svjetlo_3-4_2005

��

��

^asopis za kulturu, umjetnost i dru{tvena zbivanja


Matica hrvatska Ogranak KarlovacAdresa uredni{tva: 47000 Karlovac, M.Pavleka Mi{kine 3, p.p. 29Tel.:/047/ 613-618; GSM.: 098 / 963-6463Uredni{tvo prima stranke ponedjeljkom, srijedom i petkom od 10 do 12 sati.

Uredni{tvo: Vladimir Cvitanovi} /glavni i odgovorni urednik/ e-mail: [email protected] Mui}Vladimir Per{inDraènka Polovi}

Lektura: Draènka Polovi}

Grafi~ki urednik: Vladimir Rado~aj

@iro ra~un: 2400008-1190065940 Karlova~ka banka d.d.

âsopis izlazi uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Karlova~ke ùpanije i Grada Karlovca

Cijena pojedinom broju 40 kuna

ISSN - 0353 - 9180

Naslovnica: Igor êpurkovski: Drveni most na Korani

Grafi~ka priprema i tisak: Tiskara “Pe~ari} & Rado~aj”, Karlovac

Naklada:400 primjeraka

Redakcija ovoga dvobroja zaklju~ena je 31. listopada 2005.Rukopisi se ne vra}aju, a svi tiskani prilozi vlasni{tvo su Matice hrvatske Ogranak Karlovac

“Svjetlo” je utemeljeno u Karlovcu 1. sije~nja 1884. kao polutjednik; potpisuje ga vlastnik i ured-nik Adolf Gustav Prettner ml., no stvarni urednik do 1904. je bio Du{an Lopa{i}. Obnovljeno kao ~asopis 1965. te izlazi do zabrane rada Matice hrvatske 1971. (urednik Stjepan Mihali}), iznova obnovljeno 1990. Urednici: Ivan Jurkovi} (1990 -1993), Antun Hakenberg (1993 -1996), Ivan Ott (1997 -2001), Irena Luk{i} (2002 -2004).


Karlovac, 2005.

3-4

“... NA[ DOPRINOS EUROPSKOM, SVAKAKO MO@E BITI NA[E BOGATO KULTURNO

NASLIJE\E...”

Nakon mnogo peripetija tijekom ljeta, u Karlovcu je osnovana nova vlast u Grad-skom vije}u i Gradskom poglavarstvu. @elja nam je i u ~asopisu“Svjetlo” predsta-viti novog gradona~elnika, ina~e dugogodi{njeg djelatnika Karlova~ke ùpanije, a ranije i gradske uprave grada Karlovca, dipl. ing. arh. Miru [krgati}a. Uza sve, Miro [krgati} je tijekom studija, i pone{to godina i nakon toga, bio zapaèni karikaturist. No, ìvot je i{ao drugim putem, ali opet do|e sve na isto, politi~ari su jedna od naj-va`nijih tema majstora karikature, bez obzira na uspjeh ili neuspjeh svog posla.

• Grad Karlovac uvijek je tituliran idealnim renesansnim gradom a pritom se misli da je graditeljima uspjelo na neprikladnom terenu napraviti grad idealnog geometrij-skog oblika za potrebe obrane. [to treba napraviti da se opet krene za tim titularom savr{enosti, s obzirom na nove vrijednosti urbanog ìvota?

- Grad Karlovac je, gledaju}i s aspekta urbanizma, pa tako i u graditeljskom smislu, bio idealan, no nemojmo smetnuti s uma da je njegova prvotna namjena bila strogo vojni~ka. Lokacija koja je ~esto bila plavljena, a pro{arana nizom ìla podzemnih voda s obilje`jima mo~vare, nije nudila osobit komfor vojni-cima unutar bedema, ali je bila i te kako te{ko osvojiva za turske osvaja~e. I danas ve}ina stanovnika ovoga grada ima zdravstvene tegobe zbog specifi~ne klime pra}ene visokim postotkom vlage koju nam „daruju“ karlova~ke rijeke. Gledaju}i danas na slavnu, ali povremeno i bremenitu povijest voljenoga grada, te{ko }emo dati odgovor na pitanje kako vlastiti grad u~initi savr{enim. Nukleus grada ~ine ljudi i ku}e, s ku}ama je lak{e, moèmo im vratiti stari sjaj, obnoviti ih, osvjeìti. S ljudima je situacija sloènija, radi se naime o stanju duha. Kada stvorimo pretpostavke da nam ljudi po~nu raditi, zara|ivati, kada egzistencijal-ni minimum vi{e ne}e biti turobna i apati~na svakodnevnica, tada }emo imati zadovoljne sugra|ane. Tek tada }emo argumentirano mo}i valorizirati vrednote urbanog ìvota.

• Godinama ste, tijekom Domovinskog rata i poslije njega, radili na obnovi grada Karlovca i njegovih naselja, kao i Karlova~ke ùpanije. Kako ste s time zadovoljni, odnosno je li ta obnova pomogla da se napravi ne{to {to bi ina~e ~ekalo svoj uobi-~ajeni red ure|enja. Kada }e u povijesnoj jezgri Karlovca, Zvijezdi, nestati “kaver-ne” praznog gra|evinskog prostora? Kako opet u Zvijezdi stvoriti idealnu formulu

* Razgovor je vo|en 21. rujna 2005.

Razgovor s gradona~elnikom grada Karlovca, Mirom [krgati}em, na ( i o) po-~etku njegova mandata u magistratu*

6

njezina odrànja: u prizemlju se radi, a na katu stanuje i tako brine o cijeloj ku}i?

- Procesom obnove sam iznimno zadovoljan, posebno kada znamo da nije bilo mogu}e pri-mijeniti neki od modela u svijetu. Nesebi~-nom solidarno{}u svih gra|ana obnovljeno je na desetke tisu}a objekata u Lijepoj na{oj, a u na{oj ùpaniji 13 000. I u povijesnoj jezgri je obnovljeno nekoliko objekata, naravno, uz strogi nadzor konzervatora. Danas smo svje-doci i privatne inicijative obnove ku}a u Zvi-jezdi, tako da primjeri iz Kriàni}eve ulice i te kako ohrabruju nove investitore. Idealne for-mule za odrànje Zvijezde, naàlost, nema, ali ima mjesta afirmaciji zajedni~kih osmi{ljenih programa koji bi trebali i}i iz gradske uprave i od strane konzervatora. Ideja o kandidatu-

ri povijesne jezgre prema UNESCOV-u Fondu za{ti}enih povijesnih cjelina, tako|er bi u budu}nosti mogla pomo}i smanjenju „kaverni“ u jezgri. Nadalje, kada smanjimo komunalna davanja za stanovnike Zvijezde, komunalnu nakna-du i doprinos, i pojednostavimo proces izrade dokumentacije, ovdje posebno mislim na konzervatorsku slu`bu, tada }e ljudi biti motivirani da krenu agilnije investirati u ovaj prostor. Iz gradske uprave }emo ponovno pokrenuti inicijativu za obnovom Zvijezde, jer smatram da gradona~elnik i Gradsko poglavarstvo moraju prednja~iti u obnovi Zvijezde. Ve} smo u mandatu od 1997. do 2001. go-dine pokazali da je mogu}e kroz ure|enje ulica, pro~elja i stati~kim sanacijama, uz sudjelovanje vlasnika, napraviti zna~ajne pomake u Zvijezdi. Trg Josipa bana Jela~i}a, ure|enje „Starog placa“, rekonstrukcija i ure|enje Radi}eve, adapta-cija dviju vojarni samo su neki od projekata koje }emo pokrenuti…

• Nekada je Karlovac bio vojni grad i od toga se ìvjelo, zatim postaje zna~ajno sre-di{te prometa, trgovine, obrta i industrije, uz sna`ne efekte grada: {kolstva, turizma, kulture, administrativno-upravnog sredi{ta. [to je Karlovac danas i {to je kao grad budu}nosti? S kojim poslom puniti prora~un? Kako pobuditi zastalo obrtni{tvo, po-sebno proizvodno?

- Danas je Karlovac, od svih svojih atributa, zadrào samo neke: dobar geopoli-ti~ki i prometni poloàj i jo{ uvijek relativno ~iste rijeke, {to otvara mogu}nosti za ja~i razvoj turizma, a i dalje je interesantan kao trgova~ko sredi{te. Posrnu-lo gospodarstvo i ìlavi obrtnici u ovom trenutku ne mogu jam~iti zna~ajniji gospodarski iskorak, ukoliko se ne odlu~imo za brzo komunalno opremanje i izgradnju poduzetni~kih zona po uzoru na grad Vara`din, ali i neke primjere iz susjedstva: Lu~ko, Samobor, Sveta Nedjelja i dr. Takva orijentacija, uz pomo}

Mladen Mui}

Gradona~elnik Miro [krgati}

7

ùpanije i dràve, u perspektivi }e rezultirati i ve}im punjenjem prora~una, {to ne drìm primarnim. U ovom trenutku va`nije je zaposliti ljude, {to }e u kona~-nici rezultirati i „ja~anjem“ prora~una.

• Kroz povijest grada uvijek su sna`ne njegove poveznice s Europom, zapravo od odluke o njegovoj izgradnji. Kako to realno iskoristiti u sada{njem vremenu kada je sna`na dràvna intencija, a i narodna, sa suvremenim povezivanjem s Europom?

- Prvenstveno to treba napraviti kroz programe regionalnog razvitka koje finan-cira Europska unija izravno ili preko Uprave za regionalni razvitak Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka. Danas je mogu}e povu}i grant, bespovratna, sredstva ili kvalitetne kredite iz predpristupnih fondova EU, i to bez posred-nika (dràva ili netko drugi), {to je i cilj regionalnog razvitka. Lokalna samo-uprava ima mogu}nost samostalnog kandidiranja vlastitih programa. Projekt centralnog ure|enja za pro~i{}avanje otpadnih voda, dobar je primjer aktivnog pristupa europskim modelima financiranja kapitalnih projekata komunalne in-frastrukture. Naàlost, moram konstatirati da imamo manje gotovih projekata nego {to nam se nudi sredstava.

• @ivot sada{njih generacija stanovnika grada sna`no je povezan s Domovinskim ratom. [to je taj rat zna~io za ovaj grad, gledaju}i upravo iz Va{e struke i poslova koje ste profesionalno radili.

– Domovinski rat, koji nam je, naàlost, bio brutalno nametnut, s velikim ljud-skim `rtvama, ali i te{kim materijalnim stradanjima, u kona~nici je donio na{em narodu toliko èljenu slobodu i neovisnost, koja je preduvjet da se napokon pozicioniramo u krugu razvijenih zemalja zapadne Europe, gdje nam je, povi-jesno i civilizacijski gledaju}i, i mjesto. Ako pak ovu temu analiziram s aspekta moje struke, onda je ovaj poslijeratni period, kada je primarni proces obnove zavr{en, definitivno vrijeme arhitekata, urbanista i planera te graditelja.

• Koji su prioriteti u poslovima koje }ete napraviti, a ostali su iz gradske administra-cije u proteklom izbornom mandatu, a {to }e biti pokrenuto u sada{njem izbornom mandatu ?

- Svi kvalitetni projekti mojih prethodnika, posebice ako su utemeljeni u grad-skom prora~unu, bit }e nastavljeni. U prvom redu, tu su: centralni ure|aj za pro~i{}avanje otpadnih voda, projekt izgradnje nove deponije komunalnog ot-pada, izgradnja socijalnih stanova i bazena. Sna`nije }emo pokrenuti komunal-no opremanje i izgradnju postoje}ih, ali i novih poduzetni~kih zona, nastavak izgradnje uèg gradskog prstena, ure|enje okoli{a na podru~ju grada i realiza-ciju niza manjih komunalnih projekata na cijelom administrativnom podru~ju grada. Puno ve}i senzibilitet }emo pokazati prema ranjivim kategorijama na{ih sugra|ana, a tu prvenstveno mislim na mlade i umirovljenike.

• Obnova zgrade Gradskog kazali{ta “Zorin-dom” tako|er je vezana upravo uz Va{ rad. Kako ste time sada zadovoljni nakon nekoliko sezona aktivnosti te ustanove u obnovljenoj zgradi?

Razgovor s gradona~elnikom grada Karlovca

8

- “Zorin-dom” je jedan od najzahtjevnijih i najsloènijih projekata na kojima sam radio. Drìm ga iznimnim u svakom pogledu, i mo`da svojom najve}om stru~nom referencom do sada! @ao mi je {to u protekle ~etiri godine nije zavr-{en projekt klimatizacije. [to se programskog dijela ti~e, situacija je dobra, ali moè biti i odli~na, {to je naravno u korelaciji s financijskim mogu}nostima.

• Na Dubovcu, odakle ste, uvijek je bio snaàn domoljubni hrvatski osje}aj. [to ga je pokrenulo, osnaìlo i odràlo?

- Samo jedno veliko ime i prezime, moj u~itelj, monsinjor Marijan Radanovi} i, naravno, Katoli~ka crkva.

• Karlovac je povezan s vi{e gradova u inozemstvu. [to se od njih moè nau~iti, {to mi njima moèmo pokazati kao na{ doprinos europskom urbanitetu?

- Imamo divne prijatelje u Alessandriji, Münchenu, Kansas Cityu, ali i puno drugih gradova za koje nismo vezani formalnom suradnjom. Od njih smo ve} puno nau~ili o pozitivnim tekovinama ìvota na Zapadu, usvojili znanja i vje{ti-ne potrebne za realizaciju razli~itih projekata. Na{ doprinos europskom, svaka-ko moè biti na{e bogato kulturno naslije|e. êsto me u medijima ljuti sinta-gma „na{eg odlaska u Europu“. Mi smo dio tog civilizacijskog kruga odavno, i ne moramo nikuda posebno i}i.

• Kada }e opet biti ure|ena kupali{ta na Korani? Ima li rje{enja za ru{evine kao {to su vojarne na Trgu Josipa bana Jela~i}a, hotel “Korana” i “Central”, zgradu paro-hije, crkvu svetog Nikole? [to se sada doga|a sa Starim gradom Dubovcem?

- U sklopu velikog projekta ure|enja lijeve i desne obale rijeke Korane izme|u dva mosta, betonskog i drvenog, kanimo urediti kupali{ta. Nazire se i dobra vijest vezana uz hotel “Koranu”, ali za sada jo{ moram biti pomalo tajnovit zbog potencijalnih investitora. Crkva sv. Nikole kre}e u obnovu u reìji Dràve, a za parohiju nemam informacije. [to se ti~e Starog grada Dubovca, ve} sam obavio neke razgovore, a i zaduìo dr. Kruheka kao novog ~lana Gradskog poglavar-stva da predloì odre|ene programske smjernice…

• Uglavnom Vas pitam oko ne~ega “trebalo bi”. [to ima i {to je vrijednost grada Karlovca ve} sada?

- Moji dragi Karlov~ani i Karlov~anke, koji i nakon ovog svega {to su proìvjeli i preìvjeli u posljednjih petnaestak godina, ne gube nadu u kvalitetnije sutra….

• Koji su prvi poslovi u Va{em mandatu a zatim i u prvoj godini mandata. [to }e biti s Regionalnim operativnim planom, ROP-om, s obzirom na Va{ sada{nji posao?

- U prvoj godini mandata potrebno je konsolidirati gradski prora~un, svesti ga u realne okvire te uvesti vi{e reda u poslovanje gradskih tvrtki. Vrlo je bitno ve} u prora~unu za 2006. godinu predvidjeti sredstva za projekte koji su u kontinuite-tu, ali isto tako i sredstva za one projekte koji }e poticati poduzetni{tvo i gospo-darstvo u cjelini. [to se ti~e ROP-a, mi{ljenja sam da na ùpanijskoj razini ima

Mladen Mui}

9

dovoljno kvalitetnih ljudi koji mogu korektno nastaviti rad na ovom iznimno va`nom strate{kom dokumentu. Moj posao u Gradskom poglavarstvu bit }e usmjeren na realizaciju onih projekata koje je grad ve} prije kandidirao u ROP-u, a prvenstveno mislim na kapitalne projekte u komunalnoj infrastrukturi, ali ima i nekoliko dobrih projekata koji tretiraju {kolstvo, zdravstvo i socijalu.

• [to je sa zavr{etkom radova i prezentacijom iskopanih dijelova tvr|ave u Ulici Pavleka Mi{kine? Hrvatski dom opet je sve sli~niji ru{evini...

- Iskopani dijelovi tvr|ave u Ulici Pavleka Mi{kine su konzervirani prema na-putcima Konzervatorskog odjela, {to nam je omogu}ilo da u kratkim rokovima ponovno stavimo u funkciju Ulicu Pavleka Mi{kine, kao zna~ajno prometno rastere}enje Korza. Naàlost, u pravu ste, Hrvatski dom je po~eo propadati i mislim da se njime moramo pozabaviti na dva na~ina. Jedan je, sigurno, pro-gramski pristup, za Hrvatski dom moramo zajedni~kim snagama osmisliti budu-}u namjenu. Bilo bi dobro da ovo zdanje u budu}nosti primi mlade ljude kao {to je to nekada bilo. Na{ Odjel dru{tvenih djelatnosti svakako }e dobiti zada}u da u suradnji sa HSS-om napravi koncepciju kori{tenja ovog prostora. Drugi na~in na koji moèmo pomo}i je ure|enje okoli{a oko objekta, {to }e nas vjerojatno do~ekati u idu}oj prora~unskoj godini.

• [to moè o~ekivati djelatnost kulture? [to traìti, profesionalno, od djelatnika u kulturi u gradskim ustanovama, a {to od gra|anskih udruga kao {to su Matica hr-vatska?

Razgovor s gradona~elnikom grada Karlovca

Reprodukcija crteà i stripova iz godina dok se sada{nji gradona~elnik bavio umjetni~kim radom.

10

- Od djelatnika u kulturi traìt }u da osmisle takve programe kojima }emo ovaj provincijalni duh u gradu zamijeniti urbanim ozra~jem, {to grad Karlovac u kona~nici i zasluùje. Od Matice hrvatske prièljkujem da se programski tako pozicionira da bude u slu`bi trajnog ~uvara nacionalnog identiteta. Ljudi koji su danas na ~elu Matice hrvatske u Karlovcu mogu biti jamstvo ovakvih stre-mljenja.

• Kako }ete znati procijeniti uspjeh onoga {to radite, ne samo za ~etiri godine na novim izborima ve} i odmah, tijekom mjeseci i godina koje dolaze?

- Uspjeh onoga {to kanimo raditi najlak{e }emo procijeniti prema raspoloènju na{ih gra|ana. Budu li zadovoljni, bit }e to podstrek da se nastavi raditi s jo{ ve}im entuzijazmom i ambicijom. Ne bude li konkretnih pozitivnih rezultata ve} nakon prve, odnosno druge godine mandata bit }e to jasan signal da mjesto treba prepustiti kvalitetnijim ljudima. Zato nije ishitrena moja izjava da u pr-vom danu mandata moram nu`no razmi{ljati kako }e izgledati onaj posljednji, pred sljede}e izbore…

Razgovor vodio: Mladen Mui}Foto: Denis Sto{i}

Mladen Mui}

Zdravko Gavran

HRVATI I EUROPA, HRVATSKA I EUROPSKA UNIJA

Ocjena trenutkaOvi dani i tjedni,* naàlost, nisu najpogodniji trenutak u kojem bi se s odvi{e entuzijazma i samopouzdanja moglo razgovarati o Europskoj uniji te o realnim izgledima za hrvatsko pribliàvanje, kao i datumima, odnosno rokovima, o po-~etku pregovora i postizanju punopravnog ~lanstva.

S jedne strane, Europska se unija iznenada susrela s problemom unutarnjeg nesuglasja zbog Ustavnog sporazuma, koji je odbijen na referendumima u Fran-cuskoj i Nizozemskoj. Europsko vije}e odlu~ilo je na susretu 16. lipnja, na kraju luksembur{kog predsjedanja, prolongirati rokove za (eventualnu) ratifikaciju Ustavnog sporazuma. No nije isklju~eno ni da se od ratifikacije posve odusta-ne.

O Europi, njezinom ustroju i unutarnjim odnosima me|u ~lanicama, identi-tetu i granicama, njezinom “tijelu i du{i“, ozbiljna se rasprava tek po~ela za-huktavati. Jedna od teza koja, na ovaj ili onaj na~in, sve vi{e dolazi u prvi plan jest ”nu`nost uzimanja predaha”, kako u pogledu definiranja budu}eg ustroja Unije, tako i u pogledu njezina daljnjeg {irenja. Tu ideju najizri~itije zagovaraju stranke Unije (CDU/CSU) u Njema~koj, odnosno Chiracova vlada u Francu-skoj. Oni pri tome misle na odustajanje od {irenja Unije na Tursku, dok bi, ko-liko se zna, bar njema~ki demokr{}ani svakako htjeli da to ne pogodi Hrvatsku, nego da Hrvatska {to prije ipak u|e. Oni, ujedno, u pogledu Turske inzistiraju na modelu ”povla{tenog partnerstva”.

Prema Rumunjskoj i Bugarskoj, koje su s Unijom ve} potpisale sporazum o ulasku u ~lanstvo 2007. godine, poo{travaju se kritike njihovih nedostataka, jo{ uvijek u obliku dobrohotnih upozorenja : „Ako se ùrno u svemu ne uskladite s onim na {to ste se obvezali (primjena demokratskih na~ela na svim podru~jima, ostvarenje neovisnog pravosu|a, stvarni obra~un s korupcijom...), mogla bi vam se dogoditi odgoda za (predvi|enu) godinu dana, a mo`da ~ak (o ~emu, bar za sada, nitko otvoreno ne govori) i suspenzija cijelog procesa.“

*^lanak je zaklju~en 17. lipnja 2005.

DRU[TVENA KRETANJA

12

Uostalom, dovoljno je i to da samo jedna od 25 ~lanica ne ratificira sporazum s tim dvjema zemljama pa da od njihova ulaska u EU ne bude ni{ta! Do sada je uvijek bio postizan konsenzus o tako va`nim pitanjima kao {to je primanje novih ~lanica, pa bi se i proces ratifikacije, u skladu s unutarnjim pravom tih ~lanica, uspje{no priveo kraju; no nakon pada ”europskog ustava” na referendumima u dvjema ~lanicama osniva~icama Europske zajednice, vi{e ni to nije zajam~eno.

Dva „neuspjela“ referenduma zapravo su pokazala da dosada{nji konsenzus pri odlu~ivanju o bitnim pitanjima EU-a, vi{e nipo{to nije zajam~en; a koliko je uop}e u ne~emu novom mogu}a, to }e se tek vidjeti. Postoje razli~iti modeli i koncepti u pogledu kojih }e se tek ukrstiti ma~evi. Europski ”ustav” zapravo je ba{ i trebao preduhitriti o~ekivane pote{ko}e u pogledu konsenzualnog odlu-~ivanja, tako da bi uveo i pravila ve}inskog glasovanja u ”pro{irenoj Europi” o raznim pitanjima. No sada je upravo on „na ledu“.

Za vjerovati je da }e EU ipak na}i na~in izlaska iz sada{nje krize tako da ne odustane od svoga predvi|enog {irenja na europskom kontinentu.

Hrvatska, ”zapadni Balkan” i ulazak u EU[to se Hrvatske ti~e, na{i slu`beni predstavnici i dalje vjeruju da se nove okol-nosti ne}e bitno negativno odraziti na proces pribliàvanja i postizanja puno-pravnog ~lanstva. Iako je godina 2007. kao mogu}i datum ulaska Hrvatske u EU, kako su se nadale pro{la socijaldemokratska i sada{nja vlada desnog cen-tra, ve} postao nemogu}im, pa i najoptimisti~nije projekcije vi{e ne govore o mogu}nosti ulaska Hrvatske prije 2008. ili 2009. godine, dok neki spominju i godinu 2012. ili 2014. Pojavljuju se i naga|anja da bi Hrvatska, zajedno s ostalim zemljama tzv. zapadnog Balkana, mogla na red do}i tek izme|u 2015. i 2020. Naravno, ako se u me|uvremenu Europska unija ne redefinira, ne raspadne ili ako se ne reaktualizira, recimo, koncepcija ”Europe razli~itih brzina” ili ideja o ”jugoisto~noeuropskoj Europskoj uniji”, kao nekakvoj ”drugoj Europi”, koja bi s onom ”prvom”, dakle s ”pravom” Europskom unijom, imala posebne aran-`mane odnosa i suradnje...

S tim u vezi, svakako da je i dalje pretpostavka svega, pokretanje pregovora EU-a s Hrvatskom. Ono pak prakti~ki isklju~ivo ovisi o procjeni glavne tuìteljice Haa{koga tribunala, Carle del Ponte. To je slu`beno stajali{te Unije. Od Luk-semburga u drugoj polovici godine predsjedanje preuzima Velika Britanija, za koju mnogi misle kako na~elno nije sklona tome da pregovori s Hrvatskom uop-}e po~nu, iako ona slu`beno tvrdi da je jedini uvjet prethodno rje{avanje slu~aja generala Gotovine. Niz zemalja, pa mo`da i ve}ina njih, zastupa gledi{te da bi pregovori ve} mogli i trebali zapo~eti. No nevolja je u konsenzusu. Samo jedna ~lanica moè blokirati po~etak pregovora, kao {to na kraju moè blokirati, ili ne ratificirati, sporazum o ulasku Hrvatske u punopravno ~lanstvo Unije.

Nije malo ljudi u Hrvatskoj koji vjeruju da je slu~aj generala Gotovine samo alibi onim snagama na Zapadu koje zapravo – cijelo vrijeme nakon „Oluje“

Zdravko Gavran

13

– ne èle da Hrvatska u|e u Uniju individualno, odnosno – jo{ od raspada biv-{e Jugoslavije – ne èle da Hrvatska iza|e izvan okvira novonastalih zemalja i Albanije, tj. izvan zapadnog Balkana ili eventualno izvan jugoisto~noeuropskog ”paketa”, koji osim Rumunjske i Bugarske moè obuhvatiti jo{ Tursku i Mol-dovu. Dapa~e, ima ozbiljnih stru~njaka koji se boje da bi cijeli ”zapadni Balkan” mogao jo{ dugo vremena ostati izvan Europske unije, ili da bi se mogla u me|u-vremenu pojaviti ideja o stvaranju nekakve jugoisto~noeuropske unije. (Ili da bi moglo do}i do novih eskalacija nasilja, pa i novih oruànih sukoba i ratova...)

Ideje balkanskog povezivanja nisu hrvatska izmi{ljotina, ma koliko one koji su na to upozoravali, na{i mediji i mnogi politi~ari prokazivali kao ”paranoike”. Prije tri godine javno su ih zastupali ~ak neki istaknuti ~lanovi njema~koga CDU-a, kao {to je g. Lammers, iako je politika CDU-a (i sestrinske mu stranke, bavarskog CSU-a) ina~e izrazito naklonjena Hrvatskoj. Osim toga, postoji cijeli niz regionalnih inicijativa, od Pakta o stabilnosti pa do SEECP-a (South East European Co-operation Process) i, u najnovije vrije, ”Igmanske inicijative”, koje njeguju ideju {to ~vr{}eg regionalnog povezivanja ”balkanskih” zemalja. Danas takve ideje o~ito nisu nimalo strane ni samom (aktualnom) hrvatskom Predsjedniku...

Hrvatska i regionalna suradnja u EuropiHrvatska vanjska politika ne protivi se regionalnoj suradnji, ne protivi se pomi-renju naroda koji su se u pro{lom desetlje}u na{li zahva}eni me|usobnim oru-ànim sukobima i neprijateljstvima. Hrvatski narod, iako i uz razumljive otpore, ozbiljno je uzimao i poruke u tom smislu koje je izricao donedavni papa Ivan Pavao II., posebice za vrijeme svojih pohoda Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. A one govore i o opra{tanje te traènju opro{tenja. Ali, naravno, uz uvjet po{tiva-nja pravde i istine. I ne tako da bi sve posluìlo novim politi~kim manipulacija-ma, {to ni sam Sveti Otac zasigurno ne bi ni opravdao ni odobrio.

Hrvatska je prihvatila te uspje{no ostvaruje regionalnu suradnju u njezinim brojnim aspektima i dimenzijama. Ona uklju~uje i suradnju u povratku izbjegli-ca te olak{anje protoka ljudi, robe i kapitala. Ali Hrvatska regionalnu suradnju ne razumije kao proces stvaranja nekoga budu}ega balkanskog dràvnog save-za, koji je ~ak zabranjen i samim hrvatskim Ustavom, nego kao proces kompa-tibilan integriranju u Europsku uniju, i kao proces koji je va`na faza upravo u integriranju Hrvatske u europsku zajednicu naroda, a ne sredstvo zadràvanja Hrvatske (i ostalih) u ”balkanskom rezervatu”.

Hrvatska sudjeluje u drugim raznovrsnim regionalnim inicijativama na uòj ili kontinentalnoj razini. Projekti te suradnje dobivaju i sve ve}u financijsku potpo-ru iz fondova Europske unije, kao {to takvu potporu dobivaju i drugi transnaci-onalni prekograni~ni programi koji se ve} ostvaruju unutar inicijative Interreg III, i jo{ nekih programskih linija. Hrvatska, sa svojim ùpanijama i lokalnim jedinicama, ve} godinama uspje{no sura|uje u brojnim regionalnim inicijativa-ma kao {to su Srednjoeuropska inicijativa, Jadransko-jonska inicijativa, Pakt o

Hrvati i Europa, Hrvatska i Europska unija

14 Zdravko Gavran

stabilnosti, Proces suradnje u Podunavlju, Radna zajednica Alpe-Jadran, Rad-na zajednica podunavskih regija, EU regija budu}nosti ({tajerska inicijativa), Klub regija (inicijative talijanske regije Lombardija)...

Hrvatska ostvaruje i vrijednu suradnju unutar Vije}a Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, a na regionalno-gospodarskom planu ~lanica je organizacije CEFTA. Europska unija nije nipo{to jedini oblik ~vr{}e i institu-cionalne europske suradnje, ali jest onaj oblik kojemu najvi{e teè sve dràve – i one koje su ve} primljene, i one koje to èle jednoga dana biti, pa ~ak i one – poput Ukrajine i Moldove – za koje takva perspektiva uop}e nije ni predvi|e-na. No nove okolnosti europske (ne)sloge i zaokupljenosti Unije samom sobom zacijelo }e za neke narode zna~iti i definitivno deziluzioniranje u tom smislu.

Negativan trend u raspoloènju Hrvata prema UnijiO~ito je da je raspoloènje Hrvata prema Uniji znatno manje nego prija{njih godina. Po posljednjem istraìvanju Eurobarometra, 45% na{ih gra|ana èli da Hrvatska u|e u Uniju, {to je velik pad u odnosu na prija{nje postotke koji su se penjali na vi{e od 70 %. Razloga za takva raspoloènja ima veoma mnogo i te{-ko je neki od njih izdvojiti kao presudan. Kao i svagdje, oni su najvi{e povezani kako s odre|enim strahovima tako i s nezadovoljstvima stanjem u zemlji. Sva-kako su povezani i s nepoznavanjem i nerazumijevanjem toga {to Unija zapravo jest, te s otporom otvaranju hrvatskoga trì{ta i vlasni{tva nad nekretninama strancima.

Ljudi se boje bezdu{nog kapitalizma u kojemu je biznismenima stalo samo do profita, boje se da }e strane i multinacionalne kompanije sve pokupovati i svaku konkurenciju uni{titi, a s tim u vezi boje se daljnjeg kresanja socijalnih prava i ugroàvanja sigurnosti radnih mjesta. Strepe za svoj identitet; smeta im {to se u upravama nekih velikih banaka i drugih poduze}a koje su kupile strane kom-panije ve} sada govori engleski itd. Naravno, smeta im i to {to se na politi~kom planu od Hrvatske stalno ne{to traì, {to MMF upravo zahtijeva da se skre{u javni rashodi, {to je dràva nekoliko godina {titila monopol Deutsche Telekoma kao, donedavno, vlasnika jedinog operatera fiksne telefonije...

No svemu tome treba pribrojiti i nevjerojatne medijske manipulacije koje ne dolaze iz konzervativnih krugova, jer konzervativni krugovi u Hrvatskoj prak-ti~ki ne raspolaù ni jednim ozbiljnijim svjetovnim medijem, nego iz krugova svojevrsnih ”jugonostalgi~ara”, u prvome redu na nacionalnoj televiziji, koje {tite odre|eni mo}ni krugovi. Nedavno je, primjerice, voditelj jedne razmjerno popularne emisije na toj televiziji postavio anketno pitanje formulirano ovako: Jeste li vi{e za europske ili za balkanske integracije?

Ve} samo takvo pitanje zapravo je izvan pameti. Zamislite da Berlin~ane pitaju jesu li za povratak DDR-a i za ponovno podijeljeni Berlin ili su za ujedinjenu Nje-ma~ku u ujedinjenoj Europi. No, navodno je nekih 70 posto onih gledatelja koji su telefonirali, odgovorilo da bi radije balkanske nego europske integracije!

15Hrvati i Europa, Hrvatska i Europska unija

Rezultati takve medijske manipulacije nipo{to ne odraàvaju stvarnu sliku sta-nja. Ali postiù odre|ene u~inke u javnom mnijenju upravo u kontekstu svih onih nezadovoljstava sada{njo{}u i strahova pred budu}no{}u, pred drugima, pred strancima, pred globalizacijom, koji nisu samo hrvatska, ni samo francuska ili nizozemska, danska ili njema~ka specifi~nost. Ali, jedno je trijezno analizi-ranje problema, a ne{to sasvim drugo manipuliranje osje}ajima ljudi kako bi se postiglo to da i sami Hrvati izgube volju od ulaska u Europsku uniju. Ako bi, naime, summa summarum, u~inak bio taj da ni Unija ne èli Hrvatsku, ni Hrvatska Uniju, onda bi proces pribliàvanja – na ironi~an na~in – sigurno bio zaustavljen. A vjerojatne posljedice i implikacije toga tema su za cijelo jedno drugo izlaganje, ako bi takvo izlaganje itko tko poznaje cjelinu stvari uop}e htio odràti.

Politi~ke opcije postavljene su naàlost tako da se polazi gotovo kao od ~injeni-ce da Hrvatska, ako ne u|e u Europu, nu`no ”ide na Balkan”. U svijetu koji se povezuje i ru{i zapreke protoku robe, kapitala i ljudi; u svijetu svakovrsnih inte-gracija i posvema{nje globalizacije, opcija nekakve ”neutralne” Hrvatske, koja nije ni tamo ni amo, nego koja je ”samo svoja”, ”neovisna i suverena”, samo rijetkima ne izgleda kao utopija. Niti se jo{ u Hrvatskoj u prvi plan probila takva politi~ka opcija koja bi gra|anima zajam~ila da i bez EU-a, NATO-a, MMF-a itd. Hrvatska moè uspje{no rije{iti svoje krupne probleme i omogu}iti ljudima blagostanje i sigurnost.

Pozitivni pokazateljiUjedno i istodobno, Hrvati su na svim dosada{njim izborima masovno glaso-vali (oni koji su izlazili na birali{ta, a takvih je svaki put osjetno manje) za one stranke i kandidate koji zastupaju europsku opciju, sa svim iz toga deriviranim konsekvencama. Takozvane ‘nacionalisti~ke’ i ‘antieuropske’ stranke naj~e{}e ne prelaze izborni prag i nisu gotovo nikakav politi~ki ~imbenik, ~ak ni na lokal-nim razinama vlasti. U Hrvatskoj nema populizma, ~ak ni Berlusconijeva tipa, a kamoli Bossijeva ili Haiderova. Nemamo, naàlost, ni dovoljno onoga pozitiv-nog “populizma” kakav moèmo vidjeti uo~i pojedinih izbora u redovima stra-naka kao {to su CDU ili CSU u Njema~koj, da i ne spominjemo veliku i daleku Ameriku. Hrvatska je mirna i pitoma, u osnovi demokratska i tolerantna, u ̀ ivoj komunikaciji sa susjedima i sa svijetom (sjetimo se samo hrvatskoga iseljeni{tva razasutog po svim kontinentima). Kao turisti~ko odredi{te u koje svake godine dolaze milijuni stranaca, na{a je domovina gostoljubiva i otvorena zemlja. Hr-vati cijene demokratske vrijednosti i tradicije gra|anskih sloboda i ljute se ako se na bilo kojoj razini kr{e demokratske procedure.

Stoga Hrvate vrije|a kada im se na temelju pojedina~nih izgreda, ili nekih ra-zumljivih i legitimnih raspoloènja, ili nekih marginalnih povijesnih recidiva, govori da su optere}eni uskogrudnim nacionalizmom i ksenofobijom, jer to jednostavno (tako bar mi to vidimo) nije istina. Vrije|a nas i kada nam se ne-smotreno kaè da ne moèmo “u Europu” ako ne u~inimo jo{ ovo ili ono. Kao

16 Zdravko Gavran

da u Europi nismo ve} vi{e od 1300 godina, i to ne samo fizi~ki nego duhovno i kulturolo{ki i politi~ki! Smeta nas i to {to se neki pona{aju kao da imaju mono-pol na Europu.

Ali, ruku na srce, ako }emo biti iskreni, svjesni smo i svih onih svojih naslije-|enih, ili mnogima u odre|enim okolnostima inherentnih, da ne kaèm “bal-kanskih”, slabosti u ustroju dràve i dru{tva, za koje bismo èljeli da tu do|e nekakva Europa i pomogne nam da ih se rije{imo. Da se ra{~isti s korupcijom, da bude vladavina prava, da se ostvare bolji uvjeti za ìvot i zapo{ljavanje, da se isprave nepravde, da se oslobodimo kompromitiranih elita iz dalje i bliè pro{-losti, da se provede lustracija, da iza|emo iz povijesnih optere}enja. Da u~inimo krupan korak naprijed, na dobrobit svih gra|ana, svih na{ih regija i dru{tvenih slojeva. Da se otvaraju perspektive posla i afirmacije za mlade ljude te perspek-tiva suradnje s ostalim europskim i drugim narodima u razumijevanju i plodnoj razmjeni te u za{titi zajedni~ke sigurnosti.

Kratak osvrt na bliù pro{lostOvo nije prigoda da se vra}a u daleku pro{lost kako bi se na brojnim primjerima pokazalo da su Hrvati stolje}ima bili neraskidiv dio Europe, ~ak i onda kada su mnogi hrvatski krajevi bili pod osmanlijskom okupacijom. Pa ipak, bacimo samo pogled na razdoblje najnovije povijesti.

U Hrvatskoj i u dijelu europske politi~ke javnosti ~esto su se mogle ~uti tvrdnje da je vlast u razdoblju 1990 -1999, dakle Hrvatska kojoj je na ~elu stajao osni-va~ hrvatske dràve, predsjednik Franjo Tu|man, bila “antieuropska” i “izola-cionisti~ka”. Ne bih ovdje otvarao raspravu o tome, ali bih htio upozoriti da je sastavni dio programa Tu|manove politike i stranke od samoga po~etka bila ideja o stvaranju Europe nacija, ”zajedni~ke europske ku}e”, i to ”od Atlantika do Urala”, odnosno ulazak svih republika biv{e Jugoslavije kao samostalnih dr-àva u novi oblik suradnje u okviru Europske zajednice. Sjetimo se da je tada i papa Ivana Pavao II. nebrojeno puta istaknuo da nakon pada ~eli~noga zastora Europa mora opet po~eti disati “obama plu}nim krilima”.

S druge strane, ako se objektivno promotre glavni potezi politike u pro{-lome desetlje}u, vidjet }e se da su oni gotovo svi bili ili u skladu ili u diplomat-skoj interakciji s politikom EU-a. Ve} prvi pregovori u ljeto 1991. o zaustavljanju oruànih sukoba vo|eni su pod pokroviteljstvom Europske zajednice. Otada su Europska zajednica i njezine istaknute dràve ~lanice bile stalno prisutne u dalj-njim pregovorima. Dvije ~lanice Unije – Velika Britanija i Francuska – ujedno su i stalne ~lanice Vije}a sigurnosti, itd.

Iz Europe je do{la, posredovanjem Badinterove komisije, i arbitra`na odluka o dràvnosti i granicama. Europska zajednica bila je ta koja je prva nakon Svete Stolice priznala dràvnost republikama Hrvatskoj i Sloveniji, 15. sije~nja 1991. Tu nikada ne}emo zaboraviti ulogu tada{njega njema~kog demokr{}anskog kancelara Helmuta Kohla. Niti se smije zaboraviti koliko su Njema~ka i sama


Europska zajednica nesebi~no pomogle u zbrinjavanju izbjeglica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te u raznim oblicima humanitarne i druge pomo}i.

Formalno i stvarno pribliàvanje Europskoj uniji zapo~elo je, jer su se za to tek tada stvorili politi~ki preduvjeti, s dolaskom lijevo-liberalne koalicije na vlast u Hrvatskoj 2000. godine, a onda su se jo{ vi{e poja~ali s povratkom Hrvatske demokratske zajednice pod vodstvom sada{njega premijera Sanadera na vlast, krajem godine 2003. Unato~ promjeni vlasti, proeuropska orijentacija nije ni jednoga trenutka bila dovedena u pitanje.

U me|unarodnoj politici zbivanja uvijek imaju svoj kontinuitet, ili bar neku crtu tendiranja, koja moè biti i krivudava, mo`da ~ak i nedosegnuti krajnji cilj, ali ipak pokazuje osnovni smjer. To je tako {to se ti~e Hrvatske, bez obzira na aktu-alne zastoje i objektivne sada{nje ili budu}e pote{ko}e. Premda su i alternativne ku{nje sna`ne, a neke od njih i iznimno ozbiljne i opasne.

Hrvatska pozicija i ba{tina zapadnoga kr{}anstvaîtatelji }e autoru ovih redaka oprostiti na maloj neskromnosti {to }e ovdje spo-menuti kako je po~etkom prosinca 2001. godine objavio u katoli~kom tjedniku Glas Koncila ~lanak koji je imao stanovitog utjecaja na poja~avanje proeurop-ske dinamike, a posebice u Crkvi u Hrvatskoj i kod Svete Stolice. ^lanak je ko-mentirao tada{nju definitivnu odluku da se deset novih zemalja primi u Europ-sku uniju te je nosio provokativan naslov: “Hrvatska izvan zapadnokr{}anskoga kruga!?” U tekstu je upozoreno da je Hrvatska jedina od svih zemalja zapadne kr{}anske ba{tine, osim specifi~nih iznimaka kao {to su [vicarska i Norve{ka, koja nakon novog vala pro{irenja, ostaje izvan Europske unije. Hrvatske zemlje kulturolo{ki i duhovno nikada nisu pripadala istoku kontinenta.

Nije se time htjelo ni{ta lo{e re}i o isto~nom i jugoisto~nom ostatku europskoga kontinenta, o pravoslavcima ili muslimanima; htjelo se samo takvim kontrasti-ranjem probuditi pomalo uspavanu hrvatsku svijest o povijesnom zna~enju toga trenutka. A takve granice Europske unije, da se ona, s iznimkom Gr~ke i Cipra, poklapa s tradicionalnim podru~jem zapadnoga kr{}anstva, nije crtao autor tih redaka, nego ih je iscrtao historijski kauzalitet. Pa i unato~ tome {to Europa ni religiozne ni svjetonazorske ni kulturalne kriterije nije nigdje postavila kao kri-terije po kojima bi se odlu~ivalo tko “Europa” jest, a tko nije.

No, tu smo sada do{li do ne~ega {to je manje veselo u cijeloj toj pri~i. Do{li smo do pitanja identiteta. Nedavno je Hrvatska televizija prikazala u glavnom Dnev-niku reportaù iz Francuske gdje se odràvao referendum. U jednom trenutku novinar je uspio do}i do jednog istaknutog francuskog ljevi~ara i zapitati ga (a trenutak o~ito nije bio ni najmanje sretan za takvo pitanje) za{to to Hrvatska ne bi smjela u}i u EU. A on je bez pardona odgovorio: “Ako bismo primili Hrvat-sku, onda bismo mogli primiti i Mongoliju, pa onda i Kinu.” – Mi Hrvati bili smo {okirani takvim odgovorom. Ali taj francuski ljevi~ar zapravo je dotaknuo jedno te{ko i jo{ uvijek nerije{eno pitanje, a ono glasi: Gdje su krajnje granice {irenja Unije? îme se definira opseg pojma ”Europa” odnosno ”Europska unija”?

18 Zdravko Gavran

Pitanje europskoga identiteta i duhovne situacijeSje}am se, to sam isto pitanje prije tri-~etiri godine bio postavio u neformalnom razgovoru jednom talijanskom kolegi. On je odgovorio da granice Europske unije seù dotle dokle neko dru{tvo prihva}a temeljne demokratske i ostale vri-jednosti, dakle ”temeljne ste~evine” (acquis communitaire) EU-a. Ja sam mu na to uzvratio da se onda Europa moè pro{iriti sve do Kine, ako bi i Kina prihvati-la europske vrijednosti, da ne moè biti nikakve granice ”Europe” ako nema ne-~ega {to bi se nazvalo europskom specifi~no{}u, dakle europskim identitetom.

Mnogi katolici misle da bi taj identitet trebalo biti kr{}anstvo, koje su tvorci ovoga, sada osporenog, europskog ustava, zajedno s rije~ju Bog, ostavili nespo-menute. I pokojni papa Ivan Pavao II. vodio je diplomatsku bitku da se spomenu “kr{}anski korijeni Europe”, smatraju}i da }e europsko stablo bez njih presah-nuti, da }e i sam ìvot (jer su masovna pojava: kontracepcija i poba~aji, nesklo-nost ra|anju djece, homoseksualni ”brakovi”, materijalna pohlepa i uìtak kao vrhovna na~ela, op}i moralni relativizam...) tu postati ugroèn, da }e prevladati ”civilizacija smrti”. No pokojni je Ivan Pavao Veliki tu veliku bitku, nominalno, izgubio (iako je pitanje tko }e dobiti ”rat” i dalje otvoreno). Europska politi~ka i intelektualna aristokracija, preteìto ateisti~ka i liberalna, a svakako u najve}oj mjeri sekularisti~ka, dijelom i izrazito antikr{}anska i antikatoli~ka, odlu~ila je u toj stvari do kraja i dosljedno stjerati kr{}anstvo u sferu privatnosti, pa ko{talo Europu to i njezine ba{tine i kulture kao bitnih sastavnica njezina identiteta.

Ipak, Papa, unato~ tome, nije ni Poljake ni Hrvate pozivao da okrenu le|a Eu-ropskoj uniji, naprotiv! Znao je i za{to.

(Ja osobno ne mislim da bi kr{}anstvo danas vi{e davalo Europi nekakav specifi-~an dominantni identitet; jednako kr{}anskom moè biti Australija ili Latinska Amerika, a da time ne postane Europom. Ali da se bez toga povijesnog susreta na europskom kontinentu izme|u judeokr{}anstva, domicilnog poganstva i bar-barstva te gr~ko-rimske intelektualne i kulturne ba{tine, koji se doga|ao dva tisu}lje}a i koji se jo{ uvijek doga|a i ìvi, na ovaj ili onaj na~in, u nekim bitnim derivatima, ne da razumjeti {to Europa uop}e jest, niti {to moè sutra postati, to je notorna ~injenica.)

Kr{}anstvo, Hrvatska i EuropaKr{}anstvo je mnogim Europljanima danas samo smetnja. Europa u velikoj mjeri ìvi, kao {to je istaknuo papa Ivan Pavao II. u svojoj poslanici “Ecclesia u Europi”, “kao da Boga nema”. Pa joj onda, valjda, smeta situacija u kojoj bi Boga “mo`da ipak bilo”. Sustav najvi{ih vrijednosti ovozemaljskoga ljudskog ìvota sve se manje motivira kr{}anskim vrijednostima i idealima. Sada{nji papa Benedikt XVI., na audijenciji u srijedu, osjetio se izazvanim ustvrditi da “mo}, bogatstvo i presti`” nisu najvi{e vrijednosti. Takvo ne{to svojedobno bi bez raz-mi{ljanja potpisao ljevi~ar Erich Fromm i brojni drugi benevolentni humanisti, agnostici i ateisti. No dana{nji humanisti, ~ini se, nisu vi{e tako tradicionalno


”zatucani”. A problemi pred vratima mnogo su teì. Na Hrvatskoj televiziji uporno se ponavljalo kako Nizozemci ne odobravaju europski ustav zato {to se boje da bi im mogao donijeti restrikcije u pogledu uìvanja lakih droga, homo-seksualnih brakova i sli~nih sloboda na koje su se naviknuli.

Tu se pak otvara niz te{kih i temeljnih moralnih, ìvotnih i op}ih pitanja u koji-ma se Crkva bitno razilazi sa suvremenim pristupima i zakonodavstvima.

Hrvatska nije ni blizu tako “napredna” kao Nizozemska, gdje su stotine crkava prodane i pretvorene u poslovne prostore i gdje svega nekoliko posto popula-cije uop}e ima ikakve veze s kr{}anskom vjerom. I gdje se veliki gradovi kao {to je Amsterdam, prakti~ki ni po ~emu u moralnom i religioznom smislu ne razlikuju od starozavjetne Sodome i Gomore. No tradicionalna i moralno-kato-li~ka Hrvatska i sama je na udaru onoga {to ovaj Papa naziva ”totalitarizmom relativizma”. Zakonodavstvo i prakse opre~ne kr{}anskom poimanju ~ovjeka nadiru paralelno s razvitkom civilizacije, ili, spenglerovski kazano, sa starenjem civilizacije. Na{e bojazni zato ne treba primarno ni isklju~ivo povezivati s Eu-ropskom unijom. Ne bi na{ ulazak u nju donio svakojaka, u na{im o~ima, mo-ralna zla kojih tamo ima i kojih se mnogi ovdje boje. Ona u Hrvatsku ionako nadiru i sve }e vi{e nadirati ako i ostanemo izvan nje.

Europa je zapravo nezaobilazna ~injenica, ali i novo polje novoga kr{}anskog svjedo~enja. U moralno-religioznom smislu na{ se kontinent rapidno pribliàva stanju kakvo je postojalo u Rimskomu Carstvu, kada je cvalo politeisti~ko, ali zapravo difuzno poganstvo s jedne, a racionalizam, rimsko pravo, znanosti i go-tovo savr{ena organizacija dràve i dru{tva s druge strane. S tom razlikom da je onda postojao pojam ”cives Romanus” (rimski gra|anin, dràvljanin), a danas toga pojma nema. U takav svijet tada se iz male Judeje {irilo, i u nj se pro{irilo, kr{}anstvo, drè}i se Kristove rije~i: ”Ja nisam do{ao da bih svijet osudio, nego da bi svijet bio spa{en.”

Europske vrijednosti i najvi{i humanisti~ki idealiZaklju~no, dakle: Prema Europi mi Hrvati pokazujemo, s jedne strane, mo`da i previ{e kriti~nosti, a, s druge strane, imamo od nje prevelika i nerealna o~ekiva-nja. Europa sigurno nije idealna, jo{ je manje Europa onaj svijet koji }e rije{iti sve na{e ovozemaljske probleme. Niti je rije~ o duhovnom, eti~kom i religioznom Eldoradu. Ali Europa je – i to upravo kao realna stvarnost ovozemaljskoga, a ne metafizi~ka kategorija religioznoga reda – nedvojbeno najprirodniji kontekst u kojemu Hrvatska moè ostvariti svoj optimum, a hrvatski ~ovjek uvjete za ìvot i osobnu afirmaciju. Europa je ta koja – u globalnim turbulencijama i ugrozama – promi~e i {titi op}eprihvatljiva humanisti~ka na~ela koja polaze od kr{}anske slike ~ovjeka kao osobe, od prava osobe na slobodu savjesti, od gr~ke filozofije i rimskoga prava pa sve do zapadnoga racionalizma iz kojega su se razvile sve suvremene znanosti i tehnika te sustavi moderne demokracije i miroljubivosti. To su ujedno najve}a dostignu}a ~ovje~anstva, koja treba braniti. Europa koja na njima po~iva ima u tom pogledu svoje duboko opravdanje i svoj temeljni

20

raison d’être. Ali i svoje brojne nedostatnosti, a i svoje pomodne ideologije, koje su sada na udaru dubljih i {irih realiteta.

Mala Hrvatska, koja u sebi nosi snagu tradicije, identiteta, domoljublja, kr{}an-ske vjere i iskustava ”predzi|a kr{}anstva” (u doslovnom i prenesenom smislu) vi{e nego {to ju nose mnoge druge europske nacije, svakako moè i na duhov-nom planu imati svoju ulogu koju joj je Providnost namijenila u sustavu sutra{-nje Europe, i nje u cjelini svijeta, i onoga {to nju o~ekuje. Europa je prirodno mjesto za Hrvatsku, pa bila ona i preteìto liberalisti~ka, poganska, agnosti~ka ili religiozna. Osnovni pak ideali i ciljevi koji su u Europskoj uniji proklamirani, kao {to su: sloboda i mir, vladavina prava, demokracija, ljudska prava, za{tita manjina, sloboda medija, sloboda kretanja i uklanjanje zapreka koje dijele ljude i narode, gospodarska suradnja, blagostanje, za{tita kulturne i prirodne ba{tine, za{tita okoli{a... jesu ciljevi i ideali u koje i svaki kr{}anin moè projicirati dio svojih najplemenitijih nastojanja. No i Europa }e morati, i taj je proces upravo silovito zapo~eo, izo{triti svoje prioritete i spoznati ono {to je bitno za njezinu budu}nost, ono na ~emu moè graditi svoju budu}nost, pa i svoj dugoro~ni op-stanak.

Zdravko Gavran

Ivan Pucak*

NAJDRA@A PROMENADA

Uz drijeme` lakutonuo gradu dubok san.

Nad njimu tajnovit virplovi mir.

U nebeskoj bjelini,u daljinila|e plove.

S njih netko meu ~aroliju divnuzove.

Pod skute no}io ja }usigurno do}i,

kaèm s pramca {tosve blièu zadnju luku stiè.

* Ivan Pucak ro|en je 1924. u Donjoj Kup~ini. Sura|ivao je u Areni, Ve~ernjem listu, Karlova~kom tjedniku te u ~asopisu Svjetlo. Objavio je knjigu stihova Oblaci nad zjenicom sre}e (2003) koju je posvetio obitelji, pose-bice sinu Zdravku po kome nosi ime knjièvna nagrada Grada Karlovca i Matice hrvatske za mlade pjesnike. Od 1967. je u mirovini. @ivi u Karlovcu.

KNJI@EVNOSTPOEZIJA

22 Ivan Pucak

KORANSKI SLAP

Vjekoslavu Karasu

Tutnji, {umi, hu~i,dah}e i {ap}e.

To biserne kapikoranske vodegrle seu plesnom ritmu zanosnom.

U igri njezina sun~evog tkanjaRa|a se valer duginih boja.

U njima vidim Rimljanku s lutnjomKarasov kist i paletukako se ru{e u ambis virau pjenu{avom baletu.

Potom huk i buktonu u tajnovit muk.

23

MEKU[ANSKA MLJEKARICA

U cik jutraPrvo zapjeva pijevac,potom jutarnja zvona.

Iz mekog vimenatoplog mlijeka {ikljaju mlazovi.

Kroz koranski prsten magle i injaizranjaju crne siluete.U gradu jo{ kmica.

“Dobro jutro!” donosi mi cvrkut dragmeku{anska mljekarica.

Poezija

*Viktorija Zorica Bjelobaba, ro|ena 1942. u Borovu. Zavr{ila je studij defektologija. Od 1995. je mirovini. @ivi u Karlovcu.1 Vo{ac – 1421 metar vrh ponad Makarske, najljep{i vidikovac na Jadranu.2 Sv. Juraj – najvi{i vrh Biokova 1762 metra s kapelicom sv. Jurja i zgradom telekomunikacija3 relikti biokovske flore i fauneU znak zahvalnosti ovu pjesmu posve}ujem planinaru – vodi~u, gospodinu Nikoli Jelini}u, koji me je vodio kroz sveti{te ~arobnog dvorca Biokova.

Viktorija Zorica Bjelobaba*

U ÂROBNOM DVORCU BIOKOVA

Jutarnjom izmaglicom u ~arobni dvorac Biokova vuklo me vi{e od sto konja. Cesta uska. Zmijolika. Okolo sivi kamen. U spletu klisura amfiteatar s vidljivim klizi{tima nad selom Basta stoji i stijene {to na dno pozornice padnu broji.

Kameni ku}erci sa ili bez kamenih krovova u litice srasli. Vrtovi u ponikvama kultiviranim biljkama obrasli. Na jurskim stijenama oto~i}i hrasta medunca, cr-nog graba sa crnim borom, kamenjar ublaùju.

Vrta~e i kameni bunari u rano jutro bijele oblake magle rigaju, neznanim silama drè se planine i nama uljezima, vidike zastiru. Na Vo{cu1 se treslo, ( i to jako ) na zidovima vidikovca se vidi. Brojne {pilje i jame pod kupolastim vrhovima se skrivaju i samo najhrabriji u ljepoti njihovih odaja uìvaju.

Vjetar rastjera oblake. Grane sunce. Makarska i obala u svoj svojoj ljepoti ~ista, ovjen~ana Bra~em i morem, poput dragulja blista.

Sveti Juraj2 na najvi{em vrhu u kapelici stoluje. Orlu{inama dru{tvo pravi, ~e-kaju}i da mu se rijetki ljudi, koji ovamo za|u, poklone. Na vrhu stijene zdanje ( ljudskom rukom ra|eno ), prstom u nebo kazuje, signale na sve strane {alje i nas smrtnike nevidljivim mreàma vezuje.

U veli~anstvenoj mijeni tog kamenog dvorca tanka je trava i hrana i uzglavlje i zaklon, a plavo nebo pokriva~ nad nevidljivim stazama divljine, danju prène nemilo{}u sunca, no}u osvijetljene mjese~inom i sjajem zvijezda maène.

A ja u tom nestvarnom dvorcu, gotovo opipljive krasote, nisam ni kamen s mje-sta pomakla, ni cvijetak ubrala, ni travku zgazila – samo sam se divila!

To zemlja je divokoza i muflona, bure, poskoka i orla u kojoj jo{ ze~ine, rumene vodoljenke i biokovski zvon~i}3 zvoni.

Neka sve to na{i potomci na|u kada i oni, jednom, kao i ja, u ovaj ~arobni hram ljepote za|u.

Nata{a Vojnovi}*

BAKI POSVE]ENA

Ku}a je stara.U njoj ti{ina drijema.Dvori{te pusto.Ni u njem nikog nema.I orah sivispustiv{i grane, {uti.Nebo je tmurno.U zraku se jesen }uti.Sjedoh na kamen.Svrnuh pogled na put.Pomislih, mo`da,drage }u korake ~ut!?Za{umi li{}e.Vjetar mi dotaknu lice.S krova sjenikaodletje{e dvije ptice.Na dnu, u zdencuVoda je posve nijema.Ja ~ekam, premda,Znam da te vi{e nema.

* Nata{a Vojnovi}, ro|ena 1969. u Karlovcu. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je u Gradskoj knji`nici “Ivan Goran Kova~i}” u Karlovcu.

26

GLEDAM POVR[INU VODE

Ispod nje postoji drugi ìvot,ìvot riba i trava,ìvot ti{ine.Mogla bih, da ho}u,u njega utonuti.Mogla bih zaboravitina ovo ovdjei ove ovdjei uroniti u nepoznati svijet.Plivati me|u kamenjem,skrivati se u travama,imati o~i riba,nestajati u virovima,Zavjetovati se vodi,tijelo predati njenom tokui ne biti vi{e ono {to sam bila.Mogla bih,jer nitko ne bi pitao za mene.Mo`da bi me netkokao ribu prepoznaoi rekao: “Gle, bila je èna,a vidi {to je od nje postalo!?[uti, pliva, ne misli...”I ja bih prepoznalaone {to su me prepoznali,i ne bih se obazirala.Ba{ dobro {to znam plivati!

Nata{aVojnovi}

27

Sparno poslijepodne.Sjedim na klupi malog parkai zbrajam ono {to je bilos onim {to }e do}i.Ka`u da mislima priziva{ doga|aje!?Mogu li se misli materijalizirati,pa da onaj kojeg nemai koji vi{e nije ni moj,ni svoj,ni i~iji,do{eta u ovo sparno poslijepodne,slijede}i miris lipa, u ovaj mali park i,osmjehuju}i mi se blago,sjedne kraj mene na klupui samo jednom,jo{ samo jednomizgovori one dvije rije~ikoje su imale snagu ~arolije,i poslije kojih sam seiz gusjenicepretvarala u leptiricu!?

Poezija

28

KORANA

Ona me doziva.ûjem je zarobljenau ovaj kavez od betona.Misli mi zaokuplja.êznem za njenim tokom,i vo|ena zovom njenog protjecanja,dolazim ovdje, na mosti dajem joj svoju ti{inui svoje ~ekanje.U nju bacam svoje misli,a ona se prelijeva,bljeska,osmjehuje mi se tajnim dubinama i otje~e nose}i dio mene,dio ìvota,dio stvarnostiu nepovrat.

Nata{aVojnovi}

Goran Majeti}

VJE^NI @IVOT MIJE GROBARA

- Dovraga, taj nikako da umre. îme li je samo od Ne~astivog ta ishlapjela ru{evina kupila besmrtnost. Nisu to ~ista posla! – èstili su se na starca koji se svakog jutra i ve~eri uspinjao kraj na{ih ku}a do crkve i groblja na kraju sela. Pola u zbilji, pola u {ali pri~ali su da je Mija Grobar, kako su ga posprdno zva-li, star k’o Biblija. Oko njegovih godina seljani se nisu mogli sloìti. Jedni su tvrdili da mu je minula sto trideset i koja, dok su oprezniji naga|ali da je tek prevalio stotu. Isprave poput krsnog lista, koje bi razrije{ile tajnu, kao da su u zemlju propale. Prevrnuli su sve ku}e, ùpni dvor, seosku {kolu... Uzalud.

Ali sa deset godina svijet odraslih me nimalo nije privla~io. @udio sam za ~udi-ma. A sve je ukazivalo na to, da je Mija Grobar najve}a zagonetka sela. Kada sam ga prvi puta sreo zapanjio me izgledom. Pogrbljen i izboranog lica, snje`-nobijele kose i upalih, k’o zdenci dubokih o~iju. Moj djeda Tone naspram Mije je bio mladi}, uspravnog hoda, ìvahnih pokreta, s rijetkim sjedinama. Nikada bolestan, uvijek oran za jelo i, nadasve, za dobru kapljicu i lulu duhana. A ipak, Mija je i njega ispratio na nebo.

Djeda mi je, pokoj mu vje~ni, sa strahopo{tovanjem govorio o tom samozataj-nom ~ovjeku. No podosta njih, ne mogav{i u Mije na}i poroka, uzeli su mu za zlo dugovje~nost. Ta nije u selu bilo pogreba nakon Prvoga rata, sje}ali su se najstariji, a da Mija nije na lijes u raku bacio cvijet. Pritom bi sklapao dlanove i nenametljivo se klanjao du{i razrije{enoj zemaljskih obaveza. Od svakog se opra{tao jednako, tiho i bez suza.

- Ni{ta se ne mora, sem mrijeti. Ali taj nakot vra`jeg sjemena i to izvr}e ruglu. Neka mu se loza utre! – lupetali su neki na{i susjedi smetnuv{i s uma da je sta-rac obilato nadìvio sina jedinca. Milan mu je ubijen kao domobran za Drugo-ga rata. Uz humku do koje je Mija hodo~astio, stajao je mali kri` s poukom:

Smrt, sinko, ne postoji, ako u nju ne vjeruje{

Uglavnom, ljudi koji su ga poznavali, Mijini vr{njaci, vi{e nisu bili s ovog svijeta. A oni mla|i, koji su se svim svecima zaklinjali da je ve} za sinovljeve pogibije Mija bio starac, ispreli su o njemu nerazmrsivo klupko istina i laì. Nasla|ivali su se da nije omrsio brak, ve} da je to kopile od sina dobio s tu|om ènom. U mladosti je navodno bio mornar, a skrasio se kao crkveni zvonar. Kleli su se da

PROZA

30

Mija na sva zvona huli Boga.

- Mija je Bo`ji ~ovjek. Svima je samo dobro ~inio – uzdisao je moj djeda – i nije on, siromah, kriv {to ljudi svece drè za hulje. Jednom su ga, dok sam bio tvojih godina, zatekli u molitvi na krovu. ûv{i psovke, vinuo se u zrak i odleb-dio. Nekoliko dana potom na prepad su ga uhvatili i umalo na smrt pretukli. Tjerali su vraga iz njega. No kada si je mla|ahni Le{, cijepaju}i drva, odsjekao tri prsta, Mija je prvi prisko~io. Vratio patrljke osaka}enom dlanu, poljupcem mladi}u zacijelio rane. Za hvalu, gostioni~areva obitelj optuìla ga je da je dje~aka za~arao. I seoski u~itelj Grubi} hu{kao je seljane na Miju. Zlo~inca valja najstroè kazniti, prijetio je, jer kr{i zakone prirode i sramoti znanost. Od kamenovanja je starca spasio ùpnik. No robiji Mija nije umakao. @andari su ga bacili u samicu. Tu je pet godina prou~avao neke drevne spise, ponekad pjevu{io, satima dubio na glavi i tjednima postio. Odbijao je meso, hrane}i se samo povr}em i vodom. Kada se dokopao slobode, povukao se u osamu. Ali Mijin kri`ni put time nije prestao...

Vjerovao sam svakoj djedinoj rije~i. Naposljetku, i sam sam svjedo~io Mijinim nevoljama. Novi nara{taji s onemo}alim su starcem pla{ili nas djecu: - Mija mokri na usta, Mija ima jare}a kopita, Mija laje na Mjesec...

âk i kada bi mu neki besramnik u lice pljunuo da je du{u prodao vragu, starac bi se uljudno osmjehnuo. Zlobnici bi tada vrili od bijesa: - Kako taj hodaju}i le{ moè biti tako bezosje}ajan?

A prastari Mija bio je jednostavno gluh k’o kamen. Kostur pokriven mlitavom koòm, pro{aranom kvrgavim ìlama. No, za ~udo Bo`je, o~i i noge ga jo{ nisu izdale. Noge su mu, dodu{e, nosile tek polovicu trupa, a ostatak, povijen u luku do pupka, oslanjao je na grabovu batinu. Tako prepolovljen slinio je zorom i sumrakom, ljeti i zimi, dvjestotinjak metara gore i isto toliko natrag, strmim kolskim putem. Vje~no u pokrpanim platnenim hla~ama i pohabanom kaputu s podstavom od svile. Sobom ni{ta nije nosio, ~ak i dèpovi mu bijahu {uplji. Dok nije hodo~astio, krio se u drvenjari jedva vi{oj od njega samog, s krevetom kao jedinim namje{tajem.

Da, pla{ili su me da je stari jarac bludnik, da je pun buha, da bazdi na mokra}u i jo{ koje~ime, ali time su samo potpirivali èlju da ga upoznam. Sve dok jed-nog dana, po povratku iz {kole, nisam skrenuo zabranjenim putem ka drvenja-ri. Boja`ljivo sam pokucao, no nitko nije otvorio. Nakon ponovljenog poku{aja s istim uspjehom, oprezno sam od{krinuo vrata. U jazbinu je prodro trak svje-tlosti. U uglu je ~u~ala grbava sjenka. Ustuknuo sam, ali mi je rukom mahnula da sjednem do nje. Poslu{ao sam. Suncem obasjano star~evo lice zasjalo je bezazlenim bezubim smije{kom. Zure}i netremice, zahihotao sam. Dohvatio je papir i olovku i na brzinu na~vrljao: “Oprosti, ne ~ujem i ne mogu govoriti. Molim, napi{i prvo pitanje.”

Prihvatio sam ponudu kao ne{to po sebi razumljivo. I ispisao desetak upita koji su me ve} dugo proganjali. Na sva je odgovorio, kratko i jednostavno, a potom

Goran Majeti}

31

spojio na{e dlanove u znak pozdrava. Prije nego li sam, ne zahvaliv{i, zbunjen oti{ao, gurnuo mi je u dèp poruku. Bila je to, mislio sam, lako ostvariva mol-ba: “Opet mi dobro do{ao, prijatelju.”

Nikada me vi{e Mija Grobar nije ugostio – tjedan dana nakon na{eg upoznava-nja odselio sam s roditeljima i djedom u daleku, nepoznatu zemlju. Moji su mi do zadnjega tajili da napu{tamo djedovinu. Strepili su za ̀ ivot pred potomcima Grubi}a i Le{a. A ja sam te{ko preàlio drage prijatelje, zelene {ume i plahovi-tu rijeku. Pa i to, {to onog dana u stra}ari nisam saznao koliko je Grobaru Miji godina. Tje{io sam se da ih ni sam vi{e nije znao.

Prohujala su desetlje}a. U mojoj domovini do~ekali su i Tre}i rat. Druge ratne godine vi{e nisam izdrào, pohrlio sam iz tu|ine u dolinu mojeg djetinjstva. To prolje}e, unato~ potpisanom primirju, nemo}no sam gledao preko rijeke, ka brijegu na kojem sam proveo dje~a{tvo. Iz sela su se k nebu uvijali prljavi stupovi dima. Tek tri godine kasnije rat je stao. Tada sam zaplakao nad zgari-{tem obiteljske ku}e, uto~i{tem moje dje~a~ke sre}e. Posljednjih godina u njoj su odrastali meni tu|i ljudi. Sada vi{e ni njih nije bilo. ûo sam da su utekli u strahu od osvete za zlodjela koja su po~inili. Ipak, u selu sam zatekao starce. Neke sam i prepoznao. Izljubio se s Lazarom, drugom iz djetinjstva. Uz ~a{e vina ispili smo svu gor~inu zlokobnog sela. Prisjetiv{i se Mije, pokazao mi je star~evu da{}aru, za rata nedirnutu: - Tri puta su mu palili dom. Nikako da plane. A oni, bijesni i pijani, navalili na njega sjekirama. Zamahnuo prvi, pa drugoga u rame. Umalo mu ruku odsjekao. Odo{e krvavi, jadna li im majka. Zauvijek.

- A {to je bilo s Mijom? Jel’ ìv? – priupitah.

- K’o da je u zemlju propao. Otkako je rata, nitko ne zna gdje je. Govore da se vratio i kao duh luta grobljem. Vrag }e ga znati!

Popeo sam se do poru{ene crkve na brijegu, do zaraslih, ali i tek nasutih grob-nih humka. Pripalio svije}e, pomolio se za pokojnike. Za sve `rtve bezumlja... i njihove ubojice. Pa u hladu stare lipe izvadio iz putne torbe poùtjelu bilje`-nicu u koju sam zalijepio papiri}e dobivene od Mije pred vi{e od pola stolje}a. I stao ~itati... o tome za{to odrasli ponekad bezrazlo`no tuku djecu, zbog ~ega tako ~esto govore ru`no o drugima, ho}e li u na{em selu opet biti rata...i uto-nuo duboko u sebe. Odjednom, iz misli me prenuo milozvu~ni, zvonki glas: - Nisi li zaboravio pitati za moje godine?

Stasiti plavi mladi} preda mnom blago se, o~inski smje{kao.

- Mijaaa... – izdale su me glasnice. Skamenjen, zurio sam u predivno tijelo sazdano od svjetla. Svjetle}i lik mi se posljednji puta obratio pokazuju}i na titraju}e plami~ke svije}a:

- Vidim, dragi moj Tomislave, odgovor ve} zna{: “Ljubav je najve}a tajna, isto-dobno nas ~ini bespomo}nim i ulijeva nam nadu. Budi tajanstven, ìvi kao da te nema. @ivot nije najvi{e {to moè{ dati, ve} ljubav.”

Vje~ni ìvot Mije Grobara

Igor Demeter

ZLATNA NIT

SVATKO IMA ZLATNU NIT, KOJA ZAPOÎNJE U SRCU DOBROTE I PRU-@A SE DALEKO U BESKRAJ, SVE DO NEBA I ZVIJEZDA. ÛVAJ JE I HRA-NI PLEMENITO[]U, LJUBAVLJU I LIJEPIM MISLIMA DOK @IVI[.

„KNJIGA @IVOTA“

No} se ve} lagano spu{tala nad Grad, kada je Ivan, nemarno prebaciv{i ruksak preko lijevog ramena, polako krenuo ku}i. Pred {kolom su, podijeljeni u grupi-ce, jo{ uvijek stajali de~ki i cure iz njegovog razreda, ali ve~eras im se nije èlio pridruìti.

- Hej, Ivane! Kuda si krenuo? Pa, ne ide{ valjda ve} doma?! – izderao se Crni.

Crni je bio glavni u njihovom razredu. Otac mu je bio poznati lije~nik, majka politi~arka, jedna od onih koje uvijek ne{to obe}avaju jadnim ljudima kojima je od svega ostala jo{ samo nada.

Djevojke su ga voljele jer je uvijek imao puno novca.

Ivan je znao da njegov mjese~ni dèparac ne bi bio dovoljan da pokrije tro{kove koje }e Crni napraviti ve~eras u kafi}u.

