stva”, ili s ”reakcionarnim i kontrarevolucionarnim elementima”, s nacionali-stima i klerofa{istima, s liberalima i ”slugama zapadnog imperijalizma”. Posto-jao je nevjerojatno {irok spektar etiketa koje su se naljepljivale onima koje je trebalo politi~ki ”sasje}i”. Ujedno je {iren strah od stranaca i susjeda, ~ime se htjela posti}i {to ve}a unutarnja kohezija i odanost politi~kom vodstvu.

Rezolucija o odno{enju prema totalitarnom komunizmu

76

Sjetimo se uzgredice, ~etvrt stolje}a nakon tzv. Hrvatskog prolje}a, i toga kako je nakon politi~kog obra~una s ”hrvatskim nacionalizmom” krajem 1971. bilo zabranjeno i djelovanje jedne od najstarijih ustanova hrvatske kulture – Matice hrvatske, obustavljeno izlaènje ”Hrvatskog tjednika” i niza drugih publikacija te da je spaljena kompletna naklada upravo tiska-nog Hrvatskog pravopisa (poslije popularno nazvanog ”Londonac”), koji je danas postao osnovom preporu~enog hrvatskog pravopisa... Hrvati koji su tada ostali bez posla, izba~eni iz {kola i s fakulteta, bili zatvarani, ispiti-vani, premla}ivani ili nagnani na odlazak u inozemstvo broje se na tisu}e i desetke tisu}a. U biv{oj Jugoslaviji komunizam je bio ne samo ideologija nego i udarna pesnica za borbu protiv te`nje za nacionalnom slobodom. Ponekad su motivi te udarne pesnice bili ~isto ideolo{ki, uvijek je bila ri-je~ o odrànju vlasti aktualne partijske ”nomenklature” i njezina ”najuèg rukovodstva”, a vrlo ~esto komunisti~ki je sustav bio samo puko sredstvo za promicanje, uglavnom, iako ne samo ni isklju~ivo, (veliko)srpskih nacio-nalnih, ili republi~kih, regionalnih, stale{kih ili kojekakvih drugih interesa. On tada u svojoj biti ni s marksizmom ni sa socijalizmom nije imao ni{ta zajedni~ko osim odgovaraju}e frazeologije, osim ispovijedanja komuni-sti~ko-jugoslavenskog pravovjerja na rije~ima, koje je bilo verbalni {tit i za{tita, a ujedno condicio sine qua non svakog javno-politi~kog djelovanja. Pod pla{tem komunizma odnosno ”realsocijalizma” vodile su se u komu-nisti~kom svijetu svakojake interesne bitke, me|u kojima i oruàni sukobi, pa i oruàne ”intervencije” jednih komunisti~kih zemljama u drugima, koje su u zavr{nici znatno pridonijele sve ve}em razo~aranju me|u vjernicima komunisti~ke utopije te fakti~noj propasti komunisti~kih sustava i odlasku partijskih elita, odnosno diktatora s vlasti mirnim putem, ili u krvi, kao {to se to dogodilo u Rumunjskoj bra~nom paru Ceausescu i nekolicini vjernih suradnika o Boì}u 1989.

Tih se dana komunisti~ki sustav u Europi naglo po~eo uru{avati, tako naglo da mnogi ljudi ni s jedne ni s druge strane ”~eli~nog zastora” kojim je kontinent bio razdrt nisu u to mogli ni vlastitim o~ima povjerovati. Bilo je to okruglo 200 godina nakon Francuske revolucije! Dva stolje}a ideja nasilnih prevrata i ”re-volucionarnog mijenjanja dru{tvenih odnosa” (obi~no uz popratna smaknu}a dotada{njih vladara i razne strahote i svireposti) pratila je europsku povijest i bila u neku ruku ”legitimna”. S propa{}u komunisti~kih sustava i ta je ideja u Europi umrla. Danas nijedna ozbiljnija politi~ka snaga ili pravac ne zagovara-ju nasilno mijenjanje ili ru{enje postoje}ih (demokratskih) dru{tvenih susta-va, koji po~ivaju na ustavima odnosno na sustavima op}eprihva}enih modela dru{tvenih odnosa, na vi{estrana~ju, slobodnim izborima i javnosti koja bdije nad po{tivanjem op}eprihva}enih principa.

Potreba me|unarodne osudeRezolucija Vije}a Europe 1481 svoje teì{te stavlja na ocjenu komuni-sti~kih totalitarnih sustava kao zlo~ina~kih reìma. O raznim pitanjima,

Zdravko Gavran

77

PARLAMENTARNA SKUP[TINA VIJE]A EUROPE

Potreba za me|unarodnom osudom zlo~inatotalitarnih komunisti~kih re`ima

Rezolucija 1481 (2006)(neslu`beni prijevod na hrvatski)

1. Parlamentarna skupština poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996.) o mjerama s ciljem odbacivanja baštine bivših komunističkih totalitarnih sustava.

2. Totalitarni komunistički režimi koji su bili na vlasti u srednjoj i istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja na svijetu, bili su, bez iznimke, karakterizirani masovnim kršenjima ljudskih prava. Ta su se kršenja razlikovala ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju te su u njih bila uključena kolektivna uništenja i pogubljenja, logori smrti i koncentracijski logori, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, robovski rad i drugi oblici masovnog fizičkog terora, progoni na etničkoj ili religioznoj osnovi, kršenje slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska te izostanak političkog pluralizma.

3. Zločini su pravdani u ime teorije o klasnoj borbi i načela diktature proletarijata. Tumačenje obaju načela davalo je legitimitet ”eliminaciji” ljudi koji su smatrani štetnima za izgradnju novoga društva i, kao takvi, neprijateljima totalitarnih komunističkih režima. Golem broj žrtava u svakoj dotičnoj zemlji bili su pripadnici dotičnih nacija. To se naročito događalo s narodima bivšeg SSSR-a, koji su nadaleko premašili druge narode u pogledu broja žrtava.

4. Skupština priznaje da su, unatoč zločinima totalitarnih komunističkih režima, neke europske komunističke stranke dale doprinos postizanju demokracije.

5. Nakon pada totalitarnih komunističkih režima u srednjoj i istočnoj Europi nije uvijek slijedila međunarodna is-traga zločina što ih oni počinili. Povrh toga, počinitelji tih zločina nisu izvedeni na sud međunarodne zajednice, kao što je učinjeno u vezi sa stravičnim zločinima što ih je počinio nacionalsocijalizam (nacizam).

6. Kao posljedica toga, javnost je premalo svjesna zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi. Komunističke su stranke zakonom dopuštene i aktivne u nekim zemljama, čak unatoč tome što se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina počinjenih od totalitarnih komunističkih režima u prošlosti.

7. Skupština je uvjerena da je svijest o povijesti jedan od preduvjeta za izbjegavanje sličnih zločina u budućnosti. I više od toga, moralna ocjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u obrazovanju mladih generacija. Jasno stajalište međunarodne zajednice o prošlosti može biti orijentir za njihova buduća postupanja.

8. Povrh toga, Skupština smatra da one žrtve zločinstava počinjenih od totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za njihove patnje.

9. Totalitarni komunistički režimi još su aktivni u nekim zemljama u svijetu, a zločini se nastavljaju činiti. Poiman-je svoga nacionalnog interesa ne smije zemlje sprječavati da ne kritiziraju sadašnje totalitarne komunističke režime. Skupština snažno osuđuje sva takva kršenja ljudskih prava.

10. Rasprave o tome i osude do kojih je do sada došlo na nacionalnoj razini u nekim državama članicama Vijeća Europe ne mogu biti opravdanje za međunarodnu zajednicu zbog izostanka jasnog postavljanja prema zločinima što su ih počinili totalitarni komunistički režimi. Ona ima moralnu obvezu jasno se prema tome postaviti bez daljnjih odugovlačenja.

11. Vijeće Europe prikladno je mjesto za takvu raspravu na međunarodnoj razini. Sve bivše europske komunističke zemlje, s iznimkom Bjelorusa, sada su njegovi članovi, a zaštita ljudskih prava i vladavina zakona jesu temeljne vrjednote što ih ono zastupa.

12. Stoga, Parlamentarna skupština snažno osuđuje masovna kršenja ljudskih prava što su ih počinili totalitarni komunistički režimi te izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.

13. Nadalje, ona poziva sve komunističke i postkomunističke stranke u svojim zemljama članicama koje do sada još nisu to učinile da iznova ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu povijest, da se jasno distanciraju od zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi te da ih osude bez ikakve dvosmislenosti.

14. Skupština vjeruje da će ovako jasno stajalište međunarodne zajednice utrti put budućoj pomirbi. Povrh toga, ono će, nadati se je, ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja s ciljem ustanovljivanja i objektivnog utvrđivanja onoga što se događalo.

Rasprava u Skupštini 25. siječnja 2006. (V. sjednica) (vidjeti Dokument 10765, izvješće Odbora za političke poslove, izvjestitelj: g. Lindblad). Tekst prihvaćen od Skupštine 25. siječnja 2006. (V. sjednica)


78

primjerice koliko je realsocijalizam bio u socijalnom smislu dobar ili lo{, u gospodarskom uspje{an ili neuspje{an, i danas postoje podijeljena mi-{ljenja. No goleme i izravne ljudske `rtve komunisti~kih sustava uglavnom nisu sporne, one su povijesno verificirane, njih se ne moè toliko sakriti od javnosti koliko se mogu skrivati ili uni{tavati arhivski dokumenti o masov-nim ili individualnim zlo~inima i pogromima, popisi tajnih suradnika ko-munisti~kih politi~kih policija ili tajni dràvni i partijski dokumenti, dosjei i sl. Niti se tolike `rtve mogu iole uvjerljivo opravdavati bilo kojim ”vi{im razlozima”, ili ”samovoljom na niìm razinama”, kao {to mnogi komuni-sti~ki nostalgi~ari danas zatvaraju o~i nad nebrojenim nedjelima, brane}i i hvale}i nekada{nje ”tekovine”, pa ~ak i velike vo|e propalog socijalizma u doti~nim dràvama, ili u dràvnim zajednicama koje su se nakon izla-ska iz komunizma uskoro i raspale, mirno (êhoslova~ka, SSSR) ili u krvi (SFRJ), gdje je jugoslavenska komunisti~ka armija udarila po svojoj volji na ~ak tri konstitutivna naroda i tri konstitutivne republike (od ukupno njih {est) vlastite federativne dràve.

Podaci o nedjelima, zlo~inima i `rtvama komunisti~kih reìma ne donose se u samoj Rezoluciji 1481, koju je pokrenuo i za ~ije se prihva}anje borio {vedski demokr{}anski zastupnik Göran Lindblad, u ime Europske pu~ke stranke (EPP – najja~a grupacija, koja obuhva}a stranke demokr{}anske i narodnja~ke orijentacije), ali se zato konkretne brojke mogu na}i u poprat-nim dokumentima. Jo{ vi{e nego u Hrvatskom saboru, u Parlamentarnoj skup{tini rad se uglavnom odvija u okviru nadle`nih odbora. Tako je i ov-dje sva priprava obavljena u okviru Odbora za politi~ke poslove, koji je 16. prosinca 2005. odrào sjednicu na kojoj je g. Lindblad, u svojstvu izvjestite-lja Odbora, podnio izvje{}e pod naslovom: ”Potreba me|unarodne osude zlo~inâ totalitarnih komunisti~kih reìma”. Taj dokument sadrì: prijedlog tekstova Rezolucije i Preporuke, koje su ~lanovi Odbora prihvatili s vi{e nego dvotre}inskom ve}inom, a onda su ti tekstovi s vrlo uvjerljivom ve}i-nom prihva}eni i na samoj Skup{tini.

Uvodni ”Saètak”Rezolucija sadrì i uvodni ”Saètak”, u kojem se ocjenjuje da je op}a svi-jest o zlo~inima {to su ih po~inili totalitarni komunisti~ki reìmi vrlo slaba, i gdje se pozivaju (neo)komunisti~ke stranke koje to jo{ nisu u~inile da ”iznova ocijene” povijest komunizma, da se ”jasno distanciraju” od nje-govih zlo~ina te ih ”nedvosmisleno osude”. Nadalje, poti~e se Odbor mi-nistara Vije}a Europe da osnuje tijelo sastavljeno od neovisnih stru~njaka koje bi imalo zada}u prikupljati podatke o kr{enjima ljudskih prava pod razli~itim komunisti~kim reìmima s ciljem dono{enja deklaracije o njiho-voj me|unarodnoj osudi. Skup{tina nadalje poti~e ~lanice Vije}a da uvedu ”dan sje}anja na `rtve” i da ”ustanove muzeje u kojima }e se prikupljati dokumentacija o zlo~inima”. (Tekst same Rezolucije donosimo napose i u cijelosti, pa ga stoga ovdje ne prikazujemo.)

Zdravko Gavran

79

”Preporuka” Parlamentarne skup{tineU Preporuci se Skup{tina poziva najprije na svoju Rezoluciju 1096 iz 1996. o mjerama za otklanjanje ba{tine biv{ih komunisti~kih totalitarnih sustava,1 a zatim i na ovu najnoviju Rezoluciju 1481 iz 2006. Zatim se isti~e potreba ̀ urne, dubinske i iscrpne rasprave u svakoj doti~noj zemlji o po~injenim zlo~inima te da se iskaè ”su}ut, razumijevanje i priznanje svima koji su bili pogo|eni tim zlo~inima”. Parlamentarna skup{tina, uvjerena da Vije}a Europe kao organi-zacija koja {titi vladavinu prava i ljudska prava treba zauzeti jasno stajali{te s tim u vezi, predlaè Vije}u ministara zemalja ~lanica sljede}e:

1) da uspostavi odbor sastavljen od neovisnih stru~njaka za istraìvanje tih zlo~ina;

2) da donese slu`benu deklaraciju o njihovoj me|unarodnoj osudi i o su}uti sa `rtvama;

3) da pokrene kampanju ja~anja svijesti o po~injenim zlo~inima; 4) da organizira me|unarodnu konferenciju o zlo~inima {to su ih po~i-

nili totalitarni komunisti~ki reìmi; 5) da potakne zemlje ~lanice neka u~ine sljede}e:

a) uspostave odbore sastavljene od neovisnih stru~njaka sa zada}om prikupljanja i valorizacije informacija o kr{enjima ljudskih prava pod spomenutim reìmima na nacionalnoj razini, u suradnji sa stru~njacima Odbora stru~njaka Vije}a Europe;

b) revidiraju nacionalno zakonodavstvo kako bi se ono uskladilo s Preporukom (2000)13 o europskoj politici pristupa arhivima;

c) pokrenu kampanju ja~anja svijesti o zlo~inima po~injenima u ime komunisti~ke ideologije, u {to valja uklju~iti i reviziju {kolskih knjiga te uvedbu dana sje}anja na `rtve komunizma i ustanovlje-nje muzeja;

d) ohrabre lokalne vlasti na podizanje spomenika u ~ast `rtvama totalitarnih komunisti~kih reìma.

1 U Hrvatskoj, koja tada prakti~ki jo{ nije ni bila ~lanica Vije}a Europe, ali ni u susjednoj Sloveniji, koja je bila, u javnosti nije tada bilo mnogo rije~i o toj rezoluciji, kojom su biv{e komunisti~ke dràve bile uz ostalo pozvane da provedu ovu ili onu vrstu lustracije – o~i{}enja od negativnog komunisti~kog naslije|a i od kadrova ve}inskom voljom gra|ana odba~enoga sustava i njegova (tajnog) politi~ko-represivnog aparata. O~ito je da prevladavaju}im neokomunisti~kim strukturama (posebice u zakonodavnoj i izvr{noj vlasti, poli-ciji, sigurnosnim slu`bama i pravosu|u), medijima (agencije, televizija, dnevna i tjedna glasila) i ustanovama (sveu~ili{te, zavodi, instituti, HAZU, MH, DHK, HND…) ni u tada{njoj Hrvatskoj, pa ni u Sloveniji i nekim drugim zemljama, nikakvo ra{~i{}avanje s mra~nim stranama vlastite pro{losti nije odgovaralo pa mu se nije htjelo dati ni pravo gra|anstva. Zato je nad tom temom postojao i snaàn medijsko-informativni embargo – od javnosti se skrivalo da je Vije}e Europe uop}e donijelo takvu rezoluciju, te mnogi gra|ani i brojni in-telektualci za nju nisu ni znali. Ve}ina najutjecajnijih medija nije ni ove, 2006. godine novoj rezoluciji VE-a o zlo~inima komunizma posvetila vi{e pozornosti nego {to je to bilo najnu`nije, a cjelovit tekst Rezolucije 1481 nije objavila ni nacionalna agencija Hina, a niti, koliko je autor ovih redaka uspio vidjeti, ijedne hrvat-ske dnevne novine. Donijela su ga tri razmjerno niskotira`na tjednika, koje bismo s obzirom na to da ih u pravilu ignoriraju svi ostali svjetovni mediji mogli nazvati ”getoizirani hrvatski tro-list”: Hrvatski list, Fokus i Hrvatsko slovo, te katoli~ki tjednik Glas Koncila, koji je u toj prigodi donio i niz srodnih tematskih priloga.


80

”Lindbladov Objasnidbeni memorandum”Sastavni dio dokumenta ”O potrebi…” jest i ”Lindbladov Objasnidbeni me-morandum”, u kojem je g. Lindblad – u svojstvu odborskog izvjestitelja – saè-to prikazao i one osnovne, neosporne podatke o nedjelima komunizma priku-pljene za niz, i to ne samo europskih, zemalja.

U uvodu se najprije spominje da su nakon pada komunizma u ve}em broju europskih zemalja po~etkom 90-ih godina otvorene rasprave te da su u ne-kim zemljama doneseni specifi~ni zakoni o ”dekomunizaciji” i/ili o lustraciji.2 Pohvalno se govori o tome da su se u prvoj polovici 90-ih u svim zemljama doga|ali {iri procesi obeskrjepljenja komunisti~kih totalitarnih sustava te se navode izvje{}a gg. Espersena i Severina u ime odbora za zakonodavna pita-nja, odnosno za ljudska prava koja su prethodila dono{enju Rezolucije 1096 g. 1996. Ali se s tim u vezi isti~e:

”Pa ipak, sve do sada ni Vije}e Europe niti ijedna druga me|unarodna me|u-vladina organizacija nije se latila posla davanja op}e ocjene komunisti~kih vla-davina, ni ozbiljne rasprave o zlo~inima po~injenima u njihovo ime, ni njihove javne osude. Doista, ma koliko te{ko bilo to razumjeti, nije jo{ bilo nikakve oz-biljne, dubinske rasprave o ideologiji koja je u svojoj srì zna~ila {iroko ra{iren teror, masovno kr{enje ljudskih prava, smrt mnogo milijuna pojedinaca i pu-sto{enje cijelih nacija. Dok je jedan drugi totalitarni reìm XX. stolje}a, naime nacizam, bio istraìvan i me|unarodno osu|en, a njegovi po~initelji izvedeni na sud, sli~ni zlo~ini po~injeni u ime komunizma nisu bili ni istraìvani niti me|unarodno osu|eni.”

To se dijelom tuma~i ~injenicom da na svijetu jo{ uvijek postoje neke zemlje u kojima se vlast zasniva na komunisti~koj ideologiji, pa èlja za dobrim od-nosima s tim zemljama moè politi~are odvra}ati od hvatanja u ko{tac s tom te{kom problematikom. Nadalje, ”mnogi politi~ari koji su danas i dalje aktivni podupiru na ovaj ili onaj na~in komunisti~ke reìme”, pa ne èle potezati pita-nje odgovornosti. Isto tako, ”u mnogim europskim zemljama postoje komuni-sti~ke stranke koje formalno i nisu osudile zlo~ine komunizma”. Last but not least,3 nastavlja Lindblad, jest to da ”razli~iti elementi komunisti~ke ideologije kao {to su jednakost i socijalna pravda jo{ uvijek zavode mnoge politi~are koji se boje da bi osuda komunisti~kih zlo~ina bila poistovje}ena s osudom komu-nisti~ke ideologije”.

Lindblad zagovara ùrno otvaranje rasprave o komunisti~kom naslije|u kako bi javnosti bilo jasno da i zlo~ini po~injeni u ime ideala jednakosti i pravde mo-raju biti osu|eni kao i svi drugi zlo~ini, da nema iznimke kad je rije~ o na~elu odgovornosti. On ocjenjuje da je to va`no u~initi za mlade generacije, koje nemaju nikakva osobnog iskustva s komunisti~kom vladavinom, a posebice u svijetlu ”nostalgije za komunizmom” koja je jo{ ìva u nekim zemljama, pa po-

2 Autor s tim u vezi upuæuje na Dokument 7209: ”Measures to dismantle communist totalitarian systems” /Mje-re za obeskrjepljenje komunističkih totalitarnih sustava/3 (engl.) Kao posljednje, ali ne i najmanje važno

Zdravko Gavran

81

stoji opasnost da se zbog neznanja gra|ana o pravoj naravi komunisti~ke ideo-logije i prakse komunisti~ke stranke jednoga dana opet po~nu vra}ati na vlast. Isti~e kako treba pomo}i `rtvama biv{ih komunisti~kih reìma (koji su posto-jali u gotovo polovici ~lanica Vije}a Europe) da dobiju (moralnu) satisfakciju, ali i onima koji pod njima {irom svijeta trpe i dan-danas: ”To je ono najmanje {to Europa, kolijevka komunisti~ke ideologije, moè u~initi za te zemlje.”

U nastavku izvje{}a autor daje prikaz glavnih zna~ajki komunisti~kih reìma kao {to su: masovnost komunisti~kih stranaka, verbalna privrènost komuni-sti~kim idejama, koncentracija vlasti u rukama male skupine strana~kih vo|a (za to postoji i poznati izraz: ”politbiro”), {irenje nadzora nad stanovni{tvom i njegovim svagda{njim ìvotom dotad nevi|enih razmjera, ukidanje prava na udruìvanje i politi~kog pluralizma te rigorozno ka`njavanje svakog poku{aja nedopu{tenog udruìvanja, stvaranje mreè informatora, dou{nika i potkazi-va~a, kojih je nerazmjerno vi{e nego u bilo kojoj demokratskoj zemlji, mo-nopolizacija sredstava javnog izvje{}ivanja i dràvni nadzor nad njima, stroga preventivna cenzura, nepostojanje slobodnih medija, nacionalizacija gospo-darstva i borba protiv privatnog vlasni{tva i poduzetni{tva kao trajna zna~ajka komunisti~kih reìma koja ima ideolo{ku podlogu, pretvaranje dràve u glav-nog poslodavca, a {to sve za posljedicu ima ranjivost, nesigurnost i ovisnost gra|ana o vlastima…

Nadalje se kaè kako je komunisti~ka vladavina trajala vi{e od 80 godina u Rusiji odnosno Sovjetskom Savezu, u ostalim europskim zemljama 45 godina, a izvan Europe ”vi{e od 50 godina u Kini, Sjevernoj Koreji i Vijetnamu, vi{e od 40 na Kubi, a 30 u Laosu. Komunizam je bio neko vrijeme na vlasti u razli~itim afri~kim, azijskim i ju`noameri~kim zemljama koje su bile pod sovjetskim utje-cajem. Vi{e od dvadeset zemalja na ~etiri kontinenta moè se smatrati komu-nisti~kima ili pod vla{}u komunizma u nekom vremenskom razdoblju. Osim Sovjetskog Saveza i njegovih {est europskih satelita, popis obuhva}a Afgani-stan, Albaniju, Angolu, Benin, Kambodù (Kampu}iju), Kinu, Kongo, Kubu, Etiopiju, Sjevernu Koreju, Laos, Mongoliju, Mozambik, Vijetnam, Ju`ni Je-men i Jugoslaviju. Broj stanovnika koji su ìvjeli pod komunisti~kom vla{}u iznosio je vi{e od jedne milijarde prije 1989.”

Komunisti~ki su reìmi evoluirali i bili u mnogo ~emu me|usobno razli~iti, pa je tako te{ko uspore|ivati Rusiju g. 1930. s Ma|arskom 1960. ili Poljskom 1980, navodi se dalje u tekstu, ali je svima zajedni~ko bilo ”flagrantno kr{enje ljudskih prava”, i to ”od samog po~etka”: ”U namjeri da se domognu vlasti ili da ju odrè komunisti~ki su reìmi posezali za individualnim atentatima i lokalnim pokoljima, te su od zlo~ina na~inili vladaju}i sustav. Istina je da je nekoliko godina nakon uspostave (toga) reìma u ve}ini europskih zemalja, a desetlje}ima nakon (njegove) uspostave u Sovjetskom Savezu i Kini, teror izgubio pone{to od svoje èstine. No ipak, ‘sje}anje na teror’ igralo je va`nu ulogu u dru{tvima, pa je njegova mogu}a prijetnja nadomje{tala stvarne stra-hote. K tomu, ako bi se pojavila potreba, reìmi su posezali za terorom kao


82

{to to pokazuje êhoslova~ka 1968, Poljska 1971, 1976. i 1981. ili Kina 1989. To pravilo vrijedi za svaku povijesnu i sada{nju komunisti~ku vlast neovisno o zemlji o kojoj je rije~.”

Autor zatim donosi minimalne, vrlo oprezne procjene ljudi pogubljenih od komunisti~kih reìma pod zemljama ili regijama, sa sljede}im brojkama:4

– Sovjetski Savez: 20 milijuna žrtava– Kina: 65 milijuna– Vijetnam: 1 milijun– Sjeverna Koreja: 2 milijuna– istočna Europa: 1 milijun– Latinska Amerika: 150 000 – Afrika: 1.7 milijuna– Afganistan: 1.5 milijuna(Izostali su bilo kakvi podaci o broju `rtava za Hrvatsku, odnosno biv{u Ju-goslaviju, {to je naàlost uobi~ajena praksa prema manjim srednjoeuropskim i isto~noeuropskim narodima i kulturama kada se unutar velikih nacija pi{u velike povijesne knjige, a iz kojih onda i politi~ari i novinari i drugi stru~njaci stje~u uvide i crpe informacije, kao {to je to sada, o~ito, u~inio i g. Lindblad navode}i podatke na temelju spomenute ”Crne knjige komunizma” i svojih slu`benih istraìva~kih posjeta nekim zemljama, ali ne i Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji na prostoru biv{e Jugoslavije!)

Kao uzroci smrti navode se: individualna i kolektivna pogubljenja, smrti u koncentracijskim logorima, `rtve izgladnjivanja i deportacija. Isti~e se da su te brojke potkrijepljene dokumentima, a ondje gdje je rije~ o procjenama da bi stvarni iznosi mogli biti mnogo ve}i. Ograni~en pristup arhivima, a naro~ito u Rusiji, ne dopu{ta utvr|ivanje stvarnih brojki, àli se Lindblad, pa ide dalje govore}i kako su ~esto iz ideolo{kih razloga stradavale cijele kategorije ljudi: desetci milijuna bogatijih seljaka (kulaka), plemstvo, gra|ani, Kozaci, Ukra-jinci i druge skupine. ”Ti su zlo~ini izravni posljedak teorije o klasnoj borbi, koja je nametala potrebu za ‘eliminacijom’ ljudi koji nisu smatrani korisnima za izgradnju novoga dru{tva. Golem broj ̀ rtava bili su vlastiti sugra|ani”, isti~e autor, pa navodi niz ~injenica u tom pogledu: likvidacije politi~kih protivnika, krvave represalije nad prosvjednicima i {trajka{ima, ubijanje talaca i zaroblje-nika u Rusiji 1918-1922; sovjetsko izgladnjivanje nasmrt oko 5 milijuna ljudi kao posljedica konfiskacije zemlje, uglavnom u Ukrajini 1921-1923 i primjena iste metode od vi{e drugih komunisti~kih reìma; istrebljenje izme|u tristo i petsto tisu}a Kozaka 1919-20; 690 000 ljudi proizvoljno osu|eno na smrt i pogubljeno kao posljedak ”~istke” u sovjetskoj komunisti~koj partiji 1937-38; uhi}enje, u istom kontekstu, oko 1 565 000 ljudi u razdoblju od 1. listopada 1936. do 1. studenoga 1938, od kojih je pogubljeno njih 668 305 (mnogi po-vjesni~ari smatraju da je stvarni broj pogubljenih mnogo ve}i!); pogubljenje 4 Kao izvor navodi se djelo: ”Le livre noir du communisme: crimes, terreur et répression” /”Crna knjiga komu-nizma: zločini, teror i represija”/, Stéfane Courtois, Editions Robert Laffont, S.A. Paris 1997.

Zdravko Gavran

83

30 000 kulaka 1929-33. za vrijeme prisilne kolektivizacije i deportiranje njih jo{ oko dva milijuna 1930-32; samo godine 1937. u Sovjetskom je Savezu, pod optu`bom za suradnju s ”neprijateljima”, uhi}eno 144 000 ljudi, od kojih je po-gubljeno njih 110 000 nakon {to su optuèni za kontaktiranje s poljskim gra|a-nima koji su ìvjeli u SSSR-u, a jo{ 42 000 njih iste je godine pogubljeno zbog kontaktiranja s njema~kih radnicima u vlastitoj dràvi; {est milijuna Ukraji-naca umrlo je od gladi kao posljedice svjesne dràvne politike u godinama 1932. i 1933; pogubljene su ili deportirane stotine tisu}a Poljaka, Ukrajinaca, Litvanaca, Latvijaca, Estonaca, Moldovljana i stanovnika Besarabije 1939-41. i 1944-45; deportirane su stotine tisu}a povol{kih Nijemaca 1941, krimskih Ta-tara 1943, ê~ena i Ingu{a 1944; deportirana je i istrijebljena ~etvrtina sta-novni{tva Kambodè 1975-1978; bilo je na milijune `rtava zlo~ina~kih politika Mao Dzedonga u Kini i Kim Ir Sena u Sjevernoj Koreji, no ni tu se ne moè do}i do pravih podataka.

Nadalje se navodi kako je kroz komunisti~ke koncentracijske logore izme|u 1930. i 1953. pro{lo izme|u 15 i 20 milijuna ljudi samo u SSSR-u, a takvih je logora bilo i u drugim zemljama. Invazija pak sovjetskih snaga za vrijeme II. svjetskog rata ostavila je za sobom goleme brojke `rtava: u Poljskoj 440 000, uklju~uju}i likvidaciju zarobljenih poljskih ~asnika u Katynu 1940, Estoniji 175 000 (17,5% ukupne populacije), Litvi, Latviji 119 000, Besarabiji i Sjevernoj Bukovini. Zatim se donosi prikaz raznih deportacija i drugih `rtava na podru~-jima isto~ne Europe i Euroazije.

U zaklju~ku pi{e i sljede}e: ”îni se kako je potvr|eno da zlo~ina~ka dimenzija komunisti~kih reìma nije bila posljedak okolnosti, nego mnogo vi{e posljedak hotimi~nih politika smi{ljenih od njihovih osniva~a ~ak i prije preuzimanja vla-sti. Povijesni komunisti~ki vo|e nikada i nisu skrivali svoje ciljeve kao {to su diktatura proletarijata, eliminacija politi~kih protivnika i kategorijâ stanovni-|tva nespojivih s novim modelom dru|tva. Komunisti~ka ideologija, gdje god i kada god bila primijenjena, bilo to u Europi ili drugdje, uvijek je za posljedicu imala masovni teror, zlo~ine i raznorazna kr|enja ljudskih prava. Kada se ra-|~lanjuju posljedice primjene u praksi te ideologije, ~ovjek ne moè ne vidjeti sli~nosti s posljedicama primjene u praksi jedne druge ideologije XX. stolje}a, naime nacizma. Iako su bile me|usobno neprijateljske, te su dvije vladavine imale mnogo zajedni~kih zna~ajki. No dok je zlo~ina~ki karakter nacisti~ke ideologije i vladavine jednodu{no osu|en, bar u posljednjih 50 godina, komu-nisti~ka ideologija i vlasti nisu nai{le ni na iole sli~nu reakciju. Zlo~ini su rijet-ko pravosudno gonjeni, i mnogi po~initelji nisu nikada izvedeni na sud. Komu-nisti~ke su stranke i dalje aktivne u nekim zemljama, i one se nisu distancirale od pro{losti u kojoj su sura|ivale sa zlo~ina~kim komunisti~kim reìmima.”

Lindblad primje}uje da se ”komunisti~ki simboli otvoreno upotrebljavaju”, te da obrazovanje u mnogim zemljama ne ja~a svijest stanovni{tva u pogledu ko-munisti~ke pro{losti, a zatim kaè: ”Ja osobno ne pristajem uz gledi{te nekih kolega da treba strogo razlikovati ideologiju od prakse”, jer praksa tu proizlazi


84

iz teorije te se prome}e u ne{to zlo neovisno o po~etnim teoretskim ‘dobrim namjerama’ ”. On stoga pledira za provedbu ozbiljnih istraìvanja na tu temu po nacionalnim odborima koje treba ustanoviti u suradnji s takvim odborom Vije}a Europe.

Zaklju~akSvakom nepristranu promatra~u, ~ovjeku tko na stvari gleda sine ira et studio, mora ve} na prvi pogled biti razvidno i nedvojbeno da se zlo~ini i strahote komunizma mogu bez imalo natege u najmanju ruku staviti uz bok zlo~inima i strahotama nacizma. No s takvim se pristupom, dakako, ne mire (biv{i?) ko-munisti ni ”djeca komunizma”, pa se tako i s nekih najvi{ih mjesta u Hrvatskoj moè ~uti sve najgore o nacizmu, fa{izmu, usta{tvu, a gotovo sve najbolje o (jugoslavenskom, hrvatskom…) komunizmu, o titoizmu. Ta se komunisti~ka zbilja ho}e opravdati magi~nom rije~ju ”antifa{izam”, pa se u toj zadrtosti ~ak ~esto ne priznaju ni ”(po)grje{ke” jugoslavenskog realkomunizma, a kamoli njegova nehumana i nasilni~ka ideolo{ka bit, zlo~ina~ka praksa i zlo}udna na-rav.

No kako svijetom i danas vladaju pobjednici iz II. svjetskog rata, dakle koali-cija u kojoj je svoje mjesto bio iz nu`de na{ao i Staljinov Sovjetski Savez (koji je prije toga potpisao tajni sporazum o suradnji s Hitlerovom Njema~kom te o okupaciji i podjeli Poljske, {to je zajedni~kim snagama i ostvareno), a u ko-joj je koaliciji i od zapadnih, nekomunisti~kih saveznika, osobito Britanaca i Amerikanaca, po~injeno niz te{kih ratnih i poratnih, individualnih i masovnih, zlo~ina za koje nitko nije odgovarao niti }e ikada odgovarati (koncentracij-ski logori izgladnjivanja i smrti, zlo~ini nad civilima i ratnim zarobljenicima, bombardiranja civilnih objekata, bolnica i t.d, uni{tavanje cijelih gradova ”te-pisima” klasi~nih i atomskim bombama…), to je razlo`no o~ekivati da se ni zlo~ina~kom komunizmu ne }e dokraja ispostaviti sav ra~un za njegova nedje-la, bar ne dotle dokle ima ìvih onodobnika koji bi za zlo~ine mogli i kazneno odgovarati. U antifa{izmu mnogi traè i nalaze pokri}e i za sve one zlo~ine i nepravde koje nisu imali nikakve veze s borbom protiv nacizma i fa{izma. Dok su na doma}em terenu izrazito preslabe snage koje zahtijevaju povijesno-poli-ti~ka ra{~i{}avanja, lustraciju, istrage, objavljivanje arhivske gra|e, utvr|ivanje popisa udba{a i njima sli~nih suradnika biv{ega represivnog sustava, pravo-sudna gonjenja i druge demokratske luksuze. Komunizam je propao, ali su komunisti uglavnom za{ti}eni od otkrivanja ~injeni~ne istine i od utvr|ivanja bilo kakve odgovornosti. Kralj je mrtav, ìvio kralj!

Medijski gledano, o~evi i djeca komunizma uspjela su u ovih 15 postkomuni-sti~kih godina, pod pla{tem demokracije i uspje{no se koriste}i njezinim gole-mim mogu}nostima, kao {to je neodgovaranje za izmi{ljotinu ili la` i pravo na pre{u}ivanje, skrivanje i zata{kavanje istine, uspje{no relativizirati, ocrniti ili mnogima ‘ogaditi’ tolike ljude, djela, vrijednosti i simbole hrvatskoga postko-munisti~kog doba, i istodobno retroaktivno rehabilitirati mnoge ljude, djela,

Zdravko Gavran

85

vrijednosti i simbole propale jugoslavenske komunisti~ke ere. Demokratska Hrvatska vi{e prakti~ki nema svojih suvremenih junaka, a ona socijalisti~ka sa~uvala je u spomenu kao velikane mnoge ”(anti)junake”, ili zlo~ince, iz doba nasilni~kog totalitarizma. Po arhivskoj gra|i pala je debela pra{ina, u pravosu-|u uop}e ne znaju za zlo~ine koji ne zastarijevaju iz razdoblja 1945-1990. Kao {to ni me|u tolikim novinarima i drugim profesijama iz toga doba nije poznato da bi itko od njih bio ”udba{” ili ”kosovac”, pa je s dolaskom demokracije zbog toga uklonjen iz djelatnosti u kojoj je ionako bio na tajnom zadatku za ra~un tajnih slu`bi propalog totalitarnog sustava raspale prisilne dràvne zajednice.

Kada god to kome zatreba, hrvatski je narod talac fa{isti~kog Jasenovca i NDH, usta{e od prije vi{e od 60 godina na{i su ̀ ivi suvremenici, kao {to su nam suvremenici i tobo`nji hrvatski ratni zlo~inci iz razdoblja 1991-95, koje }e ”go-niti”, ako to kome bude trebalo, i tijekom sljede}ih 60 godina, no zato ono {to se doga|alo izme|u dviju hrvatskih dràva, diktatorske i demokratske, u doba jugoslavenskoga komunisti~kog zla, prakti~ki, uz rijetke izuzetke, ne postoji kao predmet kriti~kog povijesnog prou~avanja, otkrivanja istine, prikupljanja i objave podataka i pravosudnog gonjenja.

Na {irem planu vrijedi – kao relikt pro{losti – spomenuti otpor 13 europskih komunisti~kih stranaka (i dvije izvaneuropske) dono{enju ove rezolucije. Nji-hovi predstavnici ~ak su se uo~i sjednice Parlamentarne skup{tine bili i sastali, 21. sije~nja, u Bruxellesu, gdje su ”sna`no osudili predloènu rezoluciju kao posvema{nji napad na povijest, sada{njost i budu}nost komunizma”, kako je to objavio doma}in skupa – Belgijska radni~ka stranka. Dok su, primjerice, ê{ki komunisti u svojoj izjavi od 23. sije~nja digli glas protiv dono{enja rezolucije zato {to ona èli donijeti ”presudu nad povije{}u te staviti ideologije komu-nizma i fa{izma – `rtve i zlo~ince – oslobodioce i agresore – na istu razinu”. ê{ki su se komunisti pritom pozvali na ocjenu Simona Wiesenthala, a zatim su hrabro ustvrdili da ”pogrje{ke i slabosti prvih socijalisti~kih iskustava ne-maju ni{ta zajedni~ko s temeljnim idejama socijalizma. Komunisti~ke stranke odnosile su se i odnose se kriti~ki prema tim pogrje{kama i izobli~enjima te ih osu|uju.”

Najvi{e {to mnogi (biv{i) nepokajani komunisti uspijevaju priznati jesu ”(po)grje{ke”, (mnogi ~ak ni to), nipo{to zlo}udnost komunizma kao ideo-logije i sustava protivnoga ljudskoj slobodi, ~ovje~nosti, pravdi i istini, i stoga nu`no zlo~ina~kog. [to se mnogih od njih ti~e, moglo bi se valjda s tim ”iznova poku{ati”, ovaj put mo`da ne bi bilo ni ”(po)grje{aka”. Ta glupava tvrdokor-nost samo pokazuje do koje su mjere neki ljudi spremni ustrajati uz svoje za-blude i ne priznavati notorne ~injenice!

Ova Rezolucija Vije}a Europe za sada je u Hrvatskoj, koju sve ja~e nadziru jake snage komunizma zaodjenute u odoru i znamenje crvenog ”antifa{izma”, i u nekim drugim zemljama samo svojevrsna utjeha i moralna satisfakcija oni-ma kojima je stalo do povijesne istine, pravde rasi, i za budu}e dobro. Vije}e Europe stoga i poziva one kojima do istine i pravde (do sada) nije bilo stalo,


86

no koji imaju politi~ku vlast i dru{tvenu mo}, da se probude i druge razbude u pogledu istine o totalitarnim zlo~ina~kim komunisti~kim re`imima iz bli`e pro{losti. To revidiranje povijesti i izvla~enje ~vrstih zaklju~aka i spoznaja mo-ralno obvezuje sve, a jo{ vi{e od ostalih vlade onih zemalja u kojima su na vlasti ~lanice Europske pu~ke stranke,5 saveza demokr{}anskih i narodnja~ko-demokratskih stranaka koji je svoja stajali{ta prije stanovita vremena definirao znatno izri~itije i zahtjevnije od samog Vije}a Europe (a te stranke kod nas nisu u tom smislu do danas u~inile gotovo ni{ta).

5 Iz Hrvatske su u pridruženo članstvo te asocijacije demokršćanskih i narodnjačkih stranaka prije tri-četiri godine bili primljeni HDZ, HSS i DC.

Zdravko Gavran

Dr. Danko Plevnik

ÎTATELJ 21. STOLJE]A: PIONIR ILI ŽRTVA?

îni mi se da je zlatno doba leèrnog u~enja ~itanja daleko iza nas. U pra{umi Sarawaka na Borneu Engleze su 1930-ih domoroda~kom jeziku ibani podu~a-vale domorotkinje u krevetu, nazvane “rje~nici koji spavaju” (the sleeping dic-tionaries). Pomno ~itanje (close reading) s vremenom slabi i u 1970-im Geof-frey Hartman ve} definira ~itanje isklju~ivo kao “gledanje djevojaka”. Takvim ~itanjem kao “priprostim utro{kom duha” najavilo se i promatra~ko odnosno pretraìva~ko ~itanje.

U 21. stolje}u }e se ~itati pomo}u mi{a koji ~itanje teksta pretvara u navigaciju po hipertekstu Interneta. Sli~no nagovje{tava i Jacques Attali kada u predgo-voru svoje knjige Dictionnaire du XXI siècle poru~uje da }emo “sutra ~itati kao {to plovimo”. Ali “plove}e” ~itanje }e biti samo jedna od brojnih vrsta ~itanja koje }e u tijeku ìvota trebati nau~iti.

Njema~ki genij Johann Wolfgang Goethe davno je ustanovio da mu je trebalo ~itavih 80 godina da bi nau~io ~itati ali da nikada nije bio u stanju kazati da li je do{ao do tog cilja. Jer ne radi se samo o tome da se ~ita cijeli ìvot, nego da se cijeli ìvot i u~i ~itati. Svaki stadij ìvota i svaki ~itala~ki interes traì druga~ije ~itanje. No ma {to se ~italo i ma koliko ponekad bilo glupo ono {to ~itamo, moramo uvijek ~itati mozgom.

îtanje je ponajprije neurolo{ka sposobnost i cerebralna milost. Christopher Stancomb unuk sestre ~uvenog hrvatskog kipara Ivana Me{trovi}a bio je toliko disleksi~an da nikada nije uspio nau~iti ~itati. Novija su ispitivanja pokazala da je mogao uspjeti da je po~eo u~iti ~itati na vrijeme. Naime, iako postoji razlika izme|u uro|ene i ste~ene disleksije u razumijevanju pro~itanog, neurolo{ki sustavi za ~itanje i u jednom i u drugom slu~aju ostaju intaktni. To veliko ot-kri}e disleksi~arima otvara neslu}ene mogu}nosti. Vje{tina ~itanja bi se mo-gla unaprijediti ako bi se taj rudimentarni sustav uspio pokrenuti na vrijeme. Sally Shaywitz s Yale Sveu~ili{ta koja je provela ovu razlikovnu studiju izme|u disleksije genetskog tipa i disleksije nastalom utjecajima izvana je zaklju~ila: “Ukoliko ovoj djeci moète rano osigurati u~inkovite ~itala~ke instrukcije, ona mogu uistinu nau~iti ~itati.”

88

Ono {to nije bilo mogu}e u pro{lom, izvedivo je u ovom stolje}u pomo}u teh-nolo{kih sredstava. Postoji ~itala~ka olovka za disleksiju (Reading Pen For Dyslexia) koja napisane rije~i ~ita na glas. Sve je vi{e znanstveno-tehnolo{ke i pedago{ke nade da }e se svakoga mo}i nau~iti ~itati. Me|utim, nitko ne jam~i da }e svatko mo}i ~itati do kraja ìvota. Irska knjièvnica i filozof Iris Murdo-ch u svojoj 80. godini nije mogla poput Goethea postaviti i verificirati tezu o permanentnom u~enju ~itanja budu}i da je upravo tada zbog Alzheimerove bolesti zaboravila ~itati. Sustav za ~itanje joj se nepovratno raspao i jo{ ne postoji tehnologija za njegovo stimuliranje i obnavljanje. Postoji dakle samo na{e jedinstveno osobno doba ~itanja unutar kojega bi valjalo ostvariti {to ve}u i duù ~itala~ku slobodu.

Djeca se s ~itanjem susre}u i prije negoli nau~e ~itati. Obi~no im roditelji ~itaju pri~e za laku no}. Ti nepismeni dje~ji ~itatelji ne èle da im se pri ~itanju pre-ska~e nego da im se pri~a uvijek pro~ita do kraja. To dje~je doba dru{tvenog ~itanja vezano je i za odrasle nepismene ~itatelje na po~etku svake pismenosti. Slu{anje sve}eni~kog ~itanja bilo je integralni dio vjere. Tako je bilo i u slu~aju ameri~kog predsjednika Woodrowa Wilsona koji je bio jedini sin prezbiteri-janskog sve}enika. Wilson zbog “oralnog oca” nije nau~io abecedu do svoje devete godine, niti je ~itao do svoje jedanaeste godine. No rado je ~itao naglas u modularnim tonovima i to uvijek jedne te iste knjige.

A to je tipi~no vjersko ~itanje. Takvo deterministi~ko ~itanje ostalo je logikom skripturalizma. Biblija ili knjiga i Kur’an ili ~itanka kao sveta pisma zahtijevaju i sveta ~itanja. Jahve je diktirao Mojsiju {to treba ~itati. U 17. ajetu 75. sure Kur’ana upozorava se da ~itanje pripada Alahu. Sveti Bonaventura je smatrao da ~itanje bez unutarnjeg pomazanja nije dostatno.

Kada je i{ao ~itati, Niccolò Machiavelli se obla~io u papinsku odoru. Jedno-zna~nom svetom ~itanju suprotstavljalo se s godinama vi{ezna~no profano ~itanje koje se dugo vremena smatralo herezom i subverzivnom djelatno{}u. Rimska Crkva svojim popisima i danas sugerira {to se ne bi trebalo ~itati, ali vi{e ne spaljuje zabranjene knjige i autore. Ali ukoliko se i dalje vjeruje da se mora i moè ~itati samo na propisani na~in, nije li to dokaz da jo{ nismo pre-vladali dje~je bolesti deterministi~kog ~itanja?

S druge strane, na takve nas zaklju~ke navodi i opresija slobodnog pisanja. Predsjednik kurdske Komisije za ljudska prava Osman Baydemir, prema iz-vje{taju Kurdish Human Rights Projecta iz Londona (September, 2002), se u svom ~lanku koristio znakovima kurdskog pisma, pa je umjesto da napi{e na turskom “Nevruz” napisao je na kurdskom “Newroz”. Bio je uhi}en i s jo{ petoricom ~lanova Komisije optuèn zbog kori{tenja zabranjenog slova “w” i “o” u bro{urama i lecima. îtaoci se od ~injenja takvog “zlo~ina” mogu izvu}i pozivanjem na disleksi~no brkanje slova ili sluènjem tehnikom ~itanja u sebi. Da se u Turskoj sud bavi “promoviranjem” ~itanja pokazao je i slu~aj iz 2003. godine kada je prizivni sud potvrdio presudu kojom je jedan 15-godi{nji dje~ak osu|en na kaznu ~itanja knjiga.

dr. Darko Plevnik

89

Privishing vs publishing S obzirom na rok trajanja ~itala~kog ìvota prosje~ne ène i mu{karca nije se te{ko sloìti s Leom Straussom: “Mi smo prisiljeni ìvjeti s knjigama. No ìvot je previ{e kratak da bi se ìvjelo s bilo ~im drugim osim s najboljim knjiga-ma.” Mnogo je jednostavnije prihvatiti ovu definiciju negoli definirati koje su knjige najbolje? Kada se je nepismeni kralj Karlo Veliki zasitio da mu ~itaju njegov ìvotopis, molio je redovnika Alkuina da mu ~ita recepte iz redovni~kih kuhinja. îtati najbolje tekstove nije samo pitanje kvalitete nego i kvantitete. Vikend izdanje The New York Timesa sadrì vi{e podataka nego {to ih je pro-sje~na osoba 17. stolje}a mogla na}i u Engleskoj tijekom ~itavog svog ìvota.

Klasika kao demokracija mrtvih ukusa nam o najboljim knjigama govori mno-go uvjerljivije i manje rizi~no nego moderna ili pogotovo postmoderna, tj. po-stpostmoderna. Izdavanje knjiga postao je globalni business koji ne dozvoljava stvaranje slobodnog trì{ta najboljih nego najprofitabilnijih djela. Korporativni izdava~i vi{e ne prave samo mainstream pisce nego i mainstream ~itatelje. Ono {to }e se ~itati vi{e ne odre|uje religija, ideologija il prosvjeta ve} izdava~ke i distribucijske kompanije i njihova marketin{ka mo}.

Nobelovac Ivo Andri} je u pro{lom stolje}u napisao: “Reìmi i vlasti u ovom na{em vijeku mogu mnogo, skoro sve, ali jedno nikako ne mogu: natjerati ljude da sa zadovoljstvom ~itaju pisca koga ne vole.” Me|utim, ono {to u 20. stolje-}u nije mogla ideologija, bojim se da }e u 21. stolje}u mo}i konzumerizam. U kompulzivnom globalnom ~itanju kada svi u isto vrijeme ~itamo jedno te isto {tivo: mladi Harryja Pottera a odrasli Da Vinci Code - natjerani smo i da volimo ono {to po masmedijskom i multimedijskom nagovoru ~itamo.

Ne pi{e se vi{e ono {to bi se htjelo pisati nego ono {to se moè brzo i dugo pro-davati. Na taj na~in se pisanje pretvara u pravljenje publiciteta a ~itanje u puki trì{ni eho. Biv{i dràvni potpredsjednik i sada{nji dopredsjednik National Book Division National Writers Union iz SAD-a Gerard Colby odgovornost za tako stvorenu autocenzuru pojedinih pisaca povezuje s privishingom, poja-vom koja je nastala u 1970-im a danas postala simbolom “mudrog” izdava{tva. Njome se opisuje na~in na koji izdava~i ubijaju knjigu bez znanja ili pristanka samih autora. Posebice onih koji u knjigama èle otkrivati istine nepo}udne za vladaju}u politiku i vladaju}i novac. Za razliku od publishinga koji je otvoren javnosti, privishing je totalno podre|en privatnim interesima pa ~ak i po cijenu financijskog neuspjeha. Izdava~i izdaju knjigu da ne bi bila ~itana: “Mi priva-tizdajemo knjigu tako da ona potone bez traga.”

U tu se svrhu koriste sljede}i mehanizmi: reù se tro{kovi koji bi knjizi mogli osigurati ìvot, stoga ve} u po~etku ne postoji formula po kojoj bi je bilo ispla-tivo izdavati doti~nu knjigu. Drasti~no se smanjuju sredstva za reklamu i otka-zuju promocije, {to u principu onemogu}uje pojavu drugog izdanja. Umjesto da se stvara ravnopravno trì{te ideja, “umjesto da se kroz dobre recenzije i preporuke knjigama da vremena da izgrade ~itateljstvo, knjiàrski lanci traè brzu prodaju i visoke profitne stope.”

îtatelji 21. stolje}a: Pionir ili `rtva

90

Ono {to ~itaoci èle je utemeljen vrijednosni sud a ne samo puka statisti~ka informacija o potra`nji neke knjige. Tradicionalno takav sud osiguravaju insti-tucije knjièvnih nagrada, knjièvni kruòci poput Chautauqua Literary & Sci-entific Circle iz SAD-a koji od 1878. godi{nje preporu~uje desetak najzna~aj-nijih knjiga, knji`nice. Najve}a internetska knjiàra Amazon.com uz svaki svoj naslov osigurava linkove prema sli~nim knjigama i mi{ljenje samih ~italaca o njima. Postaje mnogo va`nije da kupimo neku knjigu nego da je pro~itamo, budu}i da ti ghost readeri i ~itaju umjesto nas.

Ipak, najiskreniji je put vrednovanja onaj kojim idu sami ~itaoci bez ikakvog medijskog posrednika i bez komercijalnog interesa. Na svjetski dan knjige 2001. godine upravo su u SAD-u do{li na ideju “bookcrossinga” ili ostavljanja vlastitih knjiga na javnom mjestu u cilju nesputanog i nekomercijalnog ~itanja. Tu su ideju pokrenuli ljudi iz informati~ke struke u cilju metafori~kog pretva-ranja svijeta u jednu slobodnu knji`nicu. Mo`da onakvu o kojoj je sanjao Jorge Luis Borges. Stotine tisu}a bookcrossera je do danas oslobodilo od vlastitih polica gotovo milijun knjiga. îtanje knjiga je na taj na~in postalo smislenije od posjedovanja knjiga, a ~itala~ka solidarnost nova humanisti~ka mjera.

Hakeri idu jo{ dalje i traè aktivniji pristup ~itanju. Finski znanstvenik i filozof Pekka Himanen èli vi{e slobode u samom aktu obrazovnog ~itanja: “îtanje materijala na hakerski na~in, tako da ih se kritizira i pobolj{ava – tako da se njim ne{to ~ini, da se samog sebe motivira – tako|er kudikamo vi{e pomaè onome koji u~i nego sada{nji obi~aj da se tekstove samo ~ita.” Time se, me-|utim, bri{e granica izme|u ~itanja i interpretiranja teksta, budu}i da prema Jonathanu Culleru ~itati zna~i igrati ulogu ~itatelja a interpretirati postulirati iskustvo vlastitog ~itanja.

Odbijanje suvremenog ~itaoca da igra svoju dosada{nju pasivnu ulogu, ne do-zvoljavaju}i da tekst od njega ~ini {to ho}e, stavlja u prvi plan pitanje kvalitete ~itanja. Ako je “pravo ~itanje” ono kojim se realizira isklju~ivo autorova tek-stualna intencija, onda su oni ~itaoci koji odstupaju od ove norme u krivu. No Harold Bloom smatra da se ni{ta ne postiè idealiziranjem ~itanja ili ~itatelj-skim pokoravanjem tekstu pa najvi{e {to ~itatelj moè je ~itati pogre{no, jer }e samo pogre{na ~itanja proizvoditi druga ~itanja. îtanje je hvatanje u ko{tac s tekstom pa je ono i umije}e obrambenog ratovanja za vlastito “ja” onoga koji ~ita.

Nije li ve} Michel de Montaigne priznao da ma koji jezik govorile knjige koje ~ita, on s njima govori na svom jeziku? I on je bez sumnje preferirao “krivo ~itanje”.

Medijski izaziva~i dolaze, knjiga ostajeNove tehnologije sna`no podupiru aktivnog ~itatelja. Elektronska knjiga je neusporedivo interaktivnija od klasi~ne knjige. Me|utim, ~itala~ka hiperak-tivnost ne ukida potrebu za dobrim tekstom i knjigom. Mediji nadopunjuju a

dr. Darko Plevnik

91

ne isklju~uju jedan drugoga pa }e ~italac morati biti samostalniji i vje{tiji ne samo u odabiru na~ina ~itanja nego i sadràja ~itanja. Umberto Eco, Talijan s “univerzalnim senzibilitetom” manje je sklon elektronskoj knjizi a vi{e onoj starijoj, papirnatoj: “Knjige su i dalje najbolje dru{tvo za brodolom ili Dan poslije.” Pisac Imena ruè smatra da je srednjovjekovna katedrala bila vrsta permanentnog i nepromjenjivog televizijskog programa, ali je Gutenbergov izum dokinuo njenu enciklopedijsku ulogu. Prava je televizija u 20. stolje}u atakirala na knjigu, prijete}i da }e svojom recepcijskom lako}om ukinuti napor ~itanja knjige.

Jonathan Franzen, jedan od najzna~ajnijih mladih ameri~kih pisaca opisao je u svojoj knjizi eseja Kako biti sam (How to Be Alone, 2002) tu televizijsku napast koja mu je onemogu}avala da ~ita. Ako on kao pisac nije mogao skinuti o~i s ekrana, kako je to onda mogao traìti od svojih ~italaca? I tek kada se rije{io televizora, uspio se prepustiti ~arima ~itanja. On je poput Marcela Prousta koji je hvalio {utljivo ~itateljsko druènje, svoju pravu zajednicu prona{ao u razgovorima s autorima knjiga koje ~ita i ba{ je takvo ~itala~ko osamljivanje postalo jamstvo “knjièvne stabilnosti” i vlastite slobode izbora knjiga dostoj-nih ~itanja. Kao TVbuster odbio je sudjelovati u Oprah showu. Me|utim, je li takav radikalizam uvijek prihvatljiv? Franzen je kasnije uvidio svoju pogre{ku ignoriranja TV-a kao knji`nog promotora.

Oprah Winfrey ima sugestivnu mo} prema svojoj publici kakvu su nekad imali bogovi prema svojim prorocima. Ona je pro{le godine u svom Oprah’s Book Clubu nazvala Tolstojevu Anu Karenjinu jednom od najljep{ih ljubavnih pri~a na{eg doba i na taj na~in u~inila da ovo djelo postane jedno od naj~itanijih u SAD-u. Nakon toga ono se ubrzo na{lo na listi bestselera The New York Time-sa, USA Todaya i Publisher’s Weeklyja. Do tada je Tolstojev roman bio dostu-pan samo u dèpnom formatu i malom tiraù a nakon toga biljeì milijunsku prodaju. ê{}i su, me|utim, primjeri da se zbog pla}enog televizijskog oglasa ~itaoca estetski dezavuira i da se serviraju djela koja ne zavre|uju intelektual-nu pozornost. Popularnost naàlost postaje sinonim za kvalitetu. No dobra je vijest da ni dobre ni lo{e preporuke ne ugroàvaju potrebu za ~itanjem onih koji ho}e ~itati. Ali kako utjecati na one koji ne èle ~itati?

îni se da je u novije vrijeme ugroèna sama ideja ~itanja u onoj mjeri u kojoj knjigu zamjenjuju neknji`ni mediji. Novi i personalni mediji, kako dokazuje internetska i mobitelna skriptura, mijenjaju oblike i motive ~itanja. Gutenber-gov je ~italac morao ~itati cjelovit i kontinuirani tekst na glas, {to Kurdima u Turskoj danas nikako ne bi odgovaralo, jer je to bio jedini na~in da otkrije njegovo zna~enje. Taj knji{ki ~italac odgojen na sli~noj teksturi manuskripata nije mogao skakati s jednog na drugi dio teksta i prakticirati nomadsko ~itanje o kakvom govori Attali.

Postoji jo{ ne{to. Knjige su u~vrstile svoj medijski jezik kojega nazivamo knji-èvnim jezikom. Novi mediji sa sobom donose vlastite medijske jezike. Inter-netska i mobitelska generacija susre}e se s jezikom koji vi{e nije standardni


92

jezik nego skra}eni, {ifrirani jezik, sa zasebnim dijelovima teksta koji zapravo ukidaju sve dosada{nje predstave o tekstu. Vi{e se ne plete nikakva tekstura, ne postoji glavni tekst ve} samo osamostaljene strukture poruka. Budu}i da je isklju~ivo tekst ona forma koja odre|uje ~itanje i ~itatelja i budu}i da se vi{e ne ~ita tekst nego poruka moèmo prije govoriti o recipijentstvu nego o ~ita-teljstvu.

Suvremeni tabloidni tisak i web izdava{tvo vode ka detekstualizaciji ~itanja. îtaju se naslovi, nadnaslovi, podnaslovi i me|unaslovi s ve}im fontovima a ulogu teksta preuzima fotografija. Elektroni~ko doba pretvara pisce u “texte-re”, pripovjeda~e u glasnike slogana, a pisanje teksta u ispunjavanje prostora rubrike. îtanje zahtjeva velike koli~ine vremena, medijsko je vrijeme skupo i ograni~eno pa se prema tome poruke mogu samo brzo ot~itavati. Nekada{nju komunikacijsku zajednicu koju je poticala knjiga, zamjenjuje zajednica koju poti~e mobitel i njegovi promi~beni i informativni sustavi kao {to je to npr. SMS.ac. Mobiteli postaju multimediji koji raspolaù slikom (MMS) i tekstom (SMS) o svemu aktualnom. Bez obzira radi li se o potpuno personalnom ili globalnom pitanju.

Taj trend SMS-~itanja propagandno podupiru telefonske kompanije. Tako primjerice slovenski operator mobilne telefonije daje vi{e novca za svoje ogla-se nego {to slovenske javne knji`nice dobivaju sredstava za nabavu knjiga.

Takva kultura skra}enog pisanja }e dugoro~no utjecati i na kulturu ~itanja. îtalac 21. stolje}a bit }e navigator vlastite tekstualne sudbine. To je veliki ri-zik ali i veliki izazov. On se nasuprot ~itaocu iz pro{lih stolje}a ne nalazi samo pred pukim izborom knjige i ne samo pred izborom sustava njene valorizacije i promocije nego i pred izborom ~itala~kog medija. Kojem medijskom posred-niku vjerovati da je neki tekst dobar? U totalnoj planetarnosti ponude nije lako otkriti koji tekstovi za nas danas imaju smisla?

Ukoliko }e èljeti sigurnije ploviti, suvremeni }e se ~italac ipak morati dràti teksta kojega, kao {to kolijevka ~uva dojen~e, nabolje njeguje knjiga ali i vje-{tine plovidbe. Trebat }e znati u kojem se moru teksta i oceanu medija kre}e. Morat }e znati kako i kamo plovi te sam stvarati svoje rute putovanja, kako je to ve} shvatio Jean Paul Sartre rekav{i da je ~itanje usmjereno stvaranje (créa-tion dirigée). Svako novo ~itanje jest i nova {ansa za djelo, mogu}nost stvaranja novih smislova i djela i nas samih. To ne zna~i da novi ~italac treba odbacivati stare medije ve} da se nau~i koristiti svim medijima kako bi dospio do idealnog teksta.

Najnoviji trend je popularnost audio knjiga (kazeta, CD-ova i iPodsa) koje redefiniraju pojam ~itanja i kreiraju hibridnog “slu{atelja-~itatelja”. Najmanji iPods (the Shuffle) sadrì ~etiri knjige. Iako audio knjige predstavljaju samo 3 posto prodanih knjiga, tendencija njihova kori{tenja se pove}ava. Tome dopri-nose dje~je audio knjige i memoari. îtati Clintonov “Moj ìvot” iz usta samog Clintona je mnogo vi{e relaksiraju}e. Vizualno ~itanja zahtijeva ne~iju punu

dr. Darko Plevnik

93

pa`nju, dok auditivno ~itanje dozvoljava da se ta pa`nja dijeli i ne poti~e cijeli kognitivni proces. Me|utim, bilo bi pogre{no podcijeniti auditivno ~itanje jer ono otvara nove dimenzije ~itanja i stvara nove prilike za ~itanje: tijekom jo-gginga, kuhanja, ru~anja, vo`nje automobilom ili biciklom, {etnje psa...To je ~itanje mnogo naklonjenije vremenu.

Upravo zbog te velike konkurencije razli~itih medija koji nude razli~ite oblike tekstualnosti, idealni ~italac }e u ovom stolje}u morati biti samostalniji i kre-ativniji nego ikada u povijesti te nalikovati gluhom Beethovenu koji ~uje note dok ~ita Odu radosti.


Ladislav Ruì~ka∗

KR[]ANSKA BAPTISTI^KA CRKVA U KARLOVCU

Tko su baptisti? [to vjeruju? Gdje im je po~etak? Kakva im je povijest? Koliko ih ima? êsta su pitanja na koja u ovom kratkom prikazu èlimo najjednostav-nije odgovoriti.

Baptisti, ako se ne ra~unaju njihove prete~e anabaptisti, kao organizirana cr-kva postoje od 1609. godine, tj. od osnutka prve baptisti~ke crkve u Amsterda-mu. Iako, isto tako moèmo re}i da se prva baptisti~ka crkva, u suvremenom zna~enju te rije~i, okupila u Londonu 1611. g. Me|utim, kao i u svakom pokre-tu, na~ela su starija od organizacije. Na~ela koja danas zastupaju baptisti, ne razlikuju se od onih u prvih kr{}ana. Ako se kod baptista uzima u obzir na~in kr{tenja, {to pak nije najbitnije u baptisti~kom vjerovanju, jer se ~ovjek spa{a-va milo{}u po vjeri, onda se moè re}i da baptisti s punim pravom mogu tvrditi da su njihova na~ela toliko stara koliko i Kristovo kr{tenje u Jordanu.

Hrvatska kr{}anska religiozna povijest obuhva}a povijest ve}inske Rimokato-li~ke crkve kao i povijesni pregled me|uodnosa rimokatoli~anstva s pravoslav-ljem i islamom na hrvatskom prostoru. Tako|er uklju~uje i povijest ovda{njeg protestantizma, kao tradicionalnog (evangeli~kog i reformiranog) tako i tzv. neoprotestantizma 19. stolje}a - u koji se ~esto ubrajaju i baptisti~ke crkve, iako su one svojim podrijetlom vi{e vezane uz tradicionalni protestantizam.