- Moram, sutra je test iz matematike, a jo{ nisam rije{io niti jedan zadatak! – slegnuo je ramenima.

- Kakav test, glupost! Daj do|i, stari mi je ju~er nabavio rje{enja. Prije dva tjed-na operirao je profesori~inu k}i i babuskara mu je iz zahvalnosti dala rije{ene testove za ~itavu {kolsku godinu!

- Oh, Crni, divan si! Oboàvam te! – zavri{tala je razredna ljepotica Martina i bacila mu se oko vrata nekontrolirano ga sline}i po obrazima. – [to bi mi bez tebe?

- Vjerojatno bi svi bili puno pametniji – pomislio je Ivan.

33

Kroz sve gu{}i prosina~ki mrak poku{ao je nazrijeti zlatne niti iznad glava svojih {kolskih kolega i kolegica, ali uzalud. Nije uspio vidjeti ni{ta.

* * *

Dok je ~ekao ispred pje{a~kog prijelaza da neki od jure}ih automobila kona~no stane i propusti ga, odjednom za~uje jezovito cviljenje ko~nica, a tup udarac metala o meso natjera ga da zadrhti.

Dvadesetak metara ispred mjesta gdje je stajao, starica je poku{avala prije}i cestu na mjestu gdje nije bilo ozna~enog pje{a~kog prijelaza, kad je iznenada, velikom brzinom iz tame izletio automobil i udario je. Voza~ nije niti na tren zastao, ve} je samo dodao gas i odjurio u mrak, a oko sru{ene starice i lokve krvi koja se polako {irila po~eli su se okupljati ljudi.

- Tako joj i treba, glupa~i! Nije ovo njezina selendra gdje moè hodati po cesti k’o krava! – rekla je dama u bundi od nerca, dok ju je dje~ak zaprepa{teno pro-matrao.

- Stara je dobila {to je zasluìla. Neka pazi kuda hoda! – dodao je ~ovjek u cr-nom odijelu.

- A gdje je taj {to ju je sru{io? – upita neka èna.

- Pobjegao, a {to }e drugo. Nije lud da zbog stare glupa~e izgubi voza~ku do-zvolu!

- Ima{ pravo. Je li tko zvao Hitnu?

- Policajac. Ima radio u automobilu, ne}emo valjda mi tro{iti novce, ionako imam jo{ samo deset kuna na ra~unu! – dodao je mladi} u sivom kaputu koji se upravo vra}ao s predavanja na fakultetu.

Odjednom, Ivan zadrhti. Iznad kruga ljudi okupljenih oko starice, ugleda lelu-javu i tanku, ali poput Sunca sjajnu zlatnu nit.

Mahnito se probijao kroz gomilu, ne bi li kona~no izbliza ugledao toliko èljenu nit kad, iznenada, pred sobom ugleda staricu.

- Za mene nije va`no – zahroptala je. Ja sam se, hvala Bogu, naìvjela. Recite ~ovjeku koji me pregazio da mu opra{tam.

A dje~ak primijeti kako prekrasna zlatna nit nastala u stari~inim o~ima postaje sve sjajnija i sjajnija. Parala je mrak uzdiù}i se prema zvijezdama, ali, na njego-vo ~u|enje, izgleda da je nitko od prisutnih nije primijetio.

Odjednom, nit nestane. Ugasi se, poput plamena svije}e.

Zlatna Nit

34

Ivan uzdahne, bri{u}i suzama zamagljene o~i. Znao je da u zgr~enom tijelu pred njim nema vi{e nikoga. Starica je oti{la na neko drugo mjesto.

Iznenada, no} oko njega postane jo{ crnja. Gotovo je mogao osjetiti njezinu te`inu na svojim le|ima.

Polako krene ku}i.

Igor Demeter

Goran Jak{i}*

HOTEL STRAHA

Zima. I nije da ne volim zimu, ali uvijek se nekako te{ko otisnem na njezine snje-gove, ledene puteljke kojima gazim s nekom meni nedoku~ivom zlovoljom, nekim neobja{njivim porivom koji me nemilosrdno tjera kroz sivkaste maglice razblaène nevidljivom tamom. Moj san je obujmiti zimu, jednostavno, proèti se njome i uìvati u onome {to niti jednom ìvom stvorenju na Zemlji ne pruà uìtak. Zato izlazim iz ku}e, da kr{im nemilosrdne kristale leda koji mi ti{te du{u. Istr~av{i bjesomu~no kroz vrata, za~udo, bivam zaslijepljen zrakastim bodljama razdraga-nog Sunca, koje me u drugi mah raduje, jer sluti na neko ljep{e, toplije i sve~anije vrijeme. Ipak, ubrzo shvatim da sam do koljena ugazio u bijelu moru, ili ljepotu – ne znam vi{e, a i svejedno mi je, jer snaga prirode ionako prema{uje moja, jo{ uvijek relativno lutala~ka, mozai~ki necjelovita promi{ljanja.

Shvatim da bih mogao po}i u ribolov, pa trkom odlazim po {tap za pecanje, ulazim u auto koji jedva palim i kre}em, kako osje}am, u neku novu, neobi~no – tragala~ku avanturu. Vozim sasvim lagano, o{te}enom cestom prema biserno svjetlucavoj Ko-rani gdje ostavljam neuglednu, dotrajalu ragu, od koje se brzo udaljavam i kro~im prema sredini djetinjstvom pro{aranog, neizrecivo dragog, drvenog mosta. O, kako samo upijam taj dobro znani zrak koji odi{e neodoljivim misterijem ispunjavaju}i moje grudi nekom prekrasnom, u potpunosti razigranom jezom. Smije{im se, jer okolina omamljuje ljepotom, rijeka je neobi~no stakleno – plava, a slap |avolski ~ist, poput nesta{ne princeze iz vrlih, strastvenih snova. A tek jablani, ti mahovi-nom odjeveni stoici, i njihovi ìvahni, gotovo bu~ni gosti – vrane, obasiplju me be-skrajnim mirom, u koji bespomo}no uranjam. Sada bivam zaokupljen ti{inom, sa èljom da potraje, ali pomisao na izgladnjele ribe gu{i moja snatrenja, i ja progle-davam onim starim o~ima, zaokupljen nagonom da prevladam januarsku studen.

Kre}em se poljima poput komodo zmaja ili crne pantere, dok me zvijezda staja~ica obasipa mekom svjetlo{}u. Godi mi toplina odaslana iz svemira, ali isto tako, go-njen iskustvom koje progovara da }e kroz sat vremena na krilima sumraka doja-hati nesnosna smrzavica, osje}am potrebu za borbom i istinski èlim onu radosnu nadmo}, koja me nagovara da prevladam, ono ˝normalno˝, svojstveno svakom

* Goran Jak{i} ro|en je 1973. u Karlovcu. Tu je zavr{io osnovnu {kolu i gimnaziju, a na Prirodoslovno-matemati~kom fakultetu u Zagrebu diplomirao fiziku. Radi kao profesor u Karlovcu. Objavio je zbirku pje-sama Crna promenada (2004)

36

~ovjeku.

I dok posljednji bljeskovi probijaju te{ke oblake – miluju}i razgoli}enu obalu rijeke koja treperi ljubavnom vru}icom, pribliàvam se uvali, kraj koje je nekada davno postojala bandera, po kojoj je ista i dobila naziv – ˝Kod bandere˝. No tamo me iznenadi lo{e raspoloèno dru{tvo neudomljenih, zapravo protjeranih pasa koji, formirav{i ~opor s golemim bernardincem vo|om, stanu na mene prijete}e lajati. I

ja se kao svaki najobi~niji smrtnik povla~im, s tom razlikom da u glavi kom-biniram sve mogu}e o~ajni~ke taktike koje mi padaju na pamet. Npr. posljednja solucija je da preplivam onu sablasnu vodu bude li trebalo, no za~udo, uspijevam biti toliko sabran da laganim koracima, najedanput pu-nim samopouzdanja, na-pustim one, zaista krupne i raspomamljene zvijeri.

Ni{ta ne prepustiv{i slu~aju, lebdim iznad zemlje ne~ujno poput duha, i kona~no stièm na onaj stasiti, zavodljivi most. Sada ve} blago uznojen od proteklih doìvljaja, nalazim uto~i{te na prijelazu izme|u ̀ ivotinje i nad~ovjeka.* Odmaraju}i se, di{u}i opu{teno i uljuljkano smireno, dok me bliske dogodov{tine u mislima lagano napu-{taju, uo~avam prikazu koja se u nekom nepravilnom, gotovo grozni~avom hodu, prikradala mojoj, po drugi put u jednome danu ostvarenoj ti{ini. Kroz blagi suton postaje mi jasno da je to neugledan ili bolje re~eno neobi~an ~ovjek. U svakoj ruci nosio je ne{to veliko, a kada se jo{ vi{e pribliìo, shvatih da su to vre}e pune ne~eg umu nerazlu~ivog. Pa`nju mi privu~e njegovo izborano, ru`no lice koje je odava-lo neku neobi~nu, nesvakida{nju napetost. Njegov zaprepa{ten pogled, ispunjen uàsom, odisao je potonu}em vjere u okolinu, prirodu uop}e.

Jo{ zapazih pero utaknuto u stari, umazano – mastan zeleni {e{ir, kao i njegovu za-prljanu, na dijelovima pocijepanu, izno{enu odje}u, s koje su visjeli dronjci, poput krakova kakve bajkovite rije~ne nemani. Nisam ga htio ni{ta pitati pa je on sam po~eo govoriti.

- Hladno je danas!?- Jest, zaista je hladno – primijetih.- Uskoro }e no} i valjalo bi po}i ku}i.- U pravu ste. A {to vam je to, u tim velikim, nadjevenim vre}ama?- Kruh.

Goran Jak{i}

* U terminima Nietzscheove filozofije, ~ovjek je most razapet izme|u ìvotinje i nad~ovjeka

37

- Kruh?- Da, hranio sam labudove.- Ba{ ih je malo ove godine, nije li?

U tom trenutku, ja spazih njegove krvave, ~udovi{ne o~i. Zurile su u mene s nekom nestvarnom, na mahove sudbinskom boja`ljivo{}u. Napregnuv{i osjetila, spoznao sam da se radi o seoskom radniku koji ùri svome domu.

- Malo? Ta bit }e ih jo{ i manje nastave li ovako!- Ne razumijem, {to se dogodilo?- Zaboga, pa gdje vi ìvite? Ta jo{ i sami primje}ujete kako labudovi nestaju.

- Ah, ho}ete li mi ve} jednom re}i o ~emu se radi?- Mladi}u, vidite li onaj hotel?- Da.- Ne znam da li se vi toga sje}ate, ali to bio je hotel B kategorije, veoma lijep.- Sje}am, kao djeca ~esto smo se, igraju}i se, druìli ispred njega.- No sada je to ru{evina, i jo{ gore od toga…- Kako mislite, jo{ gore?- Labudova je sve manje, zar ne?- Hm…To smo ustvrdili.- [to mislite, gdje su?- Mo`da zbog vremenskih ili nekih drugih neprilika vi{e ne dolaze.- Ma dajte molim vas!?- Pa, dobro gdje su?- U hotelu.- Labudovi?- Naravno.- @ivi?- Do smrti pe~eni!- Ne ~ini li vam se to malo nerazborito?- îni, ali ipak, ja govorim istinu.- Istinu kaète, pa dobro, tko bi po~inio takvo {to?- Djeca.- Nemojte!?- Kad vam kaèm, djeca jedu labudove.

Nastade muk – samo tako, odjednom. Moj pogled lutao bi du` ukletog hotela, ku}e straha koja u meni nije izazvala zgraànje, ve} je suprotno, pobudila neku neodoljivu, upravo stvarala~ku ma{tu. Sada su o~i ~ovjeka od kojih {ezdeset godina druga~ije sjale, nekako mirnije, a krv u njihovim kapilarama vi{e nije kolala onim mra~nim zanosom.

- A, kako ih love?- U kasne sate, kada sav normalan svijet po~iva, ta paklenska stvorenja izvla~e se iz svojih postelja, dolaze na rijeku, mame ih kruhom, a zatim im stavljaju om~e oko vrata, lome vratove, i kona~no odvla~e u hotel gdje pripremaju gozbu.

Hotel straha

38

- O, interesantno. A da li je tko prona{ao ostatke tih labudova; perje, utrobu, kosture, ili ne{to sli~no?- Naravno, kao {to vidite, ~ak sam i ja utaknuo jedno krasno pero u {e{ir.- Bili ste u hotelu?- Ne, tamo odlaze jedino zla djeca.- Razmi{ljate li da djeca vremenom postaju sve iskvarenija, gora?- Upravo to, ~ak smatram da su to jaha~i apokalipse.

- Mo`da bi policija trebala razmotriti taj slu~aj.- Samo bi se nasmijali, a i nemogu}e je u potpunosti istraìti taj nesnosan hotel, sve njegove prolaze, tajne…

- I {to kada zlo}e pojedu sve te silne pti~urine?- Strah me je i pomisliti na to!- Ajme, ne pada vam valjda na pamet…- [utite, slu{ajte!- [to to?- No}, pala je no}.- Ali, {to se tu ima ~uti?- Vjetar koji hu~i kroz proklete hotelske sobe.- Ha, ha, vidite, mi smo prili~no udaljeni od tog mjesta da bismo slu{ali ta morbid-na strujanja.- Ne govorite tako… Ja sada odlazim.- Da, ve} je kasno… E, pa dovi|enja.- Dovi|enja, i zapamtite, nikada ne ulazite u taj hotel!- Niti po danu?-Nikako! I tada su njegove dubine suvi{e stra{ne!

Rastav{i se od ~ovjeka koji je svom svojom pojavno{}u isticao razoreno, oplja~kano, gotovo nepopravljivo, jo{ dugo me nije napu{tala njegova, velom magije obavijena teorija nestanka labudova. Zapravo sam po~eo dvoumiti o tome {to bi zapravo bila stvarnost i da li je zaista mogu}e da se doga|a tako ne{to. Tko sa sigurno{}u moè ustvrditi da ovda{nja djeca nisu takva ili da ne postoji barem jedno tako-vo dijete kojem je ìvot nepodno{ljiva bol i vje~ni ko{mar. Naravno, proganjaju me i pitanja: Da li djeca zaista mogu biti do pakla oja|ena i kada to ona zapravo prestaju biti djecom? U{av{i u automobil, otklizao sam poput radoznalog dje~aka zale|enom cestom putem toga, sada meni ve} privla~nog i zastra{uju}eg mjesta. Zastav{i ispred njega, zagledaju}i ru{evnu tminu, nisam osje}ao da je i najmanji dio moga bi}a nemiran.

Goran Jak{i}

Miljenko Kosijer*

ODLUKA

âsni sude, sve vam je to bilo ovako. Ovako i nikako druga~ije. ’Ko kaè da je bilo druga~ije, taj laè, besramno laè ovaj ~asni sud. Kao {to i sami znate, rat je zapo~eo vrlo brzo nakon prvih naguravanja, provokacija, prvih balvana... Rat je po~eo, a sa njime je po~elo i ubijanje, iako su mnoge umi{ljene i mudre glave govorile da rata ne}e biti, a kamoli ubijanja. Vele, gdje }e brat na brata... Ma koja jebena bra}a, mislim si ja, nismo mi nikakakva bra}a... Niti smo ikada bili bra}a. Moj brat je Jura i to ro|eni, da ro|eniji ne moè biti, pa smo se svejedno pobili oko neke male livadice i jedne {ljive na njoj. No to sada, ~asni sude i nije toliko bitno za ovu pri~u. Oprostite... Dakle, rat je po~eo. Po~ele su padati i prve granate po na{im gradovima, da ne velim, glavama. Vidim, vrag je uzeo {alu, i mi bje`’ u podrum. Kad’ kaèm mi, onda mislim na moju staru majku, sestru i mene. U podrumu smo sve uredili tako da nam bude {to ugodnije boraviti u njemu. Napravili smo tri leàja, veliki nam je panj bio stol, manji panji}i stolice, ponijeli smo radio sa sobom, dosta hrane i raznih napitaka... ma bilo nam je super, to prvo ratno poslijepodne. Kao da smo na nekom obiteljskom druènju.U nekoliko smo navrata, nas par hrabrijih ~ak izlazili napolje i oslu{kivali de-tonacije u daljini. Onda smo stru~no raspravljali koja je kojeg kalibra, iz ~ega je ispucana i u koji je dio grada pala. Ponekad smo raspravljali i koliko je koja granata, mogu}e, pobila nedu`nih ljudi. I tako, ~asni sude, to je prvo popodne bilo vrlo zanimljivo. No, stvari su se ubrzo promijenile. Pala je no}. Granate su po~ele padati sve bliè i bliè na{em podrumu, sve dok nisu po~ele padati tako blizu da su se vrlo pedantno i bri`no posloèni redovi cjepanica, ru{ili po na{im glavama. Onda je netko viknuo da dolaze ~etnici. To je najvi{e unezvijerilo su-sjedu Janicu, koja je po~ela vri{tati i glasno histerizirati da ne èli da je zakolju.Sre}om, Jani~in suprug Ivica je bio ne{to prisebniji, te je uspio neutralizirati ènin strah, lopatom za ugljen. La`nu dojavu o dolasku ~etnika te{ko je primila i susjeda Davorka. Ona je jadna nekontrolirano mokrila i srala po cijelom podru-mu. Na àlost, bila je udovica, pa ju nije imao ‘ko neutralizirati. Od mu{karaca, najhrabriji i najpribraniji je bio susjed Rajko. On je, ~asni sude, svako malo do-lazio u podrum i tje{io nas kako to nije ni{ta stra{no i da }e brzo pro}’. Zatim bi

* Miljenko Kosijer, ro|en 1967. u Karlovcu, gdje je zavr{io srednju ugostiteljsku {kolu. Zaposlen je u Domu za starije i nemo}ne osobe “Sveti Antun” u Karlovcu. Svoj prozni prvijenac Ispovijed NKV an|ela, objavljuje u Mladom svjetlu. Nakon toga radovi mu se objavljuju u Svjetlu, Karlova~kom tjedniku, ~asopisu Kameleon i u Zborniku Susret rije~i-Bedekov~ina.

40

se bez straha vra}ao u svoj stan na petom katu. Sada kad’ malo bolje razmislim, ~asni i pre~asni moj sude, ~ini mi se da su se oni pucnji iz pu{ke ~uli samo kada u pudrumu nije bilo susjeda Rajka.

Vidim ja da mi tu, kada kaèm tu, ~asni sude, onda mislim na podrum... dakle, vidim ja da mi u podrumu sre}e nema. Vidim ja da }e mi puno lak{e biti vani, bez obzira na tarapanu. Jer vani, vani te moè strefiti geler, ili metak kakvog snajperista i {lus, gotovo je... problemi su rije{eni... A ovdje, ovdje dolje je pa-kao, smrdljivi, zapi{ani, zasrani i vla`ni pakao. Jedna cvili i pla~e, druga se histe-ri~no ceri, vi~u}i kako je napokon do{ao sudnji dan, tre}a pijana zaziva dragog Boga i slu{a Lepu Brenu, ~etvrti brljezga kako je za sve to kriv Tito i nitko drugi, peti napada ~etvrtog, una{aju}i mu se skroz u lice i pljuju}i mu u usta dok vi~e da je najmanje za ovo {to se de{ava kriv drug Tito; {esti udara petog kolcem po glavi jebu}i mu majku komunisti~ku, sedmi pak udara {estog dràlicom od sje-kire, urlaju}i kako su mu usta{e pobile ~etvero bra}e i sestru... I tako, pre~asni sude, podrumom je vrlo brzo zaplovila, za mene, nemogu}a situacija.

[ta }u, mislim si, nema mi druge nego da se prijavim u gardu. Ali, nisam htio majci i sestri ni{ta re}i. Odlu~io sam im napisati jedno kratko pisamce u kojem bi ih ukratko obavijestio o svojoj namjeri, a zatim kada zaspu, oti}i. Tako mi je bilo bolje, jer, ~asni sude, mrzim rastanke i sve srcedrapateljske scene.

Majka i sestra su zaspale pred sam osvit zore. Pisamce sam ostavio na velikom panju, koji nam je, kao {to vam ve} napomenuh, sluìo kao stol. Napisao sam im kako se odlazim prijaviti u gardu i neka se ne ljute {to sam ovako oti{ao, jer i same znaju da ne volim velika opra{tanja i suzama zalivene rastanke. Napi-sao sam im da mi je du`nost kao svakom po{tenom, moralnom, ~estitom, nor-malnom i rodoljubivom mladi}u, da izvu~em guzicu iz podruma i stavim ju na raspolaganje napadnutoj nam rodnoj grudi. Kad ve} nismo nikoga od rodbine posjedovali u Sloveniji ili Austriji. Napisao sam im da ne brinu za mene, a ako mi se i dogodi nekakvo zlo, neka ne pla~u i kukaju, ve} neka se drè hrabro i ponosno. Napisao sam im i to da, ne daj Boè traè kakav novac zato {to sam se prijavio u rat. Zamislite, pre~asni sude, sramote da se sazna da mi je mati traìla novce zato {to sam i{ao braniti svoju ku}u, svoj dom, ognji{te rekao bih, domo-vinu svoju... Zamislite te sramote, ~asni moj sude. Na kraju sam im napisao da ih jako volim i neka se ni{ta ne brinu. Jo{ sam im napisao da se nadam da ne}u poginuti. Poslije sam dodao, ~asni sude, da se nadam da ne}u poginuti odmah.

No} je bila hladna. No} je bila pakleno tiha i mra~na. Kao da se je vratila od-nekud iz srednjeg vijeka. âk se je i mjesec prestra{io takve no}i i pobjegao na osvijetljenu stranu kugle. Osje}ao sam nelagodu i strah. Dragi moj i predragi ~a-sni sude, vjerujete li vi meni da je tama bila takva da nisam prepoznavao okolinu u kojoj sam se, tako re}i, rodio i u kojoj sam odrastao. Stvarno je tama te no}i bila gadna. Eh, da je barem ostala samo te no}i. Molim..? Oprostite, oprostite ~asni sude, naravno da }u se ubudu}e suzdràvati tako neumijesnih komentara. Jo{ vas jednom molim da mi oprostite. Dakle..., gdje sam ono stao..., ah, da. Osje}ao sam nelagodu i bilo me je strah, ali... Odluka je pala i tu se vi{e nije

Miljenko Kosijer

41

imalo o ~emu raspravljati. Instiktivno sam krenuo putem prema Koàri. Tamo su se, naime, primali, da tako kaèm-regruti, tj. dragovoljci.

Kada sam iza{ao iz Koàre bio sam naoruàn sa tandàrom, to vam je ~asni sude naziv za pu{ku M-48, i s pet metaka. Da, da ~asni sude, dobro ste ~uli, s pet metaka. Stavio sam pu{ku na rame i krenuo na prvu liniju s jo{ trojicom. Putem smo prete`no {utjeli. Negdje pred sam dolazak na prvu liniju, jedan se je dra-govoljac predomislio i oti{ao ku}i. Zajedno s pu{kom i onih svojih pet metaka. Kada smo do{li na prvu liniju, do~ekali su nas neki uniformirani ljudi. Meni su odmah rekli da se moram o{i{ati, ako ne èlim da me o{i{aju oni. Zatim su nas postrojili i rekli nam da moramo isprobati pu{ke. Za to smo se morali vratiti u pozadinu. No u tom je trenutku po~eo dejstvovati neprijatelj. Pobacali smo se po rovovima i {}u}urili da nas ne dohvati neko zlo od èljeza. No nismo imali svi sre}e. Vidio sam, evo jo{ se sad tresem kada se toga sjetim ~asni sude, vidio sam kako geler otkida ruku jednom mome supatniku, kada je pretr~avao iz rova u rov. On je, jadnik, vri{tao sve dok nije pao u nesvijest. Ja sam, ~asni sude, nakon toga povra}ao, sve dok nisam pao u nesvijest.

Kada sam se osvijestio, bio sam obrijan do glave. Ustao sam, ~asni sude, i po~eo se raspitivati tko mi je to u~inio. Vele mi, vjetar. Ja opet ozbiljno upitam, tko mi je to u~inio. Oni mi vele, do{o jedan ~etnik - indijanac i odrez’o ti skalp. Ja sam i tre}i puta pit’o tko mi je to u~inio, ~asni sude, a oni mi, sve pucaju}i od smijeha, odgovaraju da koji se kurac sekiram zbog kose i da }e mi narasti nova. Pa dobro, pomislio sam ja u tom trenutku, ~asni sude, pa dobro, narasti }e nova. Ali nije.

Moram vam napomenuti, ~asni sude, da sam ve} vidio svoj sprovod. Pokazao mi ga je onaj sijedi star~i} {to se brine oko cvije}a na ulazu. Jutros kada sam dolazio k vama, ~asni sude, taj me je veseli star~i} presreo i odveo u neku praznu prosto-riju, ofarbanu u ùtu boju. Posjeo me na ùti pod, rekao mi da malo pri~ekam, a zatim je iza{ao. Po mojoj procijeni, nije ga bilo desetak minuta. Naravno, ~asni sude, mislim, desetak onih doljnjih minuta. Kada se je vratio, rekao mi je da iza|em. Pa {ta sam uop}e ulazio, mislio sam si u sebi. Kad sam pro{ao kroz ùta vrata i iza{ao van, cijeli mi je sprovod ve} bio u glavi.

Na mome je sprovodu bilo mnogo ljudi. Neke od njih nisam ni poznavao. @ene su plakale, kukale i, samo poneke, vri{tale, zazivaju}i moje ime. Mu{karci su gutali knedle, suspreù}i suze. Bili su i svi susjedi iz podruma. Nedostajao je samo susjed Ivica, koji je robijao vlastitu ènu, jer ju je zatukao lopatom za ugljen. Nedostajala je i susjeda Janica, zato {to je jadnica bila zatu~ena lopatom za ugljen. I jo{ je nedostajala susjeda Davorka. Ona je dan prije moga sprovoda hitno preveèna u bolnicu zbog upale slijepog crijeva. No, ène u sprovodu su govorile da su ju otpeljali u ludnicu na odvikavanje od {ljivovice.

Mati je plakala najvi{e. A i seka se je dobro dràla, mislim... dosta je glasno plakala. Pa ~ak se na sprovodu pojavio i moj brat Jura, koji je u me|uvremenu zaradio na kladionici milijun i jo{ usput prodao livadu i na livadi {ljivu. Bio je tuàn, ali ne previ{e. Ali, ne zamjeram mu. Brat mi je. Osim toga, ‘ko moè biti tuàn s milijunom u dèpu.

Odluka

42

ôvjek koji mi je drào govor nad lijesom, je krasno govorio. Slu{aju}i ga i mene samog je ne{to stegnulo u grudima. Zbilja krasan govor. Molim vas, pre~asni sude, da se tog ~ovjeka sjetite i stavite ga u svoju za{titu, ako doìvi jo{ pokoji rat. Sje}am se jo{ samo jednog ~ovjeka koji je pisao tako dobre govore. To je bio moj stric Mile.

Svatko je bacio grumen, dva i evo me kod vas. Nije da mi je tu lo{e, nikako. Ima svega. Nisam èdan, nisam gladan, a ne osje}am niti bilo kakvih drugih potreba.Dobro je, dobro, samo... Ne{to me ipak vu~e dolje, ne znam... Iako je dolje rat, klaonica, pakao, ne{to me ipak vu~e dolje. Valjda sje}anja na neka bolja vre-mena, neke bolje dane, neke bolje ljude... ne znam. Ali, ma {ta ja to trabunjam.Oprostite mi ~asni sude, oprostite na slabosti. Pa ne moè mi nigdje biti bolje i ljep{e nego ovdje. Va{a je odluka bila da do|em i ja ju po{tujem. Moram ju po{tivati. A po{tivati }u i sve druge va{e odluke.

Za kraj, ~asni sude, jo{ bih vas samo zamolio da u svojim sljede}im odlukama ne budete jako strogi prema meni. Molim vas da uzmete u obzir ~injenicu u kakvoj sam se obitelji rodio, s kakvom sam se djecom druìo, kakvi su me ljudi okruìvali, kakvi su me profesori u~ili, kakve sam imao suradnike na poslu, ka-kve sam imao prijatelje... Sve su to, ~asni moj i pre~asni sude, okolnosti koje su mi dolje itekako {tetile, a koje bi mi ovdje, po mome skromnom sudu, trebale biti olakotne okolnosti za sve va{e budu}e odluke prema meni. I nadam se da su tu negdje Bon Scott, John Lennon, Jon Bonem, Jimmy Hendrix, Jannis Joplin i moja prabaka Ljubica. S njima bih vrlo rado volio provesti vrijeme, naravno, ako vi to dozvolite.

Miljenko Kosijer

Daniel Ivin*

SMIRAJ DANA

AN\ELA, zvana LelaIVAN, An|elin mu`DARINKA, njihova k}iVEDRAN, njihov mla|i sinVLADO, njihov stariji sinANTE, prijateljGORAN, Darinkin de~koANICA, Vedranova djevojkaNEVENKA, susjeda i prijateljicaMATIJA, Nevenkin mu` DEDA, An|elin otacJOSA, prijatelj iz sela

U pozadini, na maloj uzvisini, nova vikendica kao da je iz {ume izrasla, doima se poput prave vile. Obasjana je sun~evim zrakama i pro{arana sjenkama granja i kro{njama stabala. Dominira veranda s pove}im stolom i dvanaest stolica; dva suncobrana stvaraju sjenu. Na sredini, iza stola, su {irom otvorena vrata dnevnog boravka, a na desnom kraju verande tri-~etiri stube kojima se silazi na travnjak. Zgrada je malo isko{ena, pa se vide i sporedna ulazna vrata na lijevom bo~nom zidu koji se proteè u {umicu. Vjerojatno je tamo, otraga, pro~elje ku}e i glavni ulaz.

Stara je koliba malo niè, naprijed, na desnoj strani. Okrenuta bo~no i ne vidi se cijela, ve} samo prednja polovica, ali tako|er malo ukoso (zami{ljeni produèci osi kolibe i vile ~ine otprilike pravi kut). Ispred kolibe, u sjeni ispod nadstre{nice, dvije su razli~ite drvene klupe uzdu` stola sklepanog od dasaka i s trupcima kao nogama u~vr{}enim u tlo. Na travnjaku je platnena leàljka i pokoji pleteni naslonja~ s jastu~i}ima.

* Daniel Ivin, ro|en 1932. u Karlovcu, povjesni~ar i knjièvnik. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Za-grebu 1965. Jedan je od pokreta~a vi{estrana~ja u Hrvatskoj 1989. @ivi u Zagrebu.

DRAMA

44

Na drugoj strani (put prema bunaru koji se ne vidi) postavljena je mala sklepana klupica.Uskoro }e podne. Nema nikoga. Ti{ina. Cvrkut ptica, glasovi s nedaleke rijeke.AN\ELIN GLAS (u kolibi): - To su pri~e... Nemoj se brinuti, Ton~i! To su samo pri~e koje }e pro}i, nestati...Vjeruj mi (pojavi se na otvorenim vratima). ANTIN GLAS (u kolibi): - Mo`da... Ali, zna{, meni se ipak ~ini... Nikad se ne zna ...!AN\ELA: - Samo pri~e... (i ona sa pove}im loncem u rukama odlazi ve} na dru-gu stranu, prema ru~noj crpki za vodu koja je izvan scene; ne vidi se, ali se ~uje u neposrednoj blizini). ANTE: - (izi{ao je za njom) êkaj, da ti pomognem... Iznenada se za~uje smijeh iza grmlja u {umici, s lijeve strane vile, kamo se dolazi iz sela. Odande istr~i ANICA, ali – opaziv{i AN\ELU – istoga se trena prestane smi-jati. Prestane i zvuk pumpanja vode te se i ANTE zaustavi, pogleda uprtog prema AN\ELI negdje kod bunara. ANICA je zbunjena, ~ak i malo prepla{ena ili posra-mljena te se skru{eno, polako, okrene natrag prema grmlju i {umici. Istovremeno se pojavi AN\ELA.AN\ELA: - Vedrane!! Ajde, Vedo, izlazi!ANTE: - Pa gdje ti je tu on? (nastavi prema An|eli i crpki).AN\ELA: - Tamo gdje i ona. Znam ga ja; poblesavio je za tom malom seljan-~icom, pa kamo ona tamo i on. Vedo...!ANTE: - Ha, momak je...AN\ELA: - Kako lijep dan... (nehotice skrene pogled na vilu). ANTE: - (u prolazu prema crpki) Sad }u ti ja napuniti sve, a ti samo gledaj i uìvaj.AN\ELA: - Ostavi to! Zna{ da s ovom pumpom nije tako jednostavno; dok se dolje voda nakupi, pa dok se sjeti krenuti gore...ANTIN GLAS (kod crpke): - Znam, ali svejedno, mogu i ja...AN\ELA: - Vodu }u ja donijeti, a ti lijepo iznesi onaj krumpir, pa }emo vani...ANTE: - (pojavi se) Za{to!? Pa, moèmo unutra...AN\ELA: - Vani je ljep{e... Pogledaj kako divan dan! Mo`da zadnji, ovakav... A mi gulimo krumpir u kolibi (odlazi da napumpa vodu).ANTE: - Kad ve} ho}e{ tako... (on nevoljko po|e natrag prema kolibi, ali onda ipak zastane, pa se vrati korak-dva). Zna{ ovaj razgovor – to bi ipak mogli najpri-je dovr{iti, pa onda moèmo van.AN\ELA: - (zvuk crpke za vodu prestaje i ona se pojavi) Ajde, molim te, Ton~i...! Lijepo ti kaèm: to su pri~e, naklapanja kojima jedino ti vjeruje{... Uostalom, ovu vodu odnesi ti, a ja }u po krumpir (ona krene prema kolibi). ANTE je trenutak nepomi~an, zami{ljen, onda podigne lonac s vodom i nosi ga pred kolibi. Istovremeno se u {umici ponovno pojavi ANICA, ali sada je i VE-DRAN s njom. @eli je poljubiti, neiskusno i nespretno; jednom rukom nosi pove}u

Daniel Ivin

45

punu torbu, pa samo jednom rukom drì ANIÎNU ruku i privla~i je k sebi.ANICA: - Ne}u... Nemoj!VEDRAN: - Pusti... Da ti kaèm...ANICA: - Ne!VEDRAN: - Samo poljubac...AN\ELA: - (izlazi iz kolibe s vre}om) Evo krumpira za ~itavu brigadu! A ti do-nesi onaj o~i{}eni pa }emo tu...ANTE: - (opet povjerljivo) An|ela, molim te, najprije da se dogovorimo, pa }emo onda vani {to god ho}e{...AN\ELA: - A {to smeta vani? Boji{ se da te netko ~uje? Evo, sjedni na ovu klupu, moèmo iznijeti i stolice, ako ti je zgodnije. (ona po~ne razmje{tati i pri-premati nastavak posla vani)ANTE: - Ne, nije potrebno; samo da se dogovorimo ovo za Dedu, pa onda... Nemoj misliti da to smatram toliko opasnim; znam, vremena se mijenjaju pa se mijenjaju i krivice. Znam ja to... ali, ipak; zna{ kako je – ogovaranja su ogova-ranja...AN\ELA: - Ma, ne boj se, ovdje te nitko ne moè prislu{kivati. Evo, tu je sje-novito, pa moèmo mirno i ugodno dalje razgovarati. Tu je uvijek lijepo (opet pogleda vilu).ANTE: - (vi{e za sebe) Ne razumije{... Nije u pitanju ni strah ni oprez. (odlazi u kolibu po o~i{}eni krumpir).Od kolibe se ne vidi dobro lijeva strana vile gdje je VEDRAN nekako dovukao ANICU do ku}nog zida, blizu sporednog ulaza. Spusti napokon te{ku torbu, ali ANICA se brzo okrene zidu, pa je on poku{ava okrenuti prema sebi.ANICA: - Ne! Ostavi... [to si htio re}i?VEDRAN: - Do|i unutra pa }u ti re}i.ANICA: - Za{to? Unutra je...VEDRAN: - Ma, nemoj se bojati! Zna{ da u toj ku}i nema nikoga. Do|i...Oboje u{ute. ANICA se polako i bez rije~i okre}e prema VEDRANU, u njegov za-grljaj i poljubac te zagrljeni ulaze u praznu vilu. AN\ELA: - (~isti krumpir) Dobro, ja }u re}i Dedi kad do|e; obe}ala sam ti i ne brini. Druga je stvar {to }e si on misliti ...! ANTE: - Znam, i ja bih volio da su to samo pri~e, ali nisu. Kad ti jednom netko pri{ije tako ne{to onda to nikada vi{e ne moè biti samo pri~a.AN\ELA: - Pazi ti bolje kako ~isti{ taj krumpir, a za ta ogovaranja - lako }emo za to. Za gozbu, ovo mora biti – ma, kao nikada, razumije{! Ne samo olju{ten kako treba, nego svaka kri{ka kao da je salivena, da ga bude milina pogledati kad ispe~en do|e na tanjur i to ispe~en na poseban na~in – na moj na~in...ANTE. – Znam, najprije ga prokuha{ u zama{}enoj vodi, pa ga onda pe~e{, da ima...AN\ELA: - Vidi{ kako zna{...

Smiraj dana

46

ANTE. – Naravno, znam... Samo kako }e{ onda – pred toliko njih! – kako }e{ pred svima...? Zna{ kako je; nije to tema koja se moè tek tako, pred svima, usred sve~anosti...AN\ELA: - Nisam mislila to~no pred svima, makar – mo`da bi ba{ i trebalo tako, da svi ~uju. Ako su te la`no optuìli, onda za{to tajiti!ANTE: - [to ti pada na pamet, Lela!? Zna{ kako je, pro~uje se, pa se i povjeru-je... Takve stvari se rje{avaju se u ti{ini, u ~etiri oka. Zato ti govorim da to obavi{ s njim u ~etiri oka, bez mene; ti mu objasni{, zatim on na pravom mjestu kaè pravu rije~, i – gotovo! Ina~e, ovako, najprije ti po~ne{, pa onda ja nastavim, pa onda netko vidi, drugi ~uje... Zna{ kako je...AN\ELA: - Ne znam ja kako je, ali znam kad te pogledam da ti nisi sposoban za to; vidi se na tebi, Ton~i. Onaj moj Ivan, on kad bi ne{to rekao onda bi i ugrizao... i te kako! Ne bi ~ak ni rekao, nego bi odmah ugrizao. Znam ga ja, pa mu zato i ne dam u te vode... A ti...? Ma, re}i }u Dedi, kad do|e, re}i }u mu na uho, kad ve} ho}e{ tako, on je moj otac i mogu kako bilo, makar sve to... (ona odmahne rukom).Odozdo, od rijeke, s desne strane vile, pojavi se DARINKA u kupa}em kostimu, mokra, s tamnim nao~alama. Zastane pred stubama verande i pogledom ne{to tra-ì, podigne tamne nao~ale kako bi bolje vidjela. Na verandi to ne nalazi, pogleda naokolo i opazi platnenu leàljku, po|e po nju i odnosi je na verandu. Glasovi s rijeke ~uju se ne{to bolje.ANTE: - Ne znam, on je ipak... Kad on kaè za nekog dobru rije~, onda to ima teìnu, onda to i je tako, rekla ti {to ho}e{.AN\ELA: - Nije to vi{e ono {to je bilo, dragi moj Ante. Prvoborac danas, i uop}e borci, nije to kao nekada; pro{la su ta vremena. Pa, isto kao i s nacionali-stima: jesi nacionalist, nisi nacionalist – tko te pita...! Pro{la su vremena boraca i nacionalista... Danas je ipak ne{to drugo; evo, pogledaj – vikendica... Gledaj kakva je! Prava vila... To danas ne{to zna~i; ima{ vikendicu, nema{ vikendicu – razlika je velika (osvrne se prema Darinki koju je ve} primijetila). Vidi, pa ti si jo{ mokra!DARINKA: - Smijem tu? (smjesti leàljku te se ispruì na njoj).AN\ELA: - Gdje su ostali? Gdje ti je Goran?DARINKA: - Kupaju se jo{. Ne ~uje{ ih?AN\ELA: - Oni se kupaju, a ti si do{la...DARINKA: - Da.AN\ELA: - Jesi li dolje negdje na rijeci vidjela susjede, tetu Nenu i njenog Matu?DARINKA: - Ne.AN\ELA: - Ne{to si mi kratka, curo moja (trenutak {utnje). Za{to se nisi osu{i-la dolje, na obali? Ovako mokra... Nije vi{e ljeto. DARINKA: - Da, ali ipak - podne je blizu, pa }e sunce...AN\ELA: - Mo`da, ako je uskoro podne... (vi{e samoj sebi ili Anti, kao glasna

Daniel Ivin

47

misao). Opet ne{to s Goranom, valjda... ANTE: - Ide vrijeme, ide...AN\ELA: - (zami{ljeno prema k}erki) [to kaè{?ANTE: - Nije va`no... Rekla si da }e podne, pa kaèm, tako...AN\ELA: - (pa`nju vrati poslu, ali ne i misli) Da, vrijeme ide...ANTE: - Morala bi poùriti ako ho}e{ taj sve~ani ru~ak...AN\ELA: - Ide vrijeme… i njoj je uskoro dvadeset i peta. U njenoj dobi ja sam bila ve} i majka; Vlado je onda navr{io drugu godinu. A ona, s tim Goranom, ide, pa ide pa – ne ide (osmjehne se pomalo gorko, tu`no).ANTE: - Sve }e se to ve} nekako...AN\ELA: - Ako }e? Daj Boè, ali – predugo traje... Po~elo je ve} i {kripiti, istro{ilo se. Ne valja to navla~enje godinama; najprije zavr{i studij, pa onda ~e-kaj da odsluì vojsku, pa stan, pa ovo, pa ono, i na kraju – svak’ na svoju stranu. Tako je to s dugim hodanjem. Ako je ljubav prava, ona traì odmah sve – i brak i djecu… i sve. Ako to ne traì, onda ta ljubav nije prava. Goran nije lo{ i ona je potpuno u redu, ali - me|u njima nije sve u redu. To je ono...! A vrijeme ide ...ANTE: - Sve }e se to nekako... Kad tamo gore sjednu svi za stol (pokretom glave pokaè prema verandi), kad po~ne taj ru~ak – sve }e biti u redu. AN\ELA: - Mora biti u redu! Je ili nije, ali mora biti... Previ{e sam se ja i nara-dila i na~ekala da do|e do gozbe, pa da mi sada sve to ode...ANTE: - Va`no je, Lela, da svi do|u i da je sve na vrijeme gotovo. Ne znam samo koliko treba tog krumpira, dok se jo{ i ispe~e...Dok ANTE govori, DARINKA se na verandi malo pridigla i okrenula prema otvo-renim vratima dnevnog boravka. O~ito je unutra, ne{to ~ula ili opazila.AN\ELA: - Samo ti lju{ti, Ton~i, bolje da ga je vi{e nego da usred gozbe pone-stane.ANTE: - Ne, nisam to mislio; nije mi ovo te{ko, nego kada }e{ to ispe}i! Zna{, ovakav ru~ak, ovakva sve~anost ne ovisi samo o dobrom i obilatom jelu; va`no je da bude i u pravo vrijeme jer ako se po~ne odugovla~iti, pa onda... AN\ELA: - Tu brigu prepusti meni. Ti barem dobro zna{ da se kod mene ne kasni. Brini se radije da tvoja Vesna do|e na vrijeme - ako uop}e do|e... A za sve ostalo - pa i za Dedu – ostavi ... On je moj otac i moja briga.DARINKA: - Mama, tko je tu, unutra?!AN\ELA: - [to govori...? Gdje unutra!?DARINKA: - (odlu~no ustaje) Netko je ipak tu...! (ulazi u vilu)AN\ELA: - Duhovi su unutra! (osmjehuje se, ali se onda zamisli i prestane ~istiti krumpir)ANTE: - Pla{i{ je, ovako...AN\ELA: - Ne pla{im je... Ali, koliko mi tu ku}u ve} gradimo - mogli su ~ak i duhovi...! Vrijeme ide... Po~eli smo kad se ona rodila; Vlado je imao tek ne{to vi{e od dvije godine. A prije toga – sje}am se dobro - Ivo i ja, tek vjen~ani, mla-

Smiraj dana

48

di, stajali smo, eno, ba{ tamo negdje kod bunara! Ivan me doveo da mi pokaè jedino {to je imao. Rekao je da je ovaj komad zemlje njegova mati donijela kao miraz njegovom ocu, a on to sada daje meni kao svoj miraz (i ona se nasmije). I onda sam se smijala... Tko bi u ono vrijeme mislio na zemlji{te, na posjed! ANTE: - Eto vidi{, po~elo je smije{no, a zavr{ilo ozbiljno; ku}a je tu...AN\ELA: - Da... na{a ku}a... Ali, ipak – trajalo je. Kao da je ~itav ìvot pro-{ao! ANTE: - Mnogo toga po~ne tako, neprimjetno, pa onda naraste... A ponekad postane i opasno. Tako moè i ovo moje... DARINKA se vratila na verandu. Odlu~no ide prema stubama na desnoj strani. Odmah iza nje na verandu je iza{ao i VEDRAN. Zbunjen je, kao da je izronio na svjetlo dana, pa ne zna ni gdje je ni {to bi sa sobom.DARINKA: - Evo ti tvojih duhova, mama! (ve} silazi na travnjak).ANTE: - A s takvim se pri~ama nije za {aliti, ba{ nije. Zato bi se i trebalo dogo-voriti kad do|e tvoj otac. Svakako bi trebalo. Deda ipak moè ... AN\ELA: - (gleda prema verandi) Vidi, vidi...! Jesam li ja zvala tebe malo prije, a?! Gdje si ve} jednom...! DARINKA: - (odlu~nim korakom dolazi do mame, ~u~ne i povjerljivo i zabrinuto kaè) Zna{ li ti da u ku}i nema vode! AN\ELA: - Da, znam. Pa {to onda! Do}i }e, bez brige.DARINKA: - Kako? Pa, re~eno je da }emo proslaviti...AN\ELA: - Kaèm ti, ne brini. Do}i }e...U sporednim vratima na lijevoj strani vile (gdje je prije u{la s VEDRANOM) pojavi se ANICA sama. Ne zna {to bi sa sobom i, oklijevaju}i, uputi se polako u {umicu gdje se prije pojavila.ANTE: - Pitaj sina, Lela, da li je donio za ru~ak...AN\ELA: - Vedo, pitala sam te gdje si do sada!VEDRAN: - Pa, tu sam! Oti}i do sela i natrag nije ~as posla.AN\ELA: - Stvarno nije; zamisli, ~ak petnaest do dvadeset minuta, mo`da i punih pola sata – ako {e}e{.Nevoljko, VEDRAN sko~i na travnjak i ode iza ugla po torbu. Nagova ANICU da do|e s njim, pa se pridruì ostalima. Ona se o~ito skanjuje ili sram. Njihovi se glasovi ~uju. DARINKA: - Unutra sam ga na{la s onom njegovom... Njemu se sve dozvolja-va.AN\ELA: - Nisam mu ja rekla da ide unutra; zna{ da to nikome ne dozvolja-vam.DARINKA: - Osim iznimkama – najmilijim...AN\ELA: - A {to si ti toliko...? Ve} si i do{la nabru{ena; dolje si se valjda opet porje~kala s Goranom, pa ti sada ni{ta nije kako treba.

Daniel Ivin

49

DARINKA: - To je ne{to drugo, mama... Zamisli, rekao mi je da ne vidi razlo-ga obu}i ko{ulju za ru~ak. [to kaè{ na to? Mi prire|ujemo sve~anost, a on }e sjediti gol, samo u kupa}im ga}icama! Reci, zar to nije bezobrazno? Pa, nije to obi~ni vikenda{ki ro{tilj... (ona ulazi u kolibu).AN\ELA: - Da, slaèm se, ali nije ni razlog da se sva|a{.ANTE: - Ne sva|ati se, samo to ne...DARINKIN GLAS (u kolibi): - E, sad jo{ i ti, stric Ante...!AN\ELA: - Ton~i ima pravo, draga moja.DARINKA: - (izlazi iz kolibe, zakop~avaju}i laganu ljetnu haljinu) Tako!? Zna~i, treba pustiti Gorana da sjedi me|u nama gol.AN\ELA: - Nisam to rekla. Naravno da mora ne{to obu}i, barem pristojnu majicu. Ali to se lijepo kaè, jednostavno ga upozori{...ANICA polako odlazi prema bunaru beru}i usput cvije}e. VEDRAN nosi te{ku torbu, {utke je stavi pored majke, ona {utke gleda njega.DARINKA: - On i sam zna, dobro zna, koliko mi je ovo va`no! Pa, i ina~e, ja volim proslave, ro|endane, godi{njice - volim sve~anosti. Ljudi se okupe i onda se vesele; i, {to je lo{e u tome? Zamisli da je to uve~er, pa posebna osvjetljenja, ko{ulje s kravatama, duge haljine... To je lijepo! A on – kupa}e ga}ice...AN\ELA: - [to stoji{ tu, kao spomenik.VEDRAN: - Ni{ta; evo, donio sam...AN\ELA: - Vidim.DARINKA: - Da vidim i ja... Samo luk!?ANTE: - Sigurno nije samo luk (on privu~e torbu, da zaviri). Pa da, ima svega: i paradajza, i sira... A luk je mladi; u ovo doba godine, pa mladi luk – e, to se ba{ ne nalazi ~esto!LELA: - Vedrane, da te pitam ne{to: koliko puta sam rekla da se ne ide unutra; pa za{to onda, molim te lijepo...?VEDRAN: - Ti si ~udna, mama; pa {to se moè dogoditi?!AN\ELA: - Ni{ta, ali ipak...VEDRAN: - Prire|uje{ sve~anost povodom kraja izgradnje, a u ku}u ne pu-{ta{.AN\ELA: - Nije ba{ tako... Pretjeruje{, opet. Osim toga, to nije obi~na ku}a, zna{ dobro da nije...VEDRAN: - Ne znam; {to je onda ako nije ku}a, a nije ni vikendica?DARINKA: - Ali {to }e nam tu sir!?ANTE: - A za{to ne? Kad ima mladog luka i paradajza, pa cikle na salatu, za{to ne bi bilo i ovog finog svjeèg sira?DARINKA: - Ali sve to nije glavno jelo, sve je to samo prilog pe~enju i za{to onda sir, obi~ni kravlji? Otkad je selja~ki sir prilog pe~enju!?AN\ELA: - (osvrne se na Darinkin povik) Nije pe~enje nego raànj; janje i

Smiraj dana

50

odojak na ra`nju, a to je ipak razlika od pe~enog mesa.ANTE: - Eto vidi{, zato i je tu mladi luk, jer je raànj.AN\ELA: - A pe~en }e biti krumpir i to je prilog. Sve ostalo je kao neka sa-lata.DARINKA: - I to je sve?AN\ELA: - A juha, ve} je u friìderu; treba je samo ugrijati, pa torta...DARINKA: - I torta!?AN\ELA: - Da, torta tako|er, za iznena|enje...DARINKA: - Pravo iznena|enje, stvarno...!AN\ELA: - (okrenula se Vedranu) Za{to je ona tamo? VEDRAN: - Zato jer ne}e do}i ovamo.AN\ELA: - A za{to ne}e do}i ovamo?VEDRAN: - Zato jer je za tebe uvijek “ona tamo”, ili “ona mala”, ili samo “ona”, a nikada Anica, Ana...AN\ELA: - Pazi, pazi, molim te lijepo, kako se uskokodakao...! VEDRAN: - Nije to {ala, mama! Kad ti treba mlijeka, jaja, salate, onda je zna{ lijepo poslati njenoj mami i sve primiti, ali kad ti ne treba onda je opet “ona seljan~ica”!AN\ELA: - Ne vi~i! E, sad si ga ba{ pretjerao... Njenoj mami je sve pla}eno.VEDRAN: - Novac nije sve.DARINKA: - A {to je drugo nego seljan~ica; nije valjda neka princeza pa se moramo jo{ i klanjati.AN\ELA: - A ti se ne mje{aj!ANICA se odlu~no okrene i odlazi, o~ito uvrije|eno.VEDRAN: - Stani malo, Ana! êkaj... (on po|e korak-dva za njom, ali stane kad vidi da je oti{la). Tako, sad si je jo{ i otjerala.AN\ELA: - Vratit }e se, ne brini...DARINKA: - Ah, pa ti ga mama jo{ i teto{i{! Stjeraj tog balavca da se smiri ili se neka sun~a dok moè; sunce koristi golobradim vitezovima koji jo{ i rastu.VEDRAN: - I godi zmijama, kao ti.DARINKA: - Hvala.AN\ELA: - E, sad je zbilja dosta! Ajde, svaki na svoju stranu: ti tamo gore po tvoju Anicu...VEDRAN: - Pa, oti{la je; uvrijedila se.AN\ELA: - Dobro, zato je vrati natrag, da nas troje mirno popri~amo. A ti, draga moja, i Ton~i, vas dvoje uzmite sve ovo {to je Vedran donio od Ani~ine mame, o~istite, operite, pripremite za salatu, ali pazi kako mi reè{ ciklu... VEDRAN otr~i za ANICOM. AN\ELA gleda za njim.DARINKA: - Ho}e{ i paradajz da nareèm?

Daniel Ivin

51

AN\ELA: - Da, moè... (trgne se nakon {to zami{ljeno pogledom otprati Vedra-na). Kad do|e Nena, ako prigovori... Vidi{, ~udno da je ve} nema? DARINKA: - Valjda njen Matija nije jo{ ogladnio.ANTE: - Mislim da svega ovoga ima dosta.AN\ELA: - Nemoj misliti, Ton~i; danas puno misli{, a nije potrebno.ANTE: - Opet me ne razumije{; pa, ho}u ti pomo}i! Na primjer: tamo, za sto-lom, mo`da nema dosta stolica za sve - i Deda, i svi, kad do|u...AN\ELA: - Za stolice ne brini; moè{ ih uvijek dodati ili oduzeti, ovisi koliko nas ima.DARINKA: - Ono je kompletna garnitura, nova: stol i dvanest stolica. Prema tome, vi{e od toga nas za stolom ne treba ni biti. Ako bi se morale dodavati sto-lice, onda }e biti razli~ite, a to vi{e nije lijepo.AN\ELA: - A ti onda za stolom lijepo stoj, pa }e{ biti zadovoljnija.DARINKA: - Oh, mama! Ti kaè{ meni da sam nabru{ena, a {to si onda ti!? (ona uvrije|eno ode u kolibu).AN\ELA: - Pazi, sad jo{ i ovo; {togod ja kaèm... Ali, vidi{ – mo`da ipak je-sam... Mo`da sam ipak malo nervozna. Eto, {to je to s vodom? Bio si tu kad je Josa do{ao po Ivana da ne{to poprave,..da }e se odmah vratiti. A sad – eto: nema ni njega... Jesam, po~ela sam biti nervozna.ANTE: - Nemoj, Lela... Sve }e biti uredu, kaèm ti...AN\ELA: - Naro~ito tebi – kad Deda do|e.ANTE: - Oh, Lela, stvarno jesi... Pa, ne mislim ja samo na to... Iako, priznajem, to je meni va`no, jer... Zna{ kako je, radi mi se o unapre|enju, o karijeri...AN\ELA: - Ne mora{ se mu~iti da mi ponovno objasni{; uostalom, moè{ biti siguran da }e Deda do}i, jer Vlado je rekao da }e ga dovesti. A to je onda si-gurno. ANTE: - Kada...?AN\ELA: - Pa, svaki ~as; trebali su ve} i do}i. (Darinki, koja je iz kolibe iza{la s pove}im loncem). A kuda }e{ ti? DARINKA: - Po vodu; pa, rekla si da se o~isti i opere ovo, za salatu! (ona pro-duì u smjeru pumpe).AN\ELA: - Dobro, jesam; nemoj se odmah tako nakostrije{iti. I kad si ve} tamo, pogledaj gdje je Vedo, zovni ga!DARINKA: - E, to ne}u, mama! Uostalom, ni ne treba – vidim ga ve}. Tvoj mezimac ti dolazi, nije se izgubio!AN\ELA: - (pridigne se da vidi sina) Dakle, princeza ne}e do}i... (i po|e Vedra-nu ususret)VEDRAN: - Princeza ne, ali }e Anica do}i valjda kasnije, predve~er, kad gozba zavr{i. Sada ne}e.AN\ELA: - Ne}e, pa dobro... @ao mi je, jer sam ti htjela re}i ne{to pred njom, da i ona ~uje. Kako da ti kaèm, ne mislim ni{ta lo{e kad je slu~ajno nazovem

Smiraj dana

52

seljan~ica jer i sama sam zapravo seljanka, bila sam prava mala seljan~ica kad je rat zavr{io i kad je tata, tvoj Deda, do{ao po mene u selo. Ustvari, to vi{e nije ni bilo selo, nego zgari{te – ni ku}e, ni ku}i{ta...VEDRAN: - Ali, mama, ja sam tu pri~u ~uo ve}...AN\ELA: - Nisi je ~uo dovoljno, izgleda, nisi je ~uo cijelu. U ratu moje selo nije bila nikakva seoska idila...VEDRAN: - Znam i to.AN\ELA: - Ne zna{, jer nikada nisi vidio spaljeno selo, u ratu, sama zgari{ta... A ja u njemu – dijete... Preìvjela sam kod bake, kod ujne i njenih, to zna{, sve seljaci kao i svi moji, kao i ja – kako mi onda moè{ re}i da namjerno Anicu poniàvam kad je nazivam seljan~icom! Mo`da je ba{ obratno, mo`da govorim tako od milja, onako, naizgled zadirkivanje, a zapravo je pohvala.VEDRAN: - Neobi~na pohvala...AN\ELA: - Da, stvarno neobi~na, ali tako nekako osje}am u sebi. Ne znam da li me moè{ razumjeti, mlad si jo{, Vedo, za to, ali moje selo – ne ono u ratu, nego ono prijeratno, kad su mama i brat bili ìvi, kad je otac bio s nama i brinuo se oko oranice i vo}njaka, oko konja i ovaca koje sam s bratom pojila na potoku, zvali smo ga i mala rijeka...Vidi{, kad se toga sjetim, onda nekom kaèm seljan-~ica - to kaèm iz dobrote, ne iz zlo}e. Tko zna, mo`da negdje u sebi, mo`da ~ak zavidim Anici da je jo{ uvijek u selu, nespaljenom, ~istom, s majkom... VEDRAN: - E, sad ga, mama, pretjeruje{!AN\ELA: - Meni je moje selo oduzeto prije nego sam po{la u {kolu, dok sam jo{ bila mala, razumije{? Govorim samo tebi; vidi{, sami smo...Majka i sin polako, uz razgovor, po|u natrag u dubinu pozornice, odakle }e se po-novno vra}ati prema gledali{tu ili sjesti na klupicu. Na desnoj strani, pred kolibom, DARINKA je ve} donijela vodu i s ANTOM nastavila posao i razgovor. DARINKA: - Svakako, trebalo bi se znati koliko nas je! Ne samo zbog stolica, nego i zbog jela, da ga ne bude previ{e ili premalo.ANTE: - Ne smije biti premalo. Za takvu priliku bolje je napraviti vi{e jela nego manje; ako ostane, nekome se lako odnese ili spremi za drugi dan.DARINKA: - Svejedno, treba znati koliko nas je... I zbog rasporeda; lak{e je rasporediti tko gdje sjedi.ANTE: - Draga moja, nema rasporeda na takvim gozbama, premda – i ja bih volio da ga na ovoj gozbi ima... Ali, to nije sve~anost – to je veselje; niti se broji niti se raspore|uje...DARINKA: - Pa nije nas stotinu da se ne moèmo prebrojati! Evo: dolje, na rijeci, Goran je sa Sanjom i Bucom – to je tri; susjeda Nena i Mate – to je pet i ti si {esti. A nas je isto {est kad do|u Vlado i Deda. Ba{ zgodno: {est uku}ana i {est gostiju – to~no dvanaest! Ba{ kako i treba.ANTE: - Zaboravila si moju Vesnu; ona ti je trinaesta – ako do|e...DARINKA: - Ah, svakako... moè izostati netko drugi. ANTE: - Da, ali onda ima{ jo{ i Anicu, a s njom je mo`da...

Daniel Ivin

53

DARINKA: - Kako? Pa ne}e valjda i ona?ANTE: - Mo`da do|e s mamom, a onda je i Josa tu...DARINKA: - Oni su tu iz sela – ne}e valjda cijelo selo na na{ sve~ani ru~ak!ANTE: - Zna{, Josa i Ani~ina mama, oni su svih ovih godina bili ovdje, kad god je ne{to trebalo. ûvali su, donosili su, odnosili su - uvijek... Draga moja Daro, kako god okrene{, bit }e nas vi{e od dvanaest, bit }e nas vi{e. DARINKA: - Dara je bila baka, a ja sam Darinka. Ve} sam ti rekla.ANTE: - Znam, ali...DARINKA: - Ako zna{, za{to me onda zove{ tako? - ûdno, ti me tako zove{ ~e{}e nego mama ili tata. Tata samo kad je... ovako...ANTE: - îni mi se, ide Nevenka, izgleda...Da ti pravo kaèm, ne znam da li je to zbog tebe ili bake… ili vjerojatnije zbog Dede koji ti je to ime dao. DARINKA: - Baku isklju~imo! Niti je ìva, niti si je ti ikada vidio. Nisam ni ja.ANTE: - Slaèm se, ali ime si dobila po njoj – Darinka je mala Dara.DARINKA: - Oh, pa meni ne govore Darinka iz milja, nije to nadimak, stric Ante... ANTE: - Da, to je Nevenka... (koja se pojavi iz pravca rijeke).DARINKA: - To je moje pravo ime.ANTE: - Da, slaèm se, ali je to ime nastalo od Dara; dobila si ga zbog bake, koliko ja znam. (ustaje ususret Nevenki). Koga to vidim...! Dobar dan, dobar dan... (rukuju se).NEVENKA: - Lijepo da se opet na|emo malo...ANTE: - E, danas je takav dan ...DARINKA: - Mama je ve} pitala...NEVENKA - A gdje je mama?DARINKA: - Tamo, eno – vodi maj~inski povjerljive razgovore s nedoraslim sinom.NEVENKA: - Onda }emo ih ostaviti u miru, a ja }u se pridruìti...DARINKA: - Oh, vrlo va`ni razgovori!NEVENKA: - Pridruìt }u se malo vama da vam pomognem dok Lela...ANTE: - Nema se vi{e {to pomo}i. Mi smo ve} prili~no... NEVENKA: - Vidim, netko je bio marljiv. Ali, ovdje... Za{to ovdje...? Mislila sam... Eno! (pa rukom pokaè prema vili).ANTE: - Ah, navike... to su samo navike.NEVENKA: - Mislila sam da }u vas na}i tamo gore na verandi kako uìvate ili unutra u onoj divnoj kuhinji.DARINKA: - Pa, ~ekamo sve~anost, zna se...ANTE: - Zapravo mi diskutiramo. DARINKA: - Da, stric Ante kaè...

Smiraj dana

54

NAVENKA: – I Vesna je ovdje?ANTE: - Ne, ona }e do}i; mo`da s Vladom i Dedom – nadam se...NEVENKA: - Oprosti, ti si ne{to rekla.DARINKA: - Ovaj, htjela sam re}i da stric Ante... ANTE: - Ona je pametna cura, a ima i lijepo ime.DARINKA: - Eto, na primjer, on kaè da je Darinka i Dara isto!NEVENKA: - Vjerojatno jedno proizlazi iz drugog, ali nije isto. Osim toga, Dara se smatra vi{e kao srpsko ime, a Darinka hrvatsko. Ne znam {to kaù stru~njaci, ja nisam...DARINKA: - Da, da, tako je! Jo{ i va`nije: Dara je vi{e na selu, a Darinka je gradsko ime.ANTE: - Dara dolazi od darovanja, zna~i to je ona koja daruje, pa nam je tako darovala i Darinku. Je li sada u redu?DARINKA: - Ne znam... Tebi je to u redu?Na drugom kraju razgovor majke i sina te~e bez zastoja.AN\ELA: - Mislim, sine, da smo si objasnili i da se sada razumijemo jer da-nas… eno, Nena me ve} ~eka ... (kao da }e krenuti). Valjda je vino...VEDRAN: - Ma, tek je do{la... Uostalom, ti si po~ela ovaj razgovor i ako misli{ da je gotov, da smo jedno drugom rekli sve...AN\ELA: - Nismo rekli sve, tek smo po~eli s takvim razgovorima i bit }emo pametniji ako ih nastavimo, ali ne danas. Meni je za danas va`no da me razu-mije{, da prestane{ izigravati nekakvu uvrije|enost bez razloga. Nisam ti ni{ta govorila kad je to ljetos po~elo; {kole nema i mogao si, {to se mene ti~e, cijele dane lunjati naokolo s tvojom Anicom. Ja nemam ni{ta protiv nje takve kakva je, dapa~e, ali sada, kad je {kola ve} po~ela, imam protiv tebe. Smeta me da se to nastavlja jer ne pro|e ni jedan dan a da ti nisi u vlaku ili autobusu, i dok do|e{ tu, do sela, pa dok se vrati{ natrag – ode u~enje! A nije samo u~enje u pitanju... Ja te dobro znam, Vedo, i ako se to nastavi mogao bi tako otkidati ne samo od u~enja, nego i od {kole, odlaziti u selo umjesto u {kolu. I {to onda? VEDRAN: - To je bilo samo u subotu ili nedjelju, to je prvo; drugo, da i ho}u neki drugi dan, stvar ne hoda zato jer Anica mora u {kolu autobusom, moè i biciklom, ali tek kada je dan lijep. Zaboravila si da je u selu jedino osmoljetka, pa do njene {kole ima i deset kilometara.AN\ELA: - Dobro, vjerujem da je tako, ali ja te poznajem, i to je ono glav-no...VEDRAN: - Ne, mama, ti me izgleda ne poznaje{ i to je ono glavno. Da li uop}e zna{ da sam ve} navr{io sedamnaest godina? Dakle, u osamnaestoj sam, a to zna~i... Ne, nemoj me prekidati jer znam sve {to }e{ mi re}i. Sada ja tebi govorim: ja Anu volim, razumije{, i jednostavno nema na~ina da mi to zabrani{, ako misli{...AN\ELA: - Ne pada mi uop}e na pamet tako ne{to, mudrac jedan.

Daniel Ivin

55

VEDRAN: - I ako ho}e{, mogu ti re}i jo{ i to: meni je Ana va`nija od ove tvoje vikendice, pa zato...AN\ELA: - Prestani je nazivati vikendica, rekla sam ti ve}. To je ku}a, na{a budu}a ku}a - na{ dom... Vjerojatno...VEDRAN: - Jo{ i bolje! Onda }u biti tu i putovati vlakom ili autobusom kao i ona, zajedno s njom, pa i poslije kad postanem student. Ne}u vas pitati za auto, ne boj se, premda }u onda ve} mo}i imati i voza~ku dozvolu. Eto, nema proble-ma!AN\ELA: - Zna{... kako da ti kaèm... Iako mi to ba{ nije drago, to {to govori{, ne mogu re}i da mi se ne svi|a{, sine. VEDRAN: - Nemoj mi se rugati, mama, jer }u pomisliti...AN\ELA: - Ne, ozbiljno kaèm, ali – moramo ve}...! Nena me ~eka...VEDRAN: - Stvarno, je li tebi ikada bilo sedamnaest godina?AN\ELA: - (ve} kre}u}i, zaustavi se, misli) I te kako sam imala, i te kako, sine moj... Kad sam imala sedamnaest godina upoznala sam tvog oca. Ali je i razlika izme|u tvojih i mojih sedamnaest godina; kad je meni bilo sedamnaest, tvom ocu je tada bilo punih dvadeset i osam. Jedanaest godina vi{e, razumije{? To je malo druk~ije nego tvojoj Anici petnaest, a tebi dvije godine vi{e. Imala sam ja i petnaest i {esnaest i sedamnaest godina, i te kako sam imala... Ne vjeruje{ mi? Kad sam tatu nagovarala da za danas priredimo ovu malu sve~anost, on mi je ba{ rekao da izgleda kao da jo{ uvijek imam sedamnaest godina kad tako obigravam i smi{ljam oko te na{e ku}e. A zna{ {to sam mu ja odgovorila? Re}i }u ti {to sam odgovorila tvom ocu: neka se ne ruga jer tu godinu ìvota ponese{ nekako kroz cijeli ìvot, kao da cijeli ìvot ima{ uvijek pomalo i tu sedamnaestu godinu, pored ovih svih drugih. Zapravo, otkriva{ je i prepoznaje{ tek kasni-je, na neki na~in kao da ti je svake godine sve jasnija i draà ta sedamnaesta godina. Kad si u sedamnaestoj, niti je ne primijeti{, a kasnije sve vi{e uvi|a{ da si imao sedamnaest godina. Vidi{, tako sam odgovorila tati kad mi je rekao da sam jo{ uvijek u sedamnaestoj.VEDRAN: - A ku}a, {to ti je tata rekao za ku}u? Mo`da i ona...DARINKA: - Mama!! Pa, {to je s tobom, mama?! êka te teta Nena, ve} je...AN\ELA: - Znam, znam... Evo nas... (okrene se Vedranu). To pitaj tatu! Da, njega pitaj {to mi je rekao za ku}u. A sad – hajde, idemo (ona napokon krene). Mi smo se malo zapri~ali, ali sad }emo...NEVENKA: - Mogla si zavr{iti razgovor s velikim sinom, mogla si, ali Darinka je - kao i uvijek - revna k}i, pa je... NEVENKA kre}e ususret AN\ELI.AN\ELA: - Ve} sam se pitala gdje si, da zna{! NEVENKA: - Mogu si misliti ... Zato sam i do{la, da ti objasnim...AN\ELA: - (okrene se Vedranu) Nemoj mi sada oti}i, Vedo! Morat }e{ s tetom Nenom, da pomogne{... VEDRAN: - Opet ja...! (on ljutito ode prema vili).