Zasigurno je zanimljivo, posebice za samu povijest grada Karlovca, to da je sredi{te reformacije u Vojnoj krajini bio Karlovac. Samim utemeljenjem grada 1579, u tvr|avu je do{ao i protestantski vojni~ki propovjednik. Naskoro u Kar-lovcu djeluju dva propovjednika, jedan za ~asnike, koji je propovijedao njema~-ki, i jedan koji je propovijedao hrvatski. Isto tako, Karlovac je bio va`na to~ka i za raza{iljanje hrvatskih protestantskih knjiga iz Njema~ke. Od godine 1591. protestanti su imali u Karlovcu i vlastitu kapelu, groblje i {kolu. Ta je {kola

* Ladislav Ruì~ka, ro|en je 1958. u Golubinjaku pored Daruvara. Osnovnu ~e{ku {kolu Jan Amos Komen-ski polazio je u Daruvaru, gdje je zavr{io i srednju trgova~ku {kolu. Diplomirao na Teolo{kom fakultetu “Matija Vla~i} Ilirik“ u Zagrebu 2004. godine. Sluì kao pastor u baptisti~kim crkvama u Karlovcu, Dugoj Resi, Severinu na Kupi, Pla{kom, Blatima i Zagorju pored Krnjaka. U Karlovcu ìvi od 1988.

95

bila ure|ena po uzo-ru na {kolu u Grazu. Dakako, u karlova~-koj su {koli u~enici bili podu~avani na hrvatskom jeziku i u~ili su pisati glago-ljicu, latinicu i }iri-licu. Godine 1597. sagra|ena je u Kar-lovcu i protestanska crkva, koja se odr-àla sve do godine 1645, kada ju je ri-mokatoli~ka reakci-ja kona~no zatvorila. Ipak, protestantizam kao takav odrào se u Karlovcu sve do godine 1658, kada su franjevci do{li u tvr|avu i sasvim istrijebili reformaciju. Va`no je spomenuti da su knezovi Zrinski, koji su pristajali uz reformaciju, zdu{no je potpomagali i {irili u karlova~kom kraju.

Bez sumnje je poslije apostolskog doba reformacija najzna~ajnije razdoblje u povijesti kr{}anstva. Na~ela reformacije “Sola fide, sola gratia, sola Scriptura” (Samo vjera, samo milost, samo Pismo) u potpunosti zastupaju baptisti, koji su jedna od crkava ba{tinica reformacije.

Povijest baptizma na hrvatskom prostoru dio je bogate povijesti europskog i svjetskog baptizma, dok je u kona~nici djeli} sveukupne povijesti Crkve. Prvi baptisti pojavljuju se na na{em prostoru u vrijeme Austrougarske Monarhije. U razdoblju izme|u dva rata nastale su i brojne organizirane baptisti~ke crkve. One su crpile poticaje iz svojih dodira s baptisti~kim crkvama u neposrednom okruènju (Austrija, Ma|arska, Njema~ka) kao i s ostalim tada{njim novim pokretima kr{}anskog pijetizma u Njema~koj, a njihov su razvoj potpomaga-le i misijske aktivnosti biblijskih kolportera europskih i ameri~kih biblijskih dru{tava. Stanovitu su potporu primale i od baptisti~kih crkava i pojedinaca iz SAD-a i drugih zemalja. Svoju organizacijsku zrelost doìvljavaju, me|utim, nakon I. svjetskog rata kada je osnovan tada{nji Savez baptisti~kih crkava a baptisti po tada{njem Ustavu bivaju priznati kao usvojena vjeroispovijest. U vremenu nakon II. svjetskog rata hrvatski baptisti djeluju unutar ju`noslaven-skih politi~kih zajednica. Godine 1991. formiraju Savez baptisti~kih crkava u Republici Hrvatskoj koji vrlo brzo postaje dijelom Europske baptisti~ke fede-racije (EBF, European Baptist Federation) i Svjetskog saveza baptista (BWA, Baptist World Alliance).

Ladislav Ruì~ka

Kr{}anska baptisti~ka crkva u Karlovcu

96

Osnivanju karlo-va~ke baptisti~ke crkve pretho-de doseljavanja njenih budu}ih ~lanova iz bliè i dalje okolice. Godine 1961. u Karlovac iz Gor-njeg Poloja dolazi obitelj Vuleti}, te iz Zagreba 1964. obitelj Blaèk. U obiteljskoj ku}i Vuleti}evih (Lo-gori{te 38b), for-mira se zajednica

od jedanaestero vjernika i ~etiri srednjo{kolca, uz dvoje djece. Bila je to vesela grupa kr{}ana puna entuzijazma i ljubavi za Rije~ Bo`ju. Uz velike napore, prijavljen je i otvoren molitveni dom o Boì}u, 1965. u Ulici L. Ribara 81, gdje je i bila obiteljska ku}a Blaèkovih, s posebno ure|enom prostorijom za odr-àvanje bogo{tovnih skupova. Za duhovni ìvot zajednice, u njenom samom po~etku, brine se Slavko Blaèk. 1966. odràno je i prvo kr{tenje, te zajednica tada broji 13 kr{tenih vjernika uz nekolicinu mladih. U jesen te iste godine, zajednicu je posjetio Dr. Tolbert, predsjednik Liberije, ujedno i predsjednik Europske baptisti~ke federacije. Za tek oformljenu zajednicu ta je posjeta zna-~ila veliko ohrabrenje, a propovijedanje Dr. Tolberta Bo`ji blagoslov za sve okupljene. U Karlovac l967. dolazi iz Sarajeva punovremeni propovjednik Ja-no{ Varga sa suprugom Katicom, koji sluì u zajednici do 1969. Te iste godine otpo~inje gradnja novog molitvenog doma u Mostanju u Ulici 4. Jula 32 (sada Ba{}inska), na obiteljskom zemlji{tu koje je bilo ustupljeno od Vuleti}evih. Novi crkveni objekt podignut je uz velike napore i gotovo potpuni rad samih vjernika iz Karlovca i Duge Rese. U jo{ nedovr{enu zgradu uselio se iz Vr{ca 1972. propovjednik Josip Sudar sa suprugom Tonkom, a 1973.g. otvoren je novi molitveni dom. U to vrijeme zajednica raste, te je broj kr{tenih vjernika devetnaest, ne ra~unaju}i mlade` i djecu. 1988. propovjednikom je postavljen Ladislav Ruì~ka koji je doselio sa suprugom Melanijom iz Daruvara. Kroz ratno razdoblje, zajednica se zdu{no zauzima za potrebe prognanih i izbjeglih, te tako ve} 1991.g. utemeljuje humanitarnu djelatnost pod nazivom “Moj bli-`nji”. Kroz taj vid rada, na{a mala zajednica je svaki mjesec, kroz cijelo ratno razdoblje, pruàla humanitarnu pomo} u hrani, odje}i i namje{taju za vi{e od 500 obitelji. Jednako tako, sa zna~ajnim koli~inama lijekova donirali smo na{u

Polaznici vjeronauka

Ladislav Ruì~ka

97

bolnicu. Taj se vid brige za ljude u potrebi, sada za socijalno najsiroma{nije sugra|ane, zadrào sve do dana{njih dana. Kroz razdoblje od ~etiri godine organizirali smo, pod stru~nim vodstvom, besplatno psiholo{ko savjetovali{te.

Zbog premalog prostora u Ba{}inskoj, vjernici uz velike materijalne `rtve, pronalaze i kupuju zgradu u centru grada. To je ve} tre}a lokacija na kojoj zajednica djeluje, a nalazi se u Ulici Josipa [ipu{a 6. Zgrada je kupljena u pro-lje}e 1996. Uz nesebi~an rad svih ~lanova zajednice i veliko veselje za vrijeme prenamjene ove dosta zapu{tene zgrade, ve} 1. rujna te iste godine, odràno je i sve~ano bogo{tovlje u novome crkvenom prostoru. U me|uvremenu, zajed-nica je broj~ano porasla, te sada broji stotinjak kr{tenih vjernika koji se uklju-~uju u ìvot zajednice ve} prema darovima od Boga primljenim. Rad s djecom, uz stru~no vodstvo teolo{ki obrazovanog kadra, organiziran je kroz vjeronauk svake nedjelje, tako da se posebna briga vodi o onim najmla|ima (pred{kol-ska grupa), te zatim sa starijom djecom (osnovna {kola) koja su podijeljena u dvije interesne skupine. Vjeronau~ni program, koji je prijavljen i odobren pri Ministarstvu prosvjete i {porta Republike Hrvatske, odvija se pod nazivom MREŽA. Izdava~ stru~ne literature je Dru{tvo prijatelja Biblije iz Zagreba.

Subotom je organiziran susret za mlade. Na tim se sastancima obra|uju ra-zli~ite ìvotne teme kroz radionice, parlaonice, predavanja, a dakako, ta su druènja za~injena ìvom glazbom i slavljenjem Krista Isusa na{ega Spasitelja. Žene su posebno aktivne i organizirane. Redovito odràvaju susrete na svojim sestrinskim sastancima obra|uju}i aktualne, ènama svojstvene, teme u svjetlu biblijske istine. Dakako, sredi{nje mjesto u ìvotu na{e kr{}anske zajednice za-uzimaju redovita bogo{tovlja na kojima se vjernici pou~avaju kroz Rije~ Bo`ju. Na tim se sastancima, osim po Rije~i, zajedni{tvo doga|a kroz slavljenje Boga pjesmama, molitvama i osobnim svjedo~anstvima prisutnih. I dalje sluìmo ljudima u potrebi te s vremena na vrijeme prire|ujemo seminare, razne radi-onice, doniranje krvi za potrebe medicinskog centra te besplatno u~enje en-gleskog jezika. Isto tako, ve} vi{e od 10 godina prisutni smo kroz svakodnevne radio emisije u ̀ ivotu na{eg grada. Planiramo novoure|eni prostor u prizemlju zgrade jo{ vi{e otvoriti sugra|anima kroz izlo`be slika, ve~eri poezije te klub za mlade vikendom. Na tim druènjima vikendom, kao zajednica Kristova na-stojat }emo ponuditi, posebice mladima, pravi smisao ìvota kroz prikazivanja tematskih filmova, slu{anje kr{}anske glazbe i ~itanje kr{}anske literature uz istodobno ugodno druènje uz kavu, sok i kola~e. Planiramo pokrenuti i dje~ju igraonicu. Tu bi roditelji mogli ostaviti svoju djecu za vrijeme dok obavljaju najnu`nije poslove u gradu.

Kao samostalna mjesna baptisti~ka crkva koja je me|utim dio ukupnosti velike svjetske baptisti~ke obitelji, mi svoj identitet prepoznajemo u sljede}im teolo{-kim odrednicama:


98

TEOLO[KE ODREDNICE BAPTISTI^KOGA IDENTITETA

1. Dio smo sveop}e kr{}anske Crkve i ispovijedamo vjeru u Jednoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga.Baptisti sebe smatraju dijelom neprekinuta slijeda kr{}anske istine i predanog ìvota koji potje~e iz novozavjetnoga vremena. Me|utim, neposredno podri-jetlo svojih crkava nalaze u razdoblju protestantske reformacije u Europi te svoje postojanje zahvaljuju tada{njemu ponovnome otkri}u biblijskoga na~ela opravdanja samo Bo`jom milo{}u po vjeri.

Premda baptisti, slijede}i reformacijsku krilaticu samo Sveto pismo, obi~no nisu bili skloni ograni~avati se pristajanjem uz ve} postoje}a usvojena vjero-vanja, oni su ipak uvijek priznavali i prihva}ali rane vjeroispovjedne obrasce (Apostolsko, Nicejsko i Kalcedonsko vjerovanje) kao istinita svjedo~anstva kr-{}anske vjere. Zajedno s drugim kr{}anskim crkvama baptisti vjeruju u troje-dinoga Boga, pa time s drugim kr{}anima dijele vjeru u Bo`je djelo stvaranja; palu ljudsku narav; Isusa Krista kao savr{enoga ~ovjeka i Boga koji se, premda Bog, o~itovao kao ~ovjek; otkupljenje po Kristovu ̀ ivotu, njegovoj pomirbenoj smrti i uskrsnu}u; preobraàvanje osobnog i dru{tvenog ìvota po sili Duha Svetoga; te u kona~no ispunjenje Bo`jega nauma.

Prva baptisti~ka crkva, u suvremenom zna~enju te rije~i, okupila se u Londonu 1611. godine. Neposredni su korijeni te zajednice male skupine vjernika koje su se odvojile od dràvne Anglikanske crkve tijekom razdoblja reformacije u Engleskoj u 16. stolje}u. Me|utim, tu su zajednicu oblikovali i reformacijski pokreti u kontinentalnoj Europi. Nekoliko njezinih osniva~a neko su vrijeme bili ìvjeli u Nizozemskoj kamo su oti{li u potrazi za vjerskom slobodom i gdje su do{li u dodir sa sljedbenicima ranijih europskih anabaptisti~kih gibanja. Anabaptizam je otpo~eo u Zürichu, a nagla{avao je osobno kr{}ansko preda-nje i ìvljenje, te kr{tenje vjernika na temelju osobne vjere.

2. Ispovijedamo vjeru u Isusa Krista kao Spasitelja svijeta, te potvr|ujemo potrebu za osobnim predanjem i vjerni~kim ìvotom – {to vodi ka suobli~avanju s Kristom.Baptisti vjeruju da svaki kr{}anin treba biti u stanju ispovjediti osobnu vjeru u Isusa Krista kao Spasitelja i Gospodina; osobna povijest vjere uklju~ivat }e pokajanje pred Bogom Ocem i obnovu ìvota po Bo`jem Svetom Duhu. Ovo iskustvo Bo`je milosti trebalo bi voditi prema takvom vjerni~kom ìvljenju i radikalnom predanju koje odraàva ìvot kakav je ìvio Isus Krist, te koje bi trebalo oblikovati }udore|e i pona{anje, i to ne samo u crkvi nego i u ìvotu uop}e.

3. Isus Krist, od Boga objavljen, kona~ni je autoritet po pitanjima vjere i kr{}anskog ìvota – o ~emu svjedo~i Sveto Pismo i {to potvr|uje njegova nazo~nost po Duhu Svetome, me|u onima koji mu pripadaju. Baptisti prihva}aju vladavinu Isusa Krista, Sina Bo`jega koji je uskrsnut od mr-

Ladislav Ruì~ka

99

tvih i koji je danas po Duhu Svetome nazo~an, te vodi vjernike prema cjeloku-pnoj istini kadgod se oni okupljaju u njegovo ime. Njegova je vladavina iznad svake druge vlasti. Za raspoznavanje i tuma~enje Kristove vladavine u njima, baptisti se u prvom redu pozivaju na Sveto pismo vjeruju}i da je ono sredstvo prema kojem treba procjenjivati i prosu|ivati sve izvore spoznaje o Bogu.

4. Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta prepoznajemo kao prvenstveni autoritet svjedo~anstva o Bo`joj objavi po Kristu. Baptisti vjeruju da Bog govori ljudima svoju rije~ kroz Sveto pismo koje je nadahnuto Duhom njegovim. Baptisti uvrijeèno smatraju da je Sveto pismo ispravno nazivati Bo`jom rije~ju, jer zapisana rije~ svjedo~i o uzvi{enoj Rije~i Bo`joj koja je Isus Krist. Stoga svako izlaganje kr{}anskoga nauka, uklju~uju}i i postoje}e vjeroispovjedne obrasce kao i cjelokupnu predaju, treba procje-njivati s obzirom na njihovo suglasje sa Svetim pismom. Baptisti smatraju da se Crkva treba neprestano obnavljati slu{anjem svetopisamske Bo`je rije~i, a tako|er smatraju da }e Sveto Pismo, silom Duha Svetoga, rasvjetljavati sva-ki novi nara{taj. Premda kr{}ani – pojedina~no – uvijek moraju dopu{tati da razumijevanje {ire kr{}anske zajednice rasvjetljuje njihovo osobno tuma~enje Svetoga pisma, oni imaju kona~no pravo za sebe prosuditi {to im Bog govori kroz Rije~ i po Duhu.

5. Smatramo da je mjesna crkva zajedni{tvo vjernika, kr{}ana, koji se okupljaju oko Rije~i i oko stola Gospodnjega.Baptisti smatraju da mjesnu crkvu tvore vjernici koji su sklopili savez, i to u dvostrukom smislu: s Bogom, tako {to ih je Bog pozvao u zajedni{tvo kao vid-ljivo Tijelo Kristovo na jednome mjestu; i jedni s drugima, jer su dragovoljno odlu~ili tako se susretati. êsto sami sebe nazivaju okupljenom zajednicom, te se obvezuju na zajedni~ko bogosluènje i kr{}ansko djelovanje. Zajedni~ki im se ìvot o~ituje okupljanjem oko stola radi slavljenja Ve~ere Gospodnje uz blagovanje kruha i vina, a baptisti tako|er vjeruju da su pri tome u zajedni{tvu sa cijelim Tijelom koje je sveop}a Crkva.

Baptisti pruàju dobrodo{licu u crkvenoj zajednici i onima koji jo{ nisu ~lano-vima crkve, posebice djeci. Ro|enje djeteta obi~no se obiljeàva sve~ano{}u zahvale i blagoslova. Baptisti ne smatraju da spasenje djece ovisi o ~inu njihova kr{tenja. Radije drè da djecu treba pou~avati i voditi na putu Kristovu, s na-dom da }e ona u svoje vrijeme znati prona}i osobnu vjeru u Krista kao svoga Gospodina, te postati ~lanovima crkve kroz kr{tenje vjeruju}ih.

6. Krstimo u Tijelo Kristovo samo one koji uzvjeruju i ispovijede svoju vjeru.Baptisti uo~avaju da se kr{tenje u Novom zavjetu i u Prvoj crkvi obi~no obav-ljalo uranjanjem u vodu, u ime trojedinoga Boga, te da su kr{tavani bili oni koji su mogli posvjedo~iti osobnu pripadnost i vjernost Isusu Kristu kao Gos-podinu. Prema tome, pojedinac treba vjerovati prije nego {to bude kr{ten; pri kr{tenju se ova ~ovjekova vjera susre}e s ~inom Bo`je milosti – kad vjernik, simbolikom uronjenja, postaje dionikom Kristove smrti i njegova uskrsnu}a, svjedo~e}i tako|er i o spasenju.


100

Vjerujemo da je novozavjetna praksa kr{tenja vjernika bitna za ispravno shva-}anje naravi vjere, crkve i kr{}anskog ìvljenja.

7. Prepoznajemo slobodu i odgovornost svake mjesne crkve u otkrivanju Kristova nauma za svoj vlastiti ìvot i djelovanje. ^lanovi mjesne baptisti~ke crkve okupljaju se na sastanak crkve ili na crkvenu skup{tinu radi dogovora o stvarima od zajedni~kog interesa, prakti~nim tako i duhovnim, a sve u duhu Kristovu. Odluke koje se ti~u svakodnevnog ìvota crkve, a obuhva}aju redoslijed i sadràj bogoslu`ja te pozivanje pastora za pu-novremenu slu`bu u toj crkvi, donose se dogovorno. Va`ne odluke obi~no se donose demokratskim postupkom glasovanja, ali svrha sastanka nije da sku-pine pridobiju glasove za svoju stvar, nego da svatko izna|e onaj naum koji Krist ima za svoju Crkvu. Premda je mjesna crkva neovisna, ona }e prepoznati i prihvatiti svoju duhovnu i organizacijsku me|uovisnost u odnosu na druge crkve.

8. Prepoznajemo “sve}enstvo svih vjernika” prema kojemu su svi ~lanovi crkve po-zvani na slu`bu; neki me|u njima pozvani su pak na duhovno vodstvo, {to uvijek treba razumijevati kao sluènje.Baptisti smatraju da su svi vjernici pozvani da sluè Kristu u crkvi i u svijetu te da za taj zadatak Duh Sveti raspodjeljuje darove svim pripadnicima Bo`jeg naroda. Baptisti o~ekuju da }e se u mjesnoj crkvi na}i sav raspon duhovnih darova u kojoj }e razli~iti ~lanovi koristiti razli~ite darove, kao {to su: nau~a-vanje, evangeliziranje, pastoralni rad, vodstvo, sluènje, proro~ki uvid, znanje, molitva, iscjeljivanje, upravljanje i gostoljubivost. Ove slu`be izgra|uju crkvu, a tako|er doprinose iscjeljenju i pomirenju u svim podru~jima svakodnevnog ìvota i rada.

Baptisti, me|utim, tako|er vjeruju da Krist poziva neke vjernike na slu`bu du-hovnog i crkvenog vodstva, s posebnim odgovornostima za propovijedanje, na-u~avanje i pastoralnu skrb. Me|u baptistima naj~e{}e postoji op}enita podjela na dvije slu`be: pastora i |akona. Mjesna crkva izme|u svojih ~lanova izabire skupinu |akona koji sluè zajedno s pastorom, premda neke crkve danas ta-ko|er izabiru i stanoviti broj starje{inâ koji op}enito nose ve}u odgovornost za pastoralni rad. ^lanovi crkve okupljeni na crkvenoj skup{tini imaju odgovor-nost provjeravati i prepoznavati jesu li izabrani vjernici doista primili od Boga poziv na slu`bu me|u njima.

Vjerujemo da okupljanje vjernika u zajedni{tvo ra|a potrebu za duhovnim vodstvom, a ne da postojanje duhovnog vo|e stvara crkvu.

9. Vjerujemo da vjernici svake mjesne crkve, svjesni svoga zavjeta izraènog kroz kr-{tenje i prepoznavanje potrebe pripadnosti svojoj vjerni~koj zajednici, trebaju tako-|er iskazivati i spremnost na {iru suradnju me|u crkvama, kad god je to mogu}e.Od po~etaka svoje povijesti, mjesne baptisti~ke crkve teè za zajedni{tvom s drugim crkvama radi uzajamne podr{ke, usmjeravanja i vr{enja zajedni~ke mi-sije, a poradi svjedo~anstva pomirenja pred svijetom. Baptisti~ke crkve udru-

Ladislav Ruì~ka

101

ùju se s drugim baptisti~kim crkvama u savez crkava. Savez i njegove crkve ~lanice mogu se uklju~ivati u {iru kr{}ansku suradnju na dràvnoj i me|una-rodnoj razini.

10. Vjerujemo da je svaki kr{}anin pozvan posvjedo~iti Isusa Krista kao Gospodi-na, te da se Crkva kao znak Bo`jega kraljevstva uklju~uje u cjelokupnost Bo`jega djelovanja u svijetu. Baptisti vjeruju da je svaki kr{}anin pozvan drugima govoriti o svojoj osobnoj vjeri i djelatno se uklju~iti u {irenje Kristova Evan|elja diljem svijeta. Budu}i da taj zadatak uklju~uje i evangelizaciju i dru{tveni anga`man, baptisti tako|er vjeruju da trebaju iskazivati Bo`ju ljubav prema ljudskom rodu, svojom brigom za zadovoljavanje i materijalnih i duhovnih ljudskih potreba. Baptisti su svjesni da se Bo`ja suverena vladavina ne proteè samo na podru~je crkve, stoga oni prepoznaju i prihva}aju Bo`ji poziv da zajedno s njim rade na ostvarivanju pravde, {irenju dru{tvenog blagostanja, iscjeljenju me|uljudskih odnosa, una-pre|ivanju obrazovanja i mira na zemlji.

11. Prepoznaje-mo potrebu za o~uvanjem slo-bode savjesti i stoga prihva}a-mo me|usobne razlike. Baptisti su ti-jekom cijele svoje povijesti poticali vlasti na dono{enje zakona koji {ti-te slobodu sa-vjesti, uklju~u-ju}i slobodu u pitanjima vjere i bogo{tovlja. Baptisti istovremeno podràvaju duhovnu slobodu me|u svojim crkvama. U okviru zajedni~kog predanja Isusu Kristu i {iroko shva}enoga baptisti~kog identiteta, baptisti poti~u i prihva}aju razli~ita shva}anja i razlike u praksi.

12. Zalaèmo se za odvojenost crkve i dràve koja je utemeljena u ispovijedanju Krista kao jedinoga Gospodara te u zauzimanju za vjerske slobode. Baptisti su se oduvijek zauzimali za odvajanje institucija crkve i dràve u smislu da dràva ne bi smjela imati pravo zakonski ure|ivati pitanja vjerskih uvjerenja ili na bilo koji na~in sudjelovati u upravljanju crkvom. Sukladno tome, crkva se mora odupirati onim zakonima koje dràva donosi, a koji daju ve}a prava vjernicima, ili nekoj podskupini vjernika, nego drugim gra|anima.

Sjedi{te kr{}anske baptisti~ke crkve u Karlovcu, Ulica Josipa [ipu{a 6.


102

S druge strane, baptisti iskazuju odgovornost u odnosu na vlast, i ve}ina crkava poti~e svoje ~lanove da se djelatno uklju~e u politiku i prihvate namje{tenja u dràvnoj upravi. Baptisti tako|er smatraju da cijela Crkva treba proro~kom rije~ju upozoriti vlast kad se ova ne pona{a u skladu sa zadatkom koji joj je Bog dao, i suglasiti se s njezinim djelovanjem kad je ono sukladno zadatku koji joj je Bog dao.

13. Kao kr{}ani ìvimo u nadi Kristova dolaska u slavi te preobrazbe cijeloga stvo-renja. Ova je nada postojano poticala baptiste na navije{tanje Evan|elja, suprotstav-ljanje ugnjetava~kim dru{tvenim silama te na predvo|enje dru{tvenih promjena koje odraàvaju vrijednosti Bo`jega dolaze}eg kraljevstva. U ovome nara{taju, suo~eni s globalnim zaga|enjem i uni{tavanjem prirodnog okruènja, baptisti tako|er prepoznaju svoju odgovornost i skrb za cjelinu Bo`jega stvorenja.

Nada u budu}nost kojom Bog upravlja i u kojoj }e se naposljetku u potpunosti o~itovati Krist kao Gospodin, kada }e se kona~no ostvariti sveukupno pomi-renje u Kristu i obnova cijeloga stvorenja – trajni je poticaj baptistima i na angaìrano sada{nje djelovanje u Crkvi i dru{tvu.

Ladislav Ruì~ka

Draèn Cukina*

NEOTKRIVENE ODLIKE ŽIVOTA U KARLOVCU

Negdje u rujnu pro{le godine u novinama se pojavila vijest kako je tvrtka „Kor-dun Alat“i iz Karlovca kupila tvrtku „Bratstvo“ iz Zagreba. Pogon u Zagrebu je zatvoren, ali je svim radnicima omogu}eno da nastave raditi u Karlovcu. Me|u radnicima se dogodila prava pobuna, premda im je uz posao poslodavac organizirao i prijevoz do na{eg grada i natrag. Radnici nisu pa nisu htjeli i}i u Karlovac i tek je prijetnja izvanrednim otkazom ponukala neke od njih da ipak prihvate ponu|eni posao.

Nije uvijek bilo tako. U zlatno doba „Jugoturbine“ svakog jutra je u Karlovac stizao pun autobus Zagrep~ana kojima je bilo sasvim normalno putovati svako jutro na posao u drugi grad. Kad se golemi socijalisti~ki SOUR raspao i mnogi dobili otkaze, tko zna, mo`da je poneki Zagrep~anin, osim za poslom, poàlio i za na{im gradom.

Onda su se dogodile prometne gu`ve svakog vikenda tijekom ljeta i na{ grad je dospio na zao glas. Postali smo sinonim za zastoje i nepregledne kolone vozila. Premda je ljudsko pam}enje naj~e{}e kratkotrajno, mo`da je podsje}anje ne nesnosne gu`ve jedan od va`nijih razloga za{to nas izbjegavaju.

Ima i druga~ijih primjera. Znam jednog Zagrep~anina koji je oènio na{u su-gra|anku i umjesto da ostanu ìvjeti u Zagrebu, kao {to bi u~inila ve}ina, on se doselio u Karlovac. Svaki dan i dalje putuje u metropolu na posao i to mu ne pada te{ko. Svi|a mu se na kraju dana vratiti u grad koji je manje uùrban od onog u kojem radi. Kaè, dijete mu odrasta u mirnijoj sredini i manje se boji za njega kad ide u {kolu ili van. Takvi su primjeri ipak jo{ uvijek rje|i od suprotnih.

Ne znam za{to neki ne vole na{ grad, znam jedino za{to je meni drag. Po~ni-mo od sasvim prakti~nih razloga. Recimo, parkirali{ta. Tko je probao radnim danom prona}i parkirali{no mjesto u Zagrebu, zna cijeniti na{u malu sredinu. Ne samo da je lak{e parkirati vozilo u centru Karlovca, ve} veli~ina na{eg gra-da omogu}uje da se mnoge stvari obave i bez automobila, ako ne ìvite ba{ na samoj periferiji. Otkad je dovr{ena autocesta prema Splitu i Rijeci, ni ljeti nemamo nikakvog problema u kretanju ulicama.

* Draèn Cukina, ro|en je 1963. u Karlovcu. Diplomirao je matematiku na PMF-u Zagrebu. Kolumnist u Karlova~kom listu. Objavljivao je priloge u Svjetlu (1993-1994). Zaposlen u Zagrebu, stanuje u Karlovcu.

104

Krajem pro{log stolje}a u novinama se pojavio oglas za stanove u Vara`dinu koji se obra}ao uglavnom potencijalnim kupcima u metropoli, ne{to kao prili-ka ìvota. Kupnja stana osigurava ìvot u ugodnoj okolini, a autocestom se do Zagreba stiè za sat vremena. U to vrijeme autocesta do Vara`dina bila je jo{ budu}nost nekoliko godina daleka. Premda je Karlovac ve} tada godinama bio povezan autocestom sa Zagrebom i to na manjoj udaljenosti, nitko nikad nije ni poku{ao iskoristiti tu ~injenicu da bi, mo`da, privukao nove ljude u na{ grad. S Vara`dinom se mo`da ne moèmo uspore|ivati ba{ u svemu, no poloàj nam je svakako povoljniji. Na{ je geografski poloàj sasvim poseban jer nam je sve jako blizu a veze do ostatka svijeta prili~no su dobre. Do metropole stièmo za pola sata, do Slovenije nam treba otprilike isto toliko, blizu nam je i Bosna i Hercegovina, do najblièg mora imamo sat i ne{to. To su ~injenice s kojima se ni jedan drugi grad u Hrvatskoj ne moè pohvaliti.

Premda je cijena stambenog kvadrata i u na{em gradu porasla, ona je jo{ uvi-jek daleko nià od cijene kvadrata u Zagrebu, a nià je i od cijene u nekim drugim gradovima, pa i od one u spomenutom Vara`dinu. Kod nas je jo{ uvi-jek mogu}e kupiti pristojan stan po cijeni malo boljeg automobila, a ni s tom ~injenicom se ne mogu pohvaliti mnoga druga mjesta u Hrvatskoj.

Nemamo ni tako veliku stopu kriminala kakvu biljeì metropola, gdje gotovo da ne pro|e tjedan bez kakve plja~ke ili razbojstva. Tu su jo{ i rijeke u kojima se moè kupati, staze za bicikliste od kojih je neke na{ grad dobio me|u prvi-ma u biv{oj dràvi, velike zelene povr{ine kojih na{ grad ima iznad prosjeka u odnosu na svoju veli~inu, lokalna televizija, dnevne i tjedne novine... i sve one ostale sitnice koje nam Karlovac pruà a koje ìvot ~ine ljep{im.

Kad tako postavimo stvari, ispada kao da bi na{ grad trebao biti jedno od po-èljnijih mjesta za ìvot. Pa za{to onda nema vi{e zainteresiranih za ìvot u na-{em gradu? To je te{ko pitanje. Mo`da, gledano sa strane, ljudima nedostaje ono ~ega nema. A na{ grad dosta toga jo{ uvijek nema. Nema, recimo, jakih sportskih klubova, nema profesionalnog kazali{ta, ima samo jedno slaba~ko kino, nema bazena, nema multimedijalne knjiàre, nema... jo{ nekih stvari koje danas ve} po definiciji idu uz pojam grada. S druge strane, te{ko je o~ekivati da }emo imati jake klubove u svim sportovima kad je Zagreb tako blizu.

Mo`da je i bolje {to nas jo{ nisu otkrili. Zamislite kako bi na{ grad izgledao da najednom postanemo atraktivni pa da nas pogodi bespravna gradnja i ru`ne betonske zgradurine kakve su krajem pro{log stolje}a po~ele nicati na rubovi-ma Zagreba. U godinama koje dolaze ta }e se situacija vjerojatno promijeniti. Kad se napu~e vara`dini i samobori, jednog }e dana netko shvatiti kako je i na{ grad sasvim pristojno mjesto za ìvot i kako nije potrebno gu`vati se u me-tropoli, ve} se sasvim lijepo moè i putovati svaki dan na posao. Životni {arm malih gradova i poslovne mogu}nosti velikih centara na zapadu su ve} davno otkrili.

Putovanje do metropole i natrag nije najgora stvar koja ~ovjeka moè zadesiti. Poloàj na{eg grada omogu}ava nam da u Karlovcu ìvimo, a Zagreb koristi-

Draèn Cukina

105

mo, i to uistinu moè biti dobitna kombinacija. Bilo bi lijepo da Karlovac ima, primjerice, profesionalno kazali{te, ali nema problema, jer Zagreb je tako bli-zu. Ne morate ìvjeti u Zagrebu da biste pogledali film ili kazali{nu predstavu, dovoljno je iskoristiti idealnu poziciju Karlovca. Živjeti u Karlovcu i putovati svaki dan u Zagreb ponekad moè biti velika gnjavaà, recimo kad zapadnu snjegovi, no ~e{}e je to prilika da uzmemo ponajbolje {to nude oba svijeta. Tko iskoristi sve potencijale dva grada, tome ni putovanje ne}e te{ko pasti.

Najljep{i dio putovanja je povratak. Onaj poseban trenutak kad svjetla grada postanu vidljiva na obzoru, kad nas u suton zapljusnu poznati prizori ili kad onako slatko umorni u magli napipamo tek neki poznatu sitnicu, pa makar to bio tek pogon DIP-a vidljiv kroz mutno staklo vagona. Ponekad je potrebno oti}i da bismo dolaze}i uo~ili koliko vrijedi ono ~emu se vra}amo.

Neotkrivene odlike ìvota u Karlovcu

Sun~ica Paukovi}*

GERMANIZMI U GOVORU GENERALSKOG STOLA

Kao studentica germanistike ~esto sam slu{ala o tome kako je na{ hrvatski jezik prepun germanizama. Ja dolazim iz kraja koji je nekada bio dio Vojne krajine. Iz tog razloga govor moga kraja obiluje germanizmima. Oni pripadaju svakodnevnoj komunikaciji i odnose se na gotovo sve ìvotne situacije.

Mjesto Generalski Stol ima dugu povijest i uistinu je mje{avina nekoliko kul-tura i mentaliteta i, s time u vezi, tako|er mje{avina razli~itih jezi~nih utjecaja. O tome }u re}i ne{to podrobnije u sljede}em poglavlju.

Govor Generalskog Stola i germanizmi koji postoje u njemu do danas se go-tovo uop}e nisu prou~avali. Iako je ovaj govor prili~no specifi~an, ~esto ga se poistovje}uje s karlova~kim govorom. Govor Generalskog Stola i karlova~ki govor su dodu{e sli~ni, ali me|u njima postoje zna~ajne razlike, budu}i da su kulturni utjecaji nakon Drugog svjetskog rata u ovim regijama bili prili~no ra-zli~iti. Zbog toga je karlova~ki govor vi{e odre|en {tokavskim elementima i koristi manji broj germanizama u svakodnevnoj komunikaciji.

U ovom ~lanku }u poku{ati kratko opisati govor Generalskog Stola i njegove germanizme i time mo`da svratiti pa`nju prou~avatelja germanizama u hrvat-skome jeziku na jo{ jednu zanimljivu regiju.

Geografski poloàj Generalskog StolaGeneralski Stol je malena op}ina s oko 2 000 stanovnika. Nalazi se na cesti Zagreb-Karlovac-Senj, nekad poznatoj kao Jozefini, i na pruzi Zagreb-Karlo-vac-Rijeka, na otprilike 75 kilometara od Zagreba.

Podru~je obuhva}a sljede}a sela: Generalski Stol, Dobreni}i, Kei}i, Mate{ko Selo, Gornji Zve~aj, Brest, Jankovo Seli{}e, Duga Gora, Le{}e, Gorinci, Er-delj, Kati}i. Sva su ova sela nekada pripadala op}ini Duga Resa, a i danas uvelike o njoj ovise.

ISTRAŽIVANJA

* Sun~ica Paukovi}, ro|ena 1979. u Karlovcu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu 2003. njema~ki jezik i knjièvnost i {panjolski jezik i knjièvnost. Sada predaje u gimnaziji Bernardina Fran-kopana u Ogulinu. Živi u Generalskom Stolu.

107

Kroz Generalski Stol protje~u tri rijeke: Mre`nica, Dobra i Globornica. U selu Le{}e nalazi se i prirodni termalni izvor koji se danas koristi kao kupali{te u sklopu nekada{njih toplica, koje to danas vi{e naàlost nisu.

Organizacija ìvotaGeneralski Stol ìvi ve}inom od rada u industriji i uslu`nom sektoru. Ljudi ve}inom moraju na posao putovati u obli`nje gradove Dugu Resu, Karlovac i Ogulin, budu}i da malo mjesto ne nudi mnogo radnih mjesta niti mogu}nosti izbora za zaposlenje.

U pro{losti je poljoprivreda ovdje bila dosta razvijena i moglo se od nje ìvjeti. Danas jo{ vrlo malen broj ljudi radi na zemlji jer im taj rad vi{e ne moè osigu-rati ìvotnu egzistenciju.

Obrazovni sistem funkcionira prili~no dobro. Osmogodi{nja {kola ve} deset-lje}ima obrazuje na{e mlade za daljnje {kolovanje, iako je broj u~enika sve manji. Ipak, gimnazija ili neka druga srednja {kola ovdje ne postoji niti je ikad postojala, tako da u~enici u srednju {kolu putuju u ve} spomenute obli`nje gradove.

bolnice ovdje tako|er nema, postoji samo ambulanta s jednom lije~nicom, jed-nom stomatologinjom i dvije medicinske sestre, koje imaju cijelo podru~je u svojoj odgovornosti.

Usprkos tome, ova regija ima navodno sve {to joj je potrebno kao takvoj: ma-lenu tvornicu tekstila, po{tanski ured, trgovine, osnovnu {kolu, ljekarnu i ka-fi}e.

Kratki povijesni pregledGeneralski Stol je osnovan u vrijeme ratova protiv Turaka na ovim podru~jima. Ranije je postojalo selo Lipovac ne{to ju`nije, otprilike na mjestu dana{njeg sela Kati}i. Stanovnici Lipovca su bjeàli pred Turcima i osnovali novo selo na granici Vojne krajine. Navodno su u vrijeme ratova s Turcima austrijski generali ovdje zasjedali, jer je Karlovac bio zbog {pijuna preopasan za takve sjednice. Zbog toga je selo i nazvano Generalski Stol. Izvorni stol za zasjeda-nja nije sa~uvan, ali se i danas zna gdje se nalazio. O tome svjedo~e sve}eni~ki ljetopisi.

U Prvom i Drugom svjetskom ratu ovaj je teritorij ponovno igrao zna~ajnu ulogu. Na po~etku Drugog svjetskog rata Talijani i Nijemci su okupirali ovo podru~je. Tu su se ispreplitale njihove interesne zone, do otprilike 1943. godi-ne. Partizani su oslobodili ovo podru~je od Nijemaca, a prema rije~ima onih koji su ovdje doìvjeli i preìvjeli Drugi svjetski rat, na ovom su podru~ju bez ve}ih sukoba koegzistirali domobrani, usta{e i partizani.

U Domovinskom ratu Generalski Stol se zbog svog poloàja ponovno na{ao u centru zbivanja. Zajednica je bila hrvatska, ali su susjedne zajednice bile srp-

Germanizmi u govoru Generalskog Stola

108

ske. To su potomci takozvanih Vlaha, koje je na ovo podru~je naselio habsbur-{ki dvor da ~uvaju granice Monarhije. U Domovinskom ratu je tako ovdje opet bila linija razgrani~enja, kao u doba ratova s Turcima. Ovdje su bile smje{te-ni vojnici mnogih jedinica Hrvatske vojske: 137. dugore{ke, 110. karlova~ke, Puma, Tigrova, Gromova, Slunjske bojne i drugih. Godine 1995. srpske op}ine ovog kraja su me|u prvima oslobo|ene od paravojnih postrojbi.

Danas je rat iza nas, ìvot se vratio u normalu i Generalski Stol je sada vaàn zbog prometnog poloàja. Zna~enje rijeke Mre`nice kao turisti~ke atrakcije je iz dana u dan sve ve}e. Mnogi posjeduju vikendice na njenim obalama i ovdje ju se od milja naziva na{im “morem”.

Govor Generalskog StolaGovor Generalskog Stola je mje{avina ~akavskih i kajkavskih, ikavskih i ekav-skih elemenata. Podru~ja je do 16. stolje}a bilo potpuno ~akavsko. Danas je me|utim prili~no kajkavizirano, jer je ovdje do Ilirskog preporoda kajkavski bio slu`beno narje~je. Ovaj je govor, kako je ve} napomenuto, prepun germa-nizama, budu}i da je podru~je nekad ~inilo dio Vojne krajine.

Slavenski “jat” se ovdje razvio u ikavsko-ekavskom smjeru, {to se moè vidjeti u sljede}im izrazima:

Koj? (Tko?), za ìva bi}a; Kaj? ([to?), za stvari; Kadi? (Gdje?), za mjesto; Za~? (Za{to?), za razlog. U takvim upitnim rije~ima moè se djelomi~no vi-

Generalski Stol - panorama (1902.).

Sun~ica Paukovi}

Preuzeto iz knjige Nikole Peri}a Pozdrav iz Karlovca, 2004.

109

djeti, kako je konstruiran govor. Isto se moè vidjeti i u izrazima poput: lipo cve}e ili belo mliko.

Budu}i da su najzna~ajniji hrvatski velika{i, Zrinski i Frankopani, u ovim kra-jevima imali svoja imanja i dvorce, napisali su neka od svojih djela upravo na ovom ~akavsko-kajkavskom narje~ju (koje nije karakteristi~no samo za govor Generalskog Stola). Uz sve}eni~ke ljetopise, to su jedini pisani dokazi posto-janja ovog narje~ja. Za prikaz ovog govora odabrala sam dio napisa iz “Župne spomenice” iz 1901. godine, uz napomenu da se ovaj dokument poku{alo na-pisati na standardnom {tokavskom narje~ju, ali su se usprkos tome “omakli” izrazi iz doma}eg govora:

“Godine 1901. u ùpi je osnovano Djevoja~ko dru{tvo te je ponovno uveden Apostolat molitve. U tu svrhu ̀ upnik je naru~io kip Srca Isusa kojega su nakon 8 dnevni misija u impozantnoj povorki nosile djevojke. I to se sada na dan srca Isusa, koji je ovdje postao zavjetnim blagdanom, nosi u sljede}i nedjelju – radi ve}e prisutnosti ob}instva. Blagdan Srca Isusa, kome se pu~anstvo zavjetovalo, obavljalo se u petak – kada se nosi barjak Srca Isusa. Kao {to je na ponovne molbe i zaklinjanje po{lo za rukom ùpniku da nabavi sa milodari iz Amerike statuu Srca Isusa i Svetog Antuna, tako se sklonu{e vrli neki pu~ana (Toma [lat i Janko Erdeljac) sabrati 200 forinti za oltar Srca Isusova.”

Ovim se govorom jo{ i danas ovdje sluì, iako su vrlo vidljivi utjecaji drugih narje~ja i govora. Za{to? Podru~je je relativno malo i slabo razvijeno, djeca ov-dje zavr{e osnovnu {kolu i nastavljaju svije obrazovanje u Karlovcu, Ogulinu ili ~ak Zagrebu. Tamo usvajaju govore tih gradova. Nakon zavr{etka obrazovanja nastavljaju se sluìti tim usvojenim govorima i mije{aju ih sa svojim materinjim govorom, budu}i da ih ve}ina ostaje ìvjeti ili barem raditi u tim sredinama jer Generalski Stol ne nudi ba{ neku perspektivu za uspje{nu karijeru. Ako se i vrate, ne èle se sluìti svojim govorom jer im neki drugi uvijek zvu~i obrazo-vanije i modernije. Me|utim, usprkos postupnom nestajanju govornika, ve}ina onih koji ìve ili su nekada ìvjeli u Generalskom Stolu sluì se ovim govorom kod ku}e u krugu obitelji. Dakle, iako se sve manje koristi u “javnoj” komu-nikaciji, ovaj govor nije zaboravljen. Svaki “General~an” jako dobro poznaje svoj govor, ~ak i kada godinama ili desetlje}ima ìvi negdje drugdje.

Germanizmi u govoru Generalskog StolaSada bih èljela dati kra}i pregled germanizama u govoru Generalskog Stola. Uz to }u ponuditi i njema~ke rije~i od kojih su nastali pojedini germanizmi. Zna~enje je u nekim slu~ajevima ostalo isto dok se u drugima s vremenom dje-lomi~no ili u potpunosti izmijenilo (za neke je ~ak gotovo nemogu}e doku~iti iz koje su se njema~ke rije~i razvili). Za slu~aj kada se zna~enje promijenilo, oku{at }u objasniti dana{nje zna~enje tog germanizma.


110

GERMANIZAMZNAČENJE

(u slučaju da se razlikuje od značenja njemačke riječi)

NJEMAČKA RIJEČ ZNAČENJE NJEMAČKE RIJEČI

Abzac Tanjur za torte sa stalkom Absatz, m. PotpeticaAfinger ----------- Azfhänger, m. Vješalica za odjećuAjmpidekl Jastučić za novorođenče Einbinden Zamotati, umotatiAjnc Vrsta kartaće igre Eins, f. JedanAjngemahtes ------------ Eingemachtes, n. Vrsta jelaAjnpreng Vrsta juhe Einprägen UtisnutiAncug ------------ Anzug, m. OdijeloAuspuh ------------- Auspuff, m. Ispušna cijevAusmešung Ponovno miješanje u kartanju Ausmischung, f. MješavinaBadekostim ------------ Badekostüm, n. Kupaći kostimBademantl ------------ Bademantel, m. Kupaći ogrtačBajs Vrsta instrumenta Možda: Beisl, n. KrčmaBaterija --------------- Batterie, f. BaterijaBeštek -------------- Besteck, n. Pribor za jeloBirc --------------- Wirtshaus, n. GostionicaBirtija -------------- Wirtshaus, n. GostionicaBlazna Veliki pernati jastuk Blase, f. MjehurBratfir ------------- Brautführer, m. DjeverBremza -------------- Bremse, f. KočnicaBremzat -------------- Bremsen KočitiBrenzar Radnik na pruzi Bremser, m. Koji kočiBriftašn -------------- Brieftasche, f. NovčanikBrocak Naprtnjača Brotsack, m. Ant. Vreća za kruhBruh ---------------- Bruch,m. Kila, hernijaBunt ---------- Bund, n. SvežanjBorer ---------- Bohrer, m. SvrdloBormašina ------------ Bohrmaschine, f. BušilicaBorfuter ------------ Bohrfütter,m. Dio bušiliceBorati -------------- Bohren BušitiBrusnhalter ------------- Brusthalter,m. GrudnjakBina ------------ Bühne,f. PozornicaBlinker ------------ Blinker,m. Dio ribičke opremeCajt ----------- Zeit,f. VrijemeCajtnot ------------ Zeitnot,f. Nedostatak vremenaCager ------------ Zeiger,m. KazaljkaCigla ----------- Ziegel,m. OpekaCifra ----------- Ziffer,f. IznosCimerman ----------- Zimmermann,m. Tesar

Sun~ica Paukovi}

111

Cimper Krovna konstrukcija *zimper Izloženi, osjetljivi dio čega

Citrat ----------- Zittern DrhtatiCug ---------- Zug,m. VlakCukar ------------- Zucker,m. ŠećerCukren ------------ Zucker,m. SladakCukat, cuknt ---------- Zucken TrzatiCurik ----------- Zurück NatragColjtat Izdavati novac, plaćati prekomjerno Zoll,m. CarinaCoprija -------- Zauberei,f. VradžbinaCoprnjca Vještica Zauberei,f. VradžbinaCvergl Vrsta kokoši patuljastog rasta Zwerg,m. PatuljakCvikat ------------ Zwicken ProbostiCiferšlus ------------ Ziehverschluss,m. Patentni zatvaračĆušpajz ------------ Zuspeise,f. VarivoDihtati ------------- Dichten Biti nepropusanDihtung -------------- Dichtung,f. BrtvaDruker ------------- Drücker,m. DugmeDruklager ------------- Drucklager,m. Vrsta ležajaDrebank ------------ Drehbank,f. Tokarski stolDeka ----------- Decke,f. PokrivačDrotkefa Željezna četka Draht,m. ŽicaDrat -------------- Draht,f. ŽicaFolgas -------------- Vollgas,n. Puna snagaFurati -------------- Fahren VozitiFaširano ------------- Faschiertes MljevenoFlajšmašina ------------- Fleischmaschine,f. Stroj za mljevenje mesa

Flaša ------------- Flasche,f. BocaFriško ------------- Frisch SvježeFilati ------------- Füllen PunitiFarba ------------ Farbe,f. BojaFarbati ----------- Farben BojatiFen ------------- Fön,m. Sušilo za kosuFalda ------------- Falte,f. NaborFraj ------------ Frei SlobodanFaliti --------- Fehlen NedostajatiFajn ----------- Fein FinFertik ----------- Fertig GotovFest Prilično Fest ČvrstFirunga ----------- Vorhang,m. ZavjesaFabrika -------------- Fabrik,f. TvornicaFajercik -------------- Feuerzeug,n. Upaljač


112

Firma ----------- Firme,f. TvrtkaFertajler ------------ Verteiler,m. Dio automobilaFelga ---------- Felge,f. Dio kotačaFišbajn ----------- Fischbein,n. Dio grudnjakaFangla Dio zidarskog pribora Fangen HvatatiFergazer ------------- Vergaser,m. Dio automobilaFektati Moliti, iznuđivati Fechten MačevatiFerje ------------ Ferien,pl. Školski prazniciFrtalj ----------- Viertel,n. ČetvrtGetriba -------------- Getriebe,n. Dio automobilaGablec Vrsta obroka Gabel,f. VilicaGrincek -------------- Grünzeug,n. ZelenjeGriz ----------- Grieß,m. KrupicaGelender -------------- Geländer,n. Ograda, rukohvatGlanc -------------- Glanz,m. SjajGemišt Vrsta pića Gemischt MiješanoGevinborer -------- Gewindebohrer,m. Vrsta alataGevint ---------- Gewinde,n. NavojGepek Dio automobila Gepäck,n. PrtljagaGepektreger ---------- Gepäckträger,m. Dio automobilaHauba Poklopac motora Haube,f. KapaHozntregeri ------------ Hosenträger,m. NaramenicaHobla Vrsta zidarskog alata Hobel,m. BlanjaHoblić ----------- Hobel,m BlanjaHoblati ---------- Hobeln Blanjati, strugatiHoblmašina ----------- Hobelmaschine,f. Stroj za blanjanjeHalter Držač ženskih čarapa Halter,m. DržačKelner --------------- Kellner,m. KonobarKarfiol ------------ Karfiol,m. (austr.) CvjetačaKremšnita ------------ Kremschnitte,f. Vrsta kolačaKlofati ------------- Klopfen Udarati, mlatitiKaroserija ---------------- Karosserie,f. Dio automobilaKinderbet ------------ Kinderbett,n. Dječji krevetićKlamati ------------- Klammern PričvrstitiKofer ------------- Koffer,m. KovčegKrofna ----------- Krapfen,m. (austr.) Vrsta kolačaKragl ------------- Kragen,m. OvratnikKanta posuda Kante,f. Brid, rubKrigla ----------- Krügel,n. (austr.) Vrč za pivoKasa --------------- Kasse,f. BlagajnaKuprung ------------- Kupplung,f. Spojka

Sun~ica Paukovi}

113

Kuglager ------------ Kugellager,m. Kuglični ležajKlocna ---------------- Klotz,m. KladaKajla -------------- Keil,m. KlinKranc Dio nadgrobnog spomenika Kranz,m. VijenacKnedl -------------- Knödel,m. OkruglicaKastl -------------- Kasten,m. KutijaLotati ----------------- Löten LemitiLampa -------------- Lampe,f. SvjetiljkaLandrati Lutati Wandern PješačitiLajbak Vrsta odjevnog predmeta, prsluk Leib,m. TijeloLetlampa ---------------- Lötlampe,f. LemilicaLignštul ------------ Liegenstuhl,m. LežaljkaLajsna --------------- Leiste,f. LetvicaLuftat Prozračivati Luft,f. ZrakMašina ---------------- Maschine,f. StrojMišung ----------------- Mischung,f. MješavinaMustra ------------ Muster,n. UzorakMišafl ----------------- Müllschaffel,m. Lopatica za smećeNatkasl -------------- Nachtkasten,m. Noćni ormarićParadajz ------------------- Paradeiser,m. (austr.) RajčicaPegla Glačalo Bügeln GlačatiPulfer ------------- Pulver,n. PrašakProtvan --------- Brotpfanne,f. Posuda za pečenjePartviš ----------- Bartwisch,m. Vrsta metleReš ------------ Rösch Jako zapečenoRaš Osip Rasch,m. Grubo vuneno tkanjeRašpa ------------ Raspel,f. TurpijaRor, rorna ------------- Röhre,f. PećnicaRatkapa --------------- Radkappe,f. Naplatak kotačaRajfšlus --------------- Reifschluss,m. Patentni zatvaračRikverc ------------- Rückwärts UnatragRadapciger ---------------- Radabzüger,m. Vrsta alataRajsnedl -------------- Reißnagel,m. PribadačSokna --------------- Socke,f. ČarapaSaugat ---------------- Saugen usisavatiSajla ------------ Seil,n. Uže, konopŠlajdrat -------------- Schleudern Klizati, vući seŠoder ------------ Schotter,m. Tucanik, tucani kamenŠlag --------------- Schlagsahne, f. Tučeno vrhnjeŠlajer ----------------- Schleier,m. VeoŠlajfat ------------- Schleifen Brusiti


114

Šlampav -------------- Schlampig Nespretan, nemaranŠlapa Vrsta obuće Schlappe,f. NeuspjehŠlauf ------------- Schlauch,m. Gumena cijevŠlep, šlepati ------------- Schleppen VućiŠleper ---------------- Schlepper,m. TegljačŠljam ------------- Schlamm,m. Blato, kalŠlajm ------------- Schleim,m. SluzŠpahtl -------------- Spachtel,m. LopaticaŠpajza Smočnica Speise,f. HranaŠpalta ------------- Spalte,f. StupacŠpanat ------------- Spannen NapinjatiŠpanga ----------- Spange,f. UkosnicaŠparat --------------- Sparen ŠtedjetiŠparkasa ----------------- Sparkasse,f. ŠtedionicaŠparet ------------- Sparherd,m. ŠtednjakSpeceraj -------------- Spezerei,f. NamirniceŠpedicija ---------------- Spedition,f. -------------Špek ---------- Speck,m. SlaninaŠpenadla -------------- Stecknagel,f. PribadačaŠperploča ------------------ Sperrholzplatte,f. ---------------Špegalj ---------------- Spiegel,m. OgledaloŠajba ----------------------- Scheibe,f. Okrugla pločaŠmirgl Sredstvo za brušanje Schmirgeln BrusitiŠnajder ---------------- Schneider,m. KrojačŠnicl ------------------ Schnitzel,n. OdrezakŠnjita ------------------ Schnitte,f. KriškaŠaraf ---------------- Schraube,f. VijakŠarafciger ------------ Schraubzeiger,m. OdvijačŠtepdeka --------------- Steppdecke, f. Prošiven, vatiran pokrivač

Štof -------------- Stoff,m. MaterijalŠlic ------------- Schlitz,m. ProrezŠlafrug ------------- Schlafrock,m. Kućni ogrtačŠtrample Čarape s gaćicama Strampelhose,f. Dugačke hlačice za dojenčad

Šteker Utičnica Stecker,m. UtikačŠtige ljestve Steigen Penjati seŠiber Dio automobila Schieber,m. ZasunŠuster --------------- Schuster,m. PostolarŠtosdemfer ------------- Stossdämpfer,m. BranikŠoferšajba -------------- Chauffeurscheibe,f. Vjetrobransko stakloŠpilhoze -------------- Spielhose,f. Vrsta dječje odjećeŠmajser ------------- Schmeißer,m. Vrsta alata

Sun~ica Paukovi}

115

Šprica ------------- Spritze,f. ŠtrcaljkaTegla Posuda za cvijeće, staklenka Tiegel,m. Tiganj, tavaTišljar ------------ Tischler,m. StolarTreger ---------- Träger,m. NaramenicaUntorak ------------ Unterrock,m. PodsuknjaVešmašina ---------------- Waschmaschine,f. Stroj za pranje rubljaVešeraj ------------ Wäscherei,.f PraonicaVaservaga ------------- Wasserwaage,f. Razulja, libelaZic ----------- Sitz,m. Sjedalo

Zaklju~akOvdje sam poku{ala prikazati razli~itost ~akavsko-kajkavskih govora i uputiti na brojnost i va`nost germanizama u njima, budu}i da sam germanistica i da potje~em iz kraja koji upravo obiluje posu|enicama iz njema~kog jezika. U ta-blici se nalaze samo naj~e{}i germanizmi u govoru Generalskog Stola. Postoje naravno i drugi osim ovih, koji se pak ili rje|e koriste ili ih koristi samo manji-na govornika. Postoje naravno i oni koje ja ne poznajem, a kojima se koriste jo{ samo najstariji stanovnici Generalskog Stola. Iako je ovaj govor na izmaku snaga i polagano nestaje, nadam se da ipak ne}e biti zaboravljen.

Sigurna sam da u na{oj `upaniji postoji jo{ govora koji su specifi~ni i obiluju zanimljivostima koje bi bilo vrijedno upoznati i zabilje`iti. Nadam se da ovaj moj poku{aj ne}e ostati jedini i da }e jo{ netko u svom bavljenju materinjim, pa i drugim jezicima, ukazati na raznolikost i bogatstvo govora na{e domovine.


Ante Star~evi}*

RUKOPISNA VRA^TVA VSAGDA[NJA DOMA]A PAVLINA IMBRIHA LUI]A (1746)

U povijesti medicine i veterine, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj, poznato je da su u ruralnim sredinama sve}enici i redovnici zauzimali vrlo va`nu ulogu. Oni su osim duha lije~ili i tijelo svojih vjernika.

U 17. i 18. stolje}u medicina jo{ nije bila usavr{ena, a i lije~nika je bilo malo. Bolesnici su posezali za raznim dostupnim sredstvima koja su slovila kao lijek, a recepti su se prenosili s koljena na koljeno. Kao dobri ljekarnici naro~ito su slovili franjevci i pavlini. Znaju}i da nema niti tiskanih knjiga u kojima bi bolesnici nalazili recepte, rukom su zapisivale poznate recepte i kazivali ih siroma{nom puku.

Takav je bio i na{ sugra|anin, pavlin Imbrih Lui} (1690 - 1750) koji je u ruko-pisu ostavio dragocjene recepte protiv razli~itih bolesti iz svog vremena, a koje je isprobao na vlastitom tijelu.

Njegov je rukopis posljednji puta upotrijebljen 1909. godine kada je kri-èva~ki doktor Fran Sre}ko Gudrun – Oriov~anin u Zborniku za narodni ìvot i obi~aje ju`nih Sl avena objavio ve}i dio njegova rukopisa. Nakon toga originalu se gubi svaki trag. U ~lanku „Kajkavska pisana i tiskana rije~ u medicini, veterini i farmaciji“ navodi se taj rukopis pod imenom Lui}eva ljekaru{a.

Godine 1988. prigodom izlo`be Slatki na{ kaj Lui}ev rukopis iznova je prona-|en i nudio se oku filologa.

To je nadasve dragocjen rukopis za prou~avanje dijalektologije hrvatskog jezi-ka kakav znamo iz razdoblja zrinsko-frankopanskog jezi~nog knjièvnog kruga. Rukopis je jo{ dragocjeniji s gledi{ta medicine, veterine i farmacije u Hrvatskoj u prvoj polovici 18. stolje}a. Lui}ev rukopis s hrvatskim receptima pisan je prije prvog uop}e tiskanog medicinskog djela na hrvatskom jeziku kojeg je napisao Ivan Krstitelj Lalang – Medicina ruralis iliti Vra~tva ladanjska godine 1776.

* Ante Star~evi} ro|en je 1946. u Karlovcu. Gimnaziju je poha|ao na Rakovcu, a na Sveu~ili{tu u Zagrebu zavr{ava Veterinarski fakultet (1973) i Filozofski fakultet smjer pedagogija (2001). Radio je kao veterinarski inspektor Vojno-pomorske oblasti u Zadru, Splitu, Benkovcu, Ratnoj luci „Lora“ i na brodu „Galeb“. Sada ìvi i radi u Karlovcu.

117

Lui}ev rukopis ima naslov Vra~tva vsag-da{nja doma}a i nastao je 1746. Veli~ine je 16,5 x 10,5 centime-tara i obuhva}a 72 stranice, na kojima su opi-sani recepti, sadràj, indeks biljaka i tvari koje se kori-ste, te podaci iz Lui}eva ìvota. Recepti su pi-sani na latin-skom i hrvat-skom jeziku, crnom i crvenom tintom.

Uz svoj ìvotopis Lui} je zapisao i sve relevantne podatke koji se odnose na druge osobe, rodbinu i crkvene dostojanstvenike. Prema popisu recepata ru-kopis sadrì mno{tvo recepata namijenjenih lije~enju bolesti u ku}anstvu, gos-podarstvu i veterini. Tu su recepti protiv bolova zubi, protiv proljeva, protiv glavobolje, kod bolesti èluca i crijeva, kod bolova u prsima, ka{lja i astme, krvarenja iz nosa, nesanice, nervnih i ko`nih bolesti, kod bolesti mo{ta i vina, protiv moljaca, mi{eva i {takora…

Recepti su ve}inom propisivali one pripravke koje je ~ovjek imao kod ku}e, u blizini, u polju, vrtu, {umi… poredani su po tematici i po broju s navodima da li je on osobno isprobao koji lijek, te da li je takve lijekove propisivao doktor. Rukopis je pisan materinskim jezikom, ikavicom i ~akav{tinom.

Tko je ustvari bio na{ sugra|anin Imbrih Lui}?Rodio se 15. rujna 1690. godine u Karlovcu od oca Ivana i majke Katarine ro|ene Se~en. Kr{ten je u franjeva~koj crkvi u Karlovcu. Srednju {kolu pola-zi u Karlovcu i Zagrebu, a 1711. godine obla~i redovni~ki habit i dobiva ime Emericus. Idu}e godine polaè svetu profesiju, a u pavlinskom samostanu u Lepoglavi u~i filozofiju. Od zagreba~kog biskupa Mirka Esterhazija u kapelici svetog Josipa u Lepoglavi prima prvu tonzuru i ~etiri sve}eni~ka reda. Zapo-~inje i studij morala, prima sub|akonat od bosanskog biskupa Jurja Pata~i}a. Dolazi u Olimje, sluì svoju prvu misu, zavr{ava studij morala, prima red |a-kona i red senjski od senjskog biskupa Adama Ratkaja, sura|uje s pavlinskim generalom Ivanom Kri{tolovcem.

Preneso iz: Farmaceutskog glasnika (2005) dozvolom autorice doc. dr. sc. Maje Jak{evac-Mik{a

Rukopisna Vra~tva vsagda{nja doma}a pavlina Imbriha Lui}a /1746/

118

Godine1717. dolazi Lui} u Karlovac u pavlinski samostan u Sveticama. Živi na relacijama Olimje, Lepoglava, Karlovac, Svetice, Remete i Kri`evci. Ime-novan je i superiorom samostana u Sveticama. Boravio je i na Kamenskom. Posljednji put odlazi u Remete gdje i zavr{ava svoj `ivotni put 19. studenoga 1750. godine. Ovim kratkim napisom sjetimo se promicatelja kurative u medi-cini, veterini i farmaciji, autora dragocjene zbirke recepata Vra~tva vsagda{nja doma}a.

Ante Star~evi}

Samostan Olimje

Tihana Raki}∗ i Draènka Malko~∗∗

BARA]EVE [PILJE U RAKOVICI

Prirodna ba{tina op}ine Rakovica svojom raznoliko{}u odavno pobu|uje pa-`nju kako znanstvenika i stru~njaka, tako i brojnih turista, izletnika, planinara i drugih ljubitelja prirode.

Bara}eve {pilje u Rakovici, nedaleko od Nacionalnog parka Plitvi~ka jezera novi su op}inski turisti~ki proizvod i jedinstveno su odredi{te turistima pu-stolovna duha. Stru~ni vodi~i posjetiteljima otkrivaju tajne podzemlja, riznicu ~udesnih skulptura ~istih kalcitnih kristala nastalih srazom vode i kamena.

Ime su, prema usmenoj predaji lokalnog stanovni{tva, dobile od nekog Bara}a koji je na juna~kom megdanu nadja~ao bijesnog turskog gorostasa u blizini ovih {pilja i obranio selo, a narod je u znak zahvalnosti {pilje prozvao njegovim imenom.

Tri su Bara}eve {pilje: Gornja, Donja i Nova {pilja, a sve tri se nalaze na brini podno koje se nalaze jo{ tri izvora, od kojih je najve}i i ~itavu godinu aktivan - Bara}evac.

Rakovi~ko podru~je je pravi speleolo{ki eldorado. Zbog neposredne blizine Nacionalnog parka Plitvi~ka jezera, ~itavo podzemlje Rakovice je na podze-mnim kanalima i podzemnom vodom, {to je i tipi~no za ovaj kr{ki kraj. Stoljet-nim djelovanjem voda je izvr{ila kemijsku i mehani~ku destrukciju vapnenca. Nekada su sve tri {pilje imale funkciju izvora i tako su se pro{irivali unutra{nji kanali kroz koje danas idemo, dok sada jo{ uvijek “raste” Nova {pilja, tj. ak-tivna.

[pilje kroz povijest - znanstvena istraìvanjaDa je ovo podru~je od posebnog prirodnog zna~aja i neobi~ne ljepote doka-zuju i istraìvanja koja su provodili znanstvenici davnih godina. Ispred ulaza

* Tihana Raki}: Ro|ena 1983. u Biha}u. Zaposlena kao referent u Javnoj ustanovi za upravljanje za{ti}enim prirodnim vrijednostima na podru~ju op}ine Rakovica. Po struci je ekonomistica vi{e stru~ne spreme.

** Draènka Malko~: Ro|ena 1985. u Biha}u. Zaposlena je kao stru~ni vodi~ za Gornju Bara}evu {pilju u Javnoj ustanovi za upravljanje za{ti}enim prirodnim vrijednostima na podru~ju op}ine Rakovica. Zavr{ila je Hotelsko-turisti~ku srednju {kolu.

120

Gornje Bara}eve nalazi se plato koji nije nastao prirodnim putem ve} izba-civanjem materijala tijekom istraìvanja u pro{losti, {to je pretpostavio Ivan Kraja~ 1925. godine. Gornja Bara}eva {pilja odavno je registrirana u stru~noj literaturi kao zanimljivo arheolo{ko nalazi{te. Prva sustavna arheolo{ka, od-nosno paleontolo{ka istraìvanja {pilje seù jo{ u 19. stolje}e. Jo{ 1877. godine

[ime Ljubi} iskopao je jed-nu sondu. Par godina ka-snije prof. Mijo Ki{pati} je proveo rekognosciranje, a rezultate objavio u Vies-tniku Hatskoga arheologi~-kog dru{tva, god. VII, br. 2 iz 1885. godine. U tom ~lanku, naslovljenom Kosti iz Bara}eve {pilje kod Kr-{lja, daje osnovne podatke. Spominje brojne nalaze ke-rami~kih fragmenata, ljud-skih i ìvotinjskih kostiju i bakrene predmete. Ve}i

dio ~lanaka posve}uje kostima {piljskog medvjeda te konstatira da je {pilja prije njega temeljito prekopana te da su tad predmeti koji su bili zanimljivi pri-svojeni od strane dr. Nikolasa Gradta, vojnog lije~nika koji je boravio u Kr{lji. Gradtov suradnik bio je dre`ni~ki ùpnik Joso Vukeli} koji je dio nalaza pro-slijedio zagreba~kom Zoolo{kom muzeju (vjerojatno Prirodoslovnom odjelu Narodnog muzeja u Zagrebu). Dio nalaza iz iskopavanja koja su prethodila Ki{pati}evom istraìvanju zavr{io je navodno i u Op}inskom poglavarstvu u Rakovici no tamo je ve} po~etkom 20. stolje}a izgubio svaki trag.

Prvi napis o {piljama potje~e iz 1874. godine I.T. Buneka. Na popularniji na~in o {piljama pi{e Dragutin Hirc u svojim knjigama Lika i Plitvi~ka jezera iz 1900. godine i Prirodni zemljopis Hrvatske iz 1905. godine. Prvi nacrti i fotografije o {piljama objavio je uvaèni paleontolog i speleolog prof. dr. Josip Poljak iz 1914. godine. Prema opisu polomljenih siga, razbacanih kostiju, sru{enog zida, moè se zaklju~iti da su ve} tada bile dosta zapu{tene. Nakon toga nitko ih nije spominjao sve do poslije Drugoga svjetskog rata.

Prve {pilje u Hrvatskoj dostupne oku posjetiteljaPrvi put su {pilje bile slu`beno otvorene davno ranije. Dr. Ki{pati}, u èlji da sa~uva paleontolo{ko i arheolo{ko nalazi{te, poti~e osnivanje Odbora za istra-ìvanje i ure|enje Bara}evih {pilja i uz pomo} Ogulinske imovinske op}ine u velja~i 1892. godine osniva se Odbor koji se sastoji od 14 ~lanova. Ubrzo po-stavljaju èljezna vrata na Gornju i Donju {pilju, ure|uju se staze, postavljaju mosti}i i ograde na opasnim mjestima. [pilje su otvorene za posjete 14. kolo-voza 1892. godine i tada su bile prve turisti~ki ure|ene {pilje u Hrvatskoj (na

Staza po Bara}evoj brini ljeti

Tihana Raki} i Draènka Malko~

121

kopnenom dijelu). U to vrijeme dvije su {pilje bile otvorene za razgledavanje: Gornja i Donja, dok je danas otvorena samo Gornja Bara}eva {pilja. Radile su vrlo kratko vrijeme nakon ~ega su zatvorene i zaboravljene. [pilje imaju veliku biolo{ku i geomorfolo{ku vrijednost, {to se moè potvrditi novijim i starijim istraìvanjima. Jo{ u 19. stolje}u prona|eni su brojni kerami~ki predmeti iz ka-snog bron~anog i starijeg èljeznog doba, te ljudske kosti iz vremena Turskih ratova te kosti starog {piljskog medvjeda ~ija se starost danas procjenjuje na oko deset tisu}a godina.

Po~etkom 20. stolje}a prona|ene su i brojne {piljske ìvotinje: {piljski tr~ak, {piljski pauk, laì{tipavci, grinje i raku{ci. Sa sigurno{}u se moè tvrditi da su zadnje 3 000 godina {pilje bile stani{te ìvotinja, a isto tako i ljudi, {to se tako-|er moè potvrditi jer je u Gornjoj Bara}evoj {pilji prona|ena bron~ana naru-kvica iz starijeg èljeznog doba, {to zna~i da potje~e iz 7. ili 8. stolje}a pr. Kr., koja se danas ~uva u Arheolo{kom muzeju u Zagrebu gdje je od 1912, i bila je poklon slunjskog lije~nika dr. Antona Culeka. [pilje su od velike biospeleolo{-ke va`nosti, od po~etka 20. stolje}a bile su predmet istraìvanja brojnih doma-}ih i inozemnih biospeleologa. Koliko je poznato, zagreba~ki koleoptereolog Robert pl. Weingartner koji istraùje Bara}eve {pilje je 12. travnja 1907. go-dine skupljao kornja{e i utvr|uje vrstu podzemljara Parapropus sericeus koji je endem kordunskog kraja. Ne{to kasnije iste godine na{ao je {piljskog tr~ka Typhotrechus bilimeki, a nakon njegove smrti zbirka je pohranjena u hrvatski Prirodoslovni muzej u Zagrebu, kao i zbirke drugih istraìva~a .

Od tog vremena nitko ne istraùje {pilje sve do 2002. godine kada u okviru “Me|unarodne speleoronila~ke ekspedicije Rakovica 2002” u {piljama sku-pljaju biospeleolozi Marijana Frani~evi}, Gordan Poli} i Roman Ozimec, ~la-novi hrvatskog biospeleolo{kog dru{tva. Skupljena je bogata {piljska fauna, u kojoj su brojne grupe po prvi put utvr|ene za Bara}eve {pilje. Posebno je vaàn nalaz sitnih {piljskih laì{tipavaca iz roda Chthonius. Iz grupe puèva (Gastropoda) utvr|ena je vrsta Zospeum isselianum. Iz reda grinja (Acari) za faunu {pilje utvr|ena je vrsta Macrocheles penicilliger. Iz reda ravnokrilaca (Or-thoptera) u {pilji su na|ene dvije vrste konjica : Troglophilus cavi-cola i Troglophilus brevicauda te su Bara}eve {pilje jedno od prvih nalazi{ta ovakve vrste.

Ponovno otvaranje {pilja za posjetitelje nakon 112 godinaPonovno zanimanje za Bara}eve {pilje javlja se kada je odlukom Op}inskog vije}a Op}ine Rako-vica formiran Odbor za revitali-zaciju Bara}evih {pilja 31. kolo- Sve~ano otvaranje

gg. Niko Buli} i Franjo Franjkovi}

Bara}eve {pilje u Rakovici

122

voza 1999. godine. Gornja i Donja {pilja ponovno su zatvorene re{etkastim èljeznim vratima, ure|en je okoli{ izvora Bara}evac, ure|ena je {etnica do svih {pilja kroz Bara}evu brinu, postavljena je nekolicina klupica te sjenica u samom brdu, dora|uje se elaborat za za{titu {pilja te se priprema njihovo ponovno otvaranje.

Sve~ano otvorenje Gornje Bara}eve {pilje bilo je 24. rujna 2004. godine na ko-jemu su bili predstavnici dvaju ministarstava, na{e Op}ine i Turisti~ke zajedni-ce, Hrvatske turisti~ke zajednice, brojne agencije, znanstvenici i ostali. Veliku podr{ku otvaranju Gornje Bara}eve {pilje dao je Niko Buli}, koji je tako|er prisustvovao sve~anosti.

Gornja Bara}eva {pilja je progla{ena geomorfolo{kim spomenikom kulture te je pod upravom Javne ustanove za upravljanje za{ti}enim prirodnim vrijedno-stima na podru~ju op}ine Rakovica. Ustanovu je uz suglasnost Ministarstva kulture osnovala op}ina Rakovica 20. 9. 2004. godine na inicijativu Op}inskog vije}a i speleologa Tihomira Kova~evi}a kako bi se za{titile, odràle i promi-cale za{ti}ene prirodne vrijednosti na podru~ju Op}ine Rakovica. Odlukom o osnivanju registrirana je pri Trgova~kom sudu u Karlovcu kao neprofitna or-ganizacija u vlasni{tvu osniva~a. Sjedi{te ustanove je u Rakovici - Nova Kr{lja bb.

Donja Bara}eva {piljaKada se penje-mo uz Bara}e-vu brinu naj-prije nailazimo na ulaz Donje Bara}eve {pilje koja je ujedno i najduà, 565 m. Nalazi se na 309 m nad-morske visine. [pilja je sto-tinjak metara jugoisto~no od izvora Bara}e-

vac, desetak metara iznad malih izvora. Danas su vidljivi ostaci staze koja se serpentinasto penje prema ulazu. Bila je ure|ena za turisti~ke posjete kada i Gornja Bara}eva {pilja, jo{ prije 114 godina. Danas su ponovno ure|ene pri-lazne staze u nadi da }e sada dulje sluìti na zadovoljstvo posjetitelja, koji }e opet uìvati u ljepoti {pilja i njihovom krajobrazu. Jedni kao turisti, a drugi kao

Ledeni ulaz u Donju Bara}evu {pilju


123

speleolozi. Dimenzije njezinog ulaza su 5,5 m x 3 m. Ulaz je dovoljno velik, ali njezini kanali su puno manji i zbog toga nije za posjetitelje jer je tehni~-ki zahtjevna. Oko 60 m od ulaza iz glavnog kanala se grana nekoliko bo~nih kanala. Visina njezinog stropa varira, najniì dio stropa je 0,5 m a najvi{i 10 m. Tlo je od gline, a njezini zidovi ne obiluju {piljskim ukrasima u odnosu na Gornju {pilju. Gornja i Donja {pilja fizi~ki su povezane, ali nije mogu}e u}i iz jedne u drugu jer su to tek uski kanali. Dolina podno brda ~esto je potopljena vodom, pogotovo u vrijeme velikih ki{a ili u prolje}e kada se otopi snijeg, tj. kada razina vode poraste i kada su sva tri izvora aktivna. Dva izvora su bez imena i oni su povremeno aktivni, dok je tre}i, Bara}ev izvor uvijek aktivan. Za vrijeme “Me|unarodne speleoronila~ke ekspedicije 2003” izvor je prero-njen. Preronio ga je najpoznatiji svjetski speleoronilac Luigi Cassati iz Italije. Njegova ukupna duìna je 450 m od ~ega je 50 m suhog kanala, a ostalih 400 m je potopljeno ili ispunjeno vodom. Najve}a izmjerena dubina unutar izvore je 5 m, temperatura vode je oko 4-5 stupnjeva, ~ak i ljeti. Ova {pilja nije za posjetitelje, osim ako se radi o speleoavanturizmu, a onda je upravo ova {pilja najinteresantnija, najraznolikija i najuzbudljivija za pustolove.

Nova Bara}eva {piljaPodno Gornje {pilje nalazi se Tre}a ili Nova Bara}eva {pilja. U Prirodnom zemljopisu Hrvatske Dragutina Hirca iz 1905. godine pi{e da se nedaleko od Donje i Gornje {pilje nalazi i tre}a, jednostavno zvana {pilja. Nadalje pi{e da je u njoj prona|en novac koji je bio zakopan u jami izme|u ~etiri stalagmita dok se danas pretpostavlja da je to samo legenda i da se zapravo radi o son-di. Po tada{njem Hircovu opisu {pilja je duga svega pedesetak metara. Od te godine 1905. gubi joj se svaki trag. S pravom nosi ime Nova jer je nanovo prona|ena tek 2003. godine u oùjku uz pomo} knjige Dragutina Frani}a iz 1910. koja se zove Plitvi~ka jezera i njezina okolica. Potraga za novom {piljom urodila je plodom i potvr|ene su pretpostavke Franje Franjkovi}a, na~elnika op}ine Rakovica i Tihomira Kova~evi}a, poznatog speleologa: 22. i 23. oùjka 2003. godine ~lanovi DDISKF podru`nice Bara}evac-Nova Kr{lja prona{li su i otkopali ulaz. Po èlji istraìva~a novootkriveni prostor u Novoj Bara}evoj {pilji nazvan je Dvoranom svetaca prema sigi koja svojim izgledom podsje}a na likove iz sakralnog ìvota.

Nalazi se na 305 m nadmorske visine i po postanku je najmla|a, nema nikakve fizi~ke povezanosti s ostale dvije {pilje. Duga je 94,5 m i spu{ta se u dubinu od 8 m. Sastoji se 4 dvorane koje su povezane uskim prolazima. Jedan dio {pilje jo{ uvijek je ispunjen vodom i to je razlog za{to nije otvorena za posjetitelje. [pilja je u potpunosti o~uvana jer je bila “izgubljena” i zaboravljena preko 100 godina tako da su njezini zidovi ~isti i bijeli, a sige neizlomljene. U Novoj {pilji kao i u ostale dvije {pilje prona|ene su ljudske kosti, kosti praìvotinja te kera-mi~ki i bron~ani predmeti. Knjiga uz ~iju pomo} je prona|ena ova {pilja ~uva se u Zagrebu u Hrvatskoj nacionalnoj biblioteci. Ova {pilja je tako|er samo za avanturisti~ke posjete.


124

Gornja Bara}eva {pilja[pilja se nalazi na 331,5 m nadmorske visine. Njezina duìna je 520 m, no za posjetitelje je ure|eno prvih 200 m od ukupne duìne. Nekada je njezin ulaz bio zazidan opekom {to daje naznaku da je sama {pilja bila uto~i{te i skrovi{te na{im precima u vrijeme turskih provala. Ima pravilan {piljski ulaz dimenzija 4x4 metra [pilje je podijeljena na 9 blokova i 7 dvorana. Prema dosada{njim metereolo{kim izmjerama (Poljak, 1914.); temperatura Gornje Bara}eve {pi-lje iznosi 11 C, a Donje 15 C. Relativna vlaga zraka nije mjerena. Prilikom posljednjih istraìvanja u svibnju 2003. godine u Gornjoj Bara}evoj {pilji pro-vedena je izmjera na dvije lokacije i utvr|ena temperatura od 10,2 stupnja, relativna vlaga zraka izme|u 99 i 100 posto.

[pilja je bogata sigastim tvorbama, isti~u se po raznoliko{}u oblika, veli~ina i svojom starosti a me|u njima se nalaze i neke rijetke forme. Osim stalaktita, stalagmita i stalagnata tu su anemoliti i pizoliti. Prva dvorana se zove Dvorana Guano. Nosi takav naziv zbog nakupine izmeta {i{mi{a koja se nalazi u samoj dvorani. Postoji jo{ jedna lokacija ve}e nakupine koja se nalazi u Bara}evoj aveniji. Ova nakupina nastala je tijekom jedne ljetne seobe oko 1 000 kolo-nija {i{mi{a. U ovoj {pilji ìve dvije vrste {i{mi{a: Rhinolophus i Miotis Miotis. Hrane se insektima izvan {pilje {to zna~i da pola ìvota provedu unutar, a pola izvan {pilje. Oni su potpuno slijepe ìvotinje koje ìve cijeli ìvot u potpunom mraku i ti{ini i to je jedan od razloga za{to ih je te{ko vidjeti jer ih posjetitelji svojim ulaskom uznemiruju. Tijekom zime spavaju zimski san, tako da ih tada naj~e{}e vi|amo dok preko ljeta izlaze van da bi se prehranili i razmnoàvali. U ovoj dvorani izvr{ena su probna arheolo{ka i paleontolo{ka iskapanja i istra-ìvanja. Prona|eni su vrijedni nalazi od ostataka pretpovijesnih ìvotinja do predmeta iz starije i bliè pro{losti. Nakon Dvorane Guano nalazi se dio {pilje koji obiluje {piljskim stupovima ili stalagnatima koji su visine do 7 metara te zbog njihovog izgleda ova dvorana nosi naziv Dvorana Slonovih nogu. Po nji-hovoj veli~ini pretpostavlja se da je {pilja jo{ iz Ledenog doba. Nakon Slonovih nogu je Zmajevo `drijelo. Takav naziv nosi jo{ iz vremena prvih posjetitelja koji su ~uli zvukove iznutra koji su ih podsje}ali na zmaja a to je zapravo bio zvuk podzemne vode. Ovakve vrste jama zovu se depresija ili potolina, dubine je 3-4 m, vidi se ulaz u kanal na desnoj strani gdje je jo{ jedna jama dubine 7 m. Ovo je vrlo va`na lokacija u {pilji. Na ovom mjestu prona|ena je metalna strelica iz Srednjeg vijeka i kosti starog {piljskog medvjeda (ursus spelaeus) ~ija se starost danas procjenjuje na oko 10 000 godina. Njegov izgled ne moè se uspore|i-vati sa izgledom dana{njeg medvjeda koji ìvi na ovim prostorima jer je samo njegova glava teìla 160 kg a duìna njegovih zubi je oko 10 -12 cm. Nadalje, iz-me|u Zmajevog `drijela i sljede}e dvorane mogu se vidjeti na jednom od stala-gmita urezane godine, kako novije tako i starije, kao 1903. godina uz koju stoji prezime Frani} {to je dokaz da je sam autor uz ~iju je pomo} prona|ena Nova {pilja bio ovdje u vrijeme kada su {pilje bile dostupne samo istraìva~ima. Naj-starija godina koja je do sada prona|ena je 1879. godina ispod koje stoji strano prezime. Na istom tom stalagmitu naj~e{}e prona|emo {piljskog endema Pa-


125

rapropusa sericeusa. Tu dolazi do suènja hodnika, a podno njega je jo{ jedna dvorana koju nazivamo Dvorane izgubljenih du{a. Ona nam govori o nastanku cijelog objekta u geolo{koj pro{losti o ìvom svijetu {pilje danas i njenim ende-mima. Duboka je 20 m. Takav naziv nosi jer su na dnu prona|ene ljudske kosti za koje se jo{ uvijek ne zna kome pripadaju i koliko su stare. Iznad nje je neka-da bio strop koji se najvjerojatnije uru{io zbog potresa, a njegovi ostaci mogu se vidjeti uz rubove zidova. Na dnu dvorane s lijeve strane je ulaz u bo~ni kanal koji je poseban jer se unutar njega nalazi simbol Bara}evih {pilja; posebna si-gasta nakupina stalagmita koji je jo{ uvijek potpuno bijel. Visine je oko 1 m, a njegov promjer je oko 5 m te raste u obliku kruga. Njegovo ime je Oltar. Ne{to dalje nalazi se paleontolo{ka sonda koja je napravljena krajem pro{log stolje-}a i sluìla je u istraìva~ke svrhe. Iskopao ju je poznati hrvatski akademik dr. Mirko Malez. Napravio je analizu tla i u svojim zapisima ostavio je da je prvih 10 cm tla staro oko 10 000 godina, a sve {to je dublje da je puno starije. Jedan je od prvih istraìva~a koji napominje da bi se u ovoj {pilji mogle prona}i kosti pra~ovjeka za {to su potrebna daljnja istraìvanja. U ~ast ovog znanstvenika sljede}i dio {pilje nazvan je njegovim imenom Avenija dr. Mirka Maleza, gdje se mogu vidjeti posebni oblici stalaktita; zavjese i vrtlo`ne lonce koji su nastali dugotrajnim djelovanjem vode u pro{losti. Nakon Avenije dr. Mirka Maleza dolazi do laganog spu{tanja kanala i taj dio {pilje naziva se Kanal pustolova i on nije za posjetitelje zbog svoje zahtjevne unutra{njosti. Kanali su znatno uì, na ne-koliko mjesta {iroki su svega 0,5 m a mjesti-mice i do 2 m, najvi{a to~ka njegovog hodni-ka je oko 15 m. Kanal u potpunosti jo{ uvijek nije istraèn, unutra leè kosti i predmeti od velike vrijednost i potrebno ih je za{ti-titi. Na samom kraju {pilje nalazi se tanak sloj stropa gdje dopire korijenje drve}a s povr{ine. Po tom se moè zaklju~iti da }e se {pilja sama od sebe jednom otvoriti pa }e imati i izlaz. Ako se prirodnim putem otvori, {pilja se ne}e izgledom promijeniti, ali otvori li je ljudska ruka {pilja }e biti potpuno uni{tena jer bi bio naru{en prirodni sklad.

Iako se istraùju ve} vi{e od jednog stolje}a, Bara}eve {pilje kod Rakovice jo{ i danas otkrivaju nove prostore. Geoznanstvena istraìvanja Bara}evih {pilja gotovo da i nisu vr{ena. O njihovom postanku moèmo zaklju~iti samo na osnovu njihove geomorfologije, poloàja i njihovog me|usobnog

Iznad Zmajevog `drijela


126

odnosa. Njihovi ulazi se nalaze na razli~itim nadmorskim visinama na str-moj i ravnoj padini (Bara}evoj brini) koja se pruà NW-SE. Ta je padina morfolo{ki odraz normalnog rasjeda gdje su u kontaktu karbonatne nasla-ge donjokredne starosti (u kojima su nastale {pilje) i klasti~ne naslage sred-njeg miocena (u podno`ju Bara}eve brine). Sve {pilje imaju sli~no general-no pruànje prema zapadu te neke zajedni~ke morfolo{ke karakteristike {to upu}uje na sli~ne uvjete postanka. Daljnja geoznanstvena, kao i ostala istraìvanja, svakako bi trebalo provesti s obzirom da se radi o prvorazred-nom geomorfolo{kom fenomenu i izuzetnoj krajobraznoj vrijednosti. Kao podlogu za sva daljnja istraìvanja trebalo bi izvr{iti ponovno precizno to-pografsko snimanje Bara}evih {pilja i izradu njihovog prostornog modela. Provo|enjem ovih istraìvanja mogli bismo rasvijetliti postanak, razvoj i uvjete nastanka ovih {pilja {to bi doprinijelo njihovom svrsishodnom vred-novanju i upotpunilo ukupne spoznaje o geolo{kom i geomorfolo{kom ra-zvoju na{eg kr{a.

Razgledavanje {pilje Za turisti~ko razgledavanje ure|eno je prvih dvjesto metara od ulaza {pi-lje. Posjetitelji u {pilju ulaze isklju~ivo uz pratnju stru~nog vodi~a i to u grupi do 15-25 osoba, uz speleolo{ku opremu koja uklju~uje EKO-baklje (bambusova baklja s halogenom lampom i samostalna energetska stanica na koju je priklju~ena) i kacigu radi za{tite samih posjetitelja. Na isti taj na-~in opremljen je i vodi~ koji za vrijeme posjeta u {pilji izlaè o op}oj geolo{-koj gra|i {pilje, njenom nastajanju, specifi~nostima, obra}anjem pa`nje na vrste ukrasa i detalje. Sam obilazak je specifi~an zbog EKO-baklji jer smo prvi, i vjerojatno jedini, u Hrvatskoj koji na taj na~in prezentiramo svoje bogatstvo. Uz pomo} nje svaki posjetitelj moè doìvjeti na poseban na~in igru i ~aroliju prirode kroz ~etrdeset pet minuta do sat vremena. Prednost ovog na~ina razgledavanja je u tome {to {pilja nije pod stalnom toplom ra-svjetom, koja naru{ava mikroklimu objekta, a time i ekosustav {pilje. Javna ustanova za upravljanje za{ti}enim dijelovima prirode na podru~ju Rako-vi~ke op}ine smatra da ovakav speleolo{ki objekt zbog izrazito osjetljivih geolo{kih uvjeta i paleontolo{kog kapaciteta, ne bi trebalo optere}ivati ve-}im turisti~kim pogodnostima. Pri tom mislimo na betonske staze, stalnu toplinu rasvjete, kao ni pro{irivanje nekih uskih prolaza zbog prilagodbe turisti~kim posjetiteljima. Potvr|eno je da se ovakav turisti~ki biser valo-rizirao na novi EKO pristup koji nije naru{io prirodno postoje}e stanje. Drugim rije~ima, staze koje su nasute {ljunkom na podlogu od tekstolita, pokazale su se vi{e nego primjerene.

Pro{le godine u izvedbu je i{la rasvjeta s led-diodama (hladno svjetlo) kao rezervne protupani~ne rasvjete koje ne naru{avaju postoje}e stanje {pilje i svo-jim dizajnom prilago|ene su unutra{njosti {pilje, {to je ideja elektroprojektan-ta dipl. ing. Vladimira Bre~aka.


127

Posje}enost {pilja Od po~etne faze rada 2004. godine pa do kraja te godine rezultati su bili za-dovoljavaju}i s obzirom da smo se na turisti~kom trì{tu plasirali kao mali novi turisti~ki proizvod koji smo popratili raznim promid`benim materijalom (mo-nografija na pet stranih jezika, plakati, VHS, DVD, razglednice u 18 motiva). Uvelike su nam u tom i pomogla vrlo zna~ajna zbivanja kao {to je likovna kolo-nija odràna 2004. godine pod nazivom “Rakovica - Bara}eve {pilje”, tijekom 2002, 2003. i 2004. godine u nekoliko navrata {pilje i njihovu okolicu posjetila je ekipa Geografskog odsjeka PMF-a i SD Karlovac te ve} tradicionalna Me-|unarodna speleoronila~ka ekspedicija “Rakovica 2002, 2003, 2004. i 2005”. [pilju je te sezone do{lo vidjeti vi{e od 3 000 ljudi.

Godina 2005. bila je uvelike uspje{nija od prethodne. Ugostili smo preko 5 000 posjetitelja. Struktura posjetitelja uklju~uje djecu, zrelu dob i tre}u dob. Uglavnom su to strani individualni posjetitelji, dok doma}e posjetitelje bilje-ìmo kao manji postotak. Najve}a posje}enost zabiljeèna je tijekom srpnja i kolovoza, oko 90 osoba dnevno, dok izvan sezone, dakle u prolje}e i jesen, imamo grupne posjete ({kolski izleti, studenti, planinari, team building, razna dru{tva).

Uz EKO turisti~ko ure|enje i prilagodbu posjete za prave ljubitelje prirode, prostor oko {pilja dobar je preduvjet za jo{ jedan sadràj za novu turisti~ku va-lorizaciju kao {to su slobodno penjanje koje smo organizirali za team building skupine iznad Donje Bara}eve {pilje, vo`nju biciklima na 60 km staza, jahanje, speleoavanturizam u zahtjevnijim objektima uz pratnju stru~nog speleologa i speleoronioca, paint-ball, a u doglednoj budu}nosti u taj sadràj uklopili bismo i Stari grad Dre`nik - kao dodatno odredi{te za posje}ivanje, te kanjon rijeke Korane gdje se trenutno izra|uju {etnice.

Novi projektiU 2006. godini zapo~eti }e se s razvojem edukativnog programa kao novog projekta Ustanove. U planu je organiziranje jednodnevne {kole u prirodi u Bara}evom perivoju i Speleolo{kom domu. Program je namijenjen u~enicima osnovnih {kola te je prilago|en uzrastu. Provodit }e ga stru~ni vodi~i ustanove, a na~in izvo|enja ovih programa bit }e kombinacija razgovora, usmenog izla-ganja, prezentacije, demonstracije te neposrednog promatranja i samostalnog rada u~enika. Kroz ove edukacijske programe u~enici }e imati priliku upoznati biljni i ìvotinjski svijet kr{kog podru~ja, posebnost i zna~aj kr{kih fenomena te vrijednost speleolo{kih objekata, njihovu ulogu u ìvotu ljudi na podru~jima gdje se one nalaze, razloge za njihovo o~uvanje i za{titu te pojam i metode speleolo{kog istraìvanja. Ovaj program }e kod u~enika potaknuti samostal-no promatranje, logi~ko zaklju~ivanje, uo~avanje uzro~no-posljedi~nih veza, razvoj pravilnog odnosa prema prirodi i svijesti o njenom o~uvanju i za{titi. Izravno je povezan s glavnim ciljevima Javne ustanove za upravljanje za{ti}e-nim prirodnim vrijednostima, a uvelike }e obogatiti ponudu op}ine Rakovica, a i Karlova~ke ùpanije.


128

Isto tako namjerava se pro{iriti ponuda nadopunom sadr`aja oko {pilja po-stavljanjem dje~jeg igrali{ta, otvaranjem zdanja za prodaju suvenira i ugosti-teljskog objekta.


Posjetitelji o {pilji:20. 08. 2004.“Odu{evljenju nema kraja! Da sam znala ranije kakav biser se krije u ovom kraju dolazila bih ~e{}e. Sad kada znam ponosna sam na ono {to sam vidjela i ~ula i znam da }emo se vi|ati ~e{}e… Stalagmiti, stalaktiti, bezbroj {pageta.. {to sve krije Bara}eva {pilja? Usnuli {i{mi{, ursus spelaeus, netaknuta priroda. Hvala na prekrasnom vo|enju.”

Veliki pozdrav ekipi Ana

20. 08. 2004.“Zar je doista trebalo pro}i 112 godina, pa da se ponovo omogu}i posjet Bara}evim {piljama???? PS: I to u srcu NP Plitvi~kih jezera!” 23. 08. 2004.“Bilo mi je super i jako hladno. Najvi{e mi se svi|aju baklje i mali {i{mi{i. I jo{ su mi tete bile simpati~ne.”

Maja Ma~u`i}, 3.a

24. 09. 2004.“Bilo je prelijepo osjetiti neku neobi~nu vezu sa pro{lim vremenima uobli~enu u nijemi kamen koji ipak govori.”

(Tomi}?)

Mladen Kuka

[PILJA VRLOVKA – SPELEOLO[KA LJEPOTICA KARLOVA^KE ŽUPANIJE

Prvi zapisi vezani za {pilju Vrlovku vezani su za ime Emila Laszovskog (1868-1949) koji je ro|en u selu Brlograd kod Kamanja, koje se nalazi u samoj blizini {pilje. To su ujedno prvi pisani zapisi o {pilji koji iznose niz pojedinosti o prvim poznatim arheolo{kim istraìvanjima, dodu{e bez nekog ve}eg znanstvenog pristupa, ali svakako je zna~ajno autorovo isticanje fortifikacijskog zna~aja objekta u Srednjem vijeku, kao i zna~enje {pilje u prethistorijskom i rimskom razdoblju (razni ostaci oru`ja i keramike). U svojim zapaànjima posebno se osvr}e i na faunu Vrlovke ({i{mi{i), kao i na devastaciju objekta i uni{tavanje {piljskih ukrasa od „surovih posjetitelja“.

U svojim tekstovima objavljenim u Narodnim novinama 1893. g. i Prosvjeti iz 1898. spominje i istraìvanje objekta Filipa Pl. [ufflaya, koji je navodno, u jed-nom jezercu prona{ao i ~ovje~ju ribicu (Protheus Aguinens).

U Prirodnom zemljopisu Hrvatske iz 1905. g. poznati planinar Dragutin Hirc detaljno opisuje svoja vizualna zapaànja prilikom obilaska {pilje Vrlovke. Isti pobija nalaz ~ovje~je ribice. Najvi{e zbog svoje nepristupa~nosti {pilja je bila vrlo rijetko posje}ivana do 1927. g. kada planinari PD „Runolist“ iz Zagreba pod vodstvom legen-darnog Vladimira Horvata zapo~inju prvo turisti~ko ure-|enje {pilje. Radovi su zavr{ili 2. rujna 1928. g. i {pilja je bila spremna za prihvat ve}ih grupa posjeti-telja. Tom prilikom Marija i Vladimir Horvat objavili su bro{uru [pilja Vrlov-ka u Kamanju kod Ozlja. Polaznici planinarske {kole PD Karlovac na ulazu u {pilju Vrlovku

130

Dolaskom rat-nih godina i ne-brige oko samog objekta dolazi do nekontroliranih posjeta {pilje i velikih devastaci-ja od strane nesa-vjesnih posjetite-lja. Oko 1950.g. ponovno se osni-vaju speleolo{ki odsjeci unutar planinarskih dru-{tava i uz veliki entuzijazam po-jedinaca po~inje

se buditi interes za ure|enje i za{titu speleolo{kih objekata i tako i {pilja Vr-lovka Rje{enjem br. 192/3.1962. od 26.11.1962. na osnovi ~lanka 40. Zakona o za{titi prirode (N.N. br. 10/60) dobiva status za{ti}enog objekta prirode kao spomenik prirode – {pilja.

Godine 1971. po~inje u pravom smislu znanstveno istraìvanje {pilje Vrlovke. Vodi je najpoznatiji hrvatski hidrogeolog dr. Sre}ko Boì~evi} na traènje ta-da{njeg vodstva op}ine Ozalj.

Tom prilikom dr. Boì~evi} radi tlocrt i profil glavnog kanala, i snimke mnogih fotografija za potrebe fotodokumenta-cije.

Tako|er je i to~no utvr|en poloàj {pi-lje u prostoru u odnosu na prirodne i urbane elemente neposrednog okoli{a. Navedeno istraìvanje i izra|eni nacrti rezultirali su izradom pristupne staze, unutarnje pje{a~ke staze kao i elektrifi-kacija objekta. Sve navedene akcije vo-dila je MZ Kamanje unutar koje je dje-lovao odbor za ure|enje {pilje.

Godine 1977. dr. Sre}ko Boì~evi}, na-kon stru~ne obrade objekta, izdao je bro{uru pod nazivom [pilja Vrlovka u Kamanju.

Znanstvenik dr. Sre}ko Boì~evi} odrào je niz predavanja u {pilji Vrlovka ~lanovim CEIK „Bra}a Seljan“ (velika dvorana)

[piljski ukrasi

Mladen Kuka

131

Godine 1980. zavr{ena je elektrifikacija {pi-lje i iste godine je otvorena za turisti~ke po-sjete.

Naàlost tu je za sada pri~i kraj, jer poku{aj grupe entuzijasta u sastavu Janko Peri~ak, Krunoslav Mla~ak i autor ovih redaka, da se uz stru~nu pomo} dr. Boì~evi}a, 1999. godine ponovno inicira ozbiljnije ure|enje ovog jedinstvenog speleolo{kog objekta nije nai{lo na razumijevanje sredina koja o~ito nema niti elementarne kulture, a ni ljubavi za svoj zavi~aj koji su ni krivi ni du`ni dobili u naslje|e.

Danas je, naàlost, {pilja Vrlovka opet ne-kako na po~etku. Dotrajala elektri~na in-stalacija koja je u kona~nici i opasna po ì-vot, uglavnom zaklju~ana vrata i tek rijetki posjetitelji koji samo od nekoga u prolazu

mogu dobiti po koju informaciju o mogu}nosti posjeta. A samo nekoliko me-tara preko Kupe na{i susjedi iz manje atraktivnih destinacija znaju ostvariti i profit i promovirati svoj kraj diljem svijeta.

Autor nacrta: dr. Sre}ko Boì~evi}

Kalcitna kamenica

[pilja Vrlovka - speleolo{ka ljepotica Karlova~ke ùpanije

Branimir Kova~evi}*

ZAVJET [UTNJE PLAVIH DJEÂKA(Sli~i li danas hrvatski narod “plavim dje~acima”?)

O “plavim dje~acima” moè se i mora re}i jo{ pone{to. Ponajprije zato {to je tu rije~ i o ~etvorici nekada{njih dje~aka iz Karlovca i njegove okolice, a onda i zato {to se sudbina tih dje~aka ispreplela sa sudbinom ~itavog naroda. To jest, ne moè se o njima govoriti a da se ne spomenu, a time i objasne, neki sudbonosni doga|aji i ljudi ratnog i poratnog vremena 20. stolje}a na ovim prostorima.

Ja sam jedan od tih “plavih dje~aka”. Sa mnom su to bili Boìdar Pibernik, te Petar Cvitak i Josip Ribi} iz Netreti}a, odnosno Vinskog Vrha, sela u ne-posrednoj karlova~koj okolici. Zajedno s ostalih 45 dje~aka pu~ko{kolskog uzrasta, po~ekom ratne 1942. godine, postali smo pitomcima Usta{kog dje~a~-kog zavoda, “privatne pu~ke {kole s pravom javnosti”, smje{tene na Paunov-cu (predio Tu{kanca) u Zagrebu, koja je povjerena neposrednoj skrbi obitelji onda{njeg prvog ~ovjeka Nezavisne Dràve Hrvatske, poglavnika dr. Ante Pa-veli}a. Premda je bio rat, mi dje~aci rasli smo i odgajali se u ozra~ju potpune bezbri`nosti i sigurnosti, te intenzivne brige odraslih koji su nas doveli i do srednjo{kolskog uzrasta. Krajem svibnja 1944. godine primili smo Svetu po-tvrdu, a krizmani kumovi bili su nam sve redom ministri onda{nje vlade i ljudi iz njihovog neposrednog okruènja. Za nas je tada otvorena (u Zagrebu tre}a po redu) klasi~na gimnazija koja nas je trebala pripremiti za najvi{e dràvne i upravne du`nosti u dràvi.

Kota~ povijesti se za nas okretao nepovoljnim smjerom. Slom Nezavisne Dr-àve Hrvatske nije se mogao zaustaviti i poglavnikova obitelj poslala nas je pravovremeno na sigurno, u alpsko podru~je Austrije, u planinsko selo Ram-sau pokraj Schladminga. Tu smo, skriveni, proveli dvije godine, od kraja 1944.do kraja 1946. godine. Pripremalo se na{e prebacivanje u Italiju ili neku drugu europsku zemlju, no tada{nje jugoslavenske vlasti, doznav{i za na{ smje{taj, nisu èljele to dopustiti i u dogovoru s okupacijskim vlastima (Ramsau je tada bio u engleskoj okupacijskoj zoni) silom su nas, uz pomo} vojske i àndara,

* Branimir Kova~evi} ro|en je 1933. u Karlovcu. Apsolvirao Ekonomski fakultet u Zagrebu. Objavio je knjige: Suza za Bleiburg (2005) i Plavi dje~aci (2005). Priprema knjigu o karlova~kim „pre{u}enim grobovima i zatajenim `rtvama“. Bio je zaposlen kao novinar u Vjesniku. Živi kao umirovljenik u Zagrebu.

SJE]ANJA

133

odveli u logor pokraj Leobena, odakle smo po~etkom 1947. godine vra}eni u Jugoslaviju. Mi Karlov~ani, tada 13 i 14-godi{njaci, na{li smo se ponovno u okrilju obitelji.

Ovo ovdje ispri~ano, kratki je saètak knjige Plavi dje~aci koja detaljnije govori o tom razdoblju njihova ìvota, ali i o njihovu u~enju i radu u Karlovcu (i drug-dje) sve do umirovljenja, to~nije do dana{njih dana. Ovome treba dodati jo{ jednu bitnu okolnost. Prije repatrijacije - svjesni da ne moèmo izmijeniti ono ~ega smo se bojali, {to nismo èljeli doìvjeti - mi dje~aci zavjetovali smo se jedan drugome da o sebi i na{em ìvotu, na{em odgoju i obrazovanju, ne}emo nikome ni{ta re}i, nikada ni u kojoj prilici. [utjet }emo zauvijek. Trebala je to biti na{a obrana od mogu}ih zlostavljanja i {ikaniranja u sredini u koju smo se vratili, a u kojoj, osim ~lanova svoje obitelji, nismo imali prijatelja niti osobe kojoj bismo se mogli povjeriti. Iz okrilja sigurnog i lijepog doma (zavod smo doìvljavali kao svoj dom) ba~eni smo u neprijateljsku sredinu, u njoj ostajemo sami, s duboko usa|enim nepovjerenjem prema svemu {to se doga|alo i {to se ~inilo u toj sredini, svjesni da i strani ljudi oko nas (sve smo te ljude doìvljavali samo kao strance) prema nama ne gaje osobito prijateljske osje}aje. Da bismo ostali ìvi, morali smo se prilago|avati i “gurati” kroz ìvot sami, kako znamo i umijemo. S tim osje}ajem i s takvim zavjetom u srcu ̀ ivjeli smo sve ove godine, pa i danas to nosimo u du{i.

Povratkom iz Austrije dospjeli smo u dru{tva svojih vr{njaka, ja sam s njima proveo svoje karlova~ko mladena{tvo. Najprije sam morao poloìti ispit za ~etvrti razred osnovne {kole i krenuo sam u srednju: Boìdar i ja u srednju ekonomsku {kolu, a dvojica drugih “plavih dje~aka” iz okolice Karlovca nisu to mogli, oni su se kroz ìvot morali probijati na druga~iji na~in. Petar Cvitak bio je lo{e sre}e. U nekoj tu~njavi (vjerojatno je tako bilo) ubijen je ve} ubrzo nakon povratka iz Austrije. Vjeruje se da je zavr{io s ostalim stradalnicima u jami Jazovki. Josip Ribi} kruh je svoj svagda{nji zara|ivao rade}i kao sobosli-kar, umro je prije nekoliko godina. Boìdar je radio kao knjigovo|a na èlje-znici, ìvio je u Generalskom Stolu, bavio se lovom i p~elarstvom, danas svoje umirovljeni~ke dane, nakon smrti supruge u~iteljice, provodi u Karlovcu. Ja sam se odmetnuo u novinare, rade}i najprije kao stenograf, zatim i izvjestitelj, reporter, komentator i urednik u dnevnom politi~kom listu “Vjesniku”. Moji karlova~ki dani ostaju mi u lijepoj uspomeni, ponajvi{e zbog veselih {kolskih dogodov{tina, zbog druènja s mnogim “pravim de~kima” i lijepim karlova~-kim djevojkama, zbog kupanja na Korani, {etnji Radi}evom, zbog ~ajanki i plesnih ve~eri po hotelima i dru{tvenim domovima (to se naravno ne zna, a ni ne treba se pamtiti: bili smo dobra klapa, osnovali smo - bila je to naravno na{a {ala - kulturno-umjetni~ko dru{tvo “Metla”, jer smo na svim plesnjacima “pomeli” prostorije, tj. ostajali smo do kraja). No ̀ ivot me zvao na druge staze, morao sam u Zagreb, ali sam se nakratko vratio u Karlovac kao dopisnik “Vje-snika” i tu sam na{ao ljubav moga ìvota, Mandicu, s njom i danas njegujem i odràvam na{e toplo obiteljsko gnijezdo iz kojeg su u svijet odlepr{ali sin Vedran i k}i Branimira.

Zavjet {utnje “plavih dje~aka”

134

Zavjet {utnje raskinuo sam u dogovoru s nekolicinom svojih biv{ih sudruga, a s namjerom da naglas ispri~am sve {to se i za{to dogodilo, kako ratni i poratni doga|aji ne bi ostali izgubljeni u pro{losti, nepoznati i zaboravljeni, a s njima i na{i ìvoti i na{e vrijeme. Morao sam progovoriti i zato jer je to dio povijesti moga naroda, jer je to i sudbina ljudi s kojima sam dijelio ìvot. Nikada se nisam do kraja “otkrio”, prilago|avao sam se okolnostima na koje naj~e{}e ni-sam mogao utjecati, sveudilj imaju}i na umu svoje djetinjstvo, svoj odgoj i ko-rijene znanja i naobrazbe koje sam stekao uz svoje u~itelje i odgojitelje. Druìo sam se s raznim ljudima, sudjelovao u doga|ajima va`nim i manje va`nim, promatrao sam i pamtio zbivanja oko sebe, u svome gradu, u svojoj domovini, pa i ona svjetska, ona dru{tvena, kulturna, politi~ka, gospodarska zbivanja.

Želio sam promijeniti svijet (koji mladi ~ovjek to ne èli?), to sam i nastojao posti}i rade}i kao novinar gotovo 40 godina, sve do umirovljenja. No i taj je svijet promijenio mene, u~inio me sigurnijim u sebe, manje nepovjerljivim pre-ma drugima, obazrivijim i tolerantnijim. Ostao sam, me|utim, jednako osjet-ljiv na sudbinu hrvatskoga naroda koja ga je pratila nakon Drugoga svjetskog rata, sudbinu s kojom se i “hrvao” nastoje}i se odràti na nogama, ne pasti, ne izgubiti se.

Iz glave mi ne izlazi onaj moj dje~a~ki zavjet {utnje: {utjeli smo jer smo bili slabi, jer smo se bojali, jer nismo imali drugo oru`je u borbi za opstanak. I moj je narod cijelo to vrijeme {utio (“hrvatska {utnja”) kad su ga zlostavljali na kojekakve na~ine, kad su mu u lice bacili optu`bu za kolektivnu krivnju, kad su ga proglasili genocidnim, kad su mu èljeli nametnuti tu|i jezik (srpsko-hrvat-ski), kad su ga htjeli pretopiti u nekoga drugoga i ne{to drugo (jugoslavenska nacija). Poku{ao se buniti (Deklaracija o jeziku) i oduprijeti (masovni pokret), ali nije bilo volje, a mo`da ni snage, da poku{aji ne ostanu samo poku{aji.

Sli~i li moj hrvatski narod “plavim dje~acima”? [uti li i danas zbunjen, nesi-guran, iznena|en kojekakvim samovoljnim tuma~enjima pro{losti i zagovara-njem budu}nosti kakvu mo`da on ne èli i kakvu ne moè prihvatiti? Poslije okrutne srbijanske agresije 1991.godine, poslije pobjedonosnog Domovinskog rata i povijesne”Oluje”, za{to danas indiferentno {ute}i prihva}a tu|e objede da su ga vodile i da ga i danas vode nekakve zlo~ina~ke organizacije i da je sve to {to on èli posti}i i {to je postigao bio samo plod zlo~ina~kog pothvata? Ako je “Oluja” bila isto ono {to je NDH bila 50 godina ranije - zar je hrvatski narod sav zlo~ina~ki? Zar on mrzi sve oko sebe, zar je on ksenofobi~an i ne-kooperativan - kao {to ga uporno uvjeravaju mnogi sa strane? Ako je obrana (bila) znak mr`nje, {to je onda bio napad, agresija? Je li to napada~ ~inio iz ljubavi prema onome koga napada? Ako je usta{tvo bilo ideologija mr`nje i “zlo~ina~ka organizacija” sama po sebi, a komunizam inkarnacija plemenitih ideja, zar su zlo~ini po~injeni u njegovo ime bili samo “gre{ke u koracima”? Je li ispravno pomilovati zlo~in koji su zlo~inci ~inili “zabunom”, a neprestano optuìvati one koji su sli~ne zlo~ine ~inili iz uvjerenja? [to je uzrok, a {to po-sljedica u povijesnom slijedu doga|aja? Agresija (srpska pobuna) bila je, kaù,

Branimir Kova~evi}

135

samo odgovor na ono {to je ~inila hrvatska vlast, samo osveta za grijehe otprije 50 godina, usta{tvo je pak bilo odgovor na zlo~ine Jugoslavena prije Drugog svjetskog rata - gdje se skrio stvarni po~etak te ubita~ne spirale zla? Zlo~in, uvjeren sam, mora biti ka`njen bez obzira kojim je pobudama bio potaknut. S ovim malim, hrabrim, po{tenim i iskrenim narodom povijest se okrutno po-igrala i to samo zato jer je htio (o)braniti svoju istinu, svoje korijene, svoja uvjerenja i postupke. Ne razumijevaju}i potpuno {to se oko njega u svijetu doga|alo, krenuo je na put na kraju kojeg je morao platiti (pre)visoku cijenu takve svoje sudbine.

No danas vi{e nema potrebe {utjeti. Ni ikakvog opravdanja za to. Hrvatski narod nema razloga stidjeti se bilo ~ega, ne treba se ustru~avati razgovora o pro{losti. Moè naprotiv biti ponosan da je kroz bure i nevere, kroz Scile i Haribde konvulzivnih doga|anja 20. stolje}a, izi{ao s poja~anom samosvijesti o sebi samome i svojoj ulozi u me|unarodnoj povijesti. Izi{ao je ìv, premda ne dodu{e i sasvim zdrav, jo{ }e se dugo morati oporavljati od svih nanesenih mu ratnih i drugih ozljeda. Me|utim, sve {to je proìvio i doìvio moj hrvatski narod dokaz je njegove snage i sposobnosti da se uhvati uko{tac s izazovima vremena, da se odrì na burnom moru svjetske zajednice, da se suo~i s iza-zovima budu}nosti, pa moè biti siguran da }e uspje{no svladati i sve budu}e zada}e koje povijest preda nj postavi.

Zavjet {utnje “plavih dje~aka”

Tomislav Brozovi}*

UTOPLJENICI

Talijanska je vojska u ratu od 1941 – do 1943. godine (od okupacije, pa do kapitulacije) izgubila u Dugoj Resi ~etiri svoja pripadnika. Sva ~etvorica su se utopila u rijeci Mre`nici koja protje~e kroz samo mjesto.

êtvorica mladi}a iz zemlje koja je okruèna morima (Jadransko, Jonsko, Ti-rensko, Sredozemno) utopi{e se na ljetnom kupanju u mirnoj i prozirnoj rijeci. ûdo je to ve}e, {to se do tada, ali i poslije toga, nijedno drugore{ko dijete u toj ~istoj, bistroj, prete`no mirnoj i prelijepoj rijeci nije nikada utopilo, a naravno da ni od odraslih nije nitko mogao stradati, jer svi nau~e plivati ve} u najranijoj dje~joj dobi.

Tri sam utapljanja gledao, kao petnaestogodi{njak, iz neposredne blizine, na ~etvrti tragi~ni doga|aj stigao sam kad je tijelo talijanskog ~asnika ve} bilo na dnu rijeke i nisam vi{e siguran kako je do udesa do{lo. Da li je ~ovjek pao u vodu iz ~amca, a nije znao plivati, ili je precijenio svoje pliva~ko umije}e pa se udaljio predaleko od obale i nije se uspio vratiti. Voda je na toj lokaciji, iznad betonske brane, posve mirna kao jezero – gotovo uop}e ne te~e, tako da se i slabom pliva~u problem utopiti. No, to se u ovom slu~aju ipak dogodilo.

No, vratimo se prvom utapljanju. Dvojica vojnika do{la su iz talijanskih vojnih {atora, postavljenih u vo}njaku u neposrednoj blizini rijeke, zagrljeni i pjeva-ju}i iz sveg glasa. U{li su u pli}ak uz obalu, do{li do duboke vode i vjerojatno pod jakim utjecajem alkohola, hrabro u{li u nju. Mi dje~aci stajali smo na rubu tog bazena s dubokom vodom i bili smo uvjereni da de~ki znaju plivati. No, nakon kratke borbe da se odrè na povr{ini, ubrzo su pred na{im o~ima i na na{ uàs, potonuli. Da je bio samo jedan, vjerojatno bi se spasio, jer pli}ak je bio sasvim blizu, s nekoliko, pa makar i traljavih zamaha rukama, spas je bio mogu}. Me|utim, oni su se ~vrsto, upravo o~ajni~ki dràli jedan za drugoga, tako da su si posve onemogu}ili rad nogama i mlataranje rukama po povr{ini vode. Vrlo brzo su potonuli. Mi smo najprije gledali dramu s nevjericom, a potom smo zaprepa{teni shvatili da se oni utapljaju jer ne znaju plivati i da im mi ne moèmo pomo}i. U blizini nije bilo nikakvog ~amca, uèta ili {tapa, niti

* Tomislav Brozovi}, ro|en je u Dugoj Resi. Gimnaziju je zavr{io u Karlovcu, a na Zagreba~kom sveu~i-li{tu diplomirao je rudarstvo. U Svjetlu (2004) je objavio Zapise o pro{lom vremenu. Umirovljen je i ìvi u Zagrebu.

137

jedne odrasle osobe, a sve se odigralo stra{no brzo. S pravom smo se bojali sko~iti u vodu i poku{ati ih izvu}i, jer su obojica bila mnogo teà i sna`nija od nas i povukli bi nas sa sobom u dubinu.

Tre}i utopljenik je znao plivati, i to dobro. Sun~ao sam se i gledao pliva~e u vodi, ve}inu njih sam dobro poznavao. Jedan nepoznati mladi} privla~io je moju pa`nju, jer je izvanredno lijepo plivao kraul i onda je odjednom nestao pod vodom.

Nije bilo nikakve borbe da se odrì na povr{ini, samo je potonuo. Kao kamen. Kupa~i koji su u tom ~asu plivali u njegovoj neposrednoj blizini, digli su uzbu-nu. Nedaleko od mjesta doga|aja plovio je ~amac na vesla Ivana Pavlovi}a, u kojem se osim njega nalazila i djevojka Danica Meji}, oboje iz sirotinjske stare stambene zgrade (tzv. Gornji mlin) u kojoj su stanovali radnici „Pamu~ne in-dustrije“ Duga Resa, izgra|ene na samoj obali rijeke u doba gradnje tvornice i pje{a~kog mosta preko Mre`nice. Ivan (Jiva) Pavlovi} radio je u „Pamu~noj“, ali se kao i mnogi drugi Dugore{~ani bavio i ribolovom, pa je u ~amcu imao i èljeznu kuku na uètu kojom je s dna rijeke podizao svoje, ìcom i {pagom ispletene vr{e. Riba kroz postoje}i otvor u|e u vr{u, ali ne zna iz nje izi}i. Nakon poduèg povla~enja kuke po dnu rijeke duboke na tom mjestu oko 6 metara, uspio je zahvatiti utopljenika i polagano ga je podizao prema povr{ini. Kada se tijelo nesretnog vojnika pojavilo malo ispod povr{ine rijeke, do{lo je do drame. Djevojka Danica, suo~ena s tim prizorom, izgubila je svijest i pala iz ~amca u vodu. Sada je trebalo nju spa{avati. Ivan je u tom ~asu pustio uè s kukom i utopljenikom, sko~io u vodu, zaronio i izvukao djevojku iz vode. Kad ju je ubacio u ~amac, ona se ubrzo oporavila. Odvezao je Danicu na obalu, vratio se ~amcem na mjesto tragedije i uz pomo} prisutnih pliva~a ponovno je prona{ao i izvukao iz vode mrtvo tijelo pripadnika talijanske vojske. Ivan Pavlovi} bio je odli~an nogometa{, kao i ve}ina mladi}a s Gornjeg mlina, te ogromne stare stambene zgrade, iza koje se nalazi nogometno igrali{te, u kojoj su odrasli mnogi vrsni nogometa{i, koji su se u ratu podijelili na u spojeni i na javnu elektro-mreù.

Ljeti, kada je vodostaj rijeke najniì, u rano jutro, podigne se ustava na brani i ispusti gotovo sva akumulirana voda, pa rijeka iznad brane poprimi, u duìni od nekoliko stotina metara, sasvim drugi oblik. Izrone nekada{nji otoci, pa se rijeka pretvori u potoke, poto~i}e i bare na niìm dijelovima otoka. Ribe se hvataju rukama, ali to traje samo jedan dan. Nave~er se ustava spusti i rijeka za nekoliko sati ponovno poprimi svoj normalni izgled.

Ona dva vojnika, {to su se utopili ~vrsto zagrljeni, stradali su ba{ na taj dan (koji je uvijek nedjeljom), u jednom udubljenju promjera desetak metara. Oko te jame, s vodom dubine 4-5 metara, kameno je dno s visinom vode, toga dana, od svega 20-30 cm.

Uzvodno od tog mjesta, u neposrednoj blizini, stajao je u to vrijeme drveni pje{a~ki most, s prolazom {irine od svega jednog metra. Drvena konstrukcija bila je otklonjena na tzv. „babice“, sazidane od velikih kamenih blokova. One

Utopljenici

138

su na obje strane bile {ire od drvene konstrukcije za otprilike 2,5 metra, a na njihovoj povr{ini bila je izvedena fina betonska glazura, pa je to za nas klince i klinceze bilo idealno mjesto za sun~anje. Uzvodno od mosta bila je izgra|e-na niska brana od kamenih blokova me|usobno spojenih betonom. Preko te brane {irine 2-3 metra (koja i danas postoji), prelijeva se voda, ljeti visine oko 25 cm, tako da se po njoj mo`e normalno hodati, a u spretnoj dje~a~koj fazi i tr~ati. Od te brane nizvodno, pa i ispod samog mosta, dno rijeke, na cijeloj svo-joj {irini poplo~eno je betonskim blokovima. Visina vode na tom dijelu rijeke iznosi oko 1,5 m, tako da odrasli mogu u tom ogromnom poplo~enom bazenu normalno stajati. Za{to su si graditelji mosta, podvodne brane i poplo~enog dna na tako velikoj povr{ini, dali toliko truda, da bi to sve tako lijepo izgledalo, ostaje tajna.

Poslije Drugog svjetskog rata, drveni pje{a~ki most je sru{en i preko istih ka-menih „babica“ polo`en je i {iroki drveni kolni most, tako da su mnogi kupa~i ostali bez svoje tople betonske podloge za sun~anje, pa se i kupali{te u potpu-nosti preselilo na pojas neposredno iznad podvodne kamene brane. Desetak godina kasnije, drveni kolni most je sru{en, a u njegovoj blizini izgra|en je novi armirano-betonski kolno-pje{a~ki most.

Babice, kao ostaci starog drvenog mosta, stoje uglavnom i danas, podsje}aju}i me na ona dobra, dobra stara vremena, zapravo na dje~a~ko doba, kojeg se velika ve}ina ljudi najradije sje}a.

Stari most na Mre`nici u Dugoj Resi

Tomislav Brozovi}

Preu

zeto

iz k

njig

e N

ikol

e Pe

ri}a

; Poz

drav

iz K

arlo

vca,

200

4.

Antun Vrgo~

KULTURA NA GRANICI

Prvih dana mjeseca rujna 1982. godine trebao sam krenuti na par dana u Italiju da ih provedem u tvornici stolaca na{eg poslovnog partnera kako bih ustanovio iz kojeg kraja Lijepe na{e bukva najbolje odgovara za njegovu proizvodnju. Za bukvu iz Poège znali smo da ne odgovara, a i sam predstavnik tvornice “SPIN Valis-a”govorio je da je njihova bukva “ìv~ana” (od talijanskog nervoso).

Kako sam trebao biti nekoliko dana u Italiji, odlu~ih ponesti sa sobom knjigu. Traè}i po biblioteci pogled mi zapne za knjigu Slavka Kolara Mi smo za pra-vicu i ja ju spremih u kov~eg. Nakon pet ugodnih dana provedenih u malom mjestu pokraj Udina stigoh predve~er na “mejni prehod” u Novoj Gorici. Moj automobil je bio jedini na granici, pa su gospoda carinici temeljito pregleda-vali vozilo, ispitivali me i ~udili se: “Ne nosi kavu, riù, ba{ ni{ta, ima prazan prtlja`nik”, sve se to nije uklapalo u njihov na~in razmi{ljanja! Onda je do{ao na red moj kov~eg. îm ga otvorih carinik zapne za oko crveno uvezena knjiga Slavka Kolara Mi smo za pravicu! “[ta je ovo?” - upita carinik.”Knjiga” - od-govorih nedu`no! Uzme knjigu iz kov~ega i naredi i da se parkiram uz postaju milicije. Kad sam izi{ao iz auta re~e mi carinik da su moja knjiga i paso{ kod deùrnog milicajca u sobi broj 3 na prvom katu. Deùrni drì moju knjigu i paso{ na stolu, lista po pri~ama Slavka Kolara, vjerojatno prvi puta u ìvotu i re~e mi da stojim i ~ekam.

Zagledao sam ga pozorno! Bio je to tipi~ni Mili Cajac, ljudina s tri ùte trake na ramenu, surim brcima skoro do ramena, pripadnik slovanske Mejne milice, a po narodnosti strpah ga u Crnu Goru, {to se kasnije pokazalo kao to~no!

Izvadi napuhani “mejni mili~nik”, koji garantirano nije znao slovenski, knji-ùrinu iz svog radnog stola i po~ne ne{to traìti po stranicama. Kada je to traènje potrajalo neko vrijeme, upitah ga uljudno o ~emu se radi, na {to mi on strogo odgovori, pokazuju}i na stolu knjigu Mi smo za pravicu: “Druè Antune, ova je knjiga sumnjiva !” Iz mene provali smijeh. “Oprostite druè”, rekoh, “Slavko Kolar je najve}i hrvatski satiri~ar i humorista, tako da ova knjiga ne dolazi u sumnju!” Druè Antune, ponovi on sada strogo i povi{enim slu`benim glasom, ova je knjiga sumnjiva! “To je izdanje Matice hrvatske iz 1942. godi-ne!!!” Nasmijao sam se ovaj puta obzirnije, uz primjedbu da su Slavku Kolaru

140

tiskali knjigu u poduze}u, koje je tada postojalo i da on nije kriv {to u to doba nisu postojale izdava~ke ku}e kao “Otokar Ker{ovani”, “Veselin Masle{a” ili “Mladost”. “Druè”, re~e milicajac, “uozbiljite se nalazite se na grani~nom prelazu i pona{ajte se s du`nim po{tovanjem!” Vidjeh da je vrag uzeo {alu, za{utim. On je bezuspje{no prelistavao jo{ jednu knjigu s popisom knjiga na indeksu, no nikako da prona|e Slavka Kolara.

Kad je situacija postala ve} pomalo mu~na, upitah ga poluglasno:”Druè da li ste gledali film Breza?” “Nisam”, odsje~e On i nastavi traìti po popisu zabra-njenih knjiga.

Razmi{ljaju}i kako da spasim knjigu od neukog ~uvara reda i zakona, koji se sprema oduzeti ju zato {to je izdana 1942. godine, a izdava~ je bila Matica hrvatska! Padne mi na pamet ideja. “Druè, da li ste gledali televizijsku seriju Svoga tela gospodar”, upitah iznenada.

Prst mu zastane na knjizi po kojoj je bezuspje{no traìo Slavka Kolara, lijeno podigne glavu, pogleda me i upita:”A jel’ to onaj film na TV-u u kojem je onaj mladi seljak radio one stvari s udovicom iza plasta sijena, a krava oti{la u dje-telinu, napuhla se i crkla, pa je morao ènit onu bogatu {epavu, da sa ènom dobije junicu?”

“Da to je taj film” - rekoh s olak{anjem, “a ta se pri~a nalazi u ovoj knjizi za koju vi tvrdite, da je sumnjiva!” Uzmem knjigu sa stola i na|em mu pri~u Svoga tela gospodar. “Nije valjda da na{a televizija snima serije po sumnjivim knjiga-ma”, dodam ja sugestivno!

Pun pogodak! Drug mili~nik iliti Mili Cajac, makne prst s indeksa zabranjenih knjiga, a pogled mu po~ne kruìti od Kolarove knjige, preko njegovog indeksa zabranjenih knjiga do mene i obratno! U o~ima mu se vidio strahoviti napor kako poku{ava uhvatiti vezu izme|u zabranjenih knjiga, zabranjenih knjiga Matice hrvatske i 1942. godine, no ~inilo mi se da taj napor nadilazi njegove umne sposobnosti!

Nakon nekoliko minuta {utnje sko~i sa stolca, uzme u ruke knjigu Mi smo za pravicu, stavi na knjigu moj paso{, pruì mi ih i slu`beno re~e: ”Druè Antune, izvolite, ali ubudu}e nemojte nositi sumnjive knjige preko granice”.

Antun Vrgo~

Josip Palada*

DVA UMJETNIKA

U Japanu je sve mogu}e. Tko ne zna, to je zemlja izlaze}eg sunca. Na nekoliko duguljastih otoka, od juga od Sahalina, 369 000 ~. km nalik na{im Kornatima, samo ipak malo prostranijim i ve}im, te Fudì uzvisjem (3 778 m). Otoci su: Riokiu, Kju{u, [ikoku, Hon{u, Hokaido, uglavnom vulkanskog porijekla uto-pljeni ili izdignuti iz vodenih masa Japanskog mora i Tihog oceana. Pojavljuju se izme|u 30. i 50. paralele sjeverne {irine i 130. do 150. meridijana isto~ne duìne.

Akira Kurosawa (reìser i filmski producent svjetskog glasa) slika se s dje~a-kom Micunori Saki. Dje~ak je i glumio u njegovim filmovina, ali 1998. to je 22 godi{nji, umjetnik slikar, koji je za najgledaniju TV emisiju u Japanu „Svijet u Va{em domu“ izabran i s ekipom poslan u zemlju koja li~i na malog lete}eg zmaja, Hrvatsku. Htio je nau~iti slikati, kako slikaju izvorni slikari te male Hrvatske. (Zamislite: Japan 140 milijuna stanovnika, Hrvatska oko 4 milijuna. Tokijo, 14 milijuna stanovnika, Zagreb oko 1 milijun.)