Smiraj dana

56

NEVENKA: - Pusti ga, Lela! Najprije da ti objasnim jer vino tek treba nabavi-ti... Ali nemoj se brinuti; samo da se nas dvije dogovorimo, pa }u ja oti}i...AN\ELA: - Nema vina...?NEVENKA: - Da, ho}u ti re}i: bit }e vina koliko ho}e{, ali ne na{ega; Mate ne{to izvodi...AN\ELA: - Mate...?NEVENKA: - Da, odjednom mu je palo na pamet da ste mu vi jo{ uvijek du`ni, da je ve} dva puta rekao Ivanu za to, pa ni{ta, a sada jo{ i povrh svega da donese i svoje vino! Ipak, treba ga i razumjeti; kad je vama zatrebalo novaca...AN\ELA: - Boè moj, pa on se sam ponudio...!NEVENKA: - Ne brini, rekla sam ti; sve }e biti u redu – samo da se nas dvije dogovorimo.AN\ELA: - A {to da se dogovorimo? Za vino se stignem jo{ uvijek i sama po-brinuti; to sam ionako ve} trebala...NEVENKA: - Ne, ostavi to! Ja sam ti ba{ i do{la re}i da idem sada po njega u selo tako da zna{ da na stolu ne}e biti na{e ruìce, ali u selu ima odli~no bije-lo...AN\ELA: - Ipak, ne razumijem... âk je inzistirao da takva sve~anost ne moè pro}i bez njegovog vina jer, naravno da je njegova ruìca najbolje vino! A sad, najedanput – nema ni{ta... Da nisam prihvatila bio bi uvrije|en, a sad je povrije-|en ili ponièn jer ga mora donijeti. Pa, dobro, ali – ne razumijem.NEVENKA: - Ja ga ne branim, ali moglo bi ga se razumjeti, Lela; dug je ipak dug, pogotovo kad se pita da ga vrati{.AN\ELA: - Pa dobro, Nena, ako ho}e{ moèmo i o tom dugu; Ivan }e i tako svaki ~as...NEVENKA: - Ne, nisam uop}e to mislila. Do{la sam te upozoriti da ne primi-jeti{ – kad na stol do|e vino – da ne primijeti{ kako to nije na{a ruìca, da se jednostavno drì{ kao da oko toga nikakvog dogovora s Matom nije ni bilo, kao da je sve u najboljem redu.AN\ELA: - I bit }e sve u najboljem redu. Do ru~ka ima dovoljno vremena da Vedran skokne do sela i donese, ako treba, i deset litara. NEVENKA: - Ostavi, rekla sam da }u ja... Od moje vikendice sam za~as s ko-lima do sela i natrag, a vi odavde morate pje{ice, pa onda natrag, jo{ i teret nositi... AN\ELA: - Ne}e nam biti te{ko, Nena, ne boj se. Navikla sam kroz sve ove godine ovako, pje{ice do sela pa ne}e biti te{ko ni danas.NEVENKA: - Oh, pa nisi se valjda uvrijedila! Koliko puta sam ve}... Evo, sve {to sam htjela je to da se nas dvije dogovorimo, ina~e – ode tvoja proslava! Za-misli: ti ne{to primijeti{, ili Ivan, da to nije ruìca, pa moj Mate odgovori, mo`da ne{to i o tom dugu, pa onda opet Ivan kaè svoje i – gotovo...AN\ELA: - Dobro, dogovorile smo se: o ruìci nitko ni rije~i kao da ni{ta nije

Daniel Ivin

57

ni dogovoreno. A vino ostavi meni; ja pozivam na ru~ak jer ga ja prire|ujem, i zato ~astim onako kako je i red - kompletno!NEVENKA: - @ao mi je jer mogla sam ti pomo}i – kao i ve} toliko puta...AN\ELA: - E, pa danas je tako, a nije to ni jedino {to je danas – ba{ danas, vidi{... Ah, Svejedno, ovako ili onako, gozba }e biti prava, a pote{ko}e – kao i obi~no... Prema tome, najbolje mi moè{ pomo}i ako vas dvoje do|ete na ru~ak u dobrom raspoloènju. Ni{ta vi{e, Nena, u dobrom raspoloènju i ni{ta vi{e. (okrene se odlu~no, ali odlazi osvr}u}i se, dok Nevenka ostane zami{ljena i pogle-da vilu ili Vedrana).ANTE: - Nikad ne zna{ {to se sve moè poslije izle}i, a ni iz ~ega. Evo, na pri-mjer kod mene: netko je rekao samo u {ali, ali onda... DARINKA: - Ne zanima me ta tvoja filozofija, stric Ante, ali sada – sada me zanima koliko toga mi moramo ovdje...? Mama! ANTE: - Pusti je, mi }emo... DARINKA: - Reci, mama, koliko ti treba{ ovoga?AN\ELA: - Puno! Koliko bilo da bilo, ali – puno (ona im se odlu~no pridruì da pomogne).VEDRAN: - Zagledala si se u ovu ku}u kao da je prvi put vidi{.NEVENKA: - Da, ovako gotovu – prvi put.VEDRAN: - Ovakvu je ja gledam ve} ne znam otkada! NEVENKA: - Svi je mi gledamo. Svi mi oko ove ku}e je cijelo vrijeme gledamo u uvjerenju da }e biti i lijepa, i na taj na~in ona je nama doista i bila lijepa - dok se gradila. Danas pak, kad je tu, stvarna, gotova – ne znam; svaki }e je gledati druk~ije, na svoj na~in... Uostalom, nije va`no...VEDRAN: - Mo`da je va`no, ali danas... Svi ste nekako pametni danas, a kad se jo{ i vino popije...NEVENKA:- Vino tek treba donijeti, ali ne moje, na àlost... I to je sad druk~i-je... Izgleda da }e{ ti morati u selo.VEDRAN: - U selo, ja!? Odli~no! Idem odmah! (okrene se) Mama!NEVENKA: - Svakako pitaj prvo mamu jer ja te mogu bar odvesti autom.VEDRAN: - Mama, mama! Evo, teta Nena me ho}e odvesti u selo. Mogu od-mah s njom pa }u se brzo vratiti. Ne ~uje{ ti, mama? Da poslije ne kaè{ kako nisam htio, kako ni{ta ne pomaèm. Teta Nevenka }e me odvesti...AN\ELA: - Moè{ ti prestati ve} jednom!!VEDRAN: - Ja!?ANTE: - Lela, nemoj...DARINKA: - Da, ti! Umjesto da stvarno pomogne{, ti samo mamu...VEDRAN: - Glupa~o! Pa {to sam drugo rekao nego ba{ to, da pomognem, da ho}u pomo}i!DARINKA: - Znamo mi za{to.

Smiraj dana

58

VEDRAN: - Pa {to onda!AN\ELA: - Ej, vas dvoje...!VEDRAN: - Mama, rekla si da nema{ ni{ta protiv Anice, malo prije si to rekla. Evo, dokaì; za tebe je va`no da ti donesem vino, a da li }u je ja vidjeti ili ne – evo, dokaì da ti je svejedno.DARINKA: - Uostalom, zar nam nije bolje svakom ~a{a {ampanjca, nego uvijek nekakvo vino. Ima one fla{e...AN\ELA: - Pa, sad, k}eri moja, {ampanjac s janjetinom, odojkom i lukom!? E, pa zna{... DARINKA: - Tu su jo{ uvijek one tri boce, netaknute, od onog Dedinog gene-rala...AN\ELA: - Nisam to ~ula, tako ne{to nisam...ANTE: - Dedin {ampanjac...!To je prava stvar, u pravo vrijeme, makar – da slaèm se, Lela...DARINKA: - Mama, {ta je...?AN\ELA: - (rukom je sakrila o~i) Danas ste svi navalili na mene – ba{ da-nas...!VEDRAN: - Mama, ti si navalila; ja sigurno nisam. Ali, svejedno, nemoj sada...DARINKA se ve} pridigla da zagrli mamu dok je AN\ELA istovremeno pruìla drugu ruku prema sinu da i njega privu~e u zagrljaj.AN\ELA: - Do|i i ti, pamtnjakovi}u, do|i mami... Eto, tako, da vas mama zagrli.DARINKA: - Nemoj plakati, mama. Nisam ni ja, makar me Goran...AN\ELA: - Dobro, dobro, ne pla~em ja; to je samo tako, skupilo se odjed-nom... Umjesto da ide sve kako treba, glatko – ba{ danas sve se okrenulo, jedno za drugim: najprije su do{li po Ivana zbog vode, pa onda ti i tvoj Goran, pa sad jo{ i Nena, a prije toga Ton~i...ANTE: - Oh, Lela, nemoj tu sada...AN\ELA: - A Vlado i Deda – jo{ ih nema. I kako onda da mi ne do|e...!?VEDRAN: - Dobro, razumijemo te i slu{at }u te kad se opet sjeti{ svog sela. Govorim iskreno, vjeruj mi, ali sada, tu...AN\ELA: - Ee, vidi{, upravo sam na to pomislila, a tko zna kada }e opet, tko zna... Nije nam onda trebalo vina, pa da se veselimo; nije ga ni bilo, a za {am-panjac se uop}e nije ni znalo. Bilo je vode, ~iste i zdrave vode s izvora, bilo je i mlijeka, svjeè pomuzenog, mirisnog... Uve~er vatra gori u pe}i, majka reè krumpir na polovice, malo posoli i na to stavi komadi} slanine, pa te pole stavlja u pe}, u onaj vru}i jo{ uàreni pepeo. Kad se ispeku daje bratu i meni, pa je to onda gozba koja se pamti dugo, dugo... Ah, nema smisla da to pri~am, nema; re}i }ete da pretjerujem. DARINKA: - Pa ne}e{ valjda uspore|ivati ovu vilu s onom, onom...

Daniel Ivin

59

AN\ELA: - Ne}u, jer to se ne moè uspore|ivati. Samo, danas je takav dan, pa su i sje}anja... i lijepa - i tu`na...Negdje sa seoskog puta pojavio se IVAN. Izgleda zami{ljeno, ne zastaje i ne osvr}e se, samo ide pred kolibu.ANTE: - Oo, pa evo i njega. Sada }e i voda do}i, pa }e sve biti...AN\ELA: - Napokon... Glavno da je to gotovo, a sve drugo...DARINKA: - Do{ao si u pravi ~as, tata! Mama je oti{la u ono svoje selo, a ja mislim...VEDRAN: - Odmah ti mora{ sve...IVAN: - Pa, neka je oti{la, k}eri... Vratit }e se.DARINKA ustaje i odlazi na leàljku na verandi.AN\ELA: - (Vedranu) Dobro, dobro smiri se ve} jednom; uzmi ona dva kani-stra, novac je u kutiji...IVAN: - Jednom }e i ovdje biti selo – na{e, vlastito.AN\ELA: - Ho}e...? VEDRANOV GLAS (iz kolibe): - Sve }e biti kako ti kaè{, mama! (iza|e s dva velika kanistra) Samo onako kako ti kaè{! (i krene prema selu). AN\ELA: - Ani~ina mama zna dobro ~iju gra{evinu mi kupujemo.IVAN: - Nemoj ga poùrivati. Sti}i }e...AN\ELA: - Bez brige, ne poùrujem ga ja... Uostalom, do ru~ka ba{ i nema puno vremena! Reci mi radije je li tamo sve u redu.IVAN: - Da... Bit’ }e u redu – mora biti u redu... Gladan sam.ANTE ustaje i sa stola uzima ne{to posu|a da ponese prema kolibi.AN\ELA: - Kamo }e{ s time?ANTE: - Da spremim, unutra; sve je o~i{}eno, sve je narezano...AN\ELA: - Kad si ve} tamo, Ton~i, donesi molim te gro`|e; u friìderu je, vidjet }e{.ANTE: - Ho}u, svakako (on u|e u kolibu).AN\ELA: - S gro`|em }e{ se lak{e strpiti, jer ako ti sada dam neko pravo jelo - pokvarit }e{ si ru~ak, a to nema smisla; do ru~ka nije vi{e dugo.IVAN: - Ako me ve} ho}e{ tako nahraniti, onda dodaj oraha i kruha; slatko gro`|e i o~i{}eni orah, i svjeì... AN\ELA: - I svjeì kruh, i doma}a hladna rakija – znam, muù, znam.IVAN: - Lijepo, èno, onda mogu ~ekati ru~ak. Ionako }e malo kasniti...AN\ELA: - Kako kasniti?IVAN: - Pa, zbog ovog zastoja s vodom, zbog ovog popravka. Prekinuli smo i raànj dok se ne vidi kada }e biti gotovo ovo... Lako se onda nastavi.AN\ELA: - Za{to mi to ne kaè{?IVAN: - Pa, evo, rekao sam ti (nagne se prema èni da je primi za ruku, da je

Smiraj dana

60

pomiluje).ANTE: - (donosi gro`|e) Evo ga, oprano.IVAN: - Ne boj se, Lela; sve }e biti... AN\ELA je ve} ustala i sa stola uzela preostale posude napunjene krumpirom, raj~icom i lukom i odlazi u kolibu.ANTE: - Treba joj malo pa`nje, danas treba...IVAN ga samo pogleda bez rije~, pa i ANTE na trenutak u{uti.ANTE: - A danas je ba{ lijep dan... Ko bi rekao da }e jo{ biti ovakvih dana; ipak, ve} je jesen, barem kalendarski.IVAN: - Zato ponekad i kaù da je po~etak jeseni zapravo kraj ljeta – bablje ljeto... ANTE: - To je tako preko dana, ali kad se takvom danu po~ne pribliàvati kraj, kad se taj dan smiruje, onda sve to izgleda malo druk~ije nego ono pravo ljetno predve~erje...IVAN: - Da, nema vi{e one ljetne topline. Samo, smiraj dana je ne{to drugo; to je jo{ uvijek dan, a predve~er nije. U smiraju dan zavr{ava, ali jo{ uvijek traje; u predve~erju ga vi{e nema.Iz kolibe izlazi AN\ELA nose}i na pladnju rakiju, ~a{ice, orahe i kruh i stavlja na stol.AN\ELA: - Ne{to bih te pitala, Ivo.IVAN: - Da, reci.AN\ELA: - Kaì mi, kako }emo znati da napokon voda te~e? Treba li svaki ~as skakati tamo i otvarati pipe ili nekako druk~ije...IVAN: - Ma, ne...! Dogovorio sam s Josom, razumije se, da nam javi. Ja ga o~e-kujem za pola sata, mo`da malo vi{e, ~im zavr{i.AN\ELA: - Tako... Mo`da bi onda bilo dobro re}i svima da ru~ak kasni malo... Pa, i Vlado s Dedom – i njih jo{ nema... (ona se okrene prema vili i dalje u svojim mislima).

IISli~no prvoj sceni samo {to se vidi ve}i dio kolibe pred kojom sjede IVAN i AN\ELA i malo je vi{e okrenuta prema gledali{tu. Tako je i vila u pozadini pomaknuta vi{e bo~no, tj. produène osi vile i kolibe (koje ~ine pravi kut negdje oko sredine prostora ako ih se prispodobi kazaljkama na satu) pomaknute su malo unatrag. Na taj su na~in na lijevom bo~nom zidu uo~ljivija sporedna ulazna vrata. Na verandi, u sjeni, mo`da se na leàljci vidi DARINKA kako spava.IVAN: - Ne vidim razloga da se tako brine{, Lela... On se sjetio pitati za svoj novac – pa {to onda? Dobit }e ga, zna da }e ga dobiti; zna on dobro da mu ja ne}u pobje}i. Uostalom, sama kaè{ da Nevenku nije brinulo to {to se on sjetio duga, nego zbog vina.AN\ELA: - Nenu je zapravo brinulo da se to ne sazna, da nikome ni{ta ne ka-èm o dogovoru za vino, a ti sada ho}e{...

Daniel Ivin

61

IVAN: - Molim te, nemoj iskretati; ti si ispri~ala da je ona do{la i za{to je do{la, i dobro da si mi to ispri~ala jer vidim da si zabrinuta, a bez razloga. Taj dug Matiji nije zapreka zavr{etku ku}e, ali je taj posu|eni novac od njega pripomogao da se ku}a zavr{i.AN\ELA: - Boè moj, pa razumijem to...! Ali – svejedno; moè{ ti re}i {to ho-}e{ i kako se sama Nena ne brine pa za{to bi se onda ja brinula, ali ja to osje}am nekako druk~ije. Ona ne gradi, ona nema {to brinuti, dok mene to brine, i te kako me brine je li ku}a gotova ili nije. Kako da ti objasnim? Jedno je kad kaè{ gotovo je i to~ka, nema ni{ta vi{e, a potpuno je drugo re}i: da, gotovo je – samo sad treba jo{ otplatiti dugove. Pita{ me {to mi je, pa eto: Nena me podsjetila da mi ku}a, na neki na~in, ipak jo{ nije gotova. Tako ja to osje}am, bilo to nekome nerazumno ili smije{no, ali tako je... Zna{, kad bi ti, mislim, kad bi se reklo Ma-teku da }emo ovih dana – mo`da bi to...IVAN: - Lela, molim te, ostavi to meni...AN\ELA: - Ne mora se ~ak ni to; dovoljno da mu ti kaè{: Matek, sutra }emo se sjesti i porazgovarati o dugu –to bi ve} pomoglo da...IVAN: - Ni{ta to ne}e promijeniti, jer nema ni razloga; {to je trebao to je ve} i dobio – zadovoljstvo da nam uskrati svoju ruìcu. Sada, kad je ku}a gotova, mora nas kazniti {to ga vi{e ne trebamo. Njemu u ovom trenutku ba{ i nije toli-ko do duga koliko mu je trebao izgovor...AN\ELA: - Ali je meni, Ivane; o meni se radi, mene smeta taj dug! Kako ne razumije{...IVAN: - (primi je i prigrli utje{no) Sve }e biti u redu, Lela... Zna{, malo prije, kad sam i{ao ovamo, pomislio sam da me mo`da ~eka iznena|enje: gro`|e, vo}e, pi}e, mineralna voda, sve ovo donosi se tamo, na onaj stol, iz onog friìdera koji ve} uklju~en ~eka...AN\ELA: - Dobro, dobro... lijepo od tebe da ovako... Pa ipak, ne moè{ me nagovoriti da odustanem od svog redoslijeda: najprije da se tamo oko stola svi lijepo okupimo pa se onda sve~ano pu{ta voda. Sve slavine }u otvoriti u kuhinji i kupaonici, neka se ~uje i vidi da je voda do{la u ku}u! Tek nakon toga punite friìdere, ormare, stalaè, {togod ho}ete, ali najprije da se okupimo i da pustimo vodu. Zato }e{ se ti sada i bez iznena|enja zadovoljiti s ovom finom doma}om, hladnom {ljivovicom, iz ovog tu friìdera, iz kojeg ve}, hvala Bogu, dvadeset i vi{e godina...IVAN: - Toliko...? Pa, brzo smo mi to od ove bajte do{li do one vile.AN\ELA: - Daj, Ivo, nije mi do {ale. Osim toga, ve} je i punih dvadeset i pet godina, ako ba{ ho}e{ znati.IVAN: - Ne boj se, znam dobro: po~eli smo kad se Darinka rodila, a Vlado je onda imao dvije godine. Kako to ne bih znao! Ne {alim se; eto, htio sam re}i da to i nije toliko dugo vrijeme kako ti se ~ini. Moèmo biti zadovoljni, stvarno moèmo...AN\ELA: - Ja i jesam zadovoljna, danas svakako jesam. Nema potrebe da me tje{i{, ali da za jednu ku}u dvadeset pet godina nije ba{ malo vremena – to bi,

Smiraj dana

62

dragi moj, ti morao znati bolje od mene, puno bolje.IVAN: - Nije i je, kako se uzme. Ima ku}a koje se grade i sto godina.AN\ELA: - Ma nemoj! To misli{ na ne znam kakve sve pala~e, velebne dvorce valjda, katedrale...!IVAN: - Ne, ne; govorim o takvoj ku}i, obiteljskoj, obi~noj ku}i.AN\ELA: - Takve si ku}e ti sagradio i za manje od godinu dana, ~itava naselja takvih ku}a!IVAN: - @eno draga, pa nemoj mi sada mije{ati slu`beni posao s privatnim è-ljama. Ono se radi za novac – koliko novca, toliko brzo je i gra|evina gotova. A ovo je drugo, ovo je za sebe, zbog nas. Ono se gradi strojevima i prora~unom, a ovo na{e – rukama i srcem. Koliko puta smo o tomu ve} razgovarali...AN\ELA: - Pa, jesmo, priznajem, ali sada je – druk~ije... Osim toga, ne sje}am se da si ikada prije rekao ba{ tako, da se radilo rukom i srcem. Pa, ba{ lijepo... Ovo je, zna~i, gra|eno zbog ljubavi, a ono zbog interesa.IVAN: - Tako nekako... Da. O ku}ama se moè re}i mnogo toga lijepog, vidi{... Pa kad se napokon i smjesti{, tamo – onda }e tvoja seoska koliba... Dolazit }e{ ovamo sve ~e{}e, a odlaziti sve rje|e. Pogotovo kada i put napravimo kako treba da se moè kolima sve do ku}e...AN\ELA: - Ne spominji mi sada jo{ i tu cestu! Samo mi jo{ to treba pa da ustanovimo kako ku}a bez puta nije gotova, a onda...IVAN: - Ne, to ne}emo; ku}a je gotova, ali cesta nije. Druga je stvar kakva je to ku}a do koje danas ne moè{ do}i autom.AN\ELA: - Znam, ali danas – samo danas nemoj {to jo{ treba i {to jo{ ne treba. Htjela bih ovaj dan... IVAN: - Bit }e, Lela... Bit }e sve kako treba.AN\ELA: - Ho}e... A gdje je Vlado s Dedom? Rekao je da }e do}i u podne, a dvanaest sati je pro{lo, poprili~no je pro{lo...IVAN: - Pa sad, nemoj pretjerivati; ti ih o~ekuje{ ba{ to~no u dvanaest?Odozdo, s rijeke, pojavi se GORAN u kupa}im ga}icama. AN\ELA: - Ti zna{ kako je Vlado to~an...IVAN: - Podne jo{ traje... Do}i }e.AN\ELA: - Znam da }e do}i... Do}i }e i voda, znam, ali jo{ je ipak nema.GORAN: - Evo nas! (i on prilazi). AN\ELA: - Vidim, vidim, ali samo tebe. Nije vam dolje Ante rekao...?GORAN: - On je samo viknuo da ru~ak malo kasni i produìo dalje, putem...AN\ELA: - Oti{ao je zna~i najprije Mati i Neni pa se tamo jo{ i raspri~ao... A gdje su ostali? GORAN: - Do}i }e malo kasnije. Oti{li su do Mlinova, da ne{to sitno pregrizu. AN\ELA: - Pa to su mogli ovdje, boè moj! Za{to u Mlinove, tamo jo{ i pla-}ati...

Daniel Ivin

63

GORAN: - Rekao sam im, no oni su zapeli da pro{e}u do tamo (odlazi u kolibu da se presvu~e).AN\ELA: - Uzmi barem ti; ima vo}a, na}i }e se ne{to i za koji sendvi~... Uosta-lom, tamo ti je Darinka pa neka ti ona na|e ne{to...GORANOV GLAS: - Nisam gladan – za sada jo{ nisam (Goran izlazi u kratkim hla~ama, obla~i majicu).IVAN: - [to }e ti majica? Sunce je, evo...GORAN: - Je, sunce je kao u pri~i, ali ne ono, znate... Pa ni zrak nije vi{e ljet-ni.IVAN: - Svejedno, ionako ti za ru~ak, ~ujem, ne}e trebati ta majica, pa {to }e ti sada, kad je...AN\ELA: - Ivane, ostavi to!IVAN: - Goran i ja }emo porazgovarati malo, prijateljski.AN\ELA: - Ostavi, molim te. Barem sada ostavi, danas... GORAN: - Ja, ovaj... (Goran zastane u pol koraka). IVAN: - (Goranu). Do|i, evo tu, sjedni... Ne mislim se mije{ati u tvoje i Darin-kine odnose – nisam to nikada... Ovo je ne{to drugo.AN\ELA: - Ona se potuìla meni i to se nikog ne ti~e, Ivane! Uostalom, zar ne vidi{ da je obukao majicu, i {to onda jo{ ho}e{...?IVAN: - Da, mo`da... Mo`da je ona u pravu; ostavimo to, sada...AN\ELA: - Uostalom, danas ima pametnijeg posla (okrene se, i po|e prema vili).GORAN: - (opu{teno) Svejedno, moèmo kad ho}ete.IVAN: - Zapravo, nije ni va`no...GORAN: - [to se mene ti~e, ako ho}ete, moèmo razgovarati i odmah (on se napokon okrene i po|e prema Ivanu). Ja sam samo rekao, onako, mislio sam samo da }e u podne biti vru}e. Ja mislim... ~ovjek se treba osje}ati ugodno, da mu je lijepo, da mu je onako kako on ho}e, a ne da protiv svoje volje obla~i na sebe {to ja znam {to sve ne, samo zato jer to propisuje nekakva pristojnost – la`-na pristojnost, u takvom slu~aju (on sjedne, kao nevoljko).IVAN: - U kakvom slu~aju? GORAN: - U slu~aju... Pa, imam ja i svoju teoriju o pristojnosti; rekao sam ve}...da. Ipak, ja mislim da je Darinka osjetljiva; ponekad je previ{e osjetljiva – ne samo danas... Ja ni{ta ne kaèm; svatko ima ne{to, pa – takvi smo... Ali ipak, nije se trebala uvrijediti, jer ja sam – eto, majicu sam obukao. Nije va`no zbog ~ega, nije va`no da to nema veze s proslavom, jer ja sam obukao...IVAN: - Ima veze jer to i je ono va`no – zbog ~ega. Nema ovdje nikakve prosla-ve, Gorane, pa treba znati zbog ~ega.Netom prije AN\ELA je pro{la nekoliko koraka uzdu` verande, pogledavaju}i je, zami{ljena. Nije se obazirala na DARINKU, nego je skrenula i uz bo~ni zid nastavi-la do sporednih vrata. Otvorila je vrata, ali se opet predomisli i krene natrag ravno

Smiraj dana

64

prema kolibi.GORAN: - Rekao sam: nije ba{ tako vru}e kako sam pretpostavljao da }e biti. Razumljivo, zar ne? Ali mogu ja razumjeti i vas, Ivane; naravno, kao otac, vi se brinete za svoju k}er, pa zbog njene osjetljivosti ja }u, evo, re}i da majicu obla-~im zbog nje i zbog sve~anosti. IVAN: - Osjetljivost...? Nema ovdje ni sve~anosti, isto kao {to nema proslave, pa nema ni gostiju; a njena osjetljivost... Ovdje smo svi doma}i; svi smo radili oko ove ku}e.GORAN: - I ja, tako|er.IVAN: - Eto vidi{! Koliko si puta bio ovdje da nam pomogne{, svejedno da li ti je bilo drago ili nije, ali – pomagao si. Prema tome, i ti si danas ovdje doma}i pa majicu obla~i{ iz pristojnosti prema svima nama – zna~i, i prema sebi. GORAN: - Dobro, ja sam vas razumio, ali takav razgovor zbog jedne obi~ne majice...!IVAN: - Kako se uzme...Nije zbog majice. Jesi li ikada vidio radnike na gra|e-vini ljeti, na vru}ini, one obi~ne radnike koji prenose cementne vre}e, koji slaù cigle, postavljaju èljezne {ipke? Vru}ina je i mnogi su do pojasa goli; znoj, pra{ina, prljav{tina, ali kad do|e odmor za jelo vidjet }e{ da }e prili~an broj njih obu}i ne{to, nekakvu ko{ulju ili potko{ulju, majicu, bilo {to. Mo`da je to pode-rano, pa jo{ i vru}ina, ali on ipak stavi na sebe ne{to – da nije gol kad sjedne za jelo, kad blaguje. Ne kaèm da to u~ine svi, ali onih koji to obi~avaju dovoljno je – dovoljno da se pamti.GORAN: - Ako je to sve, jesam li slobodan da idem.....IVAN: - Ti si slobodan da ide{ kad ho}e{ i kamo ho}e{. Ja sam te htio samo opomenuti, da ti kaèm svoje mi{ljenje. I to je sve; dalje je sve tvoja sloboda.GORAN: - Pa, uredu... (okrene se i pogledom prati An|elu). Proslave nema, a pri~a se mjesecima o toj proslavi povodom zavr{etka gradnje. ûdno...AN\ELA u kolibi preslaguje tanjure, posu|e, pribor za jelo. Izlazi na verandu nose}i na stol pove}u hrpu noèva, vilju{aka, `lica i sli~no. ûje se uobi~ajeni zve-ket.DARINKA: - Oo, mama! Nisam opazila... GORAN: - Gospo|o An|ela! Evo me, da vam pomognem!AN\ELA: - Ne, to }u ja sama. Ve} sam i gotova, skoro... (odlazi ponovno pre-ma kolibi po tanjure i ostalo i za njom Darinka).DARINKA: - Zna~i, ipak priprema{...? Da si mi rekla, ja bih sigurno...AN\ELA: - Znam da bi, k}eri moja, ali sve je ve} re~eno (ulazi u kolibu nastav-ljaju}i razgovor). Ostalo je samo da se zavr{i, a to je izgleda uvijek najteè. Da se zavr{i, pa onda... (izlaze s mno{tvom tanjura).DARINKA: - [to zavr{iti, mama? Pa ja bih ti pomogla da si mi rekla.GORAN: - Ne moè{ ih razumjeti danas! Nisam ni ja...DARINKA: - Ne pitam tebe.

Daniel Ivin

65

GORAN: - (okrene se Ivanu) ûdno, rekli ste da nema proslave, a ipak – ne{to se sprema, vidim...IVAN : - Nema je onako kako ti misli{, kako to Darinka zami{lja. Tako nema.GORAN: - Oh, pa nismo mi isti! Ona zami{lja na svoj na~in, a ja, ovaj... Ako se volimo – ne zna~i da smo isti!IVAN: - Jednom treba sve~anost da se obu~e, drugom da se svu~e – u osnovi isto.DARINKA: - (na verandi pomaù}i mami postaviti stol) Ne, mama, nisi me ra-zumjela; govorim to tek tako, zami{ljam si malo, kako bi to moglo biti, jednom... Onako, jednom kad }e se ovamo mo}i dolaziti u lijepim limuzinama, onako, otmjeno, predve~er na prijem, u dugim haljinama i tamnim odijelima, razna fina jela, pi}a, zanimljivi razgovori, pa ugodna muzika da se i zaple{e malo, tko èli... Nemoj mi re}i da je to neostvarivo ili da nije lijepo! Nisam rekla sada, na-ravno, ali ovdje – za{to ne bi jednom moglo biti i ovdje, kod nas? Nije to samo na filmu, nego je to stvarnost koja se doga|a, na primjer, u nekom otmjenom ljetnikovcu negdje pokraj Londona ili u okolici Pariza, i zbog ~ega to ne bi mo-glo biti i kod nas? Moj tata je direktor i to direktor velikog poduze}a, pa za{to onda ova na{a vikendica ne moè jednog dana postati pravi ljetnikovac u kojem }e se prire|ivati takvi prijemi?AN\ELA: - @lice metni sve jednako, na desnu stranu tanjura, a male gore, iznad, a ne kako bilo. Ako mi èli{ pomo}, pazi malo.DARINKA: - U redu, ho}u... A ovo {to ti govorim – pa nisam ja jedina koja tako misli! Nikada ni od koga nisam ~ula da kaè kako to nije lijepo! Mo`da }e netko re}i da je nepotrebno, netko drugi ~ak i glupo, ali da nije lijepo – nitko! I da zna{, onih koji o tome razgovaraju dobronamjerno, pa njih je vi{e nego ovih koji se rugaju. A ne ismijavaju te nekakvi primitivci, zatucani provincijalci; s takvima se ionako ne dolazi u priliku za ovakve razgovore. Rugaju ti se ili te ~ak osu|uju ba{ oni na{i, ona gradska gospoda, intelektualci, koji se ina~e znaju diviti ne~em takvom kad je u Londonu i Parizu ili Be~u, u Rimu... Onda je to ne{to dobro i hvalevrijedno, ali kad kaè{ da ho}e{ da to bude i ovdje, da to voli{, da tako ne{to èli{ doìvjeti i sam, onda oni tebe nazivaju primitivcem, provincijalcem, ograni~enim malogra|aninom. Razumije{? Ja moram biti glupa da bi se njihova dvoli~nost i pokvarenost priznala kao inteligencija! Pa nisam pala s Marsa!AN\ELA: - Nisi, sigurno nisi, ali nisam ni ja da te slu{am, iako – priznajem – ovo, kad kaè{... Da, to je tako. Nego, ne{to va`nije sada: moramo jo{ donijeti ~a{e, ubruse, pa one male tanjuri}e...DARINKA: - Ja }u to sve donijeti, bez brige, mama; samo da ti jo{ kaèm...AN\ELA: - [to? Vidim i sama da bi ti najradije ovo proglasila otmjenim ljet-nikovcem i onda u njemu prire|ivala velebne prijeme. Pa dobro, uzmimo da je to mogu}e; ne znam samo gdje }emo onda biti mi, tata i ja? Ovo je na{a ku}a, ovo je na{ budu}i dom, k}eri moja, i ne samo na{, nego i tvoj dom da se u njemu ìvi, a ne paradira.

Smiraj dana

66

DARINKA: - Opet ti svoje... Pa zna{ da se ja ne mogu seliti iz grada...! Mogu ìvjeti samo u ve}em gradu, u kakvoj metropoli, ali u manjem, pa jo{ na selu – nikada! Ovo je trebala biti na{a vikendica; odli~no, mnogi je imaju, a ljetniko-vac je isto vrsta vikendice – ipak, ne{to otmjenije od obi~ne vikendice. I {to te u tome smeta?AN\ELA: - (ide prema kolibi) Vidim da moram ja po ~a{e za vino... (odjednom se zaustavi kao da tek sada opazi Ivana). Sjedi{... êka{... êka{ mo`da vodu? Ne}e sama do}i... Ne}e. Zato postavljam stol, vidi{; mo`da tako do|e. Kad je sve spremno, mislim - do}i }e valjda i voda.IVAN: - Sve }e biti, samo se ti...AN\ELA: - Nemoj Ivo... Samo me smiruje{, a vode nema – i nema...IVAN: - A otkud zna{ da je nema?AN\ELA: - Jesi li sam rekao da }e Josa do}i kad zavr{i; pa, gdje je?IVAN: - Mo`da je ve} napravio {to je trebalo, pa }e do}i.AN\ELA: - Nemoj da odem tamo unutra i otvorim koju pipu. Malo prije sam to htjela, ali sam se predomislila. Zapravo, prepla{ila sam se; ve} sam bila na vratima, da vidim je li do{la, ali mi odjednom padne na pamet: {to ako otvorim pipu, otvorim sve do kraja, a ono – ni{ta, vode nama.IVAN: - A {to ako je ipak do{la...? Uostalom, pogledaj! Mo`da ipak...AN\ELA: - Za{to onda ne pogleda{ ti? Jednostavno, oti|i i uvjeri se sam.IVAN: - Da, ima{ pravo... (ustane i uputi se u vilu).GORAN: - (hoda oko stola na verandi, na kraju sjedne). Ovo je prava stvar... zasjesti ovako ovdje, to je stvarno prava stvar.DARINKA: - (gleda za ocem) A kamo je oti{ao tata?AN\ELA. – Pa vidjela si, valjda...DARINKA: - Da, ho}u re}i – {to radi unutra?AN\EALA: - êka... Zapravo, ne znam...DARINKA: - Ti si, mama, zabrinuta? AN\ELA: - Ne, nisam... Razmi{ljam samo (pa`ljivo gleda ku}u, i{~ekuje muà koji se pojavi na sporednim vratima, zami{ljen).DARINKA: - I ja razmi{ljam... Ova ku}a po~ela se graditi kad sam ja ro|ena. Tvoje sje}anje na baku nekako je utjecalo na odluku da se gradi, odnosno tvoje sje}anje na roditeljsku ku}u. Tako je valjda do{lo na pamet i Dedi da mi se da ime prema bakinom. Je li tako? Malo zamr{eno, ali ne smeta; mislim, naime, kako bi bilo da sada, kad je zavr{ena, damo ku}i i ime, da je nazovemo “vila Darinka”. [to kaè{, mama? Eto, i to je razlog vi{e za proslavu: slavimo svr{e-tak ku}e i slavimo njeno ime. To je onda prava proslava – zavr{etak gradnje i davanje imena.Vidi{ da }e nam stvarno trebati {ampanjac!AN\ELA: - îni mi se... Nema ni{ta...DARINKA: - [to si rekla, mama?IVAN: - (prilazi, zami{ljen) Ma, trebali smo ve} davno useliti... Stalno jo{ ovo, pa

Daniel Ivin

67

ovo, pa ono - a ku}a se useljava kad se stavi pod krov. Trebali smo se onda useliti i proslaviti zavr{etak ako ho}e{, pa dogra|uj cijeli ìvot, {to god èli{! (ulazi u kolibu i odmah izlazi).AN\ELA: - [to to govori{?IVAN: - To {to ~uje{... Mogli smo zavr{etak proslaviti i davno prije kad smo je stavili pod krov; na neki na~in, ku}a je ve} onda bila gotova. AN\ELA: - Vode nema, pa sad ho}e{ da sam ja kriva... Razgovarali smo ve} o tome, ne jedanput.IVAN: - Idem ja do Jose, idem svakako, ne brini; samo sam se sjetio da smo to mogli proslaviti ve}...(opet ulazi u kolibu jer o~ito ne{to traì, neki alat, pa izlazi). DARINKA: - (mami) Jesam ti ja rekla da vode nema, a ti – do}i }e. Eto ti sad to tvoje do}i }e... IVAN: - Idem vidjeti {to je to tamo. Ali, vode }e biti – pa, mora je biti! Ne bri-ni...AN\ELA: - Po~ela sam brinuti: odjedanput – ne dolazi. Kako to?IVAN: - Vidjet }emo; sve }e biti u redu... Da. Ali, da si mene poslu{ala....DARINKA: - Tata, {to je to moglo ve} biti? Useliti se prije, proslaviti prije nego je zavr{eno?IVAN: - Ku}a nikad nije zavr{ena - kad je gradi{ sebi, osim...AN\ELA: - Ostavi ga sada, molim te, neka ode napraviti tu vodu. Poslije ra-zglabajte koliko vas je volja.DARINKA: - Pitam samo! Ne smijem ni pitati vi{e?IVAN: - Pitaj ti, k}eri, samo pitaj; tko ti brani?DARINKA: - Reci mi onda {to se to doga|a s vodom?IVAN: - To~no si rekla – ne{to se doga|a s vodom. Eto, zato ja idem opet tamo, do Jose, da vidim. Prema svim pravilima, voda je ve} morala biti u ku}i. Ali, k}e-ri moja, planovi i pravila su jedno, a ìvot je drugo. Vidjet }emo; nema razloga da ne do|e...DARINKA: - Govori{ kao i mama: do}i }e... Znam da }e do}i, ali za{to je nema?IVAN: - To~no: do}i }e. Sat prije ili sat kasnije, ali }e do}i.ANTE dolazi nevoljko stazom od rijeke; opaziv{i GORANA, vrati se korak-dva do stepenica verande.ANTE: - Je li to dozvoljeno? (kako mu nitko, ni Goran, ne odgovara, on oprezno sjedne).AN\ELA: - Reci mu da nije isto je li voda do{la ve} jutros ili }e do}i tek uve~er. Reci mu, k}eri – to nije isto.IVAN: - Da li je voda ujutro ili nave~er, pa to i nije neka razlika. Ali je velika razlika da li smo ku}u uselili prije vi{e godina kad smo podigli krov ili... Treba-li smo samo ove krevete staviti unutra, ove iste koji su tu u kolibi i ovu pe}, i

Smiraj dana

68

posu|e, i ostalo {to imamo, pa bi sve ove godine ve} ìvjeli u njoj. A ono drugo – podovi i zidovi, cijevi, vodu, struju – sve to moglo se raditi usput kao {to i drugi rade: ~im postavi{ krov, useli{ se i onda iznutra dovr{ava{, ako ho}e{ i cijeli ìvot! Ali vidi{, ti nikako da se useli{ u nju, sve ne{to ~eka{ da bude gotovo ono, pa da bude gotovo ovo, pa da bude potpuno gotovo. A sad - eto, gotova je! Za{to mi sada sjedimo tu, pred ovom bajtom, pod ovom nakrivljenom strehom, na ovim skucanim klupama, a ne tamo – pogledaj! – tamo, na onoj divnoj verandi, pod suncobranima u udobnim stolicama... Evo, reci: za{to?DARINKA: - Malo prije si rekao da ku}a... Pa kako to moè{ govoriti, tata, da ku}a nikada nije gotova!?AN\ELA: - Ostavi ga sada s takvim pitanjima, rekla sam ti! Filozofirati moète kasnije... ANTE: - (ustane) Ako treba, oko te vode... GORAN: - I ja mogu pomo}!IVAN: - Ne treba nikakva pomo}. Meni i Josi treba samo malo sre}e da prona-|emo pravi uzrok zastoja ili {to je ve} tamo... Malo sre}e, pa }e biti sve u redu.IVAN odlazi. ANTE stoji i gleda za njim, dok GORAN i dalje sjedi.ANTE: - Trebao sam oti}i s njim... (pa neodlu~no krene do stepenica i si|e do-lje).DARINKA: - ûdan je tata, zar ne? Za{to je rekao da ku}a nije...?AN\ELA: - Da... ali, ne misli on tako. ANTE: - (prilazi) Ipak, mogao sam oti}i s njim...AN\ELA: - Mogao si. ANTE: - Kad on nije htio...AN\ELA: - Svejedno si mogao. Mo`da bi tamo ba{ ti pomogao – kao {to si i meni...ANTE: - Ne, nemoj mi predbacivati, jer nisam ti rekao...AN\ELA: - Nema{ {to re}i, Ton~i. Znam i sama: raspri~ao si se kod Nevenke i Mateka, recimo zato jer te dugo nije bilo kod njih, pa to ti je... ANTE: - Nije ba{ to, Lela. Oti{ao sam najprije Nevenki i Mati, jer sam njima namjeravao samo javiti – kako si i rekla – da ne ùre, pa se odmah vratiti onima na rijeci da im isto kaèm za ru~ak. Me|utim...AN\ELA: - Nije va`no, Ton~i, skrati to...ANTE: - Je, va`no je, i te kako je va`no!GORAN: - (ustaje od stola pogledavaju}i Darinku, s verande sko~i na tratinu i pri-lazi joj) Duìna trajanja sva|e obrnuto je proporcionaln inteligenciji. Nisi ~ula za tu definiciju?DARINKA: - Ne, nisam ~ula, ali se to sigurno odnosi na tebe, jer za sva|u je potrebno dvoje; ja se sama sa sobom ne mogu posva|ati.GORAN: - A {to je onda ovo sada? (sjedne kraj nje na tlo ili panj).AN\ELA: - Pa reci ako je va`no! [to {uti{ tako...

Daniel Ivin

69

ANTE: - Ne {utim, nego mislim kako da ti kaèm. AN\ELA: - Kaì jednostavno, kaì odmah.ANTE: - Ako ba{ ho}e{, re}i }u: oni ne}e do}i. Eto, rekao sam jednostavno.DARINKA: - Nisam znala da se bavi{ tako pametnim definicijama. Mo`da zna{ jo{ koju?GORAN: - Ako do|e{ bliè...DARINKA nevoljko ustaje i prilazi GORANU, kao da }e i sjesti do njega, ali opet uvrije|eno odlazi do verande.ANTE: - [to me gleda{ tako? Sada ti {uti{... AN\ELA: - Razmi{ljam {to si to rekao; nekako mi ne ide u glavu...ANTE: - Eto vidi{ da nije jednostavno. Htio sam ti objasniti, ali ti uvijek...AN\ELA: - Pa dobro, onda objasni!ANTE: - Zna{, nije bilo pametno da sam ba{ ja i{ao njima. Da je netko drugi... îm sam ja rekao da ne ùre jer }e ru~ak kasniti sat i vi{e, odmah je Matija od-govorio neka ne brinemo o njima budu}i oni ionako ne}e do}i. To me je, narav-no, iznenadilo, kao i tebe sada; jednostavno nisam razumio. Ona je bila ovdje, razgovarala je najnormalnije, a sada odjednom – ne}e do}i.AN\ELA: - Da, bila je ovdje i razgovarala je, makar ne ba{ sasvim uobi~ajeno. Do{la se ispri~ati za vino, ali je to povezala s onim dugom...ANTE: - Znam, rekli su mi sve jer su se preda mnom i prepirali. Nevenka bi jo{ i do{la nekako, ali je on zapeo... AN\ELA: - Dakle ipak! Slutila sam to – dug je vaàn, a ne vino. Rekla sam to Ivanu, ali njega uvjeriti...ANTE: - Pa, kako da kaèm, mo`da nije ba{ ni tako. Naime, to je ono {to ho}u re}i: da je njima do{ao netko drugi, uzmimo Darinka, oni pred njom uop}e ne bi spomenuli taj dug, a kamo li razglabali o njemu. Me|utim, sa mnom je druk~ije; ja sam ~ak nekakav svjedok te va{e posudbe. AN\ELA: - Kakav svjedok, Ton~i? [to }e meni odjednom svjedoci?!ANTE: - Nisam to mislio u pravom smislu te rije~i; pa valjda ja znam da je to bio prijateljski dogovor, prijateljski dug na rije~. U tomu i jest stvar, jer posljednji put kad sam se vidio s njima bilo je upravo onda kad ste dogovarali taj dug; bio sam slu~ajno kod vas kad su oni do{li, sjeti se...AN\ELA: - Da, sje}am se ne{to, ali za{to ti mene sada...?ANTE: - êkaj, da ti objasnim; pro{lo je vi{e od dvije godine, ~ini mi se ima ve} i tri, i ja sam ih sada, svojom prisutno{}u, na to jo{ ja~e podsjetio. Moè{ si misliti kad se Nevenka vratila i rekla Mati da je srela mene, da sam i ja ovdje!AN\ELA: - Znala je ona da si ti ovdje; kod nas sve~anost, a da tebe nema!ANTE: - Ho}u re}i, da je bila Darinka, oni bi jednostavno primili poruku i kasnije mo`da ipak do{li, ili barem ona sama, Nevenka. Ili, mo`da uop}e ne bi do{li, ali to se, onako, u dobrom raspoloènju oko stola, na kraju ne bi ni primi-jetilo, i – sve u redu.

Smiraj dana

70

AN\ELA: - Za boga miloga, {to je tebi!? Ja ho}u da oni do|u! Ja ho}u da svi do|ete!! Ovo je moja proslava kona~nog zavr{etka na{e ku}e, na{eg budu}eg doma i èlim da se svi vesele, a ti ih rastjeruje{... Kao da nije dosta {to mi ni sin ni otac jo{ nisu do{li, pa ni ta voda, nego jo{ povrh toga èli{ da nema ni ovih mojih susjeda. Ajde, molim te, Ton~i...Dolazi VEDRAN s ANICOM koja mu pomaè nositi ve}i kanistar vina, dok manji on nosi sam drugom rukom. Zastanu, VEDRAN nosi dalje oba kanistra sam, a ANICA ~eka. ANTE: - Nisi me razumjela, Lela; ho}u ti re}i da se ne brine{ ako netko i ne do|e, jer gozba i veselje ne ovise o pojedincu, nego o svima nama.AN\ELA: - Sve dok taj pojedinac nije Deda, je li tako? E, moj Ton~i...VEDRAN: - (u prolazu prema kolibi) Vino je tu!ANTE: - Opet ti po svome... Rekao sam ti da grije{i{ ako tako misli{. Mogao bi se i uvrijediti da nismo tako dobri prijatelji. Da je meni taj razgovor s Dedom va`niji od tvoje sve~anosti, onda bi te za tu uslugu pitao ve} prije, uprili~ili bi je u tvom stanu ili u nekoj kavani. Ili, ne znam, mo`da ti nisi... AN\ELA: - Ostavi me Ton~i, s takvim...ANTE: - Uostalom, ako te iz bilo kojeg razloga smeta da to u~ini{ ovdje, jo{ se uvijek moèmo dogovoriti da negdje u gradu...AN\ELA: - Ne smeta me da to obavimo ovdje, ali zar ne vidi{ da je pitanje tko }e biti i tko ne}e biti ovdje. Uostalom, koliko nas uop}e ima? To, izgleda, nitko ne zna. Bilo nas je vi{e od dvanaest, a sada... ANTE: - Pa, na kraju krajeva, svi }emo ipak biti, Lela, svi! Vidjet }e{... AN\ELA: - Ni{ta ja ne vidim! Ne vidim da je voda do{la, ne vidim Vladu, ne vidim ni Dedu, a morali su ve} biti tu. Ne vidim ni tvoju Vesnu, ako ba{ ho}e{, jer ipak je rekla da }e nastojati do}i, ali je nema. A povrh svega sada jo{ Nena i Mate...ANTE: - To je obi~no tako; netko zakasni, drugog nema jer se uvrijedio, tre}i je negdje zaspao pa ga se traì, ali na kraju... Zna{, kad se ne{to ovakvo priprema, ne{to neuobi~ajeno, onda se i ljudi tako pona{aju, ali na kraju svi }emo se oku-piti, vidjet }e{, svi...VEDRAN izlazi iz kolibe s pregr{tom vo}a. Nudi GORANA i mahne ANICI da do|e, ali ona odbija. Njih dvojica nakon nekoliko rije~i odlaze DARINKI na ve-randu, nude je vo}em, ona odbija. Svi razgovaraju.AN\ELA: - Ili me tje{i{ {to ne}e biti svi ili me tje{i{ da }e biti svi!? Odlu~i se. Vlado i Deda su prema dogovoru ve} morali do}i! A nema ih... Mu` mi ve} po drugi put odlazi, a sin i otac ne dolaze! Da se nije {to dogodilo na putu..? Pa, za boga miloga, gdje su ??! [to se to doga|a?!!DARINKA: - Mama, prestani se brinuti! Evo, Vedo ih je vidio!ANTE: - Jesi li ~ula! Kaèm ja...AN\ELA: - Vidio... Koga je vidio?! Gdje? Kako...?ANTE: - Darinka, do|i ovamo! Reci mami...

Daniel Ivin

71

DARINKA: - Vedo ih je vidio, neka on kaè.AN\ELA: - Nevjerojatno... Vedrane! Za{to mi to nisi rekao?!VEDRAN: - (dolazi) Pa, mislio sam da ti ve} zna{... Ana je vidjela Dedu i Vla-du, ali ja sam mislio da ti ve} zna{ za njih, da su gore u selu. AN\ELA: - Gdje je Anica? Nevjerojatno...VEDRAN: - Anice! Do|i, Ana, da kaè{ mami... ANTE: - Mo`da je i Vesna...VEDRAN po|e prema ANICI, a za njim i AN\ELA, u nevjerici. Istovremeno i ANICA krene prema njima, pomalo srame`ljivo.ANTE: - Jesam li rekao – svi }e se na kraju okupiti. VEDRAN: - Evo, reci mami gdje si ih vidjela. Slobodno reci...ANICA: - Pa, u selu...AN\ELA: - Ali gdje u selu?! Ne mogu vjerovati da nisu prvo do{li ovamo pa onda oti{li... Da se nisu najprije javili ovdje??!VEDRAN: - Do}i }e valjda sad, ubrzo. Ionako moraju prije u selo, da ostave kola, i tek onda...AN\ELA: - Kada si ih vidjela?ANICA: - Pa, tako, prije vi{e od sata... Vidjela sam ih u vrtu Jurine gostionice kad sam onuda prolazila. AN\ELA: - I {to tamo...?!ANICA: - Ni{ta; sjede mirno.Svi su zbunjeni, okupljaju se oko AN\ELE. VEDRAN kao da poku{ava zagrlja-jem tje{iti majku.GORAN: - Ja idem po njih!VEDRAN: - Sad }e oni do}i i ovamo. Evo, sada...AN\ELA: - Nevjerojatno... A svi su ̀ eljeli da se gradi! I kako su samo i{~ekivali ovaj dan... (tiho pla~e, ostali {ute).

III Unutra{njost kolibe razdvojena je pregradom, nekom vrstom zida koji ne doseè do drugog kraja, nego – umjesto vrata – ostavlja slobodan prolaz. Ve}a prostorija sluì i kao kuhinja i dnevni boravak i sva{tarnica i radna soba, pa i spava}a kad zatre-ba. Sve je u jednom prostoru, ali u nekakvom redu i skladu koji se doima ugodno, doma}inski. Manja soba uglavnom sluì kao spavaonica, u njoj su ~ak tri do ~etiri leàja. AN\ELA leì na sofi ili naslonja~u, podbo~ila je glavu, utonula u svoje misli. VEDRAN stoji kod prozora, naslonjen. Upravo su prekinuli razgovor.Vrata i prozori kolibe otvoreni su i glasovi onih koji su vani ~uju se i raspoznaju. ûje se smijeh, glasan i jasan, pa tek onda razgovor. GORANOV GLAS: - Ja mogu i sam ako ho}u donijeti cijeli raànj. ANTIN GLAS: - Da, samo {to ga ne moè{ i sam pojesti.DARINKIN GLAS: - Nisam sigurna, nisam... Sva{ta on moè, a najvi{e ono {to

Smiraj dana

72

je neo~ekivano. (Smijeh.)VEDRAN: - Koja je onda svrha ovog razgovora? Ti uvijek ima{ jedan te isti odgovor - da sam ja mlad i naivan, da sve shva}am idealno... Za{to uop}e razgo-varamo? Samo te zamaram... Mogu i oti}i, ako ho}e{...AN\ELA: - Ne, ja te slu{am; samo ti nastavi...VEDRAN: - Pa, dobro... Ali, da ipak uzme{ jedan aspirin, mama? Ako te glava boli jo{ uvijek...AN\ELA: - Ne}u lijekove; bol ionako popu{ta... Pa ipak, kad me ve} pita{, hla-dan oblog na glavu – da, to bi godilo. Malo sam se uzrujala, istina, ali ne brini, pro}i }e... Dok do|u svi – svakako...VEDRAN: - (ide u kuhinju) Evo, sad }u ja...AN\ELA: - Tamo, sa strane, u drugoj ladici, na}i }e{ ~iste kuhinjske krpe, one manje, pa jednu...VEDRAN: - Valjda to znam i sam... ( vodu nato~i u lavor i to sa krpom donosi u sobu). AN\ELA: - Stavi to tu, pa }u ja sama sebi...VEDRAN: - Pusti, i to }u ja (umo~i krpu i stavlja oblog na ~elo majci).AN\ELA: - Ba{ godi... To je bolje od nekakvog aspirina, stvarno bolje.VEDRAN: - Rekla si da nastavim, da slu{a{... Mislim da sam ti rekao ve} dosta toga, premda ono glavno... Ovako: kada ti meni kaè{ da je ono {to ja govorim idealizam ili naivnost, onda to za tebe zna~i da je to ustvari nemogu}e, dakle neostvarivo. A ja pitam: za{to? Vidi{, moja glavna misao je u toj jednoj jedinoj rije~i – za{to. Upravo tako, mama, jer za{to bi ono {to je idealno bilo nemogu-}e? Ako je idealno zapravo ono {to je savr{eno, onda to i postoji! Pa kaè se, na primjer: ovo je savr{eno. Ti sama zna{ re}i za ne{to – ne da je samo savr{eno – nego ~ak i najsavr{enije! Prema tome, ako za tebe postoji najsavr{enije, za{to ja ne mogu ostvariti ne{to {to je – tek savr{eno, a to je isto kao idealno.AN\ELA: - Rekla sam ti ve} da bi trebao i}i studirati filozofiju, a ne agrono-miju.VEDRAN: - Znao sam da }e{ to re}i, ali ja }u ipak studirati agronomiju i ostva-riti ono {to vi zovete idealno, {to je za vas nemogu}e. Nemoj zaboraviti da sam ja ~itao Ruosseaua, da sam imao razredni referat o njemu. Dakle, biti }u agro-nom, Anica }e biti moja èna i ìvjet }emo ovdje, u selu; ja }u se baviti poljo-privredom, a ona }e biti u~iteljica u {koli. Vidi{, u ovakvo popodne ja }u do}i oznojen sa polja i sjesti da predahnem na klupi pod prozorom, otvorenim, kroz koji }e dopirati glazba iz sobe gdje Ana podu~ava klavir neku djevoj~icu ili dje~aka iz {kole.AN\ELA: - Anica? Pa, ona ne zna...VEDRAN: - Nau~it }e ona i klavir, ho}e, jer voli glazbu! A ja }u sigurno zara-|ivati dovoljno da imamo i klavir. Hrana je ono {to ~ovjek mora imati, prvo i uvijek. Onda onaj koji se bavi stru~no i promi{ljeno poljoprivredom ne moè ostati siroma{an. I, eto ti klavira. To je barem jasno, kao sunce jasno! Jedino mi

Daniel Ivin

73

nije jasno u ~emu je tu idila – to jest, tvoja “neostvariva idila” ili “naivnost”. Ako je to tako, onda je svaki onaj koji odlu~i studirati agronomiju naivan i sanja o seoskim idilama – neostvarivim, naravno. A za{to neostvarivim? Kako mogu razumjeti da studirati agronomiju zna~i biti naivni idealist? Kako uop}e razu-mjeti da je idealizam zapravo naivnost? Pa dobro; ako ti kaè{ tako, onda }u ja i odgovoriti isto tako: priznajem da sam idealist i tvrdim da }u ostvariti idilu. Evo, kako ti se to svi|a?AN\ELA: - Nisam ni{ta rekla... Slu{am te... VEDRAN: - Za{to su idealizam i idila tako... tako – kao da su optuèni, kao da su krivi za ne{to?ANTIN GLAS: - Priznajem, smije{no je, ali smijati se ba{ svemu {to je smije{no – e, pa to ponekad nije...DARINKIN GLAS: - [to nije?ANTIN GLAS: - Ponekad nije po{teno, nije uvijek ni pametno.AN\ELA: - To nije isto. VEDRAN: - Znam i ja da idila i idealizam nisu isto, ali su sli~no, povezani su, ako u ni~em drugom onda barem u preziru prema njima. Prezirati sve {to je idealno ili idili~no kao da je postalo dokaz dobrog odgoja. Idealist je svima vama nekakvi divljak koji naru{ava ustaljeni red stvari i pojmova, netko koga je potrebno kazniti jer je kriv za ne{to ili u najboljem slu~aju za{titi jer je malo-uman, naivan. Tako je: naivan! Jer ja ne bi jo{ bio naivan da je u pitanju samo mojih sedamnaest godina, ali kad se tomu doda da sam idealista koji namjerava ostvariti idilu – e, to je onda zaista te{ka naivnost, opasna naivnost. Sve bi bilo u najboljem redu da ja upi{em agronomiju s namjerom da poslije radim u ne-kom dràvnom uredu ili u nekom poduze}u s lijepom kancelarijom, poslovnim sastancima, slu`benim putovanjima – u takvom slu~aju ti nikada ne bi rekla da sam naivni idealist. Ali da gradsko dijete, da momak iz grada ode studirati agro-nomiju da bi mogao postati pravi, izu~eni, osposobljeni zemljoradnik – dakle, da ode na selo, da postane seljak – to je ne~uveno i, naravno, za svaku je osudu ili ismijavanje.DARINKIN GLAS: - Nemoj si umi{ljati da sam se prestala ljutiti, da smo sada pomireni jer sjedim tu pokraj tebe, {alim se...GORANOV GLAS: - Ni{ta si ja ne umi{ljam, samo utvr|ujem ~injenice. Prvo, majica je na meni ve} otkada {to zna~i da uzrok sva|i vi{e ne postoji; i drugo, obu}i }u i duge hla~e kad po~ne gozba, jer }e do onda ve} i zahladiti (i opet smijeh).ANTIN GLAS: - Aa, nemojte tako; na{a }e sve~anost uskoro, mora uskoro...VEDRAN: - Slu{a{ to...? AN\ELA: - Ne, samo ti nastavi... Pa ipak, dobro je znati da li }e sjesti za stol pomireni ili jo{ uvijek posva|ani.VEDRAN: - Ne treba{ se bojati – oni nisu idealisti; kada treba - pomirit }e se, i kada treba - posva|at }e se. AN\ELA: - Sine, zajedljivost ne pristoji mladim ljudima.

Smiraj dana

74

VEDRAN: - A idealizam? Zna~i da mladima pristoji idealizam? Slaèm se; ja }u odbaciti zajedljivost ako mogu biti idealist. Ali onda na isti na~in vi stariji postajete zajedljivi, jer vama to izgleda pristoji, kad tvrdite da idealizam ozbilj-nom ~ovjeku ne pristoji. Ne {alim se, mama, nemoj me tako gledati; govorim ozbiljno. Ja doista èlim ostvariti idealno, kako vi to nazivate. Ne mora{ to ra-zumjeti, ali moè{ li se barem s tim pomiriti... [to se mene ti~e da su idealisti obi~no stradavali, da nisu ostvarivali svoje ideale! Oni su imali svoje ideale, a ja imam svoje; njihov ìvot nije moj ìvot. Ako su pak neki posrnuli, ako su izgubili svoje ideale, to ne zna~i da }u i ja svoje. Idealno ili idila postoji sve dok to èli{, dok postoji volja da to ostvari{; kad u to prestane{ vjerovati, kad to vi{e ne èli{ ostvariti, tek onda prestanu postojati. Ima jedan pjesnik, na{, hrvatski... (i on za{uti).AN\ELA: - Znam. I ja sam nekad i{la u {kolu...VEDRAN: - Ti se sje}a{ Kranj~evi}a? “I mrijet }e{ tada kad u ideale svoje sum-njat stane{”. Vidi{, to se sje}a{, a meni stalno osporava{...AN\ELA: - To je pjesma, sine, to je poezija, a ìvot je ne{to drugo.VEDRAN: - To~no sam znao da }e{ to re}i! Ali, uostalom... svejedno. - Je li te pro{lo, mama? Ako ho}e{ da osvjeìm oblog...AN\ELA: - Nemoj, dobro je i ovako... Pro{lo je, ali ostala bih jo{ malo ovdje, dok do|u... Ti, ako ho}e{, idi...VEDRAN: - Oti{ao bih do rijeke, okupao bih se jo{ jedanput, ali i}i dolje, pa onda natrag... Ve} sam se nahodao danas. Idem samo tu da vidim... (i on kre-ne).AN\ELA: - Vedo, ~ekaj malo.VEDRAN: - (ve} u kuhinji, pa se okrene natrag) Da?AN\ELA: - Ne znam, ne{to bih te pitala, ali – kako da ti kaèm...? Prije, kad smo razgovarali o Anici, rekao si... naime, ta tvoja idila – evo, pretpostavimo da je ostvari{, da se moè ostvariti: ovdje si, u selu, zna~i neki farmer, s tvojom Anom, pa da li onda pomi{lja{ da si u ovoj na{oj ku}i, u ovoj vili, da li je zami-{lja{ kao svoj dom? Kako si ono rekao? Kad sjedne{ pod prozor da slu{a{ zvuko-ve glasovira, je li to tu, na ovoj na{oj verandi gdje pripremamo sada...?DARINKIN GLAS: - Mi se ovdje smijemo, ali vrijeme prolazi... Mislim da se i tata ve} morao vratiti.ANTIN GLAS: - Meni se ~ini da se ve} vratio...GORANOV GLAS: - Ja ga nisam vidio.VEDRAN: - Ovo tvoje pitanje... Ne, nisam tako zami{ljao. Ani~ina ku}a je u selu, na lijepome mjestu, i sama zna{, mo`da na najljep{em. Njih su dvije same, Anica i mama, a ja se njenog oca ni ne sje}am dok je bio ìv pa uvijek zami{ljam njenu ku}u i sebe u njenoj ku}i – istina, malo bolje ure|enoj, novije namje{te-noj, pa slike, glasovir - ali sve to u njenoj ku}i, u selu... Ma, nemoj mi sada re}i da bi promijenila mi{ljenje o mojim namjerama – o mojoj idili, ako ho}e{ – kad bih je preselio u ovu na{u ku}u!

Daniel Ivin

75

AN\ELA: - Nisam to rekla; pitala sam samo - i to nije razlog da vi~e{ na mene. VEDRAN: - Nisam vikao na tebe, ali dobro, ispri~avam se. Ti pak shvati da me tvoje pitanje... Pa i sama zna{ da se uvijek govorilo o vikendici, a ne o ku}i u kojoj }emo ìvjeti i biti stalno. Od mojih najranijih sje}anja to je vikendica, a da je i obiteljska ku}a - prvi put sam ~uo prije dvije-tri godine.AN\ELA: - Pa, ima ne{to u tomu, slaèm se; govorilo se vikendica, ali mislilo se ne{to vi{e, ne{to va`nije nego obi~na ku}a za odmor. Mi smo po~eli sa grad-njom upravo na po~etku, kad je sama ta rije~ – vikendica - tek po~ela ulaziti u svakodnevni govor, pa smo se prilagodili toj modi i nazivali je tako - vikendica. Tebe tada jo{ nije bilo, sine, kad su svi iz sela odlazili u grad i govoriti onda da sebi gradi{ obiteljsku ku}u negdje u selu ili nedaleko sela – to bi bilo ravno bo-gohuljenju. Pa ipak, tu i tamo, meni bi se ponekad otelo “na{a ku}a” umjesto “vikendica”, pa malo po malo... i, eto vidi{, vremena se mijenjenu; sada nikome nije ~udno kad kaè{ da je to na{a ku}a, obiteljska ku}a.VEDRAN: - Drugim rije~ima, to je bila va{a idila, tvoja i tatina...AN\ELA: - Ne, vara{ se; nisam to htjela re}i! Bila je to svakodnevna stvarnost, a ne tvoji snovi.DARINKA: - (ulazi) Tata je do{ao, pa ako sada ho}e{...AN\ELA: - Gdje je do{ao!? DARINKA: - Valjda je gore u vili; stric Ante kaè da ga je opazio, unutra.AN\ELA: - Kada je do{ao?DARINKA: - Ne znam, ja ga nisam vidjela. Nije do{ao ovuda, preko verande, niti na sporedni ulaz, jer bi ga vidjeli. Ante kaè da je u ku}i, pa je valjda u{ao odostraga, na glavni ulaz.VEDRAN: - Voda je zna~i do{la, pa unutra isprobava.DARINKA: - Da, i za jelo, da se sada dogovorimo.AN\ELA: - Idem vidjeti, idem ja sama vidjeti...DARINKA: - Za{to?ANTIN GLAS: - Evo gazde! Jesam li ja rekao...DARINKA: - Eto vidi{! Sad stvarno moèmo... Ulazi IVAN i bez rije~i {e}e prostorom dok ga ovo troje prati pogledom ~ekaju}i da ne{to kaè.IVAN: - Pa, bit’ }e vode, svakako }e je biti, ali – moramo se jo{ strpjeti.AN\ELA: - Zna~i, sada je nema...DARINKA: - Mama...!ANTE: - (ulazi, za njim i Goran) Deda i Vlado ve} su tako|er ovdje, pa moè-mo...IVAN: - Ovdje?ANTE: - Nisu ba{ tu, ali u selu...

Smiraj dana

76

VEDRAN: - Oti{la je Anica po njih; ona ih je i vidjela.IVAN: - Pa, dobro; ako smo svi...AN\ELA: - Ivane, ho}u s tobom razgovarati. Ajde, pustite nas malo, pustite nas nasamo...Svi izlaze nevoljko.DARINKA: - Oh, tata, pa nije fer da sad vas dvoje...VEDRAN: - Glupa~o, ostavi roditelje da se dogovore tko }e odràti sve~anu zdravicu; mo`da izbor padne na tebe!ANTE: - Vedrane...GORAN: - Da sjednemo na verandu? Ja mislim...DARINKIN GLAS: - (ve} vani) Tamo jo{ nije dozvoljeno.IVAN: - Eto, iza{li su svi, premda ne znam ~emu je to trebalo...AN\ELA: - Ne mogu vi{e pred svima, ne mogu... Ho}u najprije da meni kaè{ {to je zapravo s tom vodom.IVAN: - Mislim da nema {to tajiti, nema razloga da se taji...AN\ELA: - Ne radi se o tajni, nego o meni! Ne razumijem {to se to doga|a, ne razumijem za{to se doga|a, ne razumijem za{to ta voda ne dolazi, ne razumijem za{to ba{ danas ne dolazi, kad smo toliko planirali i pripremali da upravo danas sve bude... !! Moram najprije ja znati, pa onda mogu svima njima re}i u ~emu je stvar. Svi su oni pozvani na ovu proslavu, slaèm se, ali je ta proslava na{a, Ivane, u prvom redu moja i tvoja.IVAN: - Polako... Smiri se najprije. Za{to si uop}e ovdje unutra? Vani je tako divan dan, a ti ovdje...AN\ELA: - Prilegla sam malo, da do|em k sebi. Treba mi malo mira... Ne znam vi{e...IVAN: - Lela, {to se dogodilo?AN\ELA: - To ja tebe pitam.IVAN: - Pa, vode nema, rekao sam ve}. Nema danas, ali }e je biti, razumije se.AN\ELA: - Ne zanima me sutra, dobro zna{...IVAN: - Znam, pa ipak, ba{ zato moram ti re}i: ne}e je biti ni sutra. Ne}e ni prekosutra. Bit }e je...AN\ELA: - Kako...? Ne}e je biti ni sutra!? Gospode boè, mi smo taj dovod radili vi{e od godinu dana, ili ~ak dvije...! Sve se isplaniralo...IVAN: - Nema to veze; da smo naru~ili od stru~nog poduze}a – a ne radili sami, sa Josom – trajalo bi sve zajedno manje od deset dana, ali bi nas to i ko{talo, dok bi rezultat bio isti: danas ne bi imali vode. Nemoj se ni{ta ~uditi; uvijek ostane ne{to nepredvi|eno, pa kako god dobro planirano – svejedno, ne moè{ sve predvidjeti. Eto, potres, na primjer... Najvjerojatnije da se to i dogodilo: potres.AN\ELA: - Nemogu}e...

Daniel Ivin

77

IVAN: - Mogu}e je, mogu}e; znaju to gra|evinari, odnosno rudari. Doga|a se ~e{}e nego {to se to op}enito misli.AN\ELA: - Potres... Gdje?! Kada?! Pa ovdje, u ovom kraju, potres se uop}e ne pamti, ìvi ljudi ga ne pamte!IVAN: - Ne, nije rije~ o uobi~ajenom potresu koji ru{i zgrade, gra|evine, manje ili ve}e. Potres kakav je poremetio na{ dovod vode naj~e{}e se ni ne osjeti, nema nekih vidljivih posljedica, jer je mali, tek mali podzemni pomak – bolje re~eno, podzemno klizi{te - ali dovoljno da poru{i ili zatrpa neku slabiju podzemnu iskopinu. Kaèm ti, to se doga|a ~e{}e, ali obi~no ne nai|e na ne{to napravljeno da to poru{i pa tako ostane i neprimije}eno. Me|utim, ovaj put je nai{lo na na{ vodovod i dogodilo se {to se dogodilo.AN\ELA: - I, {to sad?IVAN: - Pa, ni{ta; nastavimo dalje... Netko mora oti}i po raànj, ako nije kasno, pa da napokon sjednemo za stol.AN\ELA: - A voda?IVAN: - Donijet }emo na stol ovu na{u, iz bunara, kao i uvijek... Tako ~iste, hladne, pitke vode...AN\ELA: - Zna{ dobro da nisam to pitala.IVAN: - Znam, ali ja sam htio ba{ to re}i. I vi{e od toga: mislim ~ak kako si onda imala pravo da vodovod napravimo jednostavno od ovog na{eg bunara; tvoj instinkt bio je pametniji od stru~nih savjeta, pa i mojeg mi{ljenja, priznajem ... Je li ti sada srce na mjestu?AN\ELA: - Nije. Od tvojeg naknadnog priznanja nema koristi; treba ne{to u~i-niti... Kako si tako siguran za taj podzemni potres? Mo`da je ipak ne{to drugo, ne{to manje...IVAN: - Ne traì se potres, nego njegova posljedica, dakle kvar. Potres je mogao biti manji od najmanjeg - rekao sam ti: klizi{te. Ali za nas je posljedica va`na. Tebe o~ito ta pomisao na potres zbunjuje; uzmi onda da se dogodilo ne{to dru-go, bilo {to, svejedno. Bitno je da mi ne moèmo prona}i za{to voda ne protje-~e, pa je jedina logi~na pretpostavka koja mi pada na pamet ta, da se dogodilo malo podzemno klizi{te koje je poru{ilo cijevi, zatrpalo prolaz negdje, pa ti sad na|i gdje na toj duìni od oko jednog kilometra. Eto vidi{, trebat }e nam vi{e dana...AN\ELA: - A ne pada ti na pamet da je netko namjerno poru{io; jednostavno uzeo kramp i razrovao.IVAN: - Ne, nije mi palo na pamet. Za{to?AN\ELA: - Tako...ne znam, mo`da iz zlobe, mo`da iz zavisti...IVAN: - Na to doista nisam pomislio, ali da je bilo ne{to takvo - vidjelo bi se, ja bih ve} zapazio.AN\ELA: - Kako? Pa rekao si da }e nam trebati vi{e dana...IVAN: - Sad kad sam dolazio, pro{ao sam uzdu` cijele duìne; kaèm ti, nisam vidio ni{ta sumnjivo na povr{ini. A da nam treba nekoliko dana, to sam mislio

Smiraj dana

78

na iskopavanje, da se pretraì ~itava duìna samog vodovoda, a ne samo zemlja-na povr{ina. AN\ELA:- Pa, uzmimo da je tako, ali kako onda nije ni{ta poru{eno u selu, kako to da nismo ni{ta ~uli da je voda prestala te}i u bilo kojoj seoskoj ku}i! Ve} bi nam neko rekao, mala Anica, Josa, bilo tko... Zna~i, u selu ni{ta, a mi...IVAN: - Da, logi~no, jer vodovod u selu je ve}a i ja~a konstrukcija od na{eg. Pa, sjeti se, glavni razlog {to nismo napravili vodovod ovdje od na{eg bunara – da nismo prihvatili tvoj prijedlog ako ho}e{ tako – bio je upravo taj {to je priklju~ak na glavni vod kod sela mnogo pouzdaniji nego da ovisimo o na{em amaterskom bunaru. Vidi{, trebali smo poslu{ati tebe, priznajem...Dopiru zvuci udaljenog nerazgovjetnog razgovora, zatim i dozivanje.AN\ELA: - Nemoj misliti da ti na ovo ne bih mogla odgovoriti, ali ne}u.IVAN: - Niti nemoj jer }emo se po~eti prepucavati, a ja ho}u...AN\ELA: - Ve} se prepucavamo.IVAN: - Da, a to nije dobro; prebacujemo krivicu jedan na drugoga, traìmo krivca, a njega zapravo nema. Dogodilo se ne{to nepredvidivo, ne{to {to je za-pravo mogu}e, {to je vrlo vjerojatno, ali jednostavno nepredvidivo. Mora{ se po-miriti s tim, ina~e ne moèmo dalje, Lela. Prije ili kasnije voda }e do}i, napravit }emo je, ali sada – podne je ve} prili~no odmaklo, a ljudi su gladni...AN\ELA: - Zna~i, ti ho}e{ da ja ipak... Zna{, gozbe ili proslave nisu toliko zbog jela, koliko zbog veselja, ali tog veselja sada vi{e nema. Nisam raspoloèna da slavim ne{to ~ega nema, nisam ~ak vi{e ni gladna... U ku}i mog djetinjstva nije bilo vode; ja sam onda samo ~ula da negdje daleko, u nekakvim gradovima, postoje ku}e s teku}om vodom. Ta davna ku}a je u mojem sje}anju moj neka-da{nji dom, ali je taj dom bio bez vode; voda je bila vani, u bunaru, razumije{? Onda smo mi, ti i ja, po~eli graditi ovu ku}u, moj novi dom, u kojemu }e biti i teku}a voda. Danas smo to napokon trebali proslaviti, ali – voda nije do{la, opet je nema... Ne, Ivane, ne mogu dalje; ku}a bez vode mo`da je ku}a, ali nije moj novi dom. êkat }u dok do|e...IVAN: - Mislim da si ne{to pobrkala, èno moja, ne{to si tu pobrkala. Jedno je voda, drugo je zavr{etak ku}e, a dom je pak ne{to tre}e. Ne slavi se dolazak vode, nego zavr{etak ku}e; vodu si ti uzela kao znak da je ku}a gotova. A taj doga|aj je mogao biti i ne{to drugo, rekao sam ve}: stavljanje pod krov, rasvjeta, ostakljivanje – sve je to moglo posluìti kao simbol zavr{etka i razlog za prosla-vu.Zvukovi dozivanja, bu~ni razgovor, veselje.AN\ELA: - Uzalud se trudi{; Ivo... Vidim na tebi da i sam ne vjeruje{ u to {to govori{ (ona oslu{kuje glasove izvana).IVAN: - Pa sad, zna{... ûdno, uvijek sam mislio da o ku}ama znam sve, da znam sve kako se gradi ku}a... Moramo ovu zavr{iti nekako, moramo, ina~e... AN\ELA: - (oslu{kuje glasove vani) îni mi se da je do{ao Vlado!IVAN: - Nisam ~uo njega.