Ipak, nacionalna TV ku}a u Japanu odlu~uje da snimi film 82 minute o svom mladom slikaru i njegovoj neobi~noj èlji, te upu}uje ekipu u tu zemlju na dru-gom kraju svijeta. Hrvatska je za njih nalik komarcu. Eksplozijom je otrgnuta iz Jugoslavije, koja li~i na hipopotama, i jo{ je taj komarac pobijedio ~udovi{te nalik voden konju i ìvi i stvara. Do ovog doga|aja {ira javnost u Japanu jedino zna za Cikati}a, svjetskog prvaka u tajlandskom boksu.

Od ovog doga|aja, a to zna~i snimanje filma o na{em dijelu svijeta, za Hrvat-sku, Svetu Janu, Grgecov brijeg, slikara Petra Grgeca i njegovu ènu Danu, te mnogo toga o nama znaju bar 50 milijuna Japanaca i ostalih koji su gledali zanimljivu, decentnu sagu o Hrvatima.

Osobito promi{ljaju}i nisam vidio bolji film o Hrvatskoj i hrvatskim ljudima u svjetskim razmjerima.

Osobno smatram da su Petar (65 godina) i Dana (67 godina), iako ih mladi umjetnik zove, i to u sred Japana, tata i mama, zapravo djed i baka Svijeta (i u Hrvatskoj imaju unu~icu).* Josip Palada, ro|en 1935. u Dogradu nedaleko Trogira, prozni i dramski pisac. ^lan Dru{tva hrvatskih knjièvnika. Aktivni sudionik Domovinskog rata. Živi u selu Prudnice pokraj Brdovca.

142

TV Union Japan okuplja ekipu. Uz sva istraìvanja ipak je to putovaje na Mars. Okuplja se, po svemu prosu|uju}i, prva liga: YOSHIKO TAKADA, povjesni-~ar umjetnosti. MAKOTO YOSHIDA, kamerman kojega se zbog prebukira-nja moralo ~ekati za slobodni termin, HIROYUKI KOTAKI, snimatelj tona, i glava svega reìser, MASAKI KOBAYASHI. Normalno, tu je i ostala ekipa (prevoditelji, ostalo osoblje.)

Eksplozijom Jugoslavije, odvaja se Hrvatska. Eksplozijom „ûda hrvatske na-ive“ izdvaja se za njih najizvorniji slikar u Hrvata, Petar Grgec. Pokazuju oni prije svog odabira inserte svjetova: Ivana Generali}a, Ivana Rabuzina, Ivana Lackovi}a, ipak prevladao je njegova svetost Petar, apostol.

Raspituju se putnici namjernici za interes svojih ̀ elja od Jastrebarskog do Sve-te Jane kod foringa{a, susjeda, na koncu i u dvori{tu samog Petra Grgeca, dok njegova dva psa laveòm obznanjuju da je ovdje privatni posjed, i opasno.

ôvjek im jednostavno kaè, stigli ste. Ja sam Petar Grgec. I sad se doga|a ne~uveno i nevi|eno u svijetu, ali u Hrvata normalno. Ugo{}uju ljude dobre volje. Upoznaju se, u~e mladog umjetnika cijepati drva, spremati objed od glji-va i ostalih namirnica. Ostavljaju mu brijeg, ku}u, zagrijani dom, daju mu srce, toplinu i sve. Nek’ prou~ava slike, pejza` rajskih obrisa i obraza. Pokazuju mu crtu Kupe koja dijeli zlo od dobra, jer jo{ traje Domovinski rat u Hrvatskoj i ostavljaju ga da istraùje, ispituje, druì se s ljudima i sam sebe provjerava.

Tri tjedna traje isku{enje. Sve se snima. Doma}ini navra}aju i pomaù gosti-ma, {e}u se po okoli{u, upoznaju ih s prijateljima i stvarima s kojima se ìvi na ovim prostorima.

U~itelj i u~enik kona~no po~inju slikati. Tehnika je ulje na staklu, tema slo-bodna. Petar slika svoju ̀ utu bundevu iz vrta. Mladi Micunori Saki slika brijeg, doma}ine, cucke, cijepanje drva, jer drvo tri put grije ~ovjeka: kad se reè, kad se cijepa, kad se loì.

U~itelj u~eniku prire|uje prvu izlo`bu u Domu kulture Sveta Jana. Slike brda i u~enika krase zidove. Narod ple{e, veseli se jer to je i za njih doga|aj. Mladi umjetnik dobiva i pusu od mlade folklora{ice u narodnoj no{nji. Bog je jedan, ljudi njegova djeca su jedno, pa makar se zvali Japanci, Hrvati, ili nekako dru-go. Rat je tu, ali i ìvot. Živjeti se mora, ma {to nam se slu~ilo. Neshvatljivo, ali je tako. Petar pokazuje kako je ìvio u ratu u rodnom Karlovcu. [ljem na glavi. Granata mu je raznijela stan, auto. Pohodili su ga prijatelji iz Satnije hrvatskih umjetnika.

Putovao je s djecom na more i kroz ratne zone s ratnicima umjetnicima, s namjerom odràvanja Ratnog ZILIK-a u Selcu 1992. Jedino je slike sakrio u dupljama planine u nedohvatu. Borio se kistom i umije}em o~uvati spomen na svoj narod, na ljude i doga|aje. Ciklus nezaboravnih crteà u koloristi~kim varijabilama, kri`ni putevi naroda Hrvata.

Josip Palada

143

Petar je smogao snage naslikati tridesetak slika, ali sad dok ih pred kamerama pokazuju on nema snage da ih gleda, jer su nevjerojatna, ali istinita bilje{ka u vremenu, a o ljudima i neljudima.

Kad je do{lo vrijeme rastanka, mladi umjetnik ne èli napustiti oca i majku u Hrvatskoj. On bjeì, pla~e, ali stvarnost ìvota i stvarnost filma ne{to su drugo. Gotovo ga otimaju i vra}aju doma u Japan. Nosi slike, znanje i beskrajnu lju-bav za svijet koji je upoznao, spoznao i doìvio.

Jedne od narednih nedjelja uve~er film je prikazan u vrlo gledanoj kontaktnoj emisiji u Japanu. U studiju su slikar, voditelj, voditeljica i nasumce izabrani gledatelji. S onu stranu etera je radoznalo pu~anstvo Japana od 50 milijuna aproksimativnih gledatelja. Puno se toga doznaje i spoznaje o slikaru i njego-voj Hrvatskoj. Odaziv publike je nevjerojatan, jer }e netko dobiti sliku Petra Grgeca, a netko putovanje u Pariz.

No, kao i sva ~uda i ovo prelazi granice uobi~ajenosti.

Biolo{ki roditelji, a i njihova cijela rodbina, ujak, umjetnik svjetskog glasa i drugi, èle sresti, upoznati te nove, u neku ruku dohovne i spoznajne roditelje iz Hrvatske.

Petar Grgec i njegova supru`nica, suputnica, posje}uju svoje novo dijete u da-lekom Japanu. Nakon {est mjeseci od prvotnog kontakta, ponovni susret, po-novno se snima sve i nastaje dirljiv film o umjetnosti kao najve}em mostu na svijetu, koji premo{}uje sve razlike, i vremenske i prostorne. Opet zajedni~ko slikanje, opet zajedni~ka izlo`ba, opet gostovanje u studiju TV, isti voditelji, slikar, a sad umjetnik Japanac vi~e usred Japana hrvatskim jezikom: mama i tata, do|ite! – i dolaze Petar i Dana.

Novi film ide uìvo u eter Istoka.

Svi spoznaju, doznaju, da ni ono prvotno ni ovo sada nije fikcija, izmi{ljotina, nego ̀ ivi ljudi, umje{nici ̀ ivota, umjetnici po Bo`joj providnosti, i stvarno neg-dje na kugli zemaljskoj postoji Hrvatska i u njoj ljudi, kao mi, kao na{i roditelji, ujaci, stri~evi. Posebnog su kova, ali jedu, piju, vole, oboàvaju i ìvot ìvjet znaju, uprkos rata, nevolja, bolesti, operaciji. Bo`je lice u ~ovjeku zaiskrilo je istinom, ljubavlju i prijateljstvom.

Nikad u Hrvatskoj se nisu odvrtjela dva ~udesna filma o jednom umjetniku, slikaru i ~ovjeku u tako kratkom roku, ali i Japanu, mo`da je to rijetkost, ali mogu}a rijetkost.

Petar Grgec ~uva fundus svojih predaka, svojih po~etaka, za potomstvo u Hr-vatskoj. U njegovim slikama je opjevana njegova Podravina, njegov zavi~aj Jaska i okolina, njegov Karlovac, njegova Hrvatska. To su vrbe, ptice, nebo, sunce i konji vijogrivi.

Dva umjetnika

144

To su sojenice, sveti{ta, mistika. To su coprnjice i ostale vragolanke ìvota. To je Domovinski rat u svoj svojoj zbilji. Sunce je postalo krvavo oko istine. Krvavim plamenom gori: pitomost, pastorala, i do-movi. Sveti{ta su to~ke za ga|anje i pode{avanje pogodaka ubojitih oru`ja. Jedino ljudi dostojanstve-no kora~aju u progonstvo, a za njima ru{evine, mrtvi unuci, djeca, suputnici, pr-ijatelji, branitelji, juri{nici. Niti svatko ubija, niti svatko ne pogiba. Stati~nost pros-tora postaje spaljena zem-lja, ali nadmo}ni duhom i istinom, sinovi Boga i lju-bavi, suzbijaju vraga na so-tonskom pohodu. Umjet-nik ga probada kistom i bojom.

Umire zao duh, tek strugotine, krhotine istrgnute zaboravu po pameti i umije-}u slikara ostaju, a svjedo~e o pohodu kuge pameti, i snage ru{ila~kih orkana, potaknutih nevidljivim spodobama. Mrak moè osvojiti prostore, na kalvariju muka natjerati slaba{ne, ugro`ljive i nejake, ali je moè ugasiti oko i njegove poruke u mozgovima hrabrih: Po|ite i osvijetlite! Potamanite nemani i zla, vratite suncu radosne zrake ìvota koje {alje u prostore.

General [pegelj nare|uje; ti se bori kistom i bojom, svojom umje{no{}u, mi }emo se boriti svojom, taktikom i oru`jem.

Petar Grgec je u Domovinskom ratu spasio svoju umjetnost, pro{irio sebe, umjetnost i svoju domovinu te na{e ljude i krajeve do Japana, a i dalje. Nasli-kao, obranio, oteo zaboravu i spasio ìvot i uspomene. Njegovih pet rijeka nije promijenilo tok niti ih je zagadila ~izma zlotvora. Ne{to je razru{eno ku}a, ne-{to ranjeno, ubijeno ljudi, ali to su kapi u sveop}em oceanu neuni{tivog ìvota. On se borio i izborio da tok ne prestane, da istina ostane, a ostalo je radost, jer prolje}e kora~a i po na{em kraju i u srcima ìvotinja i ljudi, tako|er i u travka-ma, drve}u i cvije}u. Radost plo|enja se nastavlja, a plodovi su gorivo daljnih putovanja.

Petar Grgec i Mikunori Saki u Nacionalnom parku Fuji (1998)

Josip Palada

145

Tako je Petar Grgec (ro|en, 27. sije~nja 1933. u Klo{tru Podravskom, proìvio i zabiljeìo ìvot na brojnim ciklusima svojih slika) oslikao ìvot, sebe i svoga kraja, rodnog i onog gdje ìvi, prebiva ostavljaju}i istinu i nadu u prostorima vremena, a za pam}enja. Naslikao je i Kri`ni put hrvatskoga naroda, ali i lje-pote pojavnosti, ljepote ìvota, nadanja, stvaranja.

Beskrajan je krug, zapravo kru`nica i kruènje. Po~etak, da bi se pomaknuo, `dere kraj i oja~an hvata kovitlac postojanosti. To je u suncu i vremenu, to je me|u vrbama, to je me|u pticama, to je me|u ljudima i lete}im konjima ~ije grive stvaraju vjetrove, i pokre}u bogove. S Petrovih uradaka titra poetika i nje`nost ukazanja u bojama ugledanja.

On sad slika ciklus Od Hrvatske do Japana. Sluì se istom svojom ikonografi-jom, svojim nje`nim lirskim koloritom, ali ugledanja, vizije i dovidi su mu ne-{to drugo, neki drugi i druga~iji ìvot, ~ak kvalitetniji, organiziraniji, cjenjeniji, bliì Bogu.

Njega opijaju neke nove dosjetke kojima ljudi ~iste, ja~aju, ~eli~e, svoj ìvot i narav u darovanom podneblju.

Fuji, vulkan s kapom od vje~nog snijega dominira nad svim. Ljudi ~iste travnja-ke od trava koje tamo ne spadaju, jer su krivo zalutale i nikle. Brzine su neke druge. Sunce je bliè i moru i ~ovjeku. Osje}aji su jednaki, èlje identi~ne.

Izdràva predstavu u tradicionalnom kazali{tu Kabuki i spoznaje pro{lost do-ma}ina. Oni se dive njegovoj strpljivosti da otpo~etka do kraja sagleda pred-stavljanje, jer oni zato vi{e nemaju strpljenja. Vidjet }e on i zaklju~ane ki{o-brane, kao neko oru`je u so{kama, jer ki{obran je u Japanu vaàn i neophodan predmet. I tako ra|a se novi svijet slika izvornog hrvatskog, a sada i svjetskog umjetnika Petra Grgeca, gra|anina Karlovca, a to zna~i i Svijeta.

Dva umjetnika

KARLOVA^KA DRU[TVA

Dubravko Vinkovi}

MJE[OVITI PJEVA^KI ZBOR UMIROVLJENIKA U KARLOVCU

Nastanak ovog Zbora prije svega treba zahvaliti èlji i potrebi ve}eg dijela nje-govih prvih ~lanova, koji su ve} ranije pjevali u drugim poznatim karlova~kim vokalnim sastavima, da se nastave baviti pjevanjem u poznijoj ìvotnoj dobi.

Tako je godina Hrvatskog prolje}a, 1971, iz skuta tada{nje Karlova~ke organi-zacije umirovljenika iznjedrila Mu{ki pjeva~ki zbor umirovljenika.

Inicijator osnivanja i prvi umjetni~ki voditelj Zbora bio je Vid Rukavina, a Zbor izlazi u javnost prvim nastupom pod njegovom dirigentskom palicom 29. listopada 1971. godine u „Zorin-domu“ na sve~anoj akademiji povodom 25. godi{njice djelovanja tada{njeg Saveza umirovljenika Hrvatske.

Od prvih nastupa Zbor je stekao svoje mjesto na glazbenoj sceni Karlovca, koji ima vrlo dugu i bogatu tradiciju vokalnog muziciranja, koju predvode Prvo hr-vatsko pjeva~ko dru{tvo “Zora”, Karlova~ki vokalni oktet, Obrtni~ko radni~ko dru{tvo “Nada”, Kulturno umjetni~ko dru{tvo “Dr. Dragomir Drakuli}–Puba” i drugi. Potaknut takvom bogatom tradicijom javlja se interes za uklju~ivanjem u Zbor, pa tako godine 1978. Mu{ki pjeva~ki zbor umirovljenika s 25 ~lanova prerasta u Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika s oko 45 mu{kih i ènskih gla-sova. Veliki broj pjeva~a i pjeva~ica novonastalog mje{ovitog pjeva~kog zbora su bili biv{i pjeva~i naprijed spomenutih i brojnih drugih dru{tava, zborova i vokalnih grupa. Danas ovaj pjeva~ki Zbor raspolaè s oko 33 glasa od kojih po brojnosti prevladavaju ènski glasovi, koji ~ine dvije tre}ine Zbora.

U proteklih 35 godina Zbor je djelovao primjernom dinamikom od, u prosje-ku, jednog nastupa svaka dva mjeseca i to usprkos ~injenici da prosje~na ìvot-na dob ~lanova iznosi oko 70 godina. Tijekom svoga postojanja Zbor je uvijek bio spreman na suradnju s drugim pjeva~kim zborovima, vokalnim grupama i kulturno-umjetni~kim dru{tvima u Karlovcu i izvan njega o ~emu svjedo~e brojni zajedni~ki koncerti. Zbor je razvio prijateljske odnose sa Mje{ovitim pjeva~kim zborom umirovljenika iz Siska i Kulturno umjetni~kim dru{tvom iz âzme, Mje{ovitim pjeva~kim zborom umirovljenika iz âkovca i Dolenjskim oktetom iz Novog Mesta iz Slovenije.

147

Treba naglasiti da Zbor nije {utio niti tijekom Domovinskog rata kada su pje-va~i i umjetni~ki voditelji, unato~ pogibeljnoj opasnosti od ~estog ~etni~koga granatiranja grada, dolazili na pokuse i izlazili na nastupe daju}i na taj na~in svoj doprinos stvaranju pozitivnog moralnog ozra~ja u tom za Hrvatsku te{-kom i sudbonosnom vremenu.

Svoje domoljublje Zbor izraàva tijekom i po zavr{etku Domovinskog rata su-djeluju}i pjesmom na obiljeàvanjima Dana dràvnosti, pjevaju}i Udruzi ro-ditelja poginulih branitelja i na memorijalnim domoljubnim skupovima nad jamom Jazovka kod So{ica na Žumberku.

U oslobo|enoj i samostojnoj Hrvatskoj rastere}en komunisti~kih ideolo{kih sputanosti Zbor doìvljava novi uzlet i afirmira se kao jedan od najboljih sasta-va u gradu Karlovcu, i kao jedan od najboljih mje{ovitih pjeva~kih umirovlje-ni~kih zborova u Hrvatskoj.

Od publike je ovaj Zbor, unato~ ili upravo zbog starosne dobi ~lanova, pri-mljen sa simpatijama i podr{kom gdje god je nastupao. Marljivim radom stal-no pro{iruje repertoar koji se temelji na kompozicijama ozbiljne svjetovne i

Prvi sastav Mu{kog pjeva~kog zbora umirovljenika (1971.g.). Prvi red, sjede s lijeva na desno: Gusta Po-zderac (I. tenor), Slavo Pocel (I. tenor), Bruno Belavi} (I. tenor), Ante Dumbovi} (II. tenor), Vid Rukavi-na (dirigent), Đuro Knapi} (II. tenor), Vilko Budimirovi} (I. tenor), Josip Gojak (II. bas). Drugi red, stoje s lijeva na desno:Tomo Gregor(I. tenor), Vladimir Lapanja (II. tenor), Josip Turk (I. tenor), Ivan Vratari}

(I. bas), Ivan Bartol (I. bas), Vlado Ma|eruh (I. bas), Anton Mati~i} (II. bas), Nikola Tatar~ak (II. bas), Uro{ Tomi} (II. bas), Adi Gruden (II. bas). Tre}i red, stoje s lijeva na desno: Tomislav Na{i} (I. tenor),

Mijo Perkovi} (II. tenor), Veljko Hranilovi} (I. tenor), Milan Komadina (I. bas), Marko Habulin (I. bas), Franjo Kajfe{ (II. bas), Đuka Pu|a (I. bas).

148

sakralne glazbe, ali i obradama narodnih, tradicionalnih i zabavnih kompozi-cija, uglavnom karlova~kih, ali i drugih hrvatskih autora (Dragutina Paseka, Rudolfa Taclika, Ivana pl. Zajca, Adalberta Markovi}a i drugih).

Ovakav repertoar daje Zboru svestranost zahvaljuju}i kojoj nastupa u Karlov-cu, Hrvatskoj i u inozemstvu. Preop{irno bi bilo pobrojiti sve konkretne na-

stupe zbora izvan Karlovca i Hrvat-ske, pa neka ovdje budu spomenuti samo neki od zna-~ajnijih u nekoliko zadnjih godina kao {to su: gostovanje i samostalni kon-cert u Gradi{}u (Stinatz) u Austri-ji 2000, samostalni koncert u Drni{u u franjeva~koj cr-kvi Gospe od ru-àrija 2002, vrlo zapaèno gosto-vanje u Vukovaru

i Iloku 2003, samostalni koncert u Me|ugorju u Bosni i Hercegovini 2004, koji je putem satelita preno{en u veliki dio svijeta i samostalni koncert u katedrali sv. Petra u Đakovu 2005.

Jednako bi preop{irno bilo nabrajati sve nastupe Mje{ovitog pjeva~kog zbora umirovljenika u Karlovcu i okolici kroz tri i pol desetlje}a njegova djelovanja pa je zbog ocjene njegovog doprinosa kulturnim zbivanjima u gradu dovoljno spomenuti da je zbor pjevao u kazali{tima, dru{tvenim domovima, domovima umirovljenika, {kolama, tvorni~kim halama, crkvama, na turisti~ko-promid`-benim priredbama, te na trgovima i promenadama. Zbor odràva redovite Bo-ì}ne koncerte u Domu za starije i nemo}ne “Sveti Antun” za {ti}enike Doma i redovito sudjeluje na velikom tradicionalnom Boì}nom koncertu pjeva~kih zborova i vokalnih grupa u nacionalnom sveti{tu “Sveti Josip” na Dubovcu. Od 1998. godine, kada je 9. svibnja odràna Prva ùpanijska smotra pjeva~kih zborova i vokalnih grupa u Karlovcu, Zbor redovito i uspje{no sudjeluje ostva-ruju}i vrlo povoljne kritike. S osobitim zadovoljstvom Zbor se uvijek odazivao pozivima za nastupe u dobrotvorne svrhe od kojih moèmo izdvojiti zajedni~ki koncert s Karlova~kim oktetom i ènskom vokalnom grupom “Karlov~anke”, koji je odràn u Domu HV “Zrinski” 16. lipnja 1998. u korist izgradnje ùpne crkve Presvetoga Srca Isusova u Karlovcu.

Zbog vjerodostojnosti vrijedi navesti samo neke naglaske iz brojnih gotovo

Zbor prilikom samostalnog koncerta u Đakovu u katedrali Svetog Petra 2005. godine.

Dubravko Vinkovi}

149

istih ocjena koje zbor posljednjih godina svoga djelovanja dobiva od meritor-nih stru~njaka.

Na I. ùpanijskoj smotri pjeva~kih zborova i vokalnih grupa u Karlovcu 9. svib-nja 1998. u ime Prosudbene komisije ocjenu je dao Bojan Pogrmilovi}: „Pravo i ugodno iznena|enje smotre. Rijetko se moè ~uti zbor s ~lanovima tako viso-ke dobi, a tako dobro postavljenog i svjeèg zvuka. Izvrsno odabran repertoar potpuno u skladu s mogu}nostima zbora, te vrlo muzikalno interpretiran…

Pohvale i za scenski izgled. Bez obzira na visoku dob zbor je odabirom boja, kroja te frizurama itd., mnogo mla|i na sceni.“

Na IV. ùpanijskoj smotri pjeva~kih zborova i vokalnih grupa u Karlovcu 3. lipnja 2001. za prosudbenu komisiju Sanja Drakuli} izjavljuje:

„Odli~an nastup i odli~an zbor. Upravo nevjerojatno kvalitetno su izveli ovaj zahtjevan i opseàn program. Sve skladbe su podjednako dobro pripremili…

Generalno govore}i, nastup ovog zbora je za svaku pohvalu. Vrlo muzikalno su pjevali.“

Na VI. ùpanijskoj smotri pjeva~kih zborova i vokalnih grupa u Karlovcu 1. lipnja 2003. selektor HSK prof. dr. Josip Jerkovi} kaè:

„Zbor djeluje vrlo uredno, glasovno dotjerano i ~isto u intonaciji... Za sve kvalitete i uspje{nost treba svakako odati priznanje dirigentu koji je jasan u komunikaciji sa zborom i jasan u postavljanju stila svake skladbe…

Zbor bi trebao nastupiti na nekoj dràvnoj smotri pjeva~-kih zborova umirovljenika.“

Na VIII. ùpanijskoj smotri pjeva~kih zborova i vokalnih grupa u Karlovcu 5. lipnja 2005. za Prosudbeno povje-renstvo prof. Dobrana Karai-ca je izjavila: „Program je do-bro nau~en i izveden. Dirigent je pouzdan oslonac zboru za

Jedan od tipskih programa zbora kojima se publika upoznaje sa sadràjem svakog samostalnog koncerta ili nastupa s pozvanim

gostima.

Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika u Karlovcu

150

vrijeme izvedbe: ak-tivan, jasan i bogat u gesti. Soprani su cijelo vrijeme izved-be koncentrirani na sve elemente inter-pretacije. Tako je posebno dobro izve-dena Ki{a i Opro{taj od {ume...“

Za sva ta postignu-}a Zbor je primio mnoga priznanja, zahvale i mnoge po-voljne kritike koje

krase njihovu dru{tvenu prostoriju za vje`banje, a koje su vrijednim i skro-mnim pjeva~ima jedina satisfakcija za uloèni trud, ali i poticaj u daljnjem njegovanju ove vrste pjevanja s prvenstvenim ciljem oboga}ivanja gradske kul-turne scene.

Normalno djelovanje svakog pjeva~kog zbora podrazumijeva ispunjenje ne-kih temeljnih uvjeta koji obuhva}aju adekvatan prostor za vje`banje, klavir ili pijanino, notni materijal, umjetni~kog voditelja, uniforme za nastupe i lju-de zaduène za rje{avanje potreba zbora i predstavljanje zbora prema van. Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika djeluje pod okriljem i uz svaku mogu}u podr{ku Udruge matice umirovljenika Karlovac, kao jedna od njezinih sekcija, a sukladno Statutu udruge i vlastitim Dru{tvenim pravilima zbora. Ne umanju-ju}i uspjehe i kvalitete prethodnih umjetni~kih voditelja Zbora, koji su svaki u svom vremenu dali veliki doprinos Zboru, treba navesti da je sada{nji umjet-ni~ki voditelj Zbora, prof. Dubravko Rukavina, sin inicijatora utemeljenja i prvog umjetni~kog voditelja Zbora, Vida Rukavine, Zbor izdigao na razinu sada{nje kvalitete svojim strpljivim i upornim radom inzistiraju}i na postula-tima struke. Pored umjetni~kog voditelja (dirigenta), kojeg pla}a Zajednica amaterskih kulturno-umjetni~kih dru{tava Karlovca, Zbor ima svoju skup{ti-nu, predsjednika i izvr{ni odbor koji organizacijski i izvr{no rje{avaju potrebe i probleme, te oìvotvoruju planove Zbora. Tako je 2001. godine u kojoj je zbor obiljeìo 30 godina neprekidnog djelovanja, gospodin Zvonimir Gerber zboru kupio elektri~nu klavijaturu “Yamaha”, jer stari pijanino vi{e nije bilo mogu}e popraviti. Iste godine, za vrijeme predsjednika Dubravka Vinkovi}a radi se na obilje`jima i promid`bi Zbora pa on dobiva amblem koji pjeva~i nose na uni-formama, nove korice za note s amblemom i prospekt. Zbor u to vrijeme pjeva u preko dvadeset godina starim i pohabanim uniformama, pa se 2003. godine uz pomo} sredstava iz prora~una Gradskog poglavarstva, Odjela za dru{tvene djelatnosti i sredstava samih pjeva~a uspijeva obnoviti dio ènskih uniformi, a 2005. godine na isti na~in su kupljena nova odijela ko{ulje i kravate za komple-

Ve} tradicionalni Boì}ni koncert Mje{ovitog pjeva~kog zbora umirovljenika za {ti}enike Doma za starije i nemo}ne “Sveti Antun” u Karlovcu (2003)

Dubravko Vinkovi}

151

tan mu{ki dio zbora. Zahvaljuju}i po-stignutoj kvaliteti, Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika Karlovac je uvr{ten na listu europskih umirovljeni~kih pje-va~kih zborova i svake godine prima pozive sa sudjelovanje na koncertima i susretima u europskim gradovima, kao {to je i ovaj poslijednji “Cantate Bava-ria” München 2006, ali, naàlost, zbog pomanjkanja financijskih sredstava do sada se nije ostvarila velika èlja ~la-nova da nastupe na jednom ovakvom koncertu koji okuplja samo najbolje.

Zbor umirovljenika je poznat u gradu i po dru{tvenim ve~erima koje orga-nizira svojim sredstvima u prikladnim karlova~kim lokalima i na kojima se uz ve~eru, glazbu, pjesmu i ples okuplja-ju biv{i i sada{nji aktivni ~lanovi, kao i njegovi podupiratelji i prijatelji. Kada govorimo o prijateljima Zbora neizo-stavno treba spomenuti gospodina Ivana Rukavinu koji je uvijek i svugdje sa Zborom gdje nastup treba obogatiti tenorskom solo dionicom, kao i gospodina Josipa ûrilovi}a, vjernog pratitelja kojemu je zbor zahvalan za izuzetno bo-gatu fotografsku arhivu. Posebnu zahvalnost zasluùje i prof. Irena Rukavina, supruga umjetni~kog voditelja, koja, kada to nastupi zahtijevaju, prati zbor na elektri~noj klavijaturi ili na crkvenim orguljama.

Prilika nalaè sjetiti se svih onih koji su kroz minulih 35 godina bili ~lanovi Mje{ovitog pjeva~kog zbora umirovljenika. Tako se sje}amo s pijetetom svih pokojnih, a s po{tovanjem svih ìvih ~lanova Zbora:

UMJETNI^KI VODITELJI ZBORAod 1971 god. do 1977. god. Vid Rukavinaod 1978. god. do 1982. god. Ivan Boì}evi}od 1983. god. do 1988. god. Ratko Poga~i}od 1989. god. do 1993. god. Boèna Jela~i}od 1994. god. do 1996. god. Kre{o Vali}od 17.12.1996. god. Dubravko Rukavina

PREDSJEDNICI ZBORA: 1.Uro{ Tomi}, 2.Slavo Cvite{i}, 3.Nikola Jar{uli}, 4.Ivan Kvaternik, 5.Mira Zibar, 6.Ivamka Jeli~i}, 7.Danica Rujev~an, 8.Du-bravko Vinkovi}, 9. Biserka Pera{in, 10. Danica Rujev~an.

TAJNICI ZBORA: 1.Milan Brozi}, 2.Đur|a Cipi}, 3.Veronika Ba~i}, 4.Marija Hantih, 5.Jelka [avor

Plakat za Dobrotvorni koncert (1998.)


152

PJEVAÎ (ukupno 223 pjeva~a): Antolovi} Milan, Abrli} Katica, Babi} Fra-njo, Babi} Marija, Ba~i} Vera, Bar{i} Nada, Bandula Berislav, Bartol Ivan, Bartolac Franjo, Barundi} Mato, Belan Blaènka, Belavi} Bruno, Bezjak Vera, Bi{~evi} Toso, Bolfek Marica, Boljkovac Lino, Boljkovac Nikola, Bonjekovi} Danica, Bo{kovi} Neda, Boì~evi} Irena, Boì~evi} Ljiljana, Boì~evi} Tomi-slav, Bradi} Danica, Brajdi} Sonja, Bregar Marijan, Brleti} Rezika, Brozi} Mi-lan, Budimirovi} Vilko, Bukovac Marica, Bukov~ak Nada, Buzurovi} Milan, Buzurovi} Miodrag, Capan Tomo, Cvite{i} Slavo, îpi} Đur|ica, ôki} Tugo-mila, ôpi} Mi{o, Dobrini} Dragica, Draganjac Ivan, Dragi}evi} Milka, Du-bi} Josip, Duda{ Ana, Dumbovi} Ante, Dupin Ivan, Erdelja Andrija, Đarmati Anton, Đur|evi} Branko, Đur|evi} Ida, Ercegovi} Vida, Fabac Drago, Fajs Drago, Fajs Marija, Feje{ Valentina, Glazer Anton, Gojak Ivan, Gojak Jo-sip, Golovr{ki Marija, Golubi} Dunja, Grabar Jelka, Gregar Marijan, Gregor Tomo, Gruden Adolf, Habulin Marko, Halafati} Branka, Halusa Verica, Hel-man Danica, Hantih Marija, Herge{i} Josip, Hranilovi} Veljko, Hrastov~ak Ana, Hudak Tatjana, Iv{i} Katica, Jadri} Josip, Jaga~i} Fanika, Jaki} Marijan, Jaki} Vladimir, Jakovovi} Slavica, Jak{i} Marija, Jar~i} Željka, Jar{uli} Nikola, Jeli~i} Ivanka, Joha Andrija, Jovanovi} Otilija, Juri} Emilija, Juri{i} Danica, Juri{i} Slavo, Jurkovi} Ljubo, Kajfe{ Franjo, Kezele Franciska, Klari} Sre}ko, Klobu~ar Slavko, Knapi} Đuro, Kociper Branko, Koler Tea, Komadina Mi-lan, Kopetti Ana, Kosma~ Nikola, Kosovac Nikola, Kosovi} Slavica, Kostolanji Boèna, Kraljevi} Anton, Krznar Stjepan, Ku~ini} Slavo, Ku{treba Katarina, Kvaternik Ivan, Lade{i} Pavao, Lapanja Vladimir, Lard{najder Marija, Lemi} Vlado, Lephart Nevenka, Lukuni} Paulina, Ma~ek Janko, Ma|arac Darinka, Ma|eruh Vlado, Magdi} Viktor, Malinar Marija, Malnar Stanislava, Mance Josip, Martinko Dragica, Matakovi} Katarina, Mati~i} Anton, Mehle Franjo, Mekini} Gajna, Mesi} Dragica, Mihel~i} Danica, Milakar Ankica, Milek Ivan, Mili~evi} Neven, Milovi} Radojka, Mo~an Zora, Mo~an Slavo, Mo~van Boà, Morsan Ferdo, Na{tar Ana, Na{i} Tomislav, Nemec Fanika, Olrom Pavica, Olrom Stanislav, Ore{i} Boà, Pai} Branko, Paji} Milan, Panu{ka Ratko, Pasek Dragutin, Paunoski Ratko, Pavkovi} Ivan, Pavla~i} Janko, Pavlakovi} Maca, Pavli} Albina, Pavli} Janko, Pavli} Vjera, Pavlovi} Danica, Pejnovi} Ruìca, Pera{in Biserka, Perkovi} Ivan, Perkovi} Mijo, Per{e Valerija, Petri} Andrija, Petruni} Barka, Pipon Ankica, Pi{kuri} Ana, Pocel Slavo, Podkrajac Jelena, Poljak Juraj, Popovi} Mi}o, Pozderac Gusta, Prica Ljubica, Pu|a Đuka, Rade Ivka, Radelja Marko, Rajkovi} Katica, Razumi} Marijana, Reli} Jelena, Ribi-~i} Jasenka, Rokni} Mirjana, Rujev~an Danica, Scotti Ankica, Serti} Marija, Sever Ljerka, Simi} Ivan, Srako~i} Dragica, Stekovi} Ana, Strni} Katica, Su-vaj|i} Mladen, [antek Slavica, [avor Jelka, [egina Zlatan, [krti} Ana, [krti} Ivan, [lat Roko, [pehar Željko, [tigli} Josip, [tahan Rozika, [vajcer Marija, Tadi} Katica, Tatar~ak Nikola, Tkalec Katica, Toma{evi} An|ela, Tomica Mi-lanka, Tomi} Uro{, Tomljenovi} Marijan, Tomljenovi} Zdenka, Trabor Ivan, Turk Josip, Ulakovi} Erna, Ulrom Pavica, Valenta Stjepan, Vanje~ek Zdenko, Veble Anton, Ve~erinovi} Branko, Vinkovi} Dubravko, Vlaho Katica, Vino-

Dubravko Vinkovi}

153

vr{ki Josip, Vojak Ana, Vratari} Ivan, Vra`i} Slavko, Vrcek Karlo, Vu~kovi} Jagica, Vujaklija Đur|a, Vukovi} Josip, Zadrovi} Katica, Zibar Mira, Želez-njak Milena i Žili} Ivka.

Napokon, treba re}i da ovaj pjeva~ki zbor ne bi mogao djelovati sve ove godine bez skromne, ali svestrane podr{ke svoga osniva~a Udruge Matice umirov-ljenika Karlovac, bez podr{ke tijela vlasti Županije karlova~ke i Grada Kar-lovca, bez Zajednice amaterskih organizacija kulturno-umjetni~kih dru{tava Karlovca (koja financira umjetni~kog voditelja), bez blagonaklonih donatora koji u granicama svojih mogu}nosti nastoje pomo}i Zboru kada je potrebno, bez umjetni~kih voditelja koji su bili uporni i strpljivi i, dakako, bez pjeva~a koji su u ovaj Zbor utkali puno slobodnog vremena i talenta. U pojedinim programima Zboru je pripomoglo i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Svima veliko hvala za doprinos u ovih 35 godina neprekidnog djelovanja jer je to potvrda opravdanosti njegovog postojanja.

Negdje je zapisano da godine donose mudrost, a ona nas u~i da “TKO PJEVA ZLO NE MISLI” i da “GODINE NISU VAŽNE” {to ovaj zbor najbolje po-tvr|uje svojim nenametljivim djelovanjem.


Tomislav Hauptfeld

TEMPLARI

Toliko je knjiga, studija, ~lanaka, legendi i zabilje`bi napisano o vite{kom redu templara da je gotovo nemogu}e re}i ne{to novo. Prati ih niz kontroverzi i tajni, a o njima i danas kruè fantasti~ne pri~e, poput onih da su osnovali [vi-carsku, da se u njihovom vlasni{tvu nalazi Sveti Graal, da poznaju ̀ ivotne tajne koje su drugima nepoznate i sli~no. Njihova religijska stanovi{ta, misti~nost i ekonomska mo}, predmet su prou~avanja mnogih znanstvenika i znatièljnika. I u Sierre se eksploatira bajka po kojoj su templari poznavali stra{nu tajnu, preno{enu s koljena na koljeno pri samrtnom uzglavlju i tako sve do na{ih dana; tajnu koja sadrì klju~ svih tajni univerzuma, pa tako i kona~nu istinu o kr{}anskoj religiji.

U lipnju 1099. godine Gospodnje, nakon 40 dana opsade, vitezovi kriàri za-uzeli su Jeruzalem i oslobodili Kristov grob iz ruku “nevjernika”, te su u Pa-lestini osnovali kraljevstvo, brojna vojvodstva i grofovije koje }e potrajati dva stolje}a.

Osnovani su i mnogi vite{ki redovi me|u kojima najzna~ajnija mjesta zauzima-ju hospitalci, teutonci i templari.

ORDO SUPREMUS MILITARIS TEMPLI HIEROSOLYMITANI(Vrhovni - suvereni vojni~ki red Hrama Jeruzalemskog)

Godine 1118. Hugues de Payens s jo{ osmoricom francuskih vitezova osniva red vitezova templara (Pauperes Commilitiones Christi Templique Salomo-nis), dobiv{i od Boldwina II. Kralja Jeruzalema (1118 – 1131) smje{taj u dijelu Jeruzalemske pala~e, u Solomonovom hramu. Njihov je znak prvo bio samo bijeli pla{t, potom i crveni kri` na bijelome polju, a u svojstvu grba.

Nakon izvorne svjetovne forme, ubrzo su postali jedna od najbrojnijih gru-pacija u Katoli~koj crkvi, a osim Francuza, najvi{e je bilo Engleza, Nijemaca, Flamanaca, Normana i dr. Po~eli su stjecati ogromno bogatstvo, a prema ne-kim izvorima za vrijeme svog postojanja stekli su preko 9 000 posjeda {irom svijeta.

Godine 1128. papa Honorius II. potvrdio je red, a templari su prihvatili nositi bijele halje kao simbol ~isto}e njihova ìvota. 1146. godine papa Eugen III. dodao je na halje crveni kri` s dvije usporedne vodoravne crte.

155

Godine 1187. templari su izgubili Jeruzalem i povukli se u Akru, 1291. godine preselili su u Limasol na Cipru, a glavni perceptorat u Pariz.

Poslije mnogo godina mo}i i bogatstva red doìvljava krah. Francuski kralj Filip Lijepi, koji je redu dugovao pravo bogatstvo, i vrlo uznemiren vojnom i gospodarskom snagom ovog vite{kog tijela, 1307. godine uhi}uje sve templare u Francuskoj i prisvaja sva dobra i posjede reda. U pismu papi optuùje tem-plare za herezu. Pod velikim pritiskom, bez provjeravanja istinitosti optu`bi, papa Klement V. bulom Vox in excelso ukida red 1312. godine. (Neki izvori kazuju da je bulu Vox in excelso papa Klement V. objavio u petak 13. listopada 1307. godine, te da od tada postoji legenda “nesretni petak 13.”). Templari dolaze pod udar inkvizicije, bivaju proganjani, mu~eni i spaljivani.

Kako bi se spasio od progona, jedan dio reda postaje Kraljevski red Krista (red Svetog Krià) u Portugalu i zada}a im je braniti Pirenejski poluotok od najezde muslimana.

Isto tako, tog jutra 13. listopada 1307. cjelo-kupna templarska flota je isplovila iz luke La Rochelle, i do danas se ne zna gdje se uputila.

Pretpostavlja se da su sve svoje vrijednosti templari prenijeli u [kotsku na imanje gro-fa Sinclare. I sada, pre-danje kaè, u crkvi Ro-sslyn postoji 9 kov~ega koje sada{nji vlasnik ne dozvoljava istraìti, unato~ vjerovanju, ili ba{ zbog toga, da se tu nalazi Sveti Graal.

Nesumnjivo je da su templari bili izuzetni borci i iskreni kr{}ani, odani do samoga kraja. Po{tivali su zavjet siroma{tva i stoga je ironi~no da je bogatstvo bilo jedan od va`nih uzroka njihove propasti. Okon~ali su kao `rtve pohlepe kraljeva, ali i ̀ rtve vlastitog ponosa. Njihov kraj bio je neizbjeàn zbog opasno-sti koju je njihova mo} predstavljala za tada{nji dràvni poredak.

Templari

Templari

156

Do 1705. godine templari djeluju u tajnosti, a onda su na Konvenciji plemi}a u Versaillesu, u o`ujku iste godine, izabrali 41. Velikog majstora reda. Bio je to Filip vojvoda od Orleansa, kasnije regent Francuske, koji redu vra}a legitimi-tet kao svjetovnom vojni~kom vite{kom redu.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata sva dokumentacija je prenijeta u neutralni Portugal, a naslov Velikog majstora dobiva portugalski plemi}, grof Antonio Campello Pinto de Sousa Fontes. Nakon njegove smrti 1960. godine naslov je ponio njegov sin grof Fernando, princ regent.

Godine 1995. dolazi do {izme u redu. Jedan dio ostaje vjeran starom majsto-ru regentu i izvornim vrijednostima reda, dok drugi dio odlazi pod ameri~ko vodstvo. Taj je dio uveliko izmijenio obi~aje i rituale reda, no ipak obje struje imaju formalno-pravni legitimitet.

Potpuno je prirodno da su gotovo od po~etka svoga postojanja templari bili prisutni u podru~jima Hrvatske.

TEMPLARI U HRVATSKOJTemplari su u Hrvatsku stigli u 12. st. na poziv bosanskog bana Bori}a.

Kralj Bela III. dodjeljuje im 1138. godine imanje u Vrani, sa samostanom sve-tog Grgura, koji je i danas jedan od najvrednijih povijesnih spomenika u Hr-

vatskoj.

Nakon Vra-ne, red dobiva podru~je da-na{njeg grada Senja. Izvor-na templarska utvrda, kasnije posjed Franko-pana, Senjski ka{tel – O`e-g o v i } a n i u m , sredi{te je oko kojega nastaje grad Senj.

Naselili su se u Dalmaciji oko 1165. g. u vrijeme kralja Stjepana III. koji im je darovao Zdjelu na padinama Bilogore.

Dokaz njihove snage i bogatstva je slu~aj iz 1202. g. kada su Mle~ani razorili Zadar: templari su kupili 10 najskupljih galija uz pomo} kojih su ve} godinu dana kasnije vratili grad.

Alfred Krupa (tre}i s lijeva) Magistralni zapovjednik u Hrvatskoj

Tomislav Hauptfeld

157

Godine 1219. Andrija II. Ma|arski dodjeljuje redu podru~je oko rijeke Gacke, u zamjenu kojega Bela IV. daje Dubicu gdje templari ostaju sve do 1312. godi-ne, kada posjede preuzimaju vitezovi svetog Ivana Jeruzalemskog – Ivanovci.

Godine 1277. na Martin Bregu obitava Perceptor koji prima nove ~lanove u red.

Od ostalih mjesta gdje su templari imali imanja vrijedi spomenuti Sesvete, Ja-mnicu koja je okruèna templarskim posjedima i crkvama, slavonske posjede oko Papuka i Psunja, Lupoglav, dolinu rijeke Zeline, okolicu âkovca, po-dru~je Pakraca, Novu Ves, selo Gora kod Petrinje i dr.

Zanimljivo je da su u trenutku svoje najve}e mo}i templari gruntovno posjedo-vali oko 2/3 podru~ja dana{nje Republike Hrvatske, a kada im je to, za vrijeme progona oduzeto, Kaptol je u Novoj Vesi uzeo templare u za{titu, suprotno buli pape Klementa V.

Karlovcu najbliè, templari su se nalazili na Petrovoj gori o ~emu govori dr. Milan Kruhek u svojem povijesno-turisti~kom vodi~u Petrova gora (2005):

„...kroz to podru~je ide put koji vodi “prema Kriàrima”, a to moè biti samo mjesto gdje su “kriàri” tj. srednjevjekovni vite{ki red templara, imali neko svoje mjesto. To pak mjesto sigurno nije odatle dosta daleka njihova Gora kod Petrinje, nego opet vrh Petrove gore, gdje su ti templari dràli u Srednjem vijeku pod nadzorom isti onaj poloàj, na kojem su nekad i rimski straàri imali svoju straàrnicu. To je, pak, utvr|eno mjesto i u kasno anti~ko doba i u srednjem vijeku ~uvalo sigurnost prometa preko Petrove gore.“

Ta je promatra~nica imala zada}u nadgledati bogumile. Suprotno tome, tem-plari su sura|ivali sa bogumilima, preuzeli dio njihovog znanja i pristupa reli-giji, {to je i danas vidljivo po ostatcima u nekim crkvama, gdje se nalaze i bogu-milski i templarski simboli. Primjer je jedna crkva templara u blizini poznatog cistercitskog samostana Sti~na u Republici Sloveniji, gdje su ispod naslaga `buke prona|ena i jedna i druga obilje`ja.

HRVATSKO MAGISTRALNO ZAPOVJEDNI[TVO OD VRANEOSMTH (templari) u Hrvatskoj sastoji se od Magistralnog zapovjedni{tva od Vrane, pod jurisdikcijom Magistralnog zapovjednika. To Zapovjedni{tvo za-po~inje svoje djelovanje 2002. godine dodjelom prvog vite{kog naslova jednom Hrvatu nakon srednjeg vijeka, i to karlova~kom akademskom slikaru Alfredu Krupi, osobno od strane velikog me{tra grofa Fernanda, i to u Royal Windsoru u Velikoj Britaniji, na dan obljetnice smaknu}a velikog me{tra J. De Molaya 16. oùjka.

Formalni po~etak djelovanja u Hrvatskoj po~inje u ljeto 2004. godine kada se osniva utemeljiteljska skupina reda, kao udruga za promicanje ekumenizma i povijesnih tekovina templarskog reda, s ~lanovima iz Petrinje, Zagreba, Siska i Samobora.

Templari

158

Na Veliku subotu, 26. oùjka 2005. godine odràn je me|unarodni konvent reda u Surreyu (Velika Britanija). Tu je Uvaèni zapovjednik (The Illustrious Commander), Karlov~anin, Alfred Krupa du`no i pravomo}no promoviran u rang viteza zapovjednika (KCTJ) i postavljen za Magistralnog zapovjednika od Vrane tijekom starokatoli~ke mise koju je predvodila Njegova Eminencija, Magistralni veliki prior od Svete zemlje.

Tako je utemeljeno Magistralno zapovjedni{tvo od Vrane – Hrvatska, koje danas ima dvadeset ~lanova, a mi smo ponosni da je Magistralni zapovjednik od Vrane – Karlov~anin. Osim zapovjednika Alfreda Krupe tu je jo{ ~etvero Karlov~ana: Mladen Krupa, Mladen Krupa ml., Tomislav Hauptfeld i Mario Jutt, te petnaest ostalih ~lanova iz Dubrovnika, Gospi}a, Petrinje, Poège, Sa-mobora, Siska i Zagreba.

Veliko zadovoljstvo Magistralno zapovjedni{tvo od Vrane pruìlo je 12. srpnja 2005. Karlov~anima i gostima prirediv{i, povodom 300-te obljetnice obnove javnog djelovanje reda, prekrasnu i umjetni~ki vrijednu likovnu mapu “Zapisi” svojeg viteza i Magistralnog zapovjednika, akademskog slikara Alfreda Krupe, kojega kao viteza i kao ~ovjeka odli~no opisuju rije~i iz uvodnika mape: ecce homo.

No, bilo je potrebno sastaviti odrednice za pro{irenje reda i za djelovanje u na-stavnom razdoblju, pa je nakon niza sastanaka s ~lanovima reda, Krupa donio

Potvrdnica o dodjeli titule Alfredu Krupi, templarskom zapovjedniku u Hrvatskoj (2005.)

Tomislav Hauptfeld

159

Plan i Program rada za razdoblje 2006 – 2008. godina pod nazivom “Restaura-cija templarskog vite{kog reda u Hrvatskoj”.

Me|u najzna~ajnijim zada}ama je omogu}iti uknji`bu i obnovu Senjskog ka-{tela Oègovi}anium, kojega }e red, zahvaljuju}i civilnim i crkvenim vlastima, ponovo dobiti u posjed, a za koji je potpisan predugovor izme|u Rimokato-li~ke crkve i reda o predaji Ka{tela u vlasni{tvo templara. O Ka{telu se ne razmi{lja samo kao o sjedi{tu hrvatskog vite{kog reda, nego i kao o luksuznom hotelu s mnogim turisti~kim sadràjima, {to bi osim pro{irenja turisti~ke ponu-de toga kraja, pomoglo i daljnjem odràvanju povijesnog objekta. Razumljivo, pri ure|enju hotela, kao i ka{tela u cjelini, po{tivat }e se zahtjevi konzervatora, kako bi se o~uvao izvorni oblik tog vrijednog spomenika kulture.

ŠTO ČINI MODERNOG TEMPLARA?

- Prije svega, težiti istinskoj vjeri u našem životu.- Promicati ljubav i poštovanje za našu zajednicu.- Pomagati hodočasnicima u posjeti svetih mjesta i braniti pravo prisustva u Svetoj zemlji.- Pomagati siromašnima, bolesnima i nepravedno optuženima (božji zakon je iznad ljudskog

koji je nesavršen).- Suprostavljati se tlačenju i štititi slobodu govora.- Poticati plemenite ideje viteštva.- Uzdržavati rukotvorine, arhivu i povijest vitezova templara.

Slobodno razmišljajući dolazimo do zaključka da su za templara pripravni onaj čovjek i ona dama, koji ne prihvaćaju nametnute istine, ali ne postavljaju upitnost autoriteta. Oni kojima je tvarno bogatstvo po vrijednosti daleko iza onoga najvrjednijega: ljubavi, istine, prijateljstva, vjere, poštenja, iskrenosti...

Uistinu, oni koji smatraju da posjeduju duhovnu kakvoću života koja se u određenom trenutku može staviti u službu Gospodina i svojega bližnjega, trebali bi razmisliti o pristupu Redu, ili barem o podrobnijem saznanju o vrijednostima Templara.

DOBRO JE ZNATI :

- Red ne ograničava pripadnost bilo kojoj kršćanskoj crkvi- Red nije dio slobodnih zidara (masona)- Red se ne bavi politikom- Red ne dozvoljava svojim članovima djelovanje suprotno obvezama i zakonima u njihovim

državama.

Na kraju ponovimo motto vitezova templara, iz Psalma 115 (113 b), koji dokazuje njihovo čvrsto opredjeljenje služenja Gospodu:

NON NOBIS, DOMINE, NON NOBIS, SED NOMINI TUO DA GLORIAM

(Ne nama, Gospode, ne nama, već Imenu Svom slavu daj)

Templari

160

Nakon realizacije te zada}e, krenulo bi se u lociranje drugih nekretnina koje su nekada bile u vlasni{tvu reda, a koje bi se mogle obnoviti ili gdje bi se jasno mogla istaknuti prisutnost templara nekada i danas, a to se prvenstveno odnosi na Vranu i Goru.

Velika pozornost posvetit }e se nabavi artefakata izvornoga reda, kao i replika oru`ja i preslika izvornih Pravila i Obi~aja te drugih dokumenata, {to }e biti temelj za ostvarivanje sljede}e zada}e: po~etak osnivanja knji`nice sa ciljem objedinjavanja svih spoznaja o duhovnoj, financijskoj i vojnoj aktivnosti (prak-si) reda u Hrvatskoj.

Prisutnost u javnosti zna~ajna je zada}a, pa je uz ve} postoje}u internet strani-cu na engleskom jeziku, red uspostavio i vlastitu stranicu na hrvatskom jeziku na adresi www.ordotempli.net, a nastojat }e izdavati i bilten javnoga karakte-ra.

Dne 10, 11. i 12. velja~e 2006. godine, red u Hrvatskoj slu`beno je posjetio glavni tajnik Magistralnog vije}a Svjetskog templarskog reda, Luis Fillipe Je-sus Vieira de Barros i tom je prilikom razgovarao o organizaciji prvog templar-skog konventa u Hrvatskoj nakon srednjega vijeka, u suradnji s dr. Milom Bo-govi}em, biskupom gospi}ko-senjskim. Razgovarao je i o progla{enju Velikog priorata Hrvatske, te o mogu}nostima obnove Senjskog ka{tela.

Kao poseban doga|aj, vrijedno je izdvojiti obred prijama novih ~lanova Tem-plarskog vite{kog reda u Hrvatskoj, u mjesecu travnju 2006. u Trako{}anu.

Tomislav Hauptfeld

OBLJETNICE

Josip Volovi}

RUDOLF STROHALpovodom 150. obljetnice ro|enja

Znameniti hrvatski jezikoslovac i ravnatelj Kraljevske velike realne gimnazije u Karlovcu od 1895. do 1908. godine, Rudolf Strohal ro|en je 5. travnja 1856. u Lokvama gdje je njegov otac Petar bio predstojnik distrikta Lujzinske ceste.

U Lokvama je 1865. zavr{io trorazrednu pu~ku {kolu (Trivialschule) u kojoj je, kako sam kaè, „najja~e pedago{ko sredstvo bila {iba“. Tada ga otac zajedno sa starijim bratom èli upisati u rije~ku gimnaziju gdje je ravnatelj bio Antun Maùrani}. Budu}i nisu polazili ~etverogodi{nju pu~ku {kolu, obojica su mo-rali polagati prijamni ispit {to su uspje{no obavili. „Ali prigodom upisivanja“- zabiljeìo je kasnije mla|i Rudolf - „opazio je ravnatelj, da nemam jo{ deset godina i nije me htio upisati, pro~itav{i ocu neku naredbu, u kojoj je bilo re~e-no, da ne smije upisivati u gimnaziju djece, koja nijesu navr{ila desete godine. I tako me otac upi{e u ~etvrti razred pu~ke {kole u Rijeci. Nakon godinu dana (1866.) upisa me otac u prvi gimnazijski razred u Rijeci. Gimnaziju sam svr{io g. 1874. i upisao se u filozofski fakultet na sveu~ili{tu u Zagrebu. ... jer sam se nadao, da }u tako mo}i najlak{e kao profesor uzgajati svoju mla|u bra}u.“

Zbog toga je poslije uspje{nog studija odbio ponu|enu rusku stipendiju kao i mjesto profesora u Sofiji, te se zaposlio. Ispit za srednjo{kolskog u~itelja po-loìo je 1880. Slu`bovao je u Osijeku, Rijeci i Karlovcu te kao ravnatelj u Bje-lovaru i Karlovcu.

Za sve vrijeme svog u~iteljskog i ravnateljskog slu`bovanja, bio je iznimno plo-donosan kao pisac brojnih literarnih i znanstvenih radova i autor vrijednih jezikoslovnih rasprava. Njegovi mnogobrojni radovi objavljivani su u godi{-njim izvje{tajima gimnazija gdje je slu`bovao, u gotovo svim ~asopisima nje-govog vremena ili kao zasebna izdanja. Po`rtvovan i neumoran u istraìvanju, prevo|enju, znanstvenom i beletristi~kom pisanju i objavljivanju itd., bio je neugodno iznena|en, kada je 1908. god., kao ravnatelj karlova~ke gimnazi-je, umirovljen s 52 godine ìvota. O svojoj zate~enosti tim ~inom, on govori: „Premda sam uvijek neumorno radio i premda sam se uvijek korektno vladao, ipak sam bio prije vremena umirovljen ba{ u ~asu, kad sam imao opskrbjeti svoje sedmero djece. U oùjku 1920. bio sam pozvan na ponovno slu`bovanje, te sam sluìo do g. 1924.“

162

Ponovnim zaposlenjem na-kon dvanaest godina, donekle je rehabilitiran, postao je i dopisni ~lan JAZU, a mogao je ponovo objavljivati svoje radove, {to je i ~inio sve do smrti 1936. godine u Zagre-bu.

Opseg Strohalove zainteresi-ranosti bio je iznimno {irok, a popis njegovih radova preobi-man za pobrojavanje u ovom kratkom prisje}anju na nje-gov veliki doprinos kulturnoj i znanstvenoj ba{tini Karlovca, karlova~ke okolice, ali i cijele Hrvatske.

Nekoliko desetaka njego-vih znanstvenih radova o hrvatskoj gotici i glagoljici, o osobinama tada{njeg nar-

je~ja Rijeke, Lokava, Delni-ca, Vrbovskog, Ravne Gore,

Mrkoplja, Modru{a, O{tarija, Senja, Broda na Kupi, Vrbnika, Burgenlanda (Gradi{}a) … objavljeni su u Radu Jugoslav. Akademije, u Ljetopisu Jugoslav. akademije, u Nastav. vjesniku, u Katoli~kom listu, u Vjesniku hrvatskoga arhe-olo{koga dru{tva, u Hrvatskoj prosvjeti itd., a Osobine dana{njega stativskoga narje~ja (glasovi, oblici, sintaksa i naglas), objavljeni su u Izvje{tajima rakova~ke realne gimnazije (od 1886. do 1891. god.).

Podru~je njegovog interesa bili su i stari hrvatski spomenici: Ba{~anska plo~a, Vinodolski zakon, Veprina~ki zakon te stara hrvatska knji`evna djela, stare hrvatske crkvene pjesme, apokrifne pri~e i legende iz starih glagoljskih ruko-pisa, mirakuli i ~udesa, stare kronike, starohrvatske isprave itd., o ~emu su mu radove objavili Vjesnik hrvatskoga arheolo{koga dru{tva, Mjese~nik pravni~koga dru{tva, Kr{}anska {kola, Vjesnik kr. zem. arhiva, Starine Jugosl. akademije …

S podru~ja folkloristike, objavio je: Narodni `enidbeni obi~aji u Stativama

(u Pobratimu) te u tri knjige Hrvatske narodne pripovijetke:

knjiga I: Narodne pripovijetke iz sela Stativa (na Rijeci 1886)

knjiga II: Narodne pripovijetke iz grada Karlovca, sela Lokava, Delnica i trgovi{ta Vrbovskoga (u Karlovcu 1901)

Josip Volovi}

Rudolf Strohal

163

knjiga III: Narodne pripovijetke iz grada Rijeke, trgovi{ta Mrkoplja i Ravne Gore, te sela Broda na Kupi i O{tarija (u Karlovcu 1904).

O Vivodini, staroj Rijeci, Boljunu, Veprincu i Mo{}enicama u Istri i o Vara`-dinskoj ùpaniji, pisao je u Pobratimu, Br{ljanu, Pu~kim novinama te u Zbor-niku za ìvot i obi~aje Ju`nih Slavena, a preveo je i nekoliko litavskih narodnih pripovijedaka.

Za {kolske potrebe napisao je, izme|u ostaloga, Gramatiku dana{njega hrvat-skoga knjièvnoga jezika, I. i II. dio (Zagreb, 1928)

Od njegovih brojnih beletristi~kih radova spomenimo samo dio: Velika {pilja u Lipi, Grozna smrt jednoga Hrvata u Americi, Put jednoga hrvatskog seljaka u Ameriku i natrag, Lijepa Jele, Ivan Na|en, Dobri Ivica, Nejednaki ljudi, Lijepa Fatimica ili Turci u Bosiljevu, Dubova~ki {kolnik, Vje{tice ispod Ozlja grada, …, koje su objavljivali Pobratim, Bjelovarski koledar, Karlova~ki [o{tar, Jadranska vila, Vjerni drug, razni kalendari itd., a njegove pou~ne ~lanke objavljivali su: Istina, Vijenac, Obzor, Jutarnji list, Vjerni drug, Pobratim, Omladina, Prosvjeta, Narodne novine itd.

Preveo je Tisu}u du{a A. Pisemskoga (ruski roman u 4 knjige, 1886), roman Nana E. Zole (1921), tri Lessingove drame i dvadesetak drugih djela.

Veoma nadahnuti i dojmljivi su Strohalovi opisi: Grad i selo Severin na Kupi u Gorskom Kotaru (1932), Vla{ka ulica i ùpa sv. Petra u Zagrebu (1933) te pri kraju njegova stvarala{tva, koje zavr{ava smr}u u Zagrebu 1936. godine, Kap-tol i Nova ves u Zagrebu.

îtateljstvu, napose karlova~kom, Rudolf Strohal zacijelo je najpoznatiji kao autor, poslije Lopa{i}eve, druge zna~ajne karlova~ke monografije Grad Kar-lovac opisan i orisan (1906), a Karlovac mu se oduìo nazvav{i jednu ulicu nje-govim imenom.

Jo{ ne tako davno, stariji Stativljani su ga pamtili po malom posjedu na Stativa-ma gdje je volio provoditi slobodno vrijeme i razgovarati s mje{tanima, pozor-no ih slu{aju}i i bri`no zapisuju}i njihove dogodov{tine i obi~aje, pripovijetke i pjesme.

U knjizi Uz Lujzinsku cestu (1935), s puno ljubavi opisao je jednu od na{ih najpoznatijih cesta, a u vrijeme izgradnje, ljepoticu i me|u svim europskim cestama. Jednako tako dojmljivo i dokumentarno, opisao je obi~ajne, prirodne i povijesne vrednote svih mjesta na Lujzijani i pored nje, kao i svako zna~ajnije selo uz cestu od Rijeke i Su{aka, sve do Karlovca.

Ovih godina kada obiljeàvamo dvjesto godina od gradnje Lujzinske ceste, Strohalova knjiga o njoj dragocjen je dokument i traèno {tivo.

Rudolf Strohal - povodom 150. obljetnice ro|enja

Sun~ica Paukovi}

KOMPOZICIJA DJELA BISTRI VITEZ DON QUIJOTE OD MANCHE MIGUELA DE

CERVANTESA Y SAAVEDRE

U povodu 400-te obljetnice prvog objavljivanja djela

U ovom kratkom radu o kompoziciji Cervantesovog Don Quijotea poku{at }u na temelju nekoliko teorija objasniti kako je i kada napisano slavno djelo o bistrom vitezu.

Ve} od prvog izdanja ovaj je roman pobudio veliki interes i jo{ danas se istra-`uju njegova kompozicija i njegov glavni lik. Ono {to do danas ostaje misterij jest to~an datum njegovog nastanka. Mnogo je prou~avatelja na osnovi tekstu-alnih i izvantekstualnih ~injenica poku{avalo otkriti kada je Cervantes po~eo pisati ovo djelo i kada ga je dovr{io. Njihova prou~avanja su uvelike urodila plodom i danas je poznat barem period nastanka ovog djela. Me|utim, mogu}i datumi po~etka i zavr{etka stvaranja romana me|usobno se razlikuju u raspo-nu od deset i vi{e godina.

Drugi problem o kojemu }e ovdje biti rije~i jest kompozicijska podjela djela. Don Quijote je podijeljen u dvije knjige, a te dvije knjige na poglavlja. Podjela djela u dvije knjige ne predstavlja problem i poznato je da je druga knjiga napi-sana nekoliko godina nakon prve. Me|utim, podjela knjiga na poglavlja stvara probleme jer prva knjiga nije bila podijeljena na poglavlja u trenutku nastanka nego kasnije, a neka od poglavlja su umetnuta jo{ kasnije. Druga knjiga poka-zuje manje nedosljednosti u vezi s podjelom na poglavlja, ali je izvor drugih jednako va`nih pote{ko}a, poput referencija na la`nog Don Quijotea (drugi dio djela ima naime i svoj falsifikat).

RazradaDa bi se utvrdio datum ili datumi nastanka potrebno je imati na umu neko-liko podataka koje je ostavio sam autor. Tako u slavnom “Prologu ~itatelju” (“Prólogo al lector”) Cervantes ostavlja tragove za utvr|ivanje spomenutog. Ne zna se treba li “Prolog” shvatiti metafori~ki ili doslovno, ali prema Ellen M. Anderson i Gozalu Pontónu Gijónu autorove bi rije~i trebalo shvatiti doslov-

165

no, tj. kada autor govori o zatvoru, to zna~i da se radi o pravom zatvoru i da je pisanje Don Quijotea po~elo u zato~eni{tvu. Uzmemo li to u obzir, postoje dva mogu}a perioda po~etka pisanja slavnog romana: jesen 1592. (kada je Cervan-tes bio zato~en u Castro del Río, Córdoba) i posljednji mjeseci 1597. (kada je bio zato~en u Sevilli).

Drugi va`ni podaci se nalaze u samom sadràju djela. Pastoralne knjige i ep-ske kompozicije spomenute i citirane u romanu objavljene su 80-ih godina 16. stolje}a. Fikcionalna djela koja se nalaze u biblioteci glavnog lika objavljena su izme|u 1591. i 1592. godine. Prema ovim podacima moè se pretpostaviti da je djelo, ili barem jedan njegov dio, nastao spomenutih godina. Ostala djela koja se u romanu spominju ili komentiraju pomi~u period nastanka pet i vi{e godi-na u pro{lost ili u budu}nost. Ramón Menéndez Pidal, koji je dugo vremena prou~avao kompoziciju djela, tvrdi da je oko 1592. ve} postojao dio djela i da je mogu}e da postoje dijelovi koji su napisani ranije i naknadno integrirani u roman kao npr. pri~a o zato~enom kapetanu (Capitán cautivo). Ono {to je ka-rakteristi~no za Cevantesovu fikciju jest ~injenica da vrijeme radnje koincidira s vremenom nastanka, tako da treba pretpostaviti da je djelo nastalo izme|u 1589. i 1590. godine, dodav{i ili oduzev{i nekih 5 godina.

Podjela prvog dijela na poglavljaAutor je svog Bistrog viteza pisao u razdoblju od nekoliko godina. Prou~ava-ju}i narativnu strukturu i radnju djela, znanstvenici su do{li do zaklju~ka da je Cervantes napisao prvih 18 poglavlja kao cjeloviti tekst, bez podjele na poglav-lja i bez epigrafa. âk je mogu}e da je na neko vrijeme prekinuo pisanje ro-mana da bi se posvetio drugim projektima, i kasnije, kad se vratio pisanju Don Quijotea, odlu~io podijeliti roman na poglavlja i ubaciti u njega epizode koje su napisane kasnije nego prvih 18 poglavlja. Za{to je to u~inio? Najvjerojatnije obja{njenje jest da se, znaju}i da mora zadràti interes ~itatelja tijekom cijelog romana (koji je vrlo duga~ak), morao odlu~iti za strukturu manje ili vi{e neo-visnih epizoda. Zato je odlu~io izmije{ati glavnu pri~u o don Quijoteu i njego-vom perjaniku Sanchu Panzi s nekoliko sporednih i neovisnih, ali tako|er za-nimljivih, napetih i humoristi~nih epizoda. Vrlo je vjerojatno da je te epizode napisao odvojeno, ne vezuju}i ih uz glavnu radnju, i da ih je kasnije ubacivao gdje mu se ~inilo odgovaraju}im. [tovi{e, na temelju nekoliko nedosljednosti u glavnoj radnji (kao npr. epigraf 10. poglavlja; razlika izme|u topografije 10. poglavlja, koja pripada ravnici, i one 11. poglavlja, koja je svojstvena Sierri Moreni iz 23. poglavlja; pojavljivanje i nestanak Sanchovog magarca itd.) dade se naslutiti da autor nije samo ubacivao sekundarne epizode, nego se tako|er igrao strukturom glavne radnje mijenjaju}i redoslijed poglavlja.

Povode}i se za ovim diskrepancijama, Stagg je zaklju~io da sada{nja poglavlja 11-14 izvorno pripadaju 25. poglavlju, i da pri~a o Grisóstomu i Marceli (Hi-storia de Grisóstomo y Marcela) u originalu pripada 25. poglavlju. Nadalje, ~ini se da je Cervantes roman podijelio prvo na poglavlja, kasnije na dijelove,

Kompozicija djela Bistri vitez Don Quijote od Manche Miguela de Cervantesa y Saavedre

166

i naposljetku dodao pri~u o Cardeniju, Doroteji i Luscindi (Historia de Car-denio, Dorotea y Luscinda), te pri~e o neobi~nom bezo~niku (Curioso imper-tinente) i zato~enom kapetanu (Capitán cautivo) – ovo je zaklju~eno uzimaju}i u obzir ~injenicu da Cide Hamete, kroni~ar don Quijoteovih pustolovina, ne pripovijeda pri~e o neobi~nom bezo~niku i zato~enom kapetanu.

Naposljetku, ~ini se da je autor eksperimentirao u prvom dijelu romana i da je drugi dio pisan s vi{e pozornosti s obzirom na narativnu strukturu i na glavnu radnju.

Nastanak drugog dijelaOp}enito se mo`e re}i da drugi dio Don Quijo-tea pokazuje mnogo do-sljedniju i promi{ljeniju strukturu. Autor se vi{e koncentrirao na glavnu radnju. Broj umetnutih sekundarnih epizoda je skoro bezna~ajan. Vrije-me nastanka smje{ta se u 1615. godinu, iako je mogu}e da je elaboracija trajala nekoliko godina. Znanstvenici se sla`u da su neke epizode napisa-ne 1609. i 1610. godine, i da 36. poglavlje datira iz 1614. godine. Tako|er se ~ini sigurnim da stva-ranje drugog dijela nije po~elo odmah po izlasku

prvog dijela nego kasnije. Osim toga, vrlo je vjerojatno da je autor na neko vri-jeme pisanje nastavka ostavio po strani, kao {to se dogodilo i s prvim dijelom, da bi napisao Uzorite novele (Novelas ejemplares, 1613).

Najva`nije za drugi dio jest to da je la`ni nastavak Alonsa Fernándeza de Ave-llanede uvelike utjecao na planove i ritam njegovog nastanka. Vjeruje se da je Cervantes po~eo pisati nastavak prije publikacije Avellanedinog romana. Nakon {to se 1614. upoznao s la`nim Don Quijoteom, odlu~io je promijeni-ti kona~ni oblik svog originala komentiraju}i postojanje falsificirane verzije.

Sun~ica Paukovi}

Naslovnica Cervantesovog Don Quijota iz 1605. godine

167

Prvo spominjanje iste nalazi se u 59. poglavlju. Stoga se smatra da je Cer-vantes napisao nastavak do 58. poglavlja ne znaju}i za apokrifni tekst, i da je, pro~itav{i ga, odlu~io spominjati la`ni tekst od 59. poglavlja pa sve do kraja romana. Utjecaj Avellanedine verzije o~ita je tako|er i u ~injenici da je Cer-vantes premjestio radnju iz Zaragoze (kako se aludira na kraju prvog dijela) u Barcelonu. Na taj je na~in autor htio diskreditirati kopiju svog romana. Vrlo je vjerojatno da je Cervantes htio {to prije dovr{iti svoju verziju da bi umanjio utjecaj Avellanedine verzije.

Ipak, Cervantesov drugi dio sadrì elemente uzete iz falsifikata. îni se da je Cervantes koristio dijelove la`nog Don Quijotea kad mu je to odgovaralo, tako da obje verzije sadrè pisma koja je Sancho pisao svojoj èni.

Struktura drugog dijela pretpostavlja manje buran kreativni proces. Stoga nema mnogo nedosljednosti koje bi ukazivale na stadije neke ranije redakcije. Jedina jasna anomalija nalazi se u 45. poglavlju, o boravku Sancha na otoku Barataria. Ipak, s ure|ivanjem drugog dijela vjerojatno se doga|alo isto {to i s prvim: da je mjesto epizoda utvr|eno tek po zavr{etku pisanja djela. îni se da je autor htio poredati epizode prema njihovoj sposobnosti da probude i zadrè interes ~itatelja.

Zaklju~akU ovom kratkom radu poku{ala sam pojasniti kompoziciju slavnog Cervan-tesovog djela baziraju}i se na radu Ellen M. Anderson i Gonzala Pontóna Gi-jóna. Oni su u svoj rad integrirali istraìvanja razli~itih pisaca i povjesni~ara knjièvnosti, poput Ramóna Menéndeza Pidala, Geoffreya Stagga, Francisca Rodrígueza Marína, Luisa Andrésa Murilla i mnogih drugih.

Op}enito, ono {to karakterizira oba dijela romana jest to, da ih je autor pisao u jednom prili~no dugom razdoblju, i da je u procesu njihova pisanja i ure|i-vanja mijenjao njihovu narativnu strukturu, dodavaju}i ili oduzimaju}i epizo-de i mijenjaju}i mjesto poglavlja u knjizi. U pozadini ovog procesa mogu}e je vidjeti i kreativni razvoj autora. Drugo bitno obilje`je jest da je Cervantes posvetio vi{e pa`nje ure|ivanju drugog dijela. Zbog toga u njemu nema toli-ko nedosljednosti kao u prvom. Me|utim, i u drugom dijelu postoje poglavlja koja se ~ine nedosljednima. Osim toga, treba naglasiti da je nastavak pisan pod velikim utjecajem Avellanedinog la`nog Quijotea, tako da nastavak, uz komentare glavnog lika o apokrifnom tekstu, sadrì i njegove modificirane fra-gmente ili njegove parodije.

Nakon upoznavanja s procesom nastanka Quijotea, nekome se moè ~initi da Cervantes nije imao jasnu ideju o izgledu svog Bistrog viteza i da ga je stvarao malo pomalo prema svojim trenutnim interesima i hirovima. Da li je to tako uistinu bilo, moè se samo pretpostavljati. Bilo kako bilo, sve to ne umanjuje njegovu literarnu i stilisti~ku vrijednost. Upravo suprotno, dodaje mu malo tajnovitosti i ~ini ga, ako je mogu}e, jo{ zanimljivijim.

Kompozicija djela Bistri vitez Don Quijote od Manche Miguela de Cervantesa y Saavedre

168

Miguel de Cervantes Saavedra (Alcalá de Henares, 1547 – Madrid, 1616)Ro|en u mnogo~lanoj obitelji siroma{nog ranarnika, mlad oti{ao u Italiju i stupio u vojnu slu`bu. Sudjelovao je u mnogim bitkama, u jednoj je te{ko ra-njen i lijeva ruka mu ostaje trajno oduzeta. U svom je ìvotu bio gusarski zato-~enik (zato~ili su ga alìrski gusari), zatvorenik u Sevilli, odbijena mu je molba za emigraciju u Ameriku (tada se u Ameriku moglo emigrirati samo uz poseb-nu dozvolu koju je bilo iznimno te{ko dobiti), bio je u sukobu s pravosu|em i konstantno imao materijalnih problema.

Bio je prvenstveno sklon poeziji, pjesni~ki mu je opus poprili~no velik, ~ak je i neke drame napisao u stihu. Navodno je napisao oko 60 dramskih djela od kojih je sa~uvano samo 18. Me|utim, knjièvni je ugled stekao upravo narativ-nim djelima. Pastoralni roman La Galatea (1585) njegov je prvijenac. Životno mu je djelo parodija vite{kog romana Bistri vitez Don Quijote od Manche (prvi dio 1605, drugi dio 1615), koji se zbog svoje sloènosti, estetske nakane i ide-olo{ke dubine smatra prvim modernim romanom svjetske knjièvnosti. Me|u narativna remek-djela ovog autora ubraja se i zbirka pripovijedaka Uzorite no-vele (1613). Njegovo posljednje djelo Pothvati Persilesa i Sigismunde (1617), dovr{eno neposredno pred autorovu smrt, postiglo je golemi uspjeh odmah po objavljivanju.

Iako je navodna autorova namjera u Don Quijoteu bila dati satiru tada popu-larnih vita{kih romana, djelo je preraslo okvire te teme i zaìvjelo vlastitim ìvotom. Likovi obuhva}aju strukturu tada{njeg dru{tva: osiroma{eno plem-stvo nasuprot realisti~noj gra|anskoj klasi. Usprkos tome, likovi romana nisu tipovi i ne mogu se naprosto promatrati samo na razini razlike idealist – ma-terijalist. U svojim djelima ne progovara on sam kao pripovjeda~, ve} tu ulogu daje nekom imaginarnom sveznaju}em pripovjeda~u, kao {to je Cide Hamete Benengeli u Don Quijoteu.

Uzoritim novelama Cervantes je u {panjolsku knjièvnost uveo kratku pri~u po uzoru na talijansku novelu u stilu Boccaccia. Formalno i sadràjno ju je usavr-{io i obogatio brojnim epizodama te dodao elemente ~udesnoga.

Sun~ica Paukovi}

SUDBINE

Dubravko Vinkovi}

CRKVA SVETOG FLORIJANA

Bila je jedna od najstarijih karlova~kih crkvi, a dao ju je izgraditi karlova~ki po{tanski me{tar Nikola Herman 1680. godine po svom zavjetu sv. Florija-nu, za{titniku od vatre i za{titniku vatrogasaca. Nalazila se izvan karlova~ke tvr|ave, nasuprot bastiona sv. Karla, na Gazi gdje je sada smje{tena kar-lova~ka vatrogasna postrojba. Nekada se dana{nja Dra{kovi}eva ulica na Gazi, po ovoj crkvi, zvala Florijanska ulica. Crkvu je okruìvalo po starini drugo karlova~ko groblje, koje je nastalo nakon {to je 1740. godine napu-{teno groblje oko poru{ene crkve sv. Antuna Padovanskog na Antunovcu (danas arboretum srednje {umarske {kole).

U velikom op}em poàru 12. travnja 1692. koji je iz osvete za svoje robi-ja{ke dane provedene u Karlovcu, namjerno izazvao Mihael Pendi~i} sa svojom razbojni~kom druìnom, zapaliv{i ku}u (generaliju) zapovjednika tvr|ave generala vojvode Karla od Croya, izgorio je umalo cijeli grad, stra-dala je i ta crkva, ali su je Karlov~ani po svom zavjetu popravili i obnovili.

Veduta Karlovca iz 18. stolje}a (crkve je obiljeìo autor teksta)

170

Budu}i da se i ta crkva nalazila izvan tvr|ave, i za nju su se dugo sporili fra-njevci u tvr|avi i dubova~ki ùpnici, koji su dràli da njihovoj ùpi pripada sav teritorij oko tvr|ave pa i svi crkveni objekti koji se na njemu nalaze, bez obzira tko ih je gradio (karlova~ka tvr|ava imala je poseban status). Tako, prije “ve-likog poàra”, car Leopold I. dodjeljuje 1686. godine ovu crkvu franjevcima, koji su u karlova~koj tvr|avi od 1657. godine. Nakon obnove crkve i ponovnog sporenja 1733. godine car Karlo VI. ponovno donosi odluku da ta crkva ostaje u rukama franjevaca. I na kraju, 1750. godine crkva je oduzeta franjevcima i dodijeljena dubova~koj ùpi, jer se nalazila na njenom teritoriju.

Od 1788. godine u njoj nema bogoslu`ja, pa je stoga zanemarena i lo{e odrà-vana, a napokon 1790. godine i sru{ena.

Groblje je ostalo na tome mjestu sve do 1820. godine, kada se pod starim gra-dom Dubovcem 1. studenoga, na dan Svih Svetih, stavlja gra|anima na upo-trebu novo i glavno karlova~ko groblje. Na starom groblju na Gazi pokapani su jo{ samo vojnici do 1. velja~e 1821. godine.

[tovanje sv. Florijana nestan-kom ove crkve bilo je prenese-no najprije u crkvu sv. Barba-re, a potom u crkvu sv. ]irila i Metoda.

Na mjestu poru{ene crkve i napu{tenog groblja podignu-ta je 1873. godine dionicama ~lanova “Strjelja~kog dru{tva u Karlovcu” streljana koju je nakon prestanka rada dru{tva rabio kao vje`baonicu “Po-kupski sokol”. Groblje je pre-ure|eno u lijepi {kolski vrt u kojemu je priznati karlova~ki pedagog i prirodnjak Davo-rin Trstenjak uredio vo}njak i p~elinjak za prakti~no po-du~avanje u~enika. Zgradu je potom rabila vojna glazba pa je ostala poznata kao “Musik - Kaserne”. Na kraju se u tu zgradu 1911.godine smje{ta-ju vatrogasci, a zgrada je uz odre|ene preinake sa~uvana do danas u sklopu objekata koje danas rabi karlova~ka vatrogasna postrojba.

Sveti Florijan, mu~enik - rimski vojnik, veteran.

Dubravko Vinkovi}

171

Karlovac je kroz svoju burnu pro{lost ~esto trpio od po`ara i poplava pa ne iznena|uje {to su stari Karlov~ani u svoje vrijeme nagla{eno {tovali sv. Florija-na, o kojemu zbog toga vrijedi navesti koju rije~ vi{e.

Za vrijeme Dioklecijanovog progonstva kr{}ana, 4. svibnja 304. godine u Nori-ku (dana{nja Austrija), pod upraviteljem Akvilinom, sam se prijavio kao kr{}a-nin kada je ~etrdeset kr{}ana zbog svoje vjere osu|eno na smrt.

Ba~en je u rijeku Anisus (Enns) s mlinskim kamenom o vratu. Tijelo mu je po legendi sa~uvao orao, a matrona Valerija sahranila ga je na mjestu gdje je kasnije izgra|en glasoviti samostan sv. Florijana.

Za{titnik je protiv po`ara, vatrogasaca i dimnja~ara, vojnika, pivara, ba~vara, protiv oluja i neplodnosti polja, kao i poplava.

Prikazuju ga kao vojnika s mlinskim kamenom o vratu, ili kao ratnika s ma~em, ratnom zastavom i {titom. Njegov blagdan slavi se 4. svibnja.

Crkva svetog Florijana

Vladimir Per{in

VOJNO GROBLJE

Vojno groblje smje{teno je jugozapadno od Karlovca, na {umovitim padina-ma Strmca, nedaleko jezerca Lu{~i}. Postoji jo{ od 16. stolje}a kada su ovdje pokapani grani~ari Vojne krajine, vojnici i ~asnici tvr|ave Karlovac. Zauzima katastarske ~estice br. 1754, 1742, 1753 k.o. Karlovac 2.

Do 1918. godine bilo je ogra|eno grabovom ìvicom i drvenom ogradom. Go-dine 1824. obnovljeno je, kojom prilikom je izgra|eno 13 terasa obloènih ka-menim kockama. Sve~ano otvorenje odràno je 21. rujna te godine. Godine 1897. vojnici karlova~ke pje{a~ke pukovnije br. 96 baruna Catinellija (prije baruna Rambergera) podigli su na ulazu u Vojno groblje prekrasan kameni kri` koji po svojim proporcijama spada me|u najljep{e. Na kriù je raspelo tj. korpus Spasitelja i niè natpis na njema~kom jeziku koji u prevodu glasi: “Bla-èni su koji u Gospodu po~ivaju, 1897. godine.”

Bollèove arkade na Vojnom groblju (2000)

173

Prvi grobovi na ovom groblju bili su grobovi poznatih vojnih ~asnika kao npr. ge-nerala topni{tva Karla Vicenca, baruna Hartliebe od Walthora, po~asnog gra|a-nina grada Karlovca (1785-1862) ~iji spomenik je krasio epitaf: “Fortis et integer” ili “Jak i neporo~an”. Tu se nalazio i grob kapetana Petra Star~evi}a, zatim za-povjednika “Zeghausa” Baptista Wagnera (1818-1875), majstora Albera Czirka (1816-1883) supruga poznate Karlov~anke Emerike ̂ op, te Doegya, zapovjednika karlova~ke tvr|ave. Naàlost, tih grobova danas vi{e nema.

Jedini civilni grob u to vrijeme bio je onaj gradona~elnika Karlovca, dr. Ivana [imuni}a (26. prosinca 1875), osniva~a vatrogastva 1871. godine, Karlova~ke {te-dionice i klaonice na Gazi.

Najljep{i ukras Vojnog groblja svakako su arkade arhitekta Hermana Bollea, koje su 1918. godine izgradili karlova~ki domobrani pod nadzorom tada{njeg pukovni-ka Slavka [tancera. Arkade su zami{ljene tako da u lukovima desno i lijevo od ka-pelice posve}ene Spasitelju i zabata sa sv. Jurjom budu plo~e s uklesanim imenima palih hrvatskih ratnika koji su na ovom groblju na{li svoje posljednje po~ivali{te. To, naàlost, do danas nije u~injeno.

U razdoblju od 1941. do 1945. godine na Vojnom groblju pokapali su vojnici Ne-zavisne Dràve Hrvatske, talijanski i vojnici Wermachta, te je groblje pro{ireno. Krièvi na grobovima nje-ma~kih vojnika bili su izra-|eni od hrastovine na vrhu kojeg se nalazio ̀ eljezni kri`. Imena i godine upisivani su paljenjem drveta uàrenim {iljkom, a zatim je cijeli kri` premazan prozirnim lakom.

Nedugo nakon dolaska par-tizana na vlast u Hrvatskoj, 6. srpnja 1945. godine doni-jet je slu`beni akt Ministar-stva unutra{njih poslova br. 2.811/45 o uklanjanju voj-ni~kih grobova – okupatora za ~itavo podru~je Hrvatske. Tim dopisom nazna~eno je da se sva obilje`ja, ograde, spomenici, grobni humci i sve ostalo odstrani i poravna, te da se na tom terenu posa-di cvije}e ili da se upotrijebi kao rasadnik za ukrasno bi-lje. Akt je potpisao ministar Vicko Krstulovi} i doslovno glasi: Preslik dokumenta o uklanjanju vojni~kih grobalja (1945)

Vojno groblje

174

FEDERALNA DRŽAVA HRVATSKAMINISTARSTVO UNUTRA[NJIH POSLOVAOdjel op}e upraveBroj: 2.811/45. Zagreb, dne 6. srpnja 1945.

Predmet: Uklanjanje vojni~kih groblja okupatora. –

1./ Oblasnim N.O.-ima Dalmacije, Istre i Slovenije 2./ Okru`nim N.O.-ima Savski kotar, Hrvatsko Primorje, Kordun, Lika, Banija, Zagreb, Vara`din, Bjelovar, Moslavina. 3./ Privremenom Gradskom N.O.-u-Zagreb Fa{isti~ki je okupator platio brojnim `rtvama svoj poku{aj da istrijebi na{e nar-ode. Danak koji je on morao da dade u krvi, bio je ogroman iz razloga, {to je okupa-tor iskori{tavao svaku priliku, da protiv na{ih naroda razjaruje i onako pobje{njele svo-je bande. Tako je okupator sakupljao svoje poginule, prenosio ih na naro~ito uredjena groblja, gdje ih je sahranjivao uz posebnu paradu i uz u~e{}e doma}ih izdajnika. Uslijed toga ostala su iza kako je okupator protjeran iz na{e zemlje, mnogo prostrana, izazovno smje{tena i bri`ljivo o~uvana groblja okupatora, dok su kosti na{ih boraca kojekuda rasi-jana, ve}ina bez ikakvog vanjskog znaka. Treba izbrisati svaki trag zloduha fa{isti~ke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se di-zala takova groblja. Stoga }e te u pogledu tih groblja postupiti ovako:1./ Ogradne zidove, plotove kao i druge predmete i sretstva kojima je bio omedjen prostor za groblje, na kojima su se odjelito pokapali okupatorski vojnici /Njemci, Talijani, Mad-jari i usta{e/ treba odstraniti.2./ Vanjska obile`ja na pojedinim grobnim humcima /krstove, plo~e, konfesije i sve druge znakove/ treba ukloniti tako da ~itavo zemlji{te, koje je bilo radjeno za groblje, bude po-ravnano.3./ Sa pojedinih grobnih humaka, koji se nalazi izvan skupnog groblja i izmije{ani su sa drugim grobovima, dignuti samo vanjske znakove.4./ Lje{ine se nesmiju ni u jednom slu~aju dirati, niti grobovi otvarati i prekopavati.5./ Prostore, na kojima su se nalazili grobovi, ne smije se upotrebljavati za pokapanje novih mrtvaca. Ovaj se prostor mo`e upotrijebiti kao rasadnik za ukrasno bilje ili sli~ne svrhe.6./ Otstranjeni materijal sa grobova ne smije se raznositi. Drvo }e se skupiti na jednome mjestu, izbrisati netragom svaki znak i natpis i po potrebi upotrijebiti ga, dok }e se kamen racijonalno upotrebiti, iza kako se predhodno otstrani bez traga, sve {to je na njemu bilo uklesano ili zapisano.Od svih ovih postupka izuzeta su grobi{ta i grobovi domobrana. Razumije se da se kod svega toga mora postupati na na~in, koji }e ostaviti nedvojbeni utisak, da ovaj postupak nije nikako akt osve~ivanja ve} je izazvan isklju~ivo imperativom, da se ukloni sve, {to bi moglo potsje}ati na vremena fa{isti~kog zuluma.

SMRT FA[IZMU – SLOBODA NARODU!

MINISTAR /M.P./ V. Krstulovi} v.r.

Vladimir Per{in

175

Tako su nestala sva grobna mjesta palih hrvatskih vojnika, domobrana poginu-lih na Isto~nom boji{tu, Talijana i Njemaca.I sam sam bio svjedokom kada su ratni zarobljenici pod nadzorom partizana vadili kriève, otvarali grobove i sve odvezli, pretpostavljam, na Jamadol - Ko-zja~u. Krièvi su spaljeni, zemlja je poravnana, te su kasnije vr{eni novi ukopi.

Bez obzira na kojoj su strani ratovali i poginuli, radi se o ljudskim ìvotima, ne~ijim djedovima, o~evima, sinovima koji zavre|uju da im se zna posljednje po~ivali{te, a u tu svrhu su i podignute Bolleove arkade.

Naàlost, vandalizma nad hrvatskim grobovima bilo je i ranije. Kada je osno-vana Dràva SHS 1918. godine donijeta je naredba da se uklone sve “Spomen- lipe” podignute palim domobranima u Prvom svjetskom ratu. Tada{nji gra-dona~elnik Karlovca, Gustav Modru{an, inicijator podizanja spomen-obilje`ja “Hrvatski sokol”, sakrio ga je u nekoj od drvarnica i na taj na~in sa~uvao. Da-nas se ispred Karlova~ke banke u Glorijeti nalazi replika “Hrvatskog sokola” od bronce, jer je ori-ginal na restauraciji u Zagrebu. Naime, pri-likom uspostavljanja Republike Hrvatske 1991. godine nalazio se u velikoj vije}nici Gradskog poglavar-stva, pa je za vrijeme jednog od prvih srbo-~etni~kih napada na grad o{te}en.

Na Vojnom groblju nakon 1945. godi-ne sahranjivane su mnoge vojne osobe tada{nje JNA, ali i civilno stanovni{tvo.

Bolleove arkade su 17. velja~e 1988. go-dine kao spomenik kulture za{ti}ene pod brojem 04-UP/I-148/1.

Godine 1993, to~ni-je 3. studenoga, na inicijativu Miroslava Pregleja, tada{njeg

Vojno groblje

Spomenik Jakovu i Elvini Reiss od crnog mramora

176

generalnog direktora tvrtke ABB, osnovan je Odbor za revitalizaciju spomeni-ka kulture, povijesti i prirode Karlova~ke ùpanije. Tim programom obuhva-}ena je obnova i revitalizacija Vojnog groblja prema projektu br. 012.94-95-04-21, no zbog pomanjkanja nov~anih sredstava obnova je stala.

Na Vojnom groblju jo{ se nalaze sa~uvane grobnice baruna Waldstaettena, ge-nerala baruna Hartliela od Walltora i “kubus” barunice Russo od Aspernbran-da. Njih, na sre}u, nije stigla sudbina spomenika susjednog Židovskog groblja ~ije su mramorne plo~e kori{tene za postamente u Parku narodnih heroja. Naime, 1992. godine padom crne mramorne plo~e s jednog od postamenata na pole|ini je otkriven natpis ìdovske obitelji Reiss...

Uspostavom Republike Hrvatske 1990. godine, na poticaj hrvatskih ratnih ve-terana, pri{lo se utvr|ivanju lokacija s podacima o grobljima i grobovima pri-padnika stranih oruànih sila, interniraca i ratnih zarobljenika iz I. i II. svjet-skog rata i na karlova~kom podru~ju, kako bi se dostojno obiljeìla mjesta njihova ukopa.

Vladimir Per{in

PUTOPIS

Silva Kneèvi}

PRAG – GRAD KOJI JE IZGUBIO SVOJ MIR

Postoje gradovi koji su zauvijek izgubili svoj mir. Jedan od njih je i Prag, jer dijeli sudbinu onih kontinentalnih gradova koji turizam nastavljaju uìvati i na-kon {to su morska odredi{ta odavno usnula zimski lijeni san. Kao i sva mjesta svijeta koja su kroz godinu turisti~ki atraktivna, tako i pra{ki centar bruji 24 sata svakog dana u godini. S visine, ulice vjerojatno izgledaju kao da se njima vu~e golema, debela gusjenica. Mno{tvo se kre}e prate}i boje na podignutim ma{nicama ili zastavicama u rukama lokalnih vodi~a, grupe zastaju jedna po-red druge, svi na bri`ljivo odabranim mjestima, slu{aju}i faktografiju ili legen-de (ovisno o nadahnu}u vodi~a) na materinjem ili benigno neutralnom en-gleskom. Mije{aju se jezici koji uhu {alju istu poruku o povijesti, o godinama, datumima, ljudima… Ponekad se u toj vrevi izgubi grupa, pa izgleda da samo onaj, tko je do{ao sam, ne moè biti u opasnosti ostati izgubljen i napu{ten na pra{koj ulici.

îme Prag zadivljuje gladne znatièljnike? (Njih je toliko da se ~ini nevjerojat-nim kako netko jo{ tamo nije bio pa informacije dobiva tek ~itaju}i reportaù ili putopis.)

Od nekih drugih velikih gradova razlikuje se po tome {to su mu znamenitosti zgusnute u centru i, uglavnom bez nekog velikog napora, moè ih se obi}i bez vozila.

Brojku od oko milijun stanovnika Prag je nosio i prije stotinjak godina, ima dakle urbanu tradiciju koja nije novokomponirana, grad je umjetnosti, legendi i romanti~ne povijesti.

Srce grada obiljeàva mno{tvo zdanja pred kojima se uvijek zastaje. Na Kar-lovom mostu odlu~ujemo o va`nosti lijeve i desne obale Vltave, iako je sasvim svejedno koja }e nas prije odu{eviti. Karlov most sagra|en je na mjestu biv{eg, poplavom o{te}enog Juditinog mosta, a ime je dobio po Karlu IV. koji ga je dao sagraditi. A gradio ga je Peter Parler, ~udo od mladi}a, koji je gradio i pra{ku katedralu sv. Vita. Most je to na kojem su krunjeni kraljevi, povijesno je sredi{te grada, tamo su studenti 1649. od [ve|ana branili staru gradsku jez-gru, a nekih dvjesto godina kasnije branila se i nezavisnost od Austrije. Danas je to omiljeno {etali{te s kojeg se u op}oj danono}noj gu`vi jedva moè baciti

178

i pogled niz Vltavu. Tu stvaraju umjetnici, navodno samo akademski, slikari, svira~i, u kona~nici prodava~i vlastitog djela. A prosje~an anonimus kre}e se tamo-amo uìvaju}i u {paliru nijemih kamenih likova, mahom svetaca, te na-pokon odabire jednu stranu.

Hrad~ani, Pra{ki dvorac s katedralom sv. Vita, koja je remek-djelo goti~ke arhitekture, uzdiè se iznad Vltave i jedan je od omiljenih motiva na razgledni-cama. Obi~no je to i prvo odredi{te turista. Na tom je mjestu potkraj 9. stolje}a sagra|ena drvena utvrda kao sjedi{te Přemyslavi}a. Dvorac je i danas sjedi{te Vlade. Goti~ka katedrala sama nudi brojne zanimljivosti. Jedna od njih je i zvono na Velikom tornju, te{ko 16 tona, od milja zvano Żigmund. To su i zlat-ni portal, kraljevski dragulji, glavni oltar, grobnica sv. Ivana Nepomuka ({to svakako moraju obi}i zahvalni nesretnici koji su u panici traìli njegov kip po Karlovom mostu, da bi dotaknuli prst koji donosi sre}u). Pa prekrasni vitra-ji, u nadbiskupskoj kapelici u oslikanim je prozorima Alfons Mucha prikazao slavenske svece.

Zlatna uli~ica, koja se doima poput ilustracije za slikovnicu, jo{ je jedno zani-mljivo mjesto. Na broju 22 ìvio je Franz Kafka, a legende pri~aju da su u njoj ìvjeli alkemi~ari koji su olovo poku{avali pretvoriti u zlato.

Staromestske namesty - nekada{nja tr`nica, gdje je kasnije sagra|ena i vije}ni-ca- danono}no je ìvahni Stari trg, omiljeno okupljali{te turista. Svugdje gdje mogu, turisti se rado voze ko~ijama po starim dijelovima grada, pa je tako i u Pragu.U sredi{tu Trga spomenik je Janu Husu, a posebno zanimljiva je i crkva sv. Marije, ~iji tornjevi no}u bajkovito vire i magnetski privla~e, tako da im se uvijek èlite pribliìti iz bilo koje sporedne ulice i samo ih promatrati.

Najve}i broj posjetitelja zaustavlja se pred Starogradskom vije}nicom i to naj-vi{e zbog astronomskog sata koji ne pokazuje samo to~no vrijeme nego i polo-àj drugih planeta na Zemlju te kretanje Mjeseca i Sunca kroz zodijak, i- {to je najzanimljivije- na kojem se vidi procesija apostola; svakog punog sata otvore se vrata{ca i pokrenu, te otple{u svoju poruku, figurice u liku smrti, ta{tine, {krtosti…

Od Starog trga Pari{kom ulicom prelijepih secesijskih zgrada i specifi~ne atmosfere, stiè se u srce Židovske ~etvrti (dana{nje podru~je ~etvrti Jozefov) jo{ jedne od riznica grada. Židovi su ovdje u potpuno odvojenoj zajednici ì-vjeli i radili. Svoje mrtve mogli su pokapati samo na Starom ìdovskom gro-blju. U nedostatku prostora mrtvi su pokapani u slojevima jedni iznad drugih. Ispod nekih 12 tisu}a nadgrobnih spomenika broj se sahranjenih procjenjuje na vi{e od 100 tisu}a. âk pet sinagoga u toj ~etvrti svjedo~i o brojnosti Židova u Pragu prije holokausta. U sinagogama se danas mogu vidjeti razne izlo`be koje govore o ìvotu i obi~ajima, zbirka umjetnina od srebra, izlo`be ìdovske umjetnosti, ili ona koja prikazuje pripremanje mrtvih za pogreb. Impresivna je i [panjolska sinagoga, nazvana tako po maurskom interijeru, a emocije budi Pinkasova sinagoga, koja je danas spomenik za 80 tisu}a Židova, `rtava holo-

Silva Kneèvi}

179

kausta. Na spomen-zidu napisana su imena i datumi smrti nestalih u logorima. Posebno teàk dojam ostavlja izlo`ba crteà djece iz logora Terezin.

Vaclavske namesty, Vaclavski trg danas suvremeni poslovni centar, dug 750 a {irok 60 metara, sagra|en je u vrijeme vladavine kralja Karla IV. kao konjska tr`nica. Trgom dominira zgrada Narodnog muzeja i kip Sv. Vaclava na konju. Tamo se 16.sije~nja 1969., protestiraju}i protiv sovjetske invazije, spalio stu-dent Jan Palach. Na tom mjestu, ispred njegove slike uvijek je svjeè cvije}e i pale se svije}e.

Ali posvuda su i restorani, kafi}i, trgovine suvenirima, prodavaonice vi{e-ma-nje nepotrebnih stvari. ôvjek se prisjeti one pri~e o Sokratu koji je, navodno, prolaze}i nekakvim sajmom, zadovoljno utvrdio kako upravo shva}a koliko mu stvari ne treba.

Na svim tim mjestima napajaju se informacijama radoznalci iz cijelog svijeta. No zbog globalne povezanosti stje~e se i dojam da se pomalo gubi down town ili da pak ostaje samo kao muzejski eksponat. Samo sredi{te dakle gutaju ko-mercijalni uljezi iz nekog drugog, novog vremena iz nekog drugog svijeta. Tu su Caribbean poker, American roulette, poznata osiguravaju}a dru{tva, pa-neuropske banke. Pizzeria, hamburger, mojito, tequila… îni se da je Prag u trendu kod turista {panjolskog govornog podru~ja. [etate li ulicama, naj~e{}e }ete umjesto Dvořaka ili Smetane ~uti salsu, kao da ste na Karibima a ne u mitleuropi. U tom starom dijelu, u kamenju koje se ne mijenja, jo{ se, unato~ prodoru ne~eg novog i neizbje`nog, prepoznaje identitet, dok je prilaz Pragu, kao i svakom drugom gradu danas, postao jumbo ulaz istih nasmijanih lica.

Vodi~i ponosno konstatiraju da su spomenici kulture obnovljeni nakon izlaska iz omraènog sustava. Danas se puno vi{e nego ranije polaè na restauraciju spomenika kulture, kaù.

U tom kontekstu uo~avaju se i neke druge novine. Pra{ki prosjaci. Uz resta-urirane spomenike kulture ~ovjek ~esto ugleda nepomi~ne likove, koji nisu pozla}eni zabavlja~i. Pra{ki prosjaci imaju specifi~an, nenametljivi kao da su u nekakvoj spreziisti poloàj, kle~e}i, savijeni u nekakvom luku, nepomi~no i nijemo provode vrijeme gledaju}i u tlo ispred posudice (svoje debitne kartice) koju ~vrsto drè.

U istom kontekstu moè se spomenuti jo{ jedna nova kategorija. Kako su ne-kad na ve}ini prilaza isto~nom bloku bili susretani uniformirani mu{karci, tako se sad posvuda mogu vidjeti ène u civilu. Uz ceste, uz polja, stoje ili {etaju, ne stopiraju, ne ma{u cvije}em niti rade na njivama. [utke ~ekaju bolji ìvot, a pokoji slu~ajni putnik, umjesto da gleda obilje iritantnih pu{karnica ili za{tita-ra sustava, leèrno skre}e u civilne prostore da predahne i uìva u dobrobitima sloboda.

Prag ima puno vi{e od ranije spomenutog. Ali ne vole svi povijest i arhitekturu. Tko voli zabavu, prije }e se radovati Muzeju vo{tanih figura, pra{kom Eiffelo-

Prag - grad koji je izgubio svoj mir

180

vom tornju ili Křiìkovim fontanama. Vo{tane figure likovi su iz svih podru~ja javnog ìvota, ali ne samo ~e{kog, i, kao niti u drugim muzejima iste vrste, ne pobu|uju neke tople emocije. Eiffelovka na brdu Petřin, toranj nastao, na-ravno, prema pari{kom uzoru, odli~an je vidikovac s kojeg se pruà pogled na ~itav grad. Křiìkove fontane nude no}ni ples boja i vode u revijskom tonu. Spektaklu se moè pripisati epitet kakav se èli, osim da je tipi~no ~e{ki.

Za one koji pretjerano ne vole {etnju u ponudi je i vo`nja brodom po mutnoj Vltavi. Uz nezaobilaznu konzumaciju. Svakako je ljep{i ugo|aj no}u, jer se ne vidi sme|a rijeka, a osvijetljeni gradski spomenici doista djeluju impresivno. U toj se avanturi ipak vi{e stoji nego vozi.

Obi}i sve {to Prag nudi i pri tome ne{to nau~iti iziskuje uz blagi fizi~ki i sta-novit mentalni napor, ali se na putu od jedne do druge znamenitosti svakako moè odahnuti u nekoj od mnogih pivnica, gdje si dehidrirani daju odu{ka uìvaju}i u pivu, a gladni u knedli~kama i nevjerojatno ukusnim slatko-slanim kombinacijama. Ili, jednostavno, u kavi s cimetom. Strastveni putnik uvijek ku{a specijalitete zemlje u koju dolazi. Oni malo manje strastveni ostaju pri “doma}em viner{niclu” i pe~enim krumpiri}ima. Toliko je pivnica posvuda, da se ~ini kako i Prag i cijela ê{ka spavaju u golemom polju hmelja.

Grad bruji. Od graje turista odavno se ne ~uju legende iz {apta zidova koji ih ~uvaju. Stanovnik Praga vjerojatno vi{e nikad ne}e uìvati u kontemplativnim {etnjama vlastitim gradom, barem ne u njegovim prodajnim elitnim dijelovi-ma. Ali na periferiji, ili koraknete li samo malo izvan uskog centra, dvije tri stanice metroom, moète uìvati u potpunom miru. Tu po~inje opskurni Prag koji turiste ne mami. Uzdi{u}i za gradom iz snova, uvijek pred o~ima imamo osvijetljene tornjeve sv. Marije, Karlov most, glazbenike i zabavlja~e po uli-cama. U ovom marginalnom dijelu grada nestaju ~ak i prosjaci koji nemaju motiva boraviti na praznim ulicama. Tu sjede, naslonjeni na zidove zgrada, tek beznade`ni gubitnici, zagrljeni, zapu{teni i napu{teni prijatelji, okruèni bocama piva, ali ~e{kog. Sjede, gledaju, piju. Ceste puste, fasade derutne, du-}ani skromni. Ni jumbo plakata da drì iluziju. Ali i to je Prag. Kako do bliìh, tako i do ovih udaljenijih mjesta, dolazi se metroom, omiljenim prijevoznim sredstvom Praàna i turista. Stari vagoni jure voze}i umorne êhe i vje~no razigrane turiste. Nema minitela, nema komfora, samo vagoni koji sluè svrsi. Ukon~ete prosím výstup a nástup, dveře se zavírají - tu re~enicu, koju se ~uje na svakoj stanici, nosi se sa sobom kao kakav suvenir.

Grad je to koji privla~i individualce i grupe, maturalne ekskurzije, koje se su-daraju po ulicama za ljetnih mjeseci. Pola grada se me|usobno pozna.

Putni~ke agencije u uobi~ajenim aran`manima nude iz Praga izlete i u druga mjesta.

Pedesetak kilometara od metropole, nedaleko Bene{ova, nalazi se Konopi-{te. Smje{ten u prekrasnom parku, taj dvorac iz 14. stolje}a bio je omiljeno

Silva Kneèvi}

181

boravi{te Franza Ferdinanda, sakuplja~a umjetnina i strastvenog lovca. Tako se u njemu mogu vidjeti zbirke oru`ja, poku}stvo, slike, tapiserije. To stra{no mjesto krcato ki~em i trofejima, nebrojenim rogovima i glavama ulovljenih ìvotinja, moè postati no}nom morom svakog borca za za{titu ìvotinja.

Srednjovjekovni dvorac Karl{tejn, tridesetak kilometara od Praga, iz vremena je cara Karla IV. i spada tako|er u poznate znamenitosti. Tamo su uglavnom pohranjivane kraljevske dragocjenosti. Do dvorca penje se blagim usponom, ali uz nezaobilazne suvenirnice koje razbijaju ugo|aj planinarenja.

Karlovy Vary, lje~ili{te nekad i danas, mjesto puno turista, hotela, trgovina, suvenirnica. Mjesto koje s jeseni utone u san, kako kaù neki koji tamo ìve. Grad mineralnih voda, kipu}ih potoka, gejzira, bazena, mineralnih suvenira, kamenih ruà. Stotinjak kilometara od Praga, najìvahniji za radnog vremena trgovina, grad je to zlatarnica i filmskog festivala, ljetovali{te i zimovali{te ~ini se oduvijek i zauvijek.

Ili ê{ki Krumlov, obnovljeni, ~udesni, prastari renesansno-barokni grad u kojemu se {eta kroz povijest, grad Egona Schielea, za{ti}ena kulturna ba{tina, mjesto koje se moè obi}i na dolasku ili na odlasku, ali koje je toliko dojmlji-vo, da kod velikog broja posjetitelja karatak posjet tek budi èlju da se opet onamo do|e. Jer neka mjesta, osobito Krumlov, traè puno vi{e od usputnog obilaska.

Ovako, od jedne do druge destinacije, uglavnom se vra}amo metropoli, gradu Formana, Kafke i Karla IV., Pragu, jednom od najljep{ih gradova svijeta, u zemlji hmelja, disidenata i toplog slavenskog humora

Prag - grad koji je izgubio svoj mir

Mladen Postru`nik∗

ÂROBNI KRUG GUATEMALOM

U spomen Stjepanu Seljanu

Na prvi spomen imena ove zemlje mnogi }e se ~itatelji sjetiti razornog potresa iz 1976, kada je poginulo oko 23 000 ljudi i kada su potresne slike siroma{ne Guate-male obi{le svijet.Ili nedavno, ove 2005. godine, kad je orkan Stan poharao Centralnu Ameriku i uzeo najvi{e ljudskih ìvota upravo u Guatemali.S takvom predod`bom (manje ili vi{e) i nas smo trojica po{li na ekspediciju: Mlad-en Kuka, vo|a ekspedicije, Ivica [kot i autor ovih redaka Mladen Postru`nik. No, zatekli smo ne{to sasvim drugo...

Stjepan Seljan i GuatemalaVratimo se malo u povijest. Nakon {to je 1913. u peruanskoj pra{umi nestao Mirko Seljan, njegov se brat Stjepan neko vrijeme bavio njegovom ostav{ti-nom. Nakon toga, tijekom 1915. i 1916. on boravi u Centralnoj Americi s ide-jom da prona|e neku egzistenciju u raznim zanimanjima. Tanki izvori govore da je putovao od Paname (mogu}e sudjelovanje na poslovima ure|enje i do-vr{enja Panamskog kanala) do Guatemale, gdje je boravio cijelu godinu dana. No, nakon toga, iz nepoznatih razloga, iznenada se vratio korijenima ju`noa-meri~kih istraìvanja koja su zapo~ela 1904. godine – u Brazil. Iako ta zemlja nije bila blagotvorna za Seljane (u jednoj revoluciji u Mato Grossu izgubi{e cijeli imetak), Stjepan Seljan je ostatak vijeka proìvio u brazilskome Ouro Pretu i tamo je osnovao obitelj.

[to je Seljan radio u Guatemali? Na temelju na{ih novovjekih zapaànja i pred-znanja o habitusu Seljana, zaklju~ujemo da je pomagao oko izgradnje cesta kao mjernik – geodet. Vjerojatno je i neko vrijeme radio kao istraìva~ rudnih blaga. Njegova istinska ljubav – istraìvanje arheolo{kih netaknutih nalazi{ta, vjerojatno je tu bila marginalna.

* Mladen Postru`nik, ro|en u Karlovcu 1965. Novinar, publicist, radijski voditelj i urednik. Objavio knjige: Zemlja vulkana,(1997), Od Pacifika do Atlantika (1998) i Seljanville(2003). Snimio je dokumentarne puto-pisne filmove: 2700 kilometara Amazonom, Island – biser na rubu polarnog kruga, te Krug Guatemalom, te u pet nastavaka Peruansko ljeto (2005). Živi i radi u Karlovcu.

183

Ove se godine, 19. kolovoza, navr{ilo 130 godina Stjepanova ro|enja. Toj ob-ljetnici u ~ast, CEIK “Bra}a Seljan” osmislio je ovu ekspediciju. Trasirali smo stazu po brdima Guatemale u èlji da pribliìmo ovu zemlju na{oj javnosti i da bolje razumijemo jedan dio bogate karlova~ke istraìva~ke povijesti.

Meksi~ki zatvoriPut je bio izuzetno teàk. Od Zagreba do Pariza, od Pariza do Mexico Cityja i na kraju let do glavnog grada Guatemale – Ciudad de Guatemala, tromilijun-ske metropole. Kako smo sve organizirali u vremenskome tjesnacu, meksi~ka nam administracija nije osigurala vize. Ali, Meksikanci su nam osigurali pri-tvor u oba smjera na{eg putovanja: 18, pa zatim 10 sati tretmana kao da smo ilegalni imigranti, mada ni jednoga trenutka nismo èljeli u}i u ovu zemlju. Naime, Meksiko zdu{no primjenjuje Domovinske zakone svojeg susjeda – Sje-dinjenih Dràva – a koji kaù da na zra~nim lukama nema me|unarodne zone, ve}, ~ak ako ste samo prizemljeni u zrakoplovu, morate imati meksi~ku vizu. To bezobrazno prikazuju meksi~kim zakonom, mada je odnos isti kao neka-da{nja ljubav Sovjetskoga Saveza i Rumunjske. Pritvor im je nehuman, ljudska prava ih ne zanimaju. Betonski kreveti, prljavi zahodi i – ne talasaj.

Jednako tako, to ne zanima ni na{e diplomate u Mexico Cityju. Dobra pla}a i prst u uho...

Malo povijesti GuatemaleNo, Guatemala nas je prihvatila u svoja njedra. Za razliku od Meksika, ovdje vlada demokracija i sloboda. Ve} na prvi pogled, tijekom prve {etnje ulica-ma tromilijunskog Guatemala Cityja vidi se opu{tenost i blagonaklonost ovog naroda prema strancima, gringosima. Naime, kad vam kaù gringo misle na bijelog zapadnjaka. Problem nastaje ako vas nazovu yankee, tada misle uvred-ljivo... To nismo doìvjeli.

Upravo su Guatemaltecosi (kako se nazivaju) krvarili tijekom 36 godina gra-|anskoga rata, tijekom diktatura s eskadronima smrti, tijekom neprekidnih teroristi~kih napada gerilaca. Godine 1996. u predsjedni~koj pala~i na Plaza Principal kona~no je potpisano primirje. Najzaslu`niji za to je predsjednik Al-varo Arzu koji je primijenio politiku nacionalnog pomirenja i uvo|enja demo-kratskih standarda.

Naslijedio ga je Alfonso Antonio Portillo Cabrera, predstavnik Republikan-skog Fronta, koji je na vlast do{ao populisti~kim parolama uzimanja bogatima i davanja sirotinji. U ~etiri godine to je guatemalski narod stajalo vi{e od mili-jarde dolara, koliko je ovaj relativno mladi politi~ar iznio iz zemlje. I pogodite {to? Vizu i azil dao mu je susjedni Meksiko! Nas trojica, po{tenih ekspedici-onista tu ~ast od Meksika nismo dobili… I dobro se osje}amo radi toga. Kad takvi dobivaju meksi~ku vizu, nama je ne treba.

ârobni krug Guatemalom

184

Nakon Portilla na izborima pobje|uje dana{nji predsjednik - Óscar José Rafael Berger Perdo-mo. Skra}eno – Oscar Berger, s time da se prezi-me ~ita, ne njema~ki, ve} francuski: Berè. Ovaj simpati~ni sijedi gospodin ponovno je pokrenuo zemlju u smjeru demokracije, borbe protiv narasle korupcije, kriminala i nezadovoljstva. Iako stanje nije idealno, Guatemala je suvremena i demokrat-ska zemlja.

XelaNa{ prvi cilj bio je gradi} Quetzaltenango, kojeg stranci i doma}i u àrgonu zovu Xela ([ela). On je na zapadu zemlje, na oko 2 300 metara nadmorske

visine i okruèn je prelijepim planinama. Quetzal je i ime guatemalske valute, to je ujedno i jedna vrsta ptice iz prelijepih {uma ove zemlje.

Xela je provincijski centar, ne{to poput Splita, u opreci s glavnim gradom. U razgovoru s brojnim novim znancima saznao sam i da je nekad ovdje bila i autonomna dràva, a separatisti~ki pokret postoji i danas. Ovi ljudi ne mogu otpjevati guatemalsku himnu, ali pjesama o Xeli je – koliko ho}ete.

Stare crkve, uklju~uju}i katedralu na glavnome gradskom trgu, dva stadiona, monumentalne bogata{ke pala~e – sve je to bogatstvo ovda{nje arhitekture. No, nas zanima ne{to drugo: kako se prebaciti u San Marcos i dalje prema meksi~koj granici, gdje se uzdiè najvi{i vrh Centralne Amerike – mo}ni vul-kan Tajumulco (4 220 metara). Rebus je rije{io na{ prijatelj Belgijanac iz agen-cije Aventura Tours i uputio nas na solidnog mladog vodi~a Heysela.

ChicabalPrvo se valja aklimatizirati; odabiremo lagunu Chicabal. Ustvari, radi se o vul-kanu na ~ijem je vrhu na 2 700 metara jezero na kojem se jo{ odvijaju rituali Maja. Put nas vodi kroz prekrasne {ume, sve do vrha na 2 900 metara. Otuda se spu{tamo dolje: moramo do}i na jezero i primiti blagoslov na{eg vodi~a, sve}enika Maja. Upalio je svije}u oko koje je stavio osam zrna kukuruza (osmi je dan u mjesecu kalendara Maja), otpjevao je molitvu i dao nam blagoslov. Potom smo po{li isto zatraìti od duha jezera. Svatko je stavio malo vode na glavu mole}i ne{to; Kuka kaè da }e mu uskoro narasti gusta kosa. Poèljeli smo mu da mlati glavom na Guns’n’Roses, da vitla tom budu}om grivom.

Chicabal je najljep{a ilustracija ove zemlje: guste {ume i predivna sela u pod-no`ju planine. Tamo{nji se stanovnici bave uglavnom poljoprivredom i to na starinski na~in. Imaju {iroke motike, jer tlo je vulkansko, reagira poput boga-tog i plodnog pijeska. Vidjeli smo da puno rade i djeca. To je zna~ajka ovih meridijana, sve dolje do Ognjene Zemlje. Kad navr{i{ ~etiri godine – mora{

Óscar José Rafael Berger,sada{nji predsjednik

Mladen Postru`nik

185

zaraditi za svoje obroke. No, istini za volju, nema to samo negativne posljedi-ce: mladi u ovoj zemlji imaju radne navike i ne pada im na pamet droga i sli~ne gluposti.

Tajumulco – olujna planinaUz pomo} dva chicken-busa (prepun mali autobus s puno pili}a koje prevoze lokalni seljaci) tako smo se u roku od tri sata na{li u selu koje je ishodi{te za uspune na Tajumulco. Dakle, polazimo s ne{to manje od 3 000 metara visine i prvoga dana uspona moramo dose}i 4 000 metara gdje se postavlja logor.

I tako smo krenuli strminom od oko 35 stupnjeva. Nakon sata i pol Kuka nare-|uje odmor. Ono {to frustrira penja~a na Tajumulco jest da je staza neprekid-na diretissima. I to diretissima koja ne popu{ta. U andinisti~kom àrgonu, to je staza koja ide ravno u uspon, bez serpentina i skretanja. Ono {to spa{ava stvar jest da smo odmah za{li u oblak koji nam je skrivao poglede prema gore; tako se nismo frustrirali daljinom uspona.

Osobno me diretissima ubijala i tje{ila: te{ka je, ali daje vi{e metara uspona na manje koraka. I jo{ jedan sat uspona: sada smo savladavali livade u rijetkoj {umi, uz prelazak dva strma grebena. I opet odmor na kakvih 3.600 metara.

Ono {to fascinira jest cvije}e. Puno je vrsta i boja, a ima i gljiva. Jedna vrst pla-vih cvjetova u magli fosforescira! Eto kako se prilagodi{e razne vrste. Povre-mene rupe u oblaku pruàju pogled na doline ispresijecane brdima. To nam daje osje}aj mo}i…

Znoj je tekao potocima, svaki je imao 25 kilograma opreme jer smo vukli {ator, vre}e, rezervnu odje}u i obu}u, snimateljsku opremu, sva{ta. U jednom sam trenu pomislio da }e nam vodi~ krepati, Heysel stvarno nije dobro izgledao. Nabili smo mu ritam, a on je ovog vikenda ~etiri puta penjao Santa Mariu, strmi vulkan bliè Xeli.

Posljednjih dvjesto metara visinske razlike osvajali smo uz jednu obeshrabru-ju}e strmu kosinu kroz crnogori~nu makiju. Po~ela je i lagana ki{ica. Nekoliko puta je sijevnulo. Samo bi nam jo{ trebali elektro{okovi…

I napokon – logori{te. To je ustvari mjesto poput kamenoloma, s ostacima ku}ice od valovita lima. Odmah postavljamo {ator i loìmo vatru. I po~ela je oluja; vatra se nije htjela zapaliti, vodena bujica prekrila je oskudan krajolik. Heysel je ravnodu{an, preuzimamo njegovu metodu. Dakle, uspon je trajao sat i 15 minuta kra}e od normiranoga. Pa, i to je ne{to.

Ve} oko sedam lijeèmo u {ator i spavamo. Nema se {to drugo ~initi. Hladno je, mo`da kojih 12 stupnjeva. Tijekom no}i bude nas udari vjetra, sijevanje, naleti pljuskova… Sva sre}a, od bujice se niti jedna stijena nije otkinula i ot-koturala na {ator. Tek oko ~etiri ujutro stvar se smiruje. Pola pet – vrijeme je za ustajanje!


186

Heysel daje znak za pokret, jo{ je mrak. Put nas sada vodi jo{ strmijim grebeni-ma, pa u kuloar gdje se ve} radi o alpinizmu. Kuloar vodi strmo prema usjeku izme|u dva vrha ovog vulkana, a mi se stalno osvr}emo preko ramena jer se nebo po~elo zlatiti na obzorju. Ovaj zadnji uspon je utrka sa suncem: tko }e prije iza}i gore i tko }e koga gledati.

Za dlaku pobje|ujemo: svi smo na vrhu Tajumulca. Ne, to nije vulkanski vrh, to je ~arobni otok u moru oblaka, a izlaze}e sunce se otkriva kao jedini poznat objekt u pejzaù. Ima i drugih “otoka”: vide se i Santa Maria, ali i dalji vulka-ni – Agua i Fuego ponad grada Antigue dvjesto kilometara odavde! (Agua i Fuego – voda i vatra). Iza le|a nam je vulkan Tacana, ne{to niì, ali nalazi se na samoj granici s Meksikom. Pacifik je tamo negdje u magli – i vi{e ni{ta nije va`no.

Na{ sponzor, Northland, opravdao je na{e povjerenje jer njegova je oprema s lako}om izdràla sve nevere i napore. Jednako tako oduùjemo se i ostalim na{im brojnim sponzorima, a prava }e stvar biti film koji smo za CEIK po prvi puta radili vrhunskom profi opremom.

Preostale putositnicePo povratku sa Ta-jumulca zaèljeli smo se mora i ocea-na. Hmmmm, mora nema, a oceana su u Guatemali dva: Paci-fik i Atlantik. Izabrali smo Pacifik i krenuli u grad Retalhuleu, kojeg zovu i Reu. No, Reu pruà jo{ ne{to: posjet jednome od najstarijih nalazi{ta kulture Maja – mi-sti~nome Abaj Takaliku (Kamenu koji stoji). Uvijek u misiji kulture, to nismo mogli propustiti. Kroz plantaè kakaoa i kave, te {umice kau~ukovca stigosmo do nalazi{ta. Samo tre}ina je ure|ena, ostatak se jo{ iskapa.

Umjesto znanstvene rasprave – ukratko: mjesto je starije od Tikala gdje se nalaze piramide Maja. Upravo ovdje Maje su, kao mla|i narod, u~ile od Olme-ka. Kamene stele, stepeni{ta, prve piramide – bogatstvo i o~uvanost nalaza je fascinantna.

Champerico je sljede}a na{a luka. I doslovce – to je tre}a po veli~ini luka Gua-temale. A ima samo jedan dotrajao mol, nikakav promet, samo desetak ribara.

Mladen Postru`nik

187

Momci se kupaju, ja se drìm kraja i hvalim more na sva usta. Konobarica na terasi rustikalnog lokala obja{njava mi da su prije ~etiri dana izvukli iz mora utopljenog [vicarca. Badava ti banke i ~okolada kad te Pacifik dohvati. A Kuka i [kot pra}akaju se u trometarskim valovima poput vesele djece...

Potom nas je do~ekala i Antigua, prvi glavni grad ove zemlje koji je osnovao okrutni Pedro de Alvarado. Grad su ru{ili potresi, uni{tavale poplave, palili vulkani. Ljudi su ipak opstali i ostavili nam grad pogodan za gringose, ali ne i istraìva~e. Od tog smo ekskluzivnog turizma pobjegli drugi dan.

I opet Guatemala City i na{a baza – hostel Xama-nek u zoni 10. Najljep{i je to dio grada, mjesto poput drugoga doma. Jednostavne sobe, veliki dnevnjak s ogromnim te-levizorom i upotrebljiva kuhinja. I na{i prijatelji Ameri – Roberto i dvije cure koje studiraju, jed-na {armantna Francu-skinja. Pa Meksikanka i par Salvadoraca. I nada-sve, na{a doma}ica Ana Christina, Guatemalka udata za Francuza, koja nam je olak{ala pokoji trenutak. Tu smo proslavili ro|endan na{eg Vo|e Mladena, a potom jo{ fe{tali za rastanak. Kuhalo se uzajamno, tako da smo jeli meksi~ko-guatemalsko-ameri~ko-hrvatsku kuhinju s natruhama francuske i talijanske. Za okrepu od pustolovina to je bilo vi{e nego dostatno.

Za kraj smo bili primljeni od ~lanice Vlade Guatemale. Tako je to: u jednoj zemlji te zatvaraju, u drugoj si kod predsjednikove bliske suradnice. Gospo|a María Gabriela Núñez predsjednikova je tajnica za pitanja èna. Prezentirali smo joj na{e projekte i upoznali smo je s Hrvatskom kroz prospekte. Ona nas je upoznala s poloàjem èna u Guatemali i radom Vlade. Da, razmislit }e da posjeti Hrvatsku, pa na{e dvije zemlje sura|uju malo ili ni{ta, a toliko se moè uraditi…

Trag Stjepana Seljana primio je nasljednike, Guatemala nam je otvorila du{u. Jo{ jedno veliko prijateljstvo; radi toga zapravo i putujemo….

Ime GuatemalaIako je poznato da je podrijetlo imena ove zemlje o~ito indijansko, jo{ traju rasprave o pravom zna~enju. Najra{irenija je teza da Guatemala zna~i “zemlja

Guatemala City i na{a baza – hostel Xamanek


188

drve}a” na jeziku Maja i Tolteka. Kada sam prvi puta ugledao Guatemalu iz zrakoplova doista sam i ja to pomislio. No, postoji i mi{ljenje da je ime uzeto iz Nahuatl izraza Quauhtitlan, {to zna~i “me|u drve}em”. Tre}e je mi{ljenje da se radio o Nahoa (meksi~kom) izrazu coactlmoctl-lan, {to zna~i “zemlja ptica koje jedu zmije”.

I tijekom mog boravka u Guatemali, trajala je rasprava o {panjolskom aspektu imena zemlje, jer dio imena “mala”, na {panjolskome zna~i doslovce – lo{a! Zato postoji gra|anska inicijativa da zemlja promijeni ime u primjerice Gua-telinda, Guatebella, dakle, s nastavcima koji ozna~avaju ljepotu.

No, bez obzira na ime, Guatemala ima svoje te{ko}e i probleme, ali i ljepotu, dobrotu stanovnika i o~uvanost prirode na kojoj bi joj pozavidjele mnoge bo-gatije i razvijenije zemlje.

Gospodarstvo GuatemaleNajve}i posao u Guatemali je izvoz kave. Najve}i dio kave uzgaja se na padi-nama okrenutim Pacifiku, u pokrajini Alta Verapaz. Guatemala izvozi i {e}er, pamuk, cvije}e, prirodnu gumi i banane. Oko 50 % radne snage radi u poljo-privredi. U turizmu radi 35 % radnika, dok industrija ima samo 15 % radne snage. Guatemala ekonomski trpi pridjev “banana republika”, {to govori da je ekonomija ovisna o nekoliko kultura, da je zemlja podijeljena nejednako, te da je glavni grad velika glava nasa|ena na si}u{no tijelo provincije. A sve to i nama u Hrvatskoj zvu~i poznato…

OSNOVNI PODACI O GUATEMALIPovršina: 108.890 četvornih kilometaraStanovništvo: 14,280,596 (procjena iz lipnja 2004)Granice ukupno: 1,687 kmGraniči sa: Belize 266 km, El Salvador 203 km, Honduras 256 km, Mexico 962 kmObalna linija: 400 km na oba oceanaOčekivani životni vijek: muškarci 64.3 god., žene 66.13 god.Etničke grupe: Mestici 55%, indiosi43%, bijeli i drugi 2%.Vjera: rimokatolici oko 60 %, protestanti oko 40 %, jaka tradicija majanskih vjerovanja.Jezik: Španjolski 60 %, majanski jezici 40 %.Zemlja nezavisna od 15. rujna 1821.Predsjednik: Oscar Jose Rafael BERGER Perdomo (od 14. siječnja 2004); potpredsjednik Eduardo STEIN Barillas, predsjednik države je ujedno i šef vlade Republike Guatemale, pripa-da stranci Velika Nacionalna Alijansa Guatemale (GANA).GDP per capita: 4.100 USDRast gospodarstva: 2,1 %Nezaposlenost: 7,5 %Vojska: redovni vojni rok u trajanju 30 mjeseci, troškovi vojske godišnje oko 202 milijuna USDGranični sporovi: s Belizeom, gdje Guatemala traži južne dijelove te zemlje, Yucatan (povije-sno) gdje Guatemala smatra da je Meksiko okupirao njezin teritorij.

Mladen Postru`nik

189

Jezici u GuatemaliŽivi jezici Guatemale: achi, akateko, awakateko, chorti, chuj, garifuna, itza, ixil, jakalteko, kaqchikel, kiche, mam, maya, poqomam, qanjobal, qeqchi, sak-alputeko, sipakapense, tacanec, tektiteko, tzutujil, uspanteko, {panjolski.

Mrtvi jezici: chicomuceltec (govori ga jo{ samo 100 ljudi, varijanta kaqchikel), xinca.

Dobitnici Nobelove nagradeGuatemala se ponosi s ~ak dvije Nobelove nagra-de: 1967. godine za knjièvnost ju je dobio Miguel Angel Asturias, a 1992. godine za mir je dodijeljena Rigoberti Menchu.