Daniel Ivin

79

AN\ELA: - îni mi se da su ga dozivali; valjda je i Deda s njim... (ona po|e u kuhinju, prema otvorenim vratima).IVAN: - êkaj malo, da zavr{imo razgovor. Do}i }e oni i ovamo. AN\ELA: - (ve} na vratima, vikne van) Je li to Vlado do{ao!?DARINKIN GLAS: - Da, ali je produìo dolje, da se okupa!ANTIN GLAS: - Do{ao je sam...!AN\ELA: - A gdje je Deda?ANTIN GLAS: - Nisam ga jo{ pitao...VEDRANOV GLAS: - Vlado }e do}i odmah; samo da se okupa!AN\ELA: - Nije ni do{ao i ve} odlazi - kupati se... (okrene se natrag) Bila sam se jako zabrinula, a oni sjede u selu... Zamisli, molim te: ja tu ~ekam, a oni mir-no sjede – i valjda kartaju... Ili se Deda, zna{ ve}, raspri~ao. Svejedno. Kako se ne bih uzrujala!IVAN: - Lela, moramo se najprije dogovoriti, jer sad }e do}i svi, a onda... Dobro zna{ da ni voda nije zadnje {to nam treba; ostao je put do ku}e, prava cesta po kojoj moè{ do}i kolima, jer ovako se zaista ne moè jo{ dugo. Nakon te ceste sigurno }emo po~eti razgovarati o garaì, pa onda o terasi na krovu, a da i ne spominjem onaj pregradni zid unutra. Lela, rekao sam ti lijepo: ku}a koju gra-di{ sebi nikada nije gotova, ali je uvijek useljiva. Ne{to drugo je dom; svaka ku}a nije dom, ali dom moè biti ne samo u ku}i – moè biti u stanu, moè biti u seo-skoj kolibi, pa i bez teku}e vode. Evo, i ovdje ti je neka vrst doma; udomila si se ovdje, a ne gore u ku}i, premda je ve} dugo u ku}i bolje ure|eno nego ovdje.AN\ELA: - Obi~no si kratak, jasan, obi~no zna{ {to ho}e{, a sada... Ivane, {to ti zapravo ho}e{ od mene? IVAN: - Ho}u da zaboravi{ tu vodu i da napokon uselimo u ku}u – da po~nemo useljavati danas, sada, odmah, ve} i prije gozbe. Evo, ovdje ima dosta toga {to ionako kanimo prenijeti tamo.AN\ELA: - Zna{, re}i }u ti: mogu danas zaboraviti na vodu i mogu ove stvari prenijeti tamo, ali ne mogu zbog toga biti vesela. Izvoli, po~ni prenositi; to je tvoja ku}a isto kao i moja. Ja }u ti pomo}i, kaèm ti, ali nemoj o~ekivati moje zadovoljstvo {to to ~inim. To nije vi{e ono {to sam sve ove silne godine èljela, o~ekivala.IVAN: - (nakon razmi{ljanja) Ne, bez tvoje dobre volje... Kad je ve} nismo do sada uselili, neka ~eka; sam je ne}u useljavati.AN\ELA pruì ruku IVANU i okre}e glavu da sakrije suze. IVAN prihvati ruku, sagne se te drugom rukom nje`no primi AN\ELINO lice i okre}e ga sebi u zagrljaj, u poljubac.AN\ELA: - Priredit }u ne{to, ne brini... Prava gozba ionako vi{e ne moè biti. Pa, i kasno je; vrijeme ru~ka je pro{lo, a tko je èlio...IVAN: - Dobro, dobro... Sve }e biti...AN\ELA: - Ne{to }u ve} prirediti, ali sve drugo... Kaè{ da }e se voda srediti za koji dan. Vidjet }emo... znam ja kako to ide za koji dan: najprije su dani, pa

Smiraj dana

80

onda tjedni, pa mjeseci, onda do|u jesenske ki{e, zatim je zima... U me|uvre-menu mora se vratiti dug Matiji i Neni, pa kad do|e prolje}e novaca vi{e nema. A srediti vodovod bez novaca... Poku{ali smo ve} i prije sre|ivati ne{to bez no-vaca, sjeti se, pa nas je to onda ipak na kraju ko{talo, i dvostruko ko{talo.IVAN: - Cijena ovisi o tome koliko je ne{to potrebno, koliko je va`no...AN\ELA: - Danas je ku}a bez vode kao tijelo bez krvi; bez pregradnog zida, bez puta ili terase – bez svega toga moè{ ìvjeti, ali bez vode ne moè{. Moè{ i bez prozora i bez krova, ali ne bez vode. Voda je najva`nija. Zato sam i ~ekala tu vodu da uselimo.DARINKA: - (ulazi naglo) Gdje ste vas dvoje!? Ovo nema smisla, ovako...!IVAN: - Ne vi~i...DARINKA: - Svi smo spremni, a vi, sada...IVAN: - Mama se htjela malo odmoriti.DARINKA: - Znam, ali sada je ve}...AN\ELA: - Jesi li mo`da gladna? Tko je èlio ne{to pojesti mogao je ve} na}i, tu ima dosta svega, rekla sam.DARINKA: - Sna{li su se ve} koji su htjeli; nitko nije gladan, mama, ali nije to ono... Nismo zbog toga ovdje. Upozorava{ me ve} ne znam koliko dugo na dana{nji dan, da ne dogovaram ne{to drugo, pa ni Goran, da svi moramo biti ovdje... Pripremila sam se za dana{nji dan!AN\ELA: - Nema vode... Danas voda ne}e do}i, i – {to sad?DARINKA: - Kako...? Pa, kako moète to...? Za{to niste pozvali...?!IVAN: - Koga?DARINKA: - Ne znam, svejedno koga! Nekoga ko zna to... Ja sam se tako vese-lila ovoj proslavi! Tako sam se veselila... (kao da }e zaplakati).IVAN: - To jo{ uvijek stigne{; ku}a se moè useliti, a voda }e ve} do}i, kad-tad. DARINKA: - Ja sam se zbog toga posva|ala sa Goranom; ~ujete, vas dvoje!? Posva|ala sam se da bi ova gozba bila kako treba, a sada...IVAN: - Voda }e do}i, kaèm ti. Napravit }emo je, sigurno. A ku}a se moè useliti kad ho}e{.DARINKA: - ûje{, mama? Moè se gozba napraviti bez te tvoje vode? ûje{ to?!AN\ELA: - Pa, moè... tko ho}e, moè – gozbu...Ulazi VLADO, stoji na vratima.DARINKA: - Zna~i, ako ja... Za{to mi to nisi ve} prije rekla?AN\ELA: - (Vladi) Mislila sam da se kupa{, da uìva{...IVAN: - Nije kasno, k}eri; napravit }emo sve... Sve. VLADO: - Predomislio sam se, sunce je odmaklo...AN\ELA: - Jo{ uvijek stigne{!VLADO: - Kasno je, ipak... i dani su ve} kra}i.

Daniel Ivin

81

AN\ELA: - Ja sam te ~ekala, pa mogu i dalje tako – ~ekati... VLADO: - @ao mi je, ali kad smo do{li...IVAN: - Mogao si najprije do}i ovamo; bio je red da to u~ini{.VLADO: - Da, ali tek {to smo iz auta iza{li, a Jura nas do~eka kako si ti poru~io neka se raànj skine, da se pri~eka malo. Onda je jo{ i Deda opazio onog nje-govog rashodovanog generala, sjedio je tamo, pa smo ~uli i za vodu. I, {to nam je preostalo nego...? AN\ELA: - Sad jo{ i taj Jura da se petlja u na{e probleme...VLADO: - On nas je samo obavijestio i ni{ta vi{e.IVAN : - U svakom selu gostioni~ar prvi sazna novosti i prvi ih saop}i dalje. To je tako, oduvijek. [to se ~udi{?AN\ELA: - Ne ~udim se, nego me ljuti da se to sada prepri~ava, {iri se, pre-tvara se u ogovaranje... Nije mi nimalo svejedno da li se pri~a kako smo uspjeli u izgradnji ne~ega {to ve} traje punih ~etvrt stolje}a ili nismo. Nije mi svejedno i {to mogu...IVAN: - Nije va`no {to netko pri~a, nego tko pri~a.AN\ELA: - Govori{ mi to~no suprotno od onoga {to sam ja rekla Ton~iju za ono njegovo - da se ne obazire na oblajavanja koja su neistinita ili glupa bez obzira od koga dolaze.VLADO: - Ogovaranje moè biti zlobno ili {tetno, moè ponekad nekome biti i korisno, ali je u osnovi uvijek glupo. Pametnog ogovaranja nema.Tata ima pra-vo; ostaje doista samo pitanje tko te ogovara, a ne {to i kako se ogovara.AN\ELA: - Mudar si, vidim... Otkad si daleko od nas sve si sli~niji ocu. Dva mudraca... Kad vam treba, znate biti ~ak i pametni.DARINKA: - O ~emu vi to govorite?! Filozofirate...pa vi ste obi~ni lu|aci, a ne mudraci! Kako vam nije jasno da je sada jedino pametno odlu~iti ima li sve-~anosti ili nema. Ili idemo ku}i, ili – ipak... Ako moè i bez te vode - pa za{to ne...?!IVAN: - Tako je, k}eri! Ti si stvarno najpametnija. I zato – idemo, na posao. Svaki pone{to, pa smo brzo gotovi. Netko mora opet u selo, do Jure, da vidi za raànj, {to se moè sada... (on krene prema izlazu, a Darinka za njim).DARINKA: - Ja }u sa stricem Antom ili sama...AN\ELA: - Dobro, kad je ve} tako, onda }u to ipak ja. (i krene prema izlazu). IVAN: - Svi }emo pone{to...AN\ELA: - Ostavi to meni, Ivane. Rekla sam ti da }u ja, ako zatreba... Neka barem gozba bude kako treba, jer ina~e...VLADO: - Ne mora{ jer sam ionako rekao Dedi da }u do}i po njega, pa usput mogu pogledati...DARINKA: - Ima nas stvarno dosta, mama, pa ne mora{ i ti...Kao i VLADO zastala je i DARINKA primijetiv{i kod oca neku gestu upozorenja da majku ipak ne spre~ava u njenoj namjeri.

Smiraj dana

82

AN\ELA: - Idem sada ja do sela, da vidim – sve da vidim, tamo... (na samom izlazu, zastane, neodlu~na – pa onda odlazi).DARINKA: - Da po|em za njom?VLADO: - Zajedno }emo, ali – ne ovako odmah, za njom...IVAN: - (on gleda za An|elom) Da, pustite je... Ona mora sama to vidjeti – da se i sama uvjeri...VLADO: - Da se uvjeri – u ono ~ega nema?IVAN: - Pa sad, nisi li to rekao malo pregrubo, ovako... Ako nema danas ne zna~i da ne}e biti – pa, ve} jednom... Bit }e...VLADO: - @ao mi je ako je to ispalo grubo, ali kad ve} ho}e{ da mama ne{to uvidi, da shvati, onda porazgovaraj lijepo s njom.DARINKA: - (traì ne{to, otvara pa zatvara hladnjak) Treba i kruha donijeti, ovo izgleda ne}e biti dosta.VLADO: - Za{to ne porazgovara{ s njom otvoreno, bez uvijanja, da shvati...IVAN: - A tko ti kaè da nisam...?DARINKA: - Ni mineralne vode nema dosta, ni sokova... Ne}e ona mo}i sve to sama donijeti (izlazi).IVAN: - Kamo }e{?DARINKIN GLAS: - Ne znam gdje su ostali, da se dogovorimo...IVAN: - Do|i onda ovamo, svi zajedno do|ite...DARINKIN GLAS: - Morali bi biti tu negdje, blizu... (doziva ostale, ~uje se oda-ziv i dovikivanja). IVAN: - Eto, na kraju }e svi biti zadovoljni; svaki }e dobiti svoje...VLADO: - Da, svi }e biti siti, ali ovca ovaj put ne}e ostati ~itava. Lako je vukove nahraniti, ali sa~uvati ovcu...!IVAN: - Ako misli{ na mamu – ne, tvoja majka nije ovca. Nije, istina, ni vuk, ali svakako prije vu~ica nego ovca.VLADO: - Nisam mislio na to... Vu~ica ili ne vu~ica, svejedno, bit }e `rtva; to sam htio re}i. Ako }e svi biti zadovoljni, onda }e ona biti `rtva jer joj sada nije ni do gozbe niti do veselja.IVAN: - Kad ona vidi da su svi zadovoljni, onda }e biti i ona, vidjet }e{... Lijepo da brine{ za majku, ali ti si oti{ao, daleko si da ulazi{ u sve te pojedinosti oko ku}e, pa ne znam za{to...VLADO: - Stalno mi predbacuje{ da sam oti{ao kao da sam na drugom planetu, a zapravo tek sat i ne{to leta avionom. Danas to nije daleko.IVAN: - Ne predbacujem, samo utvr|ujem ~injenice. (stanka) Sjedimo ovdje, a vani je prava milina. Ali, odemo li van – razgovor je zavr{en. Vani je razgovor druk~iji, a ja s tobom èlim ovako, u miru... samo}i...VLADO: - Dok sam bio tu, nisi imao takvih èlja. IVAN: - Kaù da uvijek èli{ ono {to nema{, {to je daleko.

Daniel Ivin

83

VLADO: - Svejedno, ionako svakog ~asa ovi trebaju do}i i onda...IVAN: - Ne moraju, mogu i ravno u selo; da sve to donesu, mi im nismo potreb-ni. A dok ne do|u, nemamo ni{ta drugo, nego ~ekati... Danas sam se stvarno i previ{e naradio kad se uzme u obzir da je sve to bilo neo~ekivano. Naradio i nahodao – pomalo i uzrujavao...VLADO: - I sad mirne savjesti ~eka{ zasluèni ru~ak.IVAN: - Da, tako nekako.VLADO: - Razumijem te, ali to zna~i da }e mama ipak biti `rtva.IVAN: - Ee, sine moj... Da bi u ìvotu ne{to postigao, mora{ se ponekad i `r-tvovati, ili barem ne{to `rtvovati. Takav je ìvot i mama to shva}a; mo`da to zna vi{e utrobom, svojom iskonskom mudro{}u, nego glavom, ali zna i prihva}a. Ti me|utim mo`da to razumije{ glavom, ali ne prihva}a{, ina~e bi `rtvovao i karta-nje i {irok svijet, pa ovdje zagrijao stolicu i doktorirao tu svoju filozofiju. Ovako, iz tamo nekog inozemstva, ne moè{ ni znati sve pojedinosti na{ih problema s ovom ku}om, a kamoli razumjeti.VLADO: - Ne znam za{to ta ~injenica da ìvim vani isklju~uje valjanost mojeg razmi{ljanja o toj na{oj ku}i. Zaboravlja{ da sam ja rastao zajedno sa zidovima ove ku}e i mo`da ba{ zato {to sam sada malo po strani imam objektivniji pogled na sve ovo. îni mi se da je najpametnije ku}u prodati – jednostavno prodati i svi su problemi zavr{eni.IVAN: - [ali{ se valjda... Ili, ako ti nedostaje za kartanje – samo reci, otvore-no...VLADO: - Izgleda da se ti {ali{, a ne ja.IVAN: - Kockanje nije {ala, sine...VLADO: - Uvijek to, kao da sam... Ti dobro zna{ da ja ìvim od svog rada, od svoje profesije, ne od kocke. Shvati da je kartanje moja privatna stvar - moja zabava u slobodno vrijeme, ako ho}e{ i hobi, pa ~ak i strast – ali moja privatna stvar.IVAN: - Dragi moj, ti karta{ za novac, a ne samo... Zna{ da i ja koji puta osta-nem s dru{tvom u kartanju, ali zbog zabave, zbog dru{tva...VLADO: - To~no, ti karta{ zbog dru{tva, a ja kartam zbog sebe {to podrazumi-jeva i za novac, ali je to moja privatna stvar dokle god to ~inim mojim novcem, zara|enim mojim radom. Ponekad izgubim kao i svaki drugi u toj igri, ali naj~e-{}e dobivam, mnogo vi{e dobivam nego {to gubim. I gdje je tu problem, tata?IVAN: - Pa, i nema problema, kad tako ho}e{...Zna{, nisu tu samo majke koje imaju nadanja za svoju djecu, tu su i o~evi – ali njima, ~ini se, ostaju razo~aranja. Takvi jesmo, takav je valjda ìvot u kojem jesmo; nada{ se jedno a doìvi{ drugo. Da si ostao ovdje, danas bi mo`da imao doktorat, mo`da bi ve} bio i mladi do-cent na Filozofskom fakultetu.VLADO: - Ne ide to tako brzo; nema ni dvije godine kako sam oti{ao, a sa di-sertacijom...IVAN: - Bio si ve} u pola posla... U svakom slu~aju, doktorirao bi, kad-tad; imao

Smiraj dana

84

si ovdje svoj put... A vani? Srednjo{kolski u~itelj, i to da je neki va`niji predmet kao {to je matematika ili fizika, pa i povijest, a ne filozofija. Na srednjoj {koli filozofija i je i nije pravi predmet; to je tek tako, usput, i to ne u svim {kolama. Znam, kaè{ da se ne radi o obi~noj {koli, da je to prili~no elitna {kola, privat-na, nekakvi licej...VLADO: - Da, u kojem filozofija nije nevaàn predmet.IVAN: - Dobro, razumijem, ali ipak – kako da kaèm...VLADO: - Nemoj re}i, tata; jednostavno nemoj re}i pa si skrati{ muke. Uosta-lom, nema veze; do|em na dan-dva, lijepo mi je da sam s vama, a onda zavr{imo u prepirkama.IVAN: - Ne smatram ovo ni prepirkom niti gubitkom vremena. Razgovaramo dok do|u ovi na{i.VLADO: - Razgovorom sigurno ne}emo rije{iti problem vode, to sigurno ne. Me|utim, ~ini mi se da tebe ne mu~i toliko ta voda koliko moj odlazak i moje kartanje. IVAN: - Mene ni{ta ne mu~i, sine. Razmi{ljam samo, a ponekad – i o svom sinu... Prirodno, zar ne? VLADO: - Pa dobro, {to da ti kaèm? Rekao sam ve} da za mene kartanje nije samo kockanje i zabava. U pravoj karta{koj igri kao {to je poker, nema ni{ta bez intelektualnog napora, ali istovremeno – koliko god napregnuo mozak – uvijek ostaje stanovita neizvjesnost. I ba{ u toj neizvjesnosti skriva se dobit, skriveni su novci koje i na|e{ ako, osim pameti, ima{ i sre}e ili, osim sre}e, ima{ i pamet. To, vidi{, toga u nauci vi{e nema; danas je znanost do{la do svog kraja, nema vi{e nepoznanica, pa nema ni motivacije za intelektualni napor, koji postaje beskoristan, odnosno racionalnost nema svoju protuteù, nema neizvjesnost. Sve se zna i ~emu onda naprezati mozak da bi se otkrilo ili razjasnilo ono {to ve} ionako zna{. U pokeru, me|utim, koliko god da se skoncentrira{, ne moè{ znati sve, predvidjeti sve – isto kao i u ìvotu: uvijek ostaje nepoznanica, ostaje nekakva voda, odnosno njena nepredvidiva zapreka. Dakle, nepredvidivost daje smisao svemu, pa i samom ìvotu. IVAN: - Kakav smisao? Nisam siguran da te razumijem, ali to i nije toliko va`-no; va`nije je da ti razumije{ sebe, ali to sam jo{ manje siguran. VLADO: - Razumijem ja to dobro, bez brige... Mo`da ne znam re}i kako treba, ali dobro razumijem.IVAN: - Ono {to razumije{ zna{ i re}i... îni mi se da u to {to govori{ vi{e vjeru-je{ nego {to razumije{. Pa, i u crkvu se ide zbog vjerovanja, a ne zbog znanja...VLADO: - To~no, slaèm se, ali nemoj misliti da se to moè odnositi na mene, tata. O mojim odlascima u crkvu sve je jasno, nadam se.IVAN: - Nikada nije bilo jasno, pa smo zato i prestali razgovarati. Uostalom, ja niti ne znam kako je sada, ne znam da li jo{ ide{ u crkvu ili je ipak...VLADO: - To me je ve} pitao Deda u kolima, dok smo dolazili...IVAN: - Razumljivo, njega je to najvi{e i ~udilo.

Daniel Ivin

85

VLADO: - Nadam se da ga vi{e ne}e ~uditi; rekao sam mu istinu, naravno, da i dalje po koji put odem u crkvu, ali ne kao vjernik, jer zna da to nisam.IVAN: - Onda kao filozof, valjda?VLADO: - Pogodio si: u crkvi razmi{ljam. Ti{ina, samo}a, osje}aj vje~nosti – je-dinstveno mjesto za razmi{ljanje, za filozofiranje.IVAN: - Kakva vje~nost...?VLADO: - Osje}aj vje~nosti je u crkvi na svom pravome mjestu. Vje~no je samo ono {to je izraslo na osnovi vjerovanja, a ne na osnovi znanja. Znanost nije vje~-na jer je izrasla na osnovi ~injenica koje podlijeù obaranju, dok vjerovanje ne moè{ oboriti jer nema nikakve ~injenice. Vjera je vje~na i zato je crkva vje~na; izgra|ena je na vjerovanju da je jedan ~ovjek nakon smrti uskrsnuo. To nije ni{ta drugo nego vje~na te`nja, vje~na tlapnja, nagon ~ovjeka da svlada smrt da smrt nije kraj svega i zato ono {to se izgradilo na tom vjerovanju je za sva vremena, a to je crkva. Ali nije jedina – vje~an je i novac... Da, samo to nije zbog nekih ekonomskih ili egzistencijalnih razloga, nego psiholo{kih. Ali to }u ti objasniti ako... IVAN: - Tako si govorio Dedi?VLADO: - Pa, ne ba{ ovim rije~ima, malo druk~ije, ali da, to sam mu rekao - da su crkva i novac vje~ni.IVAN: - Nisi to trebao re}i, njemu ne.VLADO: - Ne znam... Dogovorili smo se da }u do}i po njega, a sad – ako su ovi oti{li u selo bez mene...IVAN: - Pa, ni{ta; do}i }e s njima, a moè i sam... Mo`da do|e s mamom jer ona }e vjerojatno prva do}i tamo.VLADO: - Svejedno s kim }e do}i... Ovako ili onako, okupit }emo se izgleda na kraju svi, a zbog ~ega? Zbog zavr{etka izgradnje ku}e koja najvjerojatnije nikada ne}e biti zavr{ena. Rekao sam ti, tata: prodajte je. IVAN: - Mislio sam da se {ali{, ali ti stvarno...!!?VLADO: - Nego kako? Govorim ti ozbiljno: prodajom ku}e rje{ava{ se svih problema o kojima ja slu{am cijelog svog ìvota. To~no tako: ~itav moj ìvot vi gradite ovu ku}u, vi{e od ~etvrt stolje}a, a zavr{it }ete ju tko zna kada. Mogla se zapravo ve} useliti, zna{ i ti da se mogla, a nije samo zato jer vam ta ku}a ne treba, naprosto vam nije potrebna. Dok se ono tamo gradilo da bude nekakva idealna vikendica, ovo tu je malo pomalo postala prava vikendica, pa nam ona vi{e nije potrebna. Jo{ manje nam je potrebna za stanovanje; ho}e{ li se ti pre-seliti i tu ìvjeti? Nemoj mi re}i...IVAN: - Da, ho}u. Mama i ja ìvjet }emo ovdje – jednom }emo do}i i ìvjeti ovdje...VLADO: - Ho}ete, ali nikada! Htio si da porazgovaramo, pa evo: kad bi novac od prodaje stavili na stranu, za ljetovanja, mogli bi i}i kamo god zaèlite i u koji god hotel izaberete, lagodnije i bezbri`nije nego ovdje. Mogli bi i svaki vikend, umjesto brinuti o vikendici, jednostavno uìvati u vikendu. Osim toga, i stan bi mogli bolje urediti za taj novac; pa taj stan je va{ dom!

Smiraj dana

86

IVAN: - Ja gradim ku}e za prodaju; onu koju gradim svojim rukama – ne, ta nije za prodaju. Da zna{: uvrijedio si me... Ku}a za prodaju mora biti zavr{ena, mora biti izra|ena kako treba i potpuno zavr{ena. Ali ku}a koju gradim svojim rukama, za sebe...VLADO: - Gradio si ti, tata, svojim rukama i tu|e ku}e. Pri~ao si nam, sjeti se, kad si bio mladi zidar...IVAN: - Kako se ne bih sje}ao! Bio sam najamni radnik i zidao sam tu|e ku}e i za tu|i novac. To je ne{to sasvim drugo, sine.VLADO: - Zna{, bit }u potpuno iskren: nisam imao namjeru re}i ovo o prodaji, uop}e nisam razmi{ljao o tome. Palo mi je na pamet, ovako, u ovom razgovoru, kao logi~ni zaklju~ak, da nakon svega... Zapravo, mislim da je to isklju~ivo tvoja i mamina stvar jer ja...DARINKIN GLAS: - (izvana pa ulazi) Tata, moè{ li zamisliti gdje je mama?!VLADO: - Kad se ja jednom i vratim, ne}u ovamo...Ulazi DARINKA.DARINKA: - Mama je poludjela! Zamisli, kopa tamo vodovod...IVAN: - [to kopa?!DARINKA: - Kopa da na|e taj kvar; kaè da }e ga na}i, jer cijev nije duboko.VLADO: - Ti nisi oti{la u selo?DARINKA: - Jesam, ali smo opazili mamu, odmah iza zavoja, kako tamo kuda ide vodovod, kopa. Zamisli, motikom kopa... Oti{li smo do nje i stric Ante je ostao, valjda je jo{ s njom. Ne znam {to moèmo sada...? (glas joj zadrhti na pla~).VLADO: - Idem ja po Dedu i po mamu... (krene prema izlazu).IVAN: - êkaj, idem i ja! Ti odi po Dedu, a ja }u po mamu; pusti mamu meni.DARINKA: - (pla~e) Tata, {to }emo sada, {to moèmo sada...?! (pla~u}i pada potrbu{ke na krevet).

IVSve isto kao na po~etku, kao prvi ~in, jedino je vrijeme odmaklo i dan se bliì kraju. Vila je ja~e obasjana, gotovo da blje{ti jer sun~eve zrake nisu vi{e kose kao u pod-ne, nego gotovo ravne od zalaska sunca. Tijekom radnje ta }e svjetlost slabiti kako sunce zalazi.Pred kolibom za stolom sjede DEDA, JOSA, VEDRAN i VLADO. Tu blizu je i GORAN i DARINKINI prijatelji, BUCO i SANJA; posjedali su kojekako u plete-nim naslonja~ima ili na tratini i pijuckaju neka pi}a. Na stolu je poneki tanjur, vino i mineralna voda, nekoliko ~a{a. Dru{tvo je u bu~nom i veselom razgovoru. DARINKA je na drugoj strani, tamo gdje se ide po vodu. Sjedi sama na sklepanoj klupici, gleda vilu, zapravo gleda stol na verandi pripremljen za gozbu.Izme|u svih pred kolibom DEDIN glas se izdvaja. DEDA: - Ispri~at }u ja vama, lijepo }u vam sve ispri~at o toj prvoj gozbi, jer nije istina da je ova bajta bila prva! Prva je gozba bila kad smo podigli {ator;

Daniel Ivin

87

eno, neka vam Ivan potvrdi da je to bilo prvo... E, da nam je sada tu jo{ i onaj guslar...!IVANOV GLAS: - (iz kolibe) [to da potvrdim!?JOSA: - Sje}am se i ja toga...DEDA: - Tako je! I ti si Josa bio s nama; onda si tek zamom~io, tek si po~eo tr~ati za curama...!JOSA: - Bilo je to davno, bogme da... Jako davno...VEDRAN: - ^udno, sunce na zalazu nije vi{e jako, ali sjaji najja~e. Pogledaj tamo kako blje{ti...!VLADO: - Da, ali ne vi{e onako kao malo prije. Sunce brzo zalazi, vidjet }e{...VEDRAN: - Pa ipak, ne ~ini ti se da je vila sada kao iz bajke, nestvarna...IVAN: - (izlazi iz kolibe i stavlja na stol veliku zdjelu prepunu salate) Eto vam salate! Tko je gladan neka jede, tko nije neka i dalje ~eka...!DEDA: - Oho, pa ovo je za ~itavu ~etu!IVAN: - Ne{to mesa i onaj krumpir su unutra, na {tednjaku, pa neka si svatko sam donese. Ako ponestane pe~enog, ima tamo kobasica i raznih drugih nare-zaka.ANTE: - (iz kolibe izlazi s tanjurom jela) Ali za Dedu nosim ja! (stavlja tanjur na stol pred Dedu).DEDA: - Hvala, hvala, moj Ante, znao sam ja tko }e mene pogostiti.VLADO: - Tatina salata...!DEDA: - Ivane, je li tako da je na{a prva gozba ovdje, bila ona kad smo podigli {ator... Sje}a{ li se tog {atora? Eno, bio je tamo, upravo gdje sada stoji ova nova ku}a...IVAN: - Mislim da je taj {ator bio podignut malo dalje, tamo iza, kad se dola-zi...DEDA: - Ne, vara{ se; ja se dobro sje}am, a evo i Jose...JOSA: - [ator je bio tu, tu gdje je ku}a, to sigurno, ali bio je – ako se dobro sje-}am - samo nekoliko dana...DEDA: - Ni toliko! Podignut je u petak popodne kad smo do{li na dva dana vikenda, ali u subotu uve~er nai{lo veliko nevrijeme, prava oluja...IVAN: - Da, bili smo samo nas troje, a Vlado tek u Lelinom trbuhu.Razgovaraju istovremen, jedan drugome upadaju u rije~. VEDRAN je oti{ao u kolibu i sad se ve} vra}a s tanjurom jela na koji stavlja salatu i sjeda na svoje mje-sto za stolom. ANTE tako|er donosi svoj tanjur s mesom i prilogom, isto kao i VLADO koji iz zdjele grabi salatu.VLADO: - Moj otac pravi najbolju salatu na svijetu.SANJA: - A od ~ega je ta salata?VLADO: - Od puno paprike, od jo{ vi{e krastavaca, pa najvi{e paradajza i mno-go luka, a povrh toga kravljeg sira i onda sve to zajedno smije{ano. Je li tako,

Smiraj dana

88

tata? Vidi{ da nisam zaboravio... SANJA: - Takvoj salati nije potrebno ni{ta drugo; ona je dovoljna sama za sebe, bez i~ega.BUCO: - Nemoj pri~ati gluposti, Sanjice! Nije salata glavno jelo; to je uvijek samo prilog.VLADO: - Za{to ne bi bila i glavno jelo? Ako je salata dobra i bogata – najede{ se same salate, ne treba ti meso.SANJA: - Ili, umjesto da je salata prilog, glavno jelo postaje prilog salati.IVAN: - Vi, tamo! Jelo nije za diskusiju; jelo je da se jede. BUCO: - Ne, hvala vam; mi smo ve} u Mlinovima...JOSA: - Nije valjda ono bolje nego ovdje, k vragu...DEDA: - Tako je, Josa; ovdje je sve najbolje – sve {to je iz tvog sela!IVAN: - Gorane, do|i malo... (stavlja jelo na dva tanjura). Evo, uzmi to, evo ti jo{ i vilju{ke i noève, pa nosi tamo...GORAN: - (nevoljko je ustao i pri{ao) Ne}e ona... Pitao sam je ve} prije da na-pravim sendvi~ pa nije htjela.IVAN: - Ni{ta zato; pitaj ponovno, pa onda opet ponovno, pa i jo{ jednom ako treba - sve dok se ne pomirite.GORAN: - Pomirimo? Pa, mi smo pomireni; vidjeli ste i sami da razgovaramo ve} otkada...IVAN: - Rije~i nisu dovoljne za takve pomirbe. Kaèm ti: odnesi to tamo. Osim toga, ona je sigurno i gladna.GORAN: - Nije gladna, tako je rekla, ali }u odnijeti. IVAN: - Ako ja odnesem, bit }e to ne{to sasvim drugo...GORAN nosi dva tanjura na drugu stranu DARINKI. Dok ostali razgovaraju, ona najprije odbije jelo, zatim prihva}a, da bi s o~itim zadovoljstvom nastavila jesti zajedni~ki s GORANOM. DEDA: - Ovaj krumpir ti je stvarno dobar...IVAN: - To reci Ton~iju.VLADO: - I meso je dobro, makar su ostaci.DEDA: - Ostaci s ra`nja znaju biti najbolji, pogotovo kad je raànj iz Jurine gostionice. E, nije tako bilo uvijek... Onda, kad smo postavili {ator, Jurina gosti-onica nije radila; on je bio jo{ u zatvoru.JOSA: - A da nije bilo vas, bogme on ne bi ni iza{ao onako brzo!DEDA: - Da, mo`da, ali na pameti mi je ne{to drugo. Zaboravili smo da je ono bila prva proslava zavr{etka nekakve izgradnje ovdje, da je ono bila – recimo tako – prva gra|evina ovdje, onaj vojni {ator.IVAN: - Vas trojica tamo, stvarno bi se mogli priklju~iti malo, dok ima ovog jela...SANJA: -Valjda i budemo, dok do|u i ostali...

Daniel Ivin

89

VEDRAN: - Pri~aj nam, Deda; ne{to sam ~uo o tom {atoru.DEDA: - Dobro, ako ho}e{ - neka bude... Kad je ovaj tu Ivan, tvoj tata, u brak s mojom k}erkom – tvojom majkom - donio komad zemlje, komad kraj rijeke s malo {ume otraga, prohtjelo mi se da to vidim. Onda sam bio jo{ uvijek u vojsci, vi{i oficir u uniformi – e, da si me onda vidio... Ipak, zna{ kako je, u sebi sam ostao i seljak, pa komad zemlje, ovakav – htjelo mi se to vidjeti, a u to vrijeme nekako se ba{ po~elo odlaziti na te vikende, kojekuda... Krenemo i mi, ali gdje }emo spavati, ako se isti dan ne vra}amo ku}i? Vojska uvijek ima {atore, pa sam iz magazina uzeo jedan da vidimo... I da vam ka`em {to se dogodilo? Pokazalo se da nijedan od nas ne zna postaviti {ator! Ja, potpukovnik, komandant, ali nikada nisam postavio nikakav {ator, pa ni vojni, je li tako Ivane?IVAN: - Onakav {ator sigurno nisi, to se vidjelo da nisi.DEDA: - Nisam, ali smo onda onaj – najvi{e tvojom zaslugom – ipak uspjeli podignuti.IVAN: - Nemoj zaboraviti da je i Josa bio s nama.DEDA: - Ni govora! Bez Jose kao i bez tebe.JOSA: - Nemojte sada...VLADO: - Zna~i, izgradnja vikendice nije po~ela prije dvadeset i pet godina, nego prije dvadeset i sedam! Traje dakle koliko i ja.IVAN: - Pa, ako se gleda tako onda jo{ i ranije, jer to sa {atorom bilo je ~etiri mjeseca prije tvog ro|enja.VLADO: - Da, vi{e od dvadeset i sedam godina – i jo{ nije gotova...ANTE: - Nemoj tako, Vlado...VEDRAN: - Ma, ostavite se nadmudrivanja; neka Deda ispri~a do kraja... On najljep{e pri~a.DEDA: - Nije to nikakva pri~a, Vedrane moj... Sjetio sam se samo te prve gozbe kad smo sagradili {ator, kad smo ga nekako postavili. Onda u selu nije bilo ni gostionice ni ra`nja, pa smo zapalili vatru da ispe~emo kobasice koje smo doni-jeli sa sobom. Mogu slobodno re}i da je ta prva ve~er zaista bila slavljeni~ka.VLADO: - Kad je tako, trebali ste taj {ator jednostavno ostaviti, da bude viken-dica, i sve bi onda bilo to~no kao u pri~i.IVAN: - Vlado, molim te lijepo... Danas ti stvarno...DEDA: - Pusti ga, neka pita, neka govori... I ja sam onda pomi{ljao da bi pravi, dobar {ator mogao biti kao neka vikendica, ali nije to tako jednostavno...VEDRAN: - A {to je bilo s onim {atorom?JOSA: - Da, gdje je taj zavr{io...!?DEDA: - Pa rekao sam ve}; sljede}e ve~eri nai{lo nevrijeme, vjetar, ki{a, i {ator se sru{io.VLADO: - Pa {to onda? Ponovno ga podigne{, jo{ i boljeg...IVAN: - I onda ga ostavi{ pa ga netko jednostavno odnese. Pametnjakovi}u... [ator nije gra|evina, nije ku}a...

Smiraj dana

90

VEDRAN: - Pogledaj, sjaj vile pomalo slabi; imao si pravo, ali je ovako i sve ljep{a...

VLADO: - Samo kratko, vidjet }e{... Zato se kaè da sve {to sjaji mora i pota-mniti, pa tako i ljepota; jedino sivo ostaje uvijek sivo.Dolaze NEVENKA i MATIJA. On nosi kanistar vina.DEDA: - Gledaj, gledaj, koga to vidimo!NEVENKA: - Dobro vidite, Deda, vrlo dobro... ûli smo da su do{li oni kojih nema ~esto, pa i nekakvi stranci... (grli se s Dedom i s Vladom).ANTE: - Doma}i stranci i doma}i gosti...MATIJA: - Pa tako i doma}i susjedi. Nosimo i malo vina – onog, zna{ - najbo-ljeg.IVAN: - Ho}e{ re}i, kad nam nije do{la voda neka do|e barem vino – razumije se, tvoje je najbolje. Znam ja za{to si ti do{ao, znam...MATIJA: - Ima{ li {to protiv da umjesto vode dobiva{ tako divnu ruìcu? Pro-slavit }emo to...IVAN: - Pa, da ti pravo kaèm, ja bih ipak najradije i vodu i vino.NEVENKA: -I meni bi bilo najdraè da je tako, da je uspjelo – i ku}a i slavlje.IVAN: - Slavlje je ve} tu, pa }e i ku}a...ANTE: - Dobro da ste do{li, ba{ dobro; malo dobre volje i sve je kao uvijek...NEVENKA: - Evo, ipak }emo se okupiti opet svi – da, kao i uvijek...ANTE: - Lela }e se posebno veseliti...NEVENKA: - A gdje je ona?ANTE: - Do}i }e, odmah }e do}i...MATIJA: - A gdje je?DEDA: - Tko? An|ela? Kamo je oti{la?IVAN: - Nije oti{la; tu je negdje, do}i }e...VEDRAN: - Mama!? Pa bila je tu, u kolibi, vidio sam je prije...ANTE: - Da, bila je, ali je oti{la malo, da pro{e}e... Ni{ta ~udno - nakon sve-ga...VLADO: - Oti{la pro{etati...?IVAN: - Pa, kad ste ve} do{li, {to ~ekate? Pridruìte se – jelo je na stolu. MATIJA: - Nismo do{li zbog jela nego zbog veselja! No red je, barem malo, da ne odbijemo ponu|eno, kad je tako...IVAN: - Ima jo{ koje mjesto na klupama, ima eno i stolica naokolo...VEDRAN: - Unutra, su one dvije-tri kuhinjske stolice... (odlazi u kolibu po njih).SANJA: - (ustaje s pletenog naslonja~a) Ovo vam je ugodnije od obi~nih kuhinj-skih stolica. (postavlja naslonja~ bliè stolu)

Daniel Ivin

91

VLADO: - Ne guraj se kad ima dovoljno za sve... Ne}e{ valjda stajati za sto-lom...NEVENKA: - Mjesta ima, ali tanjura izgleda nema dovoljno ako }e se i ovo mlado dru{tvo priklju~iti. BUCO: - Tanjura ima tamo gore, na onom stolu. îtav je stol, vidi se... (on krene kao da }e odmah po tanjure).ANTE: - Nemoj to, Buco...MATIJA: - Pa naravno! Gore za stolom ima mjesta za sve.VLADO: - Taj stol je i prire|en za sve...IVAN: - Ostavite ono dok Lela ne do|e... Vidjet }emo...DEDA: - Ja sam se cijeli dan ~uvao za ono na verandi vile pa sam zato i oglad-nio. Rekla mi je k}er da se ~uvam za njenu gozbu, ali moram priznati da ovo sada prija kao najbolja gozba.IVAN: - To je prava rije~!DEDA: - Sjetio sam se onog {atora ne samo zato jer je to bila prva ku}a koju smo ovdje napravili, nego jo{ vi{e zbog one prave pravcate gozbe. Nakon one muke sa {atorom, gladni, pa oko one vatre i àra na kojem smo pekli kobasice... Lijepo mi je kad se sada sjetim toga. VLADO: - Deda, mo`da je ljep{e u sje}anju nego {to je stvarno bilo.IVAN: - Vlado...!DEDA: - A za{to misli{ da nam onda nije bilo lijepo? Mi smo na kraju krajeva {ator postavili i bili smo sretni, veseli – je li tako, Ivane?IVAN: - Tako i nikako druk~ije.ANTE: - Pa, bilo je jo{ takvih ili sli~nih doga|aja u toku svih ovih godina, i te kako ih je bilo!IVAN: - Pogotovo onda kada smo imali prvo betoniranje, sjeti se...ANTE: - Kako se ne bih sje}ao kad sam ja bio glavni krivac!DEDA: - Ma tko vas sada pita za onda{nje krivnje...IVAN: - Pa ti onda nisi bio tu, s nama...DEDA: - Nisam, ali ste mi poslije pri~ali; svima ste pri~ali.ANTE: - Prepri~avalo se to puno puta na duga~ko i {iroko...MATIJA: - ûo sam ja tu pri~u o cementu. Moglo se dogoditi da to budu vre}e {e}era pa bi jo{ i zaradili, ha, ha...!VEDRAN: - I to je bilo prije mog ro|enja! IVAN: - Pripremali smo se za temeljenje, za prvo betoniranje. Brinulo me malo da vre}e cementa ostavljamo ovdje, makar samo nekoliko dana i no}i, jer nikad ne zna{ tko moè nai}i... DEDA: - Pa i ki{a, iznenada...IVAN: - Istina, ja~a ki{a ili nevrijeme, onda ni cerada ne pomaè. Nastojao sam zato da se vre}e dovezu ovamo dan prije betoniranja pa sam tako i dogovarao

Smiraj dana

92

da uskladim jedno s drugim. Naime, bilo nas je {est...ANTE: - Da, sa mnom {est. IVAN: - Bio je Pero i njegov brat, pa ona dvojica...VEDRAN: - Tata, pusti Dedu da pri~a.IVAN: - Ako ho}e... ali, ~uo si, on nije bio s nama...VEDRAN: - Svejedno; je li tako, Deda? Toliko puta slu{ao si sve to...IVAN: - Uglavnom, moralo se uskladiti da taj dan bude kada smo svi slobodni i orni za posao, a povrh svega jo{ i da je neposredno nakon dovoza cementa, {to sve skupa nije bilo jednostavno. I, da ne duljim, osvanuo dan – ho}e{ li ti pri~ati?DEDA: - Mogu…kad moj unuk... e, da ja znam na gusle kao onaj...! Dakle, ura-nili oni na kolodvoru, jer od svih njih onda je samo Pero imao auto, nekakvog fi}u, pa su morali vlakom i autobusom do sela. Moè{ si misliti kako je to bilo rano kad su ve} u sedam sati ujutro bili na licu mjesta, ovdje! Lijepo ti se oni presvuku u ne{to radno, pripreme mije{alicu i ostalo, skinu ceradu kojom su bile prekrivene vre}e, i – onako automatski, po navici, bez da i pogledaju {to na njima pi{e – otvore jednu vre}u, pa otvore drugu...MATIJA: - A ono – vapno! Ha, ha...NEVENKA: - Ne vidim gdje je tu Ton~ijeva krivnja? IVAN: - To se moglo dogoditi svakom; malo nepa`nje i umjesto vre}e cementa ukrcaju ti vapno.ANTE: - Istini za volju, nije to bila toliko ni moja nepa`nja; tih pedesetak vre}a bilo je ve} ukrcano kad je Pero doveo voza~a k meni da ga vodim ovamo. Stigli smo u sumrak, pa dok na|e{ pravo mjesto za vre}e i malo predahne{ – evo ti no}i i tko }e onda jo{ pretraìvati {to na vre}i pi{e.Na drugoj strani DARINKA I GORAN ustaju s klupice i upute se prema dru{tvu. Dok je GORAN odnio prazne tanjure i pribor u kolibu, DARINKA dolazi do dru{-tva, srda~no se pozdravlja s NEVENKOM i MATIJOM. Dolazi i GORAN, sjedne pored DARINKE i zagrli je.IVAN: - Onda, je li ti prijalo?DARINKA: - Odli~no! Sve sam pojela.GORAN: - Mogla bi ona jo{...DARINKA: - Da, ali }u pri~ekati mamu.IVAN: - Pametno...VEDRAN: - I, {to je bilo dalje?DEDA: - Dalje je bilo narodno veselje! Gozba i veselje...MATIJA: - Pa nisu se valjda veselili kad su ustanovili takav proma{aj? ANTE: - Oh, pa naravno da smo prvo pobjesnjeli od jada! Zna to Deda dobro.DEDA: - Kako ne bih znao!ANTE: - Moè{ si zamisliti kako nam je bilo nakon tolikih priprema i dogovara-

Daniel Ivin

93

nja – a ono ni{ta, sve uzalud. Izbetonirali smo tek ~etiri ili pet mjeseci kasnije.IVAN: - Da smo bili o~ajni – to je razumljivo, to je bilo neminovno nakon tako glupog slu~aja. Me|utim, da smo na kraju sve prekrili veseljem – to se ba{ i nije moglo o~ekivati, i to je ono najva`nije, je li tako Deda?DEDA: - Tako je...IVAN: - Onako o~ajni, pa jo{ i gladni, oti{li smo u selo i nasumce u{li u gosti-onicu. To je bilo prvi put da sam u{ao u tu Jurinu gostionicu i tamo upoznao njega, zahvalnog da mu je Deda pomogao pa se tamo stvorilo i nekakvo dru{tvo, zabavno i veselo, pa se jo{ na{ao me|u njima jedan prijevoznik koji se vra}ao nave~er u grad...DEDA: - Isto tako zavr{ilo je i nakon onog prvog krova, sjeti se! Onda sam bio s vama. VEDRAN: - To se i ja sje}am! Mislim da je to moje najranije, moje prvo sje}a-nje, taj krov...IVAN: - Nisam siguran, sine; nisi navr{io onda ni drugu godinu...DARINKA: - On se sje}a pri~anja o krovu, ali ja sam onda ve} i{la u {kolu pa znam da se taj krov dva puta gradio.VEDRAN: - Da nisi i ti slu~ajno sudjelovala...IVAN: - Krov se ne gradi, krov se pokriva, ali to~no ka`e{ da smo morali dva puta...NEVENKA: - Za{to?ANTE: - Opet, pogre{na isporuka! Netko je podmetnuo dvije vrste crijepa – jednu ispravnu, a drugu manjih dimenzija.NEVENKA: - Zna~i, kao i betoniranje: uzaludni dolazak...DEDA: - Ee, da je samo to...! Kod crijepa se nije moglo ni{ta primijetiti i, na-ravno, krenuli smo s poslom, ali na svakih nekoliko ispravnih crepova nai|u neispravni, jedva primjetno neispravni, jer su isti osim {to im je dimenzija malo manja pa stoje klimavo ili odmah propadnu, a ne mo`e{... IVAN: - Nije bilo ba{ tako, Deda, ali sad neka...DEDA: - U svakom slu~aju, pokrivanje krova moralo se ponoviti i to s novim crijepom, {to za Ivana nije bilo jednostavno; jo{ nije bio direktor, a pazio je oduvijek da ne koristi...VLADO: - I jo{ uvijek pazi – {to je tebi, Deda, samo drago, a ne krivo; budi iskren...MATIJA: - Prema tome, gozba u povodu stavljanja krova morala se odgoditi.DEDA: - Ni{ta se nije odgodilo! To je ono pravo, da smo na kraju tog dana, makar je krov ostao nedovr{en, napravili takvo veselje da mi je i danas lijepo kad se sjetim...MATIJA: - Pa za{to onda ne bi i sada...?IVAN: - A {to drugo ~inimo sada nego se gostimo? Jesam li te ponudio mojom originalnom salatom, a unutra kobasice nisi ni pogledao.

Smiraj dana

94

DEDA: - Onda nije bio Pero sa svojim bratom, ali je bio onaj Mika s harmoni-kom pa se pjevalo do kasno u no}.VLADO: - Pjevati se uvijek moè.DEDA: - Tako je, mogli bi i sada, ako su svi...ANTE: - Nema Mike s harmonikom...DARINKA: - Tu je unutra ona gitara... ANTE: - Ali nema jo{ ni Lele...?VEDRAN: - Ako zna{ gdje je onda je i donesi.DARINKA: - Pa da zna{ – i ho}u! (odlazi u kolibu i odmah se vra}a s gitarom).MATIJA: - Ja sam znao da moram donijeti moju ruìcu jer bez nje nema dobrog pjevanja, stvarno nema...DEDA: - Dobrih pjeva~a ovdje ima, ali tko najbolje svira...?DARINKA: - (daje gitaru tati) Evo, pjevajte, ali ne{to lijepo, ne{to poznato...DEDA: - Ee, ima jedna ne ba{ poznata, narodna ili starogradska... Nije odavde, nije iz na{eg kraja al’ je lijepa.IVAN: - Ima boljih svira~a od mene... (pruà gitaru Nevenki).GORAN: - Mogu ja poku{at...NEVENKA: - Nemoj meni davati; nisam danas...AN\ELA dolazi stazom od rijeke. Ide polako, potpuno smireno, ali nekako odsut-no, gleda vilu bez prija{njeg odu{evljenja.DEDA: - Uzmite gitaru, Nevenka, samo vi nju lijepo uzmite i svirajte nam onu (i zapjevu{i melodiju pjesme “Od jeseni do jeseni...”), a mi }emo za vama... Sjetit }u se ja i rije~i...IVAN: - (opazi An|elu) Tko kaè da je nema, tko to kaè...AN\ELA: - (odsutno) Gostite se, gostite... Lijepo vas je vidjeti.Neki se okrenu da vide AN\ELU, neki i ustanu, ali svi na tren umuknu. An|ela pak stane i ostane podalje od dru{tva.DEDA: - Pridruì se, pa }emo zajedno...AN\ELA: - Ho}u, malo kasnije... Vi samo nastavite. IVAN: - @eli{ da popri~amo, vidim... (i krene prema njoj).AN\ELA: - Da, ako moè{... (i krenu prema klupici na drugoj strani).IVAN: - Za{to ne bih mogao...?AN\ELA: - Mislim, ako ti je sada nezgodno, zbog dru{tva...IVAN: - Daj, molim te, kako uop}e moè{ pomisliti...AN\ELA: - Ne znam kako da ti kaèm... [etala sam naokolo, pa su mi do{le neke misli – ne znam mo`da je prerano o njima...IVAN: - Nije prerano; slobodno reci, Lela, sve {to ti je na srcu, samo reci... (sjednu na klupicu).Dru{tvo oko stola postupno sastavlja i uskla|uje melodiju i rije~i pjesme “Od jeseni

Daniel Ivin

95

do jeseni sve se selo poèni”, s refrenom “Dunjo moja, neobrana”. Prema kraju AN\ELINOG monologa tu }e izrazito elegi~nu pjesmu zapjevati uz pratnju gitare jasno i uskla|eno.AN\ELA: - Pa, kaèm ti... [etala sam dolje uz rijeku, onda tamo, na drugoj strani oko ku}e i mislila na sve one doga|aje dok smo gradili ovo... Izgradnja te ku}e cijelog je ìvota s nama i mislim da je treba i zavr{iti na dostojan na~in. Naime, Ivo dragi, priznajem: ku}a doista nije gotova dok nema{ i pravi put da do|e{ do nje. Zato mislim da ovo s vodom i nije toliko presudno jer stvarno moramo i tu cestu...IVAN: - @eno, draga moja, pa to ti ja govorim ve}...!AN\ELA: - Znam, rekao si, ali je i bitna razlika na {to ti i ja mislimo kada to kaèmo. Ti kaè{: useli prvom prilikom i onda dogra|uj cijelog ìvota, pa i preko ìvota ako treba. A ja kaèm: kad smo ve} do sada ~ekali te silne godine, onda ~ekajmo dok se napravi jo{ i ta cesta, a onda mo`da i balkon, pa onda – vi-djet }emo... Ne znam, u {etnji sam pomislila...Dolazi ANICA stazom iz sela. Stane pored njih.IVAN: - êkaj, ~ekaj; {to to govori{?! Za boga miloga...ANICA: - Dobar dan.AN\ELA: - Zdravo, du{o...ANICA: - Gospo|o An|ela, poslala me mama da se ispri~ava {to ne moè do}i sada. Poru~uje da }e do}i kasnije po mene, pa }e onda malo i sjesti s vama. AN\ELA: - Lijepo od nje.ANICA: - Rekla mi je da ja mogu biti ovdje s vama...AN\ELA: - Eno, tamo je Vedran, ~ini mi se da te ve} i vidio...ANICA: - (kre}e prema Vedranu) Hvala!IVAN: - Stol na verandi jo{ uvijek stoji pripremljen. Ton~i i ja nismo dali dok ti ne do|e{... AN\ELA: - Kad ste se sna{li i bez toga, onda jednostavno sve treba sloìti natrag.IVAN: - Zna~i, ne namjerava{ ne{to...AN\ELA: - Ne, za onim stolom ne...IVAN: - Ne{to drugo...?AN\ELA: - Re}i }u ti; najprije da se ono pospremi. IVAN: - Nemoj to sad ti; ima i drugih...AN\ELA: - Nisam ni namjeravala. Eno, Vedo i Anica upravo idu tamo, pa mogu...IVAN: - Vedrane! Dajte, vas dvoje, kad ste ve} tamo, pospremite taj stol.VEDRAN: - Sada, odmah!?IVAN: - Pa, ~im prije. Ne}emo vi{e dugo ovdje...ANICA: - Ja }u ti pomo}i... (i krene prikupljati predmete na stolu).VEDRAN: - Sve to natrag, u kolibu...!

Smiraj dana

96

IVAN: - Jesi ~ula, kuda s tim?AN\ELA: - Sad sam se i ja sjetila da ti moram ne{to re}i: dolje, na rijeci, vidjela sam âmac, nije izvu~en van, u vodi je privezan.IVAN: - Dobro da si me podsjetila; oti}i }u s nekim da ne ostane... (i okrene se natrag). Lela, nakon toga – vidi{, dan ide kraju... [to si to naumila?AN\ELA: - Idem pe}i pole... Naloìte veliku vatru da bude puno àra i ja }u pe}i pole, puno pola za sve nas...!IVAN na trenutak pogleda AN\ELU u nedoumici, odmah je nje`no ljubi u ~elo, i onda kratko zagrli. Istovremeno na verandi VEDRAN i ANICA, o~ito u dobrom raspoloènju, pospremaju stol i unose stvari u vilu. Na kraju }e i oni ostati negdje unutra, u praznoj vili. Dan ide smiraju i po~inje predve~erje. Dru{tvo pred kolibom u dobrom je raspolo-ènju, dobacuju, razgovaraju i pjevu{e uz gitaru. IVAN: - (prilazi) Da vidim dobrovoljce! GLASOVI: - Za {to dobrovoljce?! Kamo?!IVAN: - Netko mi mora pomo}i izvu}i ~amac na obalu da ga metnemo u spre-mi{te prije no}i!GORAN: - (ustaje) Ne trebate vi; mi }emo to sami...!IVAN: - Dobro, ne moram ja, ali ti Vlado svakako idi – ti si stari vesla~...VLADO: - I za to }ete me uvijek trebati.IVAN: - A sada jedna va`na obavijest za sve: gazdarica }e nam pe}i pole...!GLASOVI: - Odli~no! @ivjela An|ela! Mama je ba{ prava...!IVAN: - Me|utim, najprije moramo naloìti vatru, napraviti veliki oganj!DEDA: - Vi skupite granje i drva, a vatru }u ja zapaliti!Op}e odobravanje i dru{tvo se razilazi na sve strane. Za stolom ostaju DEDA, IVAN i ANTE, dok AN\ELA ustaje s klupice i polako dolazi.DEDA: - Uz plamen i pole najljep{e se razgovara... (odlazi iza kolibe pripremiti vatru).ANTE: - Kako ono kaù: sve je dobro {to se dobro svr{i...AN\ELA: - Idem unutra prebrati krumpir iz vre}e, dok se vatra ne razgori. Vas dvojica mogli bi do tada donijeti vode, da se krumpir opere (odlazi u kolibu). IVAN: - Dok ga ti prebere{ i dok oni naprave dobru vatru, bit }e vode ko u pri~i...AN\ELIN GLAS: - Do onda }e se i no} spustiti...ANTE: - Vidi{, predve~er je ve} tu, a ti si rekao...IVAN: - Ne, predve~er je kad se vatra zapali... Jo{ je uvijek smiraj, ali dan vi{e ne traje, zavr{io je.ANTE odlazi u kolibu po kante za vodu i zatim s njima do bunara, pa se ~uje pum-panje. IVAN sjedi trenutak sam i gleda vilu koja tone u no}. Negdje iza vile ~uje se VLADO koji zove tatu, dolazi iz tame.

Daniel Ivin

97

IVAN: - [to, ve} je gotovo?VLADO: - Goran i Buco viknuli su mi odozdo da je ~amac dobro privezan. Da ga ostavimo u vodi?IVAN: - Nemoj; izvucite ga, ipak... Ionako nitko vi{e ne}e i}i na drugu obalu.VLADO: - Dobro...Dok se VLADO vra}a, vatra iza ku}e se rasplamsava, a na zidovima i staklu vile vidi se njezin odsjaj. ûju se glasovi oko vatre, ponovno {timanje gitare i onda opet tiha pjesma “Od jeseni do jeseni...”. Na vratima kolibe pojavi se AN\ELA.AN\ELA: - Pogledaj, ku}a kao da gori... Lijepo za vidjet...ANTE: - Da, ali samo za vidjet... Sada i IVAN ustaje i odlazi u kolibu. Pumpanje vode prestaje i ANTE se pojavi s dvije pune kante koje odnosi u kolibu.Iz vile na verandu izlazi VEDRAN i drì za ruku ANICU, vu~e je k sebi u zagr-ljaj.VEDRAN: - Ovo }e biti ku}a na{e ljubavi, vje~ne ljubavi! (on je zagrli ~vrsto)ANICA: - Kaù da vje~na ljubav ne postoji... Ali, ja }u uvijek dolaziti ovamo, makar bila i prazna...VEDRAN: - Ti ne vjeruje{ u vje~nu ljubav?ANICA: - Ne znam.VEDRAN: - Vjeruje{ ili ne da postoji vje~na ljubav?ANICA: - Pa, ne znam...VEDRAN: - A vjeruje{ da je na{a ljubav vje~na?ANICA: - Vjerujem.

K R A J

Smiraj dana

KARLOVA^KI VREMEPLOV

Dubravko [iftar

MALENI GRAD I VELIKI DOGA\AJI

“Bija{e jednom jedan kralj koji je…” - tako su po~injale mnoge pri~e koje smo ~itali u djetinjstvu; tu je bilo ~udesnih i nevjerojatnih zbivanja, ali vjerovali smo – jer smo bili mali. I pjesnici su voljeli kraljevske teme. Jednu slatko-tu`nu pje-smicu za ne{to stariji uzrast Heine zapo~inje stihom: “Bija{e neki stari kralj.”

Pjesniku je dovoljno {ezdeset i pet kratkih rije~i da nas pou~i sljede}em: nez-godno je da stari i bolestan kralj, kraljicom u~ini mladu ènu; ona ima paà koji je tako|er mlad i k tome lakomislen. Mladi su se zavoljeli i…morali umrijeti – dakako, nasilnom smr}u. Ho}e li dana{nji ~itatelj posegnuti za literaturom o nesuvremenim, pa i otrcanim temama? Te{ko, ali…

Dvadeseto stolje}e nije jo{ zavr{ilo ni tre}inu predvi|enog trajanja, a nitko nije pomi{ljao na to da protekli svjetski rat proglasi prvim. U to je vrijeme u kra-ljevskoj pala~i u Bruxellesu stolovao kralj Albert. U{ao je ve} u drugu polovicu {estog desetlje}a ìvota. Poznato je da se ljudi u toj dobi bore s prosje~no tri kroni~ne boljetice. Profesionalne kraljeve (i kraljice) ne zapaàmo u ~ekaoni-cama javno-zdravstvenih ustanova; oni imaju svoje dvorske lije~nike. Tako je osobni lije~nik kralja Alberta bio njegov vr{njak, a vjerojatno i suborac iz rata, doktor Dekeyser. Bio je to otmjen gospodin, ~vrsta vojni~kog drànja, kratke sijede kose i pove}ih sijedih (pukovni~kih?) brkova. Ova neizmi{ljena pri~a ima svoj pravi po~etak u vrijeme godi{njih odmora. Kralj se sasvim dobro osje}ao i njegov je lije~nik mogao po}i na odmor. Kamo? Mogao je otploviti u Norve{ku pa zaviriti u njezine polumra~ne fjordove, mogao je otputovati u Salzburg pa uìvati u lijepoj glazbi, mogao je pohoditi zlatni Prag pa razgledati Hrad~ane i ostale znamenitosti, u slobodno vrijeme {etati starim uli~icama slijede}i tragove stopa znanog mu neprijateljskog vojaka Jozefa [vejka. Ne, ni{ta od toga, doktor je otputovao - na Plitvice.

U isto vrijeme, pjeva~ko dru{tvo iz malenoga grada na ~etiri rijeke (domoljubno pretjerivanje zapravo je odlika kasnijih generacija) spremalo se na izlet. Moglo je po}i, recimo, na Ozalj, posjetiti prijateljsko dru{tvo u Petrinji, a ne bi bilo lo{e ni u Jastrebarskom. Ne, ni{ta od svega toga. Dru{tvo je oti{lo - na Plitvi-ce. Tamo je majstorima pjeva~ima i majstoricama pjeva~icama bilo vrlo lijepo pa su se raspjevali. Zbilo se to istoga dana i ~asa kad je tamo boravio i doktor Dekeyser. Milozvu~ni mu je poj u{ao u uho. U glavi mu se rodila ideja. Kao

99

savjestan lije~nik (kad utvr|uje status pacijenta) uzeo je sve potrebne podatke. Bilo mu je va`no znati da ta bu~na gomilica nije neka slu~ajna nakupina, nego dobro ure|ena skupina.

Vrativ{i se u Bruxelles, doktor je kralju izloìo svoju zamisao: pozvati pjeva~ko dru{tvo „Zora“ iz gradi}a Karlovca, koji se nalazi u blizini Plitvi~kih jezera, da prigodom Svjetske izlo`be u Bruxellesu godine 1935. odrì nekoliko koncerata, na kojima bi izvo|a~i nastupili u narodnim no{njama. Kralj je imao povjerenja u svoga lije~nika, ideja mu se dopala i on ju je prihvatio. Vjerojatno je i sam imao prste u pripremanju tog doga|aja. Naime, svu logisti~ku podr{ku (kako se to danas kaè) „Zori“ za vrijeme boravka u Belgiji trebala je pruìti organi-zacija vojnih veterana. Kona~no je diplomatskim putem, kako je i red, upu}en poziv „Zori“.

Poziv je dakako primljen s odu{evljenjem. Jo{ nije bio zaboravljen vrlo uspje{an nastup na Festivalu Me|unarodnog udruènja za suvremenu glazbu u Frankfur-tu na Majni prije nekoliko godina (zamislite, frankfurtski Oberbürgermeister po-slao je brzojavnu ~estitku karlova~kom gradona~elniku!). Zbor je bio u dobroj kondiciji i zbog va`nog doma}eg nastupa. Pod vodstvom energi~nog zborovo|e program se temeljito uvje`bavao: dvaput tjedno mu{ki zbor, dvaput tjedno èn-ski, petkom svi zajedno.

Me|utim, stigla je jesen 1934. i odnijela dva kraljevska ìvota (I njima mora vrijeme jednom stati, rekao bi Huxley.). Belgijski kralj je smrtno stradao na pla-ninarenju. Naslijedio ga je sin Leopold. Svjetska se izlo`ba nije mogla odgoditi, pa tako ni „Zorini“ koncerti. Druga je smrt imala teè posljedice.

Jugoslavenski kralj Aleksandar pro{aptao je tri posljednje rije~i o ~uvanju Ju-goslavije, a ~uo ih je samo predsjednik vlade gos’n Bogoljub (predsjednicima vlada svakako treba vjerovati). ̂ itavoj dràvi propisana je jednogodi{nja ̀ alost. Dràvljani nisu smjeli javno pjevati, pa ni s vanjske strane granice. To se odnosi-lo i na “Zoru”. No, proradio je hrvatski lobi u Beogradu, a uslijedile su i diplo-matske akcije. Odobreno je “Zorino” gostovanje u Belgiji (ipak je to savezni~ka zemlja), probe su se mogle nastaviti.

U isto je vrijeme jo{ jedan zbor pjevao vi{e nego ina~e ne znaju}i da priprema program za izvedbu na nekoj priredbi. Bili su to u~enici 3. a razreda Dje~a~ke pu~ke {kole u Radi}evoj ulici. Njihov u~itelj bio je ujedno i ravnatelj {kole. Ni-jednom drugom u~itelju, odnosno razredu nije povjerio takav zadatak. Pa koje su to pjesme u~enici uvje`bavali? Bila je to pjesma o ~vrstoj mi{ici, srcu juna~-kom i o{trome ma~u; nau~ili su “Prosto zrakom ptica leti”, a u~itelj je objasnio da “prosto” zna~i “slobodno”. Bilo je sasvim jasno da ne treba dati tu|incu da nas gazi, ali nije bilo jasno za{to bi trebalo voljeti da se umre prije… i to prije koga ili ~ega? Pjevaju}i “Ljubimo te, na{a diko” nisu znali koja je to dika, jer u pjesmi nije bilo ni~ijeg imena, a ni u~itelj im nije rekao. U to vrijeme nije bila toliko poznata slavonska pjesma o lampi koja gori usrid Vinkovaca pa u dje~-jim glavicama nije mogla nastati zbrka o ljubavi i diki. Najljep{e je bilo pjevati

Maleni grad i veliki doga|aji

100

arije iz opere “Porin”. O toj operi u~itelj ih je dovoljno pou~io. Nau~ili su zbor Hrvatica „Sva se bijeli opet gora“ u kojem se postavlja malo nezgodno pita-nje: „Za{to sloboda ne sine u Hrvata opet sad?“ Bilo je i slavlja: „Davorije nek zaore, opet Hrvat sad je svoj!“ Moglo je biti zlonamjernih ljudi koji bi sasvim krivo shvatili ove pjesme. Zato je nau~ena i pobjedni~ka pjesma „Porin svlada, Porin svlada“ pa su Franci pobjegli prvi put, zatim drugi put i kona~no tre}i put. Sada je moralo biti posve jasno da se pitanja o slobodi i ona neka druga mogu odnositi samo na Franke i ni na koga drugoga. Tako je gospodin u~itelj sve lijepo slo`io. U~enici su ga vrlo po{tivali. Nikada na njih nije vikao (a nije ni bilo potrebe), nikada se nije glasno nasmijao. Ipak su njegovi brkovi i prosijeda brada katkad propustili dobrohotni smije{ak.

Do{ao je prekrasan mjesec svibanj: svi su se pupoljci otvorili, sve su pti~ice za-pjevale. Me|utim, u petak 3. svibnja 1935. u ranim poslijepodnevnim satima spustila se grdna snje`na me}ava na grad. Nebrojene krpe mokrog snijega hita-le su, presti`u}i jedna drugu, prema krovovima i ulicama Karlovca. Najednom se za~ulo zvrndanje zrakoplova. Mogao je to biti samo stari vojni „bregejac”. Nadlijetao je grad nekoliko minuta. Kad je me}ava prestala i snijeg se po~eo otapati, na{li su gra|ani hrpe razmo~enih letaka kojima ih predsjednik vlade i {ef Jugoslovenske nacionalne stranke, Bogoljub Jefti}, poziva da glasaju za njega i poslanike njegove stranke. U nedjelju, na dan izbora, svanulo je krasno sun~ano, ali i prohladno jutro. Mlake i jezerca na blatnim gradskim ulicama (jo{ nije bilo asfalta! ) podsje}ale su na prekju~era{nju me}avu. Kako je pozna-to, na izborima je pobijedio Jefti} – slu`beno. Neslu`beno je ipak izgubio. Zbog toga je nekoliko mjeseci kasnije podnio ostavku – slu`beno. U jugoslavenskoj

Dubravko [iftar

^lanovi “Zore” na Plitvi~kim jezerima (1929) (Iz foto zbirke Vladimira Per{ina)

101

naciji neugodno je {kripalo. Nije zavladala nikakva idila. @andari su i dalje u Hrvatskoj ~uvali Jugoslaviju na svoj krvavi na~in.

Pribliìo se zavr{etak {kolske godine. U~enici 3. a doznali su da }e pjevati na priredbi u obli`njem Hrvatskom domu prigodom proslave stogodi{njice Ilirskog preporoda. Priredba je uspje{no odràna. Nije isklju~eno da je vlast malo za-`mirila i za~epila u{i. U~itelj nije mogao slutiti da }e poslije {ezdesetak godina jedna ulica u gradu nositi njegovo ime. Pjevao je u „Zori“ i s njom je otputovao u Belgiju.

Dosadno bi bilo ponavljati ono {to je o „Zorinim“ briselskim koncertima pisalo u novinama. Ima dosta toga {to profesionalni novinari i kriti~ari ne napi{u, a mo`da pone{to ni urednici ne propuste. Kakav je bio po~etak „Zorina“ uspje-ha? Bila je to prva otpjevana pjesma – belgijska himna. Zadivljeni slu{atelji pri-znali su da jo{ nikada nisu ~uli svoju himnu otpjevanu na takav na~in. Dana{nji ~itatelj ovih pohvala mogao bi, ~e{ljaju}i jednu od “nepo~e{ljanih misli” S. J. Leca, zagri`ljivo primijetiti :“Da narod nema glasa u svojoj domovini, najbolje se ~uje kad pjeva tu|e himne”. Od toga ~asa nije silazio smije{ak s lica doktora Dekeysera. Sigurno mu je bilo ào, a vjerojatno je to i javno iskazivao, {to je zla sudbina sprije~ila kralja Alberta da uìva slu{aju}i pjeva~e koje je on, njegov lije~nik, doveo iz dalekog hrvatskog gradi}a. Koliko je “Zora“ bila poznata u glavnom gradu Belgije govori i ova pri~ica, koja dakako nije u{la u novine.

Jedne ve~eri dva su majstora pjeva~a lutala ulicama mirnoga dijela Bruxellesa traè}i svoj pansion. Nije im koristilo ni to da je jedan od njih bio po zanima-nju geometar. Mo`da su odvi{e uìvali degustiraju}i nepoznato im dotad pivo lijepa imena „Stella Artois“? Umorni od lutanja, naslonili su se na automobil parkiran ispred neke ku}e. Iz rasvijetljenih prostorija na prvom katu ~ulo se kroz otvorene prozore ku}no muziciranje. Jednom od pjeva~a sinula je ideja: nekoliko puta ~vrsto je pritisnuo gumenu kru{ku automobilske trube. Prodoran zvuk odjekne ulicom. Svirka u ku}i prestane a na prozoru se pojavi mu{ki lik. Ne znaju}i o ~emu se radi, nestane s prozora, ali se za nekoliko trenutaka pojavi na ku}nim vratima. Izgubljeni majstori pjeva~i pokaù prstom svoje zora{ke zna~-ke. Mu{karac kimne glavom, smjesti obojicu u auto, sjedne za volan pa pokrene kola. Ne ba{ daleko, na prvom uglu, skrene u susjednu ulicu pa se, pre{av{i stotinjak metara, zaustave ba{ pred pansionom Rombouts, u ulici Berckmans broj 12. Po|e li koji dana{nji Karlov~anin kroz Bruxelles tragom svoga zora{kog pretka, na}i }e ulicu i broj 12, ali sada je tamo Hotel „Berckmans“. Mo`da jo{ u njemu postoje knjige gostiju iz daleke godine 1935. Naime, privatni ih vlasnici ~uvaju, jer (nikad se ne zna) mo`da koji od gostiju postane jednog dana vrlo va`na osoba.

Kraljevska je obitelj potvrdila svoju umije{anost u gostovanje „Zore“ i pokazala prema njoj svoju naklonost. Kralj Leopold, kao pokrovitelj priredbe, prekinuo je svoj godi{nji odmor, skoknuo u Bruxelles i u kraljevskoj pala~i priredio pri-jem za ~itavo dru{tvo. Stanovnici Karlovca nisu mogli ni sanjati da se tog vru}eg srpanjskog ~etvrtka njihovi sugra|ani i sugra|anke, njihovi svakodnevni susjedi,

Maleni grad i veliki doga|aji

102

rukuju s jednim pravim, stopostotnim kraljem (i to zapadnoeuropskog tipa). Mlada kraljica Astrid primila je u kraljevskoj pala~i u posebnu audijenciju tri ~lanice zbora koje su joj na dar predale veliku lutku odjevenu u hrvatsku narod-nu no{nju. Nije poznato jesu li se kraljevska dje~ica smjela igrati s tom lutkom ili je ona smje{tena u neku vitrinu gdje i danas mo`da stoji.

@ivot je okrutan. Lijepa mlada kraljica uskoro je poginula u automobilskoj ne-sre}i. Tko bi to mogao slutiti?

Nastupima i ugodnom druènju s belgijskim prijateljima do{ao je kraj. Na ra-stanku bilo je i suza. Mladi novinar, sklon posebnim efektima, nezgrapno bi na-pisao: suze su bile prete`no u bojama belgijske trobojnice. Karlov~ani su se sret-no i veselo vratili ku}i nose}i u prtljazi i ~uda jo{ nevi|ena u Karlovcu: ananas u prirodnom i konzerviranom stanju, opojno gr~ko vino s otoka Samosa, igra~ke kakvih nije bilo u poznatoj trgovini u Radi}evoj i jo{ kojekakve druge stvari.

Kako je „Zora“ proslavila desetgodi{njicu svojih svjetskoizlo`benih nastupa? Nikako: u srpnju 1945. „Zora“ vi{e nije postojala. Jednog lijepog jutra kasnoga prolje}a nahrupio je u stan arhivara stari ~lan uprave i ve} s vrata povikao: „Na placu zamataju sir u na{e note!“ Bila je to sirova i surova istina. Tako je uni{ten arhiv Prvog hrvatskog pjeva~kog dru{tva „Zora“ i s njim dio hrvatske glazbene povijesti i kulture. U ime ~ega? Dru{tvena je zastava nestala. Brojni pokali i drugi trofeji - nestali su. Jedino je poznato da su i vrata i prozori s Doma odvo-èni selja~kim kolima niz Domobransku ulicu.

Zgrada je popravljena i sluìla je svrsi – kao dom kulture. Ali mnogo je prolje}a proteklo prije nego {to je izniknula nova „Zora“, a onda iz nje jo{ jedan pjeva~ki pupoljak. Neka se {to vi{e pjeva, jer tko pjeva - zlo ne misli. Zubalo vremena ne-smiljeno je grickalo zgradu. Nakon dugotrajne obnove, po~etkom novoga sto-lje}a zablistao je Dom novim sjajem, sada kao gradsko kazali{te. Neki su prigo-vorili da gore, visoko na pro~elju, ne stoji vi{e „Zorino“ geslo, hrvatski pjeva~ki pozdrav. Zaboravljeno? Ali nije trebalo zaboraviti ne{to drugo. Na komadi}u zida u predvorju doma mogla se postaviti makar malena spomen-plo~a, znak trajnog sje}anja barem na dva ~ovjeka: na jednog koji je gradu podario zgradu i na onoga koji je znala~kim radom i golemom energijom stvorio zbor vrijedan divljenja. U sjeni inozemnih uspjeha ne smiju ostati zaboravljena barem neka djela izvedena u vlastitu domu: oratorij Boìdara [irole “@rtva Abrahamova”, Misa u Es-duru Franza Schuberta, oratorij “Stabat Mater” Antonina Dvorà-ka, izveden povodom 75. godi{njice Dru{tva, u prosincu 1933.

Frankfurtski i briselski Europljani zasipali su zborovo|u cvije}em – tako su pi-sale novine.

Jesu li Karlov~ani ulogu cvije}a prepustili pra{ini zaborava?

Dubravko [iftar

Mile Sokoli}*

KARLOVA^KA POLITI^KA ELITA

Politi~ke i dru{tvene promjene koje su devedesetih godina pro{loga stolje}a za-po~ele na prostoru Isto~ne Europe kao proces demokratske tranzicije, zna~ajno su izmijenile postoje}e odnose kako na globalnoj razini, tako i na razini lokalnih zajednica.

Grad Karlovac je lokalna zajednica koja je kroz proteklo razdoblje u potpunosti promijenila svoj identitet, {to podrazumijeva vrlo uo~ljive promjene u strukturi stanovni{tva i uspostavu nove politi~ke i dru{tvene elite na temelju pripadnosti ponovno legaliziranim politi~kim strankama i interesnim grupama koje su se nametnule kao politi~ki predstavnici ve}ine stanovni{tva.

U gotovo revolucionarnoj euforiji 90-ih uru{ava se dotada{nji sustav vrijednosti, a s njim se razgra|uje i piramida postoje}e politi~ke vlasti, {to zna~i i radikalnu promjenu u strukturi predstavnika politi~ke elite. Demokratizacijom i legaliza-cijom vi{estrana~ja, iz razli~itih socijalnih struktura stanovni{tva uklju~uju se novi politi~ki akteri. Na temelju rezultata prvih vi{estrana~kih izbora uspostav-lja se nova podjela dru{tvene mo}i, a u okviru toga konsolidira se i nova politi~-ka i dru{tvena elita.

U nastojanju da se te kompleksne dru{tvene promjene sagledaju kroz prizmu znanstvene analize ~ija je osnovna svrha demistificirati dnevno politi~ke aktiv-nosti politi~kih aktera (stranaka i pojedinaca) te ih sagledati u svjetlu raspodjele politi~ke mo}i me|u ~lanovima karlova~ke politi~ke elite, napravljen je i ovaj rad ~iji je najva`niji dio istraìvanje kroz koje je izvr{ena procjena razine pro-mjene strukture politi~ke elite prije i poslije demokratskih promjena, u okviru ~ega se, izme|u ostalog, nastojalo definirati koja su mjesta u jednostrana~kom sustavu na lokalnoj razini zna~ila stvarnu politi~ku mo}, a koja su to mjesta danas.

Kroz istraìvanje su se traìli i odgovori na pitanje kako je promjena politi~ke strukture utjecala na sastav nove politi~ke elite te da li je do{lo do cirkulacije njenih pripadnika ili se stara elita reproducirala. U tom kontekstu je posebno

* Mile Sokoli} ro|en je 1962. u Velikoj Kladu{i. Diplomirao je 1989. na Fakultetu politi~kih znanosti u Zagre-bu. Magistrirao je iz podru~ja politologije s temom Demokratske promjene u lokalnoj zajednici: Transformacija lokalne politi~ke elite (2005). Vije}nik Gradskog vije}a (1997-2001) i Skup{tine Karlova~ke ùpanije (2001-2003). Radi kao stru~ni suradnik u Karlova~koj ùpaniji.

ISTRA@IVANJA

104

analizirana promjena etni~ke strukture u lokalnoj zajednici, kao i uloga stra-na~kih organizacija (HDZ, opozicijske stranke) u nastajanju novih pripadnika lokalne elite.

Namjera istraìvanja bila je utvrditi koliko je starih aktera ostalo i otkuda dola-ze novi kadrovi te ulogu ratnih okolnosti i pripadnosti vojnim postrojbama kao na~ina stvaranja nove elite.

Sve navedeno op{irnije je obra|eno u magistarskom radu pod nazivom “Demo-kratske promjene u lokalnoj zajednici: Transformacija lokalne politi~ke elite”.

Ipak, prije nego se po~nemo baviti rezultatima istraìvanja, valja re}i nekoliko rije~i o teorijskom okviru koji je posluìo kao matrica na osnovi koje je prove-deno istraìvanje. Rije~ je o teorijama elita i dominacije ~iji su osnovni pojmovi i predmeti istraìvanja politi~ka mo}, vlast, sila, dominacija i sli~no.

TEORIJE ELITA I DOMINACIJETeorije elita i dominacije temelje se na vi{estruko provjerenom iskustvu da se od najranijih po~etaka ljudske povijesti javljaju dvije osnovne grupe, odnosno klase ljudi: oni koji vladaju i oni kojima se vlada. Konflikti tih dviju klasa i nji-hova me|usobna interakcija problemska je osnova provedenog istraìvanja, pa je neizbje`no upoznati se s osnovnim teorijskim pojmovima i stajali{tima poje-dinih dru{tvenih istraìva~a.

Ne{to {to svakako treba spomenuti kada se razmatraju teorije dominacije je pojam politi~ke mo}i ili pojam mo}i op}enito kao fenomena koji postoji u ljud-skim odnosima. Tu se naj~e{}e spominju odre|enja Maxa Webera (Haralambos, 1994) koji je tu pojavu okarakterizirao kao “mogu}nost jednog ~ovjeka ili odre-|enog broja ljudi da ostvare svoju volju u zajedni~kom djelovanju, ~ak i unato~ otporu ostalih koji u tom djelovanju sudjeluju”.

Nastojanje da se otpor drugih umanji ili potpuno isklju~i, ozna~nica je razli~itih ljudskih akcija, a kao posebno dinami~an i uo~ljiv proces to se u politici doga|a kroz sukobe razli~itih politi~kih stranaka kao interesnih skupina koje nastoje ostvariti dominaciju nad svojim suparnicima, protivnicima ili otvorenim nepri-jateljima za to prikladnim na~inima.

S obzirom da je mo} svojevrsni instrument, status, te`nja, odnosno mogu}nost da se ostvari vlastita volja usprkos protivljenju drugih, mo}, prije svega, podra-zumijeva “mo} nad drugima”.

Uz pojam mo}i koji proizlazi iz politike veù se i dva sljede}a pojma : vlast i sila. “Vlast je onaj oblik mo}i koji je prihva}en kao legitiman, to jest, kao ispravan i pravedan, i kome se na toj bazi pokorava. Prema tome, “ako pripadnici bri-tanskog dru{tva prihva}aju da parlament ima pravo da donosi odre|ene odluke i smatraju te odluke zakonitima, parlamentarnu mo} moèmo definirati kao legitimnu vlast”. Za razliku od vlasti, sila je “oblik mo}i koju njoj podlo`ni ne

Mile Sokoli}

105

smatraju legitimnom. Tako se, sa stajali{ta republikanaca u Sjevernoj Irskoj, mo} britanske vlade moè definirati kao prisila. Me|utim, razlika izme|u vlasti i sile nije tako jasno izraèna kao {to bi se moglo zaklju~iti iz navedenih defini-cija. êsto se tvrdi kako se oba oblika mo}i, u krajnjoj konzekvenci, temelje na fizi~koj sili, i oni koji name}u zakon u stanju su pribje}i fizi~koj sili, bez obzira smatra li se njihova mo} legitimnom ili ne” (Haralambos, 1994).

Dva teorijska pravca, funkcionalisti~ki i marksisti~ki, koji se bave razmatranjem raspodjele mo}i, prikladni su primjeri kao alternative koje ukazuju na problem dru{tvene dominacije.

Funkcionalisti~ko poimanje mo}i odre|uju dva koncepta ~ije je osnovno polazi-{te da su “oni koji drè mo} spremni tu mo} upotrijebiti za promicanje vlastitih interesa”. Dok odre|enje M. Webera podrazumijeva da oni koji vladaju ~ine to na {tetu drugih, funkcionalist T. Parsons zastupa mi{ljenje da “mo} nije ne{to {to jedni posjeduju na {tetu drugih, ve} se ona upotrebljava za promicanje po-sebnih interesa, odnosno, mo} je ne{to {to dru{tvo posjeduje kao cjelinu“.

Marksisti~ko poimanje mo}i je radikalnije i smatra da je mo} dru{tveno bogat-stvo koje odre|ena skupina drì na {tetu svih ostalih ~lanova dru{tva.

Mo`da najzanimljiviji pogled na politi~ke elite nude sami osniva~i i pokreta~i suvremene teorije elita, talijanski sociolozi Vilfredo Pareto (1848–1923) i Gae-tano Mosca (1858–1941).

Poput Niccola Machiavellia prije njih, Mosca, Pareto i Michels skre}u pozor-nost na korisnost {to ih za vo|e imaju lukavost, prepredenost, poduzetnost, ambicija, inteligencija, o{troumnost i katkada nemilosrdnost. Marx spominje kako u nekim okolnostima “~ovjek bez bogatstva, ali koji ima energije, ~vrsto}e, sposobnosti i poslovne bistrine moè postati kapitalist”. (Marx /1894/1967)

Mosca, Pareto i Michels tako|er isti~u izvjesna svojstva podanika koja ih navo-de da prihvate, ~ak da ̀ ude za dominacijom. Prema Paretu, me|u onima kojima se vlada, ~e{}e su navike, uvjerenja i predispozicije koje favoriziraju red, izbje-gavanje rizika, posluh, konformnost i prihva}anje neracionalnih mitova. Kod Michelsa (1962) je to potreba mase za vodstvom, njihova politi~ka zahvalnost, oboàvanje njihovih vo|a itd. Uz to, i ovisno o zahtjevima institucija i struktura danog povijesnog razdoblja, nadmo}no specijalisti~ko znanje i odre|ene vrste umije}a mogu biti od pomo}i ili ~ak nu`ni.

Elita duguje svoj poloàj superiornosti svojih osobnih karakteristika ili atribu-ta. Na primjer, ona moè posjedovati znatne organizacijske sposobnosti, talent, koji je po mi{ljenju Mosce, osnovica za vodstvo. Ili, moè se isticati visokim stup-njem lukavstva i inteligencije, svojstvima koje Pareto drì preduvjetima mo}i.

Teorija elita razvila se djelomi~no kao reakcija na marksizam. Ona je odbacila ideju komunisti~ke utopije dokazuju}i kako je egalitarno dru{tvo puka iluzija. Marksizam je shva}ala kao ideologiju, a ne kao objektivnu analizu dru{tva. Te-

Karlova~ka politi~ka elita

106

orija elita tvrdi da su sva dru{tva podijeljena na dvije glavne skupine: vladaju}u manjinu i one kojima se vlada. Ta je situacija neizbje`na. Bude li do{lo do pro-leterske revolucije ona }e naprosto rezultirati zamjenom jedne vladaju}e elite drugom. Ekonomska infrastruktura, bila ona kapitalisti~ka ili komunisti~ka, ni{ta ne mijenja u tome da je vladavina elita neizbje`na. Ili, kako to jo{ jasnije poja{njava Mosca : “Mo} manjina je neodoljiva spram svake pojedine osobe u ve}ini.” Najva`nije odluke koje se ti~u dru{tva donosi elita. âk i u takozvanim demokratskim dru{tvima, te }e odluke obi~no odraàvati interese elite, a ne èlje naroda.

Analiziraju}i razlike i sli~nosti za~etnika teorija elita, treba napomenuti da Pa-reto posebno nagla{ava psiholo{ke karakteristike kao posebnost vladavine eli-ta. U tom kontekstu on predstavnike vladaju}e elite simboli~no dijeli, prema karakteru li~nosti, na lavove i lisce. “Lavovi stje~u mo} svojom sposobno{}u za izravnu i o{tru akciju, i kao {to im ime govori, skloni su vladati pomo}u sile. Vojne diktature dobar su primjer za tu vrstu vladaju}e elite. Za razliku od njih, lisci vladaju pomo}u lukav{tine i prijevara, pomo}u diplomatske manipulacije i vje{te kombinatorike.” Pareto je smatrao kako kao dobar primjer za taj tip elite mogu posluìti europske demokracije.

Sli~no Paretu, Mosca je vjerovao da mase nisu sposobne za vladanje pa je zbog toga potrebna elita da ih vodi i usmjerava.

Mosca tvrdi da se elita “razlikuje od mase kojom upravlja, kvalitetama koje joj daju stanovitu materijalnu, intelektualnu ili ~ak moralnu superiornost”. Za takve argumente on nudi i sociolo{ko tuma~enje te superiornosti, shva}aju}i je kao proizvod dru{tvenog podrijetla elita.

U odnosu na Pareta koji je vjerovao da su osobine za vladavinu elite jednake za sva vremena, Mosca je dokazivao kako se one razlikuju od dru{tva do dru{tva. Na primjer, u nekim dru{tvima pristup u elitu osiguravaju hrabrost i juna{tvo u borbi, u drugima su vje{tina i sposobnost potrebne za stjecanje bogatstva.

REZULTATI ISTRA@IVANJAU nastojanju da se izvr{i uvid u strukturu nove politi~ke elite na karlova~kom podru~ju, 2004. godine provedeno je istraìvanje u okviru kojeg je odabrano pedesetak sudionika karlova~kih politi~kih zbivanja 90-ih godina kao reprezen-tativnih predstavnika lokalne politi~ke elite, koji su odgovorili na pitanja kroz koja su dobiveni odgovori o njihovim sociodemografskim obilje`jima, ideolo{-koj orijentaciji, obrascima politi~ke karijere, politi~kim stavovima, itd..

Osnovni motiv pri njihovim odabiru bio je taj da se radi o osobama koje na te-melju dosada{njeg iskustva mogu procijeniti proteklo razdoblje jer su na odre-|eni na~in bili kreatori i u~esnici lokalnih politi~kih doga|anja od devedesetih godina pro{log stolje}a do vremena kada je provedeno istraìvanje. Ve}ina je anketiranih u razdoblju od 1990. do 2004. istovremeno obna{ala razli~ite ulo-

Mile Sokoli}

107

ge (osniva~i i ~elnici lokalnih podru`nica politi~kih stranaka, ~lanovi predstav-ni~kih tijela i du`nosnici izvr{ne vlasti, voditelji aktivnijih udruga i nevladinih organizacija) {to im daje legitimitet da procjenjuju proteklo vrijeme. Me|u an-ketiranim pripadnicima politi~kih zbivanja su ~elnici politi~kih stranaka: Hr-vatska demokratska zajednica (HDZ), Socijaldemokratska demokratska par-tija (SDP), Hrvatska demokratska stranka (HDS), Hrvatska selja~ka stranka (HSS), Hrvatska socijalno liberalna stranka (HSLS), Hrvatska stranka prava (HSP), Liberalna stranka (LS), Hrvatska narodna stranka (HNS), Demokratski centar (DC), Socijaldemokratska unija (SDU) koje su djelovale ili jo{ uvijek djeluju u Karlovcu.

Strana~ka pripadnost ispitanika HDZ . . . . . . . . . . . . 18 HSP . . . . . . . . . . . . . 1 HSP 1861 . . . . . . . . . . 1 HSS . . . . . . . . . . . . . 2 LS . . . . . . . . . . . . . . 2 HSLS . . . . . . . . . . . . 7 SDP . . . . . . . . . . . . . 3 HNS . . . . . . . . . . . . . 3 SDU . . . . . . . . . . . . . 2 Nestrana~ke osobe . . . . 13 ________________________ Ukupno . . . . . . . . . . 52

Treba napomenuti da se strana~ka pripadnost ispitanika razlikuje, odnosno da se mijenjala jer su pojedini ispitanici mijenjali stranku. Tako, na primjer, oni koji se izja{njavaju kao ~lanovi LS-a bili su u vrijeme devedesetih godina ~la-novi HSLS-a, a dana{nji ~lanovi DC-a i Hrvatskog bloka (HB) bili su istaknuti ~lanovi HDZ-a, a neke stranke, poput HDS-a, su prestale s radom. Vi{edimen-zionalnost sudionika istraìvanja postoji i kad je rije~ o nestrana~kim osobama (predstavnici nacionalnih manjina, nevladinih udruga), jer su i oni ~lanovi poje-dinih politi~kih stranaka. Stoga je navedeni prikaz strana~ke pripadnosti samo orijentacijski i jasno je da je rije~ o politi~kim akterima koji su se pojavljivali u vi{e uloga tijekom proteklih 15 godina.

Uz predstavnike lokalne politi~ke elite, u uzorak su uvr{teni i predstavnici kon-trolnih skupina kao {to su novinari, nestrana~ke osobe, predstavnici sindikata, manjina i nevladinih udruga kako bi se postigao {to objektivniji prikaz prote-klog razdoblja.

Od 52 anketirana aktera politi~kih zbivanja u Karlovcu ve}ina je jo{ uvijek ak-tivna, a manji broj, oko 20% ispitanika, ne bavi se vi{e politikom, iako se ne moè re}i da su prestali biti dru{tveno aktivni. Ve}ina ispitanika je mu{kog spo-la (90,4%). Navedeni omjeri korespondiraju s ~injenicom koju u svom istraìva-


108

nju iznosi V. Ili{in da su ène slabije zastupljene u Hrvatskom saboru i drugim politi~kim tijelima, {to je slu~aj i s drugim tranzicijskim zemljama. Karlova~ki politi~ki milje je tradicionalnija sredina od hrvatskog standarda po zastuplje-nosti èna, pa se moè smatrati da se u istraìvanju realno odraàvaju omjeri politi~kog sudjelovanja mu{karaca i èna u lokalnoj zajednici.

Nacionalna opredijeljenost aktera politi~kih zbivanja na podru~ju lokalne za-jednice ve}a je u korist Hrvata (88,5%), Srbi su zastupljeni s 5,8%, kao “neo-predijeljeni” se izjasnilo 3,8% ispitanika, a jedan se ispitanik nije èlio ni na koji na~in nacionalno o~itovati. Nacionalna zastupljenost sudionika istraìvanja na lokalnoj razini rezultat je etni~ke slike karlova~kog podru~ja na kojem je prije Domovinskog rata ìvjela zna~ajna populacija stanovnika srpske nacionalnosti (24,2 %), a koji su od 1991. do 1995. napustili podru~je Hrvatske.

Starosna dob ispitanika je razli~ita, a najmanje je onih od 31 do 40 godina (7,7%). Najvi{e je sudionika izme|u 51 do 60 godina (36,5%), zatim slijede osobe stare izme|u 41 i 50 godina (28,8%), a na kraju su oni s vi{e od 60 godina (26,9%). Razumljiva je vi{a starosna granica ispitanika jer je rije~ o doga|ajima koji su se zbivali prije gotovo 15 godina, a ve}ina aktivnih u~esnika bili su tada ve} osobe srednje ìvotne dobi.

Vi{a dobna struktura u~esnika istraìvanja je razumljiva s obzirom na ~injenicu da su se u politi~ka zbivanja po~etkom devedesetih uklju~ivali kao ve} iskusne politi~ke osobe koje su ranije utvrdile svoje politi~ke stavove.

Sukob politi~kih koncepcija na razini biv{e zajedni~ke dràve i{ao je u smjeru isticanja nacionalne posebnosti i zalaganja za osamostaljenje pojedinih jugosla-venskih republika (Hrvatska, Slovenija). Nositelji tih ideja u Hrvatskoj nisu bili mla|i ljudi, ve} oni koji su kroz zadnjih desetak i vi{e godina jednopartijskog sustava stekli odre|eno politi~ko iskustvo, bilo kao nezadovoljni ~lanovi Saveza komunista, bilo kao politi~ki disidenti koji su javno zastupali ideju nacionalne suverenosti Republike Hrvatske. Jedan od razloga {to se u vodstvima politi~kih stranaka nisu pojavili mla|i akteri svakako je ~injenica da su lokalne podru`-nice politi~kih stranaka osnivali poznanici i politi~ki suradnici glavnih aktera osnivanja novih politi~kih stranaka na dràvnoj razini, a oni su se vi{e oslanjali na pripadnike svoje generacije. Mla|e osobe u uzorku, su pripadnici nevladinih udruga i politi~kih grupacija koje su se zalagale za zaustavljanje eskalacije nasi-lja i ratnih razaranja koja su uslijedila nakon promjene politi~ke vlasti.

Naobrazba ispitanika je relativno visoka, {to upu}uje na ~injenicu da su se obra-zovanije osobe u lokalnoj zajednici angaìrale u politici, te da je politi~ka (eliti-sti~ka) djelatnost rezervirana za obrazovanije. Najvi{e je ispitanika sa zavr{enim fakultetom (55,8%), slijede oni sa zavr{enom srednjom {kolom (19,2%) i vi{om {kolom (15,4%). Zavr{ene poslijediplomske studije ima 9,6% ispitanika.

Mile Sokoli}

109

Obrazovanje frekvencija Postotak % SSS, VKV 10 19,2 Vi{a {kola 8 15,4 Fakultet 29 55,8 Magisterij, doktorat 5 9,6

Ukupno 52 100,0 %

Broj ispitanika koji su se o~itovali kao politi~ki angaìrani (78,8%) podudara se s navodima da je jedan odre|eni dio (21,2%) “potro{io” svoj motivacijski kapital i odustao od daljnjeg politi~kog anga`mana. Iako se pri tom name}e zaklju~ak da su to vjerojatno oni koji su u me|uvremenu kapitalizirali svoj po-liti~ki anga`man, relativno velik broj je onih koji su svoje sudjelovanje u politici proveli samo na simboli~koj razini, ne okoristiv{i se zna~ajnije u podjeli “poli-ti~kog plijena”.

Na traèno odre|enje duìne trajanja staà u politi~kim strankama, o ~emu se izjasnilo 75% ispitanih, najvi{e ih je (48,1%) kao godinu svojeg u~lanjenja na-velo 1989/1990. Uo~ljivo je da se kao godina masovnijeg uklju~enja u ~lanstvo navodi i 2003. godina, {to upu}uje na ve} spomenuti proces fluktuacije izazvan fragmentacijom na lokalnoj politi~koj sceni.

Ve}ina ispitanika (57,7%) se izjasnila negativno na pitanje o ~lanstvu u Savezu komunista, a 40,4% je potvrdilo da su bili ~lanovi biv{e Partije. Iako postotak biv{ih ~lanova Saveza komunista upu}uje na zna~ajan broj pripadnika politi~ke elite socijalisti~kog sustava koji su nastavili svoj “politi~ki kontinuitet”, o~igled-no je da je vi{e aktera politi~kih zbivanja iz 90-ih koji nisu bili ~lanovi Saveza komunista {to upu}uje na zna~ajnu mobilizaciju novih sudionika, koji su se kroz nove politi~ke stranke uklju~ili u politi~ka zbivanja.

Na pitanje da li su uz politi~ku du`nost u stranci angaìrani i kao nositelji izvr{-ne/zakonodavne vlasti na lokalnoj razini, 78,8% ispitanika se izjasnilo negativ-no, {to potvr|uje pretpostavku da je ve}ina aktera politi~kih zbivanja izvan à-ri{ta na kojima se koncentrira politi~ka mo}, te da se u me|uvremenu dogodila preraspodjela mo}i u strukturi utjecaja lokalnih politi~kih sudionika.

Da se doista dogodila preraspodjela u sferi politi~kog odlu~ivanja, potvr|uje i izja{njavanje o vezi izme|u profesionalnog poloàja ispitanika i politi~kog an-ga`mana.

Najvi{e ispitanika (71,2%) je navelo da ne postoji veza izme|u njihovog poli-ti~kog anga`mana i profesionalnog statusa. Samo 15,7% je potvrdilo tu pove-zanost, a neodre|eno se izjasnilo 11,8%. To daje osnova za pretpostavku da su u~esnici politi~kih zbivanja, koje javnost na lokalnoj razini prepoznaje kao “politi~are” ~esto tako samo simboli~ki promovirani u politi~are, dok se osobno oslanjaju na vlastiti profesionalni status kao sigurnije podru~je na kojem mogu zara|ivati za ìvot.


110

U poglavlje u kojem se analizira povezanost ispitanika s akterima novoformira-nih politi~kih stranaka svakako ulazi i njihov stav o promjeni ~lanstva u politi~-kim strankama {to se, kao rezultat procesa fragmentacije stranaka na dràvnoj razini i raznih unutra{njih konfrontacija u regionalnim ili lokalnim sredinama, doga|a od po~etka vi{estrana~ja u Hrvatskoj.

Iako se ve}ina reagiranja, kada je rije~ o promjeni strana~kog statusa, svodi na to da onaj koji prelazi iz jedne u drugu politi~ku stranku ne po{tuje elementar-nu volju bira~kog tijela i pona{a se neodgovorno prema vlastitim bira~ima, sve nije tako jednostavno, posebice za one koji su bili u takvoj situaciji.

Sama ~injenica da je progla{ena i dozvoljena demokratizacija kroz slobodu po-liti~kog organiziranja i slobodu javnog djelovanja, ne zna~i da ta sloboda doista i postoji.

Nedemokrati~nost i autoritarnost unutar politi~kih stranaka, {to je o~ito proces kroz koji se mora pro}i, i dalje se kroz unutra{nje konflikte zavr{ava isklju~enji-ma, raskolima, raznim rascjepima i prelascima u druge stranke, {to je jo{ uvijek vrlo primjetan i dinami~an proces fragmentacije kroz koji se formiraju nove politi~ke stranke.

Stoga su i rezultati izja{njavanja razumljivi: iako je najvi{e ispitanika (36,5%) navelo da su prelasci iz jedne u drugu politi~ku stranku pokazatelji “bolesnog karijerizma” kada se zbroje oni kojima su prelasci razumljivi (25%), i onima koji to vide kao “normalni pragmati~ni pristup” (17,3%), dobiveni zbroj (42,3%) ukazuje da vi{e ispitanih politi~kih aktera ima razumijevanja za promjene ~lan-stva u politi~kim strankama.

Poku{avaju}i odgonetnuti motivacijske porive sudionika politi~kih zbivanja 90-ih na podru~ju grada Karlovca, u anketi je postavljeno pitanje o osnovnim mo-tivima politi~kih aktera na op}oj i na osobnoj razini. Prema prvoj (op}oj) for-mulaciji ponu|ene su ~etiri varijante kao odgovor na pitanje {to je po mi{ljenju ispitanika osnovni motiv politi~kih aktera.

Najvi{e anketiranih (61,5%) je izabralo formulaciju koja upu}uje da je osnovni politi~ki motiv èlja za prestièm i politi~kom mo}i, uz {to manju i bezopasniju konkurenciju.

Da su presti` i mo} svakako va`ni motivi, ali da ipak nisu prevladavaju}i, izja-snilo se 23,1% ispitanika.

Motiv koji se temelji na nastojanju da se ostvare pozitivne i fundamentalne pro-mjene u lokalnoj zajednici u interesu svih njenih stanovnika, potaknuo je na uklju~ivanje u politiku svega 5,8% ispitanika.

Ovakvi rezultati izja{njavanja na op}oj razini u prvi plan stavljaju interesno racionalnu motivaciju koja se temelji na o~ekivanju da pripadnost politi~kim strankama, odnosno sudjelovanje u politici, donosi korist pojedincu. Navedeni rezultat potvr|uje da je politi~ka mo} i presti` ideal kojem se teì.

Mile Sokoli}

111

Mo} i presti` su jak motivacijski pokreta~ koji je posebno izraèn u zajednicama koje nisu dovoljno pluralisti~ki strukturirane i unutar kojih su elementi autori-tarnosti vi{e zastupljeni od elemenata demokrati~nosti. Stoga se i simboli~ka predod`ba o mo}i pojedinih osoba moè “prodati”, a stvarna mo} postaje ka-pitalom “kojim se dobivaju posebne usluge, ili se, onemogu}uju pojave otpora” (Hague, Harrop, Breslin, 2001).

Mo} na razini lokalne zajednice manje zna~i sposobnost ostvarenja ciljeva, a vi{e je mo} nad ljudima i procesima.

Rezultatima izja{njavanja karlova~kih politi~kih aktera moè se prigovoriti da nisu mislili na sebe, ve} na svoje kolege politi~are, pa se spomenuta predod`ba moè protuma~iti kao neka vrsta pretpostavke koja ne mora biti to~na. Ipak, te{ko je zamisliti da }e netko sebi priznati da ga pokre}e tako, bar prema pre-dod`bama javnosti, neeti~na motivacija kao {to je volja za mo}i i prestièm. To potvr|uje i odgovor na pitanje u kojem se od ispitanika traìlo da pojasne razlo-ge svojeg sudjelovanja u politi~kim promjenama 90-ih. Od ponu|enih varijanti, od kojih ni jedna nije sadràvala kao cilj mo} ili presti`, najvi{e se ispitanika izjasnilo za obja{njenje prema kojem su sudjelovali u politi~kim aktivnostima zato jer su èljeli dati svoj doprinos demokratizaciji dru{tva (51,9%).

Formulacija koja iskazuje vi{e domoljublja, govori da je sudionike motivirala èlja za sudjelovanjem u borbi svoga naroda za ravnopravnost, koju do tada nije imao. Ta je formulacija dobila podr{ku 23,1% ispitanika. Oni koji su vjerovali da dotada{nja SFR Jugoslavija kao zajedni~ka dràva moè i dalje funkcionirati ili im je politi~ko sudjelovanje bilo samo nastavak dotada{njeg politi~kog anga-`mana, znatno su slabije zastupljeni (3,8%).

Svakako je posebno stanje u dru{tvu (Domovinski rat) na specifi~an na~in utje-calo i na motivaciju politi~kih aktera. Da su politi~ari racionalniji i u takvim situacijama, pokazuju odgovori na pitanje da li je rat bio cijena koju je trebalo platiti za promjenu dotada{njeg politi~kog sustava i uspostavu nacionalne drà-ve. Polovica ispitanih (50%) odgovorila je potvrdno, odnosno da su bili spremni i na ve}e `rtve za uspostavu nacionalne suverenosti. Ne{to manje od polovice (46%) vjeruje da je moglo i bez rata. Kad se tome doda 3,8% onih koji su iza-brali “ne{to drugo”, dobijemo podijeljeno mi{ljenje o cijeni koja je pla}ena kroz rat za uspostavu nacionalne dràve.

Na pitanje da li su osobno uspjeli ostvariti svoje politi~ke ideale, najve}i broj (55,8%) se izjasnio da je jo{ daleko od tog cilja.

Samozadovoljstvo sudjelovanjem u povijesnim doga|ajima politi~kog osamo-staljenja svoga (hrvatskog) naroda osje}a 32,7% ispitanika, a 7,7% smatra da su uglavnom ostvarili {to su èljeli.

Karlovac kao relativno tradicionalna lokalna zajednica s dugotrajnim i tradici-onalnim politi~kim rascjepom, predstavljao je pogodan prostor za samobitnost bira~a, koja se 1990. temeljila na hrvatskoj i srpskoj nacionalnoj homogenizaciji,


112

a u uvjetima konflikta se poja~avala i produbljivala do odre|enih manifestaci-ja netolerancije i isklju~ivosti, koje ipak na podru~ju grada, i za vrijeme traja-nja ratnih aktivnosti, nisu pre{le dimenziju “uobi~ajenog” postupanja u takvim uvjetima.

Ideolo{ki svjetonazor politi~kih aktera na karlova~kom podru~ju, za koji smo konstatirali da je druga~ije strukturiran od ideolo{ke usmjerenosti bira~a, na osnovi rezultata anketnog istraìvanja, sugerira da je ve}ina ispitanika (51,9%), bar u po~etku, svoje sudjelovanje temeljila na uvjerenju da time daju svoj do-prinos demokratizaciji dru{tva.

Iz takvog se iskaza moè zaklju~iti da su karlova~ki politi~ki akteri ve}inom bili opredijeljeni pluralisti~ki, odnosno da su kao svoj ideolo{ki cilj postavljali libe-ralnu demokraciju prema uzoru na zemlje zapadne Europe. Ta po~etna ideo-lo{ka usmjerenost vrlo se brzo promijenila pred doga|ajima koji su uslijedili pa se umjesto o~ekivane demokratske tranzicije nastavlja ne{to druk~iji ideolo{ki aktivizam, metodolo{ki, u dosta elemenata, sli~an prethodnom sustavu.

Da se promjena dogodila i na lokalnoj razini, svjedo~i iskaz polovice ispita-nika (50%) da je rat bio neizbje`na cijena koju je trebalo platiti za uspostavu nacionalne dràve. Optimizma je ipak ostalo, usprkos neuobi~ajenom obliku demokratizacije i politi~ke tranzicije. Pa tako na pitanje: koliko su postignuti rezultati u Karlovcu ostvarenje njihovih politi~kih o~ekivanja, 38,5% ispitanika potvr|uje da je mnogo napravljeno, uz naznaku da je sama demokratizacija i legalizacija vi{estrana~ja - veliko ostvarenje.

Iako je znatno manji broj politi~kih aktera (9,6%) koji smatraju da je nacional-na samostalnost bila najva`niji cilj, a sve ostalo }e biti lak{e, u zbroju je ipak vi{e ispitanika koji smatraju da se i nije puno postiglo (26,9%), odnosno da se lokalna zajednica u puno stvari vratila natrag (15,4%), {to je ukupno 42,3% ispitanika.

U odnosu na 48,1% “optimista” koji u prije|enom putu vide pozitivne pomake na putu prema demokratizaciji lokalne zajednice i dru{tva op}enito, moè se konstatirati da u lokalnoj zajednici ne postoji jasno politi~ki uobli~en ideolo{ki svjetonazor.

Jedna od specifi~nosti procesa politi~ke tranzicije na op}oj razini je ru{enje ide-olo{kih tabua koji su izgra|ivani dugi niz godina, a njihove posebnosti bile su stvaranje kulta li~nosti, {to se u nekom obliku poku{alo i nakon politi~kih pro-mjena 90-ih, ali bez zna~ajnijeg uspjeha.

Stanje u lokalnoj karlova~koj zajednici, smatraju u~esnici istraìvanja, nije se zna~ajno promijenilo na bolje, i usprkos ve}oj razini osobne slobode moè se re}i da i dalje vlada svojevrsna “duhovna pusto{” koja je nadogra|ena dubokom i dugotrajnom gospodarskom recesijom koju grad na ~etiri rijeke osje}a kroz veliki broj nezaposlenih, opadanje kvalitete ìvota, depopulaciju i nedostatak stabilnih vrijednosti i inicijativa koje bi bile garancija suprotnog procesa. Sli~no

Mile Sokoli}

113

drugim tranzicijskim zemljama, u Hrvatskoj je na djelu poku{aj da se izgradi civilno dru{tvo, ~ije osnovne kategorije jo{ uvijek nisu jasne ni samim politi~kim akterima.

U takvim okolnostima ~esta je poredba s vrijednostima pro{log komunisti~kog politi~kog razdoblja, {to je u na{em slu~aju utoliko zanimljivije jer je rije~ o politi~kim akterima od kojih je zna~ajan broj obna{ao politi~ke du`nosti u so-cijalizmu.

Na ponu|ene tri konkretne formulacije, zna~ajnu podr{ku (40,4%) je dobila tvrdnja koja sugerira da je pro{li politi~ki model bio diktatura u kojoj je povla-{tena nacija (Srbi) i povla{tena politi~ka elita (komunisti) monopolizirala vlast i nije je bila spremna dijeliti ni pod cijenu rata. Da je socijalisti~ki model vlasti bio u svojoj biti ipak pravedan, ali su ga predstavnici politi~ke elite zloupotri-jebili, smatra tako|er 40,4% ispitanika. Puno manji broj (7,7%) ispitanika izja-snio se da je socijalizam bio bolji sistem od sada{njeg “orta~kog” kapitalizma jer su se razne malverzacije bar nekako ka`njavale. Preostali ispitanici (7,7%) nisu se konkretno opredijelili.

Ova podijeljenost u stajali{tima korespondira s izja{njavanjem o ratu kao cijeni koju je (50%) trebalo platiti, a 46,2% ispitanika je suprotnog mi{ljenja. Spome-nuti omjer upu}uje na rascjep me|u politi~kim akterima koji se oblikovao 90-ih, a temeljio se na razli~itim pristupima razrje{enju jugoslavenske krize.

Iako je pojam elita u postkomunisti~kim dru{tvima ne{to neodre|eniji, na{ uzo-rak odgovara obrascu strukture liberalnog i naprednog svjetonazora, bar prema razini obrazovanja. Vi{e od 65% ispitanika fakultetski je obrazovano ili ima zavr{ene poslijediplomske studije, a 15,4% je sa zavr{enom vi{om {kolom. Ne-postojanje duè tradicije stabilnog politi~kog sustava na razini lokalne zajedni-ce, smanjuje mogu}nost da je ve}ina politi~kih aktera potekla od roditelja koji pripadaju vi{im profesijama, visokim ~inovima u oruànim snagama ili direk-torima i rukovoditeljima u trgovini, ali ipak nije isklju~ena rodbinska i stru~na povezanost aktera koji su u politiku ulazili na nagovor prijatelja ili kao “pouz-dani ljudi”.

Predod`ba o pripadnosti srednjem dru{tvenom sloju ispitanika (82,7%) razli-kuje politi~ke aktere u lokalnoj zajednici od ve}ine drugih strukturiranih elita. Samo 9,6% karlova~kih politi~kih aktera odredili su se kao pripadnici visokog ili vi{eg dru{tvenog sloja, 1,9% se smatra niìm ili siroma{nijim, a 3,8% ispitani-ka nije moglo procijeniti svoj poloàj.

Da su predstavnici politi~kih stranaka u najve}em dijelu kreatori politi~kih od-luka na lokalnoj razini, potvrdilo je 84,6% ispitanika, a 9,6% smatra da postoje nestrana~ke grupe i pojedinci koji su utjecajniji od lokalnih politi~ara.

Identifikacijom politi~kih stranaka kao sredi{ta utjecaja, ispitanici su odredili {to je prema njihovom mi{ljenju va`no kao kriterij za obna{anje javnih i politi~-kih funkcija u Karlovcu.


114

Od ponu|enih varijanti najvi{e ispitanika (32,7%) navelo je da je osnovni kri-terij za obna{anje javnih funkcija pripadnost politi~kim strankama. Ne{to ma-nje ispitanika (30,8%) smatra da je rije~ o kombinaciji pripadnosti strankama, bogatstvu i prijateljskim vezama, nacionalnosti i sposobnosti, a samo 15,4% is-pitanika smatra da je osnovni kriterij za obna{anje javnih funkcija sposobnost politi~kih aktera.

Na izravno pitanje ispitanicima da odrede tko predstavlja politi~ku i dru{tvenu elite u lokalnoj zajednici, ve}ina (75%) odgovara da su to politi~ari i drugi dje-latnici u gradskoj, regionalnoj i dr`avnoj upravi. Samo 3,8% kao elitu navodi odvjetnike i suce, a sve ostale kategorije – privatni poduzetnici, direktori javnih poduze}a, lije~nici, prosvjetni radnici, itd. – dobili su minimalnu podr{ku ispi-tanika.

Izja{njavanje o uobi~ajenom obrascu izbora pripadnika dru{tvene i politi~ke eli-te na lokalnoj razini jo{ jednom potvr|uje da su politi~ke stranke osnova iz koje se biraju novi politi~ki akteri. Ve}ina ispitanika (82,7%) smatra da su pripadnici nove elite ve}inom politi~ki du`nosnici ili ~lanovi politi~kih stranaka, posebice onih koje obna{aju vlast na lokalnoj razini.

Zna~ajno manji broj (13,5%) ispitanika smatra da se novi ljudi uklju~uju iz svih dru{tvenih grupa i slojeva prema sposobnosti.

Ispitanici smatraju da je to ve}inom negativna selekcija (69,2%), a suprotno misli 13,5% aktera.

Odrediv{i politi~ke stranke na lokalnoj razini kao izvor iz kojega stasaju pripad-nici nove elite, ispitanici su sugerirali koje su to politi~ke grupacije najva`nije za dobivanje javnih i politi~kih du`nosti. Najvi{e ispitanika (63,5%) se odredilo za formulaciju koja isti~e va`nost pripadnosti HDZ-u i nekim opozicijskim stran-kama uz iskustvo ste~eno ~lanstvom u Savezu komunista. Da je HDZ pojedina~-no najva`nija izvorna baza pripadnika politi~ke elite, smatra 25% ispitanika.

Postavljaju}i HDZ kao najva`niju stranku za uklju~ivanje novih politi~kih ak-tera na lokalnoj razini, a tim slijedom i kao filtar za pripadnike nove dru{tvene elite, poku{ali smo povezati selekciju i izbor novih aktera za vrijeme trajanja ratnih aktivnosti s pretpostavkom da su zaslu`ni ~lanovi tada dominantno vla-daju}e stranke (HDZ) koji su u~estvovali u Domovinskom ratu, “osvojili” i naj-vi{e javnih i politi~kih du`nosti. Me|utim, mi{ljenja ispitanika upu}uju da oni koji su najvi{e dali u ratu, nisu me|u pripadnicima elite (57,7%).

Da su ~lanovi HDZ-a, koji su bili sudionici Domovinskog rata, s pravom dobili najvi{e javnih politi~kih du`nosti smatra 15,4% ispitanika, a najmanje politi~kih aktera (11,5%) misli da su, bez obzira na strana~ku opredijeljenost, sposobni ratni zapovjednici i branitelji dobili zaslu`ena priznanja i va`na mjesta.

Posljednje pitanje koje se odnosi na vrline i slabosti pripadnika politi~kih stra-naka i obna{atelja javnih du`nosti na lokalnoj razini, ukazuje da ve}ina ispita-

Mile Sokoli}

115

nika vjeruje da se ~elnici novih politi~kih stranaka pona{aju sli~no svojim pret-hodnicima iz jednopartijskog politi~kog sustava.

U uvjetima transformacije i preobraàja komunisti~kog sustava u Hrvatskoj u prvi plan je stavljena va`nost nacionalne pripadnosti jer se osnovni dru{tveni sukob sveo na pitanje nacionalnog suvereniteta ili prava naroda na samoodre-|enje, {to je na primjeru SFR Jugoslavije dobilo tragi~nu dimenziju.

Karlova~ki politi~ki akteri koji na postavljeno anketno pitanje: “Tko je u Kar-lovcu imao politi~ku mo} prije 1990. godine?“ - u najve}em postotku (59,6%) se o~ituju da su to bili ~lanovi Saveza komunista srpske nacionalnosti. Da je politi~ka mo} bila ravnomjerno raspore|ena izme|u ~lanova vladaju}e partije – Srba, Hrvata i ostalih – smatra 34,6%.

Kraj jednopartijskog politi~kog sustava i zahtjev za punom nacionalnom suvere-no{}u Hrvatske poslije prvih vi{estrana~kih demokratskih izbora (1990) doveo je predstavnike politi~ke vlasti srpske nacionalnosti u lokalnoj zajednici do spo-znaje da se izmijenio odnos snaga, odnosno da ve}ina pripadnika dotada{nje politi~ke elite mora napustiti svoje, do tada utjecajne, poloàje.

To pitanje statusa predstavnika politi~ke elite postavlja se ujedno i kao pitanje nacionalne (ne)ravnopravnosti na {iroj osnovi {to je rezultiralo nacionalnom homogenizacijom koja zavr{ava ratnim sukobom. Neke unutra{nje manifesta-cije toga konflikta svodile su se na borbu za utjecajna mjesta, stanove, i sli~no; ukratko, za preraspodjelu politi~ke mo}i i materijalnih dobara u dru{tvenom vlasni{tvu.

Umjesto “bratstva i jedinstva” uspostavljaju se novi kriteriji podobnosti koji se svode na pripadnost hrvatskom korpusu, bilo stvarno ili simboli~ki.

Kao {to je dosad pokazano, “prava” nacionalnost ili posebna sposobnost nije ipak bila dovoljna da bi se postalo pripadnikom nove politi~ke elite. Karlova~ki politi~ki akteri, sudionici ovog istraìvanja, slaù se da je struktura vr{itelja jav-nih i politi~kih funkcija u Karlovcu prije 1990. bila nesrazmjerna, s obzirom na strukturu stanovni{tva, u korist pripadnika politi~ke elite srpske nacionalnosti.

Realno je pretpostaviti da bi izja{njavanje o najva`nijim rezultatima politi~kih promjena bilo druga~ije da je anketno istraìvanje provedeno po~etkom 90-ih, za vrijeme ratnih sukoba. Gotovo je sigurno da bi se ve}ina ispitanika u ve}em postotku nego 2004. godine (15,4%) izjasnila da je najva`niji rezultat politi~kih promjena u Karlovcu preuzimanje javnih i politi~kih funkcija od strane Hrvata koji su bili kriminalizirani zbog svoje nacionalne pripadnosti.

Za sli~nu formulaciju, koja nagla{ava da je ostvarenje prava na nacionalnu za-stupljenost Hrvata proporcionalno broju stanovnika jednako va`no kao i poli-ti~ka demokratizacija, izjasnilo se 23,1% ispitanika, {to s prethodnim stavom iznosi oko 40% ispitanika.


116

Karlova~ki politi~ki akteri su ipak u najve}em postotku (50%) istaknuli da je od promjena u nacionalnoj strukturi bila va`nija demokratizacija i legalizacija vi-{estrana~ja, kao modela u okviru kojeg je dozvoljena sloboda javnog djelovanja svim dru{tvenim grupama.

Ovakav rezultat izja{njavanja moè biti znak za optimizam s obzirom na naci-onalnu zastupljenost sudionika istraìvanja (88,5% Hrvata), a {to moè zna~iti da je nacionalni sukob postao manje va`no politi~ko pitanje, a posebnu pozor-nost dobiva usavr{avanje modela predstavni{tva, parlamentarizma i poticanja aktivnog djelovanja svih relevantnih dru{tvenih grupa s razli~itim i legitimnim interesima.

ZAKLJUÂK Provedenim istraìvanjem utvr|ene su osnovne ozna~nice promjena lokalne politi~ke elite. Istraìvanje je djelomi~no dalo odgovore na postavljene hipote-ze, a djelomi~no je ukazalo na nove pravce prema kojima bi trebalo usmjeriti budu}e istraìva~ke aktivnosti.

Primarni cilj istraìvanja bio je rasvijetliti kako je promjena politi~ke strukture u Karlovcu utjecala na sastav nove lokalne politi~ke elite, te je li do{lo do cirku-lacije njenih pripadnika ili se stara elita reproducirala.

Traganje za odgovorom na navedena pitanja odre|eno je glavnom hipotezom koja pretpostavlja da su pripadnici nove politi~ke elite u lokalnoj zajednici ve-}inom politi~ki disidenti Saveza komunista koji su iz te organizacije isklju~ivani zbog razli~itih unutra{njih sukoba, a najvi{e 70-ih godina pro{loga stolje}a kada je trajala unutarnja partijska ~istka s vinovnicima i pristalicama “hrvatskog pro-lje}a”. Ta hipoteza nije potvr|ena.

Prema rezultatima izja{njavanja intervjuiranih ispitanika zna~ajno je ve}i po-stotak novih politi~kih aktera koji nisu bili ~lanovi Saveza komunista, kao ni vr{itelji politi~kih du`nosti u socijalisti~kom sustavu.

Ipak, to ne zna~i da novi politi~ki akteri nisu imali nikakvog doticaja s biv{om strankom (Savez komunista Hrvatske ) na vlasti koja je, kao i kod drugih soci-jalisti~kih dràva, upravljala svim dijelovima dru{tvenog ìvota. Odre|eni broj novih politi~kih aktera bili su ~lanovi Saveza komunista, ali su na vrijeme iza{li ili nisu bili politi~ki du`nosnici, pa su svoje uklju~ivanje u novoformirane poli-ti~ke stranke tretirali kao prvi pravi politi~ki anga`man.

To iskustvo uklju~enosti u ~lanstvo Saveza komunista ipak se na neki na~in prepoznaje i koristi u metodolo{kom smislu jer je politi~ka socijalizacija novih politi~kih aktera vezana uz socijalisti~ki model obrazovanja, {to se primje}uje u sklonosti autoritarnosti i tzv. demokratskom centralizmu kao modelu odlu~iva-nja, ideolo{koj indoktrinaciji, netoleranciji prema politi~kim protivnicima, itd.

Istraìvanje je potvrdilo jedan segment glavne hipoteze, a to je da se novi poli-

Mile Sokoli}

117

ti~ki akteri najvi{e nova~e iz novoutemeljenih politi~kih stranaka, a najva`nija stranka kroz proteklo razdoblje je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ).

Istraìvanje je potvrdilo i da su se osnovni problemi (rascjepi) lokalne politi~ke zajednice produbili te da nije uspostavljen o~ekivani sustav novih dru{tvenih vrijednosti, {to bi predstavljalo dobar temelj za uspje{an razvoj zajednice.

Istraìvanje je tako|er pokazalo da se transformacija na lokalnoj politi~koj sce-ni dogodila na gotovo revolucionaran na~in, a njena glavna karakteristika je u po~etku bila promjena neprimjerene etni~ke strukture pripadnika politi~ke elite, do tada zna~ajno u korist pripadnika (manjinske) srpske nacionalnosti, u okviru koje su sva va`nija mjesta preuzeli du`nosnici (ve}inske) hrvatske naci-onalnosti.

Ratne okolnosti po~etkom devedesetih bitno su odredile i mehanizme formi-ranja nove lokalne politi~ke elite, a obavljanje du`nosti u obrambenom sustavu tijekom Domovinskog rata bili su vaàn institucionalni kanal za ulazak u poli-ti~ke elite.

Na kraju valja naglasiti podudarnost rezultata istraìvanja s poznatim modeli-ma teorija elita, a posebno se to odnosi na Paretovu metaforu o podjeli uloga na “lavove i lisce”.

Sli~no Paretovom modelu, politi~ki “lavovi” lokalne zajednice vodili su glavnu rije~ u vrijeme nesigurnosti kada je bilo potrebno djelovati i odlu~ivati brzo i kada je neizvjesnost bila puno ve}a. Promjenom vanjskih okolnosti i institucio-nalizacijom promjena u svim politi~kim strankama, politi~ki “lisci” preuzeli su glavnu rije~ izgurav{i “prvoborce”.


Lucija Benyovsky*

@ENSKO PROSVJETNO KATOLI^KO DRU[TVO„KATARINA ZRINSKA“ U KARLOVCU**

Zrinskim velikanimaI nestalo je blaga i nestalo je sre}e

I nestalo je vas i zemaljske va{e mo}iI ostala je spomen i ljubav vam u rodu,Za tebe, Katarino, osobito kod èna.

Hrvatice se di~e sa imenom ti slavnim…

Krsta Slava Frani}

O obitelji Zrinski, jednoj od najstarijih srednjovjekovnih plemi}kih obitelji hr-vatskog podru~ja i Zrinsko-Frankopanskoj uroti, pisali su mnogi povjesni~ari, knjièvnici i drugi autori. U svim tim radovima Katarina Zrinska (1625-1673) je sredi{nji lik, pa se moè djelomi~no stvoriti slika o toj „najuzornijoj hrvatskoj èni“..

Suvremenici opisuju Katarinu Zrinsku kao odlu~nu i prodornu ènu; bila je po prirodi pronicava i o{troumna, jake volje, samosvjesna i odrje{ita, rodoljubiva, a po istaknutom poloàju Petrovu, mo}na i ~astohlepna. Katarina je bila i veoma po{tovana.

Hrvatska banica, Katarina Zrinska, njezin rodoljubni ìvot i tragi~an svr{etak bio je poznat mnogima, posebice po romanu Eugena Kumi~i}a Urota Zrinsko-Frankopanska.

Dr. Ante Star~evi} prvi je, govorom u Saboru 26. lipnja 1861. godine, dao po-ticaj kultu zrinsko-frankopanskom i njihovoj uspomeni u narodu. [irenje kulta Katarine Zrinske i prikazivanje njezinog kulturnog i narodnog rada, budilo je moralnu, socijalnu i nacionalnu svijest hrvatskog ènskog svijeta.

*Lucija Benyovsky ro|ena je 1940. u Segetu Donjem kod Trogira. Gimnaziju je poha|ala u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu 1964. diplomirala povijest. Magistrirala je 1981. iz podru~ja informacijskih znanosti. @ivi u Zagrebu. **Ovo je dio rada o ènskim dru{tvima (Karlovac, Zagreb i Petrinja) koja su imala naziv po banici i grofici Katarini Zrinskoj. Referat je odràn 2004. u Zagrebu na znanstvenom simpoziju Povijest obitelji Zrinski. Dobrotom autorice tekst je ustupljen redakciji „Svjetla“, te se objavljuje u skra}enom obliku.

119

Stoga ne ~udi da je velik krug vrijednih èna osnovalo dru{tvo pod spomenutim imenom.

Ve}ina dobrotvornih gospojinskih (ènskih) dru{tava osnovana je u Hrvatskoj i Slavoniji krajem 19. st. po uzoru na takva dru{tva u zemljama Habsbur{ke Monarhije. U 19. st. bio je obi~aj, ne samo u zemljama Habsbur{ke Monarhije nego i u drugim zemljama u svijetu, da se u zajednicama velikih imovinskih razlika osnivaju dobrotvorna dru{tva koja su predvodili najbogatiji gra|ani. Do-brotvorna djelatnost i dijeljenje milodara sirotinji bilo je u skladu s njihovim vjerskim i gra|anskim shva}anjima. Dru{tveni presti` nalagao je gospo|ama da se u dru{tvu istaknu i imetkom i plemenito{}u. Sve priredbe i druga doga-|anja gospo|e su organizirale za odre|ene krugove : katoli~ke, pravoslavne, ìdovske... Vladala je èstoka konkurencija koja }e od organiziranih priredbi ostvariti vi{e dobro~instava.

Gospojinska dru{tva osnovana prije Prvoga svjetskog rata (1914-1918) uìvala su veliki ugled u svim hrvatskim krugovima. Zahvaljuju}i ugledu osniva~a, ple-menitosti njihovih pobuda, ciljeva i zadataka, dragovoljnim i dru{tvenim radom bila su ne samo prete~a nego i uzor dru{tvima koja se osnivaju nakon rata i ras-pada Austro-Ugarske Monarhije (1918). Do Prvoga svjetskoga rata gospojin-ska dru{tva bavila su se, u prvom redu, karitativnim radom. Kasnije, postupno pro{iruju djelokrug rada i na kulturno-prosvjetnu djelatnost. Nakon osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1. XII. 1918) dolazi do osnivanja novih dru{tava, koja se organiziraju prema nacionalnoj, odnosno vjerskoj i strana~-koj pripadnosti. Novoosnovana vi{enacionalna dràva Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (1929. godine promijenila je naziv u Kraljevina Jugoslavija) bila je stvorena na nedemokratskim osnovama, s mnogim nerije{enim problemima u gospodarstvu, kulturi, prosvjeti, zdravstvu i sl. Nerije{eno nacionalno pitanje potresalo je temelje Kraljevine Jugoslavije ~itavo vrijeme njenog postojanja i kona~no dovelo do njenog sloma u travnju 1941. godine. Zbog toga se u Kra-ljevini Jugoslaviji sve vi{e pove}avao broj osoba kojima je, uslijed neima{tine, nezaposlenosti, {trajkova i bolesti, bila potrebna materijalna i druga pomo}. Odmah po osnutku nove dràve zapo~inje borba protiv centralisti~kog reìma, nacionalnog ugnjetavanja i politi~kih progona Hrvata. Razne dru{tvene skupi-ne vode borbu parlamentarnim i diplomatskim putem, a istovremeno se borba vodi i razli~itim oblicima pasivnog i aktivnog otpora. U Kraljevini Jugoslaviji postojala je nejednakost spolova. @ene nisu imale pravo glasa, iako se rasprava o izbornom pravu èna vodila u Hrvatskom saboru. Bez velikih uspjeha, ène }e izme|u dva svjetska rata traìti svoja prava u porodi~nim, socijalnim, dràvnim i kulturnim odnosima.

Kao reakcija na velikosrpske ideje i ugroènost opstojnosti hrvatskoga naroda, kao i zbog drugih razloga, pro{irila se me|u Hrvatima te`nja za osnivanjem ra-zli~itih nacionalnih dru{tava : {portskih, kulturno-prosvjetnih, ènskih.

@ensko dru{tvo koje je osnovano prema nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti bilo je i dru{tvo „Katarina Zrinska“. Pod ovim imenom osnovana su ènska dru{tva

@ensko prosvjetno dru{tvo “Katarina Zrinska” u Karlovcu

120

me|u hrvatskim ìvljem, i jedno nazvano po njezinim k}erima u domovini i iseljeni{tvu. Zajedni~ko im je bilo da su bila dobrovoljna i rodoljubna, a cijelo vrijeme postojanja razvijala su djelatnost u svim smjerovima: karitativnom (hu-manitarnom), kulturno-prosvjetnom i dru{tvenom.

^lanice su sakupljale i slale pomo} u domovinu kad god je to bilo potrebno.

Radoslav Lopa{i} (1835-1893) u knjizi Karlovac, Poviest i mjestopis grada i oko-lice zapisao je da je „na glasu dru`tvenost i gostoljubivost karlova~kih ìtelja“. Ve} za njegova ìvota osnovana su u Karlovcu mnoga dobrotvorna dru{tva. Na-kon Prvoga svjetskoga rata osnivaju se nova dru{tva, neka duèg, a neka kra}eg trajanja.

Dru{tva hrvatskih katoli~kih èna osnovana su nakon rata u mnogim mjestima me|u hrvatskim stanovni{tvom, a cilj im je bio: duhovna obnova, prosvjetni i karitativni rad. U Zagrebu je 1919. godine osnovana Hrvatska katoli~ka ènska Sveza. Ona je bila centrala svih ènskih katoli~kih dru{tava i vrhovni forum Katoli~ke akcije. Sveza je okupljala sve kulturne radnice koje su èljele osnivati svoj rad na kr{}anskim principima. Na poziv karlova~kih gospo|a zastupnice Sveze osnovale su 24. oùjka 1919. godine u Karlovcu @ensko prosvjetno kato-li~ko dru{tvo „Katarina Zrinska“. Dru{tvo je uzelo ime banice Ane Katarine Zrinski, jer se ona ~itav svoj ìvot pridràvala strogih kr{}anskih na~ela, {to je dobro vidljivo iz njezine korespondencije. @ivlji rad Dru{tvo je po~elo razvijati kada su odobrena pravila Dru{tva, 10. velja~e 1920. godine.

Svrha Dru{tva bila je „prosvje}ivati i odgajati ~lanice da budu dobre katolkinje, ~estite dràvljanke, zna~ajne ̀ ene, uzorne majke, napredne gospodarice, prepo-roditeljice svoje okoline i apo{toli svake dobre stvari“. Da bi se ta svrha postigla, Dru{tvo „Katarina Zrinska“ prire|ivalo je predavanja, te~ajeve (osobito za ku-}anstvo), nau~ne izlete, svakovrsne sastanke, predstave i zabave. Kako bi nama-knulo sredstva, Dru{tvo je namjeravalo osnovati knji`nicu i ~itaonicu, p~elicu za {tednju. Namjera je bila, prema pravilima, „odgajati ~lanove raznim vje`bama u deklamovanju, govorima, predstavljanju, glazbi, pjevanju i gimnastici“. U cilju ostvarivanja ovih zadataka, ~lanice su osnovale odsjeke: euharisti~ki, karitativ-ni, prosvjetni, gospodarski, glazbeni, gimnasti~ki i dr. Svoje tro{kove Dru{tvo je namirivalo ~lanarinama, darovima, prihodima od zabava, tombolama itd. ^lanovi Dru{tva bili su : redovni, podupiraju}i i utemeljitelji. ^lanom je mogla postati svaka katolkinja s navr{enih 16 godina. Djevojke ispod 16 godina mogu imati svoj posebni odsjek i one sa~injavaju podmladak Dru{tva. Pravila govore o du`nostima i pravima redovitih ~lanova, primanju novih ~lanova i prestanku ~lanstva. Dru{tvom je upravljao upravni odbor koji se sastojao od predsjednice dru{tva, potpredsjednice, tajnice, knji`ni~arke i primjerenog broja odbornica. Upravni odbor bira glavna skup{tina izme|u redovitih ~lanova, na godinu dana. Prva predsjednica dru{tva „Katarina Zrinska“ bila je \ur|ica Gazdi} (1871-1949), tajnica i blagajnica bila je Boèna Bled{najder. Odbornice su bile Ka-tarina Rai}, Josipa Do{en, Terezija Radeti} i Ana Jakop~i}. Upravni odbor upravljao je imovinom dru{tva, primao i isklju~ivao ~lanove, rje{avao nov~ane

Lucija Benyovsky

121

poslove, organizirao predavanja i sastanke, predlagao skup{tini zaslu`ne osobe za za~asne ~lanove itd. Glavna skup{tina birala je nadzorni odbor. Razmirice ~lanova rje{avao je Obrani~ki sud. Dru{tvena pravila govore i o prestanku rada. U slu~aju da glavna skup{tina ne odredi druk~ije, dru{tvena imovina trebala je pripasti onom dru{tvu „koje se u istom mjestu i s istom svrhom osnuje u roku od tri godine, a do tada imovinu }e ~uvati Hrvatska katoli~ka ènska Sveza u Zagrebu“, kojoj je trebala imovina i pripasti ukoliko se novo dru{tvo ne osnuje. U dodatku Pravila navedeno je da Dru{tvo „Katarina Zrinska“ iz Karlovca pri-stupa Hrvatskoj katoli~koj ènskoj Svezi u Zagrebu.

Dana 13. svibnja 1920. godine odràna je glavna skup{tina @enskoga prosvjet-noga dru{tva „Katarina Zrinska“. Odbor Hrvatske katoli~ke ènske Sveze za-stupala je predsjednica Sveze, g|a Julija pl. Halper Vranyczany, svezina glavna tajnica, Danica Bedekovi} i druga tajnica, Katica Du{i}. Nakon {to je predsjed-nica, g|a pl. Halper otvorila skup{tinu, razloìla je tajnica Bedekovi}, u kratkom predavanju, svrhu i potrebu katoli~kih organizacija i kratku povijest katoli~kog pokreta. Nakon toga pri{lo se izboru predsjednice uprav-nog i nadzornog odbora. Za predsjednicu je izabrana g|a Bled{najder. Poslije skup{tine odràna je prva sjednica novoi-zabranog odbora. Nakon {to se Dru{tvo ustrojilo, redovito su se odràvali mjese~ni sastanci na kojima se odràvana pre-davanja iz razli~itih podru~ja, a napose iz sociologije, peda-gogije, narodne povijesti, apo-logetike itd. Predava~i su bili: o. Anaklet Zadravec, o. Mati-ja Matija{ec, o. \uro Benceti}, vl~. Ante Janko, dr. Josip Ro`man, dr. S. [imunovi}, Ante Rozgaj, kotarski i {kolski nadzornik, Ivan Paveli}, odvjetnik dr. ]iril Braj{a, profesor dr. Zvonko Duga~ki, Sofija Braj{a, iz Zagreba sveu~ili{ni profesori dr. Stjepan Bak{i} i dr. Dragutin Kniewald, zatim dr. Stjepan Markulin, Petar Grgec, dr. Ivan Protuli-pac, dr. Ivan Merz, Pavao Jesih, o. Mijo ûi}, Danica Bedekovi} i Katica Du{i} te drugi.

Dru{tvo „Katarina Zrinska“ dràlo je svakog tjedna sastanke s djecom i djevoj-kama. Svrha toga rada bilo je podupirati religiozni odgoj i „o~uvati tu mlade` od svih pogibelji koje joj danas prijete“. Dru{tvo je èljelo dati pravu poduku u vezi filmova, modernih plesova i „pretjerane golotinje u modi te raznih senzaci-onalnih romana, koji djeluju negativno na mlade`. Svrha Dru{tva je da toj mla-deì otvori o~i i pruì ne samo pravu poduku nego i ugodnu zabavu ne skrivaju}i joj ni{ta od modernog napretka, {to se ne protivi vrhovnim idealima istine, do-


Zastava ènskog prosvjetnog dru{tva “Katarina Zrinska”

122

brote i ljepote“.

U radu oko pro-svje}ivanja ~lanica Dru{tvo „Katarina Zrinska“ radilo je na suzbijanju ne-pismenosti me|u djevojkama za koje se malo tko brine, a to su gradske slu-àvke. Za njih je odràno vi{e anal-fabetskih te~ajeva za vrijeme zimskih mjeseci. Uspjeh je bio vrlo dobar tako

da je godine 1925. Dru{tvo dobilo, nakon odrànog ispita pred povjerenstvom gradskog poglavarstva, od dràve lijepu potporu kao nagradu. Prema dru{tve-nim pravilima svrha dru{tva bila je „pruìti i plemenitu te ugodnu zabavu i gojiti dru{tvenost i prijateljstvo me|u ~lanicama“, pa je u tu svrhu „Katarina Zrinska“ prire|ivala vi{e puta na godinu razne zabave i izlete. Dramsku sekciju vodila je, s „velikom po`rtvovno{}u i ljubavi“, g|a Mimica Mlinari}. Osobite simpatije je Dru{tvo steklo time {to je vi{e godina prire|ivalo „Nikolinje“ za djecu, s dje~-jim programom. Velika dvorana „Zorin-doma“ bila je redovito premalena da primi mlade` svih karlova~kih osnovnih {kola. Tom prilikom valja istaknuti da je Dru{tvo, prije sv. Nikole, sakupljalo po gradu darove za siroma{nu mlade`, a odziv gra|anstva bio je vrlo velik, posebice trgovaca.

Premda glavna svrha Dru{tva nije bio dobrotvorni rad, jer su za to postojala u Karlovcu posebna dru{tva kojima je to bio glavni cilj, ipak je Dru{tvo „Katari-na Zrinska“ djelovalo i na karitativnom polju, kad su to prilike traìle. Svake godine Dru{tvo je pomagalo Invalidskom udruènju kod sakupljanja na Dan invalida, i sudjelovalo u radu Dobrotvornog dru{tva sv. Antuna. Stra{ne zime 1928/29. godine mnogo je pridonijelo akciji sakupljanja za gladnu {kolsku djecu u primorsko-kraji{koj oblasti.

Dru{tvo „Katarina Zrinska“ nije propu{talo niti jednu godinu, a da ne sudje-luje kod proslave dana Zrinskih i Frankopana, 30. travnja. U slavu hrvatskim mu~enicima, banu grofu Petru Zrinskom i knezu F. Krsti Frankopanu svake godine odràvale su se u crkvi sve~ane zadu{nice. Dru{tvo je sudjelovalo i kod svih drugih narodnih sve~anosti koje su se odràvale u Karlovcu, kao {to je bila proslava 1 000 godi{njice hrvatskog kraljevstva, koja se slavila u svim krajevima me|u hrvatskim ìvljem. Kod tih sve~anosti se osobito isticala grupa gospo|a „Katarine Zrinske“ u narodnim no{njama.

Dru`ba „Bra}a Hrvatskoga Zmaja“ obnavljala je stari grad Ozalj i u njemu ure-

Lucija Benyovsky

123

dila prekrasni muzej Zrinskih i Frankopana, galeriju slika i veliku knji`nicu, za goste koji preko ljeta obitavaju tu na odmoru i lije~enju. Sve to ne bi bilo mo-gu}e bez dobrotvornih i po`rtvovnih ljudi koji su svojim doprinosima pomagali rodoljubni rad Dru`be „Bra}a Hrvatskoga Zmaja“. U obnovi se osobito isticalo dru{tvo „Katarina Zrinska“. ^lanice su sakupljale dobrovoljne priloge.

Osamnaest kilometara daleko od grada Karlovca, tik uz rijeku Kupu, na odsje-~enoj stijeni podignut je u XII. st. grad Ozalj. Ozalj je tijekom stolje}a promi-jenio nekoliko gospodara, ali najslavniji gospodari bili su velika{i Frankopani i poslije njih Zrinski. Od 1544. godine [ubi}i-Zrinski postaju gospodari i grada Ozlja; njime su gospodarili sve do te{ke tragedije roda Zrinskih i Frankopana, 30. travnja 1671. godine.

Prema pisanju Milutina Mayera najve}e slavlje odràno je na gradu Ozlju kada je knez Petar Zrinski pozvao 27. listopada 1671. godine mnoge doma}e i strane velika{e u Ozalj da prisustvuju njegovom vjen~anju s umnom i tada jama~no najljep{om velika{icom u Hrvatskoj, Anom Katarinom, k}erkom karlova~koga generala, kneza Vuka Frankapana Trà~koga. U Karlovcu je obavljeno sve~ano vjen~anje, a zatim gozba u ku}i generala Vuka Frankopana. Pod ve~er sljede-}ega dana, 28. listopada, vrati{e se ki}eni svatovi u Ozalj, gdje je nastavljeno slavlje. Tu u tvrdom gradu Ozlju osnovao je slavom ovjen~ani knez Petar Zrinski svoje toplo obiteljsko gnijezdo. U Ozlju je napisala grofica Katarina molitvenik Putni tovaru{ namijenjen hrvatskom narodu. Tu je knez Petar spjevao i svoju Adrijanskoga mora Sirenu, a njegov {urjak Franjo Krsto Frankopan napisao i nekoliko pjesmica koje je kasnije uvrstio u svoj Gartlic.