Asturias u svojim djelima kombinira majanski mi-sticizam i socijalnu angaìranost. Diplomirao je pravo 1923. godine, no odmah nakon toga preselio se u Pariz gdje zavr{ava etnologiju na Sorboni. Do-{ao je pod utjecaj Andre Bretona. Djelo iz 1930. godine “Legende o Guatemali” skre}u pozornost na njegov rad. Potom se Asturias vratio u Guate-malu gdje 1936. objavljuje “Sonete”. Od 1946. go-dine karijerni je diplomat i slu`buje u zemljama Centralne i Ju`ne Amerike. Upravo u to vrijeme, 1946. izlazi njegovo ~uveno djelo “Gospodin pred-sjednik”, roman u kojem portretira Manuela Estradu Cabreru, guatemalskog diktatora. Ve} 1949. objavljuje “Ljude kukuruza”, roman koji se smatra njego-vim remek-djelom. U njemu Asturias opisuje ìvot Indiosa, a jednako tako je i sa njegovim sljede}im djelima, trilogijom romana “Ciklon” (1950), “Zeleni papa” (1954) i “O~i protjeranih”.

Od 1966. do 1970. Asturias je bio guatemalski ambasador u Parizu, gdje je i nastavio ìvjeti.

Životna pri~a Rigoberte Menchu puno je teà od Asturiasove. Ro|e-na je 1959. u selja~koj indijanskoj obitelji koja je pripadala Quiche grani obitelji majanskih plemena. Kroz katoli~ku crkvu uklju~ila se u socijalni pokret i ve} je kao tinej-dèrka bila poznata kao borac za prava èna. Njen otac Vicente uhi-}ivan je i mu~en kao podupiratelj gerile, te je vrlo rano pristupio Od-boru selja~ke unije (CUC), napred-

Miguel Angel Asturias dobitnik Nobelove nagrade za knjièvnost

(1967)

Rigoberta Menchu dobitnica Nobelove nagrade za mir(1962)


190

nja~koj organizaciji seljaka. Nakon {to je i Rigoberta pristupila organizaciji u dvije godine gubi oca i brata, koje ubijaju snage sigurnosti, a potom i majku koja je umrla na mu~enju. Po~etkom osamdesetih Rigoberta Menchu toliko je aktivna u otporu reìmu da mora napustiti zemlju. U Meksiku organizira opoziciju i 1983. objavljena je i knjiga o njezinom ìvotu i politi~kim stavovima pod naslovom “Ja, Rigoberta Menchu”. Sredinom osamdesetih Rigoberta je glavna junakinja dokumentarca o stradanjima majanskog naroda pod naslo-vom “Kad se planine zatresu”. Neprekidna borba za prava indijanaca skrenula je svjetsku pozornost na njezin rad. Ona je me|u prvima u svijetu afirmirala ideju etni~ke i kulturne pomirbe, te je osim Nobelove nagrade dobila niz pre-sti`nih nagrada za svoj rad.

Odjeci GuatemaleI nakon putovanja ostali smo u kontaktu s nekim ljudima koje smo upoznali. Posebice onda kada je Guatemala do{la na naslovnice “zahvaljuju}i” orkanu Stan, koji je ostavio u ovoj zemlji oko 500 `rtava. Iz tih se kontakata ra|a ideja o pomnijem obilasku Guatemale, gdje bismo jo{ èljeli vidjeti Tikal i sjeverne pra{ume, luku Puerto Barrios, jezero Atitlan, te jo{ neka kultna mjesta koje nudi Guatemala. Skoro dvostruko ve}a od Hrvatske, bogata povije{}u i do-brim ljudima, Guatemala svakako zove putnike. Zato i preporuka: ako plani-rate neko ve}e putovanje i imate dovoljno novca za skupe letove, razmotrite posjet ovoj zemlji. Ne}ete pogrije{iti.

I na kraju va`na napomena: Guatemala je jedina zemlja Centralne Amerike koja od hrvatskih dràvljana ne traì vizu! Neke od ostalih zemalja u ovom dijelu svijeta, poput Costarice, ~ak traè i depozit od 1 500 USD. I zato po-ruka na{em Ministarstvu vanjskih poslova: nije ulazak u EU jedino na ~emu se treba raditi, ve} nositeljima hrvatske putovnice treba osigurati lak{i pristup mnogim zemljama.

Mladen Postru`nik

ARHITEKTURA

Zdenko Dija~i}∗

HRVATSKI DOM U KARLOVCU

Hrvatski dom danasStojim pred zgradom Hrvatskog doma u Karlovcu, a pri tome mi prolaze ra-zli~ite misli o zgradi koja nema odgovaraju}i poloàj i tretman s obzirom na postanak i ulogu koju zasluùje.

Zgrada djeluje tu`no i napu{teno! Malo ljudi razumije zna~aj Hrvatskog doma, temeljne ideje gimnasti~kog dru{-tva “Hrvatski sokol”, kulturne ba{tine, povezanosti ideje Prosvjetnih ognji{ta i projektanta gra|evine, arhitekte Aleksandra Freudenreicha.

Obljetnice 80 godina projekta Hrvatskog doma (1924, 1926 - 2004) i 40 godina smrti arhitekte Aleksandra Freudenreicha (1974-2004) projektanta gra|evine, protekle su tako|er bez adekvatnih manifestacija.

Hrvatski dom i “Hrvatski sokol”Po~etak ideje gradnje gra|evine za potrebe gimnasti~kog dru{tva kao izraz hrvatske nacionalne svijesti nastaje u karlova~-kom gimnasti~kom dru{tvu “Hrvatski so-kol”. Dru{tvo je pod prijetnjom zabrane 1922. godine moralo promijeniti naziv u “Pokupski sokol” jer nije smjelo imati na-ziv hrvatski !

* Zdenko Dija~i}, ro|en je 1950. u Zagrebu. Od 1956. ìvi u Karlovcu. Po zanimanju je gra|evinski tehni~ar visokogradnje. Vodi vlastito trgova~ko dru{tvo ADI-projekt, koje je osnovao u Karlovcu 1985. godine.

UPRAVNI ODBOR “HRVATSKOG SOKOLA” U KARLOVCU (8. 12. 1929) STOJE: Alfons Ratkovi}, Nikola Mil~i}, Hinko Karl, Rudolf Bäuerle, Ivan Drganc, Milan Tomljenovi}, Fritz Katzler, Dragutin Ro-

`man, Andrija Rastovski SJEDE: Pavao Rastovski, Mane Bilovi}, dr. Josip Ro`man, Vladimir Bogovi}, Rudolf Kiseljak, Nikola pl. Vu~eti}, Dragica

Zembi}, Vatroslav Prahi}

192

Rad gimnasti~kog dru{tva “Hrvatski sokol” vi{e je puta zabranjivan. Dru{-tvo unato~ tome radi dalje!

Usprkos svim neda-}ama, 1924. godine osniva se “Dru{tvo za izgradnju Hrvat-skog doma”.

Odbor za izgradnju predvo|en je Hrvatskom selja~kom strankom (HSS).Odabrana je lokacija budu}e gra|evine, u Kurel~evoj ulici gdje je jedan dio zemlji{ta dobiven na poklon a drugi je kupljen da bi se dobila dovoljno velika gra|evinska ~estica za gradnju budu}e gra|evine Hrvatskog doma, u nepo-srednoj blizini Dje~a~ke {kole (dana{nja O[ „Dragojla Jarnevi}“) kraj koje se nalazilo ljetno vje`bali{te.

Da bi bili {to bli`e budu}em Domu, ~lanovi “Hrvatskog sokola” uredili su gar-derobe i dvoranu za potrebe gimnasti~kog dru{tva u prizemnici u Kurel~evoj ulici iz koje su djelovali do 1929. godine. Ova prizemnica kori{tena je kasnije i u druge namjene, a potpuno nepotrebno, sru{ena je 1962. godine.

Nakon Ante Or{ani}a na ~elo dru{tva do{ao je Rudolf Bäuerle, poznati karlo-va~ki {porta{ i trgovac.

Gradnja gra|evine Hrvatskog doma je po~ela 1927. godine i trajala je sve do 1932. godine, kada je sve~ano otvorena. Gradnja je uz sve probleme trajala samo 5 godina. Pri tome treba imati na umu da nikakve pomo}i sa strane nije bilo.

^lanovi odbora Dru{tva za izgradnju Hrvatskog doma mijenjali su se tijekom godina. Na slici su prikazani ~lanovi u godini otvorenja Doma ( 1932. godi-na).

Dom se po~eo koristiti i prije samog po~etka. Odbor za izgradnju Doma nastavio je djelovati sve do 1941. godine kada je prekinuta svaka dalja aktivnost uslijed ratnih aktivnosti, a Hrvatski dom dovr-{en je u svojoj A fazi ozna~enoj u projektnom rje{enju.

Zdenko Dija~i}

ODBOR ZA IZGRADNJU “HRVATSKOG DOMA”SJEDE: J. Prahi}, ing. M. Mari}, J. Babi}, J. Vine, M. Lattinger

II. RED: D. Oki~i}, A. Voki}, M. Tomljenovi}, F. Jakopovi}, J. Matasi}, F. Kova~evi}, V. Mocnaj III. RED: M. Zelenika, Z. Berkovi}, S. Ili}, Z. Tyrolt,

M. Bilovi}, R. Mühllstein

193

Prvih 13 godina, od otvorenja 1932. godine pa do po~etka II. svjetskog rata 1941. godine, Hrvatski dom je sjao u svojoj ljepoti i sluìo za zadovoljavanje kulturnih, zabavnih, {portskih i gospodarskih aktivnosti grada Karlovca kao {to su to i graditelji zamislili. Poznate su bile zabavne priredbe, a odràvale su se i obrtni~ke izlo`be.

A onda je, punih 50 godina, Hrvatski dom kori{ten bez odgovaraju}eg vo|enja i odràvanja, oduzet ljudima koji su ga stvorili i nisu imali mogu}nosti organi-zirano ga koristiti.

U gra|evini se sve zaustavilo kao na dan sve~anog otvaranja, cijelo to vrijeme, dakle pola stolje}a, nije se ni{ta mijenjalo ili obnavljalo!

U 1993. godini slika Doma je porazna. Hrvatski dom je do~ekao novu hrvat-sku dràvu devastiran, potpuno bez opreme, pregra|ivan bez smisla i planova, nestru~no.

I opet se stvara 1993. godine novi odbor, ali sada za obnovu Hrvatskog doma, slijednik onog odbora iz 1941. godine. Opet je HSS dala prva inicijativu za spas Doma, jer kao mo-ralni i pravni slijed-nik polaè vlasni~-ko pravo na Dom.

Paradoksalno, ali situacija za te lju-de 1993., godine, u novoj hrvatskoj dràvi, nije nimalo bolja od one 1929. godine, jer uslijed propisa koji su na snazi “dom se daje njima na kori{tenje na 99 godina”. Pri-vremena situacija se protegla do da-nas 2006. kada je situacija identi~na! Svaki komentar je suvi{an.

Hrvatski dom, veza ideje Prosvjetnih ognji{taGra|evina Hrvatskog doma projektirana je 1924. godine kao jedan od stupova kulture budu}e hrvatske dràve. Sagra|ena u periodu 1926-1932. godine, plan-ski, u doba kada je hrvatski ~ovjek teìo svojoj samobitnosti.

Hrvatski dom u Karlovcu

ODBOR DRU[TVA ZA IZGRADNJU “HRVATSKOG DOMA” (14. 9. 1932) SJEDE S LIJEVA NA DESNO: g|a Kvaternik, gg. Nikola pl. Vu~eti} (trgovac i za~asni predsjednik), Rudo Bäuerle (trgovac, predsjed-

nik), ~.o. Gjuro Benceti} (gvardijan samostana, potpredsjednik), g|ica Bäuerle STOJE: Hinko Karl (~inovnik gradske munjare i kapetan u ostavci),

Rudo Kiseljak (postolarski obrtnik), Vatroslav Prahi} (mehani~ar), Leo Latinger (trg. pomo}nik), dr. Niko Matani} (odvjetnik), Nikola Mil~i} (Ko-lar), Vlado Simi} (trg. pomo}nik), Janko Golub (postolar) i Mane Bilovi}

(~inovnik gradske munjare i tajnik Dru{tva)

194

Hrvatski dom sagra|en je u programu iz-gradnje kultur-nih ustanova, p r o s v j e t n i h ustanova ili Pro-svjetnih ognji{ta. Poklopila se ideja Prosvjet-nih ognji{ta i ideja izgradnje Doma, s najbo-ljim programom i ljudima.

Nema te pote{-ko}e ni zapreke koju zaneseni rodoljubi ne bi

tada savladali. Projekt izgradnje zgotovljen je u gotovo 5 godina!

Tada se stvaralo ni iz ~ega. Moè se samo pretpostaviti kako je bilo te{ko pri-kupiti sredstva za tako veliku gra|evinu i prema dana{njim mjerilima. Snaga tada{njeg gospodarstva, a i pojedinaca bila je mala.

U programu Prosvjetnih ognji{ta izgra|eno je tridesetak gra|evina s dvoranama razli~ite veli~ine na prostoru onda{nje Hrvatske. Za svaku lokaciju napravlje-na je studija strogo prema naputcima iz knjige-priru~nika Prosvjetna ognji{ta.

Ideji i gradnji Hrvatskog doma u Karlovcu pri{lo se vrlo ozbiljno, o ~emu go-vori odabir arhitekte projektanta i izvoditelja radova. Pri tome se nije moglo zaobi}i Aleksandra Freudenreicha, legendu u podru~ju izgradnje kulturnih ustanova, za~etnika ideje o prosvjetnim ognji{tima, ro|enog u obitelji pozna-tih kazali{nih glumaca i umjetnika. Obiteljska pripadnost kulturi, posebice ka-zali{tu i pozornici odrazila se na ~itav njegov ìvot i djelo.

Dobro poznavanje potreba glume, glumi{ta i kazali{nih dvorana, a tako|er i njegov ìvotni poziv arhitekte proizveo je knjigu-priru~nik u kojoj se sve to stapa u jednu cjelinu, a koja ima naziv Prosvjetna ognji{ta.

Velika je sre}a i dobit za grad i kulturnu ba{tinu imati ovako vrijednu gra|e-vinu.

Popis radova projektanta Aleksandra Freudenreicha impresivan je. U kratkom vremenskom roku ( 15-ak godina) izradio je projekte za velik broj gra|evina, napisao je vi{e knjiga i sudjelovao u umjetni~kom radu u kazali{tu.

Zdenko Dija~i}

HRVATSKI DOM U KARLOVCUOsnovali: Freudenreich i Deustch, arhitekti i graditelji, Zagreb. Godine 1926.

Mjerilo oko 1 : 500

195

Osim knjige–priru~nika Prosvjetna ognji{ta napisao je: -Kazali{te za narod (Zagreb !940) -Narod gradi na ogoljenom krasu (Zagreb-Beograd 1962), -Kako narod gradi na podru~ju Hrvatske (Zagreb 1972) - ~lanak: Rekonstrukcija starog kazali{ta na Markovom trgu (Kaz. almanah, 1972)i stru~ni priru~nik za glumce Gluma. Knjiga - priru~nik Prosvjetna ognji{ta Aleksandra Freudenreicha

Knjiga – priru~nik Prosvjetna ognji{ta, priru~nik za poticanje na gra|enje, osni-vanje i izgradnju dru{tvenih domova s dvoranama u Hrvatsko, izdalo je Ministar-stvo Narodne Prosvjete, Glavno ravnateljstvo za ob}enarodno prosvjetljivanje u Zagrebu, kolovoz 1943. godine.

Priru~nik ovakvog tipa (1943. godine) nije postojao u Europi! Po na~inu pre-zentacije podsje}a na neke druge priru~nike za arhitekte izdane pedesetih i {ezdesetih godina, od kojih se neki u upotrebi i danas.

Priru~nik je pisan stru~no, bogato je ilustriran s brojnim primjerima izgra|enih gra|evina i tehni~kim detaljima. Ima 350 stranica i 16 poglavlja.

Upute su vrlo precizne o zadatcima, ciljevima, postupku pri gra|enju ovih gra-|evina vi{eg stupnja, koje bi trebale biti reprezentativne i udovoljavati najvi-{im arhitektonsko-estetskim normama.

Poglavlja i teme su: Do-`ivljaj i prostor, Želje i stvar-nost, Poticaj za gradnju, Tko da gradi pro-svjetno ognji-{te?, Gradili-{te, Gra|evni razpored, Gos-podarska osno-va, Izgradnja, Obl ikovan je p r o s v j e t n i h ognji{ta, Opis prostorija, Gra|evni sastavi, Vrtovi, igrali{ta, vje`bali{ta i ljetne pozornice, O ustrojstvu dru{tva, Zadruge, dioni~ka dru{tva i zaklade, Osigu-ranje od po`arne {tete, Nacrti osnovanih ili izgra|enih zgrada s dvoranama u Hrvatskoj, Tuma~ uobi~ajenih stranih rije~i i stru~nih naziva.

Knjiga je bila prvenstveno namijenjena svakom hrvatskom ~ovjeku koji se bo-rio za kulturni napredak kao aktivist u akciji prikupljanja sredstava, politi~kim


Slika privremenog pro~elja Foto [anti}

196

aktivistima, a tek zatim stru~nim radnicima. To govori o visokom nivou koji se o~ekivao od graditelja i gra|evina.

U knjizi su opisani tehni~ki uvjeti koje gra|evine moraju ispuniti u pogledu tehni~ke opremljenosti, instalacija, prostora i prostorija. I za onda{nje prilike gra|evine su bile opremljene instalacijama i opremom koje su bile sam vrh tehni~kih dostignu}a.

Nije to bila tehni~ka kruta shema, jer i sama zamisao kulturnih ognji{ta je flek-sibilnost, nema izvedena dva ista objekta.

Neki objekti su izvedeni novi, a neki su bili postoje}e rekonstruirane gra|evi-ne. I kod njih su postignuti visoki standardi i bez obzira na neke lokacije koje su bile vrlo zahtjevne.

Objekti su projektirani i izvo|eni prema mjesnim potrebama s principima i smjernicama iz knjige. Vodilo se ra~una i o re|enju okoli{a i o polo`aju gra-|evine u gradu u kojem se gradila gra|evina, tako da su sve gra|evine na vrlo vrijednim lokacijama.

Interesantan je financijsko-ekonomski dio u kojem se opisuju na~ini kako pri-stupiti gradnji stru~no i kakvu sve dokumentaciju treba imati da bi se gradnja dovr{ila bez problema.

Prikazana je i pravna komponenta pristupa rje{avanja imovinskih odnosa koja je aktualna i danas, u ure|enju vlasni~kih odnosa.

Takav ozbiljan pristup i nivo je na kraju i rezultirao velikom broju izgra|e-nih kulturnih ustanova ili prosvjetnih ognji{ta u kratkom vremenskom roku.

Zdenko Dija~i}

Slika dvorane prema pozornici Foto [anti}

197

Fasciniraju primjeri izra~una sluhovitosti (akustike) u dvorani, rasvjete, za-grijavanja i provjetravanja prostora, izra~uni potrebnih povr{ina za odre|ene namjene i sli~no.

Prosvjetno ognji{te Hrvatski dom u Karlovcu

Prosvjetno ognji{te, {to je to?

Jedno od njih, u Karlovcu, je Hrvatski dom! Gra|evina koja ima preko 80 godina nastala je na crta}em stolu arhitekta Aleksandra Freudenreicha, a iz-gra|ena pod vodstvom kolege arhitekta Pavla Deutscha.

Opis lokacije Hrvatskog doma u Karlovcu po Aleksandru Freudenreichu (ci-tat):

„Hrvatski dom u Karlovcu smje{ten je na velikom prostoru kao samostojna gra|evina, i to na jednom dijelu velikog gra|evinskog sklopa (bloka). Ljetno je igrali{te u krasnoj grabrovoj {umici.

Od osnove, koja je izra|ena za kona~nu izgradnju doma, izveden je samo dio “A” s velikom dvoranom, pozornicom, presvla~ionicom za vje`ba~e i sl. Dru-gi dio “B” imao se naknadno izgraditi s prostranim predvorjem, stubi{tima, prostorom za pohranu odje}e i muzejom. Tre}i i ~etvrti dio “C” i “D” imali su se izraditi kasnije s raznim dru{tvenim prostorijama, pokusnim dvoranama i restauracijom.

Do danas (1943) nije do{lo do izgradnje drugog, tre}eg i ~etvrtog dijela.

Gradili{te je posve nepravilnog oblika. S jedne strane ome|eno èljezni~kom prugom, s druge cestom, a s tre}e susjednom {kolom, koja se sluì ljetnim vje`-bali{tem i dvoranom u svrhu tjelovje`be.

Igrali{ta su razdijeljena tako da su pristupa~na iz razli~itih presvla~ionica te se moè istodobno vje`bati na glavnom velikom vje`bali{tu, na sabirali{tu za vje`ba~e tenis igrali{tu i na dje~jem igrali{tu.“

Hrvatski dom danasOtada do danas promijenilo se mnogo toga. Lokacija Hrvatskog doma tada je bila na rubu gradske jezgre, a danas je gotovo u centru!

[ume grabova nema, èljezni~ke pruge tako|er nema, sagra|ena je jo{ jedna {kola u me|uprostoru, tako da je ideja o izgradnji sportskih sadràja naru{ena, ali i dalje interesantna, jer je zgrada Hrvatskog doma zapravo prvenstveno predvi|ena za gimnasti~ke potrebe.Vjerojatno je da planirane dogradnje kroz faze B, C i D vi{e ne}e biti, ali to ne zna~i da upotreba gra|evine ne bi trebala biti ~e{}a, naro~ito u prigodama kada se prire|uju manifestacije za koje je i predvi|ena.


198

Prosvjetno ognji{te je i „Zorin-dom“ u KarlovcuJo{ jedna gra|evina (druga) koja je slu`ila sli~nim namjenama, a svrstana je u istu grupu je „Zorin-dom“ u Karlovcu, sagra|en ranije za potrebe pjeva~kog dru{tva „Zora“ (1892 god. graditelj Carnelutti).

Aleksandar Freudenreich arhitekt – autor i projektant Hrvatskog domaRo|en je u Zagrebu 1892. godine u poznatoj obitelji glumaca i umjetnika. Zavr{io je srednju graditeljsku {kolu u Zagrebu 1911. godine. Od 1911-1913. radi kod graditelja L. Klade i [tefana, a kasnije ima vlastiti atelje. Ovla{teni graditelj postao je 1919 godine. Od 1923. godine sura|uje s kolegom arhitek-tom Pavlom Deutschom. Od 1926-1930. godine polazio je Arhitektonski odjel Umjetni~ke akademije u klasi arhitekta Drage Iblera.

Zdenko Dija~i}

A. FREUDENREICH, zgrada Matice hrvatskih obrtnika u Zagrebu

199

Projektirao je dvorane Hrvatskih kulturnih domova:- Dvorane Hrvatskih kulturnih domova

u Vukovaru (1919),- Karlovcu (1926),- Đakovu ( 1927),- Gare{nici (1927), - Metkovi}u,- Petrinji,- Podravskoj Slatini,- Li~kom Osiku, - Krapini,- Ivani} Gradu,- Kriù, - Horvatima, - [kolu u Velom Varo{u u Splitu.

U Zagrebu je projektirao javne zgrade:- Izraelitsku bogo{tovnu op}inu u Petrinjskoj 7 (1929), - Maticu hrvatskih obrtnika u Ilici 49 (sa Z. Po`gajem), - hotel „Astoria“ u Petrinjskoj 7 (1938),

Projektirao je stambene zgrade:- u Gunduli}evoj 38 (1927) - De`manovoj 9 (1928)- Kriàni}evoj 13 (1928) - Vi{eslavovoj 4 (1928) - Marti}evoj 20 (1929) i 41 (1931)- Bauerovoj 17 (1930) - Ribnjaku 4 (1928) - Hebrangovoj 25 (1930) - Kraji{koj 15 (1930) - Pod zidom 6,8,10 (1930-31) - Deèli}evu prilazu 20 (1931) - Gajeva 2b (1933)

Obiteljske ku}e u Bosanskoj 15 i 30 (1928)

U suradnji s Pavlom Deutschom sudjeluje na javnim natje~ajima:- za Banovinsku pala~u u Splitu (1931), - zgradu gradskih poduze}a u Zagrebu (1931),- Prvu hrvatsku {tedionicu u Dubrovniku.

Nakon Drugoga svjetskog rata, 1945. obnavlja:- kazali{te u Vara`dinu, etnografski muzej u Zagrebu.


200

Osim arhitekturom bavio se i kazali{nim radom, organizirao kazali{ni amateri-zam u Hrvatskoj,Osnovao je Maticu hrvatskih kazali{nih dobrovoljaca, Godine 1940-41. bio je intendant HNK u Zagrebu

Umro je u Zagrebu 1974. godine.

Pavao Deutsch arhitekt – graditelj Hrvatskog doma u KarlovcuRo|en je u Zagrebu 1897. godine, zavr{io je visoku tehni~ku {kolu u Be~u, doktorirao na Tehni~kom fakultetu u Zagrebu.

Primjer da arhitekta bude ujedno i graditelj potvr|uju da izvoditelj treba biti visokoobrazovan da bi dosljedno sproveo ideje prezentirane u projektu. I up-ravo ta sprega dobrog projektanta i dobrog izvoditelja dala je dobre rezultate.

Njegov `ivot i rad usko je povezan sa Aleksandrom Freudenreichom, s kojim je sudjelovao na natje~aju za Banovinsku bolnicu u Splitu (1931), pala~u Prve hrvatske {tedionice u Dubrovniku, osnovnu {kolu u Sarajevu, Zgradu grad-skih poduze}a u Zagrebu, te javne i stambene zgrade, osnovnu {kolu u Velom Varo{u u Splitu, Hrvatski dom u Karlovcu, Đakovu te zgrade u Petrinjskoj 7, Trgu Burze 4, Bosanskoj ulici 24, Ilici 54, hotel „Astoria“ u Petrinjskoj 7 u Zagrebu.

Umro je u Zagrebu 1948. godine.

Hrvatski dom sutraRazumljiv je napor Hrvatske selja~ke stranke da pokrene obnovu Hrvatskog doma, lu~ u mraku proteklih godina, jer se tek danas vidi koliko je jak bio natpis metalnim slovima na pro~elju “HRVATSKI DOM”, a kojega nitko nije moga i nije se usudio ukloniti.

Ni idejnog tvorca Hrvatskog doma, projektanta Aleksandra Freudenreicha nitko nije uklonio i nije se usudio ukloniti iz onda{njeg Ministarstva prosvjete NDH 1943. godine u jeku II. svjetskog rata, ~ija je knjiga Prosvjetna ognji{ta bila priru~nik za izgradnju kulturnih ustanova, a ni kao intendanta HNK, iako je bio Židov...

To govori o snazi ideja ljudi i programa koji su pre`ivjeli sve ku{nje godinama i ostali do danas na ponos svih slobodoumnih ljudi grada Karlovca.

Umjesto zaklju~ka, Hrvatski dom hitno predati vlasniku koji ga treba rekon-struirati prema izvornim na~elima i {to prije pustiti u uporabu jer je potreba za ovim tipom kulturne ustanove velika.

Zdenko Dija~i}

Dubravko Halovani}

MUZEJSKA ZBIRKA NAORUŽANJADOMOVINSKOG RATA NA TURNJU

Muzejska zbirka naoruànja Domovinskog rata polako, ali sigurno izrasta u prostoru stare austrijske vojarne na Turnju u novi i zanimljiv sadràj turisti~ke ponude grada Karlovca i Karlova~ke ùpanije. Trenutno se na prostoru kruga vojarne nalazi 14 trodimenzionalnih eksponata borbene tehnike i 5 vrsta ek-sponata fortifikacija. Od po~etka otvaranja ove zbirke, 25. lipnja 2002. godine, do dana{njih dana, neslu`beno vodimo evidenciju posjeta i pretpostavljamo kako je bilo vi{e od 80 000 posjetitelja na ovom prostoru. Naime, gotovo sva-kodnevno se zaustave brojni turisti, putnici, |a~ke ekskurzije i znatièljnici te posjete ovaj prostor.

Povijesni i vojni spomenik gradaPovijest Turnja na rijeci Korani stara je koliko i ìvot grada Karlovca. Grade ga vojne vlasti upravo zbog karlova~ke utvrde, a u cilju o~uvanja mostova pre-ko rijeke Korane i Mre`nice, kako bi bio predstra`no osiguranje ju`nog prilaza gradu, uz zapre~avanje prodora osmanlijskih osvaja~a s Istoka. Ve} tijekom 1580. godine, kada je u punom zamahu izgradnja tvr|ave i novog vojnog grada pod Starim gradom Dubovcem, u sutoku rijeka Kupe i Korane, vojne vlasti traè lokaciju za izgradnju predstraè na rijeci Korani. Ta izabrana lokacija je dana{nji Turanj.

Gradnja na{ega Turnja po~inje ljeti 1581, a dovr{ava se u prolje}e 1582. go-dine. Podiglo ga je karlova~ko gra|evno povjerenstvo kojem je na ~elu bio graditelj karlova~ke tvr|ave – Martin Gambon. Taj prvi objekt u obliku tornja, zapravo je drveni ~ardak podignut na podnici koju su nosila visoka hrastova debla nabijena u zemlju. Pretpostavlja se da je mjesto toga tornja – ~ardaka bilo na prostoru dana{nje ru{evne katnice, najstarije i najvrednije zgrade na Turnju. Iz oblika ovog objekta, najvjerojatnije i ime ovom prostoru – Turanj. Oko ~ardaka su bile iskopane za{titne grabe, a na nasipu nabijena jo{ i drvena ograda. Dakle, tu je bila dobro utvr|ena i za{ti}ena posada kraji{nika – grani-~ara sa zada}om o~uvanja ju`nog prilaza gradu Karlovcu.

202

Prema crteù vojnog inènjera M. A. Weissa iz 1729. godine, kao drvenu gra-|evinu, kvadrati~nog tlocrta, podignutu na kat, ~ije podnice nose hrastove gre-de, a debla nabijena u zemlju. Uz tu su zgradu kraji{ke vojne vlasti dogradile jo{ neke pomo}ne vojne objekte isto od drvene gra|e. Takav Turanj bio je sjedi{te turanjske kraji{ke kapetanije sve do 1746. godine, kada je kraji{kim vojnim reformama bio uklju~en u podru~je zapovijedanja slunjske pukovnije. U to vrijeme na Turnju je kapetanija kojom zapovijedaju bra}a Kriàni}i, pa se i prostor tada naziva “Kriàni} Turanj”.

Mirnije razdoblje ovog prostora po~inje nakon utvr|ivanja nove granice s Osmanlijskim Carstvom temeljem mirovnog ugovora sklopljenog u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Tada je granica pomaknuta na rijeku Unu, daleko od Karlovca, a grani~na utvrda postaje tvr|ava Slunj. Karlovac i Turanj dobi-vaju drugu strate{ku namjenu. Turanj ostaje u posjedu vojnih vlasti, a prema novoj strategiji obrane i novom ustroju Vojne krajine, postaje logisti~ka baza karlova~kog generalata. Tu je 1791. godine ustrojena kraji{ka manufaktura proizvodnje sukna za vojne potrebe, a malo niè na rijeci Korani podignuta je tvornica 1793. godine, za preradu koè i podmirenje kraji{kih potreba. Ova najstarija “vojna industrija” ovoga prostora zami{ljena i ure|ena na Turnju, nije bila duga vijeka, jer nije mogla konkurirati jeftinijim proizvodima za op-skrbu redovne kraji{ke vojske.

Tako Turanj iz funkcije grani~ne straè prerasta u slu`bu logisti~kih vojnih potreba, a drveni objekti se zamjenjuju novim zidanim zgradama. Ove zgrade koje i danas stoje, te{ko devastirane u razdoblju Domovinskog rata, potje~u iz 1795. godine, nakon zatvaranja vojne manufakture i vojne proizvodnje. Objek-ti ostaju u slu`bi vojnih potreba, najprije kao stanovi za zapovjednike slunjske pukovnije koja je razmje{tena u ovom prostoru, a zatim se preure|uju za ma-

Detalj Turnja na zemljovidu iz 1744. godine

Dubravko Halovani}

203

temati~ku {kolu gdje se {koluju ~asnici slunjske i ogulinske pukovnije. Uz voj-ne objekte doseljavaju se i ostali slobodni gra|ani pa Turanj poprima obilje`ja naselja, jer se grade ku}e. Po razvoja~enju kraji{kog vojnog sustava, Turanj ostaje u naslje|u vojnih namjena i vojski, sve do Domovinskog rata.

Vojne zgrade na ovom prostoru, koje i danas tu stoje, iako te{ko o{te}ene, naj-vredniji su sa~uvani spomenik kraji{kog vojnog graditeljstva i vjerojatno jedini gra|evni objekt koji bi zbog povijesnih i spomeni~kih razloga bilo potrebno sa~uvati. Prema povijesnim izvorima, ove zgrade su obnovljene 1879. godine, a trenutno su devastirane. Turanj je, dakle, izuzetan povijesni dio grada Karlov-ca i dio vojne povijesti Vojne krajine na ovim prostorima.

Kratka povijest nastanka ZbirkePrva izlo`ba u ovom na{em prostoru s tematikom rata koju sam sa suradni-cima organizirao, bila je postavljena u vjeronau~noj dvorani ùpne crkve sv. Franje Ksaverskog na [var~i, od 20. do 28. travnja 1992. godine, gdje su bile prezentirane fotografije sa crte boji{nice uz predo~en materijal minsko–ek-splozivnih sredstava koja su padala po nama i na{im ku}ama. Izlo`ba je nosila naziv “Razapeta Hrvatska – razapeti Karlovac”, a bila je prire|ena za Uskrs i sje}anja na doga|aje od Uskrsa 1991. do Uskrsa 1992. godine. Priredili su je : vl~. Ferdinand Vraì}, Josip Horvat, Slavko Balen i ja, a otvorio tada{nji za-povjednik 4. operativne zone Karlovac, brigadir Izidor ê{njaj. Izlo`ba je bila vrlo zapaèna i dobro primljena.

U vrijeme obna{anja du`nosti na~elnika pje{a{tva u Zbornom podru~ju Kar-lovac, (ZP Klc.), 1993. godine, vr{io se preustroj HV-a i puno je vojnika de-mobilizirano, a njihovo je naoruànje slagano u skladi{ta. Od tada{njeg zapo-vjednika ZP-a, brigadira Pavla Miljavca, i Stoèra, dobio sam zada}u obilaska skladi{nih prostora i odabira pje{a~kog naoruànja za daljnju uporabu i otpis neispravnog, o{te}enog i nekompletnog naoruànja. Ve} u prvih nekoliko pre-gleda uo~io sam nekoliko zanimljivih improvizacija i prerada raznog pje{a~kog oru`ja koje je trebalo baciti u otpad i uni{titi.

To me je potaklo na razmi{ljanje i osmi{ljavanje prenamjene takvog naoruà-nja, jer mi ga je jednostavno bilo ào odbaciti. Takve sam “inovacije” po~eo sakupljati i odlagati najprije u svojem uredu, a kad se zbirka pove}ala, uskla-di{tio sam to u jednom skladi{tu. Naravno, nisam mogao sve spasiti, ali jedan manji i najinteresantniji dio je i danas sa~uvan. U vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja” bio sam na ogulinskom smjeru napada na{eg ZP-a a prilikom obilaska pojedinih postrojbi u tijeku i nakon operacije, pronalazio sam i donosio u svoj ured ostavljeno naoruànje neprijateljskih vojnika. Manji dio takvog pje{a~-kog naoruànja sam pospremio u “svoje” skladi{te, a ostalo naoruànje sam predao u skladi{te, tada 304. logisti~ke brigade ZP-a.

Nekako, u to vrijeme sam do{ao i na ideju stvaranja zbirke naoruànja, ne samo pje{a~kog ve} i drugog, a pojedini kolege su to shvatili vrlo ozbiljno pa su mi donosili raznu vojnu opremu i materijalno tehni~ka sredstva, za - kako

Muzejska zbirka naoruànja Domovinskog rata na Turnju

204

su govorili “na{ ratni muzej”. Raspolagao sam sa zapaènom koli~inom nao-ruànja, minsko-eksplozivnog materijala i vojne opreme, pa je ve}a izlo`ba tih sredstava i ratne fotografije prire|ena u Dje~joj {tedionici “Latica” u Radi}e-voj ulici, od 19. do 26. listopada 1995. godine, a povodom 4. obljetnice 4.OZ i ZP Klc. Izlo`bu su priredili: Dinko Neskusil, Ivica Se~en, Slavko Balen i ja, a sve~ano ju je otvorio na~elnik stoèra ZP Karlovac, stoèrni brigadir Ivan Po-lovi}. Izlo`ba je bila vrlo dobro primljena i posje}ena od posjetitelja na ovom prostoru. S obzirom da sam sakupio, uz pomo} suradnika i prijatelja, vi{e od 300 komada raznog naoruànja minsko-eksplozivnih sredstava i vojne opreme, po~eo sam sakupljati i ve}a otpisana i neispravna borbena sredstva kao {to su: topovi, tenkovi samohotke, vozila, baca~i i sl., a koja su bila otpisana iz opera-tivne uporabe HV-a. Polako se po~eo javljati problem skladi{tenja i ~uvanja tih sredstava.

Od 1997. do 2000. godine bio sam ~lan Gradskog poglavarstva zajedno sa dr. sc. Milanom Kruhekom, koji mi je pomogao staviti problematiku “Muzejske zbirke” na Dnevni red Poglavarstva. Rje{enjem Gradskog poglavarstva, kla-sa: 022-05/99-01/0011, ur. broj: 2133/01-01-01-99-11, od 8. srpnja 1999. godine ustrojen je “Odbor za ustrojavanje Muzeja na temu Domovinskog rata”. U po~asni odbor za formiranje stalnog postava Gradskog muzeja Karlovac, na temu Domovinskog rata imenuju se:

- gen. Pavao Miljavac, ministar obrane RH,- gen. Marijan Marekovi}, zapovjednik 1. ZP Karlovac,- st. brig. Dragutin Lovri}, zamjenik zapovj. 1. ZP. Karlovac,- dipl.ing. Branko Vukeli}, gradona~elnik grada Karlovca,- prof. Josip Zaborski, zamjenik gradona~elnika,- dipl.krim. Željko [an~i}, doùpan Karlova~ke ùpanije,- prof. Katica Miholovi}, ravnateljica Dràvnog arhiva u Karlovcu.

U radni odbor imenuju se:- Dubravko Halovani}, brig.- Milan Kruhek, dr. sc.- Vi{nja Lasi}, prof.- Radovan Horvatin, dipl.ing.- Marinko Marinovi}, brig.- Sanda Stepinac, mr. sc.- Marinka Muàr, prof.- Dragutin Belavi}, dipl.ing.

Radni odbor je imao zada}u odre|enja sadràja i opsega postava te izrade mu-zeolo{ke koncepcije, {to je i ura|eno. Uradak je nosio naziv “Projekt Turanj”, a na njemu su radili: dr. sc. M. Kruhek, prof. V. Lasi}, d.i.a. R. Horvatin i ja. Po pitanju ustrojavanja ovog muzeja dalje se nije oti{lo, a ovaj Odbor i danas

Dubravko Halovani}

205

postoji. Temeljem ovoga rje{enja zatraìo sam i dobio suglasnost za navedeni projekt od tada{njeg ministra obrane, Pavla Miljavca, tj. iz kabineta ministra, ur. broj: 512-01-01-99-899 od 1. travnja 1999. godine, za prikupljanje rashodo-vane i neuporabive vojne tehnike. Dopis je proslije|en na rje{avanje generalu Vladimiru Zagorcu i meni na pa`nju. Nakon osloba|anja privremeno zauze-tog prostora, vojarna “Turanj” tone u zaborav i obrasta ju {ikara, trnje, korov, a prostor sluì za deponiju otpada. U 1999. godini postrojbe HV (inènjerije), sudjeluju na pruànju pomo}i civilnim strukturama oko ra{~i{}avanja i sanaci-je objekata 5. i 6. kategorije na Turnju, a parkiranje tehnike bilo je u staroj vo-jarni. Koristimo ovu priliku i svaki slobodan stroj uklju~ujemo u ra{~i{}avanje vojarne. Tako je vojarna o~i{}ena od ostataka ru{evina o{te}enih objekata i ra-slinja, a povr{ina pripremljena za izlaganje prikupljene tehnike. Uz pomo} dje-latnika odjela G-6 Zapovjedni{tva 1. ZP Klc. ura|ena je i prva multimedijalna prezentacija Muzejske zbirke na Turnju, koju smo prezentirali u O[ Turanj za Dan {kole 4. listopada 1999. godine.

Dopisom gradona-~elnika klasa: 020-04/01-01/0157, ur. broj: 2133/01-01-01-01-1, od 16. svibnja 2001. godi-ne, upu}ena je zamol-ba Vladinom uredu za dràvnu imovinu oko rje{avanja vlasni{tva vojarne “Turanj”, jer je MORH vojarnu proglasio neperspektivnom. Na ovu zamolbu Vladin ured pozitivno odgovara, i svojim dopisom, klasa: 940-01/01-01/04, ur. broj: 50420-01, od 17 prosinca 2001. godine, dobivena je k.~. 293 K.O. Turanj, za potrebe grada Karlovca i Muzeja. No, do danas grad se nije upisao kao vlasnik ove ~estice. Promjenom lokalne vlasti u gradu Karlovcu 2001. godine, u ostvare-nju muzejske zbirke aktivno mi pomaè Anika Mami}, predsjednica Gradskog vije}a grada Karlovca. Na sastanku kod gradona~elnika Boìdara Johe, 21. svibnja 2002. godine, dogovoreno je postavljanje dijela trodimenzionalnih ek-sponata borbene tehnike na predvi|eni prostor u staroj Austrijskoj vojarni na Turnju. Zatraèno je i dobiveno odobrenje od na~elnika Glavnog stoèra uz veliku pomo} tada{njeg pomo}nika ministra, generala Marijana Marekovi}a, za postavljanje ovih eksponata u vojarnu “Turanj”. Isto tako, svoju potporu ustrojavanju Muzejske zbirke, dala je i ministrica obrane RH, svojim dopisom, klasa: 900-01/01-01/2, ur.broj: 512-01-01-03-49, od 16. travnja 2003. godine, kao i Na~elnik Glavnog stoèra, svojim dopisom, klasa: 612-01/04-01/02, ur. broj: 512-06-01-04-2, od 27. travnja 2004. godine.

Izgled vojarne prije ure|enja


206

Izabrano je 5 eksponata borbene tehnike, a to su: oklopni kamion “Sv. Juraj”, oklopni traktor “Stra{ko”, top haubica 152 mm M-37, izvidni~ki oklopni au-tomobil BRDM-2, protuzrakoplovni top 94 mm M3A-1 i 2 vrste fortifikacija i to: 2 kom. betonskih tetraedara i 2 kom. metalnih krièva. Uz pomo} genera-la Marijana Marekovi}a iz MORH-a i brigadnog generala Josipa Stojkovi}a,

zapovjednika tada{-njeg 1. ZP Karlovac, uklju~ena je 303. log.br. iz Karlovca, te uz veliku pomo} i zala-ganje vojnih majstora i tehnike, dovedena je odabrana tehnika u stanje za izlaganje (popravak, varenje, bojanje i dovla~enje na odabranu lokaci-ju). Iz Poglavarstva grada Ivan Mrzljak, uz pomo} gradskih tvrtki “îsto}a” i “Ze-

lenilo”, priprema teren za izlaganje odabranih eksponata. Sve~ano otvaranje budu}eg Muzeja bilo je 25. lipnja 2002. godine, za Dan dràvnosti. Iako su se neke tiskovine vrlo negativno o~itovale o postavljanju ovih trodimenzionalnih eksponata na prostoru vojarne “Turanj” za turisti~ku sezonu (“Jutarnji list”- [tefi Juki}), ve} toga ljeta izloène eksponate razgledalo je i obi{lo vi{e od 20 000 turista i znatièljnika naoruànih foto-aparatima i kamerama. Tijekom ljeta dopremljeni su jo{ neki novi eksponati te izloèni na predvi|eni prostor, kao npr.: 20 betonskih tetraedara iz Lu~kog, 3 talijanska transportna bunkera iz Pamu~ne industrije “Duga Resa”, 6 betonskih tetraedara iz Slunja koje je koristio POLBAT- snage UN-a iz Poljske i metalna kapa pogo|enog bunkera tipa “Kruppa” koju su koristili na{i branitelji za ure|enje bunkera 1991. godi-ne du` karlova~ke boji{nice.

Raspoloìvi eksponati:Prije postavljanja ostale raspoloìve tehnike, pri{lo se ure|enju planiranog prostora i uz pomo} tvrtke “IGM Tounj” stabilizirana je podloga i prostor za izlaganje novih eksponata s 250 kubika kamene sipine. Neposrednu pripre-mu terena izvode pripadnici 33. in`. br. OSRH. Na taj prostor 2003. godine dopremljeni su jo{: tenk “Sherman”, samohodni top 90 mm M-36, i 2 kom. samohodnih topova 76 mm M-18. U 2004. godini dopremljeni su: protuoklo-pni top 76 mm M-42 “ZIS” i 2 kom. protuoklopnih topova 57 mm M1Mk-2. U 2005. godini na prostor za izlaganje dopremljena je i postavljena poluskela GSP i sru{eni borbeni avion MIG-21, koji su oborili na{i policajci i branite-lji Saborskog, 7. studenog 1991. godine, prilikom raketiranja sela. Pored ovih

Izgled vojarne nakon ure|enja

Dubravko Halovani}

207

eksponata koje smo izloìli na predvi|eni prostor u vojarni “Turanj” dopre-mljeno je jo{ nekoliko eksponata koje ne moèmo izloìti na otvoreno dok se ne uredi bar jedan devastirani objekt. Pored ovih izloènih trodimenzionalnih eksponata, u Muzejskoj zbirci jo{ posjedujemo:

- pješačko naoružanje raznih modela i kalibara, oko 100 kom.- minobacači raznih modela i porijekla 60 i 82 mm, oko 20 kom. - razne vrste minsko-eksplozivnih sredstava, oko 50 kom.- razne odore iz razdoblja Domovinskog rata obiju strana,- razne vrste sredstava veze i radio-uređaja, oko 60 kom.- razni dokumenti, fotografi je, video zapisi, stari nastavni fi lmovi JNA,- lanser protugradnih raketa M-91 iz Barilovića,- lansirna rampa za raketu “Volhov”,- zapovjedno vozilo TAM-5000,- vozilo veze “FIAT 1107”,- protuoklopni lanser “SPG-9”,- poljska kuhinja austrougarske vojske iz 1. sv. rata,- višecjevni raketni lanser 107 mm M-91 “RAK”,- višecjevni raketni lanser 70 mm M-93 “ČAPLJA”, - protuzrakoplovni top 20 mm M-38,- protuzrakoplovni top 20/2 mm M-23,- traktor za vuču teškog topništva AT-S,- oklopni transporter M-60 “sanitet” - koristi se za promotivne vožnje,- terensko vozilo “PINZGAUER” - koristi se za promotivne vožnje.Sva navedena sredstva koja posjeduje Zbirka, otpisana su iz OSRH ili dobi-vena donacijom od raznih donatora i onesposobljena za daljnju vatrenu upo-rabu. Prostor kruga vojarne i projekt ure|enja objekata osmislio je arhitekt u mirovini g. Radovan Horvatin.

Dio ostalih izloàka u Zbirci


208

Ostale aktivnostiMuzejska zbirka naoruànja Domovinskog rata je obiljeèna s dva velika pa-noa na samim o{te}enim objektima dimenzija 5x1m, postavljenim 2003. go-dine. Iste godine ura|en je i prvi turisti~ki prospekt Zbirke, od{tampan na 3 jezika i to: hrvatski, engleski i njema~ki, u nakladi od 5000 primjeraka. Za Dan Grada odràna je “Prva smotra starodobnih vojnih vozila RH” a odazvalo se 12 oldtajmera iz R. Hrvatske. Zbirka se prezentira na internetu, zahvaljuju}i Ivanu [tajceru, koji redovno odràva stranicu i prati aktivnosti Zbirke,

U 2004. godini postavljene su dvije table uz magistralnu prometnicu D-1, za obavijest turistima o postojanju i lokaciji Muzejske zbirke na Turnju. Pokre-nuta je aktivnost prikupljanja i prezentacije dokumentarne gra|e iz razdoblja Domovinskog rata, a u prostoru vojarne organizirane su prve dvije prezentaci-je dokumentarnih filmova s na{e i neprijateljske strane. Do sada su odràne 42

projekcije doku-mentarnih filmova iz razdoblja Do-movinskog rata na cijelom pro-storu Karlova~ke ùpanije s vi{e od 20 000 posjetitelja. Oko prezentira-nja i prikupljanja dokumentarnih filmova pomagao mi je Zvonimir Novosel. Uz po-mo} Grada i Žu-panije, kupljena je oprema za pre-

snimavanje, pohranjivanje, montiranje i prezentaciju povijesne gra|e iz razdo-blja Domovinskog rata. Izra|ena je multimedijalna prezentacija pod nazivom “Karlova~ka ùpanija u Domovinskom ratu” i prezentirana uz projekcije do-kumentarnih filmova. Odràna je i “Druga smotra starodobnih vojnih vozila RH”, ali zbog lo{eg vremena odaziv je bio vrlo slab i odazvalo se samo 7 old-tajmera s ovog na{eg prostora.

Izra|ena je u 2005. godini multimedijalna prezentacija pod nazivom “Muzej-ska zbirka naoruànja Domovinskog rata na Turnju” i prezentirana javnosti uz dokumentarne filmove. Odràna je i “Tre}a smotra starodobnih vojnih vozila RH” uz sudjelovanje 24 oldtajmera sa prostora R. Hrvatske. Za ljetnu turisti~-ku sezonu pripremljen je novi vodi~ Muzejske zbirke, tiskan na 7 jezika i to: hrvatski, engleski, njema~ki, talijanski, ma|arski, ~e{ki i poljski. Za Dan 110. br. ZNG-HV, 27. lipnja u krugu vojarne Turanj, uprili~ena je promotivna vo-`nja oklopnim transporterom OT M-60 “sanitet” a isto je ura|eno i za vrijeme odràvanja turisti~ko-gospodarske manifestacije “Karlova~ki dani pive”.

Doprema novih izloàka

Dubravko Halovani}

209

Za prigodne datume iz razdoblja Domovinskog rata organiziraju se prigodna predavanja i izlo`be naoruànja, fotografija, dokumenata, odora i obra|enog minsko-eksplozivnog materijala, edukativnog karaktera. Trenutno je u pripre-mi “4. smotra starodobnih vojnih vozila RH”, koja }e se odràti u prostoru vojarne 27. svibnja 2006. godine.

Od 1992. godine do danas odràno je 66 raznih izlo`bi i prigodnih predavanja s vi{e od 40 000 posjetitelja u RH i van granica RH. Dio izlo`be bio je prezentiran u Ita-liji (Chiari i Cor-tenova) i Njema~-koj (München) za na{e donatore i dobro~initelje u tijeku Domovin-skog rata.

Gra|a Muzejske zbirke i planoviKada se urede i osposobe objekti koji su trenutno devastirani i neuporabivi, ali djeluju vrlo impresivno, poja~a-vaju}i dojam besmislenosti ratova i uklapaju se u kompletan ambijent Muzej-skog prostora, u preostalim objektima trebali bi se nalaziti izloèni i prezenti-rani :

- dokumenti o nastanku i razvoju renesansne tvr|ave – grada Karlovca - do dana{njih dana,

- dokumenti, eksponati, crteì i slike srednjovjekovne epohe ovog prostora,

- eksponati i dokumenti drugih vojski na ovom prostoru,

- eksponati i dokumenti iz 1. i 2. svjetskog rata i pora}a,

- trodimenzionalna borbena tehnika, dokumenti, eksponati, tehni~ka sredst-va, zemljovidi, ratno znakovlje i oznake postrojbi, fotografije, video i audio zapisi, povjesnice postrojbi, ratne zastave i sl. iz Domovinskog rata,

- vojne odore svih vojski s ovog prostora,

- zapovjedni{tvo Turnja iz razdoblja 1991. do 1995. godine,

- izbjeglice iz Zapadne Bosne i dr.

Evo kako je zami{ljena arhitektonsko gra|evinska prilagodba prostora i zgra-da u staroj austrijskoj vojarni na Turnju (prijedlog):

Muljava – promotivna vo`nja oldtajmera na 3. smotri


210

Objekt br. 3 - jednokatnica s ulaznom rampom:- muzejski prostor, dvorana za prezentacije, zapovjedni{tvo mostobra-

na “Turanj” u prizemlju,- muzejski prostor trodimenzionalnih eksponata, uredi, sanitarije,- arhiva Muzejske zbirke u potkrovlju.

Objekt br. 6 - prizemnica, nekada{nje “kupatilo”, vojni~ki servis):- konzervirati u sada{njem izgledu, ali ozna~iti pojedine prostorije

servisa.

Objekt br. 8 - jednokatnica, “kasarna i magazin”:- arhiva Muzejske zbirke u potkrovlju,- ure|enje vojni~kih spavaonica i sanitarija (ukupno 4) na 1. katu- uredski prostor, sanitarije, skladi{te, operativna sala, ured slu`buju-

}eg, arhiva.

Objekt br. 10 - dvokatnica, “kasarna i magazin”:- arhiva Muzejske zbirke u potkrovlju,- muzejski prostor – na 2. katu,- muzejski prostor, soba posve}ena svim poginulima kroz ratove na

ovom prostoru , ure|ena soba ~asnika i {umara, sanitarije – na 1. katu,

- ugostiteljski sadràji vojnog tipa, sanitarije, apartman za posjetitelje, Internet ured, garaà za slu`beno vozilo muzeja – u prizemlju.

Betonska rampa za pranje i odràvanje motornih vozila:- izlo`beni postament za jedno vojno motorno vozilo (eksponat).

Stari bunar obzidan ciglom:- ponovno ga osposobiti

Krug vojarne:- urediti i osposobiti za izlaganje trodimenzionalnih eksponata borbene

i neborbene tehnike, - postaviti jednu nadstre{nicu za eksponate,- ograditi cijeli krug vojarne,- u prostoru izme|u objekta br. 8 i 10, bliè obali rijeke Korane, izraditi

drveni ~ardak visine 6 do 8 m s betonskim stupovima u zemlji, a ispod objekta br. 10, postaviti drvene palisade visine 2 m, u duìni 10 do

Dubravko Halovani}

211

15 m na prostoru prema prometnici i rijeci Korani, kao simbol utvrde iz 16. stolje}a,

- na ulazu uz ju`ni dio objekta br. 3 urediti parkirali{te za posjetitelje,- na ulazu s lijeve strane postaviti TIC, kao KPS (porta).

Prostor kruga vojarne “Turanj” dijeli sudbinu svih prostora koji nisu pod neposrednim nadzorom i za{titom, a to zna~i da su na meti vandala i besposli~ara koji svoje frustracije lije~e devastacijom i otu|ivanjem po-jedinih dijelova s eksponata. Prvi napad na izloène trodimenzionalne eksponate dogodio se ve} 28. travnja 2003. godine. Iste godine sru{en je stijeg i zapaljen barjak RH. Ponovno je napad bio i 5. listopada 2005. godine. Zadnji napad bio je 20. velja~e 2006. godine kada su otu|ena dva metalna jeà (prepreke) i dio materijala za rampu sru{enog aviona, a topovi su sru{eni s postolja. Pored velike i zna~ajne pomo}i pripadnika OSRH u ostvarenju ovog projekta imam i pote{ko}a i otpora od dijela pripadnika odjela G-2 zapovjedni{tva HKoV.

Zaklju~ak:Karlovac kao renesansni grad – tvr|ava, nastao sredinom 16. stolje}a isklju-~ivo sa zada}om obrane daljih prodora osmanlijskih osvaja~a, na strate{kom poloàju trgova~kih i vojnih putova, burnom i bogatom pro{lo{}u, kao vojni~ki grad, neupitno zasluùje ovakav Muzej s tematikom vojske kroz stolje}a.

Posjetitelji u vojarni


212

Povijesno mjesto Turanj, nastalo je i samim nastankom grada Karlovca, a ide-alno je mjesto za smje{taj Muzeja, na ~ast i ponos svih branitelja kroz stolje-}a.

Za sada je ovo jedinstvena Muzejska zbirka u Republici Hrvatskoj, a ve} su se po~eli ustrojavati sli~ni gradski muzeji u Sisku, V. Gorici, Novskoj, Osijeku, Vukovaru, Puli, Splitu, Dubrovniku ….., ali jo{ nemaju niti jedan eksponat, navike posjetitelja, ni ovakve pogodnosti kao ova povijesna lokacija, naro~ito zbog magistralne prometnice iz smjera kontinenta prema moru i obrnuto.

Sve do sada postignuto i postavljeno u prostoru vojarne “Turanj” moram za-hvaliti svojim dobrim prijateljima, donatorima, slu~ajnim i namjernim poma-ga~ima, ljudima dobre volje, pripadnicima OSRH, turisti~kim zajednicama grada i `upanije, ~elnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata, gradskim i `upanijskim poglavarstvima i dosada{njim ravnateljima Gradskog muzeja grada Karlovca.

Novi amblem zbirke

Dubravko Halovani}

Ivo Striì}ŽRTVOSLOV SLUNJSKOG KOTARAHrvatske vojne i civilne `rtve Drugog svjetskog rata i pora}aPu~ko otvoreno u~ili{te u SlunjuOp}insko poglavarstvo RakoviceOp}insko poglavarstvo CetingradaSlunj – Zagreb, 2005.

Ivo Striì} Žrtvoslovom Slunjskog kotara i izdava~ Pu~ko otvoreno u~ili{te iz Slunja, te Op}inska poglavarstva iz Rakovice i Cetingrada napravili su pre-kretnicu u knjizi Karlova~ke ùpanije. Napokon se o nekim zbivanjima po~elo istinito pisati. Obimom i opremom to je monografija, a ~ini je popis poginulih i ubijenih hrvatskih vojnika i civila u Slunjskom kotaru od 1941. do 1947. go-dine, vi{e analiti~kih studija te brojne fotografije i dokumenti. Predstavljanje knjige javnosti bilo je u Rakovici, 3. kolovoza i u Slunju, 4. kolovoza u okviru niza priredbi kojima je obiljeèna 10-godi{njica vojno- redarstvene operacije „Oluja“.

Knjiga Žrtvoslov Slunjskog kotara dugo je najavljivana i dugo je pripremana. Moè se ~ak re}i i da je dva puta pisana, jer sredinom pro{log desetlje}a pr-votno ispisani kartoni s imenima i biografijama poginulih i ubijenih odjednom vi{e nisu bili dostupni pa se sve ponovno trebalo raditi, obilaziti naselja neka-da{njeg Slunjskog kotara i traìti kaziva~e podataka i, naravno, sve to doku-mentirati.

O svim tim silnim neprilikama pisanja i tiskanja Žrtvoslova gotovo da se moè napisati jo{ jedna knjiga. Sada uz 10. godi{njicu obiljeàvanja „Oluje“ ta knjiga je napokon pred ~itateljima, kao najve}i spomenik svim `rtvama komunisti~-kog i partizanskog ateizma i bezumlja.

Ispisano je, i dokumentirano, 3 740 hrvatskih `rtava Drugog svjetskog rata i prvih godina komunisti~ke vladavine u nekada{njem Slunjskom kotaru, uz mogu}nost da se taj popis i pro{iri kada se nastave istraìvanja na pojedinim, za sada samo evidentiranim strati{tima. Od toga broja 140 osoba je umrlo od tifusa, a ostali su poginuli ili su ubijeni.

Uz svakog ubijenog i poginulog navodi se i okolnost stradanja te drugi do-stupni dokumentirani podaci. Ivo Striì} napisao je i vi{e analiti~kih tekstova za knjigu kojima ona postaje i povijesni rad, a ne ostaje popis biografija. Stri-ì} u analitici kre}e od makroanalize pojave ~etni{tva na prostoru nekada{nje

OGLEDI, OSVRTI, PRIKAZI

214

Jugoslavije, njegovo {irenje kao ratne i teroristi~ke ideologije srpskog dvora i Srpske pravoslavne crkve i na podru~je i Slunjskog kotara. Opisuje Striì} i politi~ke (ne)prilike u Slunjskom kotaru uo~i Drugoga svjetskog rata, po-~etak Drugoga svjetskog rata na podru~ju Jugoslavije i u Slunjskom kotaru, ispreplitanje ~etni~ke i komunisti~ke ideologije zla i zatim ono {to se zbivalo u Slunju, Rakovici, Cetingradu i drugim naseljima tog Kotara. To su ve} mi-kro opisi, do istraìvanja zlehude sudbine pojedinih obitelji. Dakako, Striì} obilato komentira, i uspje{no demantira, do sada objavljene podatke o stra-dalima tijekom Drugog svjetskog rata te poslije rata na slunjskom podru~ju, posebno u knjigama Historijskog arhiva u Karlovcu. Njegova analiza porazna je po autore dosada{njih tekstova. Uglavnom su se ti kvazipovjesni~ari bavili traènjem ideolo{kih protuhrvatskih naznaka brojnih krvavih zbivanja u Dru-gom svjetskom ratu, bili su bez dokaza za svoje tvrdnje u kojima su za zlo~ine okrivljavali Hrvate i neprestano ih izjedna~avali s usta{kim pokretom koji im je, bez mogu}e druga~ije tvrdnje, bio isklju~ivim simbolom zla i zlo~ina protiv Srba. Pisalo se i na temelju iskaza izmi{ljenih ili neprovjerenih svjedoka, a cilj je bio samo jedan, dokazati kako je nova komunisti~ka vlast u pravu kad je na-pravila radikalne revolucionarne promjene u vlasti poslije Drugoga svjetskog rata, a {to je rezultiralo i silnim civilnim `rtvama i ubijanjem ratnih zarobljeni-ka. Zapravo bio je to genocid nad Hrvatima u slu`bi komunizma i partizanije te velikosrpske politike.

Tako je Striì} zaprava napisao do sada nenapisanu, ve} samo kazivanu, po-vijest ovih krajeva o sredini pro{log stolje}a. Naro~ito je porazna po komuni-zam i partizaniju Striì}eva analiza onoga {to pi{e u 18. (slunjskom) zborniku Historijskog arhiva u Karlovcu kada je, po Striì}u, iz Beograda ~ak dat nalog da se izostave tekstovi u kojima se pisalo o ~etni~kim zlo~inima na podru~ju Karlova~kog i Slunjskog kotara u Drugom svjetskom ratu. Striì}eva knjiga daje i novu analizu zbivanja oko obitelji mlinara Mravunca u Blagaju i bavi se otkrivanjem falsifikata u tekstovima koji su do sada o tome bili objavljeni. Striì}eva analiza dokumenata pokazuje da su taj zlo~in u~inili ~etnici, da je strijeljanja Srba nakon toga zaista bilo, ali po odluci nadle`nog suda i daleko manje nego {to se to navodi u poslijeratnim dokumentima. Zapravo, Striì} Historijski arhiv u Karlovcu progla{ava ekspozitorum ~etni{tva i mr`nje protiv Hrvata, {to je imalo posljedica i u zlo~inima novih ~etnika nad Hrvatima na po~etku Domovinskog rata. Uvjerljivim komparativnim analizama Striì} po-kazuje kako su pojedini ugledni povjesni~ari, publicisti i izdava~i, recimo Slav-ko Goldstein, od prilike do prilike mijenjali brojeve `rtava i stavove na ra~un Hrvata, tobo`njih zlo~inaca. Uglavnom bi ̀ rtve s novim knjigama pove}avali, a ako bi stavove i mijenjali, od recimo stava da su neki zlo~in u~inili Hrvati pa do novijih tvrdnji da se ne zna tko je taj isti zlo~in u~inio, izostajala im je isprika na ra~un prethodnih tvrdnji koje su i te kako formirale lo{e mi{ljenje o Hrvatima. Zapravo najapsurdnije u svemu je kako je jedan od protagonista stalnog izmi-{ljanja laì o tobo`njim zlo~inima Hrvat nad Srbima i hu{kanja na osvetu Srba nad Hrvatima, Pepa Zinai}, sad dogurao do tvrdnje kako je i Veco Holjevac bio u slu`bi usta{a i kao takav neposredno sudjelovao u doga|ajima, ni manje

215

ni vi{e, u Ivanovi} Jarku 1941. godine. Ta tvrdnja da su Hrvati komunisti i Hr-vati partizani bili u stvari Paveli}evi vazali, zajedno sa Srbima izdajnicima, sve je ~e{}a u knjigama nekih povjesni~ara i politologa, Srba po nacionalnosti, a uglavnom se o tome s hrvatske strane {uti. Po tim srpskim povjesni~arima i po-litolozima jedini autenti~ni predstavnici srpskog naroda su ~etnici pa se sada traì i revizija bojnih obra~una partizana i ~etnika tijekom Drugog svjetskog rata u ovim krajevima i u kojima su ~etnici, prije kona~nog prijelaza u partiza-ne, uglavnom lo{e prolazili. Ina~e, za sve to su, po Zinai}u i sli~nima, okrivljeni Hrvati partizani i Hrvati komunisti kao nositelji intriga me|u Srbima. Ta tra-gi~nost hrvatske {utnje razbija se ovom Striì}evom knjigom, barem o nekim neuralgi~nim temama. Zaklju~ak Striì}evih tvrdnji je jasan, prve zlo~ine na po~etku Drugoga svjetskog rata na ovom podru~ju napravili su ~etnici nad Hrvatima i nad Srbima koji nisu bili ~etnici, i za to optuìli Hrvate. Ostalo je sve uglavnom onda lak{e shvatiti, posebno od brojnih preobla~enja partizana u druge uniforme i zlo~ine koje su onda po~inili, a u tome je onda prisutno ve} puno partizanskih narodnih heroja, bez obzira na nacionalnost.