Grad Ozalj nije bio samo obrambena kula protiv turskih najezda ve} je bio i hram znanja i umije}a. U Ozlju se nagomilalo blaga i bogatstva od vi{e stolje}a i Ozalj je postao riznica i muzej zrinske slave i bogatstva. U Ozlju je zapo~ela urota Zrinsko-Frankopanska. Nakon propasti Zrinskih, Ozljom vladaju carska komora, grofovi Petacci, grof Perlas, grof Teodor Bathany, knezovi Thurn-Tak-sis.

U nedjelju, 3. svibnja 1926. godine, uz veliko slavlje, na zrinskom gradu Oz-lju otkrivena je spomen-plo~a, koju je postavila Dru`ba „Bra}a Hrvatskoga Zmaja“ i ujedno je proslavljena obljetnica smrti Zrinskoga i Frankopana. Pre-ma pisanju ilustriranog tjednika Svijet, sudjelovalo je iz Zagreba i drugih bliìh mjesta, velik broj dru{tava: pjeva~kih, sokolskih, vatrogasnih, kulturnih, ènskih i drugih, kao i mnogih pojedinaca. U povorci je bilo oko 3 000 ljudi. Veliki me-{tar Dru`be „Bra}a Hrvatskoga Zmaja“, E. Laszowsky, otkrio je spomen-plo~u. Izre~eno je nekoliko govora koji su isticali zna~aj Zrinskih i Frankopana. Poslije podneva, istoga dana „bija{e prire|ena vrlo animirana veselica“. List je objavio i fotografiju koja prikazuje gospo|e Hrvatske ène i „Katarine Zrinske“ na sve~anosti u Ozlju. Knez Albert Masrija Lamoral Thurn-Taksis izdao je u svom gradu Regensburgu, 6. srpnja 1928, darovnicu kojom „grad Ozalj na vje~na vre-mena daruje Dru`bi „Bra}a Hrvatskoga Zmaja“ u Zagrebu, koja je tu darovni-cu prihvatila 16. srpnja 1928.


124

Jedan od najva`nijih do-ga|aja u ìvotu Dru{tva bila je nabava dru{tve-nog barjaka koji je izra-|en po zamisli odbora, a prema nacrtu pozna-tog umjetnika profesora [a{e [antela. Zastava prikazuje na jednoj stra-ni stari grad Dubovac, a na drugoj strani Hr-vaticu s krièm u po-zadini i knjigom u ruci kao simbol prosvjete na kr{}anskim temeljima, dok ornamentika s na-

rodne no{nje iz susjedne Re~ice odaje ljubav za sve ono {to je hrvatsko. Posve-tu barjaka obavio je 27. svibnja 1929. godine opat i zagreba~ki kanonik Milan Strahin{}ak, a kumovala je g|a Zora Vasi} ro|. Benkovi} iz Zagreba, ro|ena Karlov~anka. Prema pisanju g|e Sofije Braj{e sve~anost posvete je obavljena u najve}em sjaju. Samoj posveti i sve~anom banketu u „Zorin-domu“ prisustvo-vale su sve dràvne, autonomne i vojne vlasti, te time iskazale svoje priznanje dru{tvenom radu.

Od 1919-1930. godine predsjednice Dru{tva „Katarina Zrinska“ bile su slijede-}e gospo|e: \ur|ica Gazdi}, supruga pukovnika, Boèna Bled{tajner, supruga lije~nika, Ana Juri{evi}, supruga pukovnika, Sofija Braj{a, supruga odvjetnika, Lukrecija Maroevi}, supruga trgovca i Sofija [krobe, supruga umirovljenog ma-jora.

POSVETA BARJAKANa inicijativu Jugoslavenskog ènskog saveza po~eo se od 1927. godine slaviti u svibnju „Maj~in dan, koji se slavi kao Dan ~asti, Dan zahvalnosti i Dan cvije}a. Dan ~asti zato {to je maj~ina ~ast najve}a. Sve daje, a ni{ta zato ne traì. Trpi li {uti, samo da druge ne àlosti. Sve svoje radosti drugima daje dok za sebe sadràje samo {to je mu~no i bolno.

Dan zahvalnost zato {to to majci duguju svi ljudi zbog dobra koje ona uvijek daje i èli.

Dan cvie}a zato {to je majka tiha i mirna kao cvije}e“.

Godine 1932. Dru{tvo je prisustvovalo proslavi 100-godi{njice Ilirskog pokreta. U doba Ilirskoga pokreta Karlovac je bilo vaàn nacionalni i kulturni centar. U Karlovcu je 1832. godine tiskana knjiìca grofa Janka Dra{kovi}a Disertacija, u

Lucija Benyovsky

125

kojoj je formuliran politi~ki program i politi~ke ideje iliraca.

Dru{tvo Hrvatskog doma i Dru{tvo Hrvatska ̀ ena priredili su u nedjelju, 9. srp-nja 1933. godine, tradicionalno narodno pro{tenje. Poziv je bio upu}en svima. Kako je to bila jedna od najuspjelijih vrtnih zabava u Karlovcu, za ovu priredbu je vladao veliki interes. Priredbi se odazvalo ne samo cjelokupno karlova~ko gra|ansko nego i seljaci iz okolice.

Karlova~ki glasnik u broju 20 od 19. svibnja 1933. navodi: „I ove godine proslav-ljen je u na{em gradu dan nje`nih osje}aja i ljubavi Maj~in dan. Karlova~ka ènska udruènja: Kolo sestara, i Katarina Zrinska priredile su proslavu Maj-~inog dana s lijepim i opse`nim programom“. „Katarina Zrinska“ priredila je proslavu u velikoj dvorani Hrvatskoga doma u korist siro~adi bez majke. Lijep proslov Majkama odrào je g. Milinkovi}. Deklamacija [to je majka i dvije pje-sme Zaj~eve Vir i Majka otpjevao je g. V. Rukavina uz pratnju g|ice Marevi}. Prikazana su i dva igrokaza Molitva i pri~a i Maj~in dan u kojem solo otpjevala Ankica Klopovi}. Proslava je zavr{ena ìvom slikom. Poslije koncertnog pro-grama razdijeljene su nagrade vrijednim majkama. Prva nagrada pripala je g|i. Josipi Pr{a, koja je 19 godina udova, a majka dvanaestero djece. Ona je podigla svu djecu s malim sredstvima postolara. Druga nagrada odre|ena je g|i. Mariji Ton~i}, supruzi u~itelja u miru, istarskog izbjeglice. Ova majka ostala je s pe-tero djece bez sredstava „tome se othrvala i danas su svi svr{eni ljudi“. Tre}a nagrada pripala je g|i Milki Trbuhovi}, majci ~etvero djece. Suprug je oti{ao u Ameriku, sama je odgojila dobru i vrijednu djecu.

Grad Karlovac bio je sagra|en na zemlji{tu obitelji Zrinskih. Svake godine na dan tragi~ne smrti u crkvi su se odràvale mise zadu{nice. Prikaz dru{tvenog ìvota bio bi nepotpun kad ne bismo naglasili veliki rad vl~. [imunovi}a koji je obna{ao mjesto dru{tvenog duhovnog savjetnika. On je sura|ivao u prosvjet-nom radu Dru{tva odràv{i bezbroj predavanja iz najraznovrsnijih podru~ja i pomaù}i to dru{tvo u svakoj njegovoj akciji.

Ve} je spomenuto da je Dru{tvo „Katarina Zrinska“ sudjelovalo kod svih va`-nijih sve~anosti i proslava u gradu Karlovcu. Karlova~ki glasnik u broju 38 (22. IX.1933.) pi{e o sudjelovanju u velikoj sve~anoj procesiji u Dubovcu u povodu 1900. godi{njica muke i smrti Spasitelja, 17 rujna. Procesiju je vodio o. Gjuro Benceti} uz asistenciju 11 sve}enika i dvojice bogoslova. U procesiji su sudjelo-vali ~lanovi Marijinih kongregacija, „Katarina Zrinska“, Hrvatska èna, odbor za gradnju Hrvatskog doma, kriàrska organizacija, tisu}e gra|ana, velike gru-pe seljaka sa svojim ùpnicima iz Ozlja, Re~ice, Hrneti}a, Mahi~na, Lasinje i Skakavca, pjevaju}i litanije i pobo`ne pjesme, a sudjelovala je i jedna selja~ka glazba. Iz Zagreba je sudjelovao dr. J. [imrak, kanonik i urednik Hrvatske Stra-è. ^lanice su kod svih va`nijih sve~anosti bile obu~ene u dru{tvenu odoru. Na glavi su imale kapu trokutastog oblika. Na crnoj platnenoj tkanini crnim je per-licama bila izvezena, s lijeve i desne strane, hrastova gran~ica. U sredini je bio hrvatski grb s krunom. U grbu je bio perlicama izvezeni natpis Dru{tva „Katari-na Zrinska“. Traka je na zatiljku bila spojena lastikom. ^lanice su bile obu~ene


126

u crne haljine. Osim ove odore neke ~lanice su nosile i narodnu no{nju.

Kada je dru{tvo Kolo jugoslavenskih sestara pokrenulo akciju i osnovalo fond za Siroti{te kralja Aleksandra u Karlovcu, akciji su se odazvala Dru{tvo sv. Vje-koslava, Izraelsko gospojinsko dru{tvo i „Katarina Zrinska“.

Dru{tvo „Katarina Zrinska“, osim na humanitarnom, djelovalo je i na kultur-nom polju. Otkri}e spomenika, 16. rujna 1935. g. u Zagrebu, arheologu svjetskog glasa, don Frani Buli}u (1846-1934), prisustvovali su delegati mnogih hrvatskih nacionalnih dru{tava iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Najbrojnije za-stupljeno bilo je dru{tvo Hrvatska èna, koje je bilo i organizator sve~anost. U povorci, iza Hrvatske ène, i{la je velika povorka ~lanica „Katarine Zrinske“.

Karlova~ki glasnik pi{e da je du`nost rodoljubnog gra|anstva i svih hrvatskih dru{tva grada Karlovca (Hrvatske ène, „Katarine Zrinske“ itd.) da u {to u ve-}em broju prisustvuje, 13. i 14. lipnja 1936, proslavi 100-godi{njice hrvatskoga preporoda u Karlovcu. Dru{tvo „Katarina Zrinska“ sura|ivalo je i s drugim karlova~kim dru{tvima (Hrvatska èna, „Napredak“, pjeva~ko dru{tvo „Zora“ i dr.)

Dru{tvo „Katarina Zrinska“ sudjelovala je u svim narodnim i vjerskim prired-bama.

Sva hrvatska dru{tva prisustvovala su u Petrinji na proslavi (Svi sveti 1936.g.) otkrivanja spomenika Stjepanu Radi}u.

U ènskim listovima, koja su izlazila izme|u dva svjetska rata, nalazimo brojne ~lanke koje se bave raznom ènskom tematikom: ulogom ène u dru{tvu, njezi-nim obrazovanjem, odgojem, rodoljubljem, ènskim pokretom u svijetu i prav-

nim poloàjem ène. U ove teme podjednako su se uklju~ivali kul-turni i pedago{ki djelatnici, kao i ~itaoci i ~itateljice.

Po~etkom 1935. godine dr. Zden-ka Smrekar (umirovljena profe-sorica ènske gimnazije i ~lanica dru{tva Hrvatska èna) po~ela je izdavati ~asopis za ènski svi-jet Na{a èna. List je osnovan, prema rije~ima glavne urednice, zbog dva razloga: „jedno je da ènu Hrvaticu odgaja kao svje-snog ~lana porodice i domovine, a u drugu ruku da je prosvje}uje u svim onim pitanjima koja su od va`nosti za ìvot ène.“

Dio odore ~lanica Dru{tva “Katarina Zrinska”.Kapu je nosila ~lanica Ljubica Holzel udata Toplak. Gospo|a Toplak je bila ~lanica dru{tva Katarina Zrinska od 1919 - 1940. godine. Kapu

je ~uvala njena k}erka Alma (1928 - 2005). Kapu je autorica ovog teksta dobila iz Karlovca posredstvom gospo|e Slavice Kavicki na

~emu joj izraàva zahvalnost

Lucija Benyovsky

127

Kroz pune tri godine (1935-1938) izlaènja, list je osobitu pa`nju posve}ivao svim pitanjima koje su od va`nosti za ̀ ivot ̀ ene (doma}ice i one u zvanju). Na{a @ena objavljivala je priloge isklju~ivo ènskih suradnika. List je imao stalnu ru-briku „Iz na{ih ènskih dru{tava“. Uredni{tvo lista molilo je sva ènska dru{tva da im {alju svoje izvje{taje o radu kako bi mogli obavje{tavati hrvatski ènski svijet o radu hrvatskih ènskih dru{tava, èle}i da se na taj na~in dru{tva me|u-sobno upoznaju i zbliè i da jedno dobiva poti~e drugo.

Dru{tvo je i dalje brinulo za gradsku sirotinju organiziraju}i razne zabave ~iji prihod je i{ao u humanitarne svrhe. Hrvatsko katoli~ko dru{tvo „Katarina Zrin-ska“ u Karlovcu, priredilo je u oùjku 1940. godine veliku predstavu s igroka-zom u pet ~ina. Dvorana je bila dupkom puna. Goste je pozdravila predsjedni-ca, g|a. Draga Prahi}. Ovoj velikoj proslavi, prema pisanju lista „Hrvatice“, u igrokazu su se istakle g|ice Vera Sam, Danica Milinkovi}, Milica Milinkovi} i Tomljenovi}. Igrokaz su uvje`bali Vinko Milinkovi} i g|ica Terezija Kohl. Dru{-tvo je nai{lo na potporu i kod uglednih karlova~kih gra|ana. Treba istaknuti pjeva~icu Anku Martini}, pukovnika Riharda Hunku gusla~a i pjeva~e Milivoja Hauptfelda i Ivana Mlinari}a i dr.

Prema pisanju ènskog lista Hrvatica (travanj 1940), dru{tvo „Katarina Zrin-ska“ u Karlovcu odràvalo je svakog mjeseca redovite sastanke i predavanja o vjerskom i moralnom preporodu obitelji.

Cijela 1940-41. godina bila je u znaku jubileja 1 300-te godi{njice veze Hrvata sa svetom Rimskom Crkvom. Dru{tvo katoli~ka èna „Katarina Zrinska“ odr-àlo 23. oùjka 1941. sve~anu priredbu u Hrvatskom domu u ~ast Svetog Oca i „jubilejske godine“ hrvatskoga naroda. Priredbu su posjetili ugledni gra|ani grada Karlovca, koje je pozdravila predsjednica dru{tva, g|a Rasti}. Uvodnu rije~ odràla je g|a Zlata Svoboda (1889-1976). Na priredbi je prikazana dra-ma iz prvih kr{}anskih vremena, sv. Cecilije. Dramu je reìrala u~iteljica, g|a Ku~ini}. Sudjelovala je i vojni~ka glazba. Dru{tvo se zahvalilo gvardijanu Sikstu Zbüllu, koji svakom prigodom podupire Dru{tvo savjetom i uputama i prati njegov razvitak.

Povijest dru{tva „Katarina Zrinska“ u Karlovcu od 1919. do 1931. godine, na-pisala je za ~asopis Obitelj, Sofija Braj{a (1896-1978). Ona je bila osniva~ica Dru{tva i devet godina njegova predsjednica.

Sofija Du{i} rodila se 21. sije~nja 1896. u Zagrebu. Pu~ku i gra|ansku {kolu i preparandiju zavr{ila je kod ~asnih sestara milosrdnica. Kao u~iteljica slu`bova-la je u Trnavi kod Bjelovara i Pore~u kraj Slavonske Poège. Ve} u preparandiji, a pogotovo kao u~iteljica, sura|ivala je u katoli~kom pokretu. [irila je katoli~ki tisak i jeronimske knjige, bila je ~lanica raznih crkvenih pjeva~kih zborova. Kada se 1919. udala za odvjetnika, dr. ]irila Braj{u, napustila je u~iteljsko zvanje. U svim gradovima gdje su ìvjeli: u Donjoj Stubici, Karlovcu i Zagrebu, aktiv-no je sura|ivala u mnogim dru{tvima (u @enskoj Svezi, Marijinoj kongregaciji, Senioratu, Orlovstvu, ènskim katoli~kim dru{tvima Katoli~ke akcije). Godine


128

1936. imenovao ju zagreba~ki nadbiskup, dr. Alojzije Stepinac, predsjednicom Biskupijskog okru`ja hrvatske katoli~ke ène u Zagrebu. Sofija Braj{a odràla je preko 40 predavanja u raznim katoli~kim dru{tvima u Zagrebu i drugim gradovima, deset sve~anih govora na Euharistijskim kongresima Krk, Omi{alj, Karlovac, Krapina, Vara`din, Poèga, Senj, Budimpe{ta, \ur|evac i âzma, te pet sve~anih govora na priredbama Katoli~kog dana u Velikoj Gorici, Desini-}u, Sv. Gorama i Donjem Miholjcu. Godine 1940. izabrana je predsjednicom Patronaè za za{titu mladih djevojaka u Zagrebu. Sura|ivala je katoli~kim listo-vima Za vjeru i dom, @enska misao, Hrvatska straà i druge. Sofija Braj{a bila je majka dvanaestero djece. Umrla je u Zagrebu 2. oùjka 1978. godine.

Hrvatsko katoli~ko prosvjetno dru{tvo „Katarina Zrinska“, prema rije~ima So-fije Braj{e, „stvorilo je od svojih ~lanica jednu usko povezanu obitelj, koja sva ìvi i radi za iste ideale bez obzira na `rtve i napore. Hrvatsko katoli~ko ènsko prosvjetno dru{tvo „Katarina Zrinska“ spada doista u red onih institucija privatne inicijative, koje rade iz najidealnijih motiva i na najnesebi~niji na~in na procvat svoga dragoga Karlovca.“

Dru{tva hrvatskih katoli~kih èna postojala su i u drugim mjestima (razli~ito se nazivaju), a cilj im je bio duhovna obnova te prosvjetni i karitativni rad. U Za-grebu ih je bilo nekoliko: Dru{tvo Hrvatske katoli~ke ène sv. Josipa, Dru{tvo sv. Terezije i dr.

Hrvatska katoli~ka èna sv. Duha bilo je prvo i najstarije dru{tvo me|u brojnim sestrinskim dru{tvima. U dru{tvu Hrvatska katoli~ka èna ùpe sv. Blaà pred-sjednica je, nakon preseljenja u Zagreb, bila \ur|ica Gazdi}. Dru{tva su, prema pisanju katoli~kog tiska, bila vrlo aktivna. Svrha im je bila, osim karitativnog rada (brinuli su se za svoje siroma{ne ùpljane), borba protiv psovke, kletve, pijanstva, ~uvanje dobrih obi~aja, rad na obnovi ùpne crkve i dr.

Koncem 1939, na podru~ju Zagreba~ke nadbiskupije, bilo je 152 ènska dru{-tva, s vi{e od 9 000 ~lanica.

Tijekom rata sva ènska katoli~ka dru{tva uklju~ila su se u veliku akciju za pri-kupljanje odjevnih predmeta za vojnike koji su se borili na isto~nom boji{tu. Osim toga, katoli~ka dru{tva organizirala su akciju i za pomo} siromaha i po-ginulih domobrana.

Dru{tvo „Katarina Zrinska“ u Karlovcu cijelo to ratno vrijeme, rije~ju i djelom, u svojim ùpama provodi katoli~ki i karitativni rad.

Dru{tva su prestala djelovati uo~i Drugoga svjetskoga rata. Nakon osnivanja Nezavisne Dràve Hrvatske (10. IV. 1941) prestaju s radom neka dru{tva i osni-vaju se nova. Dru{tvo „Katarina Zrinska“ gubi raniji zna~aj, te njegovu ulogu postupno preuzimaju druga ènska dru{tva. Godine 1943. godine dru{tva Hr-vatska èna i „Katarina Zrinska“ prestaju djelovati prema zakonskoj odredbi i imovini raspu{tenih i ustrojenih dru{tava objavljenoj u Narodnim novinama od 5. svibnja 1943.

Lucija Benyovsky

129

Dokumentacija (arhiva) i barjak ovih ènskih dru{tava spaljeni su i uni{teni (?) nakon rata (1945).

Dru{tvo „Katarina Zrinska“, zapostavljeno i zaboravljeno, ponovno je oìvjelo (s novim pravilima) u Zagrebu 1999. godine, ali kao strana~ko udruènje Hr-vatske demokratske zajednice (HDZ).

Rad na ovoj temi bio je oteàn zbog manjka arhivske gra|e i drugih stru~nih i znanstvenih radova. U nedostatku arhivske gra|e koristila sam se najvi{e su-vremenim tiskom, posebice ènskim ~asopisima i sje}anjima (rijetkih) nasljed-nika. Uz veliki trud uspjela sam rekonstruirati djelovanje ènskih dru{tava koja su imala isto ime, po hrvatskoj banici Katarini Zrinskoj. Dru{tva su me|usobno sura|ivala, iako su se pravila razlikovala. Me|utim, s obzirom na velik broj do-brotvornih ènskih dru{tava u svim hrvatskim gradovima (Zagreb, Karlovac, Petrinja, i dr.), ova ènska dru{tva, bez obzira na dru{tvene priredbe koje su imale za cilj da donesu materijalnu korist, smatrala su da je njihova zada}a za-vr{ena godi{njom zabavom i nastupom na sve~anim nacionalno-politi~kim ma-nifestacijama, sprovodima ili procesijama. Nije bilo (izuzev He~imovi}, Braj{a, Kle{~i}) ni ja~ih li~nosti koje bi sintetizirale te sitne akcije i bile vodi~i u dru{-tvenim nastojanjima.


Zdenka Boì~evi}*

TURIZAM U OP]INI RAKOVICA

Prostor Karlova~ke ùpanije kontaktna je zona kontinentalnog i gorsko-pla-ninskog turisti~kog prostora. Isto tako, @upanija je podijeljena u tri turisti~ke mikroregije: pokupsku, ogulinsku i kordunsko – plitvi~ku, a op}ina Rakovica je na temelju osnovnih, ali i regionalnih zna~ajki, potpala pod kordunsko-plitvi~ku turisti~ku mikroregiju Karlova~ke i Li~ko-senjske ùpanije, s kontinentalnim vidom turizma.

Specifi~nost op}ine Rakovica je {to ona nema niti jednu izrazito zna~ajnu pri-rodnu turisti~ku atrakciju osim kompleksa Bara}evih {pilja u Novoj Kr{lji i kanjona rijeke Korane, ali je zbog svoje uloge glavnih sjevernih ulaznih vrata Nacionalnog parka Plitvi~ka jezera daleko najva`niji turisti~ki dio Karlova~ke ùpanije.

To je ujedno i jedan od razloga zbog kojih op}ina Rakovica ostvaruje, poslije Zagreba, najve}i broj no}enja u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Gledaju}i raz-doblje od posljednjih pet godina, svake se godine biljeì porast broja no}enja u prosjeku od 15-20 %.

Tako je Rakovica u 2002. godini ostvarila 124 645 no}enja, dok je u 2004. godini ostvareno 168 984 no}enja.

Vjerujemo da }e Rakovica i dalje biti interesantna turisti~ka destinacija ne samo zbog blizine NP Plitvi~ka jezera ve} i zbog napora da se svake godine osmisle novi turisti~ki proizvodi i sadràji kojima se nastoji pobolj{ati kvaliteta borav-ka gosta na rakovi~kom podru~ju .

Vode}i se time, do sada se uspjelo razviti i neke vidove selektivnog turizma kao {to je biciklizam. Naime, ve} prije tri godine obiljeène su biciklisti~kihe staze u duìni od 35 km, a 2005. uspjelo se produìti staze na duìnu od 66 kilometara, obiljeàvaju}i, izme|u ostalog, i staze namjenjene isklju~ivo brdskom bicikliz-mu.

*Zdenka Boì~evi} ro|ena je 1968. godine u Grabi}u u op}ini Slatina. Osnovnu i srednju {kolu zavr{ila je u Puli. Studentica je stru~nog studija za poduzetni{tvo. Od 1999. ìvi u Rakovici. Zaposlena je u Turisti~koj zajednici u Rakovici.

131

Osim toga, i kvaliteta smje{tajnih kapaciteta je iz godine u godinu sve bolja. [to se ti~e smje{taja u doma}instvima gra|ana, uglavnom su to sobe I. kategori-je, i do sada Rakovica ima 110 tako rangiranih doma}instava.

Isto tako postoji i 5 pansiona I. kategorije. Sobe hotela „Grabovac“ opremljene su TV-aparatima i klima ure|ajima; a za one koji vole kampiranje, na podru~ju Op}ine su i dva autokampa: autokamp „Korana“ u ̂ atrnji i autokamp „Turist“ u Grabovcu.

Rakovica je kontinentalno turisti~ko odredi{te bogato lijepim krajolikom, {u-mama, speleolo{kim objektima; smje{tena je u krajnje ju`nom dijelu Karlova~-ke ùpanije, na pola puta izme|u Zagreba i Jadranskog mora.

Kao naselje Rakovica se pojavljuje u srednjem vijeku. Kasnija turska osvajanja opusto{ila su taj kraj, a veliki preokret u Ra-kovici po~inje nakon oslobo|enja od tur-ske okupacije, krajem 17. stolje}a, kada su turske vlasti istjerane iz tog podru~ja. Ra-kovica zapo~inje svoj novi povijesni razvoj kao novoutemeljeno naseljeno grani~no podru~je s turskom Bosnom. Rakovica je tada bila kraji{ka op}i-na s vojnom obvezom ìtelja sluènju na kra-ji{koj granici. Osim od kraji{kih vojnih pla}a, narod je ìvio uglavnom od poljo-djelstva i sto~arstva, sitne trgovine i prometa.

U hrvatskoj povijesti Rakovica je poznata po Rakovi~kom ustanku 1871. godine pod vodstvom Eugena Kvaternika, ~iji cilj je bio osamostaljenje i neovisnost Hrvatske od austro- ugarske vladavine. Od 1971. osnovna {kola u Rakovici nosi ime vo|e rakovi~kih ustanika, a spomenik Eugenu Kvaterniku i ustanicima, po-dignut 1933, krasi sredi{te Rakovice.

Nakon Drugoga svjetskoga rata, {ezdesetih godina pro{loga stolje}a, gradnjom prometnice, zapo~ela je prometna i turisti~ka afirmacija rakovi~kog podru~ja. Takav je razvoj, naàlost, prekinula srbo~etni~ka agresija na Hrvatsku tijekom Domovinskog rata, kada je ovaj prostor ponovno okupiran, sustavno uni{tavan i razaran.

Tek nakon 1995. po~inje obnavljanje obiteljskih, vjerskih i gospodarskih zdanja.

Turizam u op}ini Rakovica

Ulaz u auto kamp “Korana”

132

Turizam postaje glavni pokreta~ gospodar-skog i socijalnog razvoja op}ine. Razvijaju se i mala poljoprivredna seoska gospodar-stva, vidljiv je uzgoj stoke, pripravljanje poznatoga rakovi~kog kuhanog sira i sira {kripavca, koji su u kona~nici namijenjeni turistima kao jedan od izvornih doma}ih proizvoda.

Ponuda jela na podru~ju op}ine Rakovica vrlo je kvalitetna. Jela po narud`bi, jela s ro{tilja, jela od divlja~i, gotova jela, jela ispod peke, pastrva na razne na~ine i vr-hunske pice posluùju diskretni i gostolju-bivi konobari u lijepo ure|enim unutarnjim prostorima i na terasama rakovi~kih resto-rana i bistroa.

Ujedno je i to jedan od razloga zbog kojih je Rakovica turisti~ko odredi{te koje ostvaruje najve}i broj no}enja u kopne-nom dijelu Hrvatske. Pored spomenutih doma}instava, koji imaju registrirane smje{tajne kapacitete, vrijedi istaknuti da je autokamp „Korana“ na ure|enom prostoru od 35 ha povr{ine, gdje se moè smjestiti 550 kamp jedinica: {ato-ra, kamp-prikolica ili kampera. Isto tako, autokamp „Korana“ raspolaè sa 47 bungalova, restoranom, caffe-barom, trgovinom kao i ljetnom pozornicom. Sezona u autokampu zapo~inje za uskrsne blagdane i traje sve do prvih dana mjeseca listopada.

Ne{to manjeg smje{tajnog kapaciteta je autokamp „Grabovac“ na raskri`ju pu-tova prema susjednoj dràvi Bosni i Hercegovini.

Njegovanje tradicije prisutno je kroz rad Kulturno-umjetni~kog dru{tva „Izvor“, koje svojim djelovanjem èli izvu}i iz zaborava i obnoviti vrednote Rakovice, preno{enjem pjesama, plesova i obi~aja na mlade nara{taje. Dru{tvo je osno-vano 1978, da bi tijekom srbo~etni~ke agresije utihnulo. Obnavlja rad 1994. u prognani~kom naselju Gaza u Karlovcu. Nakon Domovinskog rata, u Rakovici nastavlja s redovitim probama i nastupima. U godini 2005. KUD „Izvor“ broji 36 odraslih aktivnih ~lanova i 40 ~lanova podmladka osnovno{kolskog uzrasta. Pored zamjetnih nastupa na ùpanijskim smotrama nezaobilazni su nastupi u lokalnoj sredini za potrebe Op}ine i Turisti~ke zajednice u Rakovici.

[etnica kanjonom rijeke Korane od autokampa do ru{evina utvrde starog Dre`-nik-grada, koji datira jo{ iz 11. stolje}a, pogodnost je turistima kako bi {etnjom upoznali dio povijest koja je obiljeìla razvoj mjesta, a sama utvrda progla{ena je za{ti}enim spomenikom kulture.

Dio tradicije rakovi~kog kraja priblièn je obnovljenom mlinicom u mjestu Ko-

Zdenka Boì~evi}

Ku}na proizvodnja rakovi~kog sira

133

rani, gdje se moè vidjeti kako voda rijeke Korane, padaju}i na drvene `lice, okre}e kamen, koji bi potom kukuruz i druge ìtarice pretvorio u zlatni slap bra{na (melje). Pro{lost do~aravaju predmeti i alati koji su bili u uporabi u po-ljoprivredi i doma}instvima, a izloèni su u etno-ku}i u samom centru Rakovi-ce. Tu se tako|er moè vidjeti kako su se tkali tepisi - {arenice, doma}e platno – drma, a i posjetitelji se sami mogu oku{ati u vje{tini tkanja na starom tkala~-kom stanu.

Od vjerskih spomenika tu su ùpne crkve sv. Ante u Dre`nik-gradu i sv. Jelene Kriàrice u Rakovici, koje su u Domovinskom ratu uni{tene, da bi sada bile obnovljene. Crkva sv. Jelene slavi svoju za{titnicu svake godine 18. kolovoza, pa je toga dana ujedno i veliki zbor u mjestu, dok se u Dre`nik–gradu slavi svetog Antu 13. lipnja.

U rakovi~kom podru~ju ima oko stotinjak speleolo{kih objekata, a posebnost ~ine Bara}eve {pilje. Radi se o dvjema {piljama, gornjoj i donjoj, koje su ve} prije 113 godina bile ure|ene za posjetitelje. Danas je samo gornja Bara}eva {pilja ure|ena za turi-sti~ko razgledavanje, gdje posjetitelji uz svjetlo eko-baklji mogu doìvjeti bezgrani~ne ljepote kra{kih oblika, iznjedrenih od najve}e umjetnice, same pri-rode. U gornjoj {pilji prona|eni su vrijedni arheolo{ki i paleonto-lo{ki nalazi. Upravo u toj {pilji, pretpostavlja se, mogu se prona}i ostaci pra~ovjeka i nje-gove djelatnosti. Povrh bogatstva arheolo{kih i paleontolo{kih nalaza, u {pilji je neizmjerno bogat svijet faune. Treba istaknuti parapropusa ili podzemljara, koji je ujedno endem Bara}evih {pilja. Uz gornju, poznata je pored spomenute donje {pilje i Nova Bara}eva {pilja, te izvor Bara-}evac, kao najmla|a forma svih Bara}evih {pilja, uzimaju}i u obzir geolo{ku pro{lost.

Uz Bara}eve {pilje, na podru~ju Rakovice nalazimo na desetke speleolo{kih objekata, nekih duìh i od nekoliko kilometara. Zato ne ~udi da je to drugi po duìni speleolo{ki sustav u Hrvatskoj; Panjkov ponor i Vari~akova {pilja, ~ija je duìna danas preko 11,5 kilometara. Upravo zbog ovog velikog broja bogatstva i ljepote speleolo{kih objekata i istog stvaratelja, rijeke Korane, rakovi~ko kr{ko podru~je moèmo nazvati „podzemnim Plitvicama“. Za one turiste, posjetite-

Turizam u op}ini Rakovica

KUD “Izvor” Rakovica

134

lje èljne avanturizma, postoji mogu}nost do-datnog doìvljaja tih „podzemnih Plitvica“ kroz speleoronila{tvo.

Utjecaj na broj turi-sta ima i mogu}nost sportskog penjanja na penjali{tu iznad Ga-jine pe}ine. Oni koji vole konje i jahanje, na imanju Jelov Kla-nac biti }e do~ekani od susretljivih i ljuba-znih doma}ina. Dobri jaha~i mo}i }e u pot-

punosti doìvjeti stoljetnu ba{tinu netaknute prirode ja{u}i breùljcima i udo-linama rakovi~kog kraja. Jahati se moè u prolje}e, ljeto i jesen, dok tijekom zimskih mjeseci koji obiluju snijegom, s ljepotom i ~isto}om prirode posjetitelji }e se upoznati voze}i se saonicama s konjskom zapregom ili pak sanjkaju}i se po mnogobrojnim breùljcima.

Pored ovih spomenutih zanimljivosti koje moète prona}i u Rakovici, ona ima i ulogu sjevernih vrata u Nacionalni park Plitvi~ka jezera, svjetsku poznatu ba{ti-nu prirode, gdje je stvarnost sljede}a: izvori i potoci, kamen , prostranstvo vode i {ume, ljepota koja ostavlja bez daha. I sve to traje od prvih dana prolje}a, preko ljeta i jeseni do zimom okovanih slapova, kada {etnju parkom moète zamijeniti skijanjem ili sanjkanjem na kvalitetno ure|enim stazama.

No, Plitvice nisu jedina prirodna ljepota u kojoj se moè uìvati. Tu su i Rastoke u Slunju, vodeni~arsko naselje koje je nastalo kao spoj ~ovjeka i prirode, gdje se vode Korane i Slunj~ice rasta~u i spajaju u jedno, gdje slapovi traju i ìve, rastu i ru{e se, a ~ovjek pronalazi svoj mir i mjesto za ìvot, i tu danas ìvi.

Spoj ljepote prirode, bogatstvo sadràja i nadasve ljubaznost doma}ina dokaza-na zadnjih godina, razlog su visokog mjesta Rakovice kao kontinentalnog turi-sti~kog odredi{ta u cijeloj Hrvatskoj, odmah iza hrvatske metropole, Zagreba. Nakana je mje{tana Rakovice to mjesto i ubudu}e zadràti.

Zdenka Boì~evi}

Zimski turizam

Mijo Lai}

RAT JE POÎNJAO I U KARLOVCU;DA LI SMO BILI SPREMNI?

Ove smo godine proslavili desetu obljetnicu veli~anstvene operacije “Oluja” kojom je oslobo|en najve}i dio okupiranog prostora na{e domovine. Premda je Hrvatska bila me|unarodno priznata, i ~lanica UN-a, dràvna neovisnost i samostalnost nije bila posve ispunjena dok je dobar dio zemlje bio okupiran. “Oluja” je okon~ala i dovr{ila osamostaljivanje Hrvatske u njezinim dana{njim granicama. Ona je dakako omogu}ila i kona~nu mirnu reintegraciju Podunavlja pod hrvatski suverenitet, te zavr{etak srpske okupacije. Nakon {to je u svibnju 1995. uspje{no izvedena operacija “Bljesak”, stanje na terenu se izmijenilo jer se pokazalo da je Hrvatska vojska oruàno, moralno i strate{ki stasala u ozbiljnu vojnu silu, sposobnu ne samo parirati ve} i krenuti u osloba|anje okupiranih hrvatskih teritorija.

Dugo nam je trebalo, ~ak nekoliko godina, da bismo postigli takovu spremnost kojom }emo donijeti mir i sebi i susjedima. No mora se priznati da takove spre-mnosti i mogu}nosti nismo imali devedesetih kad je rat za stvaranje velike Srbi-je po~injao, spreman desetlje}ima.

Rat u Hrvatskoj zapo~eo je puno prije nego {to se formalno po~elo pucati, pod-sjetiv{i time na zlo}udnost nacisti~ke doktrine iz tridesetih godina pro{log sto-lje}a i njezine osnovne postavke da se svaka politika odvija po etapama. Tako je i rat u na{u domovinu bio “dopreman” stupnjevito, u etapama, koje su dovele do kona~nog pada svih maski i nedvojbene potvrde kako je srbijanskoj osva-ja~koj politici teritorij ispred svega. U trenucima dok smo izravno ìvjeli niz dramati~nih doga|aja koji su se nizali filmskom brzinom, ~esto nismo bili ni svjesni da je rije~ o mozaiku koji se slaè temeljem dugogodi{njeg plana. Stoga je nu`no, radi cjelovitog sagledavanja situacije, oslikati okolnosti koje su dovele do pokolja i koje, na prvi pogled, mo`da i nisu izgledale kao da stoje u izravnoj vezi s planom otimanja hrvatskog teritorija.

Jugoslovenska narodna armija, kao jedina preostala savezna institucija, ve} krajem 1990. godine i tijekom 1991. nije priznavala rezultate vi{estrana~kih iz-bora 1990. godine u republikama, ~lanicama federacije, te je pristupila izradi i provedbi ratnih planova, i svojom silom negirala novu vlast u Sloveniji i Hr-vatskoj. Stoga je, krajem lipnja 1991. godine, napadnuta Slovenija, u kojoj su

SJE]ANJA

136 Mijo Lai}

ratna djelovanja kratko trajala, ali hrvatskog prostora nisu se odricali, pa makar i uz krvave sukobe. Organiziranom pobunom srpskog stanovni{tva u Hrvatskoj JNA je èljela isprovocirati oruàne i krvave sukobe izme|u tajno naoruànih srpskih paravojnih jedinica i hrvatske policije te Zbora narodne garde. Na isti na~in takve oruàne sukobe isprovocirat }e i u Baranji i isto~nom Srijemu, da bi onda s jedinicama JNA, uglavnom popunjenim srpskim ljudskim potencija-lima, pred svijetom glumila postavljanje tampon zona izme|u hrvatskih snaga i pobunjenika. U isto vrijeme, propagandom i diplomacijom nastojalo se optuìti Hrvatsku za etni~ko ~i{}enje i genocid te na taj na~in pridobiti svjetsku javnost za sebe, proglasiti se mirotvorcem i vojni~ki poraziti svaki oruàni otpor Zbo-ra narodne garde i policije. Svakako treba naglasiti da je JNA s naoruànim paravojnim jedinicama Srba, teìla da brzim oruànim napadima zauzme {to ve}i prostor, po mogu}nosti do linije Virovitica – Karlovac - Karlobag, koja je trebala predstavljati zapadnu granicu velike Srbije. Ra~unali su, ako bi ih me|unarodna zajednica za to i osudila, mo}i }e pregovorima i u interesu mira, cjenkanjem zami{ljeno i ostvariti.

U to vrijeme, dakle polovicom 1991. godine, Karlovac je i nadalje predstavljao veliko vojno upori{te JNA s razmje{tenim vojnim postrojbama u gradskim vo-jarnama: „Lola Ribar“, „Petrova gora“, „Robert Domani“ (Lu{~i}), Jamadol, „Milan âk{iran“ (Borlin), „Stjepan Mila{in~i}-[iljo“ (Logori{te), Ti~arnica, Dubovac, Gaza, Ilovac, Gornje Meku{je, Kamensko, Turanj te Cerovac izvan grada. JNA je u njima organizirala borbena ~vori{ta razli~ito naoruànih tak-ti~kih grupa.

U vojarnama je brojno stanje vojnika JNA bilo razli~ito: od 35 do 250-300 lju-di. Bojna crta tih okupacijskih snaga bila je vojarna “Lola Ribar”, pravoslavna crkva Sv. Nikole, Dom umirovljenika, vojarna “Petrova Gora”, vojarna “Robert Domani”, skladi{te streljiva Jamadol.

Na mnogim punktovima organizirali su snajperska gnijezda (Dom umirovljeni-ka, crkva Sv. Nikole, neboder u ulici JNA – sada Domobranska).

Drugi borbeni poloàj organizirali su u vojarni Gornje Meku{je i Kamensko (inènjerijski centar), te vojarni “Stjepan Mila{in~i} [iljo” (Logori{te). Topni~-ko-raketne poloàje su organizirali u prostoru Kamensko - Cerovac - Popovi} Brdo. Izme|u vojarni, me|uprostore su povezali snajperskim punktovima u pojedinim oficirskim stanovima. Sve ovo pobrojano bilo mi je uglavnom pozna-to preko na{ih ljudi iz vojarni, uz ~iju pomo} smo izravno ili neizravno saznavali stvarno stanje.

Do druge polovice rujna 1991. godine oruàna borbena situacija u Karlovcu bila je krajnje nejasna. Pobunjeni Srbi su oruànim prepadima ugroàvali ̀ ivote na{ih gra|ana. Najgora posljedica toga bila su ubojstva hrvatskih policajaca u zasjedi u Dugom Dolu i @utoj Lokvi. Takvim prepadima pobunjenih Srba, uz izravnu po-mo} neprijateljske JNA, okupirane su op}ine Vrginmost (Gvozd) i Vojni} te svi prilazi Karlovcu s juga. Do po~etka listopada 1991. godine jedini slobodan pro-

137

laz bio je pravac Mo-stanje – Turanj - Slunj-ska Brda jer su tu bile stacionirane hrvatske snage (ZNG i polici-ja), ali tim su pravcem slobodno prolazile i postrojbe JNA, koje su gotovo svakodnev-no transportima pre-vozile oru`je i streljivo iz grada, naoruàvaju-}i tako brigade pobu-njenih Srba u Vojni}u, Vrginmostu, Veljunu, Perjasici i Slunju. Ta-kovim djelovanjem

JNA na ovim prostorima, ve} do kraja kolovoza bila je okupirana velika po-vr{ina Hrvatske (Banovina, Kordun). No prva otvorena vojno-ratna akcija na Karlovac po~ela je 21. rujna 1991. godine. Upravo tog dana je najavljivani rat prerastao iz ~arki u otvorene borbene sukobe. Mora se ipak priznati da su to iza-zvali neodgovorni pojedinci i paravojne grupice pucanjem s Vinice na vojarnu Logori{te, iako su morali biti svjesni u {to se to moè izroditi zbog nespremnosti i slabog naoruànja na{ih snaga. Toga dana uve~er JNA je otvoreno krenula sa svojim rezervistima, uglavnom s podru~ja Krnjaka, preko koranskog mosta na grad, uz topni~ku potporu iz Meku{ja. Cilj te akcije bio je da JNA oja~a i pro{iri borbena ~vori{ta u vojarnama u gradu, ali i da zauzme, prema nekim sazna-njima, neke strate{ki vrlo va`ne punktove (Radio Karlovac, zgradu Skup{tine op}ine Karlovac) kao i da ulaskom u vojarnu Logori{te poku{a odsje}i ve}i dio Karlovca na crti Mala [var~a - Grabrik - Lu{~i} - Jamadol - Vesla~ki klub i tako taj dio uskoro pripoji “Krajini”. Referendum o autonomiji Srba u Hrvatskoj ve} su proveli.

Me|utim, taj pothvat nije uspio jer su hrvatske snage u sastavu policije, kod mo-sta zaustavile i razoruàle tu grupu budu}i je prethodnih dana donesena odluka na zajedni~kom sastanku ZNG-e, policije i Kriznog {taba, da se svaki nenajav-ljeni pokret jedinica JNA zaustavi i razoruà. Jedan dio tih rezervista preba~en je u zatvor, no drugi dio, na{av{i se u nezavidnoj situaciji, nasrnuo je na pripad-nike MUP-a i tom je prilikom u pucnjavi stradalo ~etrnaest terorista. To su bile prve `rtve agresora na karlova~kom podru~ju. Da je zapovjedna struktura na{ih snaga u ovom slu~aju bila na vi{oj razini, vjerojatno do ovakvog krvoproli}a ne bi do{lo, pa makar se radilo i o ljutom neprijatelju i okupatoru.

Bilo je to vrijeme koje je karakteristi~no za situacije kad se kroz borbu i spon-tani otpor stvara vojska, a nedostaje stru~nih kadrova, vojnih specijalista, te iskusnijih zapovjednika, po~ev{i od desetina preko vodova, satnija i bojni za

Turanj 1991.

Foto: Dinko Neskusil

Rat je po~eo i u Karlovcu; Da li smo bili spremni?

138

oruànu borbu. I kad su nam takovi kadrovi bili najpotrebniji, u Sekretarijatu za Narodnu obranu izvr{ena je diverzija i uklonjena kartoteka vojnih obveznika, rezervista JNA, a dragovoljci s punim srcem domoljublja ~esto nisu po{tivali vojnu stru~nost pri~uvnih ~asnika i do~asnika, ve} su se nametali na ~elna mje-sta, za {to ipak nisu bili sposobni. Organizirana obrambena struktura po~ela se u Karlovcu stvarati ustrojavanjem 110. brigade, krajem lipnja 1991. godine. Do rujna imala je tek dvije bojne, te jednu bojnu u obrani Duge Rese. Na ovom po-dru~ju djelovala je i jedna bojna policije, kao i dio jedinica Teritorijalne obrane te znatan broj naoruànih dragovoljaca Narodne za{tite. Me|utim, u potrebitim akcijama naj~e{}e nije bilo usugla{enog djelovanja, pa su i rezultati bili slabi.

Nije postojao jedinstveni operativni centar, ni jedinstvena radna karta. Na po-loàjima na{i vojnici nisu imali povezan paljbeni sustav, a nedovoljno stru~ni zapovjednici nisu znali {to stvarno u odre|enom momentu moraju ~initi i tko je njihova potpora desno, lijevo i straga. Okomita zapovjedna crta se nije znala, niti po{tivala. Takovo stanje potrajalo je do dolaska novog, drugog po redu, zapovjednika 110. brigade, koji je u nekoliko tjedana morao objediniti i funk-cionalno ustrojiti sve snage koje su se htjele i morale boriti u obrani grada. U suradnji s op}inskim organom za obranu i uz pomo} Kriznog {taba nastavila se mobilizacija novih osoba i ustrojavanje 110. brigade, jer ona tih dana jo{ nije ustrojena kao brigada. Ona je to bila samo po nazivu. Morala je dalje ja~ati i oja~ati do brigadne mo}i. Brigadne bojne (bataljuni) nisu bile onakve kakove bi morale biti po snazi, stru~nim kadrovima, ali i po organizaciji i formaciji. Svaka vojska u ra|anju i stvaranju, prolazi kroz sve faze dje~jih bolesti, a to nesre|eno stanje ovdje je bilo evidentno. U dubini obrane nije bilo ni jedne ozbiljne po-strojbe koja bi mogla intervenirati uspje{no na iznenadne proboje neprijatelja. Na{e postrojbe u prostoru Slunjskih Brda, u [krti}ima te na Turnju nisu bile do-bro fortifikacijski utvr|ene. Zakloni i rovovi nisu bili ure|eni i pripremljeni za za{titu boraca i paljbeno djelovanje. Vojnici, pa i njihovi zapovjednici, nisu znali precizno svoje borbene zada}e: {to treba raditi u kojoj prilici, kako se za{tititi od djelovanja topni{tva, tenkova, zrakoplovstva, kako odbiti napad pje{a{tva, kako pomo}i susjednim postrojbama. Dobronamjerne kritike takovog stanja, koje je Krizni {tab upu}ivao odre|enim zapovjednicima, nisu padale na plodno tlo, dapa~e, zamjerano mu je {to se mije{a u ~isto vojna pitanja, kad za to nije nadleàn.

U hrvatskim selima i naseljima s desne obale Kupe i Korane ve}ina vojno spo-sobnih mu{karaca bili su djelomi~no naoruàni pje{a~kim oru`jem, ali nisu bili dovoljno organizirani i, manje-vi{e, bili su prepu{teni sami sebi. U borbenom smislu sve je to bilo neozbiljno. Ratna prijetnja iz dana u dan bila je sve bliè, a obrambene pripreme bile su nedovoljne. Zbog takvog organizacijskog meteà ljudi su bili upla{eni i samo su hrabrim izjavama sami sebe hrabrili, iako i sami intimno u to nisu dovoljno vjerovali. Njihove osobne sumnje su kasnije, u te{kim i opasnim situacijama, ~esto uzrokovale instinktivne i nepromi{ljene reakcije. Kona~no, do{li su i dani neèljenog rata, i vrijeme kad je u praksi bilo potrebno dokazati koliko smo zaista spremni za obranu i {to je sve u~injeno da bi ona

Mijo Lai}

139

bila uspje{na. Neka nam za to posluì pri~a jednog mje{tanina Turnja, koji je tu doìvio vatreno kr{tenje.

“U mom susjedstvu bila je stacionirana jedinica pri~uvne policije koju su osigu-ravala dva aktivna policajca, koji su zapravo kontrolirali promet. Ve} samim nji-hovim dolaskom na tu lokaciju bio sam iznena|en i razo~aran, jer tim potezom mi smo okupatoru predali sva ona podru~ja koja je on imao zacrtana u svojim planovima o stvaranju velike Srbije. Budu}i je to, naàlost, ~injenica, pomirio sam se s tom situacijom i sa svoje strane ovoj jedinici pruìo sve {to je bilo u okviru mojih mogu}nosti kako bi se {to bolje utvrdila na preuzetim poloàjima nadaju}i se da je to tek privremeno rje{enje. Kako su dani prolazili, a na ovom podru~ju ni{ta se zna~ajnije nije doga|alo, policija je samo vr{ila kontrolu pro-meta. Mje{tani Turnja koji su ìvjeli bliè postaji, donosili su deùrnima hranu i pi}e i s njima ~esto provodili vrijeme u razgovoru. Nekolicina nas mu{karaca primijetila je da se pokraj postaje sve rje|e voze mu{karci srpske nacionalnosti, a sve vi{e samo njihove ène. Bili smo uvjereni da oni komuniciraju s vojskom JNA u vojarnama u Gornjem Meku{ju i Kamenskom i tamo odlaze na obuku, a za dolazak tamo koriste put preko sela Jela{i, {ume [trekovac i sela Meku{je, pa potom put u vojarnu Kamensko, a vra}aju se preko groblja u Kamenskom i dalje za Vukmani}ki Cerovac, ako su bili iz tih podru~ja. I nazo~ni policajci su to tako|er naslu}ivali, ali na na{e primjedbe da kontroliraju i te putove, oprav-davali su se da to ne ~ine budu}i imaju nare|enje da budu samo na ovoj lokaciji i nigdje drugdje. Dok je bio mir i dok nije bilo provokacija neprijatelja, svi pri-padnici policije na ovoj postaji odlu~no su tvrdili kako nema {anse da neprijatelj pro|e pokraj njihovog poloàja. Me|utim, da me razuvjere, nije trebalo dugo ~ekati. Prva neprijateljeva akcija zavr{ila je porazno po tu jedinicu. Konkretno, ~im se malo zapucalo oni su napustili rovove, te se posakrivali u ku}ama i gara-àma. Doznav{i to drugi dan, nova ih je posada osu|ivala i tvrdila da se to njima ne bi moglo dogoditi. Opet je sve krenulo normalnim tijekom, do dana kad su iz vojarne Logori{te iza{la 3 tenka i jedno oklopno vozilo. Tenkovi su pro{li kroz sve prepreke do vojarne u Meku{ju, kao kroz sir. Niti na jednom poloàju nisu nai{li na neki ve}i otpor jer su se na{e snage toliko uspani~ile da su gardisti koji su ~uvali prolaz na kriànju kod Petraka, ispalili jednu ili dvije mine iz ru~nog baca~a u prvi tenk, dok je on jo{ bio udaljen oko 350 metara od njih, zatim su ostavili naoruànje i preplivali rijeku Mre`nicu u pravcu Mostanja. Druga po-staja garde, koja je bila na turanjskom mostu, nije u tom trenutku bila u punom sastavu, jer su neki od njih oti{li na pi}e u obli`nju gostionicu, pa nije bila u mogu}nosti pruìti otpor i tenkovi su i tu nesmetano pro{li nastavljaju}i put pre-ma Meku{ju ili Kamenskom. Za~uv{i detonacije iz pravca Logori{ta, i aktivni i neki od pri~uvnih policajaca odmah su krenuli u moje dvori{te i garaè. Da bi apsurd bio ve}i, me|u njima je bio i onaj koji je rukovao s raketnim baca~em. Upozorio sam ga da ide van iz dvori{ta jer }e mi zapaliti sjenik ako bude pucao iz njega. On mi je na to odgovorio da ne}e otvarati vatru iz dvori{ta, ali se na poloàj iz kojeg bi najefikasnije mogao djelovati nije htio prebaciti. Kad je prvi tenk skrenuo u Ulicu bra}e Gojaka, po~eo je mitraljirati. U isto vrijeme policaj-ci, koji su jo{ bili u rovovima, po~eli su pani~no iskakati van i bjeàti u najbliù


140 Mijo Lai}

ku}u. Sva je sre}a da u tom trenutku mitraljezac iz tenka nije pucao u pravcu rova, jer bi sigurno netko poginuo. Onaj policajac koji je imao baca~, u panici je, kroz prozor s dvori{ne strane, usko~io u moju ostavu i iza {krinje za duboko zamrzavanje stavio ru~ni baca~, a istovremeno je drugi policajac, koji je ve} bio u ku}i, zaklju~ao ulazna vrata tako da moja majka, koja se zatekla u dvori{tu, nije mogla u}i i skloniti se u ku}u. Tenkovi su oti{li u pravcu Meku{ja, a policajci se jo{ dugo vremena nisu pojavljivali van iz skloni{ta. Tada sam se stvarno jako naljutio i po~eo vikati na njih da je najbolje da se pokupe i odu svaki svojoj ku}i, jer ovakvim pona{anjem oni nikad ne}e zaustaviti i onesposobiti neprijatelja. Pravdali su se time da bi moja ku}a bila sigurno sru{ena da su oni uni{tili samo jedan tenk.

Kako vrijeme lije~i sve rane, tako je i ovaj doga|aj brzo zaboravljen i sve je po~elo opet po starom. Policija je kontrolirala sve rje|i i rje|i promet, ali su po~eli uo~ava-ti da neki Srbi ~e{}e prolaze pokraj njih i da poslije njihovih odlazaka doleti pokoja granata na mjesta gdje ih ima najvi{e. Ljutili su se s razlogom, ali tome nisu mo-gli ni{ta. Sve je o~itije bilo da se pribliàva dan kada }e biti napadnuti i svi poloàji na Turnju, jer je neprijatelj ve} granatirao Re~icu, [i{ljavi}, Donje Meku{je, Husje i druga mjesta s one strane grada Karlovca.

Dana 2. listopada 1991. godine po~eo je è{}i napad artiljerijom na Slunjska Brda. Tukli su ih svim raspoloìvim sredstvima, ~ak i avionima. A 4. listopada 1991. godine neprijateljske aktivnosti ne prestaju, no intenzitet im je ne{to sla-biji a ciljevi razli~iti. Malo tuku Slunjska Brda, malo dolje po Turnju. Policajci koji su bili oko moje ku}e dobili su nenajavljeno poja~anje od svojih kolega koji su do ju~er bili na Kamenskom, odakle su se povukli i prepustili ga neprijatelju. Savjetovao sam ih da se ne grupiraju u jednoj ku}i ili garaì, jer ako tu padne granata, svi }e izginuti. Poslu{ali su me i razbacali se po vrtovima odakle su mogli pratiti gdje i kada padne koji projektil. U me|uvremenu je do moje ku}e do{ao zapovjednik {taba TO MZ Turanj àle}i se policajcima da nema nikakve

Turanj 1991.Foto: Dinko Neskusil

141

veze sa njima kao ni s gardom na Slunjskim Brdima, te da jedinica TO drì poloàje na Jela{ima. Molio ih je da ga obavijeste o eventualnim promjenama, {to su mu oni i obe}ali. No onda je, ne znam od koga i iz kojih razloga, do{lo nare|enje da se povla~imo u grad Karlovac. Bilo je to prije podneva 06. listopa-da 1991. godine. Policajci su to primili preko svoje radio stanice. Pokupili su se u roku jedne minute ne pitaju}i se da li su svi na Turnju s time upoznati i da li je nekom potrebna njihova pomo}. Mje{tani koji su to vidjeli po~eli su tako|er u panici bjeàti. Poku{ao sam ih zaustaviti tako da sam po~eo iz ku}e iznositi najpotrebnije stvari i stavljati ih u prikolicu. Susjedi su to vidjeli, ali nisu marili, ve} su odlazili bez igdje i~ega prema gradu. Nakon sat vremena, kad sam dosta stvari ubacio u prikolicu, upalio sam traktor te sam i ja s majkom krenuo. Te{ko se bilo pomiriti sa ~injenicom da napu{tamo Turanj, a da nismo vidjeli ni jed-nog ~etnika jer, osim granatiranja, pravog sukoba s neprijateljem nije ni bilo. U Mostanju sam dostigao sestru, koja je biciklom krenula u grad. Dogovorili smo da ona traktorom i majkom krene dalje, a ja }u ostati u Mostanju o~ekuju}i da }e netko krenuti natrag na poloàj, na Turanj. Mostanje je bilo prazno, nigdje ni mje{tana ni gardista, ve} nas nekolicina s Turnja, koje sam tu zatekao. Lagano smo i{li prema gradu odmaraju}i se uz put.

Zaustavili smo se kod ku}e Milivoja [imi}aka i nismo i{li dalje jer smo do~uli da dalje vrebaju neprijateljski snajperisti i da nije uputno i}i u grad prije mraka. Nikako se nisam mogao pomiriti s ~injenicom da je Turanj pao. Kad se smra~ilo oti{ao sam pje{ke u grad, do sjedi{ta Zbora narodne garde, èle}i doznati za{to se ne kre}e natrag na Turanj. Oko 21.00 sat susreo sam se sa zapovjednikom drugog bataljuna 110. brigade ZNG-e pitaju}i ga za{to su se povukli kad tamo nema ~etnika. Ne vjeruju}i mojim rije~ima, nadmeno se nasmijao i otpustio me. Krenuo sam u Dre`nik do ku}e roditelja moje supruge, koja je tamo stigla s mojom majkom jo{ poslije podne. Nisam imao mira pa sam telefonom nazvao Krizni {tab èle}i razgovarati s predsjednikom kojeg sam ukratko obavijestio o doga|ajima. On me je saslu{ao te me je nakon izvjesnog vremena, negdje oko 23.30 sati nazvao budu}i sam mu ostavio broj telefona s kojeg sam zvao. Za-traèno je da odmah do|em u Krizni {tab gdje sam upoznat sa zapovjednikom 110. brigade ZNG-e, kome sam ispri~ao sve {to se toga dana doga|alo. Poku{ao je narediti zapovjedniku drugog bataljuna da se vrati sa svojom postrojbom na Turanj, ali to se te no}i nije ostvarilo.“ Bilo je potrebno nekoliko dana da se na Turanj vrate jedinice ZNG-e i da se u~vrste poloàji. Rat je tek po~eo, a na Turanj }e se vra}ati tek poslije “Oluje” i obnove.


Dubravko Halovani}

BORBENA AKCIJA “LOGORI[TE”

Kako bi lak{e i jednostavnije razumjeli doga|anja na ovom na{em prostoru, a na-ro~ito doga|anja oko vojarne u naselju Logori{te, potrebno je objasniti doga|anja iz ranijeg perioda i situaciju neposredno prije proboja kasarne “Stjepan Mila{in~i} - [iljo” iz okruènja.

Vojno politi~ki odnosi i kratki prikaz aktivnostiDomovinski rat je rat hrvatskog naroda za obranu vlastite opstojnosti i opstoj-nosti hrvatske dràve, i to protiv agresije koju su od 1990. godine vodile udruè-ne velikosrpske snage: pobunjeno pu~anstvo srpske nacionalnosti u Republici Hrvatskoj, Jugoslavenska narodna armija, koja se od savezne vojske preobrazila u srpsku vojsku, te Republika Srbija i Republika Crna Gora. Rat u biv{oj Ju-goslaviji bio je neizbjeàn jer unitaristi~ki velikosrpski elementi koji su osvojili vlast u Srbiji, predvo|eni predsjednikom Republike Srbije, Slobodanom Milo-{evi}em, a nadzirali su ve}i dio saveznih organa vlasti Jugoslavije, nisu prihva-}ali ni Ustav iz 1974. godine, kao ni demokratske promjene s konca osamdese-tih. Vodstvo savezne vojske JNA, koje je bilo dominantno srpsko-crnogorsko, pruàlo je najve}i otpor svim demokratskim promjenama u Jugoslaviji i bilo je spremno i oruàno podràti planove politi~kog vodstva Srbije u pretvaranju, dotada koliko-toliko federalno ure|ene Jugoslavije, u centralisti~ku dràvu u kojoj bi Srbi, kao najve}i narod, posve dominirali nad svim ostalim narodima. Detaljan plan ovog preustroja Jugoslavije osmi{ljen je jo{ 1986. godine od stra-ne najvi{ih umova srpskog naroda, ~lanova Srpske akademije nauka i umjetno-sti. Te je godine objavljen “Memorandum” u kojem je posve la`no ustvr|eno kako su Srbi kao narod ugroèni u samoj svojoj opstojnosti, i to posebice na Kosovu i u Hrvatskoj, gdje su postali `rtve politi~ke i gospodarske obespravlje-nosti. Kao rje{enje, “Memorandum” nudi ure|enje Jugoslavije sli~no onome u prvoj – Kraljevini Jugoslaviji – u kojoj su Srbi kao ve}inski narod vladali ostali-ma, gospodarski ih iskori{tavali i provodili nad njima unitarizaciju. Prvi znakovi nasilnog provo|enja ovog plana, osim politi~kih, bili su oruàno ukidanje auto-

143

nomije Kosova i Vojvodine, ru{enje politi~kog vodstva Crne Gore, te poku{aj da se to isto izvr{i u Sloveniji i Hrvatskoj. Kako su Slovenija i Hrvatska pruìle otpor tim nastojanjima, te dopustile demokratske promjene tijekom kojih na vlast dolaze nekomunisti~ke stranke, vodstvo JNA po~inje pripreme za oruànu agresiju. Tako je u svibnju 1990. godine izvr{eno razoruànje teritorijalne obra-ne (TO) svih republika, osim Srbije, Crne Gore i djelomi~no Slovenije (zbog otpora slovenske TO). Istodobno se putem srpskih medija (posebice TV Beo-grad) vr{i mobilizacija srpskog pu~anstva u Hrvatskoj, pozivaju}i ga na oruànu pobunu protiv legitimno izabrane vlade Republike Hrvatske. U kolovozu 1990. godine po~inje pobuna ekstremnih Srba u Hrvatskoj, tzv. “balvan revolucija”, kojima JNA po uputama iz Srbije, dijeli naoruànje i pruà logisti~ku pomo}. Bio je to nesumnjiv nagovje{taj rata. Time se èljelo prisiliti Hrvatsku da popu-sti i prihvati srpske zahtjeve. Kako do toga nije do{lo, vojni vrh JNA stvara dva plana obra~una s Hrvatskom i Slovenijom:

1. vojni udar protiv demokratski izabranih vlada i uspostava ~vrste Jugoslavije pod srpskom dominacijom; a u slu~aju neuspjeha

2. postupno ostvarivanje ideje velike Srbije, uz gubitak dijelova zemlje gdje ne obitava srpsko pu~anstvo i nije od presudne va`nosti za opstojnost velike Srbije (s osloncem na vojne objekte i raspoloìvu tehniku).

Krajem 1990. godine vodstvu RH takva procjena stanja bila je jasna te su iz nje proizlazile dvije osnovne zada}e:

1. pregovorima dobiti na vremenu

2. unova~iti i stvoriti obrambene snage.

Naime, Republika Hrvatska je 1990-91. godine brojno, motivacijski, a posebice prema stanju morala ljudi, stajala vrlo dobro, ali s obzirom na obrambene po-trebe, nedostajala su joj sredstva i ratna tehnika za obranu. Od sije~nja 1991. godine, razvoj doga|aja, uklju~uju}i i me|unarodne ~imbenike, i{ao je smjerom traènja politi~kih rje{enja. No, u prolje}e, poslije Uskrsa 1991. godine, postalo je jasno da politi~ki dogovor nije mogu}, te su Slovenija i Hrvatska raspisale referendume na kojima se ogromna ve}ina pu~anstva odlu~ila za neovisnost od Jugoslavije. Paralelno s tim, pobunjeni Srbi predvo|eni SDSS-om i Srpskim de-mokratskim forumom, proglasili su paradràvu u RH, tzv. SAO Krajinu, te za-po~eli s oruànim terorom na dijelove RH gdje ìvi mije{ano hrvatsko i srpsko pu~anstvo. Brane}i napadnuto pu~anstvo, MUP RH je u{ao u oruàni sukob s pobunjenicima (“Krvavi Uskrs”), {to je dovelo do prvih `rtava i rasplamsava-nja terora. Od prolje}a 1991. godine i JNA se sve otvorenije mije{ala u sukobe pod izlikom “tampon” snaga i razdvajanja zara}enih strana, pomaù}i srpska osvajanja. Kao odgovor na to, u RH dolazi do osnutka Zbora narodne garde (ZNG) koja kasnije prerasta u Hrvatsku vojsku. Nakon progla{enja neovisnosti Hrvatske i Slovenije, vojni vrh JNA otvoreno napada Sloveniju, te se nakon po-raza povla~i iz te republike. Tada vodstvo JNA prelazi na drugi plan – stvaranje

Borbena akcija “Logori{te”

144 Dubravko Halovani}

velike Srbije, u koju bi trebalo u}i 70% dràvnog teritorija RH i sve jugosla-venske republike, osim Slovenije. Smjerovi napada i podru~ja koja je okupirala JNA upu}ivali su na njenu namjeru ovladavanja linijom: Virovitica – Karlovac – Karlobag, i uspostavu nove zapadne granice velike Srbije.

Za ostvarenje ovog plana, agresor je imao dovoljno ratne tehnike i profesional-nih ~asnika, ali kad je po~etkom srpnja 1991. godine po~eo provoditi napadna djelovanja, pokazalo se da mu za ostvarenje cilja nedostaje motivirana, brojna i sposobna vojska. Naime, kroz tri mjeseca te{kih borbi 1991. godine, srpski agresor je, dodu{e, okupirao neka podru~ja u Hrvatskoj, ali nije ostvario plan velike Srbije. Na drugoj strani, otpor skoro golorukog hrvatskog naroda takvoj sili, pokazao je visoku vrijednost hrvatskog vojnika – branitelja svoga naroda i domovine. Temeljno pitanje opstanka hrvatske dràve bilo je, kako i ~ime se obraniti. Uobli~ila su se dva osnovna polazi{ta obrane:

1. politi~kim sredstvima (diplomacija, pregovori i sl.) zaustaviti izbijanje i {ire-nje rata

2. osvojiti oru`je iz brojnih skladi{ta i vojarni JNA smje{tenih u Hrvatskoj.

Ve} po~etkom srpnja 1991. godine izbijali su manji, prete`no spontani napadi gra|ana na vojne objekte i vozila na prometnicama. Od toga vremena, {irom Hrvatske, u mjestima u kojima se nalaze vojni objekti se odvija proces suprot-stavljanja JNA (mirovni pokreti i pozivi vojnicima na predaju, blokade, obusta-ve opskrbom hranom, vodom, strujom, oruàne provokacije i sl.). U po~etku je to bilo spontano, ali krajem kolovoza golemi agresorski potencijal kre}e ponov-

Smjerovi napada na RH

145

no u osvajanje Hrvatske (po~etak bitke za Vukovar), pa je krajnji trenutak da se hrvatska obrana naoruà. Po~etkom rujna 1991. godine poja~ana je blokada i porastao je organizirani pritisak na sve vojarne u Hrvatskoj. Tijekom rujna od-vijao se najve}i dio rata za vojne objekte, u kojem su hrvatski branitelji osvojili veliki broj vojarni i skladi{ta JNA s naoruànjem i vojnom opremom, ~ime je omogu}en nastavak obrane hrvatske dràve od srpske agresije.

Kordunsko boji{teKordunsko boji{te obuhva}alo je podru~je op}ina Karlovac, Duga Resa, Slunj, Ogulin, Vojni} i Vrginmost (sada Gvozd). Geostrate{ki poloàj Korduna bio je za velikosrpske osvaja~e vrlo vaàn jer je povezivao okupirana hrvatska po-dru~ja Banovine i Zapadne Slavonije s okupiranim hrvatskim podru~jima Like i Dalmacije. Blizina Zagreba i mogu}nost presijecanja Hrvatske izbijanjem na rijeku Kupu, na granici sa Slovenijom, daju ovom prostoru jo{ ve}e zna~enje i va`nost.

Neposredan odjek kninske pobune u jesen 1990. godine, na Kordunu se doga-|ao u reìji srpskih tzv. “duhovno-prosvjetnih sabora”. U prolje}e 1991. godine, skup{tine op}ina Vojni} i Vrginmost priklju~uju se tzv. SAO Krajini.

Po zavr{etku rata u Sloveniji, u kasarnu “Stjepan Mila{in~i} – [iljo” na Lo-gori{tu, sklanjaju se neke starje{ine JNA, od kojih neki i s porodicama. Ta je kasarna bila najve}a i najzna~ajnija u karlova~kom prostoru. Komandant ka-sarne je potpukovnik Bora Ercegovac, kao komandant 8. pmtrb (proleterska motorizirana brigada) koja je smje{tena ovdje i razmje{tena sa kompletnim na-oruànjem i opremom. U kasarni su jo{ i druga sredstva: naoruànje 471. mpo-abr (mje{ovite protuoklopne artiljerske brigade) koja je u pri~uvi i okb/4.okbr (oklopni bataljun iz 4.oklopne brigade). Krajem 1990. godine ovaj bataljun se iz Jastrebarskog premje{ta u Logori{te. Tijekom doga|aja na Plitvicama, dvije tenkovske ~ete odlaze na taj prostor i ostaju na poligonu “Slunj”, a u kasarni ostaje jedna ~eta tenkova T-55 i bataljun tenkova T-55 iz sastava 8.pmtbr, kao i bataljun tenkova T-34 iz pri~uve. Dakle, u kasarni se nalazi ukupno oko 41 tenk T-55 i oko 20 tenkova T-34. Ve}ina tenkova T-34 nije bila ispravna. Ve} u srpnju 1991. godine kasarna se priprema za obranu, a izra|uju se zakloni za vatreno djelovanje i za{titu, minira se ograda kasarne s unutra{nje strane, a u pojedine zaklone uvoze se tenkovi pripremljeni za borbeno djelovanje. U raz-doblju od po~etka srpnja do kraja listopada u kasarni se vr{i obuka dobrovoljaca s Korduna, s minobaca~ima kalibra 60 mm, 82 mm i 120 mm, na poligonu “Vi-nica”, zapadno od kasarne. Dobrovoljci dolaze legalno u kasarnu sve do sredine rujna. Tada se kasarnu potpuno blokira, a dobrovoljci ulaze u kasarnu no}u i preko rijeke Korane iz smjera sela Goljaci, a obuka se izvodi u kasarni. Brojno stanje u kasarni naraslo je do kraja rujna 1991. godine s 50 vojnika i starje{ina, na oko 400 rezervista i starje{ina. Broj ro~nih vojnika, od po~etka blokade kra-jem kolovoza do sredine rujna, svakim danom sve vi{e opada, jer vojnici bjeè iz kasarne, a na njihova mjesta dolaze dobrovoljci s Korduna. Odlukom Vlade



RH, kasarna je sredinom rujna stavljena u blokadu i isklju~ena im je struja, voda, telefon i snabdijevanje, jer su po~eli s terorom i oruànim borbenim dje-lovanjem po gradu Karlovcu i okolnim naseljima.