S puno pa`nje o~ekuje se i nastavak pisanja `rtvoslova ubijenih i poginulih Hr-vata i ostalih stanovnika ovog dijela Hrvatske kojima nije bilo do komunizma i partizanije te ~etni{tva. Ozljani ve} imaju jedan, barem djelomi~ni takav rad. Ivo Striì} svojom knjigom dao je metodologiju kako to treba raditi, a svojim stavovima i analizama stvorio neponovljive stranice hrvatske povijesti. Mnogo }e biti ovom knjigom uvrije|enih veli~ina iz razdoblja Titove tiranije, padaju u sme}e bijedno razotkrivene ~itave institucije i protagonisti {irenja mr`nje protiv Hrvata. Tisu}e i tisu}e Hrvata, i ne samo njih, napokon su dobili knjigu sa svojim imenom i prezimenom i nekoliko biografskih podataka kao jedinim spomenikom nakon uàsne smrti, samo zato jer su bili na putu zala znanih kao komunizam i ~etni{tvo.

U svakom slu~aju, Striì}evoj knjizi zagarantirana je ~itanost ba{ kao {to je to bilo i s ranijim knjigama koje je taj pisac i izdava~ radio s autorima s ovog podru~ja.

Mladen Mui}

Biserka TompakPOLITIKA NASPRAM MEDICINESN “Privla~ica” Vinkovci, 2004.

Autorica knjige Politika naspram medicine Biserka Tompak koja sama za sebe kaè da nije niti knjièvnica, niti politi~arka, nego lije~nica, poku{ava promije-niti mi{ljenje obi~nog ~ovjeka o ljudima, koji su angaìrani u svjetskim zbiva-njima kao nepogre{ivima. I oni, misli na politi~are, su samo ljudi, koji donose zaklju~ke prema dobivenim informacijama. Nisu bezgre{ni. Politika naspram medicine nastala je na poticaj mladih strankinja s kojima se upoznala 1994. i pri~ala im o razmi{ljanjima svoje rodbine i znanaca, koja su se mogla ponovno ogledati u Domovinskom ratu. Strankinje je najvi{e iznenadilo, po njihovu mi-{ljenju, nacionalisti~ko gledanje tuma~eno zlo~ina~kim poimanjem pojedinaca skrivenih pod motom: u ime naroda!

Knjiga od 322 stranice formata 20X14 cm zami{ljena je kao zalog mira i borba protiv rata. A rat promatra kao posljedicu mr`nje, promatra kao bolest i pri-stupa mu medicinski, traè}i uzrok. Potom autorica knjige iznosi svoje poglede na uzrok upravo ovom, posljednjem ratu.

Djetinjstvo je provodila u slavonskom selu i danas ne ùdi za djetinjstvom, ve} za bezbri`no{}u. Za Drugoga svjetskoga rata svjedo~ila je dolasku pripadnika njema~ke, domobranske, usta{ke vojske, Crvene armije i partizana. Bogato iskustvo!

Upu}uje nas da se dolaskom partizana 1945. jako razo~arala, jer partizani nisu donijeli pravdu. Tada je Biserka ve} imala devetnaest godina.

Knjigu moèmo podijeliti na vrijeme sje}anja od 1941, tj. uspostave Nezavisne Dràve Hrvatske, pa do godine 1945. i onda na vrijeme, kako autorica navodi, Nakon godine1945. Isti~e da su se jednako nakon 9. svibnja 1945. osu|ivali zlo~ini usta{a i ~etnika. Tada se diù spomenici `rtvama, ali za~udo samo fa{i-sti~kim, za narod - usta{kim, ali nema niti jednoga spomenika `rtvama ~etnika (spomenike `rtvama partizana iz razumljivih razloga Biserka Tompak nije niti o~ekivala). Uveli~ava se broj `rtava usta{a. Slu`bena politika nikada se nije od tog pove}avanja distancirala i na taj pasivni na~in pove}avala je mr`nju prema Hrvatima. Kao {to za NDH navodi kako Nijemci proganjaju Židove, a Srbe usta{e, ljudi iz njezine okolice imali su ispriku: Potrebno je!

217

Navode}i zbivanja pojedinih godina autorica isti~e i u~estalo ponavlja datum 15. svibnja 1941. i reda obljetnice, kada je hrvatska mlade` na maksimirskom stadionu rekla: NE! fa{isti~koj ideologiji. Opisuje 1971, pa sedamdesete, osam-desete godine, posebice 1988. (susrete i odnose s lije~nicima, dru{tvima iz Sr-bije i nacionalne podjele me|u lije~nicima i 1989. kada je pala rije~ ugroèn.) U Hrvata se javlja otpor prema Srbima, jer su Srbi zbog rije~i ugroèn, pa ma-kar dolazili iz drugih republika, imali prednost pri namje{tenju. Te godine 15. svibnja opet autorica podsje}a na obljetnicu kada je hrvatska mlade` na maksi-mirskom stadionu rekla: NE! fa{isti~koj ideologiji, a 28. lipnja 1989. Milo{evi} govori na Gazimestanu!

Razdoblje od 1990. do 1999. opisuje kao Poludnevnik, a od 2000. do 2002. nosi naslov Dnevnik. Demokracija 1990. trebala je biti znak za javno informiranje o zbivanjima na doma}oj i svjetskoj, ali otada se nakon {irenja jedne istine, {iri opet neka istina u novinama u ime slobodnog tiska - morala se pripraviti nova podloga za novi rat!

Navodi se ~itava lepeza izjava, govora u Saboru, na radiju i televiziji, raznim predavanjima mnogih politi~ara, javnih djelatnika, crkvenih velikodostojan-stvenika, koji daju svoje sudove i mnijenja. Sve to pothranjuje ratne strasti.

ûju se nove pjesme, usta{ke; partizanske se ne pjevaju jo{ od vremena Titove smrti. Biserka Tompak pravi poredbu postupaka usta{a i partizana. Usta{e su se useljavali u stanove i ku}e Židova i Srba, a 1945. partizani u stanove poubijanih Hrvata (njihova rodbina bila je iz njih izba~ena). Oni koji su to iz prikrajka gledali nisu vidjeli neke razlike izme|u usta{a i partizana. Jednako i od 1991. Pod svakim reìmom isplivaju neki koji se domognu boljeg poloàja. Nevini stradavaju.

Rat, ubijeni, poginuli, ranjenici, prognanici, zarobljenici. Kad je rije~ o zaro-bljenicima, autorica navodi Me|unarodni Crveni kri`, koji je drào zaroblje-nike iz jednog srpskog konclogora u Bosni {ezdeset dana kako bi im pobolj{ao zdravstveno stanje. Tada su ih kao spa{ene logora{e prevezli u Karlovac, gdje su ih pregledali hrvatski lije~nici. Nema prvotnih izvje{taja o stanju zdravlja zatvorenika, a u Karlovcu pisac ovih redaka, lije~nik, koji je i sam prisustvovao ovim pregledima, bio je iznena|en op}im, dobrim zdravstvenim stanjem zatvo-renika i njihovom uhranjeno{}u. Nije bilo znakova ozljeda, a pregledavali su ih hrvatski lije~nici! Iako u knjizi Biserka Tompak ~itatelja upozorava, da su karlova~ki lije~nici morali u veoma kratkom roku pregledati zarobljenike, to kategori~ki demantiram. Nije bilo nikakve ùrbe pri obavljanju pregleda.

Bila je i to manipulacija, ostaviti Hrvatsku bez dokaza? Iz takvih manipulacija slijede informacije. Tu se moèmo vratiti na po~etak knjige, ̀ elje Biserke Tompak za mijenjanjem mi{ljenja obi~nih ljudi prema po-stupcima politi~ara, koji imaju odre|ene informacije i tako donose zaklju~ke.

218

“Kao lije~nica sve promatram samo o~ima lije~nika. Zato ratna zbivanja na nekom podru~ju mogu usporediti sa zaraznim bolestima na tom podru~ju: bo-lestima poput prehlade i tifusa. UN poku{avaju lije~iti prehladu, a mirovne organizacije {alju na rekreaciju preìvjele od tifusa. Tifus se ne lije~i, niti se spre~ava njegovo {irenje.

Jedni spominju zlodjela usta{a za Drugoga svjetskog rata, izbjegli{tvo, palje-nje i ubijanje okrivljuju Bljesak i Oluju- -pre{u}uju ono {to je srpska vlast za Kraljevine Jugoslavije u~inila s Hrvatima. Drugi }e spominjati zlo koje su im nanijeli Srbi kao dio vladaju}eg naroda u Kraljevini Jugoslaviji, pa za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata i ponovno 1990. – ali }e pre{utjeti èlju Paveli}e-ve vlade za etni~ki ~istom hrvatskom dràvom.”

Knjiga se ne}e svidjeti onima koji fa{isti~ke i komunisti~ke zlo~ine razli~ito ocjenjuju. Zlodjela u socijalizmu su gluposti, a zlodjela nacionalista zlodjela su gadosti.

Eto tako su ljudi podvojeni, svrstani, svaki na svoju stranu, to se dalje hrani, plodi i mnoì i ne vidi se kraja. Kada prestaje ovo kratkotrajno vrijeme mira jedne ili najdulje dvije generacije?

Autorica zlo~instvo i rat s bilo koje strane smatra kao bolest i budu}i da je lije~nica koja se bavi preventivom, smatra da tu bolest treba rje{avati preven-tivom. Tada bi to sve i{lo na {tetu politi~ara. Oni prekrajaju doga|anja kako njima odgovara, a povjesni~ari pi{u povijest po ponu|enim dokumentima (ni-kad nisu sigurni u istinitost doga|anja).

Ovom knjigom oboga}eni smo jo{ jednim tekstom o ratu. Posebnost knjige je njezina vrijednost u dosada nepoznatom u literaturi, povezivanju i uspore|iva-nju pona{anja i rezultata politike s medicinom. Sveukupno 190 uspore|ivanja i medicinskog tuma~enja upu}uju na znakovitu i svima shvatljivu razli~itost postupaka u medicini i politici. Tu }e ~itatelji na}i razlog imenu knjige Politika naspram medicine.

Na kraju mogu re}i, da knjiga Biserke Tompak Politika naspram medicine, ako ne}e polu~iti cilj, vjerujem da }e potaknuti mnoge na razmi{ljanje o ispravno-sti dosada{njeg vlastita poimanja o osobnom utjecaju na ratna i poslijeratna stradanja.

Vladimir Cvitanovi}

Savo Zlati}POSLALI SU ME NA KORDUNNakladni~ka tvrtka RazlogZagreb, 2005.

Zagreba~ka nakladni~ka tvrtka “Razlog” objavila je ratni bolni~ki dnevnik doktora Save Zlati}a, prvog partizanskog lije~nika i osniva~a prve partizanske bolnice u Europi, one na Petrovoj gori. Dnevnik ima naziv Poslali su me na Kordun i nai{ao je na dosta velik odjek u javnosti jer se radi o knjizi koja je je ~ekana desetlje}ima, a posebno u zadnjih nekoliko godina. Urednica knjige je Mira [uvar, biblioteki je naziv “Tako je bilo”, a recenzenti su Rade Bulat i dr. Juraj Hrènjak. Savo Zlati} jedna je od najspominjanijih osoba na Kordunu od 1941. pa sve do 1990. godine. U poznim je godinama sada{nje Hrvatske Zlati} opet krenuo u politiku, zapravo u specifi~ni spoj politike i onoga {to se naziva za{tita ljudskih prava, zapravo prava onih kojima Hrvatske nije pri srcu, a niti je nu`no zakonski i civilizacijski po{tuju, i nove organizirane glorifikacije Tita. Sada je Zlati} i ~esto spominjan u djelima mla|ih srpskih pisaca kao osoba, kao Hrvat komunist, koji je na Kordun unio zlo rata 1941. godine kako bi se krenulo u obra~un sa Srbima, zapravo u genocid nad Srbima. Ne, nije to gre{-ka, i to je, genocidna objeda, zadesila starog partizana i komunistu u njegovu burnom i kontroverznom ìvotu. No, krenimo redom...

Poslali su me na Kordun, dnevnik dr. Save Zlati}a, ro|enog 12. srpnja u istar-skom Lani{}u, u sredi{njem dijelu, zapravo su originalne kratke bilje{ke o nje-govoj svakodnevici kao lije~nika na Petrovoj gori i Kordunu, i tamo gdje ga je zadesio ratni put prvih godina rata u ovom dijelu Europe. Te kratke stru~ne bilje{ke, otisnute fette (grafi~ari kaù masno, crno podebljano) dopunjene su Zlati}evim naknadnim razmi{ljanjima o onome {to se tada dogodilo izvan nje-gove partizanske ordinacije, ali je sve to popunjeno i iznimno op{irnim evo-kacijama recentnih zbivanja, ~itavim esejima, analizama, polemikama. Ako je Zlati} kao lije~nik bio legenda i kao takav i ne moè biti ni u ~emu sporan, sve ostalo je otklon od te legende do nivoa mu~nog i{~itavanja njegova nerazu-mijevanja bilo ~ega u sada{njosti, osim ako nije povod verbalnom napadu na novu hrvatsku dràvu,

Jasno, sve je to zbog politike, kako je (ne)shva}a Savo Zlati}. Kao lije~nik prepun je aktiviteta i sklon brojanju lijepih pri~a o partizanskoj zemuni~koj bolnici na Petrovoj gori. Naàlost, u knjigu nije unio i negativisti~ka mi{ljenja o toj bolnici iz redova partizanije. I prvi ~ovjek partizanskog saniteta akademik

220

dr. Gojko Nikoli{, rodom ba{ iz krajeva oko Petrove gore, o toj je bolnici imao porazno mi{ljenje. Zlati}u je, pak, bilo vi{e do politike, ~ak i tada u ratu, a sada je to nesmiljeni obra~un s Hrvatskom, dr. Franjom Tu|manom i Hrvatskom vojskom. No, takav je obra~un imao Zlati} i s Titom u godinama Informbiroa pa je na Golom otoku proveo dvije godine razmi{ljaju}i o tome {to zna~i sukob s Mar{alom, koji je zavr{io pokajni~kom izjavom u Titovu ~ast, oslobo|enjem i dobivanjem ugodnih radnih mjesta. Narodnim herojem Zlati} nije nikada po-stao, iako je po kriterijima partizanije to zaista i zasluìo. U Hrvatskoj je sada demokracija pa Zlati}u, ipak, ne trebaju nikakve pokajni~ke izjave o novoj dràvi, jer mu nikakvu slobodu nitko nije niti uzeo.

Porazno je mi{ljenje Zlati}a o ulozi ~etnika na Kordunu u Drugom svjetskom ratu koje sada brani svim srcem, a komunisti~ke obra~une s ~etnicima smatra velikom gre{kom, iako je i sam tada sudjelovao u istrebljenju ~etnika. Komu-nisti bio rekli da je Zlati} sada revizionist. Zlati}, naravno, uzvisuje i likvida-cije bolesnih domobrana u karlova~koj bolnici za znanog Holjev~eva upada u Karlovac 1941. godine smatraju}i tu likvidaciju herojskim djelom. Ipak, senti-mentalan je kada dosta op{irno spominje jednog talijanskog zarobljenika koji je radio u bolnici na Petrovoj gori, a onda je iznenada likvidiran jer se pobo-jalo da ga Paveli}eva vojska ne oslobodi i tako postane opasan za konspiraciju bolnice. Zlati}, ipak, ne navodi ime zapovjednika koji je naredio Talijanovu likvidaciju jer sada to, zaista, vi{e nije u Europi hvale vrijedan gest nad zaro-bljenikom, posebno ako je Talijan, koji zasigurno nije bio usta{a, a niti Hrvat.

Dakle, politika je jo{ jednom iskazala svoje zlo kada se radi o Zlati}u, ~o-vjeku starijem od 90 godina i koji Kraljevinu Jugoslaviju smatra ostvarenjem snova Hrvata o slobodnoj dràvi. Zlati} ne uvaàva ~ak niti novija povijesna istraìvanja o Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj, pa o svemu ima svoje politomesarsko mi{ljenje, makar i ne sudjelovao u onome o ~emu pi{e, ali o ~emu je pri~ala komunisti~ka propaganda kako je njemu pasalo. Tako za tra-gi~nu sudbinu pobijene obitelji mlinara Mravunca u Blagaju navodi mi{ljenje Slavka Goldsteina da je to djelo usta{a, iako je upravo Goldstein odstupio od te kategori~ke tvrdnje i sada pi{e o tome kao samo jednoj od mogu}ih varijanti tog zlo~ina, dok se sve to~no ne utvrdi.

Dok je na nivou medicine, dok je na polju humanosti, Savo Zlati} je o~ito u tradiciji hrvatskog komunisti~kog antifa{izma, a sve ostalo je pod krinkom antifa{izma i zapravo njegovo nepotrebno obra~unavanje, ni~im dokazano, s Hrvatima i hrvatskom dràvom koja nije dirala u njegovu partizansku ~ast i ono {to iza toga slijedi. Zlati} gotovo od prve stranice svoje knjige bjeì od medicine, stalno se odmi~e u politiku. Op~injen je partizanskim zborovima, mitinzima, partijskim konferencijama, partijskim forumima, mogu}nosti da se obra}a velikim masama ljudi. Zanimljivo, ne citira sebe i svoje istupe na okru`-nim partijskim konferencijama. Upravo na njima bio je zapaèn po traènju nemilosrdnih krvavih obra~una s usta{ama i njihovim obiteljima, a istovreme-no je traìo kolaboraciju s ~etnicima. Sve to dobro je ve} znano iz knjiga Histo-rijskog arhiva u Karlovcu i nejasno je za{to to Zlati} sada ne spominje.

221

Zlati}eva knjiga dugo je ~ekana jer je upravo on u posljednjih nekoliko godina u knjigama srpskih povjesni~ara te po zapisima srpskih partizanskih zapovjed-nika u Hrvatskoj, koji se sada iznenada pronalaze po privatnim pismohranama i revno objavljuju, ozna~en kao jedan od Hrvata komunista koji su donijeli rat-no zlo na Kordun {irenjem komunisti~ke ideje i partizanskog oruànog rata, a {to je, po tim srpskim povjesni~arima i partizanskim komandantima, uzrokom genocida nad Srbima i to jo{ u suradnji s usta{kim vlastima. Dakle, sada bi ve} trebalo Zlati}a braniti od takvih gluposti, ali on to sam ne vidi. O~ekivao se Zlati}ev odgovor na te monstruozne teze o gencidnosti Hrvata, bez obzira bili titovci, ili paveli}evci, ili radi}evci, ali ni{ta od toga od Zlati}a. [utljiv je na te optu`be da su komunisti kao {to je on donijeli na Kordun zlo rata, me|una-cionalne obra~une, genocid i generirali rat 1991. godine. Zlati} slavi ~etnike s kojima su se Tito i Hebrang te Bakari} obra~unavali jo{ (naro~ito) 1942. i 1944. godine, naravno u borbi za vlast, i zbog ~ega ovu potonju dvojicu srpska suvremena povijest, a me|u i njima i povjesni~ari Srbi iz Hrvatske, osu|uje kao inicijatore genocida nad Srbima u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, i poslije njega.

Savo Zlati}, vjeran svom nerazumijevanju hrvatskog pitanja u Kraljevini Ju-goslaviji i Titovoj Jugoslaviji, ovom svojom knjigom pod krinkom brige za Hr-vate protura jo{ jednu apoteozu ~etnika, protiv kojih su se partizani borili u Drugom svjetskom ratu, dok ~etnici nisu pre{li u partizane. Dapa~e, “Oluja” po Zlati}u nije drugo do jo{ jedan obra~un sa Srbima. Zato njegova jedna od naslovnih teza “Povratak Srba u najve}em je interesu hrvatskog naroda” moè imati samo jedno kontra pitanje: za{to bi se Srbi jo{ jednom `rtvovali za Hrvate pa da Hrvatima to Srbi iz Beograda, i Zlati} u Hrvatskoj, jo{ jednom nabijaju na njihov genocidni, naravno, kakav druga~iji, nos.

I tako Drugi svjetski rat na Kordunu uzrokuje i dalje samo nove misterije, a poginuli, ranjeni i prognani, bez obzira s koje strane bili, i koje su nacionalno-sti, ostaju i dalje samo povijesni anonimci u oruànim igrama mo}nika kojima je ìvot bio vi{e nego udoban. Osim ako bi se zamjerili Titu pa onda ~amili koju godinicu po Golom otoku. Jasno, to {to je na ~elu nove apoteoze Tita ne zna~i da mu sada kada je mrtav, Zlati} opet ne pronalazi hrpe zamjerki, ~ak i onda kad je pregovarao s njema~kim zapovjednicima o neratovanju i zamjeni zarobljenika, da bi ih na kraju uspje{no prevario. Naravno, i Tito je Hrvat, a Zlati} to ni njemu ne moè oprostiti.

Za lokalnu povijest ova knjiga je dokaz i pokaz {to se zapravo doga|alo tije-kom Drugog svjetskog rata, primjerice na Petrovoj gori, jer Zlati} po principu skandalozne kronike otkriva neke detalje koji su do sada bili prikrivani ili po-sve krivo izno{eni u javnost, kao sulude partizanske naredbe rogulja{ima za napad na vrh Petrovac i okupljanje naroda u besmislene zbjegove da bi se time narod pretvorio u partizanske taoce pred granatama i pu{~anim zrnima koji ne razlikuju naoruàne pobunjenike partizane od nenaoruànih èna i djece, bez obzira na njihovu nacionalnost ili vjeru. U ve} spomenutim knjigama Historij-

222

skog arhiva iz Karlovca objavljeni komunisti~ki partijski dokumenti s rije~ima dr. Save Zlati}a u novije vrijeme do`ivjeli su interpretaciju povjesni~ara kao primjer neshvatljivo popustljivog odnosa komunista i partizana prema ~etnici-ma, a ovom Zlati}evom knjigom to je dovedeno na nivo nacionalnog hrvatskog apsurda. Zapravo vi{e je nego jadno ~itati sve to Zlati}evo pisanje. Sam je svoju legendu bacio u trnje i smrad dnevne nehrvatske politike. A Srbi ga vi{e ne vole, za Hrvate o~ito nikada nije mario, zbog podr{ke Staljinu je robijao, za Titovih veselih godina u`ivao. U tome je i najve}a vrijednost te knjige, kao u onom Vukoti}evom filmu kada cirkusant pojede sam sebe, Zlati} je sam sebe kompromitirao. Na Kordunu ga vi{e nitko nikada ne}e lijepo pozdraviti i po-nuditi rakijom s panja.

Mladen Mui}

Davor Paukovi}USPON I PAD REPUBLIKE SRPSKE KRAJINEdokumentarni kronolo{ki prikaz nastanka i propasti paradràveCentar za politolo{ka istraìvanja Zagreb, 2005.

Centar za politolo{ka istraìvanja iz Zagreba objavio je zanimljivu knjigu do-kumenata Uspon i pad Republike Srpske Krajine, s podnaslovom “dokumentar-ni kronolo{ki prikaz nastanka i propasti paradràve”. Knjigu je priredio znan-stveni novak u Centru za politolo{ka istraìvanja, Ogulinac Davor Paukovi}. Recenzenti knjige su prof. dr. Ivo Goldstein i dr. Nikica Bari}.

Mladi, 25-godi{nji znanstveni novak iz Ogulina Davor Paukovi} sabrao je do-kumente iz vremena novije hrvatske povijesti dok je on jo{ bio u~enik osnovne {kole i dok su ga sigurno pla{ile i uznemirivale ~etni~ke granate kojima je bio zasipan i njegov rodni Ogulin. Paukovi} je priredio obimnu knjigu Uspon i pad Republike Srpske Krajine a to “Srpske Krajine” treba ve} u naslovu ~itati kao - takozvana. Ta knjiga je dio dokumentarnog projekta Centra za politolo{-ka istraìvanja pod nazivom “Republika Hrvatska od 1990. do 2004. godine”. Knjigu ~ine, uz kra}i autorov predgovor o metodologiji nastanka knjige, do-kumenti takozvanih srpskih autonomnih oblasti i takozvane Republike Srp-ske Krajine od po~etaka do kraja tih tvorevina te nedavnog tragikomi~nog poku{aja obnove, me|unarodni dokumenti vezani uz tu problematiku te, prije svega, znamenito Izvije{}e Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2002. godine o mi{ljenju o pojedinim ustavnopravnim aspektima oslobodila~kih akcija Do-movinskog rata i s njima povezanim ovlastima i du`nostima Oruànih snaga Republike Hrvatske. Ve} i to trojstvo dokumenata daje iznimno jasnu sliku o ~emu se zapravo radi. Davor Paukovi} obja{njava zlo~ina~ki nastanak i zlo~i-na~ku }ud svega onoga {to je proiza{lo iz navale velikosrpstva i ~etni{tva u Ju-goslaviji krajem 80-ih i po~etkom 90-ih godina. Redanjem dokumenata kojima su te paradràvne tvorevine na tlu Hrvatske i Bosne i Hercegovine stvarane te o njihovom politi~kom i dràvnom opredjeljenju daje se i najè{}a kritika tog zla koje je urodilo ratom od ~etiri godine i silnim ljudskim i materijalnim ̀ rtva-ma. Paradoksalno je da je nestanak tih paradràvnih tvorevina bio uvjetovan dokumentom znanom kao Z-4 kojim im je me|unarodna zajednica zapravo priznala dràvu, na ra~un Republike Hrvatske, a oni su to odbacili. Neki od dokumenata tih paradràvica dokazuju i genocidnu bit tih paradràvnih tvo-revina ~etni~kog pokreta u Hrvatskoj, kao {to su Odluka o prestanku radnog odnosa i zabrani povratka i ostanka u Baranju svih gra|ana koji su se nalazili u neprijateljskim snagama Republike Hrvatske iz rujna 1991. godine, Odluka o

224

reìmu zabrane ulaska na teritoriju Republike Srpske Krajine iz 1993. godine ili Odluka o reìmu kretanja i boravku u bezbednosnoj zoni prema Republici Hrvatskoj iz 1994. godine. Zapisnici sa sjednica Vlade i Skup{tine zanimljivi su jer pokazuju kako je ìvot u tim paradràvnim tvorevinama bio stalni sukob za vlast i dominaciju. Zanimljivo je pro~itati {to su tada govorili neki od ne-kada{njih stanovnika Karlovca, Vojni}a, Krnjaka, Pla{kog kao Uro{ Funduk, Đor|e [imulija ili Mile Daki}, Milo{ Vu~kovi} i Mile Medakovi}. Zapravo i ovom knjigom Davora Paukovi}a pokazuje se kako je zlo~incu najbolje suditi po onome {to sam govori, a to su u ovom slu~aju bili samozvani paradràvni i nacionalni prvaci srpske manjine u Hrvatskoj koji su si oruànom pobunom protiv Republike Hrvatske zaista osigurali vje~nost na stranicama zla. Svaka-ko najbizarniji dokument je Odluka o neprihva}anju administrativne podjele Kraljevine Jugoslavije koju je izvr{ilo rukovodstvo zabranjene KPJ krajem stu-denoga 1943. godine, kojim je zapravo Skup{tina takozvane Republike Srpske Krajine 20. travnja 1993. godine poni{tila odluke ni manje ni vi{e nego Tre}eg zasjedanja AVNOJ-a. No, to govori puno i o AVNOJ-u. Ina~e, samo je jedno zajedni~ko svim govornicima na sjednicama Vlade i Skup{tine ~etni~kih para-dràvnih tvorevina. Hrvate tituliraju isklju~ivo kao usta{e, a hrvatsku dràvu kao usta{ku dràvu. Tako su eto biv{i komunisti i partizani jo{ jednom pokazali svoju pravu }ud. Bez sumnje Davor Paukovi} ovom knjigom hrvatsku arhivi-stiku i politologiju jo{ jednom usmjerava u bitnom nacionalnom i dràvnom smjeru.

Mladen Mui}

Nada Jurjevi}HVALAIzdava~: Udruga dijaliziranih i transplantiranih bubre`nih bolesnika Karlovac Karlovac, 2005.

Udruga dijaliziranih i transplantiranih bubre`nih bolesnika Karlovca objavila je knjigu svoje ~lanice Nade Jurjevi} Hvala. Knjiga je tiskana u Tiskari “Pe~a-ri}& Rado~aj” u nakladi od tisu}u primjeraka i nije u prodaji, ali se temeljem njezina darivanja ~itateljima sakupljaju nov~ani prilozi koji u cjelokupnom iznosu idu u korist Udruge.

Knjiga Nade Jurjevi}, nazvana jednom rije~ju Hvala, obimna je proza od 380 stranica. Temelj je autobiografija, dakle pi{e se o onome {to se autorici zaista i dogodilo i odredilo joj ìvot u posljednjih 20 godina. Zdravstvene te{ko}e proìvljava, naravno, kao krajnje osobno iskustvo, ali, kako je ujedno i vi{a medicinska sestra, postoji i visok nivo objektivnog popularno-stru~nog opisa onoga {to se zbivalo. Iz te dvije istovremene dimenzije jedne ìvotne te{ko}e koja prerasta gotovo u tragediju, niè se nimalo lagodna pri~a koja sre}om sada ima mirnu luku u onome {to medicina moè i zna, u sigurnosti obitelji i vlastitom naporu da se iza svega iza|e u grad, me|u ljude, u svakodnevni ìvot ispunjen raznim aktivnostima. Ima podosta knjiga sli~nih tema, uvjetno re~e-no,: osoba i njezine zdravstvene te{ko}e i kako to savladati. No, Nada Jurjevi} razvija osobitu strukturu knjige pa i jezi~ni stil, {to djelo izdvaja me|u srodnim izdanjima.

U djelu Nade Jurjevi} nema datuma, godina, to nije pretisak dnevnika niti kronike, niti prelistavanje arhivalija. Nema ~ak niti fotografija, niti faksimila dokumenata, niti naslova poglavlja. To je, zapravo, asketski tiskana knjiga, do-kumentaristi~ka gra|a predstavljena, odnosno ispisana, tipi~nim postupcima suvremenog romana Proustovog ili Faulknerovog tipa. To su solilokviji, mirna i tiha pri~anja nakon nekog slu~ajnog ili traènog povoda, to je traganje za razrje{enjem snova u cjelini, od prve autori~ine sintagme o prognosti~kim sno-vima do zavr{ne zahvale za uspje{no lije~enje i transplantaciju.

Da nam nisu poznati njezini biografski podaci, ili ako to zanemarimo, to bi bio uspje{ni primjer romana toka ili struje svijesti. U Karlovcu su se u prozi time pozabavili Stjepan Mihali}, Marija Papra{arovski i Irena Luk{i}. No, i ono {to se ispisuje u tom autobiografskom romanu obiluje situacijama kada je puno

226

polusna i vizija pa je motivacija knjièvnog postupka veoma uspje{no realizira-na. Uz izraziti vitalizam ìvotne pri~e, ima i duhovitih dosjetki, ima ironi~nih i nesentimentalnih zgoda, ima i neugode.

Dakako, pri~a solilokvija ili toka svijesti, zna~i da je potpuno naru{ena krono-logija pri~e. Uvodne sekvence pri~e su, rekli bismo, iz sada{njice, iz kojih je ja-sno da }e slijediti niz odvojenih motivskih i vremenskih tijekova pri~e: o zdrav-stvenim tegobama, obitelji, djetinjstvu, duhovnosti, dru{tvenim, {portskim i umjetni~kim aktivnostima, Domovinskom ratu, pa i niz zanimljivih pogleda na neke tajne ìvota. Sve to poput romana rijeke ima svoje u{}e u sretnom zavr-{etku pri~e i te{ko ste~enoj sre}i i novoj ìvotnoj prilici.

Na nivou stila uo~ljiva je sloèna re~enica, prepuna umetnutih sintagmi, digre-sija, ponavljanja rije~i unutar re~enice ili u vi{e povezanih re~enica te kontrasti s re~enicama koje gotovo depersonalizirano opisuju neke radnje. Knjiga Hvala Nade Jurjevi} tako uz zanimljivu temu, karlova~koj knjizi donosi uspjelu mo-dernisti~ku prozu pa je od autobiografije postala osobiti roman, moglo bi se re}i i klasi~nog engleskog sentimentalnog (osobnog) tipa ili francuskog pro-svjetiteljstva ( djelo iz kojeg valja ne{to nau~iti kao dobar primjer u ̀ ivotu) koji glavnom junaku nakon niza te{ko}a i ku{nji daje ìvotnu sre}u.

Knjiga je javnosti bila predstavljena u ~etvrtak, 15. rujna 2005. u Gradskoj knji`nici “Ivan Goran Kova~i}” te sutradan, u petak, u Biblioteci Op}e bolnice Karlovac.

Mladen Mui}

Neda Omr~en

UZ PREDSTAVLJANJE BIBLIOTEKE STOLJE]A HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI

Predstavljanje biblioteke Stolje}a hrvatske knjièvnosti {to su je s naro~itim in-teresom pratili okupljeni Karlov~ani, napose brojni u~enici i profesori srednjih {kola, odràno je 12. X. 2005. u Gradskom kazali{tu “ Zorin-dom.” Vrsnim izlaganjima predstavili su je akademik Dubravko Jel~i} njen izvr{ni urednik i prof. dr. Marko Samardìja jedan od prire|iva~a knjiga iz jezikoslovlja.

Da je biblioteka Stolje}a hrvatske knjièvnosti doista jedinstven projekt Matice hrvatske od najvi{eg kulturnog i povijesnog zna~aja, svjedo~e visoki zadaci i ci-ljevi koje su pred sebe postavili najeminentniji dana{nji kroatisti, jezikoslovci, povjesni~ari knjièvnosti i knjièvni kriti~ari s precizno izra|enim i utvr|enim tekstolo{kim na~elima po kojima se ova biblioteka ure|uje. Radi se, naime, o ediciji oboga}enoj najnovijim otkri}ima do kojih je znanost o jeziku i knjièv-nosti danas doprla, koja obuhva}a i ona djela i pisce, u prethodnim sli~nim bi-bliotekama, slabije zastupljenim ili ~ak pre{u}ivanim. K tome, Stolje}a hrvatske knjièvnosti prezentiraju izvorne, filololo{ki pouzdane tekstove, ranije ~esto je-zi~no i pravopisno preina~ene. Opskrbljena dragocjenim povijesno-knjièvnim prikazima i iscrpnim predgovorima, oslobo|ena svih ranijih ideolo{kih ogra-ni~enja, ova je biblioteka danas dragocjen izvor znanja ~itateljima hrvatske knjièvnosti, njenim prou~avateljima i nadasve u~enicima.

Obrazlaù}i upravo te njene prednosti akademik je Jel~i}, iznio i razloge zbog kojih je ona ranija biblioteka Pet stolje}a hrvatske knjièvnosti ostala nedovr{e-na ( premda je u 40 godina svog izlaska u njoj objavljeno 170 svezaka, na kojoj je i sam Jel~i} sve vrijeme izlaènja radio).

“ Biblioteka Pet stolje}a hrvatske knjièvnosti,” naglasio je, “ bila je ure|ivana u doba koje nije bilo sretno, koje je optere}ivalo i znanost i jezikoslovlje i kul-turu nizom pitanja koja nisu bila ni znanstvena ni jezikoslovna, nego politi~ka. U svemu {to ste radili morali ste po{tovati ograni~enja koja su vam izvana bila zadana. I kad smo je pokretali znali smo unaprijed {to moèmo, {to ne moè-mo, {to }e nam se dopustiti, a {to nam se nikada ne}e dopustiti. Znali smo da

IZ RADA MATICE HRVATSKEU KARLOVCU

228

moramo tekstove prire|ivati po onom famoznom tzv. Novosadskom pravopi-su, a to je prakti~no zna~ilo da jezik hrvatskih pisaca moramo prilagoditi tada{-njem ozakonjenom standardu i da je prema tome isklju~eno donositi tekstove u izvornom obliku, onako kako su ih pojedini pisci kroz stolje}a pisali.”

Govore}i o piscima koje je tada{nja povijest i tada{nja znanost ostavljala po strani ili zanemarivala na ra~un tada politi~ki popularnih i uzdizanih pisaca, premda to svojom vrijednosti nisu zasluìvali, opravdao je i takva prihva}anja njenih prire|iva~a ~injenicom, koja im je jedino preostala, onom starom: “Bo-lje i{ta nego ni{ta,” {to se kasnije potvrdilo dobrim potezom. Stoga je posebno naglasio njen veliki zna~aj i izvanrednu ulogu u tada{njem ̀ ivotu, istinom da je biblioteka Pet stolje}a hrvatske knjièvnosti brzo prona{la put do ~itatelja, u{la u ku}ne biblioteke gotovo svakog intelektualca, uop}e gra|anstva “poti~u}i,” kako je rekao,”samosvijest naroda koja je ve} bila na dobru putu da polako zamre.”

U drugom, pak, dijelu svoga izlaganja predstavio je dana{nju biblioteku Stolje-}a hrvatske knjièvnosti kao plod hrvatske slobode, potpuna otklanjanja ranije spomenutih sputanosti, isti~u}i da su im u njenu prire|ivanju jedini kriteriji bile znanstvene ~injenice, objektivne i utvr|ene {to svakako zna~i da u njoj “nema zabranjenih pisaca, da nema privilegiranih pisaca, da nema mijenjanja jezika ni po kakvim paradigmama, nego da su tekstovi u Stolje}ima hrvatske knjièvnosti doneseni onako kako su ih pisci pisali.”

Opravdavaju}i naslov sada{nje biblioteke, razumljive razloge za{to je u njemu izostavljena brojka 5 ranije edicije, koja je zapo~injala Maruli}em, ocem hr-vatske knjièvnosti, a Stolje}a hrvatske knjièvnosti samim po~ecima na{e kul-ture i pisane rije~i, Ba{~anskom plo~om. Naglasio je, s tim u vezi, i otvorenost projekta za svaka daljnja znanstvena otkri}a, pretpostavke da je u budu}nosti mogu}e prona}i neki dokument jo{ stariji od Ba{~anske plo~e kojim bi se gra-nica po~etka hrvatske knjièvnosti mogla pomaknuti, ali i otvoriti put i onima piscima koji su svoj opus zavr{ili, i onima koji dolaze i u njoj pretendiraju na svoje mjesto. Govore}i, pak, o izvornosti tekstova kojima se nastojalo sa~uvati nepromijenjen jezik, obrazlagao je zapravo jamstvo njihove estetske knjièvne vrijednosti, po kojoj je biblioteka Stolje}a hrvatske knjièvnosti uistinu jedin-stvena u hrvatskoj nakladni~koj praksi. Izlaganje je zavr{io posebno se obra}a-ju}i u~enicima: “Ono {to bih ̀ elio da ostane kao moja poruka s ovog dana{njeg skupa, apelirao bih na na{e u~enike da posegnu upravo za ovim knjigama. Neka Kumi~i}a ~itaju iz na{e biblioteke, neka Antu Kova~i}a ~itaju iz na{e biblioteke, neka obra|uju literaturu odavde. U po~etku }e im mo`da biti malo teè, jer je sintaksa hrvatskog jezika ovdje autenti~na, nije ona vukovska koja se kod nas primjenjivala od po~etka 20. st. pa sve do nedavnih dana, koja je iskrivila bit hrvatskog izraza.”

Profesor dr. Marko Samardìja je potom govorio o trima knjigama iz hrvat-skog jezikoslovlja obuhva}enim Stolje}ima hrvatske knjièvnosti.

229

Prvom je predstavio razdoblje od po~etaka hrvatske filologije do hrvatskih pre-poroditelja, vode}ih gramati~ara: Vjekoslava Babuki}a i Antuna Maùrani}a. Premda se po~etak hrvatske filologije i hrvatske leksikografije veè uz djelo poznatog [iben~anina Fausta Vran~i}a: Dictionarium quinque nobissimarum Europa linguarum: latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae (Mleci, 1595), prof. Samardìja je precizirao, da: “to nije prvi hrvatski rje~nik, ali jest prvi ve}i hrvatski rje~nik u kojem je hrvatski ravnopravan s jo{ 4 europska jezika.”

U prezentiranju druge knjige koju je priredio prof. dr. Ivo Pranjkovi}, Samar-dìja je dao kratak prikaz razdoblja u povijesti hrvatskog jezikoslovlja nazva-nim razdobljem filolo{kih {kola. Okarakterizirao ga je “kao vrijeme u kojem su se artikulirali razli~iti pogledi na normiranje hrvatskoga jezika, razli~iti pogle-di na oblikovanje njegova pravopisa i donekle razli~iti pogledi na oblikovanje njegova slovopisa ili grafije.” Ta druga knjiga, ina~e objavljena 1999. god. pod naslovom: Jezikoslovne rasprave i ~lanci, sadrì portrete ~etvorice hrvatskih fi-lologa i leksikografa: Frana Kurelca, Bogoslava [uleka, Vinka Pecela Karlov-~anina i Adolfa Vebera Tkal~evi}a.

Tre}u je knjigu sam priredio, s portretima autora u povijesti na{eg jezikoslov-lja poznatim pod nazivom “hrvatski vukovci.” Ozna~io ih je kao autore ”koji su krajem 19. i po~etkom 20. stolje}a bili neupitno dominantan smjer u hrvat-skom jezikoslovlju ( Petar Budmani, Franjo Ivekovi}, Mirko Divkovi}, Ivan

Voditelj tribine Stolje}a hrvatske knjièvnosti Ivan Janji}, predava~i i predstavlja~i Biblioteke - akademik Dubravko Jel~i}, prof. dr. Marko Samardìja

230

Broz, Tomo Mareti}, Rade Pavi} i Milan Re{etar). Naglasio je da je u ovu knjigu ”u{ao, me|utim, i jedan autor koji stoji posve po strani od “hrvatskih vukovaca”, Antun Radi}, koji je u tom razdoblju na izmaku 19. i na po~etku 20. stolje}a, jedini kriti~ki progovorio o toj koncepciji {to su je zagovarali “hrvatski vukovci” koja se, izme|u ostalog temelji na i nacionalnom i jezi~nom ujedinje-nju Hrvata i Srba.” Tako|er je naveo da su u njoj predstavljeni i neki kasniji autori koji su odustajali od te koncepcije, navode}i primjer Nikole Andri}a, autora iznimno poznate knjige, nedavno pretisnute: Brane}i jezik a hrvatstvo.

Zadràv{i se na izno{enju svog rada na toj tre}oj knjizi koja tako|er nosi na-slov: Jezikoslovne rasprave i ~lanci, u kojoj su hrvatski jezikoslovci osim jeziko-slovnim radovima predstavljeni; i portretom, i ìvotopisom, i op{irnom biblio-grafijom, istakao je, kako ju je tada (1999) sastavljao s najboljom namjerom da ih prikaè {to je mogu}e vi{e kao jezikoslovce. Jer “neki od njih nisu bili samo jezikoslovci ni samo literati nego i politi~ari ili angaìrani u politici kao sabor-ski zastupnici Khuenove Unionisti~ke stranke,” spominju}i velik broj ~lanaka Tome Mareti}a, koji su ostali razasuti po novinama, pogotovo izme|u 1918. i 1938. itekako va`nih za razumijevanje njegove politi~ke djelatnosti, a onda i jezikoslovne.

Njegovo nas je izlaganje ostavilo u uvjerenju da je intencija ovih knjiga po-sve}enih hrvatskim jezikoslovcima: dati ono najbolje {to se u ovom trenutku moè, neovisno o koncepcijskoj orjentaciji pojedinog autora neovisno o bilo kakvim sudovima koji su u pro{losti o njihovim djelima izricani. Dakako, i o potrebi i o namjeri da se i ovaj segment u biblioteci Stolje}a hrvatske knjièv-nosti dopuni i nastavi novim knjigama u kojima }e biti prikazani i neki manje poznati autori ili oni danas ve} zaboravljeni.

Susret je zavr{io dojmljivom interpretacijom dramskog umjetnika Jo{ka [eve, pomno odabranim ulomcima iz djela hrvatskih pisaca, ocjelovljenim monodra-mom: Govorite li hrvatski?

Vladimir Cvitanovi}

O PREDSTAVLJANJU DVOBROJA ^ASOPISA SVJETLO 3-4, 2005.

U prepunoj bo~noj dvorani Gradskog kazali{ta „Zorin-doma“ 19. prosinca 2005. predstavljen je drugi dvobroj ~asopisa za kulturu, umjetnost i dru{tvena zbivanja Svjetlo. Promociji ~asopisa nazo~ili su karlova~ki gradona~enik Miro [krgati} i predstavnik Županijskog poglavarstva dr. Nedjeljko Striki}. Posebnu ugodu oku tvorili su u polukrug, iza predstavlja~a ~asopisa, smje{teni ~lanovi Historiae vivae, njih sedmero odjevenih u povijesne odore do~aravaju}i karlo-va~ki uljudbeni gospodski duh pro{lih vremena.

Dvobroj ~asopisa predstavili su glavni urednik dr. Vladimir Cvitanovi} i profe-sori Mladen Mui} i Vladimir Per{in, AB studio dizajn Barjakovi} projicirao je tekstove i slike iz ~asopisa na platno.

Sprva je govorio glavni urednik. Zahvalio je svima suradnicima, autorima tekstova i priloga tiskanim u ovom dvobroju. Iscrpno je govorio ozna~nicama objavljenim prilozima. Posebno je rekao da je Svjetlo ostvarilo jedan od va`nih zacrtanih ci-ljeva, izi{lo je na vrijeme u godi{tu, kako je i ozna~eno. Ovaj dvobroj na 270 strani-ca vi{e sli~i na knjigu, do li na ~asopis. Za veoma dopad-ljiv izgled na-slovnice treba zahvaliti auto-ru Igoru ^e-purkovskom. Urednik Svje-tla naveo je go- S predstavljanja Svjetla u “Zorin-domu” Foto: D. Pere{ko

232

tovo sve rubrike, te najve}i broj naslova i istaknuo imena njihovih autora. Po-sebno je upozorio na prve stranice Svjetla, na kojima se moè i{~itati razgovor s novim karlova~kim gradona~enikom Mirom [krgati}em.

Potom je autorica objavljenje pjesme profesorica Nata{a Vojnovi} pro~itala svoj uradak Baki posve}ena.

Dio obra|enih tema predstavili su ~lanovi uredni{tva: profesor Mladen Mui} (ogledi, osvrti i prikazi knjiga, izlo`bi i drugih kulturnih zbivanja) i profesor Vladimir Per{in (prvi puta objavljenja tragi~na istina o nestanku karlova~kih kateheta 1945. godine).

Pri kraju predstavljanja Svjetla nazo~nima se obratio gradona~elnik Miro [kr-gati}. Lijepim i toplim rije~ima gradona~elnik je ukazao: „Svjetlo je putokaz za sve Karlov~ane, koji vole svoj grad i kada se pomisli da je grad bez duha, da je ovakvim projektima jasno, da ni{ta ne moè ubiti taj jedinstveni duh(...).“

Gradona~elnik je u svom obra}anju ~lanovima i simpatizerima Matice hrvat-ske, odaju}i priznanje uredni{tvu Svjetla, pozvao nazo~ne, da urednicima u znak zahvalnosti upute jedan pljesak. [to oni i u~ini{e. Ugodno je bilo vidjeti mnoge kako s interesom prelistavaju novo Svjetlo, ne kriju}i zadovoljstvo svojim prisustvovanjem jo{ jednom kulturnom doga|aju u Karlovcu te prohladne prosina~ke ve~eri.Ž. Vesi} u Karlova~kom listu od 21. prosinca 2005. u osvrtu na predstavljanje novoga dvobroja Svjetla pod naslovom:“Pregr{t zanimljivih tema na 270 strani-ca“ isti~e da ovaj dvobroj ima ~ak 51 naslov, 13 rubrika, 53 fotografije, te da ga je obiljeìlo 36 autora, {to dovoljno govori u prilog njegove opse`nosti kao i {arolikosti. Dalje se u tom osvrtu moè pro~itati: „Najnoviji dvobroj ~asopisa prije svega je pove}i zbornik tematski i sadràjno razli~itih ~lanaka, koji moè zadovoljiti sva~iji ukus. Za svakoga pone{to, moglo bi se re~i.(…)“U rubrici Kultura, Karlova~ki tjednik od 22. prosinca 2005. pod naslovom „Dobri duh grada“ daje svoj pogled dvobroja 3-4. Masnim slovima autor teksta R. Ba-dovinac isti~e: „Povratak karlova~kim korijenima novog uredni{tva primjetan je bio ve} u prvom dvobroju “Svjetla”, a taj put je nastavljen i ovim brojem jer prevladavaju doma}i autori i karlova~ke teme koje bi trebale ponovno poku{ati prona}i put do zahtjevnih karlova~kih ~itatelja.(…)“Tekstovima su pridodate fotografije s predstavljanja ~asopisa, u Karlova~kom tjedniku Olivera Budimira, a u Karlova~kom listu Darka Pere{ka.Mjesec dana iza predstavljanja Svjetla u Karlovcu, Mati~ine novine Vijenac u broju 310 priop}uju ~itateljima, da je Karlova~ki ogranak u prepunoj izlo`benoj dvorani gradskog kazali{ta „Zorin-dom“ predstavio 19. prosinca novi dvobroj Svjetla.Hrvatski radio Karlovac na elektronskim medijima (http.// hrk./cgi-bin/vijesti/clanak) pod naslovom Jo{ jedno Svjetlo - 21.12. 2005 donio je tekst koji dijelom objavljujemo: „U oslikanoj dvorani Gradskog kazali{ta Zorin doma u poned-jeljak 19. prosinca javnosti je predstavljen novi dvobroj karlova~kog ~asopisa

233

za kuturu, umjetnost i dru{tvena zbivanja “Svjetlo” s oznakom broja 3 i 4 za 2005. godinu. “Svjetlo “ izdaje karlova~ka Matica hrvatska a tiska Tiskara “Pe~ari} & Rado~aj”. O sadr`aju su govorili glavni urednik primarius dok-tor Vladimir Cvitanvi} te ~lanovi uredni{tva Vladimir Per{in i Mladen Mui}. Nazo~ni su bili uz predsjednika Matice hrvatske Karlovac Ivana Jurkovi}a i karlova~ki gradona~elnik Miro [krgati} koji je naglasio spremnost Gradske uprave da prati sve zna~ajne projekte u kulturi koja je i identitet ovog grada, te ~lan Poglavarstva Karlova~ke `upanije doktor Nedjeljko Striki}.(…)“Eto kako je prvi dvobroj Svjetla bio na web stranici Matice hrvatske Sredi{njice iz Zagreba, ovaj put obavijest o predstavljanju ~asopisa mogla se pro~itati u cijelom svijetu zaslugom Hrvatskog radio Karlovca. Ovo dovoljno govori da treba ostvariti ponavljane prijedloge autora ovog teksta da Karlova~ki ogranak Matice hrvatske ima vlastitu web stranicu. Ponadati se je da }e to uskoro i uslijediti.

Obavjest o predstavljanju Svjetla na internetskim stranicama Hrvatskog radio Karlovca

IN MEMORIAM

Prim. dr. STJEPAN [KRTI]

(23. 10. 1923 - 13. 01. 2004)

Dana 16. sije~nja 2004. ispratili smo na vje~ni po~inak jo{ jednog od velikana karlova~ke medicine, prim. dr. Stjepana [krti}a. Oprostili smo se od dragog prijatelja, cijenjenog kolege i u~itelja, vrsna lije~nika i nadasve humaniste. Za-uvijek je stalo veliko i plemenito srce ~ovjeka koji je sav svoj ìvot podario uzvi{enom zvanju lije~nika, posebice porodni~ara.

Ro|en je u Karlovcu 23. listopada 1923. Po zavr{enoj osnovnoj {koli i gimnazi-ji u rodnom gradu nastavio je {kolovanje na Medicinskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Jo{ u studenskim danima volontirao je u Op}oj bolnici Karlovac, a nakon zavr{etka studija 1955. postaje stalni zaposlenik u karlova~koj Grad-skoj bolnici, sve do odlaska u mirovinu 1989. godine. Specijalisti~ki ispit iz ginekologije i opstetricije poloìo je 1958. u Klinici za ènske bolesti i porode u Zagrebu. Obavljao je funkciju voditelja poro|ajnog odsjeka i zamjenika {efa Ginekolo{ko-poro|ajne slu`be u Medicinskom centru Karlovac. U zvanje pri-marijus promoviran je 1971. godine.

Svoje bogato teorijsko i prakti~ko znanje stavio je u slu`bu zdravstvene za{tite èna i trudnica. Utemeljio je moderno porodni{tvo u Op}oj bolnici Karlovac te dispanzersku djelatnost u Dugoj Resi. Znaju}i da niti jedan aparat koliko bio sofisticiran, nije savr{en, a odabrana metoda dijagnostike ili terapije nije nepo-gre{iva, oslanjao se je na vlastito iskustvo i vje{tinu u rje{avanju najteìh medi-cinskih problema u ginekologiji i porodni{tvu. Bilo je zadivljuju}e promatrati kakvom je lako}om pronalazio rijeku ìvota u zamr{enoj delti najteìh bolesti i stanja. Bio je vrstan lije~nik, sjajan u~itelj, kreativan i uvijek otvoren za uvo-|enje novih putova u dijagnostici i terapiji. Jednaku pozornost posve}ivao je preventivnoj medicini i sekundarnoj zdravstvenoj skrbi èna i trudnica. Osim visokog medicinskog opusa valja spomenuti stru~nu publicisti~ku djelatnost u trajnoj edukaciji mladih kolega i drugog osoblja na odjelu.

Kada bismo morali u jednoj re~enici saèti bogatstvo znanja i vje{tine koje je primarijus [krti} ugradio u svoje iskustvo, zapisali bismo: „To je vrhunski do-seg muzikalnosti u podru~ju medicine“.

Kao dugogodi{nji ~lan Hrvatskog lije~ni~kog zbora - Podru`nice Karlovac, prim. [krti} obavljao je pedantno i savjesno odgovorne du`nosti i sudjelovao u svim aktivnostima.

235

Me|u prvima u~lanio se u Hrvatsko dru{tvo umirovljenih lije~nika – Ogranak Karlovac. Iako iz zdravstvenih razloga nije mogao dolaziti na sastanke i dijeliti radosti druènja, pokazivao je veliki interes za sve {to se je zbivalo u karlo-va~kom zdravstvu, na{oj podru`nici i ogranku, a naro~ito za svakoga od nas. Bio je izvor dragocjenih informacija osobito o povijesti karlova~kog zdravstva. Zadivljuju}i je bio njegov svestrani interes i enciklopedijsko znanje, naro~ito knjièvnosti, povijesti i slikarstva.

Živio je tiho i skromno u krugu svojih najdraìh. Njegov naoko asketski, za neke pomalo i neobi~an na~in ìvota, bio je itekako sadràjan i bogat, protkan svim onim {to je intelektualca i eruditu njegova formata moglo zadovoljiti. ûdna je zakonitost koja izvire iz ìvotnog djela koje ga je stvorilo doajenom i utemeljiteljem moderne opstetricije u karlova~koj bolnici s visokim strukov-nim i dràvnim priznanjima.

Njegov svijetli lik ̀ ivjet }e u srcima njegovih najdraìh, njegovih kolega i u~eni-ka, suradnika i prijatelja, a nezaboravan brojnim bolesnicama kojima je nese-bi~no pomagao, kao i onima, danas ve} odraslima, kojima su roditelji govorili o ~ovjeku koji ih je prvi primio u naru~aj, ~uo prvi njihov pla~, prvi im zaèlio dobrodo{licu, raduju}i se ro|enju jo{ jednoj ~ovjeka.

Za sve u~injeno neka mu je vje~na hvala!

Doc. dr. sc. Emil Tu{kan i prim. dr. Rudolf Muhvi}

TRAJKO GRKOVSKI

( 12. 10. 1945 - 16. 10. 2005)

Ugledni turisti~ki radnik i kasnije novinar Trajko Grkovski preselio se u vje~nost 16. listopada 2005. godine prije podne kada je ure|ivao u naselju Mukinje na Pli-tvi~kim jezerima svoj tulipnjak, a posljednji novinarski posao u Karlova~koj ùpa-niji za zagreba~ki Vjesnik obavio je tjedan dana ranije. Vi{egodi{nji dopisnik za-greba~kog Vjesnika za podru~je Karlova~ke i Li~ko-senjske ̀ upanije nije se mogao othrvati bolesti srca koja ga je pogodila 1993. godine.

Ro|en 12. listopada 1945. godine u Vrani{tici nedaleko od Ohrida, sin pekara, u Karlovac je do{ao kada je otac u potrazi za kruhom osigurao boravak cijeloj obitelji 1955. godine. Po osnovnoj vokaciji turisti~ki radnik, u ~emu je stekao naj-vi{e obrazovanje, u Nacionalnom parku Plitvi~ka jezera bio je na rukovode}im mjestima od 1970. do 1990. Svoj ìvot sa suprugom Feodorom posve}uje turizmu i o~uvanju prirodnih ljepota tog dijela Like. Njegova najve}a ljubav, uz k}eri An-dreju i Maju i unu~icu Matildu, bija{e novinarstvo kojim se po~eo baviti l. sije~nja 1975. godine. Pokreta~ je i urednik Plitvi~kog vjesnika, mati~nih novina Nacional-nog parka Plitvi~kih jezera. Bio je i dugogodi{nji vanjski suradnik agencije Tanjug, Ve~ernjeg lista, Vjesnika, Li~kog vjesnika Radio Zagreba, Radio Karlovca i drugih javnih gasila, uglavnom pi{u}i o turizmu i za{titi prirode. Malo je tko od novinara s toliko sr~anosti opisivao i ispjevao ljepote Plitvica i Like. Osobito se je angaìrao na organiziranju i populariziranju me|unarodno poznatog plitvi~kog vjen~anja pod slapovima.

Ratne 1991. godine zbog tekstova objavljenih u Vjesniku, u kojima je s veseljem opisivao i do~ekao nezavisnost i demokratske slobode, ~etnici su ga uhvatili u Ti-tovoj Korenici i podvrgli zatvorskoj torturi, koja je utjecala na njegovo zdravlje. Uspio je pobje}i u Karlovac da bi tijekom Domovinskog rata izvje{tavao o ratnim zbivanjima i stradanjima i za Vjesnikovu ku}u pisao o prognani~kim i ljudskim sudbinama.

Trajko Grkovski je ostavio trag u karlova~kom novinarstvu, bio uzor mladim ge-neracijama novinara. Svojim kolegama je sluìo kao uzor novinarske solidarnosti i {to se sve u to ime moè u~initi, a da se ne povrijede pravila struke i novinarski kodeks. Svaki je zadatak obavio, ali se posebno bavio sudbinom Nacionalnog par-ka Plitvi~ka jezera i bio najzaslu`niji za njegovu obnovu poslije vojno-redarstvene operacije „Oluja“. S kolegama je dijelio informacije o svemu, i u svemu. Za svoj rad primio je vi{e priznanja me|u kojima i Medalju rada i Povelju Skup{tine op-}ine Titova Korenica.

Velimir Frani}

IVAN IVANKOVI]

(7. 2. 1923 - 21.3.2005)

Duboko ganuti oprostili smo se 23. oùjka 2005. na mjesnom groblju u Vrbovskom od na{ega prijatelja Ivana Ivankovi}a kojeg je smrt tako nenadano ukrala 21. 3. 2005. i li{ila nas njegovog optimizma, razumijevanja, dobrohotnosti, vedrine, tihe marljivosti i stvarala~ke upornosti.

Ne èlim govoriti o pokojnikovom ìvotnom putu koji je vijugao kroz te{ka vreme-na ovih na{ih prostora, a koji je bio dug i dinami~an, posut i trnjem i cvije}em. Že-lim govoriti o djelima koja su taj put ome|ila i obiljeìla, a na{eg dragog prijatelja odredila kao humanistu kojeg nije trebalo uvjeravati da ~ovjek doìvljava potpuno ispunjenje rade}i na dobrobit zajednice kojoj pripada. O tome, uz sve ostalo svje-do~e i dvije stru~ne knjige na{eg Ivana, koje se i danas koriste u statisti~kim stru~-nim krugovima, a u kojima je utkano dugogodi{nje temeljito istraìvanje i predano prikupljanje podataka upravo s ovih ̀ ivotnih prostora, koje smo imali zadovoljstvo i ~ast dijeliti s na{im dragim pokojnikom.

Na{ prijatelj, kolega i suradnik (zvali smo ga Ivica) je uz svoj stru~ni rad nalazio vremena za djelatno sudjelovanje u miljeu zbivanja dru{tvene zajednice o ~emu govore njegove znane brojne dru{tvene funkcije, kojima je ostavio vidljiv doprinos u gradu Karlovcu, koji je uvijek grlio svim srcem.Ta je ljubav zra~ila i kroz njego-ve hobije, kroz njegovu uzorno sre|enu zbirku starih razglednica Karlovca i kroz njegove filatelisti~ke zbirke o Hrvatskoj i Karlovcu.

Po odlasku u mirovinu, nakon vi{e od ~etrdeset godina rada, ne odlazi u sjenu ve} prihva}a vo|enje Udruge umirovljenika grada Karlovca, kojom predsjedava 12 godina. Potom obna{a du`nost zamjenika predsjednika Udruge. Radu u Udruzi se potpuno predaje u vjeri da se vrijedi boriti za bolji poloàj umirovljenika, za njihova prava i bolji ìvot, pa je u toj vjeri i jedan od utemejtelja Hrvatske stran-ke umirovljenika u Karlovcu. Mar i predanost u ostvarivanju programskih ciljeva Udruge uzdiè ga na funkciju predsjednika Koordinacijskog odbora umirovljenika Karlova~ke ùpanije i ~lana Izvr{nog odbora Matice umirovljenika Hrvatske na kojim funcijama nas je eto zauvijek napustio.

Naàlost, ostalo nam je samo pamtiti njegov ozbiljan i predan rad, njegovu {iroku i ìvu zainteresiranost za mnoga podru~ja, njegovu spremnost u poma-ganju svakome, a uz sve to i njegovu vje~nu spremnost na druènje, smijeh i zabavu. Ne pitajmo dakle, koliko je godina ìvio, nego kako je ìvio i po vri-jednosti njegovih djela ga prosudimo kao ~ovjeka i prijatelja. U tim mislima oprostili smo se s dragim i {tovanim prijateljem, prepustiv{i njegovo tijelo ovoj hrvatskoj zemlji, koju je osobito volio. No ljubav i prijateljstvo nismo ukopali, jer ono }e procvasti nad grobom kao neuvelo cvije}e vje~ne uspomene.

Dubravko Vinkovi}

MLADEN TU[ETI]

(27. 2. 1941 – 27. 7. 2004)

Vijest objavljena u podne 27. srpnja 2004. na radiju i televiziji o naprasnoj smr-ti Mladena Tu{eti}a zaprepastila je i uznemirila Karlov~ane. Ubijen je poznati Karlov~anin, obrtnik, politi~ar i dru{tveni djelatnik.

Ro|en je 27. velja~e 1941. u Karlovcu. Pu~ku {kolu poha|a na Baniji, a 1960. je maturirao u gimnaziji na Rakovcu. Tijekom gimnazijskih dana zavr{io je i srednju muzi~ku {kolu u~e}i violinu. Upisuje se na Strojarsko-brodogra|evni fakultet u Zagrebu, kojeg ubrzo napu{ta. Boravi od 1965. do 1966. na radu u Njema~koj, da bi tek 1974. zavr{io Vi{u strojarsku {kolu. Stupa u brak s Anto-nijom ro|enom Le{, vrlom djelatnicom Matice hrvatske u Karlovcu, koja mu podari dvije k}eri Tanju i Antoniju. Bio je nemirna duha od djetinjstva, upijao je sva znanja. Ve} kao dijete u obiteljskoj ku}i nau~io je, zahvaljuju}i svojoj teti Anki, njema~ki jezik. Kasnije }e to znanje pro{iriti i na engleski i talijanski. Uz majku Anu i oca Stjepana, koji su vodili poznatu proizvodnju soda vode i onovremenog soka zvanog {abesa, a kasnije i gostionicu, Mladen je vrlo rano shvatio da se samo predanim radom moè napredovati i pristojno ìvjeti. Tako je roditeljima radom svakodnevno pomagao, a 1970. i sam zapo~eo svoj obrt - radionicu za automobile, postavljanje i vulkanizaciju guma. Osamdesetih go-dina pokrenuo je posao proizvodnje polietilenskih vre}ica. Njegova dinami~-nost, iskrenost, sklonost pomo}i drugima, borbenost razvila se je jo{ u ranoj mladosti kad je s punim marom igrao ko{arku, hokej na ledu, klizao ili plivao, a niti ostale sportove nije zanemarivao. U svemu je teìo savr{enstvu pa mu je stran bio povr{no obavljen posao i nije trpio nesavjesne ljude.