PripremePo~etkom listopada 1991. godine, u silovitom napadu na grad Karlovac, nepri-jateljske Operativne grupe – 1 (OG-1), na pomo}nom smjeru: Vojni} – Tu{ilo-vi} – Karlovac, aktivno sudjeluju i utvr|ene snage iz kasarne Logori{te, pa sve do proboja iz okruènja, po~etkom studenog 1991. godine. U razdoblju blokade vojarne, bilo je nekoliko poku{aja razgovora sa zapovjednikom utvr|ene vojar-ne Logori{te, ali bez ve}ih uspjeha. Na{a specijalna postrojba “VUHO”, koja je pratila neprijateljski radio saobra}aj, hvata poruku pukovnika Marijanovi}a za Logori{te, 19. listopada 1991. godine u 16,22 sata: “Ne prihvatite nikakve uvjete predaje!” Isto tako, uhva}ena je i sljede}a poruka, 20. listopada 1991. godine u 13,24 sata, âzim (puk. Marijanovi} iz Vojni}a) zvao i poru~io Pustinji (Za-povjedni{tvo OG-1 na [amarici): “Poveìte se s Lovcem (zapovjed. 9. mtbr na Turnju) i stupite u vezu sa Skelom.” (Kasarna u Logori{tu) Uhva}ena je i poruka sljede}eg sadràja 21. listopada u 18,43; Skela javlja Odeonu (postrojba u selu Goljaci koja treba izvr{iti prihvat prijelaza za “Logori{te”): „Da li je spreman objekt 21?” (mjesto prijelaza na r. Korani). Odeon odgovara: “Spremni smo vas do~ekati.” Dana 23. listopada slijedi dogovor oko upu}ivanja vojnika i akumula-tora za tenkove u Logori{te, izme|u puk. ^. Bulata, (Sokol), komandanta OG-1 i puk. B. Ercegovca (Skela li~no) u kasarni Logori{te, {to je bila neposredna priprema za proboj iz blokirane kasarne uz izvoz {to vi{e tehnike i materijalnih sredstava. Uhva}ena je sljede}a poruka; Sokol zvao Skelu li~no: „Pripremaju se dvije velike lopte (gumeni ~amci), danas u 18,00, a do}i }e i dosta ljudi koji znaju rukovati (tenkovski mehani~ari), donijet }e i ono kiselo (kiselina za akumulato-re). Lovac }e to obezbe|ivati. Pazite na ono posijano! (mine koju su postavljali inènjerci 110. br.) Sve potrebno nose sa sobom.“ Istoga dana u 16,58 uhva}ena je i sljede}a poruka, Lovac zvao Skelu: „Iz na{e baze polazi grupa i ide na igrali{te a nose i loptu u vezi dogovorene akcije.“

U na{em zapovjedni{tvu, prilikom ra{~lambe ovih {ifriranih poruka nije sa od-mah shvatila namjera proboja, ali nakon nekoliko dana, uz budno pra}enje do-ga|anja na terenu, do{lo se do zaklju~ka kako se sprema nasilni proboj iz bloki-rane kasarne Logori{te. Zapovjednik, dopukovnik R. Brle~i} i na~elnik stoèra, satnik I. Polovi} u stoèru 110. br. donose odluku i izdaju zada}e mje{ovitom artiljerijskom divizionu (MAD-u), zapovjednik I. ̂ ule, za artiljerijsko ometanje normalne komunikacije na {irem prostoru polja “^rnovalj”, isto~no od kasarne prema rijeci Korani i selu Goljaci. Isto tako i inènjerija 110. br., zapovjednik Z. Rub~i}, odbijaju zada}u oko zapre~ivanja pje{a~kim i protutenkovskim minama koliko god je bilo mogu}e bliè rijeci Korani i dublje u polju ^rnovalj. Ometa-nje je vr{eno topni{tvom i minobaca~ima, koliko su dozvoljavale na{e mogu}no-sti i zalihe streljiva. Moram re}i da je to bilo skromno, ali je polu~ilo i odre|ene rezultate. Ve} 24. listopada u 11,46 uhva}ena je poruka sljede}eg sadràja, Skela

147

zvala ]azima: „I dalje mi je potrebno 200 ljudi i 120 voza~a. Ono sino} jako sitno.“ Istoga dana poslije podne uhva}ena je sljede}a poruka na istoj frekvenciji, Ske-la zvao ]azima: „Ponesite nam municije i vode, razmi{ljamo o predaji. Sino} nas je Garda na igrali{tu poklopila – 1 mrtav.“ U tijeku su bile velike pripreme oko organizacije proboja vojarne {to nam je bilo oteàno pratiti jer se komuniciralo na raznim frekvencijama, pa nismo bili u mogu}nosti uhvatiti sve poruke koje su cirkulirale u eteru, a saobra}aj je bio veoma gust. Dana 25. listopada u 09,41 uhva}ena je sljede}a poruka, Pustinja 607 zvao Skelu: „Li~no do|ite u Pustinju na dogovor.“ U 17,12 uhva}ena je sljede}a poruka, Pustinja zvao Skelu: „Da li je Skela li~no krenuo u Pustinju.“ Skela odgovara: „Samo da sagledam situaciju. Dovodim vam 15 ranjenih i 4 mrtva.“ U 19,24 uhva}ena je poruka gdje Ni{ (slu`-buju}i u OG-1) javlja: „Akcija je u tijeku.“ Na dogovoru u [amarici (Banovina), puk. B. Ercegovac je najvjerojatnije dobio zada}u za skori proboj iz kasarne, ali mu plan nije uspio od prve. Dana 29. listopada u 05,55 uhva}ena je sljede}a poruka, Skela: “Krenuli smo po planu, ali onda je po~ela vatra to~no po nama, pa smo odustali.“ - Pustinja: „Bit }emo u vezi da dogovorimo drugi termin.“

Istoga dana uhva}ena je jo{ jedna poruka koja nas je sve u stoèru brigade za-brinula, u 18,40 razgovaraju Kapisla (zapovjednik skladi{ta Jamadol, major A. Petrovi}) i ]azim; Kapisla: „Imam hrane za 3 – 5 dana, hitno me izvucite, moral slab, imam 30 vojnika!“ Odgovara ]azim: „Izlazak mora biti uvezan zajedno sa Skelom, jer jedan drugog ~upate. Reci Luki (Luka Jan~i – obavje{tajni ~asnik u 4. operativnoj zoni Karlovac) i ostaloj bandi da se meni obrate za pregovore. Ne dopusti da ti daju telefon. Ucijeni Luku da ti da hranu koja ne moè biti otrova-na: konzerve, grah, ne gotova jela!“ U 20,20 bio je u tijeku prijelaz preko rije-ke Korane za Logori{te, ali su na{i borbeno djelovali, pa je uhva}ena poruka sljede}eg sadràja, Skela javlja: „Akcija do pola izvr{ena, Zenge tuku po nama, prekidam do daljnjeg!“ Na{a specijalna postrojba za prislu{kivanje i ometanje neprijateljskog radio saobra}aja ve} se izvje{tila u prislu{kivanju pa smo dobi-vali gotovo sve njihove razgovore koje smo lako de{ifrirali. U tom cilju odràn je u zapovjedni{tvu sastanak sa zapovjednicima bojni gdje im je najavljena mo-gu}nost proboja Logori{ta, a zapovjednik 3. bojne, D. Furdek, dobio je zada}u da blokira logori{te iz smjera Belajskih Poljica, a dijelom snaga da se prebaci u selo Zastinje i uznemirava neprijateljske snage u selu Goljaci. Od 1. studenoga neprijatelj mijenja neke {ifre u redovnoj radio komunikaciji, pa vi{e nismo u mogu}nosti de{ifrirati sve uhva}ene poruke. Dana 1. studenoga uhva}ene su sljede}e {ifrirane poruke iz kojih smo zaklju~ili da puk. B. Ercegovac treba do}i u Vojni} na dogovor oko statusa kasarne Logori{te. U 09,37 uhvatili smo poru-ku izme|u kasarne i zapovjedni{tva OG-1 na [amarici, Skela: „Skela li~no èli susret s Pustinjom.“ Odgovara Pustinja : „Prohaska 420 – budite na igrali{tu u B-1.“ U 17,35 razgovaraju kasarna Logori{te i Vojni}, Skela: „Tuku po nama – 1 ranjen.“ Pustinja: „Odgodi za 30.“ Puk. B. Ercegovac je uspio izi}i iz kasarne na dogovor u Vojni}. Uhva}ena je sljede}a poruka u 19,45; Pustinja: „Da li je stigao Skela li~no?“. Skela: „Jo{ je na putu.“ U 20,27 sljede}a poruka, Pustinja: „Skela li~no pre{ao igrali{te, a sutra u D ide natrag.“. Dana 2. studenoga uhva}ena je samo jedna poruka u 06,28 iz kasarne za Vojni}, Skela: „Akcija je gotova.“ Pusti-



nja: „Primljeno.“ Toga dana u radio saobra}aju je vladao muk. Najvjerojatnije je dogovoreno za proboj iz okruènja 3. studenoga, ali iz nekih razloga to nije bilo mogu}e. U ranim jutarnjim satima uhva}ene su dvije poruke i to u 02,10 razgovor izme|u kasarne i Vojni}a, Skela: “ Prohaska tek u 420, AC, imam 360, 417 vrlo slabo, ne moèmo danas 138, Lov}en 41-51-54. êkam odgovor na ovo zadnje!“ Ubrzo je stigao odgovor u 02,19 ali nismo mogli otkriti {to on zna~i, Pustinja : „Danas nema Prohaske 101 – Lov}en 41-51-54!“ Vi{e se nije ni{ta moglo uhvatiti, a 4. studenog u 08,35 uhva}ena je poruka Pustinje koja daje cir-kular, tj. signal koji vrijedi za sve borbene postrojbe na crti boji{nice, a glasio je, Pustinja: „Cirkular, cirkular, cirkular, svi postupite po planu Bura!“ Nismo dugo ~ekali i shvatili smo {to taj plan zna~i, tj. svi smo ga dobro osjetili. Po samom gradu i okolnim mjestima oko kasarne po~eo je prolom oblaka od bogatog ar-senala raznovrsnih kalibara topni~kog i raketnog naoruànja. U 08,47 javlja se i Skela za Pustinju: „Ralica je krenula!“ Shvatili smo jer je upravo po~eo proboj iz blokirane kasarne!

ProbojKao i svakog dana, toga 4. studenoga 1991. godine u 07,00 sati dobivamo redov-ne zada}e od zapovjednika 110. br., dopukovnika R. Brle~i}a, te po zavr{etku jutarnjeg brifinga odlazimo na svoje zada}e. Moja zada}a za danas je:

- s poslugom JLR-128 mm ( jednocjevni raketni lanser) zaposjesti poloàje u selu Belajska Vinica i biti u spremnosti za obrambeno djelovanje u slu~aju na-

Raspored snaga na dan 03. 11. 1991. godine

149

padnih djelovanja neprijatelja iz smjera: Logori{te-[anac-Cerovac,

- obilazak IZM-a u selu Belajska Vinica (izdvojeno zapovjedno mjesto),

- pregled obrambenih poloàja na Maloj Vinici na{e 3. bojne i pruànje pomo}i u ure|enju i odabiru poloàja te organizaciji zapre~nih vatri.

S obzirom da sam bio na du`nosti operativca u zapovjedni{tvu brigade, a znao sam rukovati i ga|ati sa JRL-128 mm M-70, vodio sam desetinu JLR-128 mm iz MAD-a 110. br. po dogovoru sa zapovjednikom Ivanom ûle, svaki puta kad je to bilo potrebno. Na dana{njem sastanku nije bio nitko iz na{e 3. bojne te sam dobio zada}u da ih obi|em i pregledam ure|enost poloàja radi mogu}eg proboja vojarne Logori{te, te pruìm potrebnu pomo}. Kasarnu u Logori{tu s tri strane blokirale su na{e snage i to: od rijeke Korane u mjestu Logori{te do groblja Sv. Doroteja razmje{tena je bila 2-1/110. br., od groblja do {umice, zapadno od kasarne razmje{tena je 1-2/110. br. s jednim tenkom iz sastava okb. 4. OZ i u predjelu zapadno od kasarne do vojnog poligona bila je razmje{tena postrojba NZ Male [var~e. Jugozapadno od kasarne, na obroncima Male Vi-nice, bila je razmje{tena 2-3/110. br. s jednim tenkom iz sastava okb. 4. OZ., a ju`no od kasarne, u Belajskim Poljicama bila je razmje{tena postrojba Speci-jalne jedinice policije i postrojba NZ B. Poljice. U selu Zastinje razmje{tena je jedna satnija na{e 3./110. br. Isto tako, u prostoru Rogave bila je razmje{tena jedna satnija 3/110. br. s jednim tenkom i jednim oklopnim transporterom, a u prostoru sjevernog dijela kamenoloma u Belaju bila su razmje{tena na{a dva bestrzajna topa (BsT-82 mm) sa smjerom djelovanja prema kasarni. Ve} u 07,30 javljam se pomo}niku na~elnika stoèra, Ivanu Polovi}u na IZM-u u selu Belaj-ska Vinica, gdje dogovaramo osnovne paljbene poloàje na Pe~urkovom Brdu, ju`no od IZM-a za oko 1 km. Tu sam upoznat s trenutnom situacijom na terenu, a upravo je po~ela i topni~ka vatra iz vojarne Logori{te po okolnim naseljima i gradu. Dogovorili smo se da ja ne otvaram vatru prije 09,00, dok ne vidimo naredna kretanja na boji{nici.

Oko 08,30 posjedamo zadane paljbene poloàje s 2 lansera -128 mm i pripre-mamo se za lansiranje. Posluìoci vr{e pregled ispravnosti opaljenja i raketa, a ja sam izra~unavao podatke za izabrane ciljeve:

- 1. oru|e s dvije rakete usmjereno prema vojarni u Kamenskom

- 2. oru|e s dvije rakete usmjereno prema [ancu (neprijateljska osmatra~nica).

Dok vr{imo postavljanje oru|a i zauzimanje elemenata na oru|ima, u radu nas je prekinula jaka tutnjava kanonade eksplozija na crti razgrani~enja, a iz smjera vojarne Logori{te dizao se veliki i {iroki stup crnog dima. Eksplozije granata i raketa nisu prestajale, a ~inilo mi se da su nam sve bliè! Donosim odluku da odmah otvorimo vatru po izabranim ciljevima i s oba oru|a ga|amo jo{ i vojarnu Logori{te s 3 rakete. To smo ispalili u vrlo kratkom roku, rekao bih ~ak rekordnom! Po ispaljenju raketa, posluìoci pakuju lansere u vozilo, a ja se javljam telefonom iz najbliè ku}e zapovjedniku R. Brle~i}u radi daljnjih uputa i zada}a.



Zapovjednik me izvje{tava o proboju blokirane vojarne Logori{te, a dobivam i nove zada}e:

- oru|a s posluìocima odmah vratiti u MAD-110. br.

- javiti se na IZM i djelovati sukladno s pomo}nikom na~elnika stoèra

- obi}i poloàje na Maloj Vinici, pruìti pomo} pri zaustavljanju proboja nepri-jatelja prema IZM-u (jo{ nije bio jasan smjer proboja).

îm sam izi{ao iz ku}e gdje sam se javio zapovjedniku, skupili su se vojnici 3. b. koji su se izvukli s poloàja: Belaj-Rogava-Banjsko selo. Tu su bili i dijelovi zapovjedni{tva 3. b. (Zlatko Galovi}, Miro Misir i dr.), a svi su pri~ali o probo-ju tenkova iz vojarne u smjeru Belajske Poljice–Belaj– Podvoì}. Uputio sam moje posluìoce po zada}i zapovjednika, a ja i Slavko Balen krenuli smo u selo [tefanki, gdje smo prije dva tjedna obu~avali desetinu BsT-82 mm (bestrzajnih topova). U [tefankima susre}emo zapovjednika 3. b., Dragutina Furdeka, koji me obavje{tava kako su se oni upravo izvukli iz Banjskog Sela i Belaja, gdje im je {kola (IZM-3. b.) zapaljena, a skladi{te u Banjskom Selu razoreno i sravnje-no sa zemljom. Obavje{tava me da su BsT-82 mm na poloàju u podru~ju kame-noloma u Belaju, a tenkovi iz vojarne napreduju za njima. Oni se izvla~e prema Dugoj Resi. Slavko i ja odlazimo u selo Belajska Vinica na IZM, gdje pronala-zim PNS, I. Polovi}a i na~elnika PNKBO (protu- nuklearno-kemijske obrane), Igora Horvata, te svi zajedno odlazimo prema vinogradima na Vinici. îm smo

Shema proboja na dan 04. 11. 1991. godine

151

se popeli do prvih vinograda, vidjeli smo zapaljene ku}e u Belajskim Poljicama, Belaju i Podvoì}u. Vidjeli smo neprijateljske vojnike i kolonu vozila u smjeru Podvoì}a, a povi{e kapelice u Belaju bila su dva tenka T-55. Donosimo odluku da ja, I. Horvat i S. Balen odemo do poloàja na Maloj Vinici, a PN[, I. Polovi} }e se vratiti u IZM i pozvati POOd-110. br.(protuoklopni odred) za zatvaranje daljnjeg prodora tenkova i m/v. (motornih vozila).

Borba s tenkovimaNegdje izme|u 11 i 12 sati dolazimo na mjesto gdje su bili poloàji 2/3. b. (druge satnije), zapovjednik Renato Rado~aj, ali tu nikoga ne nalazimo. Na zemlji{tu je bilo vidljivo kako su ga|ani minobaca~kim minama i topni~kim granatama raznih kalibara iz smjera neprijateljskih poloàja. Slavka Balena sam uputio na IZM kod PNS I. Polovi}a, kako bi ga obavijestio o praznim poloàjima i uputio pomo} bilo koje slobodne postrojbe poradi zatvaranja “rupe” u sistemu obra-ne.

îm se Slavko udaljio od nas, neprijatelj je ponovno zasuo minama i granatama ove poloàje, a ja i Igor smo se spustili prema cesti, jer taj prostor nije ga|an, i sklonili se u jednoj uvali ispod vinograda. Tu smo susreli jednog zapovjednika desetine iz 2/3. b., Zdravka Mari~i}a, kojeg osobno poznajem iz tvornice sani-teta “Ivo Lola Ribar – Karlovac”, s 5-6 vojnika koji me je obavijestio kako su i ostali vojnici iz satnije tu negdje, ali ne zna gdje. Upitao sam ga da li ima kakva protuoklopna sredstva pa me doveo do najbliè vikendice gdje su bile sloène POM (protuoklopne mine). U tom momentu smo za~uli tutnjavu tenkova iz smjera Belajskih Poljica, a kad smo iza{li iz vikendice, na cesti ispod nas, na oko 300 – 400 metara, bila su tri tenka T-55, a na njima po 6-8 vojnika kao tenkovski desant. Odmah smo otvorili pu{~anu vatru po desantu i tenkovi su se zaustavili na dvostrukom zavoju i raskr{}u putova prema Vinici (sjeverno) i selu Ma}i Za-greb (ju`no), a vojnici su zauzeli poloàje uz cestu i po okolnim ku}ama, u smje-ru sela Belajska Vinica. Vidjeli smo kako vojnici izvla~e ranjene u prvu drvenu ku}u uz cestu na zavoju, a prvi tenk je otvorio vatru iz topa i ga|ao je ku}e du` ceste prema selu Belajska Vinica. Bili smo otkriveni, pa smo se morali povu}i u vinograde iza jedne vikendice. Neprijateljski vojnici zasuli su na{e stare poloà-je vatrom iz automatskih pu{aka i pu{komitraljeza. Zauzeli smo nove zaklone, a ja sam traìo neko sredstvo za ga|anje tenkova. Do mene je dopuzao vojnik Ivica Tu{kan (iz sastava 2/3. b.), a kad sam ga upitao za neko protuoklopno sredstvo, potvrdno je odgovorio i odveo me do poloàja gdje je bio napunjen RBR “OSA M-79” (protuoklopni raketni lanser tipa OSA). Zaklon je bio do-bro odabran, ali nikoga nije bilo na poloàju. I drugi tenk u koloni se uklju~io u ga|anje ku}a na Pe~urkovom Brdu! Do mene su po~eli dolaziti i ostali vojnici iz sastava satnije pa sam ih rasporedio u zaklone ispod vinograda. Uzeo sam OSU i naciljao u srednji tenk u koloni, jer mi je taj bio najbolje vidljiv. Izvr{io sam lansiranje rakete i ~ekao rezultat! înilo se jako dugo kako se ni{ta ne doga|a, kad se za~ula sna`na eksplozija i tlo pod nama se zatreslo! Raketa je pogodila cilj, poklopci na tenku su se otvorili a iz tenka je po~eo sukljati crni gusti dim.



Vidjeli smo kako posluìoci iska~u iz tenka i zauzimaju zaklone uz cestu. Moje osiguranje je otvorilo urnebesnu vatru, dok sam ja punio drugu raketu u lanser. Naciljao sam tre}i tenk u koloni, koji je po~eo lagano voziti unatrag vidjev{i {to se dogodilo ovom ispred njega. Opalio sam drugu raketu koja isto poga|a cilj u zadnji dio kupole tenka koji se kratko zaustavio dok su iz njega isko~ila tri posluìoca, pa se polako nastavio kretati do dalekovodne bandere. Tada je odjeknula sna`na eksplozija i tenk se pretvorio u buktinju. Ovaj tenk je eksplo-dirao kao ekspres lonac u nekom crti}u! Onaj prvi tenk u koloni oti{ao nam je naprijed i nismo ga mogli vidjeti jer je bio u cestovnom zasjeku prema sajmi{tu. Nisam vi{e imao raketa za lanser, a Ivica mi je odnekud donio dva kumulativna tromblona (TKM M-60). Nas trojica, Ivica, Igor i ja, krenuli smo puze}i prema sajmi{tu, gdje opaàmo kako se onaj prvi tenk u koloni izvla~i prema Belajskim Poljicama, uz ova dva ve} pogo|ena tenka.

Neprijateljski vojnici su otvarali pu{~anu vatru prema selu Belajska Vinica i Pe~urkovo Brdo, a samo povremeno prema nama. Vratili smo se u {umu pored vinograda uz vikendice, gdje nalazim, u zasjeku puta, u zaklonu, oko 60-70 voj-nika i zapovjednika satnije g. Renata Rado~aja, te zapovjednika na{eg tenka, g. Miroslava Dobrani}a. Zapovjednika tenka {aljem po tenk koji je nekih 400-500 metara isto~no na poloàju Mala Vinica, prema kasarni Logori{te, odakle je i borbeno djelovao po kasarni.

Krenuo sam s 4-5 vojnika prema cesti, s ona dva tromblona, jer su upravo pri-stigla jo{ dva tenka T-34. îm su ovi novi tenkovi pristigli do pogo|enih, od kojih je jedan jo{ uvijek gorio, otvorili su vatru iz svojih topova ga|aju}i ku}ice (klijeti) po vinogradima povi{e nas. Prvi tenk T-34 u koloni oti{ao je ispred ona dva pogo|ena tenka T-55 i po~eo ga|ati ku}e na Pe~urkovom Brdu. Drugi novo pristigli tenk T-34 ostao je na zavoju i raskr{}u putova, kod tenka T-55, koji je gorio, a okrenuo je kupolu prema na{im poloàjima. Spustio sam se prema cesti na oko 200 metara od tenkova, a sa mnom je bio samo Igor. Zauzeo sam zaklon i namjestio tromblonsku minu na pu{ku (PAP M-59/66). Znao sam da ne mogu pogoditi cilj jer je daljina bila ve}a od potrebne, a niè nisam imao nikakav pogodan zaklon. Naciljao sam tenk T-34, koji je bio ispred onih ve} pogo|enih, i opalio! Tromblon je eksplodirao nekih 30-tak metara prije tenka. Po{to sam vidio da neprijateljski vojnici ne obra}aju pa`nju na mene, lansirao sam i drugi tromblon! Taj je prebacio preko tenka i pao nekih 8-10 metara od tenka, a tada su neprijateljski vojnici otvorili vatru iz pje{a~kog naoruànja prema mom po-loàju. Igor i ja smo se povukli u {umu i vratili se do na{ih vojnika. Tu je ve} bio na{ tenk sa zapovjednikom M. Dobrani}em, a Ivica mi je donio i tre}u raketu za „OSU“.

Po{to smo se dogovorili kako }emo djelovati, jer je upravo iz smjera Belajskih Poljica dolazio novi tenk T-55 (najvjerojatnije onaj koji se je ranije izvukao odavde, dok smo ga traìli prema sajmi{tu), ja sam se s Igorom vratio na poloàj odakle sam ve} ranije ga|ao, i pripremam OSU za djelovanje. Miroslav Do-brani}, u na{em tenku T-55, naciljao je najbliì neprijateljski tenk T-34 na cesti,

153

koji je ga|ao ku}e du` ceste prema selu Belajska Vinica. Pogodio ga je prvom granatom i dok su neprijateljski posluìoci iskakali iz goru}eg tenka, lansirao je i drugu granatu u isti cilj! Ja sam lansirao raketu iz lansera „OSA“ u smjeru tenka T-55, koji se zaustavio na zavoju ispred ove grupe tenkova. ûo se samo udarac metala o metal, {to }e re}i da je ova raketa riko{etirala, tj. odbila se od oklopa tenka, najvjerojatnije kupole. Ovaj se tenk munjevitom brzinom udaljio s ovih poloàja prema Belajskim Poljicama. Uvidjev{i {to se doga|a na boji{tu, posada drugog tenka T-34 po~ela se polako izvla~iti s tenkom u smjeru Belaj-skih Poljica, a posada na{eg tenka ispalila je granatu na taj tenk i pogodila ga u kupolu, nakon ~ega je neprijateljska posada tenka T-34 znatno ubrzala izvla~e-nje i nestala iz na{eg vidokruga. Zapovjednik M. Dobrani} mi je kasnije ispri~ao kako nije vi{e imao kumulativnih granata, pa je ovaj tenk ga|ao pancirnom granatom, koja je pogodila cilj, ali je riko{etirala, tako da je ostao ~itav.

I ostali neprijateljski vojnici po~eli su se povla~iti prema selu Belajska Vinica, a iz smjera sela Ma}i Zagreb nai{ao je vojni kamion TAM-110 koji je uletio u

urnebesnu pje{a~ku vatru na{ih vojnika, koji su ispra}ali povla~enje neprijate-lja. Pri povla~enju, neprijateljski vojnici su zapalili nekoliko ku}a i gospodarskih zgrada oko ovog groblja tenkova.

Cijelo vrijeme borbe trajala je neprijateljska topni~ka i minobaca~ka potpora po objektu Vinica, a granate su padale od 20-tak do 200 metara iznad nas. Na-lazili smo se u neprijateljskoj topni~koj zoni sigurnosti, pa nas niti jedna mina,

Djelovanje na dan 04. 11. 1991. godine



granata i raketa nije ni okrznula. Na ovom dijelu fronte neprijatelj je odustao od daljnjeg prodora prema Dugoj Resi i povukao se prema Belajskim Poljicama. S obzirom da se po~ela spu{tati no}, Igor i ja smo se odlu~ili vratiti na IZM, a zapovjedniku satnije, R. Rado~aju, sugerirao sam posjedanje poloàja i orga-nizaciju obrane, {to je i u~injeno. Pri povratku na IZM, u selu Belajska Vinica, preletjela su nas dva neprijateljska borbena zrakoplova tipa MIG-21, od kojih je jedan raketirao Dugu Resu. Podru~je kojim smo prolazili bilo je sve izbu{eno i razoreno od velike koli~ine ispaljenih i eksplodiranih granata, mina i raketa koje su padale po ovom terenu. Usput smo poku{ali ugasiti i dva poàra na ku}icama u vinogradu, nastalih od siline eksplozija oko njih. Na IZM-u sam se telefonom javio zapovjedniku 110. br. i kratko ga izvijestio o doga|anjima na ovom dijelu boji{nice, a dobio sam zada}u da se javim PNS, I. Polovi}u, koji je u stoèru TO (Teritorijalne obrane) u Dugoj Resi. Po dolasku u Dugu Resu svratili smo u za-povjedni{tvo 3/2 gbr. (3. bojna 2. gardijske brigade), gdje smo susreli nekoliko vojnika koji nisu bili upoznati s probojem vojarne Logori{te, a pri~ali su samo o neprijateljskom raketiranju Duge Rese. U stoèru TO prona{ao sam PNS, I. Polovi}a, i izvjesto ga o doga|anjima na dijelu boji{nice gdje smo se mi nalazili. Tada je zapovjednik Nediljko Katu{in zapovijedio ùrno slanje protuoklopnih sredstava ( RPG-7 RB M-57) na poloàje odakle smo mi do{li. U stoèru smo se susreli sa Slavkom Balenom i sva smo se trojca, iscrpljeni, umorni, ali ìvi i zdravi, vratili u zapovjedni{tvo 110. br. Cijeli tijek doga|anja ispri~ali smo zapo-vjedniku, dopukovniku R. Brle~i}u.

Posebitosti ove akcijeSa sigurno{}u moèmo re}i kako je ova akcija druga po veli~ini u borbi s tenko-vima JNA u Republici Hrvatskoj 1991. godine, nakon bitke u Vukovaru. Bila je to prva ozbiljna bitka OS ZNG s oklopom! Isto je tako o~ito kako zapovijedanje nije bilo na potrebnoj razini, a za to postoje i objektivni razlozi kao na primjer:

- u tijeku je bilo ustrojavanje 137. br. u Dugoj Resi, pa je na{a 3. b.(110. br.) ujedno bila i 1. b. 137. br. u ovom vrlo osjetljivom periodu

- zapovjednik 3. b., D. Furdek, kao i zapovjednik [TO Duga Resa, N. Katu{in, nisu dolazili na dnevne koordinacije pod kraj listopada u zapovjedni{tvo 110.br., u ~ijoj su zoni odgovornosti bili

- zapovjednik 3/2. gbr., kao respektabilna vojna snaga, nije bio u sustavu zapovi-jedanja zapovjednika 4. OZ Klc. (Operativna zona)

- postrojbe koje su dolazile iz drugih OZ u na{e prostore, kako su iznenada do{le, tako su iznenada i nestale s dodijeljenog prostora

- Specijalna jedinica policije povu~ena je iz neobja{njivih razloga, dan prije pro-boja, s poloàja u Belajskim Poljicama

- pored skupine gdje sam ja bio, lijevo od mene, borbeno je djelovala grupa na{ih inènjeraca pod zapovijedanjem Zlatka Rub~i}a, ali nismo bili u nepo-

155

srednoj vezi, iako smo mi ~uli njihove borbene aktivnosti.

Tenkove su jo{ uni{tili: Kraja~i} @eljko, izme|u Podvoì}a i G. Velemeri}a; Tu{-kan Zdravko, izme|u Ladvenjka i Seli{ta; posada na{eg tenka, zapovjednik Branimir Benceti} iz sastava omb. na Sv. Doroteji; Draèn Iv{i} i Draèn Fer-kula iz sastava 2-1/110. br. na sjevernoj strani kasarne.

Iako su uvjeti obrane bili vrlo sloèni, neprijatelj je pretrpio vrlo ozbiljne gu-bitke, a njegovo iznena|enje proboja u po~etnoj je fazi bilo potpuno. No, pri-je svega, zahvaljuju}i prisebnosti pojedinaca i brzoj konsolidaciji na{ih redova, iznena|enje i po~etni nedostatak otpora neprijatelju u kasnijoj se fazi obrane preokrenuo u briljantnu pobjedu na{ih obrambenih snaga.

Zaklju~akPrilikom izvo|enja borbene akcije spre~avanja nasilnog izlaska neprijatelja iz

Obostrani raspored snaga i djelovanje na dan4. i 5. studenoga 1991.



vojarne Logori{te, naneseni su mu osjetni gubici, kako u ljudstvu, tako i u ma-terijalno tehni~kim sredstvima. Ovo je bila prva ozbiljna bitka s oklopom, toga 04. studenoga 1991. godine, i jedina kasarna u tada{njoj 5.VO (Vojna oblast) koja se probila iz okruènja u RH. Uvidom u “Izvje{taj u~e{}a jedinica kasarne „Stjepan Mila{in~i} – [iljo“ u borbama oko Karlovca, s posebnim osvrtom na deblokadu i proboj iz okruènja”, koji potpisuje komadant, potpukovnik Erce-govac Bora, u Vojni}u 14. 11. 1991. godine, vidljivo je sljede}e:

- „delimi~na blokada kasarne zapo~ela je 26. 06 1991. god.

- u periodu od 01. 07. – 05. 11. 1991. god. kroz obuku dobrovoljaca u kasarni je pro{lo 356 dobrovoljaca

- prvi napad i potpuna blokada bili su 19. 09. 1991. god.

- ̀ estoka borba vo|ena je 21. 09. 1991. god., kada su upu}ena 3 tenka i 1 BRDM-2 da interveni{u

- dana 25. 09. 91. u kasarni je boravila misija EEZ koju smo upoznali sa stanjem i problemima

- dana 04. 11. 91. zapo~ele su borbe za Slunjska brda gde su i na{i MB-120 mm uzeli u~e{}a

- prve `rtve pale su 05. 10. 91. god. – poginuo por. Smrzli} Dragan od mine, a 07. 10. 91. god. poginuo tenkista Ivankovi} Slobodan. U tim borbama bilo je i 4 ranjena druga.

- samoincijativno izlazimo iz kasarne i uspostavljamo prijelaz preko Korane koji smo u narednom periodu u vi{e navrata koristili,

- 22. 10. 91. sukcesivno po~inje da nam dolazi poja~anje u ljudstvu. Tako je do 04. 11. 91. u kasarnu stiglo 450 ljudi i to uglavnom posade tenkova i dve ~ete teritorijalaca

- dana 26. 10. 91. na [amarici dobio sam prva usmerenja od k-ta 1.OG za pred-stoje}a dejstva

- borbena dejstva u okviru proboja iz kasarne zapo~ela su ujutro u 07,30 dana 04. 11. 91.god. Na{e snage sa Slunjskih brda ostvarile su jaku vatru u okviru art. pripreme napada u kojoj je u~e{}e uzela i na{a me{ovita MB baterija

- dana 05. 11. 91. u 10,00 ~. krenuli smo u realizaciju toga cilja, u 14,00 ~. dato nam je nare|enje da se u roku sat vremena pripremi {to moè i krene u proboj. Uz izuzetno jaku vatru po kasarni, pristupili smo ukrcavanju opreme u m/v. Ta~-no u 15,30 ~. po~eli smo sa probojem na pravcu: kasarna – B.Poljice – Ladvenjak – D.Velemeri} – Mali}i

- u delimi~nom okruènju i blokadi proveli smo 79 dana, a u potpunom okruè-nju jo{ 51 dan {to ukupno iznosi 130 dana

157

- hleba nismo imali 31 dan a ki{nicu smo pili 28 dana a potpuno bez vode bili smo 5 dana

- na kasarnu je palo oko 1 150 projektila koji su uni{tili oko 35% ratne tehnike, a mi smo ispalili preko 2 000 projektila

- u borbama u samoj kasarni i u toku proboja poginulo je 14 na{ih drugova dok je 33 druga ranjeno

- u izuzetno te{kim uslovima ipak smo uspjeli izvu}i deo tehnike: 30 tenkova (21 T-55 i 9 T-34), TZi, tenk nosa~ mosta, BTR, 9 BOV, 2 m/v radionice, m/v cisterna za gorivo i 51 m/v natovareno sa TMS,

- nakon dva dana dejstvom avijacije i artiljerije, uni{tena su sva sredstva i han-gari te ostali magacini sa TMS u njima.“

Neprijatelj priznaje te{ko}e prilikom izvo|enja proboja, a sam strate{ki polo-àj vojarne, kako za neprijatelja, tako i za na{e snage, o~ituje se u potpunom uni{tavanju preostalih ratnih sredstava dana 07. studenog 1991. godine, u dva borbena naleta s 4 zrakoplova (2 kom. tipa “Jastreb” i 2 kom. tipa “MIG”). I nakon raketiranja vojarne, na{e postrojbe su izvla~ile jo{ puno korisnog i tako potrebnog naoruànja i vojne opreme, ~ime su osjetno pobolj{ale strukturu na-oruànja i drugih korisnih sredstava ratne doknade, iako je velika koli~ina sred-stava uni{tena raketiranjem. Tijekom proboja uni{teno je 10 tenkova (3 kom. T-55 i 7 kom. T-34) i nekoliko kamiona, a u proboju i nakon njega i raketiranja zarobljeno je:

- 7 tenkova T-55 ( 5 kom. u borbi i 2 kom. u vojarni)- oko 20 tenkova T-34 u vojarni- stotinjak raznih kamiona i drugih vozila- 2 vozila BOV sa POLO (borbeno vozilo sa protuoklopnim lanserima)- pje{a~ko naoruànje i razna vojna oprema- topni~ko naoruànje (minobaca~i 120 mm, haubice 105 mm, topovi T-12 i drugi topovi)- PZO naoruànje- velike koli~ine streljiva raznih kalibara- in`. i ABKO oprema- razna sredstva veze.

I druge postrojbe izvan 4. OZ Karlovac imale su koristi od ovog skromnog rat-nog plijena, a najo~itiji primjer je pomo} i djelovanje izvu~enih tenkova T-34 iz vojarne u Logori{tu i upu}ivanje na ju`no boji{te (Dubrovnik) sa zapovjednikom Ivanom Ki{urom, te izvla~enje PZO sredstava kalibra 20 mm, kao i topova T-12 koji su nagorjeli i osposobljavani u na{im tvornicama za potrebe Hrvatske voj-ske. Prilikom proboja iz kasarne, u dva dana, 4. i 5. studenoga, prolaze}i kroz: Logori{te, Belajske Poljice, Belaj, Banjsko Selo, Podvoì}, Ladvenjak, Seli{te, Belajsku Vinicu, Pe}urkovo Brdo i Barilova~ki Leskovac, neprijatelj uni{tava paljenjem, mitraljiranjem i granatama vi{e od 110 obiteljskih ku}a i vi{e od 120


158

gospodarskih zgrada. Isto tako o{te}eno je vi{e od 290 obiteljskih ku}a i vi{e od 100 gospodarskih zgrada, zapaljena je O[ Belaj, mitraljezima i topovskom granatom o{te}eni su kapela M.B. Fatimske u Belaju i crkva sv. Josipa u Barilo-va~kom Leskovcu, zadru`ni dom u Belaju i lova~ki dom u Banjskom Selu. Tom prilikom ubijeno je oko 18 mje{tana u svojim ku}ama i 18 pripadnika ZNG-a, a 16 ìtelja, mahom starije dobi, odvedeno je u zato~eni{tvo i kori{teno kao ìvi {tit za vozila koja su se kretala iz kasarne u Vojni} i u zatvor. Prilikom boravka u kasarni dvije starije ène su ubijene, a dvije pu{tene. Jedan pripadnik ZNG, Jakov Brizanac (110. br.), je ranjen u kamenolomu Belaj, zarobljen, mu~en i maltretiran, odveden u zatvor Vojni} i pro{ao svirepu torturu batinanja i mal-tretiranja, bez lije~ni~ke pomo}i. Danas je Jakov 80% invalid. “Kud narodna vojska pro|e” - pjevalo se u doba socijalizma, kora~nicu - “tud ni korov ne}e rast!”. Me|utim, iza ove “vojske” ostao je samo korov, zgari{ta i bespomo}ni izmasakrirani starci, ène i djeca; jad i ~emer!

Izgled razru{ene vojarne 6. studenoga 1991. godine

Dubravko Halovani}

Maja Grba – Bujevi}* i Nedjeljko Striki}**

HITNA MEDICINSKA POMO] U KARLOVCU

Kako u svijetu, tako i kod nas, osnovna uloga hitne medicinske pomo}i je zbri-njavanje kriti~nih, bolesnih stanja ~ovjeka, a to su stanja koja neposredno ugro-àvaju ljudski ìvot.

Mjerilo uspje{nosti moderne hitne medicine u zbrinjavanju vitalno ugroènih bolesnika je brzina i kvaliteta pruène hitne medicinske pomo}i na mjestu in-

cidenta, u tijeku transporta, kao i hitnom prijemu u bolnicu. To je vrijeme o kojem ovisi ljudski ìvot i, na-àlost, ne postoji na~in da se izgubljeno vrijeme nado-knadi.

Hitna medicinska pomo} (HMP) se u Karlovcu kao sa-mostalna slu`ba prvi puta spominje 27. 11. 1961. godi-ne u sklopu tada{njeg Medicinskog centra, a vezana je uz ime dr. Oskara Fi{era, koji je bio njen prvi voditelj.

U tom po~etnom razvoju slu`ba je imala na raspolaga-nju 40 kvadratnih metara prostora, a zaposleno je bilo: dva lije~nika, dva bolni~ara, {est voza~a, {est vozila -

bez sustava veza za komunikaciju. Uz navedeni broj djelatnika jo{ su ~etvorica radila na prijemu i trijaì poziva, a za odràvanje voznog parka brinuo se jedan mehani~ar. Opremljenost ordinacije i sanitetskih vozila bila je vrlo skromna. Ve} je u to doba Karlovac imao organizirano 24-satno deùrstvo lije~nika, bol-ni~ara i voza~a (jednog cijelog tima) tijekom cijele godine.

Tijekom tog perioda bilo je mnogo zna~ajnih datuma i doga|aja. Kako nije mo-gu}e sve pojedina~no istaknuti, izabrali smo one koji su na neki na~in bili pre-kretnica u razvoju Hitne medicinske pomo}i grada Karlovca.

Godine 1978. je zavr{eno ure|enje ve}eg prostora za potreba HMP-a u Ulici Kralja Tomislava (nekada Marinkovi}eva) br. 8 . Na taj na~in dobiven je niz kva-

*Maja Grba -Bujevi} ro|ena je 1963. u Karlovcu. Zavr{ila je Medicinski fakultet u Zagrebu. Specijalist je anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine. Voditelj je Hitne medicinske pomo}i u Karlovcu. **Nedjeljko Striki} ro|en je 1961. u Sinju. Zavr{io je Medicinski fakultet u Zagrebu. Magistar je medicinskih znanosti i specijalist kirurg. Obna{ao du`nost ùpana Karlova~ke ùpanije (2004-2005). Radi u Op}oj bolnici Karlovac.

dr. Oscar Fi{er

160 Maja Grba - Bujevi} i Nedjeljko Striki}

litetnih sadràja kao npr. ordinacija s dva mjesta za pregled bolesnika, prijavno-dojavna jedinica, biblioteka i prostor za edukaciju kadrova te dnevni prostor za odmor osoblja.

Za uspje{an rad i razvoj HMP-a Karlovac dodijeljena joj je 1979. Majska nagra-da grada Karlovca.

Vrijeme uo~i Domovinskog rataKroz hitne intervencije, ku}ne posjete i sanitetske prijevoze HMP brine za oko 80 000 stanovnika na {irem gradskom podru~ju.

Sredstvima samodoprinosa tada{nje op}ine Karlovac ure|en je gara`ni prostor za smje{taj sanitetskih vozila na spomenutoj lokaciji, te su nabavljena dva nova sanitetska vozila s propisanom opremom.

Od davnina je Karlovac bio va`no prometno sredi{te, a potom i zna~ajan indu-strijski centar. Stoga se kao neminovnost nametnula potreba da sve magistralne pravce i prometnice budu obuhva}ene djelatno{}u Hitne medicinske pomo}i Karlovac.

Za te potrebe nabavljena su nova sanitetska vozila marke Cimos-Citroen i ku-pljeni medicinski kompleti za zbrinjavanje hitnih stanja. Posebno valja ista}i 1989. godinu kada je nabavljen, za to doba, najsuvremeniji komunikacijski cen-tar u zemlji. Napokon je omogu}ena razmjena informacija timova s bazom, me-|usobna komunikacija, {to je omogu}avalo brì i u~inkovitiji pristup radu na terenu.

Po~etkom 1990. godine u slu`bi HMP-a rade 54 djelatnika. Od toga 11 lije~-nika, 5 vi{ih medicinskih sestara, 11 tehni~ara, 6 bolni~ara, 17 voza~a, autome-hani~ar, slu`benica i ~ista~ica. Slijedom zakonskih odredbi Medicinskog centra Karlovac, HMP, kao grana primarne zdravstvene za{tite, ulazi u sastav Doma zdravlja Karlovac, gdje se i danas nalazi.

Hitna medicinska pomo} Karlovac u Domovinskom ratuRat je najve}a ljudska katastrofa, on je plod mr`nje ~ovjeka prema ~ovjeku, tvorevina ljudskog poreme}enog uma. U toj drami stradali su mnogi dragi ljudi i prijatelji, desile su se brojne obiteljske tragedije, razoreni su domovi, stoljetni spomenici hrvatskog naroda. Kako je rat tama, tako je na{ otpor ratu i stra-danjima dio svjetla kojega svaki od nas s pravom nosi. Brojne su na{e kolege, lije~nici, a i svi ostali zdravstveni djelatnici svojim radom i ~inom spasili ìvote i ublaìli bol onima kojima je na{a pomo} trebala. Zalaganjem svakog pojedinca unutar medicinskih slu`bi, s mislima o slobodi i dostojanstvu, poloèn je ratni ispit.

Me|u zaslu`ne medicinske djelatnike u Domovinskom ratu, moèmo svakako ubrojiti i Hitnu medicinsku pomo} Karlovac, koja je od prvih dana agresije na

161

Hrvatsku sudjelovala u pomo}i ranjenim dragovoljcima i hrvatskim specijalnim postrojbama, jo{ u doba kada su takvi sukobi nazivani ~arkama. Prva ratna iskustva HMP Karlovac je stekla 31. oùjka 1991. godine na tzv. krvavi Uskrs, kada su dva tima, punih pet dana, davala zdravstvenu podr{ku specijalnim po-strojbama. Ako se ve} bavimo povije{}u jedne slu`be, onda s ponosom ostaje zabiljeèno da je ba{ na Plitvicama HMP Karlovac bila me|u prvim zdravstve-nim slu`bama u Republici Hrvatskoj koja je sudjelovala u ratnim okr{ajima. Plitvice su bile vatreno kr{tenje za ovu slu`bu te nam je to iskustvo koristilo za pripremu doga|aja koji su bili pred nama – potpunu agresiju na Republiku Hrvatsku..

Tada smo ìvjeli u iluziji da }emo se vidljivijim obiljeàvanjem vozila znakom crvenog krià bolje za{tititi od vatrenog djelovanja neprijatelja, ali naàlost bili smo jo{ bolja i uo~ljivija meta. Toliko o @enevskoj konvenciji.

Ministarstvo zdravstva je 3. svibnja 1991. godine organiziralo stalna dodatna deùrstva i pripravnost djelatnika HMP-a. U mjesecu srpnju, ja~anjem i {ire-njem agresije na Hrvatsku, odlukom ravnatelja Medicinskog centra, ~iji smo i mi dio u to doba bili, Vladimira Cvitanovi}a, na{a dva tima su prema rasporedu odlazila na ispomo} Medicinskom centru Ogulin na ~ijem su prostoru tek po-~ele ratne operacije. Od 1. kolovoza 1991. godine, formiranjem ratne bolnice u Topuskom, HMP je aktivno sudjelovala s kompletnim timovima u organizaciji sanitetske slu`be na prvoj liniji fronte u okruènju.

Prva uzbuna u Karlovcu je bila 17. rujna 1991, no taj mjesec nije bilo ve}ih oru-ànih sukoba, pa je HMP imala samo tri “ratne” intervencije.

U mjesecu rujnu vidjelo se da i grad Karlovac ne}e biti po{te|en ratnih stra-danja i uni{tavanja. Grad Karlovac je u svoja ~etiri stolje}a postojanja preìvio razli~ite vojne bitke, razaranja, smrt i pale`, ali na~in na koji je rat po~eo, i na~in na koji je izveden, nadamo se da se nikada vi{e ne}e ponoviti. I djelatnici HMP-a su svjedoci svega onoga {to se doga|alo tijekom te ~etiri godine. Svjedoci su da su nas napali i ubijali oni susjedi i prijatelji s kojima smo do tada ìvjeli, dru-ìli se i radili. Dugi je to period da bi se mogao saèti u par re~enica, ali krenimo redom.

Dana 4. listopada je po~eo op}i napad na grad. Od 4-8. listopada, kada je bio sukob najvi{eg intenziteta, bilo je 44 intervencije HMP-a, a tijekom istog mje-seca ukupno 71, od toga 39 kod ratnih ozljeda civila. Hitna medicinska pomo} Karlovac nalazila se tada u samom sredi{tu grada, u Ulici kralja Tomislava. Ima-li smo samo jedan izlaz i bilo kojim putem krenuli nailazili smo na vojarnu ili vojnu stambenu zgradu pa smo tako bili stalna meta. @ivot svakog ~lana medi-cinskog tima bio je stalno ugroèn.

Naro~ito je bilo opasno raditi na terenu tijekom listopada i studenoga 1991. go-dine jer je to vrijeme kada jo{ nije bila formirana sanitetska slu`ba pri Hrvatskoj vojsci tako da smo uz redovan rad, pod op}om opasno{}u, zbrinjavali i ozlije-

Hitna medicinska pomo} u Karlovcu


|ene pripadnike formacija Zbora narodne garde, na samoj crti obrane grada Karlovca. Izvla~ili smo, zbrinjavali i transportirali u bolnicu ranjenike iz Re~ice, Ladvenjka, Turnja, Belajske Vinice, Belajskih Poljica, Logori{ta, Sajevca, [i-{ljevi}a, Koritinje, Meku{ja, ali i veliki broj civila stradalih u ratnom razaranju grada. Formiranjem saniteta Hrvatske vojske, HMP je dala tri lije~nika, dva tehni~ara i jednog bolni~ara u sanitet Oruànih snaga Republike Hrvatske. Ta-ko|er valja spomenuti da je HMP dala sanitetu Hrvatske vojske devet vozila.

Iz precizno vo|ene statistike intervencija Hitne medicinske pomo}i Karlovac za razdoblje od 17. rujna 1991. pa do Sarajevskog primirja, 3. sije~nja 1992, zbrinuli smo 121 ozlije|enu osobu stradalu od posljedica ratnog razaranja ( 51 vojna osoba, 70 civila). Uz zbrinjavanje ozlije|enih, u re~enom razdoblju inter-venirali smo 770 puta zbog hitnih stanja koja su uklju~ivala svu patologiju mir-nodopske medicine, ali i one emotivno te{ke intervencije kada smo sredstva za smirenje davali majkama koje su na rati{tu izgubile sinove. Od tih strahota, od takvih ljudskih drama, ni do danas se nismo oporavili. Uvijek se vrate u sje}anje dragi likovi prijatelja koje smo u Domovinskom ratu izgubili.

Osim u~e{}a u zbrinjavanju hitnosti na terenu, lije~nici HMP-a Karlovac deù-rali su u prijemno-trija`nom traktu Op}e bolnice Karlovac jer je mnogo lije~-nika napustilo svoje radno mjesto i oti{lo tamo gdje su mislili da pripadaju, ili tamo gdje su mislili da }e im biti bolje.

Treba svakako spomenuti da smo od hrvatskih iseljenika dobili {est sanitetskih vozila, od kojih je jedno bilo me|u najmodernijima u Hrvatskoj, moderno ~ak i za ameri~ke uvjete.

I HMP je od po~etka agresije na Republiku Hrvatsku pa do sije~nja 1992. imala “gubitaka” u ljudstvu, ali to su oni gubitci zbog kojih nismo bili, pa ni danas, s povijesne distance, nismo àlosni. Naime, napustio nas je dio djelatnika koji su svoju budu}nost vidjeli u takozvanoj SAO Krajini ili u nekoj drugoj dràvi, ali svakako ne u Hrvatskoj. Trebalo je nastaviti normalno funkcionirati bez ~etiri lije~nika, tri medicinska tehni~ara, jedne medicinske sestre, {est bolni~ara, de-vet voza~a i jedne slu`benice. Snalazili smo se kako smo znali i umjeli, ~esto ne vode}i brigu ni o vlastitom ìvotu; improvizirali smo puno puta, a sve stoga da spasimo ljudski ìvot.

Tijekom 1992. godine, uz redovan rad i povremeno zbrinjavanje ranjenih civila, izvr{ili smo popunu vlastitih redova djelatnicima i potrebnom opremom.

U narednom periodu djelatnici HMP-a sudjeluju u mobilnim kirur{ko-anestezi-olo{kim timovima u Gospi}u, zadarskom zale|u, na Velebitu, i svugdje gdje je na{a pomo} bila potrebna.

Treba naglasiti da su svi djelatnici koji su ostali u slu`bi, po`rtvovno i nesebi~no kao jedan, zbili svoje redove, odgovorili na sve zahtjeve koje je pred njih po-stavio Krizni stoèr zdravstva i tako ispunili svoju zada}u i dali svoj doprinos obrani domovine. Me|u svim djelatnicima je vladala doza straha, kao i u svakog

163

normalnog i razboritog ~ovjeka, ali nas strah nije sputavao u obavljanju po-stavljenih zadataka, tim vi{e {to smo znali da smo jedini na koje se na{i gardisti mogu osloniti dok u rovovima brane nas i na{e obitelji od ulaska neprijatelja u grad. A {to se ti~e civilnog stanovni{tva, ista nas je misao vodila jer su i oni bili nedu`ne ̀ rtve doju~era{njih prijatelja i susjeda. Ako smo svi skupa u ovom peri-odu na podru~ju Karlovca , Plitvica, Topuskog, Gospi}a, Zadra, Velebita uspjeli spasiti i jedan ljudski ̀ ivot, na{a }e radost biti jo{ ve}a, zadovoljstvo neizmjerno, a trud isplativ.

Djelatnici HMP-a su, riskiraju}i vlastite ìvote, bili prvi pripremljeni i organizi-rani i uz kirurge i anesteziologe, zasigurno, dali najve}i doprinos zbrinjavanju ranjenika, ali i u skrbi mirnodopske patologije, u te{kim uvjetima rata.

Zbog svega navedenog, HMP je od Ministarstva obrane RH dobila Zahvalnicu koja ima po~asno mjesto u ratnim uspomenama na{e slu`be.

Vrijeme nakon Domovinskog rata U sklopu Hitne medicinske pomo}i Karlovac radi se kontinuirano na edukaciji lije~nika, medicinskih tehni~ara, staìsta svih profila, u~enika Medicinske {kole u Karlovcu. Educiramo i slu`be s kojima usko sura|ujemo: Javna vatrogasna postrojba Karlovac, Prometna postaja Ministarstva unutra{njih poslova, Gor-ska slu`ba spa{avanja, Crveni kri` grada Karlovca. Posebno smo organizirali te~ajeve osnovnih postupaka odràvanja ìvota za gra|ane na{ega grada.

Centar za edukaciju je opremljen modernim sredstvima za prezentaciju, kao i lutkama za uvje`bavanje pojedinih hitnih medicinskih postupaka. Priznanje za rad dobili smo u svibnju 2003. na me|unarodnom natjecanju timova HMP-a kada smo osvojili prvo mjesto na dràvnoj razini, a tre}e mjesto u iznimno jakoj me|unarodnoj konkurenciji.

Karlova~ka slu`ba kroz sve ove godine postojanja nije zapustila znanstveni rad. Tako je temeljem arhivske gra|e i prospektivnim studijama do sada publicirano preko 70 radova iz prakse, ~iji su autori djelatnici na{e slu`be. Radovi su objav-ljivani u stru~nim publikacijama na{e zemlje, ali i u uglednim svjetskim medi-cinskim ~asopisima. O ugledu karlova~ke Hitne medicinske pomo}i dovoljno govori podatak da su djelatnici slu`be u protekle dvije godine petnaest puta pozivani kao gosti-predava~i na niz stru~nih skupova u zemlji i inozemstvu.

Hitna medicinska pomo} Karlovac je u suradnji s Medicinskim fakultetom Za-greb suorganizator i doma}in, sada ve} tradicionalnog, te~aja stalnog usavr{a-vanja pod nazivom „Odràvanje di{nog puta i mehani~ka ventilacija u izvanbol-ni~kim uvjetima“, na {to smo posebno ponosni.

U svom krugu djelovanja, pogotovo nastupanjem turisti~ke sezone, svi gra|ani Karlovca i okolice kao i djelatnici slu`be HMP-a svakodnevno su svjedoci pove-}anja prometa, prometnih nesre}a s te{kim i po ìvot opasnim stanjima gdje je neophodna hitna medicinska intervencija. Radi se zapravo o epidemiji promet-nog traumatizma.



[to turisti~ka sezona donosi djelatnicima slu`be HMP-a Karlovac?

Optere}enost magistralnih pravaca kroz Karlovac stavlja pred slu`bu veliki za-datak.

Magistralnih cesta koje svojom djelatno{}u pokriva HMP Karlovac ima oko 140 kilometara i to su:

• autocesta Zagreb- Karlovac-Rijeka (dionica od ~vora Jastrebarsko do ~vora Bosiljevo u duìni od 49 km)

• dràvna cesta D4, Karlovac-Novo mesto (Slovenija) 35 km

• dràvna cesta D1, Zagreb-Split (~vor Jastrebarsko - Karlovac – Tu{ilovi} – Kr-njak – Zagorje 55 km).

Slu`ba HMP Karlovac obuhva}a 74 000 stanovnika grada Karlovca, prigradskih naselja kao i obli`nja seoska naselja. Ili pregledno, to zna~i veliko podru~je od Lasinje na jednom kraju do Gornjeg Buda~kog (Zagorja) na drugoj strani, {to iznosi 75 km udaljenosti. Za savladavanje takve udaljenosti potrebno je 90 mi-nuta brze vo`nje ili/i, gledaju}i u drugom smjeru, D. Stative - Lasinski Sjeni~ak, cestovna udaljenost iznosi 45 kilometara ili vremenski 50 minuta vo`nje pod idealnim uvjetima.

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje na osnovi ~l. 64 Zakona o zdrav-stvenom osiguranju (NN 75/93) sklapa ugovor za djelatnost Hitne medicinske pomo}i rukovode}i se brojem stanovnika. To zapravo zna~i da se za teren o kojem skrbi HMP Karlovac ugovara {est standardnih timova HMP-a (lije~nik, medicinski tehni~ar i voza~).

Ugovoreni timovi odnose se na odre|eni broj stanovnika i ne uzimaju, u isto vri-jeme, veliko podru~je djelovanja, kao ni nove uvjete dolaskom turisti~ke sezone

Vozila hitne medicinske pomo}i krajem {ezdesetih

165

(znatno pove}ani broj intervencija vezanih uz cestovni traumatizam, kao i pove-}anje broja ambulantnih intervencija, jer je HMP ~esto jedino mjesto u koje se javljaju pacijenti u tranzitu kroz grad kao i privremeni stanovnici grada).

Za razdoblje kada nema turisti~ke sezone broj timova nije dostatan zbog veli-

kog terena i nemogu}nosti brzog djelovanja, a u vrijeme ljetnih mjeseci uop}e nije mogu}e, prema kriterijima struke, ispuniti zahtjev za brzom, kvalitetnom i u~inkovitom intervencijom.

Zato smo u suradnji s Ministarstvom zdravstva Republike Hrvatske po prvi puta 2004. godine uspjeli dobiti jedan prometni tim hitne medicine koji u ljetnim mjesecima omogu}uje kvalitetno zbrinjavanje prometnih trauma.

Trenutna prosje~na starost sanitetskih automobila je 6,5 godina, {to je znatno bolje nego prije dvije godine kada je ona iznosila 9,5 godina. U me|uvremenu je iz sredstava za decentralizirane funkcije Karlova~ke ùpanije znatan dio ulo-èn u nabavku novih vozila. Tako smo u protekle dvije godine dobili ~etiri nova sanitetska vozila. Me|utim, to nije sve.

Ono {to nam znatno olak{ava te{ke uvjete rada je novi prostor za slu`bu Hitne medicinske pomo}i Karlovac, u koji smo se uselili 2. listopada 2002. Nalazi se u dvori{tu Doma zdravlja Karlovac, na adresi koja je dobro poznata gra|anima Karlovca jer se radi o prostoru koji je dugi niz godina u funkciji zdravstva. Sada na raspolaganju imamo oko 500 kvadratnih metara korisnog prostora u ~ijem sastavu se nalaze i dvije garaè za smje{taj sanitetskih vozila za hitne interven-cije.

Novi prostor funkcionalno potpuno zadovoljava prema kriterijima struke, a lo-kacijski je pogodan za korisnike na{ih usluga jer se nalazi uz glavnu prometnicu, gotovo u sredi{tu grada. A nedavnom izgradnjom mosta za Dre`nik odli~no je povezan s Banijom, Dre`nikom, Pokupljem i ostalim dijelovima grada.

Hitna medicinska pomo} Karlovac danas.


166

Medicinska oprema je jedna od stvari koja se u posljednje dvije godine su-stavno obnavlja, ali jo{ uvijek nismo zadovoljili propisane standarde. Planovi u nabavci medicinske opreme su ambiciozni, ali su naàlost limitirani materi-jalnim mogu}nostima, iako se radi o segmentu zdravstva u kojem ne bi smjelo biti {tednje.

Na{a je du`nost pruìti svakom sugra|aninu jednaku {ansu i pravo na ìvot. To je ujedno i na{ cilj i svrha na{eg postojanja.

Maja Grba - Bujevi} i Nedjeljko Striki}

Neven Mili~evi}*

KARLOVA^KI VOKALNI OKTET

Za ne{to manje od tri godine Karlova~ki vokalni oktet i Prvo hrvatsko pjeva~ko dru{tvo „Zora“ proslavit }e 50, odnosno 150 godina uspje{nog djelovanja. Da bi se upoznali s vrijedno{}u tih obljetnica, moramo se upoznati s povije{}u i tradicijom vokalne glazbe u gradu Karlovcu. Ona po~inje u doba Bachova apso-lutizma, ilirizma i probu|ene nacionalne svijesti.

Nabujalo rodoljublje èljelo se izraziti pjesmom. Tako je daleke 1854. godine barun Dragojlo Ku{lan okupio osam pjeva~a koji su vje`bali u njegovoj ku}i, na [etali{tu Marije Valerije, danas [etali{tu dr. Franje Tu|mana. U tom oktetu, osim njega, pjevali su Janko Madru{an i na{ slavni slikar Vjekoslav Karas, koji je pjevao bas, a i skladao je za oktet.

Oktet je uvje`bavao poznati pedagog, skladatelj i dirigent, êh Otton Hauska. Nakon prodaje Ku{lanove ku}e oktet je nastavio vje`bati u Karasovu stanu, u ku}i Emilije Gojsi}, kasnije Dominike îli}. Danas je to ku}a obitelji Jerman u Ulici Vladimira Nazora broj 2.

Oktet je djelovao sve do Karasove smrti 1857. godine. Ostali pjeva~i, na ~elu s Jankom Modru{anom, okupljaju se od 1858. u Dru{tvo pjeva~a karlova~kih, koje je postalo maticom Prvog hrvatskog pjeva~kog dru{tva „Zora“. Za svog prvog dirigenta izabrali su Ottona Hausku kojeg je ne{to kasnije zamijenio Antun Supan.

Posve}enje „Zorinog“ barjaka bilo je 30. svibnja 1868. „Zora“ u to vrijeme ima glasovite dobrotvore kao {to su biskup Josip Juraj Strossmayer, Svetozar Mile-ti}, ~e{ki povjesnik Ivan Palacki i drugi.

„Zora“ od 1884. po~inje djelovati kao mje{oviti pjeva~ki zbor i vjerojatno je me|u prvima u Europi osnovala ènski zbor. „Zoru“ su vodili mnogi zna~ajni dirigenti onoga doba : Vilko Godevski, Makso Brava, Franjo Vani{ek, Juraj Bach, Fran Vilhar, Ivan Horvat, David Meisel, da bi zadnjim koncertom odrà-nim 20. travnja 1940. ravnao profesor Emil Milo Cipra.

Iz ènskog zbora izdignule su se do umjetni~kih visina Leonija Brückl i Draga

*Neven Mili~evi} ro|en je 1938. u Karlovcu. Umirovljeni je èljezni~arski slu`benik. @ivi u Karlovcu.

KARLOVA^KA DRU[TVA

168 Neven Mili~evi}

Hauptfeld. Izuzetnu suradnju sa „Zorom“, pored mnogih drugih, ostvario je Ivan pl. Zajc. „Zori“ je skladao i posvetio nekoliko sklad-bi.

„Zorin“ rad zamire 1943. godine u njenoj 85-oj obljetnici djelovanja.

U Karlovcu je 1887. utemelje-no Obrtni~ko radni~ko dru{tvo „Nada“, koje je tako|er uspje{no djelovalo sve do 1941. godine, kada prestaje s radom. Nekako u isto vrijeme pojavljuju se zborovi po-put „Velebita“, Radni~kog dru{tva „Budu}nost“, „Zvonimir“, „Napri-jed“ i ùpni zbor „Ivan pl. Zajc“. Svi ti zborovi su djelovali kratko vrijeme.

Tako|er je djelovao i akademski oktet „Mladost“ kojeg je vodio prof. Bogdan Gagi}. U “Mladosti“ su pjevali Zlatko Pintar, Uro{ Mili~evi}, Tomica Serti}, Boìdar Fabijani}, Fra-njo Bastijan~i} stariji, Rudolf i Dragutin Bernardi} te Josip-Pepo Hauptfeld.

Zavr{etkom Drugoga svjetskoga rata dolazi novo doba nepoznanica novih vri-jednosti. Komunisti~ke vlasti osnivaju nova dru{tva bez starih tradicijskih na-ziva, pa tako 1945. od negda{njih „Zorinih“ i drugih pjeva~a nastaje Kulturno umjetni~ko dru{tvo „Dr. Dragomir Drakuli}-Puba“, koje }e postati jedan od najboljih mu{kih pjeva~kih zborova u onda{njoj dràvi.

Iste godine, 1945, utemeljena su pjeva~ka dru{tva èljezni~ara „Petar Mati~i}“ i „Josip Kra{“. Ta dva dru{tva 1947. se ujedinjuju u @eljezni~arsko kulturno umjetni~ko dru{tvo „Josip Kra{“. Gotovo svi negda{nji mu{ki pjeva~i „Zore“ postali su ~lanovi KUD-a „Dr. Dragomir Drakuli}-Puba“, gdje su djelovali sve do 1957. godine kada KUD prestaje s radom. Zborom su ravnali Franjo Lasi}, Stanislav Ryslavi, Josip Vrhovski, Dubravko Stahuljak, Vid Rukavina i Nikola Ba{i}.

Nekolicina entuzijasta biv{ih „Zorinih“ pjeva~a odlu~ila je osnovati, a time i nastaviti tradiciju karlova~ke vokalne glazbe, oktet pod nazivom Karlova~ki vokalni oktet. Njegovi utemeljitelji su bili: Viktor Magdi}, Mladen Suvajdì}, Dragutin Passek, Vladimir Ma|eruh, Ivan Simi}, Stjepan Krznar, Uro{ Tomi} i Tomislav Gregor. Ne{to kasnije oktetu su pristupili Ivan Ljubenko i Neven Mili~evi}, a 1965. Tomislav Capan i Boìdar Pa|an.

Viktor Magdi}, osniva~ Karlova~kog vokalnog okteta (snimljeno u sije~nju 1979)

169

Karlova~ki vokalni oktet je osnovan u jesen 1958. Od slu`benih vlasti nije mo-gao dobiti na kori{tenje bilo kakvu prostoriju u gradu. Komunisti~ke vlasti su onemogu}avale i slu`benu registraciju Karlova~kog vokalnog okteta sve do 1963. godine. Pjeva~i su program uvje`bavali po privatnim stanovima i po pro-storijama drugih dru{tava, u baletnoj sobi „Zorin-doma“ (kojeg u to vrijeme komunisti~ki reìm naziva Dom kulture), u sobi gimnasti~kog dru{tva, danas Sokolskog doma, sve dok kona~no nije dobio jednu u~ionice karlova~ke Glaz-bene {kole, koja mu i danas sluì kao vje`baonica i dru{tvena prostorija. Stoga valja istaknuti dobrotu profesora @eljka Miki}a, tada{njeg direktora Glazbene {kole.

Registracija Karlova~kog vokalnog okteta uslijedila je tek kada je na ~elo karlo-va~ke policije do{ao Josip Boljkovac.

Prvi javni nastup Karlova~ki vokalni oktet imao je 16. sije~nja 1962. u kino dvorani na [var~i. Prvi samostalni koncert odràli su u jesen 1963. u prostoriji dana{nje Knji`nice i ~itaonice za mlade u Banjav~i}evoj ulici. Bilo je to prigo-dom proslave pete obljetnice rada Karlova~kog vokalnog okteta. Tada je prvi puta izvedena „Pjesma Karlovcu“ Josipa Vrhovskog, na tekst Stjepana Sablja-ri}a. Otada pa sve do dana{njih dana Karlova~ki vokalni oktet odrào je preko 3 400 nastupa. Na repertoaru je imao preko dvije stotine skladbi razli~itih vr-sta: hrvatskih narodnih pjesama, kompozicija hrvatskih autora, a me|u njima i karlova~kih skladatelja: Josipa Vrhovskog, Dubravka Stahuljaka, Dragutina

Karlova~ki voklani oktet za vrijeme nastupa u Vatrogasnom domu u Karlovcu 1963. S lijeva na desno: To-mislav Gregor, Mladen Suvajdì}, Ivan Simi}, Stjepan Krznar, Neven Mili~evi}, Vladimir Ma|eruh, Viktor

Magdi} i Uro{ Tomi}

Karlova~ki vokalni oktet

170 Neven Mili~evi}

Passeka, Rudolfa Taclika, Ratka Poga~i}a, Vlade Kolari}a, Josipa Vu{ira te Jadranka Kolakovi}a.

Osim u Hrvatskoj, Karlova~ki vokalni oktet gostovao je i u mnogim europskim zemljama. Nastupali su na filmu i televiziji, snimili gramofonske plo~e i video kasete. Pod pokroviteljstvom Hrvatskog radija Karlovac, u travnju 2002. izdali su CD pod nazivom Sje}anja I i II.

Snimke izvedbi Karlova~kog vokalnog okteta nalaze se i u fonotekama radio stanica Zagreba, Ljubljane, Novog Mesta,Trsta, Berlina i Pittsbourgha.

Karlova~ki vokalni oktet odràvao je vrlo dobre odnose s mnogim kulturno-umjetni~kim dru{tvima u Karlovcu: tambura{ko-mandolinskim sastavom „@e-ljezni~ar“, Komornim orkestrom Karlovca te KUD-om Re~ica i KPD „Tri-glav“, posebice s njihovim glasovitim i nadaleko poznatim harmonika{kim orkestrom. Izvan Karlovca gajio je dobre odnose s „Jekom primorja“ iz Rijeke, klapom “Trogir” i Slovenskim oktetom iz Ljubljane. Uspostavio je pobratimstvo s Dolenjskim oktetom iz Novog Mesta. Plodonosna je bila suradnja s poznatim solistima: Tomislavom Nerali}em, basom Opere u Berlinu, Matisom Raj~i}em, baritinom Zbora HRT, Vjerom [krgati}, sopranisticom be~ke i mariborske ope-re, \anijem [eginom, poznatim pjeva~em operetnih melodija i ~lanom Kaza-

Uo~i nastupa u Zadru 1977. S lijeva na desno prvi red: Tomislav Gregor, Stjepan Krznar i Boìdar Pa|an, drugi red: Luka Babi}, Mladen Suvajdì}, Ivan Simi}, Tomislav Capan i Neven Mili~evi}

171

li{ta Komedija i Kerempuh, Ivankom Boljkovac, sopranisticom i primadonom hrvatske opere, Nevenkom Sobjeslavski Budi{in te Aleksandrom [pi{i}, mla-dom sopranisticom. Posebno valja ista}i suradnju Karlova~kog vokalnog okteta s Boìdarom Gallijem koji je za Oktet i mandolinski orkestar priredio nekoliko kompozicija. Bogata je bila suradnja s Berlinskim oktetom „Adolf Zander“, ko-jega je osnovao negda{nji ~lan Karlova~kog vokalnog okteta, Ivan Ljubenko, koji je oti{ao na rad u Njema~ku i ìvi u Berlinu.