êsto borave}i u drugim europskim zemljama ve} je osamdesetih godina uo-~avao i predvi|ao demokratske promjene koje }e sti}i i do njegove Hrvatske. Govorio je o protoku ideja znanja, vi{estrana~ja, o slobodnom poduzetni{tvu. êsto je od mnogih sugovornika bio neshva}en. Devedesetih u Njema~koj do-lazi u doticaj s mnogim ljudima demokratski i hrvatski rodoljubno nastroje-nim, te sam promi~e ideje o samostalnoj Hrvatskoj. Hrvatsku je sanjao kao naprednu, razvijenu, demokratsku i pravednu zemlju. S odu{evljenjem je po-radio u prvim danima demokratskih promjena. Njegov u~inak je {to je kao predsjednik Mjesne zajednice Banija omogu}io, smiono osigurav{i prostorije, kako bi se 23. prosinca 1989. upravo na Baniji osnovala prva politi~ka demo-

239

kratska nekomunisti~ka stranka (HSLS). S pravom vrijedi ista}i da je Mladen Tu{eti} jedan od utemeljitelja vi{estrana~ja u Karlovcu. Utemeljitelj je Hrvat-ske demokratske zajednice u Karlovcu i na karlova~kom podru~ju, ali ju ubrzo napu{ta, da bi kao ~lan HSLS bio ~lan karlova~kog Gradskog poglavarstva, a i vije}nik Skup{tine Karlova~ke ùpanije u dva mandata, po~em od 1993. go-dine. I tu }e biti jedan od najagilnijih vije}nika, ~esto zastupaju}i stremljenja karlova~kih liberala, ali i mnogih drugih Karlov~ana. Nakon raskola hrvatskih liberala 1998. priklonio se Vladi Gotovcu u LS-u. Godinu dana kasnije liberali ga izabiru za predsjednika Županijske organizacije LS-a. Na kraju, ne nailaze-}i na razumijevanje i razo~aran, napu{ta liberale i koncem 1999. pristupa poli-ti~koj stranci Novoj Hrvatskoj, da bi se potom jo{ jednom oku{ao u politici. No poslije 2001. posve se povukao iz karlova~kog politi~kog ìvota i posvetio se svojoj tvrtki za razminiranje. Podao se potpuno tom radu, osmi{ljao podesnija izvedbena rje{enja strojeva za razminiranje. Rad mu je postao hobi. Svojim nesebi~nim radom stvarao je uvjete za rad i ̀ ivot svojoj obitelji, ali je omogu}io i zapo{ljavanje i osiguravao ìvotnu egzistenciju drugima.

Gubitkom Mladena Tu{eti}a, vrsnog obrtnika, politi~ara, branitelja u Domo-vinskom ratu, ~ijim odli~jima je nagra|en, a nadasve dobrim suprugom i bri`-nim ocem, ~ovjekom osvjedo~enim Hrvatom, Karlovac je ostao osiroma{en. I zato neka nam sje}anje na Mladena ostane stalno u na{im mislima.

Dr. Vladimir Cvitanovi}

KRONIKA

STUDENI 2005.

“ZORIN-DOM”3.11. Otvorena je izlo`ba pod nazivom “Kostimografije Ljubice Wagner”.

4.11. Dramski studio “Zorin-doma” je premijerno izveo predstavu Zlatka Kri-li}a “Jaje”, u reìji Sanje Hrnjak.

8.11. Dje~je kazali{te Osijek izvelo je predstavu Boè Kukolje i Vladimira Predmerskog “Dugonja, trbonja i vidonja”. Reìrao ju je Vladimir Predmer-sky.

10.11. Teatar „Gavran“ predstavio se predstavom Mire Gavrana “Kreontova Antigona”, koju je reìrao Georgij Paro, a izveli su je dramski umjetnici Dora Fi{ter i Zvonimir Zori~i}.

15.11. Rije~ka filharmonija je uprili~ila koncert pod ravnanjem Nade Mato{e-vi}, s djelima Rossinija, [i{a, Respighija i Kodalaya.

17.11. Gradsko kazali{te Poèga izvelo je predstavu Martina McDonagha “Krivi Billy iz Inishmaana”, u reìji Nine Kleflin.

18.11. “Mozartova ve~er”, naziv je koncerta Glazbene {kole Karlovac, pod rav-nanjem Ante Mili}a.

21.11. Kazali{te „Merlin“ iz Zagreba izvelo je predstavu “Galeb Jonathan Li-vingston”, nastalu prema istoimenoj pri~i Richarda Bacha. Predstavu je reì-rala Ana Merlin.

24.11. Otvorena je izlo`ba “Dostignu}a u razvoju p~elarstva”, koju su pripre-mili p~elari grada Karlovca i Karlova~ke ùpanije. Dan kasnije, predavanje na istu temu su odràli stru~njaci s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

27.11. Satiri~ko kazali{te “Kerempuh” i INK – Gradsko kazali{te Pula nastu-pili su s predstavom G. Feydeaua “Pa ne hodaj gola naokolo”, u reìji Ivice Buljana. Izveli su je Mia Begovi}, Tarik Filipovi}, Edo Vuji}...

GRADSKA KNJIŽNICA “I. G. KOVAÎ]”3.11. Vi{nja Stare{ina je predstavila knjigu “Ha{ka formula”.

241

3.11. Ivana Gu{ljevi} i Boìdar Prosenjak su predstavili slikovnicu “Doma}a zada}a”.

10.11. U povodu Me|unarodnog dana tolerancije, 16. studenoga, u sklopu ci-klusa “Pomognimo im da sretno rastu” odràno je predavanje na temu “Nasi-lje u {koli”.

16.11. Filatelisti~ko dru{tvo Karlovac je organiziralo izlo`bu u povodu Dana filatelije.

17. i 24.11. Dr. Predrag Brki} odrào je predavanja iz ciklusa “Misterij glazbe” pod nazivom “Glazba i duhovnost” i “Osjeti ritam: sve o bubnjevima, bubnja-nju i ritmu”.

25.11. Otvorena je izlo`ba likovnih radova Karlov~anina Ladislava Silva{ija.

30.11. Predstavljene su knjige karlova~kih nakladnika tiskane tijekom 2004. i 2005. godine. Knjièvni krug Karlovac uprili~io je sve~anost u povodu zavr{et-ka natje~aja za najbolju kratku pri~u kojeg su raspisali u prolje}e 2005.

KNJIŽNICA ZA MLADE1.11. Otvorena je izlo`ba ~asopisa u povodu 50. obljetnice izlaènje “Modre laste” i 30. godi{njice tiskanja “Smiba”, pou~nih i zabavnih ~asopisa za u~enike u izdanju [kolske knjige.

8.11. Mirko Pavlin je odrào predavanje na temu “Tehnologija p~elarenja”.

9.11. Na poetskom festivalu predstavili su se karlova~ki mladi pjesnici.

11.11. ]iril Stojanov, predsjednik Udruge za esperanto “Viktor Mihovili}” iz Karlovca je odrào predavanje pod nazivom “Esperanto za mlade”.

23.11. Odràno je predavanje za srednjo{kolce na temu “Problemi etike”.

24.11. U organizaciji Dru{tva arhitekata, gra|evinara i geodeta Karlovac, pred-stavljeni su projekti ~lanova Dru{tva pod nazivom “Salon arhitekture”.

29.11. Predstavljen je putopisni roman “Meni je svaki dan nedjelja: putovanje pje{ice od Petrograda do Pariza”. Knjigu je napisao 28-godi{nji Boris Veli~an iz Zagreba koji je pje{a~io 2 609 kilometara od Petrograda do Pariza, a izdala ju je izdava~ka ku}a “Algoritam”. Posve}ena je Mirku Seljanu koji je isti put propje{a~io pred stotinjak godina. Boris je do sada proputovao 34 dràve.

DOM ORUŽANIH SNAGA RH “ZRINSKI”4.11. Odràna je projekcija dokumentarnih filmova iz Domovinskog rata.

8.11. Godi{nji koncert pod nazivom “Hod kroz god”, na temu hrvatskih narod-nih obi~aja kroz godinu, je izveo ansambl “Lado” iz Zagreba.

242

GALERIJA “VJEKOSLAV KARAS”9.11. Otvorena je retrospektivna izlo`ba slika umjetnika iz Duga Rese, Vladi-mira Ba{i}a [ote.

GALERIJA “ZILIK”24.11. Otvorena je izlo`ba slika Manuele Vladi}-Ma{truko.

PROSINAC

“ZORIN-DOM”2.12. U povodu Dana djece s invaliditetom, uprili~ena je projekcija filma “He-idi”. Baletni studio “Zorin-doma” izveo je “Ples igra~aka”, nastao prema isto-imenoj knjizi mlade Karlov~anke Ma{e Lenuzzi.

5.12. Teatar Rugantino premijerno je izveo predstavu “Sa’ }e Boò, svaki ~as” Ivice Ivani{evi}a, u reìji Maria Kova~a. U glavnim ulogama su nastupili [piro Guberina, Ivica Vidovi}, Boìdar Ore{kovi}...

6.12. Dramski studio “Zorin-doma” izveo je predstavu Nine [krabe “Sveta obitelj u razbojni~koj {pilji”, koju je reìrao Berislav Frki}.

9.12. Sve~ano je obiljeèna 120. obljetnica gimnastike u Karlovcu.

11.12. Grabancija{ teatar predstavio se s predstavom Nicka Halla “Sretno ra-stavljeni”, koju je reìrao Željko Duvnjak.

12.12. Hrvatsko narodno kazali{te Osijek izvelo je predstavu Milana Begovi}a “Bez tre}ega”, u reìji Velimira ôkljata.

14.12. Baletni i dramski studio “Zorin-doma” i dje~ji zbor “Zorica”, pod umjet-ni~kim vodstvom Irene Boì~evi}, izveli su predstavu “Boì}na pri~a”.

15.12. Dragan Despot je reìrao i izveo monodramu “Na rubu pameti”, nasta-lu prema romanu Miroslava Krleè.

16.12. Kazali{te Virovitica izvelo je predstavu koju je napisao i reìrao Draèn Feren~ina “Najve}a su {teta droga i cigareta”.

19.12. Karlova~ki ogranak Matice hrvatske promovirao je novi dvobroj ~aso-pisa “Svjetlo”. Rije~ je o drugom izdava~kom uratku otkako je, pred godinu dana, ovaj ~asopis za kulturu, umjetnost i dru{tvena zbivanja dobio novo ured-ni{tvo na ~elu s dr. Vladimirom Cvitanovi}em. Iste ve~eri, PHPD “Zora” je odràla Boì}ni koncert pod ravnanjem maestra Ton~ija Bili}a.

20.12. Folklorni ansambl “Ivan Maùrani}” predstavio se koncertom u ~ast Boì}a.

243

21.12. Sredi{njom proslavom okon~ano je trodnevno obiljeàvanje 50. obljet-nice Karlova~ke banke. Satiri~ki igrokaz o povijesti Banke i njezinoj ulozi u razvoju Karlovca izveo je zagreba~ki glumac Željko Vukmirica. Na prigodnom koncertu jazz glazbe, new age-a i eksperimentalne glazbe Karlov~anima su se predstavili glazbenici Igor Savin i Željko Kova~evi} Kova. Dodatna atrakcija proslave je bilo osvjetljenje pro~elja sjedi{ta Banke u Kova~i}evoj ulici, koje se u ve~ernjim satima “kupalo” u razli~itim bojama.

27.12. Sve~ani boì}no-novogodi{nji koncert je priredio Puha~ki orkestar gra-da Karlovca.

GRADSKA KNJIŽNICA “I. G. KOVAÎ]”6.12. Karlov~anin Alen Pajtak predstavio je hrvatske tradicionalne dje~je igra~ke iz vlastite zbirke.

7.12. Odbor za ljudska prava Karlovac je obiljeìo Me|unarodni dan ljudskih prava.

8.12. Mate Grani} je predstavio svoju knjigu “Vanjski poslovi – iza kulisa po-litike”.

8.12. Otvorena je izlo`ba slika Karlov~anina Ladislava Silva{ija na temu “Face”.

13.12. Psihologinja Tatjana Farka{ je odràla predavanje iz ciklusa “Pomogni-mo im da sretno rastu” na temu “Sam kod ku}e”.

15.12. Karlov~ani, dr. Stribor Markovi} i dr. Predrag Brki} su odràli predava-nje “Cvije}e u Bibliji”.

KNJIŽNICA ZA MLADE7.12. Mr. Tomislav Lendi} je odrào predavanje “Politi~ki aspekt hrvatskog pribliàvanja Europskoj uniji”.

9.12. Otvorena je izlo`ba ilustracija knjiga za mlade Ivane Gulja{evi}.

21.12. U~enici Srednje {kole Duga Resa priredili su izlo`bu modnog i grafi~-kog dizajna pod nazivom “Zimska sve~anost”.

GRADSKI MUZEJ KARLOVAC1.12. U organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske uprili~ena je izlo`ba Natalije Đuranovi} i Ele Boòvi}.

22.12. Karlova~ki slikar Željko Marekovi} predstavio se izlo`bom “Živjeti – misliti”, posve}enu glagolja{kim slovima od papirma{a.

244

DOM ORUŽANIH SNAGA RH “ZRINSKI”1.12. U organizaciji Udruge invalida dje~je i cerebralne paralize Karlova~ke ùpanije uprili~en je humanitarni koncert, a dva dana kasnije i susret invalida Hrvatske.

4.12. Zajednica organizacija amaterskih kulturnih dru{tava Karlovca priredila je godi{nji koncert.

9.12. Koncertni nastup pjeva~a Kemala Montena.

16.12. Udruga “Pas u humanitarnom djelovanju” organizirala je humanitarni koncert duhovne glazbe radi pribavljanja novca za obuku 50 timova pasa vodi-~a i minotraga~a. Nastupio je ansambl “Fides” iz Zagreba.

GLAZBENA [KOLA KARLOVAC5.12. Klavirski odjel [kole priredio je koncert u povodu svetog Nikole.

20.12. Guda~ki odjel [kole priredio je koncert orkestra gitara.

21.12. Odràn je koncert ~lanova Harmonika{kog odjela [kole.

22.12. Nastavnici i u~enici [kole priredili su Boì}ni koncert.

GALERIJA “VJEKOSLAV KARAS”7.12. Otvorena je izlo`ba slika Dubravke Babi}.

GALERIJA “ULAK”8.12. ^lanovi Udruge likovnih autora Karlovca predstavili su se izlo`bom ra-dova posve}enih Boì}u.

VELEUÎLI[TE KARLOVAC16.12. Predstavljena je monografija “Jugoturbina 1949.-1992. - nastanak, ra-zvoj i kraj”, u nakladi Veleu~ili{ta Karlovac, o jednom od giganata energetsko-strojogra|evne industrije biv{e Jugoslavije. Knjigu su uredili nekada{nji ista-knuti rukovoditelji poduze}a na ~elu sa prof. dr. sc. Mirkom Butkovi}em, sa èljom da rije~ju i slikom, u ime svih biv{ih djelatnika “Jugoturbine”, podsjete na proizvodne uspjehe te neko} presti`ne karlova~ke tvrtke, ali i na ogroman zna~aj koji je imala na cjelokupni razvoj Karlovca.

GIMNAZIJA KARLOVAC1.12. Karlova~ka umjetnica Aleksandra Podrebarac izloìla je fotografije na temu “None”, a êdomir Ostre{ se predstavio zbirkom skulptura.

245

CENTAR ZA MLADE “NAGAZI”6.12. U organizaciji udruge “Doma}i” odràna je tribina na temu “[to je to nezavisna kultura i za{to je va`na za Karlovac?”. Gostovali su Emina Vi{ni}, Damir Jeli}, Gordan Begler, Mladen ]apin i Igor ûlig, a vodio ju je Darko Lisac.

2006.

SIJEÂNJ

“ZORIN-DOM”12.1. Otvorena je izlo`ba karikatura “Sada{nji i biv{i”, ljubljanskog karikatu-riste Darka [arca, posve}ena politi~arima i drugim javnim osobama u Hrvat-skoj, Sloveniji i svijetu unazad ~etiri desetlje}a.

26.1. Dramski studio “Zorin-doma” premijerno je izveo komediju “ôvjek je ~ovjek” u reìji Jasmina Novljakovi}a, nastalu po knjièvnom predlo{ku Ber-toldta Brechta.

GRADSKA KNJIŽNICA “I. G. KOVAÎ]”4.1. Nizom radionica na Dje~jem odjelu po~eli tradicionalni “Zimski |a~ki dani”. Pod vodstvom Nata{e Vojnovi} mali{ani su u~ili, primjerice, izra|iva-ti ukrase i cvije}e od krep-papira. Na Glazbenom odjelu, voditelj {kole {aha Aleksandar Grudi}, u~io je djecu igrati tu drevnu igru.

5.1. Objavljeno drugo pro{ireno izdanje “Karlova~kog vodi~a”, autora Alena Pajtaka, u izdanju Gradske knji`nice “I. G. Kova~i}”, koji donosi i povijesni pregled Hrneti}a i Banije te nove natuknice o poznatim Karlov~anima, kao i kartu Zvijezde s ucrtanim ulicama i znamenitim gra|evinama.

9.1. Otvorena je izlo`ba posve}ena ìvotu i knjièvnom stvarala{tvu Miroslava Krleè.

11.1. Udruga “Umije}e ìvljenja” pripremila je radionicu “Nezaboravno isku-stvo” o vje{tinama za prevladavanje stresnih stanja, koju je vodila Suzana Fri-ganovi}.

16.1. Otvorena je izlo`ba o stvarala{tvu knjièvnika Josipa Kozarca, u povodu 100. obljetnice smrti.

19.1. Prvo u nizu predavanja na temu filozofije i prakse Qi – gonga je odrào dr. Miljenko Brki}.

26.1. Milan Osmak predstavio je svoju knjigu “Tulum sa tunama”.

246

KNJIŽNICA ZA MLADE2.1. Izloène su grafike Dore Vuki~evi} pod nazivom “Rije~ke lu~ke dizalice – ìrafe”.

11.1. Karlova~ka studentica Sanja Drvar vodila je radionicu obrade fotografija ra~unalnim programima za mlade sugra|ane.

25. i 27.1. Sanja Cesar iz Centra za prevenciju, istraìvanje i suzbijanje seksu-alnog nasilja – CESI je odràla predavanje “Prevencija nasilja u mladena~kim vezama”, a Dunja Bonacci-Skenderovi}, ~lanica istog Centra, predavanje pod nazivom “Nasilje i trgovanje ljudima”. Prikazan je i film “Kul je kad znash”, o opasnostima traffickinga ili trgovanja ljudima. Predavanja su dio projekta CESI-ja “Pravo na ìvot bez nasilja”.

GLAZBENA [KOLA KARLOVAC25.1. Odràn je koncert u organizaciji Puha~kog odjela [kole.

27.1. Na dan ro|enja slavnog kompozitora 1756. godine, u~enici i nastavnici [kole odràli su prigodni koncert u ~ast 250. obljetnice ro|enja Wolfganga Amadeusa Mozarta, pod nazivom “Blistaj, blistaj zvijezdo mala”. Profesor Ognjen Gravora je odrào predavanje o Mozartovom dobu, a ravnateljica Lji-ljana [}edrov o ìvotu i djelu skladatelja koji je umro u 35. godini. Prikazan je i igrani film u reìji Milo{a Formana “Amadeus”.

DOM ORUŽANIH SNAGA RH “ZRINSKI”19.1. Glumci Kazali{ta “Komedija” iz Zagreba izveli su predstavu “Skidajte se do kraja”.

GALERIJA “VJEKOSLAV KARAS”18.1. Otvorena je retrospektivna izlo`ba akademskog slikara, Karlov~anina Alfreda Krupe. Izlo`ba je obuhvatila slike koje je naslikao od kraja 2. svjetskog rata do smrti 1989. godine. Gradski muzej Karlovac je prikupio za tu prigodu 37 crteà, 59 akvarela i 40 ulja na platnu Alfreda Krupe. Drugi dio izlo`be je postavljen 8. velja~e, a predavanje o Krupi, ro|enom 1915. u Poljskoj, je odr-ào Nikola Albaneè. Velikom zanimanju za njegovu umjetni~ku ostav{tinu pridonijela je i ~injenica da su od posljednje Krupine izlo`be u Karlovcu pro{le pune 23 godine.

GALERIJA “ULAK”24.1. Otvorena je izlo`ba radova polaznika kreativne radionice “Umjetnikov put”, koju je tijekom protekla tri mjeseca vodio Dalibor Juras.

247

TRGOVA^KO-UGOSTITELJSKA [KOLA16.1. U organizaciji Udruge civilnih `rtava Domovinskog rata Karlova~ke ù-panije je odràna knjièvna ve~er u povodu Dana me|unarodnog priznanja Hrvatske. U prigodnom programu su sudjelovale u~enice Glazbene {kole Kar-lovac, a pjesmama su se predstavili Drago Plaveti} i Goran Majeti}.

STUDENTSKI CENTAR KARLOVAC10.1. Karlova~ki fotograf Zvonimir Gerber predstavio se izlo`bom fotografija pod nazivom “Grad Zvijezda – jedan sasvim osobni pogled”.

DOM ZA DJECU “VLADIMIR NAZOR”16.1. Po~ela je 33. Zimska likovna kolonija – ZILIK. Radionicu malog ZILIK-a je vodila Mirjana Petrin, radionicu crteà Tamara [tambuk, a prvu radionicu fotografije na ZILIK-u je vodio Vid Barac. Radionicu grafike vodio je Josip Zanki, a skulpture Alem Korkut. Ilustracije za slikovnice djeca su izra|ivala pod vodstvom Svjetlana Junakovi}a.

20.1. U povodu zatvaranja kolonije, otvorena je izlo`ba radova nastalih na 33. ZILIK-u.

GALERIJA “ZILIK”16.1. Predstavljena je izlo`ba djela Ivana Lackovi}a Croate, dugogodi{njeg su-dionika ZILIK-a.

VODOPRIVREDA KARLOVAC10.1. U povodu proslave 50. obljetnice rada karlova~ke “Vodoprivrede”, sve-~ano su dodijeljene nagrade za knjièvni natje~aj na temu “Voda”. Prva na-grada je pripala Predragu Brki}u, a posebnu nagradu zasluìli su za zajedni~ko ostvarenje Zoran Daki} i Danijela Kiki}.

CRKVA SVETOG JOSIPA5.1. Odràn tradicionalni koncert hrvatskih boì}nih pjesama u izvedbi ama-terskih zborova iz Karlova~ke ùpanije, u organizaciji Zajednice organizacija amaterskih kulturnih djelatnosti Karlovca. Koncert se u crkvi odràva redovito od 1993. godine.

CRKVA MAJKE BOŽJE SNJEŽNE13.1. Uo~i Dana Op}e bolnice Karlovac, djelatnici ove ustanove su se ve} tra-dicionalno okupili kod spomen-plo~e Nikoli [ebeti}u, izraziv{i time zahvalnost dobrotvoru ~ijom je ostav{tinom zapo~eta gradnja bolnice na Dubovcu.

248

CENTAR “NAGAZI”Objavljen je novi broj magazina PLAN.et u izdanju Udruge za kreativni razvoj “Doma}i”, posve}en ìvotu mladih u Karlovcu i njihovim kulturnim potreba-ma i doprinosima. PLAN.et izlazi ve} sedmu godinu.

VELJAÂ

“ZORIN-DOM”16.2. Otvorena je izlo`ba karlova~ke slikarice i kerami~arke Biserke Lovni~ki. Umjetnica se predstavila serijom maski i uporabnih predmeta koje je izradila koriste}i raku, japansku tehniku iz 16. stolje}a.

17.2. Osnovana je Udruga prijatelja Prvog hrvatskog pjeva~kog dru{tva “Zora” iz Karlovca. Za predsjednika je izabran arhitekt Stanko ]osi}.

GRADSKA KNJIŽNICA “I. G. KOVAÎ]”2.2. Mr. Antun Alegro je odrào predavanje pod nazivom “Kola` pri~a o bilj-kama i ljudima”. Istog dana je otvorena i izlo`ba slika Diane Horvat, a na Dje~jem odjelu uprili~ena knjièvna ve~er s piscem Milanom Sedmakom.

3.2. Otvorena je izlo`ba fotografija “Tragovi Mozarta u Be~u”, a predavanje “Mozartu u ~ast” je odràla profesorica Marijana Pintar.

9.2. Predstavljen je zbornik “Žumbera~ki krijes 2006.”, kojeg je objavio Žum-bera~ki vikarijat Krièva~ke biskupije. Na ~ak 336 stranica novi zbornik iscrpno svjedo~i o vjerskom i svjetovnom obitavanju Žumber~ana upoznaju}i ~itatelje s pro{losti i sada{njosti kraja, ali i promi{ljaju}i o njegovoj budu}nosti. “Žum-bera~ki krijes” pod uredni~kim vodstvom rektora Grkokatoli~kog sjemeni{ta u Zagrebu Nikole N. Keki}a kronika je i kulturnih zbivanja, gospodarskih djelat-nosti i demografskih kretanja Žumberka. Ne nedostaje i napisa i fotografija o povijesnim znamenitostima i prirodnim ljepotama Žumbera~kog gorja. U tom nastojanju zasluge pripadaju cjelokupnom uredni{tvu, u kojem su i grkokato-li~ki ùpnik iz Stojdrage Mile Vrane{i} te Živko Kusti}, Irena Smi~iklas, Janko Schandor i Daniel Vrane{i}.

16.2. Sveu~ili{ni profesor Miljenko Brki} kroz predavanje “Filozofija i praksa qi-gonga” predstavio je tu starodrevnu kinesku vje{tinu samonadzora i iscje-ljenja. Na Dje~jem odjelu je odràno predavanje “Kako pomo}i svome prijate-lju”, u sklopu ciklusa predavanja “Pomognimo im da sretno rastu”.

21.2. Otvorena je izlo`ba aranèrke i dizajnerice Leopoldine Domitrovi} pod nazivom “Život je maskenbal”. Predstavila je maske, garderobu i nakit iz vla-stite radionice.

21.2. “Istraìva~i, moreplovci i pustolovi”, naziv je izlo`be koju je priredio kar-lova~ki Centar za istraìvanja, ekspedicionizam i kulturu “Bra}a Seljan”. Mla-

249

den Postru`nik predstavio je putopisni dokumentarni film “Krug Gvatemale”, snimljen na ekspediciji CEIK-a 2004. godine.

22.2. Nenad Mrvo{ iz Ogulina je odrào predavanje o duhovnosti pod nazivom “Najljep{a ljubavna pri~a”.

23.2. Slobodanka Po{ti} je predstavila knjigu “A kao aromaterapija”. Na Dje~-jem odjelu odràn je knjièvni susret sa spisateljicom Sanjom Polak.

KNJIŽNICA ZA MLADE1.2. U suradnji s Udrugom “Prijatelji ìvotinja” otvorena je izlo`ba plakata i fotografija na temu “Ljudi i ìvotinje – prijatelji”.

3.2. U organizaciji karlova~ke Mense, dr. Predrag Brki} odrào je predavanje iz popularne psihologije, a proveden je i test osobnosti prisutnih.

6.2. Anita Babi} iz Karlovca, s fotografijom pod nazivom “Iza Stara~kog”, po-bjednica je prvog kruga foto-natje~aja Knji`nice za mlade za mjesec sije~anj.

7.2. Udruga “Prijatelji ìvotinja” iz Zagreba predstavila je svoj rad za za{titu i prava ìvotinja. Predsjednik udruge Luka Oman je odrào predavanje na temu “Glasno protiv krzna”.

21.2. “Hrvatski dje~ji i omladinski ~asopisi od 1864. do 1945. godine” naziv je predavanja koje je odràla knji`ni~arka Hrvatskog {kolskog muzeja iz Zagreba [tefica Batini} u povodu otvorenja izlo`be ~ija je autorica, “Zabava i pouka dobroj djeci i mladeì”. Kroz trideset panoa dizajniranih u obliku mega-na-slovnica, tekstom i slikom su ispri~ane i ilustrirane pri~e o hrvatskim ~asopisi-ma za djecu i mlade` koji su izlazili do sredine 20. stolje}a. Na izlo`bi su pri-kazani i originalni primjerci ~asopisa te izbor ilustracija hrvatskih ilustratora koji su sura|ivali u njima. Izlo`bene panoe oblikovala je Sara Roller-Matelji} iz [kolske knjige.

DOM ORUŽANIH SNAGA RH “ZRINSKI”16.2. U sklopu akcije “Svako dijete ~etiri puta u kazali{te”, u izvedbi Hrvatskog narodnog kazali{ta iz Zagreba odràna je predstava “Romeo i Julija”. Zbog velikog zanimanja ponovljena je i sutradan, a ukupno ju je pogledalo 1 400 srednjo{kolaca iz Karlova~ke ùpanije i Jastrebarskog. Predstavu je reìrao Petar Ve~ek, a u ulozi Julije je nastupila mlada hrvatska glumica, Karlov~anka Zrinka Cvite{i}.

GLAZBENA [KOLA KARLOVAC LE[]E14.2. Klavirski odjel je odrào koncert u povodu Valentinova.

23., 24. i 28.2. Guda~ki, harmonika{ki i puha~ki odjel su odràli koncerte u povodu Fa{nika.

250

GALERIJA “ULAK”24.2. Otvorena je samostalna izlo`ba akademskog slikara Svena Nemeta.

GALERIJA “ZILIK”21.2. Otvorena je izlo`ba radova nastalih na ovogodi{njoj 33. karlova~koj zim-skoj likovnoj koloniji u organizaciji Dje~jeg doma “Vladimir Nazor”.

STUDENTSKI CENTAR19.2. Otvorena je izlo`ba “Vje~no stanje pokreta” zagreba~ke akademske sli-karice Sanje Balen-[oli}. Izloìla je 20-ak akvarela s motivima sa zagreba~kih ulica.

TURISTI^KA ZAJEDNICA KARLOVCA21.2. Udruga Bratstvo svetog Mihovila predstavila je novi vizualni identitet Sajma vlastelinstva Dubovac, kojeg je osmislio karlova~ki dizajnerski studio Cral: prospekt s fotografijama i web-stranicu www.dubovac.com.

PAVILJON KATZLER1.2. Udruga za promicanje kulturolo{kih i povijesnih vrijednosti Karlovca po-stavila je izlo`bu na temu “Arhitektura i urbanizam slobodnog i kraljevskog grada Karlovca”.

“CARPE DIEM”14.2. Uprili~ena je zabava za djecu “Ljubav na prvi pogled”, u znaku Valenti-nova.

26.2. U igraonici “Jeèva ku}ica” odràn je maskenbal pod nazivom “Pogodi tko sam”.

“HRVATSKI DOM”18.2. Na Maloj sceni je odràn fa{ni~ki koncert karlova~kih bendova “Univer-sal Mind”, “Meskalin”, “Carlhunter” i “Humanofon”. Koncert su organizirali udruga “Ukor” i Turisti~ka zajednica grada Karlovca.

GRADSKO KLIZALI[TE11.2. Odràna je priredba “Fa{nik na ledu”, uz besplatan nastup za sve ma{-kare i zabavne nagradne igre na ledu, u organizaciji poduze}a “Mladost” i Turisti~ke zajednice grada Karlovca.

KARLOVA^KE ULICE23.2. U organizaciji Turisti~ke zajednice grada Karlovca odràna je dje~ja fa{-

251

ni~ka povorka ulicama Karlovca, uz sudjelovanje 450 mali{ana iz vrti}a i igrao-nica. Kraljevi} karnevala, Fa{nik, je spaljen na Trgu bana Josipa Jela~i}a.

20.2. Karlova~kom fotoreporteru Denisu Sto{i}u objavljene su dvije fotografije u francuskom mjese~niku “Photo”, jednoj od najpoznatijih svjetskih publikaci-ja namijenjenih fotografiji. Iz tematskog podru~ja reportaà, objavljena mu je fotografija demonstracija u Vojni}u, a lice modela Sun~ice Sabljari} na{lo se na naslovnici. Na natje~aju je konkuriralo 50 tisu}a fotografa iz 70-ak dràva.

OŽUJAK

“ZORIN-DOM”2.3. Zagreba~ko gradsko kazali{te “Komedija” izvelo je predstavu Terrence Mc Nally “Skidajte se do kraja”, u reìji Igora Me{ina.

6.3. “Matica hrvatska u Karlovcu” naziv je knjige kulturnog radnika i publi-ciste, Karlov~anina Radovana Radovinovi}a, koju su, uz autora, predstavili recenzent, akademik Josip Bratuli}, urednica Draènka Polovi} i predsjednik MH Karlovac Ivan Jurkovi}. Monografija sadrì pregled djelovanja ogranka MH-e kroz povijest, s posebnim naglaskom na ulogu Matice tijekom Hrvat-skog prolje}a 1971. godine, Domovinskog rata i stvaranja neovisne hrvatske dràve, kao i njezin doprinos karlova~kom izdava{tvu. U umjetni~kom pro-gramu nastupili su sopranistica Radmila Bocek uz pratnju pijanista Ognjena Gravore te dramski umjetnik Jo{ko [evo.

6.3. Dramski umjetnici Pero Kvrgi} i Luka Dragi} izveli su predstavu “U po-sjetu kod gospodina Greena”, pri~u o fobijama, diskriminaciji, predrasudama i slobodama, u reìji Aide Bukvi}.

7.3. Karlov~anin Viktor Vidovi} odrào je solisti~ki koncert na gitari, u povodu promocije albuma “Asturias”.

8.3. Uprili~en je 15. Lidrano, ùpanijski susret literarnog, novinarskog, dram-skog, scenskog i lutkarskog stvarala{tva. Sudjelovalo je oko 200 u~enika osnov-nih i srednjih {kola Karlova~ke ùpanije.

9.3. Na retrospektivnoj izlo`bi, osamdesetak slika, me|u kojima i minijature, izloìla je karlova~ka umjetnica Agneza Radmanovi}, do umirovljenja nastav-nica u karlova~koj Glazbenoj {koli. Bavi se planinarstvom i fotografiranjem, a 50-ih godina je bila i prva dèz-pjeva~ica u Karlovcu.

12.3. U organizaciji Hrvatskog sabora kulture, krovne udruge kulturno-umjet-ni~kog amaterizma, odràna je ̀ upanijska smotra kazali{nih amaterskih skupi-na. Predstave su izveli dramski i baletni studio “Zorin-doma”, kazali{na udru-ga “Đulini cukrli” iz Ogulina te KUD “Izvor” iz Generalskog Stola.

14.3. Teresa Kaban na glasoviru i Henryk Blazej na flauti izveli su koncert s

252

djelima Mozarta, Chopina, Bacewicza... Gradsko kazali{te lutaka Rijeka izve-lo je predstavu Ivane Brli}-Maùrani} “[uma Striborova”.

17.-19.3. Hrvatski centar “Assitej” i GK “Zorin-dom” organizirali su 8. susret profesionalno vo|enih kazali{ta za djecu i mlade u povodu Svjetskog dana ka-zali{ta za djecu i mlade. Karlovac je po prvi puta bio doma}in ove smotre, ti-jekom koje je odràno 12 predstava. Gostovala su kazali{ta iz Zagreba, Splita, Hvara, Rijeke, Pule, [ibenika, Zadra, Osijeka, Slavonskog Broda i Karlovca.

19.3. U organizaciji ZOAKUD-a je odràna 6. ùpanijska smotra puha~kih orkestara na kojoj je nastupilo pet sastava iz Lasinje, Ogulina, Slunja, Duge Rese i Karlovca.

20.3. Odràna je izborna skup{tina Matice hrvatske Karlovac. Za predsjednika Ogranka je izabran Ivan Pecoja, za dopredsjednika Antun Bosio, za tajnicu Draènka Polovi} i rizni~arku Jadranka [uti}. Ivan Jurkovi} je progla{en doì-votnim po~asnim predsjednikom karlova~ke Matice.

23.3. Kazali{te „Merlin“ Zagreb izvelo je predstavu Marka Twaina “Kraljevi} i prosjak”, u reìji Ane Merlin.

28.3. Ruski violinist Ivan Pochekin odrào je koncert sa skladbama poznatih svjetskih kompozitora Beethovena, Brahmsa, Prokofjeva i âjkovskog.

GRADSKA KNJIŽNICA “I. G. KOVAÎ]”1.3. Obiljeèn je Dan Gradske knji`nice “I. G. Kova~i}”, koja vu~e korijene iz Ilirskoga ~itanja dru{tva osnovanog pred 168 godina. Postoje}a zgrada sagra-|ena je pred 30 godina, a projektirao ju je Mladen Vodi~ka iz Zagreba. Pred-stavljen je projekt njezine dogradnje, prema projektu karlova~kih arhitekata Borisa Morsana i Relje [urbata. Prezentiran je i program Crolist “Do knjige i informacije iz ku}ne fotelje”.

2.3. Branko ûlig i Mladen Postru`nik odràli su predavanje na temu “Novi trendovi u prehrani”.

9.3. Uprili~ena je ve~er etno-glazbe u izvedbi Mojmira Novakovi}a i grupe “Kries”. Otvorena je i izlo`ba crno-bijelih fotografija mladog Karlov~anina Vedrana Rape, ~lana Videodruìne Gimnazije Karlovac.

16.3. Stribor Markovi} i Boris Peciko{ odràli su “Malu radionicu prirodne aroma kozmetike”. U povodu Svjetskog dana voda otvorena je izlo`ba foto-grafija na temu “Nacionalni park Sjeverni Velebit”.

22.3. Odràna je radionica o posebnostima komunikacije u jednoroditeljskim obiteljima u organizaciji Udruge samohranih roditelja Karlovca i karlova~ke ùpanije. Predavale su psihologinja Renata Đond Perkovi} i socijalna radnica Maja Fuks iz Savjetovali{ta za djecu, mlade` i brak iz Karlovca. Na Dje~jem odjelu uprili~en je i knjièvni susret s piscem Ratkom Bjel~i}em.

253

23.3. Spisateljica Snjeàna Balen iz Vinkovaca predstavila je svoju prvu zbir-ku pri~a “Za{to se Lessica vratila ku}i”, koja prikazuje svijet iz ènskog kuta, majke, supruge i zaposlenice. Autorica je i suradnica karlova~kog mjese~nika “Kameleon”.

24.3. Otvorena je izlo`ba “Rudolf Strohal”, postavljena u povodu 150 godi-na ro|enja, 70 godina smrti i 100 godina od tiskanja Strohalove monografije “Grad Karlovac opisan i orisan”. Autorica izlo`be je djelatnica Knji`nice Sla-vica Meduni}-Pecoja.

30.3. Dr. Miljenko Brki} odrào je predavanje “Moralni odgoj djeteta”, u sklo-pu ciklusa predavanja “Pomognimo im da sretno rastu”.

KNJIŽNICA ZA MLADE1.3. U suradnji s Hrvatskim {kolskim muzejem prire|ena je izlo`ba panoa pod skupnim nazivom “Zabava i pouka dobroj djeci i mladeì u 19. stolje}u”.

3.3. U organizaciji udruge Mensa odràna je debata na temu “Ima li ili nema zabave bez alkohola?”.

4.3. Postavljena je izlo`ba plakata u organizaciji Hrvatskog {kolskog muzeja ~ija je autorica [tefka Batini}. Izloèni su plakati dje~jih ~asopisa koji su u Hr-vatskoj izlazili od 1864. (prvi ~asopis je bio “Bosiljak”) do 1945. godine.

7.3. Turisti~ka agencija Valdemar priredila je predavanje o najmla|em, osmom nacionalnom parku u Hrvatskoj, Sjevernom Velebitu osnovanom 1999. godi-ne. O prirodnim ljepotama i turisti~koj ponudi parka su govorili ravnatelj NP-a Milan Neki}, voditeljica promid`be Irena Glavi~i} i voditeljica slu`be stru~nih poslova Svjetlana Lupret- Obradovi}.

8.3. Daniela Tupac, djelatnica HGK – Županijske komore Karlovac, je odràla predavanje iz ciklusa predavanja o Europskoj uniji, pod nazivom “Zanimanje – europrojektant”.

8.3. Odbor za ljudska prava Karlovac organizirao je obiljeàvanje Dana èna uz promociju filma “Posao snova”, u reìji Danijele Majstorovi}. Film govori o poloàju èna u zabavnoj industriji, a nastao je u sklopu programa “Žene i mediji” Grupe za ènska prava B.a.b.e. iz Zagreba. Go{}e su bile aktivistice udruge Sanja Sarnavka i Koraljka Dili}.

10.3. Vije}e odgajatelja Karlova~ke ùpanije organiziralo je skup “Profesio-nalni stres i kako se s njime nositi”, uz predavanje psihologinje Kamee Jaman-ûveljak iz Dje~jeg vrti}a Tre{njevka.

13.3. U~enici [umarske i drvodjelske {kole predstavili su projekt “Trgovanje ljudima – ropstvo modernog doba”.

15.3. Postavljena je izlo`ba “Vizualne umotvorine kreativnog studija “Palete”, s plakatima naslovnica knjiga i ~asopisa.

254

23.3. U sklopu obiljeàvanja Me|unarodnog tjedna borbe protiv rasizma, odr-àna je projekcija dokumentarnog filma “Vukovar, posljednji rez”, u reìji Janka Beljaka i po scenariju Drage Hedla.

28.3. U sklopu ciklusa predavanja “Mladi znanstvenici”, Karlov~anin Miran Gosta je odrào predavanje na temu “Digitalna televizija”.

GLAZBENA [KOLA KARLOVAC8.3. Klavirski odjel odrào je koncert u povodu obiljeàvanja 250. godi{njice Mozartova ro|enja.

15.3. Odràn je koncert u izvedbi ~lanova Guda~kog odjela.

22.3. Uprili~en je koncert Harmonika{kog odjela.

POGLAVARSTVO KARLOVCA16.3. Glavni urednik Ivan Ott sa suradnicima predo~io je projekt “Karlova~ki leksikon”, na kojem radi 40-ak Karlov~ana. Leksikon }e imati oko 800 stranica s vi{e od 4 000 natuknica te oko 2 000 fotografija i ilustracija.

DOM ORUŽANIH SNAGA RH “ZRINSKI”2.3. Zagreba~ko kazali{te “Komedija” gostovalo je s predstavom i mjuziklom “Skidajte se do kraja”, o nezaposlenim radnicima koji su odlu~ili zaraditi izvo-|enjem striptiza u mjesnom baru. Nastup je organiziralo Gradsko kazali{te “Zorin-dom”.

23.3. Predstavljena je knjiga dr. Nikice Bari}a “Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995.”, uz projekciju dokumentarnih filmova o Domovinskom ratu.

GALERIJA “VJEKOSLAV KARAS”8.3. Otvorena je izlo`ba fotografija Stanka Abadì}a pod nazivom “Prag – ima-ginarno u stvarnom”. Autor iz Vukovara predstavio se sa 60-ak crno-bijelih fotografija koje je snimio na razme|u tisu}lje}a.

GALERIJA “ZILIK”9.3. Otvorena je izlo`ba slika pod nazivom “Kozmika”, zapre{i}ke akademske slikarice Mirjane Petrin. Izloìla je 15-ak djela nastalih akrilikom na media-planu i platnu.

PAVILJON KATZLER1.3. U organizaciji Udruge za promicanje kulturolo{kih i povijesnih vrijednosti Karlovca prire|ena je izlo`ba “Tiskovine 20. stolje}a”. Uz to, u paviljonu je i stalna izlo`ba slika i suvenira te dokumenata i predmeta iz pro{losti Karlovca.

255

DJE^JI DOM “VLADIMIR NAZOR”29.3. U~enici osnovnih i srednjih {kola, koji polaze radionice udruge za psiho-socijalnu podr{ku “Izvor”, za svoje vr{njake su izveli dramsku predstavu “Ro-meo i Julija”.

TRGOVA^KO-UGOSTITELJSKA [KOLA30.3. Karlova~ka novinarka i publicistica, Željka Pulez je predstavila svoju novu knjigu, “Neispri~ane pri~e”, o zbivanjima tijekom Domovinskog rata na karlo-va~kom podru~ju. Knjiga je objavljena kao prilog obiljeàvanju 15. obljetnice Zbora narodne garde i karlova~ke 110. brigade HV-a.

O[ “DRAGOJLA JARNEVI]”23.3. Sve~anom priredbom, kojoj je prisustvovao predsjednik Republike Hr-vatske Stjepan Mesi}, je obiljeèna 110. obljetnica {kole. O povijesti {kole te ìvotu i radu Karlov~anke Dragojle Jarnevi}, ~ije ime {kola nosi, govorila je ravnateljica Vi{nja Kolakovi}.

O[ “BRA]A SELJAN”15.3. U galeriji “Leptir” odràna je 8. smotra likovnog stvarala{tva u~enika osnovnih {kola Karlova~ke ùpanije. Izloèno je 150 radova, a u~enici {kole doma}ina priredili su i glazbeni program.

[KOLSKA SPORTSKA DVORANA18.3. Karlova~ki plesni klub “Tango” bio je doma}in dràvnog prvenstva u la-tinskoameri~kim plesovima. Nastupilo je 120 plesnih parova iz cijele Hrvat-ske.

DJE^JI VRTI] “ZVONÎ]”24.3. Odràvanjem ovogodi{nje “Frankofonije”, koju pod pokroviteljstvom Francuske alijanse provodi Centar Ekspert, Ozalj i Karlovac su se uklju~ili u krug ~etiriju hrvatskih gradova te 53 zemlje s tim programom. Ozalj su posje-tili gosti iz Francuske, [vicarske i Belgije. U Karlovcu se istovjetni program odrào 8. travnja.

PRIVREDNA BANKA ZAGREB29.3. U poslovnici banke u Gunduli}evoj ulici postavljena je izlo`ba skulptura i maski u raku tehnici autorice Biserke Lovni~ki.

STARI GRAD OZALJ29.3. U galerijskom prostoru starog grada otvorena je izlo`ba slika Slave Ra{-kaj, u povodu stote obljetnice slikari~ine smrti. Izlo`bu slika ove gluhonijeme

256

slikarice, jedne od najboljih hrvatskih akvarelistica na razme|u 19. i 20. sto-lje}a, podrijetlom iz Ozlja, je pripremila vi{a kustosica Zavi~ajnog muzeja u Ozlju Branka Stergar.

O[ BARILOVI]13.3. Spisateljica za djecu Sanja Pili} posjetila je {kolu i predstavila svoje knjige “Nemam vremena” i “Mrvice iz dnevnog boravka”.

BOSILJEVO24.3. Za potrebe gradnje magistralnog plinovoda Pula – Karlovac izvr{ena su arheolo{ka istraìvanja uzdu` i u blizini budu}e trase. Podno bosiljeva~ke cr-kve Uznesenja Blaène Djevice Marije, na lokaciji Gradi{}e Ori{je, prona|ena je najve}a gradina u Gorskom kotaru, povr{ine oko jednog ~etvornog kilome-tra. Potje~e iz kasnog bron~anog doba. Radove je nadzirao Konzervatorski odjel Karlovac.

NOVIGRAD23.3. U dvori{tu grada u obnovi, odràna je skup{tina Dru{tva prijatelja No-vigrad na Dobri. Ove godine o~ekuju nastavak sanacije isto~nog zida i kule, ure|enje vidikovca te istraìvanje zaru{enih podruma.

RIBNIK23.3. Po~elo je uklanjanje desetlje}ima nakupljanog otpada unutar zidina gra-dine Ribnik, koje se provodi pod nadzorom Konzervatorskog odjela Karlovac. To je i prvi korak u obnovi ovog “vodenog” burga u vlasni{tvu obitelji Fran-kopan.

TRAVANJ

“ZORIN-DOM”4.4. Koncertom su se predstavili u~enici iz klase profesorice Ljiljane Molnar-Talaji}, sopranistice Mima ûlina i Ksenija Sanjkovi} te baritoni Mateo Jovi} i Ambrozije Pu{kari}. Nastupili su uz klavirsku pratnju profesora Darka Do-mitrovi}a.

5.4. “Mozartova ve~er” naziv je koncerta u izvedbi Karlova~kog komornog or-kestra pod ravnanjem Ivana Skendera. Kao solist je nastupio Tihomir Bokun na klarinetu. Koncert je uveli~ao i nastup Mje{ovitog pjeva~kog zbora Glaz-bene {kole Karlovac. Istu ve~er, Gradsko kazali{te “Tre{nja” Zagreb izvelo je predstavu Ivane Brli}-Maùrani} “[egrt Hlapi}”, u reìji Aide Bukvi}.

7.4. [ti}enici Centra za rehabilitaciju iz Ozlja nastupili su s predstavom pod nazivom “Ima li tko pametniji?”.

257

8.4. KUD “Žumber~ani” pjesmom i plesom je predstavio stare svadbene obi-~aje ùmbera~kog kraja, poznate kao “Uprosi”.

9.4. Odràna je Županijska smotra dje~jih pjeva~kih zborova.

11.4. Zagreba~ki operni studio nastupio je s operom “Bastien i Bastiena” W. A. Mozarta, u povodu 250. obljetnice skladateljevog ro|enja.

12.4. U povodu sve~anog obiljeàvanja Dana Karlova~ke ùpanije, 13. travnja, koncert je odrào Tambura{ki orkestar Hrvatske radio televizije pod ravna-njem maestra Sini{e Leopolda. Orkestar je osnovan 1941. godine, kao profesi-onalni ansambl tada{nje Radio-stanice Zagreb.

17.4. Na uskrsni ponedjeljak koncert je odrào KUD “Klek” iz Ogulina.

18.4. Koncert je odrào duet iz Poljske, Lucja Madziar na violini i Caspar Franz na glasoviru.

20.4. U izvedbi dramskih umjetnika Pere Kvrgi}a i Luke Dragi}a te u reìji Aide Bukvi}, je odràna predstava Jeffa Barona “U posjetu kod gospodina Greena”.

25.4. Guda~ki kvartet “Cadazena” iz Zagreba je odrào koncert u organizaciji Austrijskog kulturnog foruma. Na programu su bila djela Mozarta, Haydna i drugih.

26.4. Kazali{te “Mala scena” Zagreb je izvelo predstavu L. Hubnera “Brija-~ice”, u reìji Tomislava Pavkovi}a. Kazali{na grupa “Lectirum”, u sastavu Ksenija Paji}, Pero Juri~i} i Maja Petrin, izvela je predstavu “Juhica” Milana Grgi}a.

29.4. Predstavljeni su radovi u~enika nagra|eni na natje~aju Centra za neo-humanisti~ke studije iz Karlovca “Moja prva knjiga”, koji su drugu godinu za redom raspisali za najbolju dje~ju knjigu i slikovnicu. Na natje~aj su pristigla 203 rada iz ~itave Hrvatske. KUD “Sveta Ana” s Vu~jaka je odrào sve~ani koncert u povodu 10. obljetnice osnutka i rada Dru{tva.

GRADSKA KNJIŽNICA “I. G. KOVAÎ]”5.4. Predstavljena je knjiga “Proza”, Jele Godlar–Bre{an.

6.4. Predstavljena je slikovnica “Gric i Grec idu dalje”. Tom je prigodom otvo-rena i izlo`ba dje~jih crteà. Istoga dana, Suzana Njego{ i Maja Lali}, su za ~lanice stru~nog aktiva knji`ni~ara Karlova~ke ùpanije odràle predavanje na temu “Revizija i preventivna za{tita knji`ni~ne gra|e”.

19.4. Akademska kiparica Marina Stoponja se predstavila izlo`bom “Hom-mage Ivanu Goranu Kova~i}u”. Kao inspiracija za djela nastala od obojene teracotte i drva posluìle su joj Goranove pjesme i pripovjetke. Umjetnica je

258

izradila i novu Goranovu bistu, u zamjenu za ukradenu ispred knji`nice i uni-{tenu pro{le godine.

24.4. U organizaciji ZOAKUD-a prire|ena je izlo`ba “Plesni pokret” u povo-du Me|unarodnog dana plesa, koji se slavi 29. travnja. Odràno je i predavanje o Ani Maleti}, osniva~ici suvremene plesne {kole u Hrvatskoj te o plesu kao dijelu urbane kulture. “Tko zeki kuha ~aj”, naziv je zbirke pjesama za djecu koju je iste ve~eri predstavila karlova~ka pjesnikinja i spisateljica pri~a Barica Rup~i}. Stihove Barice Rup~i} kazivala je Nata{a Vojnovi}, a knjièvnu ve~er je vodio Željko Mavreti}.

25.4. Viktor [egrt je predstavio svoju knjigu “Osnove sokolarstva”, u izdanju Gradske kjni`nice “I. G. Kova~i}”. To je prva knjiga posve}ena sokolarenju u Hrvatskoj, a moè posluìti i kao priru~nik za polaganje sokolarskog ispita.

26.4. Predavanjem Gordana Kriàja, tehni~kog direktora za street dance Hrvat-skog show dance saveza na Glazbenom odjelu je nastavljen program obiljeà-vanja Me|unarodnog dana plesa kojeg je organizirala Zajednica organizacija amaterskih kulturnih djelatnosti Karlovac.

KNJIŽNICA ZA MLADE4.4. Mlada akademska slikarica iz Zagreba, Ariela Skazli}, predstavila se izlo`-bom slika nastalih u tehnici ulja na platnu s motivima èna.

9.4. Karlova~ki ogranak Mense je organizirao kviz iz kulture za sve gra|ane. Pitanja je sastavio Kristijan Kneèvi}.

11.4. U sklopu ciklusa predavanja o EU, odràno je predavanje na temu “Obrazovni programi za mlade Europske komisije i Ministarstva europskih integracija”.

11.4. Uprili~eno je predstavljanje knjiga “[kvadra iz 5.b” i “Plava avantura”, naderenog osnovno{kolca Karla Lugomera iz Zagreba.

12.4. Pod vodstvom Marije Martini} i Balon Art studija, odràna je uskrsna radionica s balonima “Balon pisanica”.

18.4. Otvorena je izlo`ba akvarela pod nazivom “Refleksije”, umjetnika Borisa Kordi}a.

24.4. Pod vodstvom Martine Petrak i Ekolo{kog dru{tva “Pan” iz Karlovca, odràna je radionica “Za{ti}eni krajobrazi u Karlova~koj ùpaniji”.

25.4. Uprili~eno je predstavljanje kreativnih projekata u~enika O[ Barilovi}.

28.4. Odràna je projekcija filmova akademskog filmskog animatora Nevena Mihajlovi}a Cetinjanina i Kinokluba Karlovac, “Opachina i bezvladje”, “Drugi svjecki rat vidjen ochimaKarlove djece”, “Kodex Bushido” i “Sveti skech iliti Urbo et Orbi”.

259

29.4. Stru~njaci i djeca iz Centra za poticanje darovitosti “Bistri}” predstavili su ra~unalne igre za nadarenu djecu.

DOM ORUŽANIH SNAGA RH “ZRINSKI”11.4. Glazbena {kola Karlovac priredila je tradicionalni “Proljetni koncert”. Nastupili su ~lanovi guda~kog i orkestra gitara, kvartet harmonika{a te mje{o-viti pjeva~ki zbor {kole. Kao gost je nastupio i Puha~ki orkestar Karlovac, a od solista Dina Martinovi} i Martin Radeti} na klarinetu.

18.4. U maloj dvorani Doma, Zajednica prognanika i useljenika Karlova~ke ùpanije je predstavila novi broj ~asopisa “Glas prognanika”.

28.4. Op}ina Rakovica, Op}ina Slunj i Op}ina Cetingrad priredile su pred-stavljanje knjige Ivana Striì}a “Žrtvoslov Slunjskog kotara – Hrvatske vojne i civilne `rtve Drugog svjetskog rata i pora}a”. Knjigu su predstavili dr. Agneza Szabo i akademik Josip Pe~ari}. Uvodno je govorio biskup gospi}ko –senjski dr. Mile Bogovi}, a o pisanim i filmskim zapisima nastalim posljednjih godina u slunjskom podru~ju izlagao je mons. Mile Peci}.

GIMNAZIJA KARLOVAC25.4. Otvorenjem izlo`be o ìvotu i radu Nikole Tesle po~eo je “Teslin tjedan” u povodu obiljeàvanja 150. obljetnice ro|enja slavnog znanstvenika i izumite-lja. U galerijskom prostoru {kole gimnazijalci su odràli predavanja i prezenta-cije izuma Nikole Tesle, koji je u {koli na Rakovcu maturirao 1873. godine.

GLAZBENA [KOLA KARLOVAC12.4. Novi koncertni klavir i slu`beno je “isproban” na koncertu u~enika i na-stavnika [kole te biv{ih u~enika koji studiraju na Muzi~koj akademiji u Zagre-bu. Klavir je kupljen zahvaljuju}i novcu Ministarstva znanosti i obrazovanja, Županije Karlova~ke i Grada Karlovca.

TRGOVA^KO-UGOSTITELJSKA [KOLA27.4. Udruga “Historia Viva” je predstavila novi povijesni lik. Nakon Dragojle Jarnevi}, Martina Gambona, bra}e Seljan, Ane Katarine Zrinske, Vjekoslava Karasa, Ivana Maùrani}a i Drage Hauptfeld, predstavljen je i Nikola Tesla, koji se {kolovao u karlova~koj Gimnaziji. Pri realizaciji lika Nikole Tesle su pomogli Grad Karlovac, Srpsko kulturno dru{tvo “Prosvjeta”, Turisti~ka za-jednica grada Karlovca i modni studio “Zlatna nit”. Teslu }e u sklopu brojnih priredbi i doga|aja interpretirati Nikola Kranj~evi}.

GALERIJA “ULAK”6.4. Otvorena je tradicionalna Uskrsna izlo`ba, na kojoj su predstavljenu ra-dovi ~lanova ULAK-a, Vesne ûlig, Ljubice Le{, Lidije Ma~ek Stani}, Vesne

260

Papac, Amalije Ljubice Perakovi}, Radmile Silva{i, Blaènke Sokolovi}, Nade Tutek i Nele Zovko. Otvorenje je najavio nastup Vokalne grupe “[kude” iz Mahi~na.

10.4. Udruga likovnih amatera Karlovca je pokrenula te~aj stripa koji vodi Sven Nemet, mladi akademski slikar i voditelj [kole stripa u Me|unarodnom centru za kulturu u Zagrebu.

GALERIJA “ZILIK”6.4. Otvorena je izlo`ba crteà akademskog umjetnika Josipa Zankija iz Za-dra, sudionika ovogodi{nje 33. Zimske likovne kolonije u Karlovcu. Osim sli-karstvom i grafikom, bavi se i arheolo{kim istraìvanjem.

STUDENTSKI CENTAR4.4. Mladi karlova~ki umjetnik, filmski animator, slikar i glumac Neven Mihaj-lovi} Cetinjanin predstavio se tre}om samostalnom izlo`bom karikatura, pod nazivom “[nernokle u kadi punoj smieha!”. Prvi je u Hrvatskoj diplomirao na Odjelu za film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

PAVILJON KATZLER1.4. Predstavila se Udruga “Paviljon Katzler 1897.” Postavljena je i izlo`ba u ~ast 150. obljetnice ro|enja Rudolfa Strohala.

ETNO-GALERIJA “ŽUNAC”9.4. U etno-galeriji obitelji Žunac u starinskoj ku}i katinici u Re~ici na Cvjet-nicu je uprili~ena tradicionalna izlo`ba “Re~i~ki vez i pisanice”. Nastupili su u~enici O[ Re~ica, odnosno njihova zadruga “Ivan~ica”, i tambura{ki orkestar KUD-a Re~ica.

SVETI[TE SVETI JOSIP17.4. Karlova~ki zbor Chorus Carolostadien je odrào je tradicionalni uskr{nji koncert. Pred mnogobrojnim posjetiteljima zbor je otpjevao desetak skladbi, me|u kojima je po prvi puta izvedena “Panis Angelicus”. Nastupili su i gosti, zagreba~ka solistica Maja Vukoja i Željka Spin~i} iz Bregane na orguljama.

SAMOSTAN SVETICE9.4. U samostanu pavlina u Sveticama otvorena je “Prva cvjetna izlo`ba” ~la-nova Kruga ozaljskih likovnih umjetnika. Radove su predstavili slikari Eliza-beta Bukovac, Mira Stepinac, Đur|ica Gnjilac, Boris Kordi} i Vjekoslav Braco Trop te fotografkinja Mira Pavlakovi}. Otvorenje je uveli~ao nastup glazbeni-ce Kristinke Kadak.

261

ULICE KARLOVCA29.4. Za Me|unarodni dan plesa ispred “Zorin doma”, na Korzu i kod Tr`nice su nastupile plesne skupine baletnog studija “Zorin-doma”, Promenada Klu-ba, Studija 23, FA “Matija Gubec”, Stepsa i Plesnog studija Tango.

DOMAGOJEVA ULICA 5.4. U ~ast 135. obljetnice ro|enja Mirka Seljana, ~lanovi karlova~kog Centra za ekspedicionizam, istra`ivanje i kulturu “Bra}a Seljan” postavili su vijenac na ku}u na Gazi u kojoj su u djetinjstvu `ivjeli bra}a Mirko i Stjepan Seljan.

ŽUPANIJSKA GOSPODARSKA KOMORA27. 4. Udruga 110. brigade ZNG – HV i H^Z grada Karlovca pod pokrovi-teljstvom gradona~elnika Mire [krgati}a organizirali znanstveni skup na temu “Ustrojavanje, mobilizacija i priprema 110. brigade Zbora narodne garde za borbene aktivnosti.”

Goran Majeti}

262

NAPUTAK AUTORIMA

ZA SURADNJU U SVJETLU

Molimo cijenjene suradnike da svoje radove dostavljaju uredni{tvu (Mihovila Pavleka Mi{kine 3, p.p. 29).

Svi prilozi moraju biti pisani na ra~unalu: u jednom primjerku otipkanom na papiru formata A4, u dvostrukom proredu, te snimljeni na disketu ili CD.

Slikovni materijal dostaviti u originalu.

Uredni{tvo u pravilu prima samo neobjavljene radove.Autor je odgovoran za podatke, koje iznosi u svom članku

Molimo autore da uredni{tvu pritom dostave popratni dopis iz kojeg se vidi iskazana èlja za objavljivanjem rada u Svjetlu uz navedene podatke: ime i prezime, naslov rada, broj stranica i vrstu priloga.

Potrebno je napisati i: adresu autora, broj telefona, e-mail, broj ìro-ra~una i ime banke.

Ako autor prvi put dostavlja svoj prilog za objavljivanje, potrebno je napisati sljede}e podatke iz ìvotopisa: mjesto i godinu ro|enja, {kolsku spremu, na-vesti naslove najva`nijih objavljenih radova; zbirke, knjige i sl., godinu njihova objavljivanja te zaposlenje.

Uredni{tvo pridràva pravo prispjele radove redakcijski prilagoditi standardi-ma hrvatskog knjièvnog jezika

Uredni{tvo

264

K A Z A L O

AKTUALNORudolf Mihael Brle~i}: Za{titom dràvnosti {titimo dugovje~nost naroda . . . 5

KNJIŽEVNOSTPOEZIJAOdabrane pjesme: Ivana Franci{kovi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25Odabrane pjesme: Damir Jeli} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

KNJIŽEVNOSTPROZATanja Radovi}: Srce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32Tanja Radovi}: Biti oni - biti mi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Miljenko Kosijer: Grah . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

KARLOVA^KI VREMEPLOVLucija Benyovsky: Karlova~ki tisak 1941. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45Morana Ro`man: Paviljon Katzler . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

DRU[TVENA KRETANJAZdravko Gavran: Rezolucija o odno{njeu prema totalitarnom komunizmu . . . . . 73Dr. Danko Plevnik: îtatelj 21. stolje}a: pionir ili `rtva? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87Ladislav Ruì~ka: Kr{}anska baptisti~ka crkva u Karlovcu . . . . . . . . . . . . . 94Draèn Cukina: Neotkrivene odlike ìvota u Karlovcu . . . . . . . . . . . . . . . . 103

ISTRAŽIVANJASun~ica Paukovi}: Germanizmi u govoru Generalskog Stola . . . . . . . . . . . 106Ante Star~evi}: Rukopisna Vra~tva vsagda{nja doma}a pavlina Imbriha Lui}a (1746) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116Tihana Raki} i Draènka Malko~: Bara}eve {pilje u Rakovici . . . . . . . . . . 119Mladen Kuka: [pilja Vrlovka - speleolo{ka ljepotica Karlova~ke ùpanije . . . 129

SJE]ANJABranimir Kova~evi}: Zavjet {utnje “plavih dje~aka” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132Tomislav Brozovi}: Utopljenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136Antun Vrgo~: Kultura na granici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139Josip Palada: Dva umjetnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

KARLOVA^KA DRU[TVADubravko Vinkovi}: Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika u Karlovcu . . . . . . 146Tomislav Hauptfeld: Templari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154

265

OBLJETNICEJosip Volovi}: Rudolf Strohal povodom 150. obljetnice ro|enja . . . . . . . . . . . . 161Sun~ica Paukovi}: Kompozicija djela Bistri vitez Don Quijote od Manche Miguela de Cervantesa y Saavedre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164

SUDBINEDubravko Vinkovi}: Crkva svetog Florijana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169Vladimir Per{in: Vojno groblje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172

PUTOPISSilva Kneèvi}: Prag - grad koji je izgubio svoj mir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177Mladen Postru`nik: ârobni krug Guatemalom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182

ARHITEKTURAZdenko Dija~i}: Hrvatski dom u Karlovcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191Dubravko Halovani}: Muzejska zbirka naoruànja Domovinskog rata na Turnju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201

OGLEDI, PRIKAZI, OSVRTIIvo Striì}: Žrtvoslov Slunjskog kotara ( Mladen Mui}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213Biserka Tompak: Politika naspram medicine (Vladimir Cvitanovi}) . . . . . . . . 216Savo Zlati}: Poslali su me na Kordun (Mladen Mui}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219Davor Paukovi}: Uspon i pad Republike Srpske krajine (Mladen Mui}) . . . . 223Nada Jurjevi}: Hvala (Mladen Mui}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225

IZ RADA MATICE HRVATSKE U KARLOVCUNeda Omr~en: Uz predstavljanje biblioteke Stolje}a hrvatske knjièvnosti . . . . 227Vladimir Cvitanovi}: O predstavljanju dvobroja ~asopisa Svjetlo 3-4, 2005. . . . 231

IN MEMOARIAMPrim. dr. Stjepan [krti} (23. 10. 1923 - 13. 01. 2004) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234Trajko Grkovski (12. 10. 1645 - 16. 10. 2005) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236Ivana Ivankovi} ( 7. 2. 1923 - 21. 3. 2005) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237Mladen Tu{eti} ( 27. 2. 1941 - 27. 7. 2004) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238

KRONIKA (Goran Majeti}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240

266

Tiskanje ovog dvobroja zavr{eno je 30. svibnja 2006.

��

svjetlo_1-2_2006

Documents