Valja se prisjetiti godine 1977. kada je Prosvjetni sabor Hrvatske pozvao Kar-lova~ki vokalni oktet da zajedno s poznatim slovenskim zborom otvori Smotru pjeva~kih zborova Hrvatske u Zadru. Po zavr{etku Smotre odràn je i simpozij o zborskoj vokalnoj glazbi u Hrvatskoj u kojem je sudjelovao i voditelj Karlo-va~kog vokalnog okteta, Antun ôrbi}. Tada je u raspravi ustanovljeno da je Karlovac jedini me|u ve}im hrvatskim gradovima koji nema pjeva~kog zbora usprkos bogatoj pro{losti i tradiciji zborskog pjevanja. Bio je to poticaj da se ne{to poduzme. Kako je 1978. bila predvi|ena proslava dvadesete obljetnice Karlova~kog vokalnog okteta, a i bliìla se 400-ta godi{njica grada Karlovca, zami{ljeno je da se odrì okrugli stol o sjajnoj tradiciji vokalne glazbe u Kar-lovcu. Uz svesrdnu pomo} Ivana Furi}a, Ive Plasaja i Damira Ba~i}a, ~lano-va Prosvjetnog sabora Hrvatske, te Zlatka Grgo{evi}a, Emila Cosseta i Ivana Kranje~evi}a, ~lanova Dru{tva skladatelja Hrvatske, te Ante Ilea, Marte Miki} i Ratka Poga~i}a, koji je, pored toga {to je preuzeo vo|enje Karlova~kog vo-kalnog okteta, obna{ao i du`nost ravnatelja „Zorin-doma“, odràn je planira-ni okrugli stol. Pored spomenutih, nazo~ili su mu negda{nji ~lanovi „Zore“ iz obitelji Jerman, Hauptfeld, Bernardi} i Brezari}. Rezultat skupa bila je obnova pjeva~kog dru{tva „Zora“ (tradicionalno ime Prvo hrvatsko pjeva~ko dru{tvo se ne navodi – pridjev hrvatski, komunisti~ke vlasti obvezno izbjegavaju). Prvi koncert obnovljena „Zora“ odràla je zajedno s Karlova~kim vokalnim okte-tom pod ravnanjem Ratka Poga~i}a. Poslije njega ravnanje „Zorom“ preuzeo je slavni dirigent Vjekoslav [utej, a danas „Zoru“ vodi dirigent Ton~i Bili}.

Rje|e se spominje da je Karlova~ki vokalni oktet jedan od suosniva~a, danas u svijetu poznatog ZILIK-a, na kojem je, zajedno sa svojim gostima, sudjelovao u glazbenom dijelu programa.

Mnogi ~lanovi Karlova~kog vokalnog okteta sudionici su Domovinskog rata od samoga po~etka. Nije bilo rijetko da su izravno s boji{nice dolazili na nastupe i odmah se potom vra}ali na poloàje. Karlova~ki vokalni oktet, kao i mnogi nje-govi ~lanovi, nositelji su mnogobrojnih priznanja, plaketa i zahvalnica. To vrijedi i za vrijeme biv{e dràve kao i za vrijeme nakon uspostave Republike Hrvatske. Tu su zahvalnice Sabora kulture Republike Hrvatske, ZAKUD-a Karlovac, Fe-stivala tambura{kih orkestara u Osijeku i Hrvatskog pletera.

U novom demokratskom vremenu Karlova~ki vokalni oktet biljeì nekoliko vrlo zna~ajnih nastupa. Evo ih redom: 12. studenoga 1991. u Zagrebu u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ pod nazivom „Zagreb Karlovcu“, a uz sudjelova-nje mnogih vrsnih umjetnika.


172 Neven Mili~evi}

Dana 21. prosin-ca 1991. u organi-zaciji Hrvatskog radija Karlovac snimljen je spot s pjesmom Hrvatski domobran, koju je skladao i napisao Josip Vu{ir, a sni-matelj je bio Ivica Serti}.

Nastup za pro-gnanike iz Banja Luke na „Zagre-ba~kom velesaj-mu“, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Re-publike Hrvatske, dr. Franje Tu|mana, bio je 20. prosinca 1993.

Dana 30. svibnja 1999. nastup na glazbenom festivalu Hrvatske vojske „Hrvat-ski pleter“.

O cjelokupnom radu Karlova~kog vokalnog okteta najbolje se izrazio Mladen Mui} 2002. godine u pogovoru prigodom izlaska CD Sje}anja I. i II. Njegov tekst navodim u cijelosti: “I nije za povjerovati koliko su sudbine Karlova~kog vokalnog okteta i Hrvatskog radio Karlovca sukladne i isprepletene, te me|u-sobna potpora. I sve to tako od prije 40 godine do sada, od nastanka tih gradskih institucija do godina jubileja i zajedni~kih projekata. I ovaj set od dva CD-a tako se morao dogoditi kao osobita radost svima {to ìve u Karlovcu, {to ga vole i cijene, svima {to vole glazbu. Karlova~ki vokalni oktet tako je desetlje}ima neumorno nastupao, a Hrvatski radio Karlovac sakupljao je tonske zapise s tih nastupa. Ova dva CD-a izbor su iz zbirke tih fono dragocjenosti, informacija je to o nastupima, pjeva~ima, voditeljima, skladateljima, piscima tekstova, ali i o publici koja je to slu{ala. Izbor zna~i da je zastupljen i kriterij kvalitete, u mjeri onoga {to je bilo na ponudu iz fonoteke.

Karlova~ki vokalni oktet nastupao je u burnom i sloènom kulturolo{kom trenut-ku Karlovca i Hrvatske. Tradicijom se Oktet nastavlja na bogatstvo karlova~ke vokalne glazbe jo{ iz predilirskih i ilirskih dana 19. stolje}a, slavnih me|unarod-nih dosega izme|u dva rata, razvijenog glazbenog amaterizma poslije Drugoga svjetskoga rata te karlova~ke Glazbene {kole, koja je bila rasadnik glazbenih talenata, ali i mjesto okupljanja i rada afirmiranih glazbenika koji bi dolazili i odlazili iz Karlovca. Oktet je nastao u vrijeme velikih mijena. Gasilo se profesio-nalno kazali{te, kina su bila u punom pogonu, televizija se gledala”kolektivno”,

Karlova~ki vokalni oktet u atriju [umarskog instituta u Karlovcu 1999. S lijeva na desno prvi red: Nikola Braim, Ante Ujevi}, voditelj okteta Ratko Poga~i},

Zvonko Luci} i Vladimir Begovi}, drugi red: Bo{ko Grubje{i}, Tomislav Capan, Neven Mili~evi} i Boìdar Pa|an

173

dolazilo je vrijeme velikog uzleta likovnih umjetnosti, naslu}ivao se osnutak ogranka Matice hrvatske, nadiranje gramofona zna~ilo je razvitak kulture slu-{anja dobre glazbe, ali i prodor novih populisti~kih glazbenih formi, kona~no i gradski radio postajao je istinski glas ove sredine. Karlova~ki vokalni oktet na-stao je kao umjetni~ki ansambl s pomno izabranim programom i izvedbom koja je bila osmi{ljena da bi se nadi{la irelevantnost, proizvoljnost, jednostranost efemernog izri~aja. I uspjeh je do{ao. Oktet je bio traèn, popularan, hvaljen, postao je simbol grada Karlovca. Nisu izostali ni festivalski nastupi, razna sni-manja, odlasci u inozemstvo, ali i razdoblja zati{ja, traènja novog uzleta. Ovim izborom povijesnih snimaka pruà se mogu}nost muzikolozima, povjesni~arima glazbe, glazbenim kriti~arima i kulturolozima dati svoj sud o radu Karlova~kog vokalnog okteta kao i fonoteke Hrvatskog radio Karlovca.“

Karlova~kim vokalnim oktetom pro{lo je mnogo ~lanova koji su omogu}ili da ova tradicija traje sve do dana{njih dana. Pored ranije spomenutih, to su: Niko-la Boljkovac, Janko Brle~i}, Josip ûrilovi}, Ivan Fura~, Josip Grubje{i}, Josip Haupfeld, Zlatko Iv{i}, Nikola Kosovac, Milan Komadina, Ladislav Kurka, Ma-rijan Ko~i{, Zvonko Luci}, Marijan Mil~i}, Franjo Mehle, Zlatko Mik{i}, Ivica Mate{a, Antun Malinar, Miroslav Murgani}~, Dino Prezelj, Zlatan Pletikosi}, Boìdar Suhin, Tomo [tedul, Ante [ervor, Cvjetko Tonki, Josip Vukovi}, Milan Vidnjevi} i Ante Ujevi}.

Oktet se pomla|uje, mladi ~lanovi zamjenjuju starije. U tu grupu spadaju: Ma-rio Vojak, Zdravko Jazvac, Danijel Vrbani}, Goran Grijak i Matija Barberi}.

Umjetni~ki voditelji Karlova~kog vokalnog okteta su bili: Viktor Magdi}, @elj-ko Brkanovi}, Antun ôrbi}, Jadranko Kolakovi}, Ratko Poga~i}, Boèna Jela-~i}, Aleksandar Godi}, Kre{imir Vali} i Dubravko Rukavina. Danas Karlova~ki vokalni oktet vodi Tomislav Perkovi}.

Kao udruga gra|ana Karlova~ki vokalni oktet imao je svoja upravna tijela na ~elu s predsjednicima. Tijekom proteklih godina predsjednici su bili: Mladen Suvajdì}, Bo{ko Nikoli}, Josip Laslavi}, Miroslav Bjelo{, Ivo Mrzljak i Zvoni-mir Gerber. Sada{nji predsjednik Karlova~kog vokalnog okteta je Josip Mara-din, koji tu du`nost obna{a od 2004.

O~ekuju}i pedesetu obljetnicu rada, Karlova~ki vokalni oktet nada se budu}no-sti u kojoj }e nastaviti isto tako uspje{no djelovati i sluìti na ~ast grada Karlovca i slavu hrvatske nam domovine.


]iril Stojanov*

ME\UNARODNI JEZIK ESPERANTO

Ne samo da je esperanto me|unarodni jezik nego je to jezik malih naroda. Za-{to kaèmo da je on jezik malih jezika? Zato {to u svim malim jezicima ima mnogo rije~i iz velikih jezika ili jezika velikih naroda. Misli se po onoj narodnoj: “Tko ja~i, taj tla~i”. Naime, uvijek se de{avalo da su veliki narodi porobljavali male i nad njima vladali te putem vladavine nametali svoj jezik i svoje rije~i. Moèmo re}i, sasvim sigurno, da je to slu~aj i s hrvatskim jezikom. Nedavna istraìvanja su pokazala da u na{em jeziku ima 45% stranih rije~i koje svakod-nevno upotrebljavamo u me|usobnoj komunikaciji. êsto se postavlja pitanje: “Kakav je esperanto jezik?”

Esperanto je sastavljen od rije~i koje potje~u iz svih jezika na zemaljskoj kugli. Ne samo da su u njemu rije~i iz svih dana{njih ìvih jezika nego i iz onih koji su ve} izumrli. Korijen jezika je latinski kao i kod ve}ine jezika. Pismo je latinica, kako se pi{e tako se i izgovara te ~ita, a gramatika je jednostavna. On nije ni-~iji jezik po ro|enju, odnosno nacionalnosti (recimo ni njema~ki, ni francuski, talijanski, engleski, kineski ili dr.). Za njega se kaè da je neutralan jezik, tj. po-djednako jezik velikih i malih naroda. Moèmo re}i da je esperanto “most me|u narodima”. Ideja mu je postati glavnim “pomo}nim” me|unarodnim jezikom u ovom na{em nerazumnom svijetu pohlepe i nehumanosti, punom nemira i zlo-be. Esperanto poku{ava pribliìti ljude raznih jezika, kultura, boja. Po mi{ljenju mnogih svjetskih lingvista on je najjednostavniji za brzo u~enje i savladavanje, bez puno gramatike i gramati~kih pravila. Slova su latini~ka i potpuno su jed-naka hrvatskoj abecedi. Ima svega pet, {est vrlo jednostavnih iznimaka kao na primjer ~, {, `, |.

Godine 1876. devetnaestogodi{nji gimnazijalac Lazar Ludvig Zamenhof pro-slavljao je sa svojim {kolskim prijateljima u razredu ro|enje Lingue Universale, njegove prve knjige o esperantu kao po~etku stvaranja me|unarodnog jezika. Godine 1887. iza{la mu je i druga knjiga: prva prava gramatika novog svjetskog

*]iril Stojanov ro|en je 1934. u Pako{tanima. Osnovnu {kolu je poha|a u Biogradu na Moru i Zadru. Radio je u vojnom brodogradili{tu „Velimir [korpik“ u [ibeniku, te u tvornici {iva}ih strojeva „Vlado Bagat“ u Za-dru. Od 1971-1975. radi u Rotterdamu, gdje je bio ~lan gradskog esperantskog dru{tva Roterdama stelo. Od 1975. ìvi u Karlovcu. Predsjednik je Udruge za esperanto „Viktor Mihovili}“ u Karlovcu od 1987.

175

jezika. Otada pa sve do danas jezik postoji i postojat }e. Rije~ espero zna~i na esperantu nada, a esperanto zna~i nadatelj (onaj koji se nada). Ta druga knjiga koja je tiskana u Var{avi bila je potpisana pseudonimom Doktoro Esperanto i po toj rije~i jezik je dobio ime esperanto. Zamenhof je to u~inio zbog toga jer tada{nji carski reìm u Rusiji nije dozvoljavao napredne ideje.

Da bi ~itatelji uvidjeli kako je esperanto lagan jezik za u~enje i savladavanje, evo nekoliko primjera koliko se rije~i moè izvesti iz korijena Patr: Patr-o = otac, Patr-ino = majka, Patr-ujo = domovina, Bopatro = svekar, Bopatrino = svekrva, Patr – ineco = maj~instvo, Gepatroj = roditelji, Patreto = tatica, Prapatro= praotac, Patreco= o~instvo, Prapatrino= pramajka, Patretino = mamica, Patrineco = malo maj~instvo.

Esperanto u HrvatskojPrema nekim izvorima esperanto se u Hrvatskoj spominje ve} 1904. godine u Dalmaciji, a kasnije i u ostalim krajevima Hrvatske. Tada{nji studenti i svjetski putnici iz Hrvatske dolazili su u svijetu u dodir s ljudima naprednih ideja, pa tako i u dodir s naprednom idejom o svjetskom jeziku esperantu. Rado su je prihva}ali kao jednu od najnaprednijih ideja svog vremena, a kao {to znamo, ona je to i dan danas. Zatim su, vra}aju}i se u Hrvatsku, o toj ideji pri~ali i nagovarali prijatelje da ju prihvate te su malo pomalo po~ele nicati udruge s manjim brojem istomi{ljenika. Kako je poznato iz literature, prva udruga spo-minje se u Dalmaciji i njezin naziv naàlost ne znamo. Zagreb je 2003. proslavio 95. godi{njicu pojave esperanta u gradu. Udruge su se esperanta u gradovima pojavljivale jedna za drugom, u razmacima po godinu, dvije. Esperantske udru-ge postojale su u Rijeci, Splitu, [ibeniku, Sisku, Bjelovaru, Osijeku, \ur|evcu, Vinkovcima, Zadru i drugim malo ve}im gradovima i mjestima.

Esperanto u KarlovcuSpominje se da se esperanto kao jezi~ni pokret u Karlovcu pojavio jo{ daleke

1922. godine, me|utim po nekim naznakama esperanto se u Karlovcu pojavio i ranije. Me|u prvima koji su znali es-peranto u Karlovcu navodi se Juraj Vuk{ini} (ro|en 1901, po zanimanju urar ) i njegov sin, lije~nik Branko Vuk{ini} (ro|en 1926). Vjeruje se da od tog vremena postoji i espe-rantsko dru{tvo u na{em gradu. Prema dostupnim podacima ono je radilo s prekidima pa je dru{tvo bilo zabranjeno za vrijeme Drugoga svjetskoga rata jer su tada{nje vlasti sma-trale da dru{tvo {iri neprihvatljive ideje. Me|u karlova~kim esperantistima najpoznatiji je bio Mijo Kati}, ro|en 1902, a umro 1977. u Karlovcu, jedan od organizatora Zemaljskog kongresa odrànog 1938. godine u Karlovcu.

Jedan od najpoznatijih i glavnih organizatora esperanta u Karlovcu je prof. dr. Vuko Jovanovi}, ro|en u Boki Kotorskoj 13. 9. 1893. godine. Umro je 10. 12.

Juraj Vuk{ini} (1904 - 1978)

Me|unarodni jezik esperanto

176 ]iril Stojanov

1956. u Zemunu. Zavr{io je gimnaziju u Zadru, poha|ao sveu~ili{te u Grazu i Pragu, radio kao lije~nik u Dubrovniku i [ibeniku. Od 1926. do 1929. {ef je internog odjela u Podgorici. Kasnije je radio u Kninu i Karlovcu. Do{av{i 1935. godine u Karlovac, on je ponovno pokrenuo usnulo esperantsko dru{tvo i vodio te~aj na kojem je i Mijo Kati} bio polaznik, a 1938. organizirao je ve} spome-nuti Zemaljski kongres.

Me|u poznatijim esperantistima Karlovca je Ivo Borove~ki, ro|en 1924. u Karlovcu, a danas ìvi u Puli. Tako|er se kao jedan od starijih i poznatijih esperantista spominje Franjo Bastijan~i} koji je esperanto nau~io 1935. godi-ne zajedno s Mijom Kati}em na te~aju Vuke Jovanovi}a. Nadalje, spominje se i Viktor Mihovili}, sudionik NOB-a. Me|u starim esperantistima jo{ }emo spomenuti Ivana [utilu, Vladimira Kvaternika, Jakova Krpana, Veroni-ku Ba~i}, Danicu Kone~ni i mnoge druge. Prema po-datku do kojeg je autor naknadno do{ao, esperantsko je dru{tvo postoja-lo daleke 1935. (ili 1936) u karlova~-koj {iroj okolici, i to u Banskoj Selni-ci. Udrugu je osnovao pokojni Mijo Jelkovac, zajedno sa svojim bratom Fra-njom Jelkovcem i njegovim prijateljima i istomi{ljenicima. Miroslav Jelkovac, unuk spomenutog Mije Jelkovca, danas je dopredsjednik postoje}e esperantske udruge. Mijo Jelkovac se upoznao s esperantom u Francuskoj i, kao {to vidimo, prenio je ljubav za esperantom na svoga unuka. Djed je umro 1969. godine u Banskoj Selnici, a unuk je nastavio njegovu misiju.

Novi izvori do kojih smo do{li govore da je profesor Viktor Mihovili} u~io espe-ranto na te~aju kojeg je vodio spomenuti prof. dr. Vuko Jovanovi}. Savladav{i jezik vrlo dobro, on je kasnije vodio te~ajeve u Karlovcu i u tome imao dosta uspjeha. Za esperanto je uspio zainteresirati i svoju mla|u sestru Veroniku Ba~i} koja je u dana{njoj udruzi jedna od najaktivnijih ~lanica. Profesora Miho-vili}a, ideolo{ki lijevo orijentiranog studenta, progonile su zbog esperanta on-da{nje vlasti, a studentima i profesorima u ono je vrijeme esperanto sluìo kao konspirativni jezik. Esperanto je u ono doba bio simbolom naprednih ideja koje propagiraju jedinstvo svijeta, a to se onda{njim vlastima nije svi|alo. Mihovili} je stoga bio zatvaran i proganjan te su ga 28. prosinca 1944. godine endehazijske vlasti objesile. To se dogodilo na Ilovcu, u predjelu zvanom Pojatno.

Te~aj Esperanta – 14. oùjka 1958. godine u Karlovcu

177

Na{a Udruga koja je postojala od 1987, imala je privremeno sjedi{te do 1990. u ~itaonici U~eni~kog doma u Zvijezdi, u Samostanskoj ulici. Tijekom Domo-vinskoga rata u U~eni~kom domu su bile smje{tene izbjeglice te nam je u tom vremenu propala arhiva. Sada radimo bez svojih prostorija i bez nov~ane potpo-re gradskih vlasti. Kada bi Udruga imala svoje prostorije i financijska sredstva, vjerujemo da bi mogla bolje djelovati, imala bi vi{e ~lanova, naro~ito mladih. U biv{oj dràvi Esperantska udruga redovito je bila nov~ano potpomagana i imala je svoje prostorije. Kroz Esperantsku udrugu pro{lo je mnogo ~lanova, a ve}ina tih ~lanova danas je u staroj ìvotnoj dobi. Tijekom ljeta 2005. doznajemo od na{e ~lanice Veronike Ba~i}, da u Domu umirovljenika ìvi postarija gospo|a koja tvrdi da tako|er govori esperanto. Radi se o gospo|i Zlati Mar~eti}, zvanoj Seka.

U razdoblju od 1987. do 1990. pod vodstvom Jakova Krpa-na odràvalo se vi{e te~ajeva esperanta. Jedno vrijeme pred-sjednik Udruge bio je Ivan [utila, a tajnica Veronika Ba~i}. Izuzetno aktivan je bio blagajnik, Vladimir Kvaternik, koji i danas aktivno djeluje. U vremenu 70-ih i 80-ih vi{e polaznika te~ajeva me|usobno se sprijateljilo te su ta prijateljstva zavr-{ila brakom. Kao primjer moèmo navesti bra~ni par Milana i Ane Jur{i} s Dre`nika, koji su jo{ i danas aktivni u Udruzi karlova~kih esperantista. Inènjer Rudolf Zobec iz Karlov-ca, na me|unarodnim se susretima i preko pisanja upoznao

s lijepom djevojkom, danas pokojnom Margit Zobec (podrijetlom Ma|arica). I njihovo je poznanstvo zavr{ilo brakom u kojem su imali dva sina.

Esperantska dru{tva koja su radila prije Drugoga svjetskoga rata u Karlovcu, selila su se iz prostorija u prostorije. Tako su jedno vrijeme imali svoje sjedi{te u Sokolskom domu na on-da{njoj Senjskoj cesti, iza tada{nje Djevoja~ke {kole (danas O[ „Bra}a Seljan“). Predavanja i sastanke su odràvali u Ha-ulikovoj ulici, kod hotela „Central“. Zabrana dru{tva je usli-jedila 1935/1936, te je trajala do svr{etka Drugoga svjetskoga rata. Karlova~ko esperantsko dru{tvo spominje se 1938. u Tutmonda Adresaro de la Esperantistoj pod imenom Karlovac - Esperanto – Klub. Taj je adresar bio u izdanju me|unarod-nog esperantskog muzeja iz Be~a 1938. godine

Dana{nja udruga djeluje od 1987. godine pod imenom Udru-ga za esperanto „Viktor Mihovili}“ Karlovac, a trenutno broji ~etrnaest ~lanova. To su: Gordana [ekorenja, Veronika [eko-renja, ]iril Stojanov, Danica Kone~ni, Marica Rado~aj, Ve-ronika Ba~i}, Miroslav Jelkovac, Vladimir Kvaternik, Pejno-vi} Ruìca, Jelkica Glumi~i}, Ana Jur{i}, Milan Jur{i}, Jakov Krpan i Nada Radovi}.

Predsjednik udruge je ]iril Stojanov, a dopredsjednik je Mi-Vladimir Kvaternik,

blagajnik

]iril Stojanovpredsjednik

Miroslav Jelkovac dopredsjednik


178 ]iril Stojanov

roslav Jelkovac. Zadnjih godina rad Udruge za esperanto je dosta popustio, naj-vi{e zbog ve} poznatih razloga – manjka financijskih sredstava za rad te manjka mladih entuzijasta. Da bi se Udruga odràla, neki od ~lanova poku{avaju za-interesirati mlade` pa i ostale za na{e djelovanje i ideje. U tom pogledu mogu pohvaliti gospo|u Kristinu ûnovi}, voditeljicu Knji`nice za mlade u Karlovcu koja nas je, da bi pomogla, spojila s glavnim urednikom Kameleona, gospodi-nom Goranom Majeti}em pa smo nakon duge stanke nanovo izi{li u javnost i iz zaborava. Naime, o na{oj Udruzi pisano je i prije osam godina u Karlova~kom listu. To je bila jako dobra reportaà koju je napisao izvrsni karlova~ki novinar prof. Mladen Mui}. Zahvaljuju}i glavnom uredniku Svjetla, dr. Vladimiru Cvi-tanovi}u, koji je zainteresiran za ideju esperanta, mi se ponovno pojavljujemo u javnosti.

Svijet o esperantuMnoge svjetske poznate osobe pozitivno se izraàvaju o esperantu. Dosta njih predlaè da se on uvede u upotrebu kao jedan pomo}ni svjetski jezik radi lak{eg sporazumijevanja, a i iz gospodarskih razloga. Naime, kada bi se svi slu`beni dokumenti pisali na jednom me|unarodnom jeziku tada bi bili izbjegnuti veliki tro{kovi prevo|enja na mnoge jezike. Ovom prilikom dajemo na uvid i manifest renomiranih svjetskih stru~njaka, mislilaca, filozofa i simpatizera esperanta.

“PRA[KI MANIFEST”Pokret za me|unarodni jezik esperanto

Mi, ~lanovi svjetskog pokreta za unapre|enje esperanta upu}ujemo ovaj manifest svim vladama, me|unarodnim organizacijama i ljudima dobre volje. Izjavljujemo na{u namjeru da uporno nastavimo rad na ciljevima koje ovdje izraàvamo i pozivamo sve pojedina~ne organizacije i svakog ~ovjeka da se pridruè. Esperanto je nastao 1887. kao projekt pomo}-nog jezika za me|unarodno komuniciranje i brzo se razvio u ìvi jezik bogat nijansama koji ve} vi{eod stolje}a sluì za povezivanje ljudi preko jezi~nih i kulturnih prepreka.

U me|uvremenu ciljevi njegovih govornika nisu izgubili va`nost i aktualnost. Ni svjetsko kori{tenje nekoliko nacionalnih jezika, ni napreda tehnike ko-municiranja, ni otkri}a novih metoda jezi~nog pou~avanja vjerojatno ne}e ostvariti ove principe koje mi smatramo hitnim za pravedan i efikasan jezi~ni red.

1. Demokracija. Komunikacijski sustav koji ~itav ìvot privilegira neke ljude, a od drugih traì da investiraju godine napora da bi postigli manji stupanj sposobnosti, u osnovi je nedemokratski. Iako, kao i svaki drugi je-zik, esperanto nije savr{en, on u velikoj mjeri nadvisuje svakog suparnikau sferi svesvjetskog komuniciranja na osnovu jednakosti. Smatramo da jezi~na nepravda ima za posljedicu nejednakost komuniciranja na svim ni-

179

voima, uklju~uju}i i me|unarodni. Mi smo pokret za demokratsko komuni-ciranje.

2. Transnacionalni odgoj. Svaki etni~ki jezik vezan je uz odre|enu kulturu,i naciju ili nacije. Na primjer, u~enik koji studira engleski jezik u~i o kulturi,zemljopisu i politici zemalja engleskog jezika, naro~ito o Americi i Britaniji.U~enik koji u~i esperanto, u~i o svijetu bez granica u kojem se svaka zemljapredstavlja kao dom.

Uvjereni smo da je odgoj koji se provodi bilo kojim etni~kim jezikom, vezanza odre|enu perspektivu svijeta. Mi smo pokret za transnacionalni odgoj.

3. Pedago{ka efikasnost. Samo mali postotak onih koji u~e strane jezikedoista njima ovladaju. Puno ovladavanje esperantom mogu}e je ~ak i samou~enjem. Brojne su studije koje dokumentiraju o propedeuti~kim efektima u u~enju drugih jezika. Esperanto se preporu~a kao jezgra u te~aje-vima koji imaju cilj da jezi~no osvijeste u~enike. Tvrdimo da teìna etni~kih jezika uvijek predstavlja prepreku za mnoge u~enike koji bi profitirali po-znavaju}i drugi jezik.

Mi smo pokret za efikasno jezi~no podu~avanje.

4. Mnogojezi~nost. Esperantska zajednica je jedna od malobrojnih svjetskih zajednica ~iji govornici su bezuvjetno dvojezi~ni ili vi{ejezi~ni. Svaki ~lan za-jednice prihvatio je zadatak da nau~i bar jedan strani jezik do stupnja govo-renja. U mnogim je primjerima to dovelo do znanja i ljubavi prema mnogim jezicima i prema {irem osobnom horizontu.

Tvrdimo da govornici svih jezika, velikih i malih, trebaju imati na raspola-ganju jednake {anse da bi usvojili drugi jezik do visokog stupnja komunici-ranja. Mi smo pokret koji daje tu {ansu.

5. Jezi~na prava. Nejednak raspored mo}i me|u jezicima recept je za stal-nu jezi~nu nesigurnost ili direktnu jezi~nu podre|enost kod velikog broja stanovnika svijeta. U esperantskoj zajednici govornici velikih i malih jezika, slu`benih i neslu`benih, sastaju se na neutralnom terenu zahvaljuju}i reci-pro~noj volji za kompromisom.

Tvrdimo da velike razlike me|u jezicima ugroàvaju garancije izraène u brojnim dokumentima koji govore o jednakom tretiranju ljudi, bez obzira na njihove jezike.

Mi smo pokret za jezi~na prava.

6. Jezi~na raznolikost. Nacionalne vlade smatraju raznolikost jezika prepre-kom u komuniciranju i razvoju. Za esperantsku zajednicu jezi~na raznolikost dio je stalnog izvora bogatstva. Dakle, svaki je jezik kao svako ìvo bi}e, vri-


180

jedan sam po sebi i zasluùje za{titu i podr{ku.

Tvrdimo da politika komuniciranja i razvoja, koja nije bazirana na po{tiva-nju i podr{ci svih jezika, osu|uje na propast ve}inu jezika svijeta.

Mi smo pokret za jezi~nu raznolikost.

7. Ljudska emancipacija. Svaki jezik osloba|a i zatvara svoje govornike, daje im mogu}nosti da komuniciraju me|usobno, a onemogu}ava im da komu-niciraju s drugima. Planiran kao univerzalno sredstvo komuniciranja, espe-ranto je jedan od velikih projekata ljudske emancipacije – projekt koji daje svakom ~ovjeku mogu}nost da sudjeluje u ljudskoj zajednici kao osoba, s ~vrstim korijenima u svojoj lokalnoj kulturi i lokalnom identitetu, ali ne i zatvoren u svoje korijene.

Tvrdimo da ekskluzivno kori{tenje nacionalnih jezika postavlja prepreke u slobodi izraàvanja, komuniciranja i udruìvanja.

Mi smo pokret za ljudsku emancipaciju.

MALAMIKECO DE LA NACIOJ, FALU, FALU, JAM TEMPO ESTAS!LA TUTA HOMARO EN FAMILION UNUIGI DEVAS.

(Neprijateljstvo me|u narodima, padni, padni, ve} je vrijeme!Cijelo ~ovje~anstvo u obitelj ujediniti se treba.)

EL KORO NI SALUTAS VIN.(Srda~no Vas pozdravljamo)

]iril Stojanov

Mirjana Petrak*

HRVATSKO KATOLI^KO LIJE^NI^KO DRU[TVO

Hrvatsko katoli~ko lije~ni~ko dru{tvo (HKLD) je osnovano 16. velja~e 1991. godine kao vjerska organizacija u krilu Katoli~ke crkve. Okuplja lije~nike, lije~-nike stomatologe, farmaceute i druge visoko obrazovane djelatnike u zdravstvu, radi promicanja kr{}anskih na~ela u za{titi zdravlja naroda i ~uvanja ljudskog ìvota od za~e}a do smrti. Ova na~ela ~lanovi èle svjedo~iti osobnim ìvotom i stru~nim djelovanjem. Stoga se stavljaju pod nebesku za{titu Blaène Djevice Marije, koja se {tuje kao Zdravlje bolesnih, i zagovor sv. Luke Evan|elista, za-{titnika lije~nika.

U dopisivanju s inozemnim naslovima Dru{tvo rabi naslove na engleskm jeziku: Croatia Catholic Medical Society, i na latinskom: Societas Medica Catholica Croatica. Sjedi{te Dru{tva je u Zagrebu, Palmoti}eva ulica 31. Dru{tvo djeluje na podru~ju Republike Hrvatske, ima svojstvo pravne osobe i uvedeno je u Re-gistar udruga pri Ministarstvu uprave Republike Hrvatske.

Kao vjerni~ko dru{tvo ono ure|uje svoj odnos prema crkvenim vlastima preko Hrvatske biskupske konferencije. Za prvu predsjednicu izabrana je prim. dr. Margarita Perajica, a za dopredsjednika sveu~li{ni profesor, dr. sc. Branimir Ri-chter. Od 1993. do svoje prerane smrti 16. prosinca 2003. du`nost predsjednika HKLD-a obna{ao je akademik Anton [vajger, koji je od 1994. bio i glavni ured-nik Glasnika Dru{tva, koji izlazi ~etiri puta godi{nje sve do dana{njih dana.

Dru{tvo ima svog duhovnog asistenta kojega slobodno odabire uz pristanak i potvrdu Hrvatske biskupske konferencije. Od prvoga dana to je isusovac prof. dr. Valentin Pozai}, novoizabrani pomo}ni biskup Zagreba~ke nadbiskupije.

Prema potrebi Dru{tvo osniva svoje podru`nice izvan sjedi{ta. Do sada je osno-vano ~etrnaest podru`nica.

Ve} od konca 1990. lije~nici u Karlovcu, shva}aju}i potrebu educiranja lije~nika iz podru~ja medicinske etike, radili su u duhu Dru{tva, te organizirali brojne tribine u zajedni{tvu s Hrvatskim katoli~kim dru{tvom prosvjetnih djelatnika, a koje su odràvali ugledni predava~i iz Zagreba. Navodim samo neke od njih:

* Mirjana Petrak, ro|ena 1936. u Dugoj Resi. Zavr{ila Medicinski fakultet u Zagrebu (1962), specijalizirala je infektologiju (1968), primarijus (1980). U mirovini od 2002. @ivi u Karlovcu.

182

Prof. dr. o. Valentin Pozai} DI: Vrijednost i nepovredivost ljudskog ìvota Prof. dr. Ante Vukasovi}: Odgojna funkcija u obitelji – moralni razvitak mladihProf. dr. Josip Jelini} DI: Dru{tveni nauk Crkve u slu`bi ~ovjekaO. dr. Zvjezdan Lini} OFM: Teizam razuma – ateizam srca

Zbog toga {to je rad HKLD-a u Zagrebu tek zapo~eo te zbog ratnih strahota, javni rad i osnivanje podru`nice u Karlovcu tih godina nije bilo mogu}e. Na-kon tolikog niza godina, uz svekoliku pomo} Gospodnju, te mukotrpni rad du-gogodi{njih ~lanova HKLD-a iz Karlovca, Upravni odbor HKLD-a u Zagrebu te Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu na zamolbu Incijativnog odbora koji su ~inili prim. Mirjana Petrak, dr. med., prim. Del Toso-Depeder, dr. med. i Davorka Rosi}, dr. med., dali su dopu{tenje za osnivanje podru`nice HKLD-a u Karlovcu. Tako je karlova~ka podru`nica osnovana 31. sije~nja 2004.godine. Sada broji {ezdeset ~lanova. Za predsjednicu je izabrana prim. Mirjana Petrak, dr.med., za dopredsjednika mr. sc. Nedjeljko Striki}, dr. med., za tajnicu Ankica Ple{a, dr. med., a za rizni~arku Mira Mlinac-Lucijani}, dr. med. Za duhovnog savjetnika imenovan je pre~asni gospodin Ferdinanad Vraì}.

U ostvarivanju cilja Dru{tvo poti~e eti~ko-moralnu, zdravstvenu i stru~nu izo-brazbu svojih ~lanova prema zahtjevima vremena i nauku Katoli~ke crkve. ^lanovi svojim vlastitim primjerom unose u djelatnost zdravstva vrednote kr-{}anskog ìvota. U postupku s bolesnim ~ovjekom ~lanovi trebaju njegovati duh istinskog sluènja i po{tovanja ljudske osobe, zauzimati se za primjenu razu-mnih i najboljih postupaka u ~uvanju zdravlja, spre~avanju, prepoznavanju i lije~enju bolesti te oporavku bolesnika. Treba se tako|er brinuti za dostojanstvo lije~nika i drugih zdravstvenih djelatnika kao za doli~ne sigurne uvjete rada u njihovom zvanju. Nadasve, svi su ~lanovi du`ni promicati katoli~ke moralno-eti~ke stavove u medicinskoj znanosti i praksi. Tijekom godinu dana postojanja Podru`nice u Karlovcu na{e aktivnosti svodile su se uglavnom na organiziranje stru~no-eti~ko-moralnih predavanja, koja su odràli eminentni gosti iz Zagreba, profesori s Medicinskog i Filozofsko-teolo{kog fakulteta. U ljetnim mjeseci-ma 2004. organizirali smo izlete u Vukovar, Borovo Naselje, Osijek, \akovo te Krasno i Zaviàn.

Sudionici osniva~ke skup{tine Karlova~ke podru`nice HKLD-a

31. sije~nja 2004.

Mirjana Petrak

Tomislav Hauptfeld

HISTORIA VIVA

U dana{njem uùrbanom vremenu kada se doga|aji i spoznaje strelovito izmje-njuju a tople, ljudske vrednote gube bitku s otu|enom ponudom uzbu|enja u elektroni~kim igricama, kada ugodu prijateljskih lica pre~esto zamjenjuje blje-dilo ra~unalnog monitora, vi{e je nego potrebno podsjetiti ljude na velikane i doga|aje hrvatske povijesti koji su svojim postojanjem i djelovanjem utrli put sretnijoj i izvjesnijoj budu}nosti svoga naroda i domovine.

“Vrijednosti pro{losti izgra|uju ljepotu budu}nosti”, geslo je dru{tva gra|ana Historia Viva iz Karlovca koje ({to im i samo ime kazuje) kao ìvu povijest nje-guje uspomenu na povijesne osobe i doga|aje vezane za Karlovac i Karlova~ku ùpaniju. Dru{tvo uspje{no sudjeluje u scensko-kulturnom, turisti~kom, eduka-tivnom i op}enito dru{tvenom ìvotu grada, oìvljavaju}i povijesne osobe Kar-lovca i Karlova~ke ùpanije, te na taj na~in ~uva kulturnu i povijesnu ba{tinu i pribliàva je gra|anstvu na pristupa~an i zanimljiv na~in.

Od pedesetak kandidata koje su predvidjeli obuhvatiti svojim radom, ~lanovi Dru{tva su za po~etak oìvjeli sljede}e povijesne likove:

1) Martin Gambon – (ro|en u sjevernoj Italiji gdje je vjerojatno i umro u travnju 1591. godine) Baumeister, prvi graditelj vojne tvr|ave Karlovac od 13. srpnja 1579. do 1591. god. i obnovitelj i graditelj utvrda du` granice Austrijske carevi-ne.

2) Ana Katarina Zrinski – (ro|ena 1625. godine u Bosiljevu, umrla 16. studenog 1673. god. u Grazu) Markiza i grofica, sestra Frana Krste Frankopana, udajom za Petra Zrinskog 27. listopada 1641. godine postala je hrvatska banica. Bila je spisateljica-pjesnikinja ( Putni tovaru{ tiskan u Mletcima 1661. godine), prevo-diteljica i vrsna diplomatkinja.

3) Dragojla Jarnevi} – (ro|ena u Karlovcu 4. sije~nja 1812, umrla 12. oùjka 1875. u Karlovcu ) Najpoznatija knjièvnica i pjesnikinja u doba ilirskog prepo-roda. Bila je odgojiteljica, kroni~arka svojega vremena, èstoka promicateljica prava èna, a bila je i prva èna - planinarka u na{im krajevima.

4) Ivan Maùrani} – (ro|en u Novom Vinodolskom 18. srpnja 1814, umro 4. kolovoza 1890. u Zagrebu ) Hrvatski pjesnik i politi~ar, bio je odvjetnik u Kar-

184 Tomislav Hauptfeld

lovcu, slu`benik u gradskom vije}u Karlovca, narodni zastupnik u Hrvatskom saboru, dràvni odvjetnik, dvorski kancelar, predsjednik Hrvatskog sabora, a od 1873. do 1880. godine je hrvatski ban (tzv. ban pu~anin). Pisao je pjesme (najzna~ajnije djelo - ep Smrt Smail-age ̂ engi}a), dopunio je Gunduli}evo djelo Osman, bio je suradnik Gajeve Danice, najistaknutiji je vo|a radikalno-demo-kratske, tzv. karlova~ke grupe Ilirskog pokreta. Posljednjih deset godina ìvota bavio se samo matematikom i astronomijom.

5) Vjekoslav Karas – (Karlovac, 19. svibnja 1821 - 5. srpnja 1858) Slikar koji je prve nauke dobio od slikara Fridricha Hemerlitza, a zavr{io je akademiju u Firenzi. Jedan je od najve}ih hrvatskih slikara devetnaestoga stolje}a. Bavio se i sviranjem flaute i gitare, a skladao je tridesetak pjesama za zbor u Karlovcu, kojim je i ravnao. Izrazito osje}ajan nije podnio nerazumijevanje i nedostatak podr{ke za daljnji rad u vlastitoj sredini pa je ìvot tragi~no zavr{io u 37. godini, utopiv{i se u Korani.

6) Mirko Seljan – (Karlovac, 5. travnja 1871 – Peru, 1913)

7) Stjepan Seljan – (Karlovac, 19. kolovoz 1875 – Auro Preto, Brazil, 7. lip-nja 1936) Poznati karlova~ki geografski i etnolo{ki istraìva~i, svjetski putnici, politi~ari (Etiopija), znanstveni radnici, kroni~ari i pisci (dnevnik, pisma, ~lan-ci, knjige…), poligloti (djela su im pisana na hrvatskom, ruskom, njema~kom, francuskom, talijanskom i arapskom). Mirko je pisao i pjesme, a me|u na{im iseljenicima {irom svijeta ìvo su njegovali tradicije i obi~aje hrvatskog naroda i jezika.

8) Draga Hauptfeld – (Zagreb, 18. kolovoza 1881 – Reichenberg, 5. studenog 1952). Najstarija k}erka karlova~kog knjigotiskara i posjednika Dragutina Ha-uptfelda, operna pjeva~ica - vagnerijanka (koloraturni sopran), u~enica maestra Ivana pl. Zajca (posvetio joj je kao svojoj najboljoj u~enici kantatu No}nom nebu ), uvaèna ~lanica Wagnerovog festivala u “Bünenfestspielhaus Bayere-uth”, redovito gostuje i odràva koncerte u „Zorin-domu“ u Karlovcu. Bila je vrsna je pedago{ka radnica pa je podu~avala i zapo~ela karijeru poznatog oper-nog pjeva~a, basa Rudolfa Watzkea, posreduju}i kod Siegfrida Wagnera, sina Richarda Wagnera i Cosime Wagner (von Bülow), k}erke Franza Liszta, neraz-dvojne Dragine prijateljice. Urna s njezinim pepelom po~iva na rimokatoli~kom groblju Dubovac u Karlovcu.

Zanimljiv je put od prvog okupljanja dana{njih ~lanova Dru{tva do osnivanja udruge i djelovanja u prvoj godini postojanja.

U sklopu obiljeàvanja 125. godi{njice osnutka karlova~ke tvr|e osmi{ljena je interesantna igra – natjecanje pod nazivom „Karlovac – grad zvijezda“ u kojoj }e natjecatelji, obilaze}i va`na mjesta renesansne jezgre, pronalaziti povijesne osobe iz karlova~ke pro{losti, razgovarati s njima, odgovarati na pitanja, te tako sakupljati bodove i usput u~iti i utvr|ivati znanje o svojemu gradu.

185

I tako se u lipnju 2004. godine na poziv idejnog za~etnika igre, Igora ûliga, kustosa u karlova~kom Muzeju, i Tihane Bakari}, direktorice Turisti~ke zajed-nice grada Karlovca, okupila mala grupa entuzijasta, mahom ~lanova dramskog studija Gradskog kazali{ta „Zorin-dom“ da zamisao provedu u djelo. Na tom su natjecanju sudjelovale ekipe gradskih ~etvrti Karlovca (Banija, Dubovac, Novi centar i Zvijezda) pokazav{i zavidno znanje o povijesnim osobama i gradu.

U igri „Karlovac – grad zvijezda“ 2004. godine povijesne likove igrali su:

Martin Gambon – Tomislav HauptfeldAna Katarina Zrinski – Nata{a Vojnovi}Dragojla Jarnevi} – Tatjana Farka{Ivan Maùrani} – Miroslav Jak{i}-DokVjekoslav Karas – Alfred KrupaMirko Seljan – Kristijan HauptfeldStjepan Seljan – Bruno Vojvodi}

Kraji~kom oka doga|aj su pratili djelatnici magistrata pa je cijela grupa pozvana da, kao veliko iznena|enje, sudjeluje u programu sve~ane sjednice Gradskog vije}a grada Karlovca povodom Dana grada, 13. srpnja.

^lanovi dru{tva Historia Viva pred “Zorin-domom” u srpnju 2004. godine. S lijeva na desno: Ana Katarina Zrinski (Nata{a Vojnovi}), Martin Gambon (Tomislav Hauptfeld), Mirko Seljan (Kristijan Hauptfeld),

Stjepan Seljan (Bruno Vojvodi}), Vjekoslav Karas (Alfred Krupa), Ivan Maùrani} (Miroslav Jak{i}-Dok), Dragojla Jarnevi} (Tatjana Farka{)

Historia viva


Povijesne osobe pojavljuju se kao atrakcija i na televiziji, s njima se fotografiraju po~asni gosti iz Italije, a i nazo~ni predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Me-si}, zamolio je da se fotografira s poznatim likovima iz karlova~ke povijesti.

I sami iznena|eni velikim zanimanjem svih koji su bili u prilici vidjeti ih, ~lanovi grupe, na poticaj Tihane Bakari}, sastaju se u Kazali{noj kavani “Zorin-dom” i dogovaraju nastavne aktivnosti. Zaklju~uju da dru`ba treba ostati na okupu i pojavljivati se u svim prilikama gdje mogu gra|anima i putnicima – namjernici-ma pribliìti vrijednosti karlova~ke ba{tine kroz oìvljavanje povijesnih osoba. Djelovat }e pri Turisti~koj zajednici grada Karlovca, a jednoglasno je prihva-}en prijedlog Tihane Bakari} da dru`ba nosi ime Historia Viva, jer u kulturnoj i turisti~koj ponudi grada djelatnost dru{tva treba oìvjeti povijest Karlovca i Karlova~ke ùpanije.

Ubrzo dolaze pozivi za sudjelovanje u raznim aktivnostima.- premijera predstave Veliki bal u Kazali{tu „Tre{nja“ – Zagreb- turisti~ki aran`man s grupom iz Vara`dina u restoranu „Frlan“ u Vivodini- modna revija na obrtni~koj ve~eri u „Zorin-domu“- aktivnosti oko fa{nika u „Zorin-domu i sl.

Ubrzo su nastupi po~eli prelaziti okvire ad hoc sloène grupe glumaca i javila se potreba za dobrom organizacijom rada i podjelom du`nosti me|u ~lanovima kako bi aktivnosti dobile nu`nu ozbiljnost, odgovornost i profesionalni pristup, bez obzira na amaterski status grupe.

Odlu~eno je da }e biti utemeljena dru`ba Historia Viva kao dragovoljna udruga – dru{tvo gra|ana, {tovatelja povijesnih doga|aja i osoba koje su svojim posto-janjem i djelovanjem ostavile zna~ajne i vrijedne tragove u ìvotu i radu ljudi na podru~ju Karlova~ke ùpanije i {ire.

I tako je u petak 25. velja~e 2005. godine sazvana osniva~ka skup{tina dru{tva Historia viva u prostoru Knji`nice za mlade u Banjav~i}evoj ulici. Skup{tinu su svojim sudjelovanjem uveli~ali ~lanovi Karlova~kog vokalnog okteta i pri-padnici Karlova~ke gra|anske garde, a nazo~ili su mnogi uvaèni Karlov~ani pozdravljaju}i ovaj zanimljivi i pozornosti vrijedan doga|aj.

Pripremi Osniva~ke skup{tine posve}ena je izuzetna pozornost kako bi se Dru{-tvo odmah pokazalo kao ozbiljan i vrijedan sudionik u kulturnim, turisti~kim, edukativnim i inim zbivanjima u gradu Karlovcu, ali i cijeloj ùpaniji.

Utvr|eno je da postoji trinaest utemeljitelja Dru{tva, izme|u kojih su na toj Skup{tini izabrani prvi du`nosnici.

Utemeljitelji i prvi du`nosnici dru{tva Historia Viva (abecednim redom prezi-mena) su:

Tihana Bakari} – tajnica dru{tva, Igor ûlig – dopredsjednik dru{tva, Tatja-na Farka{ – predsjednica Nadzornog odbora, Kristijan Hauptfeld, Tomislav

187

Hauptfeld – predsjednik dru{tva, Miroslav Jak{i}-Dok – dopredsjednik dru{-tva, Alfred (Freddy) Krupa, Nikolina Lisac – rizni~arka dru{tva, [tefica Ljubi} (kasnije udana Mlinac) – ~lanica Nadzornog odbora, Andreja Sudar, Josip [ut, Nata{a Vojnovi} – ~lanica Nadzornog odbora i Bruno Vojvodi}

^lanovi Skup{tine usvojili su pravila iz kojih vrijedi citirati poglavlje Ciljevi i djelatnosti Dru{tva:

Ciljevi Dru{tva su:

• oìvljavati i odràvati uspomenu na povijesne osobe koje su svojim ~asnim i vrijednim radom i djelovanjem u svojem vremenu, utjecale na doga|anja u kul-turi, znanosti, knjièvnosti, gospodarstvu, humanim aktivnostima, socijalnom i op}em razvitku gradova i ostalih mjesta na podru~ju dana{nje Karlova~ke ù-panije,

• pribliìti gra|anstvu autenti~ne vrijednosti pojedinih povijesnih osoba i doga-|aja koji su uvjetovali boljitak u ìvotu na ovom podru~ju,

• djelatno sudjelovati u kulturnim i zabavnim zbivanjima na{eg podru~ja, pose-bice s ciljem odrànja tradicije obi~aja ovoga kraja,

• potpuno se uklju~iti u rad na pobolj{anju turisti~ke ponude u Karlova~koj ùpaniji,

• istraìvati i sustavno srediti vjerodostojne ~injenice o povijesnim osobama i doga|ajima koji su u Programu Dru{tva.

Djelatnosti Dru{tva su:

• prikazivanje odabranih povijesnih likova kroz svoje ~lanove – glumce,

• rad na igrokazima i tekstovima koji obra|uju teme vezane uz povijesne osobe i doga|aje,

• sakupljanje vjerodostojnih podataka, tekstova i predmeta u svezi s povijesnim osobama i doga|ajima vezanim uz njih,

• izlo`bena, dramsko – kazali{na, nakladni~ka i promid`bena djelatnost, su-kladno posebnim propisima,

• ure|ivanje i redovito odràvanje Internet stranice Dru{tva,

• suradnja s drugim udrugama, ustanovama i pojedincima s ciljem saznanja i prikupljanja novih pojedinosti za pobolj{anje rada Dru{tva, edukacije ~lanova i suradnika i sakupljanja povijesne gra|e,

• obavljanje djelatnosti kojima se stje~e dobit, sukladno zakonu, s ciljem priku-pljanja sredstava za rad i unapre|enje rada Dru{tva.

Na Skup{tini je donijet Plan aktivnosti i usvojen Program rada u 2005. godini u

Historia viva


kojem zna~ajno mjesto, pored sudjelovanja u raznim doga|anjima kulturnog i turisti~kog karaktera, zauzima oìvljavanje jo{ nekoliko povijesnih osoba, ovi-sno o mogu}nostima Dru{tva. Mora se znati da je oìvljavanje svakoga lika po-vezano s osjetnim financijskim tro{kovima i organizacijskim naporima, jer se lik odmah uklapa u sve aktivnosti Dru{tva i mora prona}i svoje mjesto u svim nastupima zajedno s ostalim, ve} odre|enim i uigranim likovima.

Nagla{ena je èlja da se {to ve}i broj gra|ana uklju~i u rad Dru{tva, kao redovni ili kao podupiraju}i ~lanovi, idejama, glumom, organizacijskim i inim sposob-nostima, te da Dru{tvo postane op}e gra|ansko dobro. Jedino }e se pri odabiru ~lanova za oìvljavanje povijesnih osoba posvetiti posebna pozornost, jer mo-raju zadovoljiti specifi~ne uvjete rada, imati istraìva~ke znatièlje, strpljenja, spremnosti na osobnu `rtvu u korist kolektiva i svakako nadprosje~nih gluma~-kih i uop}e kazali{nih sposobnosti.

Vijest o osnivanju dru{tva Historia Viva brzo se pro{irila i izvan granica Kar-lova~ke ùpanije {to je rezultiralo, osim pove}anjem broja ~lanova na dvade-set~etvero koncem svibnja, pozivima za sudjelovanje u raznim doga|ajima i suradnjama.

Moèmo izdvojiti najzna~ajnije doga|aje u kojima su nakon osnivanja sudjelo-vali ~lanovi dru{tva Historia Viva:

–emisija Sanje Doleàl na RTL televiziji– dolazak djece stranih diplomata francuskog govornog podru~ja u Karlovac–tribina i obilasci vezani uz program projekta o~uvanja i revitalizacije starih gradova i utvrda u Karlova~koj ùpaniji, u suradnji s njema~kim stru~njacima –

Gospodarska komora Karlova~ke ùpanije– sve~ana sjednica @upanijske skup{tine Karlova~ke ùpanije – „Zorin-dom“– me|unarodni Barmen cup – Hotel „Korana Srakov~i}“– posjet grupe turista staroj gradskoj jezgri Zvijezdi i gradini Dubovac– Sajam vlastelinstva – Stari grad Dubovac– Smotra kazali{nih amatera Hrvatske – Vis– podizanje zastave i defile povodom Velikog karlova~kog sabora– otvorenje Obrtni~kog centra u Haulikovoj ulici– otvorenje novog pogona i proslava u poduze}u “Wienerberger”– proslava KUD-a „@eljezni~ar“ posve}ena gradu Karlovcu – „Zorin-dom“– sve~anost otvaranja Velikog karlova~kog sabora povodom Dana grada– sve~ana sjednica Poglavarstva grada Karlovca – Gradska vije}nica– otvorenje cvjetnog paviljona Katzler– igra-natjecanje „Karlovac- grad zvijezda“ – stara gradska jezgra– obiljeàvanje 8. godi{njice CEIK-a „Bra}a Seljan“ i 130. godi{njice ro|enja Stjepana Seljana– susret ~etiri Novigrada – gradina Dubovac

189

Dobar dio navedenih aktivnosti proveden je bez pote{ko}a zahvaljuju}i svesrd-noj pomo}i Karlova~ke ùpanije, grada Karlovca i Turisti~ke zajednice grada Karlovca.

Posebna vrijednost Dru{tva su tekstovi i izvedbe malih scenskih prikaza za ra-zne prilike u kojima se pojavljuju odgovaraju}e povijesne osobe u prigodnim dijalozima, a pi{u ih sami ~lanovi Dru{tva.

Nije sve uvijek i{lo glatko te su se, nakon vidnih uspjeha i iskazane sposobno-sti u pripremi, organizaciji i izvedbi raznih programa, pojavili pojedini gra|ani koji su smatrali da su predodre|eni za autore pojedinih doga|anja u Karlovcu i osjetili nepotrebnu konkurenciju u dru`bi Historia Viva, ali ~lanovi Dru{tva se duboko nadaju da }e i ti pojedinci napustiti preìvjeli na~in razmi{ljanja i prikloniti se utrci u stvaranju {to bolje ponude u kulturnim, turisti~kim i drugim dru{tvenim zbivanjima u gradu i ùpaniji.

Kako bilo, dru{tvo gra|ana Historia Viva {irom je otvorilo vrata svima koji su spremni svoju ljubav prema gradu, ljudima i domovini iskazati kroz sudjelova-nje u radu Dru{tva na o~uvanju bogate povijesne ba{tine na{ega kraja.

Jer kako slogan dru{tva Historia Viva kaè: „Vrijednosti pro{losti izgra|uju lje-potu budu}nosti.“

Historia viva

Marijan Baki}*

KARLOVA^KI [PORT

Kol’ko para, tol’ko muzike!

Usprkos svim nedostacima i te{ko}ama u radu treba ista}i da su klubovi i {porta{i ostvarili niz zapaènih rezultata i plasmana, kako na doma}im tako i na me|una-rodnim natjecanjima za {to zasluge pripadaju {porta{ima, njihovim trenerima ali i brojnim {portskim djelatnicima koji su svojim trudom i marom pridonijeli uspjesi-ma karlova~kog {porta i njegovom promicanju

U Karlova~ku {portsku zajednicu udruèno je 97 ~lanica koje djeluju u 42 ra-zli~ita {porta i sedam sekcija, dru{tava ili udruènja, od kojih je 25 olimpijskih {portova.

U ovoj godini Karlov~ani su imali priliku obiljeìti, ili se barem prisjetiti, neko-liko va`nih obljetnica iz bogatog {portskog ìvota svoga grada, bilo da je rije~ o udrugama, velikim {portskim doga|ajima, ili istaknutim pojedincima. Naro~ito su zna~ajne dvije obljetnice klubova koji su u ovoj godini zna~ajnije obiljeìli karlova~ki {port. To se prvenstveno odnosi na Vesla~ki klub „Korana“ koji je u srpnju ove godine obiljeìo sedam desetlje}a uspje{nog djelovanja i Gimnasti~ki klub „Sokol“ koji slavi 120 godina. Sredi{nja proslava biti }e odràna u prosincu 2005. godine.

Za proslavu 70 godina VK „Korana“ osnovan je Organizacijski odbor na ~ijem je ~elu bio gradona~elnik Karlovca, Gradsko poglavarstvo je bilo pokrovitelj, supokrovitelj je bila Karlova~ka ùpanija, a generalni sponzor Karlova~ka ban-ka.

Iza Drugoga svjetskoga rata nastupili su zlatni dani karlova~kog veslanja, a veù se uz uspjehe Ljubice Novak i Miroslava Keki}a, potom @elimira Nejaka i Davorina Katu{ina do olimpijca Tihomira Jarnjevi}a, Domagoja Milakovi}a, Igora Vuki}evi}a i drugih, a unatrag nekoliko godina karlova~ko veslanje, pod nadzorom profesionalnog trenera veslanja Zlatka Katu{ina, ~ini se doìvljava renesansu jer je u jubilarnoj godini polu~ilo dosad najbolje rezultate.

*Marijan Baki}, ro|en 1953 u Karlovcu. Osniva~ i glavni urednik KA[-a ({portski tjednik Karlova~ke ùpani-je) od 1998. Kolumnist je Karlova~kog lista od 1996. Zbirku kolumni objavio je 2001. pod naslovom Pogled iz drugog kuta. Autor je {portskih monografija o rukometu, karateu, tenisu i veslanju. @ivi u Karlovcu. Zaposlen je u Karlova~koj banci d.d.

191

Juniorka Marcela Milo{evi} bi lako mogla postati „prva dama“ hrvatskog veslanja jer je ve} danas progla{avaju nasljednicom Mirne Rajle. U nade kar-lova~kog i hrvatskog veslanja ubrajaju jo{ i skifiste - u katego-riji juniora B - Jurja Katu{ina, a u juni-orskoj A kategoriji

- Svena Bohneca koji, kao i Marcela, ve} imaju u dèpu poziv za reprezentaciju. Tomislav Komu~ar je vrlo blizu reprezentativnom dresu seniorske B reprezen-tacije. I to nije sve, hrvatsko veslanje ~uti }e jo{ i za bra}u Cindri}, Gorana i Zorana, te sestru i brata Marcele Milo{evi}, Karlu i Matiju.

Posrnula “kraljica”Od osobite je va`nosti za karlova~ki {port obiljeàvanje 120. obljetnice sokol-stva i gimnastike u Karlovcu. GK „Sokol“ Karlovac je danas jedan od najbolje organiziranih i najbrojnijih klubova koji okuplja preko 200 gimnasti~arki i gi-mnasti~ara svih uzrasta. Primjeran je njihov rad s mladeì, koji zapo~inje jo{ u vrti}u. Na pojedina~nom prvenstvu Hrvatske karlova~ki gimnasti~ari su osvojili ~ak 14 medalja. Isti~u se Dario [an~i}, Lola Borov~ek, Tomislav Dobrani}, Kre-{imir Radinovi}, Ivan Herak, Luka Vukovi}, Doroteja Jeli}, Ivana Gales, Doris Dobrani} i Gabrijela Turi}.

Atletika u Karlovcu je danas daleko ispod razine rezultata koji je imala ne-kad, obiljeìla su je imena poput Kre{e Ra~i}a, Jelice Pavli~i}-[tefan~i}, Ivice Ivi~aka i Katice Matakovi}. Naàlost i uvjeti pod kojima danas rade atleti~a-ri i atleti~arke AK Karlovca nisu se bitno izmijenili u odnosu na slavne dane karlova~ke atletike. Me|utim, upornost i ljubav spram „kraljice“, karlova~ke atleti~are svrstavaju danas me|u istaknutije predstavnike HALS-a, naro~ito atleti~arke Anu - Mariju Mil~i}, Anamariju Boljkovac, Dijanu Obrovac i Petru Gidak. Od atleti~ara isti~e se dugopruga{ i profesionalni trener kluba Sa{a Bel-~i}, koji poput „starog vina“ iz godine u godinu sve brè i bolje tr~i i nastupa u svojoj kategoriji.

U Karlovcu se „bijelim {portom“ gospo|e i gospoda bave ve} vi{e od 100 go-dina, i to u najljep{em dijelu grada, Vrbani}evom perivoju na Korani, gdje su igrala i najve}a imena hrvatskog tenisa: Goran Ivani{evi}, Iva Majoli, Goran Prpi} i drugi. Prvo tenisko ime kluba danas su talentirani igra~i Luka [omen i Indire Akiki, a Karlovac ostaje nepresu{ni izvor talentiranih tenisa~a.

Najve}a nada karlova~kog {porta – vesla~ica “Korane” Marcela Milo{evi}

Karlova~ki {port

192 Marijan Baki}

Borila~ki {port je po-sebno omiljen kod mla-dih Karlov~ana. Osim toga Karlovac je koli-jevka tae kwon doa u Hrvatskoj, a klubovi poput TKD Karlovac, TKD Banija i TKD Grabrik biljeè zna~aj-ne rezultate na doma-}im i me|unarodnim natjecanjima. Naro~ito se isti}u: Luka Vla{i}, Josipa Kusani}, koja je na nedavnom EP u Rigi osvojila bron~anu se-niorsku medalju, Petra Butala, Zdenka Tkalac, Elena Grgi}, Marija Vi~i}, Ana Vlahovi}…

U posljednje vrijeme pozornost na sebe ponovno skre}u karatisti, predstavnici KK „Kaplast“: Radmilo Rula, Ivan Puklavec, Vedran Hrvat i Josip Livada koji na dràvnim natjecanjima i me|unarodnim turnirima zauzimaju visoke pozici-je.

Od pojedina~nih {portova, strelja{tvo je u Karlovcu oduvijek djelovalo samoza-tajno, primjerno i vrlo dobro organizirano, a strijelci su tako|er redovito postiza-li iznimne rezultate, pa ima i nekoliko prvaka dràve. Strelja~ki klub „Policajac“ i Strelja~ki klub Karlovac imaju dràvne prvake u raznim disciplinama. “Oko sokolovo” karlova~kog strelja{tva danas jesu: Vlado Cindri}, Nikola Gr~i}, Ro-bertino Zgombi}, Vjekoslav Genzi}, Vjekoslav Vidovi} i Stefanija Kloko~ki.

Iznimka koja potvr|uje praviloOdbojka{i su najstariji karlova~ki prvoliga{ i „zlatna sredina“ hrvatske odbojke. I ove su godine na Prvenstvu Hrvatske osvojili ~etvrto mjesto i osigurali nastup u Europi. Zbog nedostatka novca ranijih godina im se doga|alo da odustaju od nastupa u me|unarodnom kup natjecanju. Nadamo se da se tako ne{to ne}e dogoditi i ove godine.

Karlova~ki ko{arka{i naàlost jo{ ìve na „staroj slavi“ jer Karlovac ve} 40 go-dina nije „grad ko{arke“. Kada je poznati hrvatski politi~ki komentator i novi-nar, Danko Plevnik, pokrenuo obiljeàvanje 40 godina bratimljenja karlova~ke ko{arke sa svjetskom NBA ligom, odnosno kada su u Karlovcu 1954. gostovali ameri~ki ko{arka{i predvo|enim legendarnim igra~ima Oscarom Robertsonom i Billom Russelom i odigrali utakmici s hrvatskom ko{arka{kom reprezenta-cijom, bila je to prigoda za sje}anja na neosvojivi [anac i najljep{e „stihove“ ko{arke u Karlovcu. Ko{arka{ki klub „[anac“ Karlovac poklonicima ko{arke

Borila~ki {portovi zauzimaju posebno mjesto u karlova~kom {portu – talentirane ~lanice TKD Banija Ana Vlahovi} i Elena Grgi} s trenerom

Nevenom Trbojevi}em

193

u gradu na ~etiri rijeke danas ne pruà niti „k“ od ko{arke koju bi morao, s ob-zirom na tradiciju koju nosi. Ko{arka{ka budu}nost, naàlost, nije svijetla jer da-na{nji igra~i nemaju niti program, a niti vodstvo kluba koje bi karlova~ku ko{ar-ku vratilo u Prvu hrvatsku ko{arka{ku ligu. Dobro je {to su nedavno u Karlovcu osnovana jo{ dva ko{arka{ka kluba: KK „Auto – lim – lak“ i KK „@orona“. Naro-~ito se, kvalitetnim i zapaènim radom s mladim uzrastom, isti~e „@orona“.

Bejzbol je iznimka koja potvr|uje pra-vilo – sjajna organizacija, agilno vodstvo i izvanredni rezultati krase ovaj, u po-sljednje vrijeme, najtrofejniji karlova~ki klub i {port. Uvjete koje su si bejzbola{i stvorili i od {ikare, u gradskom naselju Grabrik, pored pruge izgradili najbolje

bejzbol igrali{te u Hrvatskoj – igrali{te „êtiri rijeke“, te sve vi{e mladih koji dolaze u Baseball klub „Kelteks“ i hvataju se bejzbol palice, zasigurno jam~e „eksploziju“ bejzbola. Bejzbola{i su strpljivi i uporni, rade na duge staze. U njih bi se trebalo ugledati!

“U~iteljica ìvota”Bez obzira na ~injenicu koliko bejzbol danas privla~i mlade, njima to uspijeva vjerojatno i stoga {to su znali iskoristiti (ne)organiziranost nekih drugih {portova. Nogomet, na primjer, Karlov~anima u svijesti ipak ostaje „najva`-nija sporedna stvar na svijetu“. Nogometni klub Karlovac je ove godine osvojio prvo mjesto u Tre}oj hrvatskoj nogometnoj ligi – sredi{te, i kroz kvalifikacije, kona~no, na-kon 27 godina, osigurao ulazak u Drugu ligu. Sam start nije bio sjajan, ali se svi nadaju da }e karlova~ki plavo – bijeli osigurati plasman u Drugoj ligi koji bi im omogu}io igranje u novoj Jedinstvenoj hrvatskoj nogometnoj ligi koja starta od jeseni, sezone 2005/06. Nogo-met je zapravo najve}a „prijetnja“ bejzbolu i ostalim {portovima, jer on mlade`, vi{e nego ijedan drugi {port, odvla~i na stadion koji nosi ime legende karlova~kog i hrvatskog no-

Najtalentiraniji bejzbola{ u Hrvatskoj – Bobo Gales

Karlova~ki i hrvatski primjer dobre organi-zacije - Rukometna {kola Karlovac

Karlova~ki {port

194

gometa, Branka âvlovi}a – âvleka. Ne zovu ga bez razloga „najva`nija spo-redna stvar na svijetu“. Ako tako zaista i bude, tada bi zasigurno mogao profiti-rati nogomet, karlova~ki {port i navija~i, koji to odavno ̀ ele. Ali, u NK Karlovac naàlost jo{ toliko toga „ne {tima“, a bez ispravno „posloènih kockica“ radost bi mogla biti kratka.

Rukomet je dugogodi{nji prvoliga{, koji je najbolje rezultate postizao 90-ih kad su imali jake sponzore poput Karlova~ke pivovare i Karlova~ke banke. Kad je toga nestalo, nestalo je i dobrih doma}ih i me|unarodnih utakmica, prepune dvorane… Kad bi se u HRK Karlovac vratili svi igra~i koji danas igraju u dre-sovima hrvatskih prvoliga{kih klubova, tada bi rukomet opet punio dvoranu i klub se borio za vrh ljestvice, a ne bi iz godine u godinu igrao u Ligi za ostanak. Karlova~ki rukomet danas obiljeàva i sjajan rad u Rukometnoj {koli Karlo-vac koja je primjer i „{pranca“ svim ostalim rukometnim {kolama u Hrvatskoj. Trenutno broji vi{e od 500 polaznika. Ona budi nadu u bolje sutra karlova~kog rukometa samo… „kol’ko para, tol’ko muzike“, a povijest bi, naro~ito za HRK Karlovac, trebala biti „u~iteljica ìvota“. Rukometni klub Dubovac, najstariji i najpopularniji karlova~ki klub, ove godine biljeì 40 godina. Osnovan je 1961. kao sekcija pri Vesla~kom klubu “Korana”, a kao samostalni klub djeluje od jeseni 1965. godine.

Nedostatak novca za {port je {portska stvarnost, ne samo u Karlovcu ve} u naj-ve}em broju sredina u Hrvatskoj. Zato o novcima i o {portskim objektima ni{ta, iako bi i to mogla biti jedna od tema. Usprkos svim nedostacima i te{ko}ama, treba ista}i da su klubovi i {porta{i ostvarili niz zapaènih rezultata i plasmana, kako na doma}im, tako i na me|unarodnim natjecanjima, za {to zasluge pripa-daju {porta{ima, njihovim trenerima, ali i brojnim {portskim djelatnicima koji su svojim trudom i marom pridonijeli uspjesima karlova~kog {porta i njegovom promicanju.

Foto: arhiva KA[ i Karlova~ki list

Marijan Baki}

Vladimir Per{in

SPOMENICE [KOLA LADVENJAK, VUKMANI] I TURANJ

Osnovna {kola Turanj 2005. godine obiljeàva 100 godina postojanja {kolske zgrade te 35 godina od otvaranja novog krila zgrade 1970. godine. Nastava u {koli zapo~ela je 1846. godine. Glavni izvori za prou~avanje povijesti {kole na-laze se u sa~uvanim Spomenicama osnovnih {kola Turanj i Ladvenjak, koje su od samog po~etka vodili u~itelji, tj. ravnatelji. One ne sadrè samo prikaz po-vijesti {kolstva ve} svih doga|aja vezanih uz ta razdoblja. Naro~ito su to vri-jedni podaci o ìvotu i stanju {kolstva te stanovni{tva na granici Vojne krajine. Spomenice se dopunjuju sa sa~uvanom arhivskom gra|om: pismima, dopisima, ud`benicima, a kasnije i fotografijama. Vrijedan su izvor i knjige autora kao {to su: Franjo Julije Fras (1835), Radoslav Lopa{i} (1879), Rudolf Strohal (1906), Milan Turkovi} (1938), Franjo Dejak (1943), Milan Radeka (1970), Mile Mrkalj (1984) i Marija Vrbeti} (1979). [kole Turanj, Ladvenjak i Vukmani} pripadale su pod upravu Vojne krajine (1734), tj. Ratnog vojnog vije}a, odnosno C. Kr. Ministarstva rata sve do 1871. godine. Organizacija Vojne krajine dijelila se na Vara`dinsku, Banatsko-slavonsku i Karlova~ki generalat. Vojna krajina imala je posebno dru{tveno ustrojstvo za pitanja ekonomije, suda, zdravstva i {kolstva. Na ~elu svake pukovnije bio je zapovjednik koji je po svom poloàju odgovarao ùpanu u civilnoj Hrvatskoj. Za karlova~ko podru~je bila je zaduèna Slunj-ska pukovnija ujedinjena u Karlova~ki generalat. @ivot kraji{nika odvijao se u zadrugama gdje su glavni teret nosile ène, jer su mu{karci veliki dio ìvota provodili u vojsci i ratovali diljem Europe, naro~ito kao grani~ari u tzv. ~arda-cima. ârdaci su imali niz manjih utvr|enja, tj. “kordona” - odakle dolazi rije~ Kordun. Tijekom Vojne krajine odvijale su se i mnoge reforme kao na primjer za razdoblja Hildburghausenove organizacije Vojne krajine kada je uveden po-seban {kolski sustav. Osnovane su pu~ke {kole, tzv. trivijalne, kao i posebne pukovnijske {kole.

Tim {kolama zadatak je bio da od doma}eg stanovni{tva stvore kadrove za po-mo}ne slu`be, ali i za aktivne niè vojne ~asnike. U {kolstvu se nisu obu~avala samo vojna zvanja ve} i napredno gospodarstvo: vo}arstvo, sto~arstvo, uzgoj dudovog svilca i p~elarstvo. Uz svaku {kolu obvezno je bio ustrojen vrt i vo}njak. Od {kolskih vrtova, uz praksu u~enika, korist su imali i u~itelji, jer im je to bio dio pla}e. Na podru~ju Turanj – Kamensko veliki su utjecaj, {to se naprednog

OBLJETNICE

196

poljodjelstva i vo}arstva ti~e, imali pavlini.

Naselje Turanj spominje se ve} 1584. godine za bana Toma Erdodya. Na Turnju se zbila velika bitka s Turci-ma 1656. godine kada je Juraj Fran-kopan do nogu potukao Turke. Za potrebe vojske u Vojnoj krajini po-dignuta je 1791. tvornica sukna, a 1793. tvornica koè uz ve} postoje}e mlinove na u{}u Korane i Mre`ni-ce. Tvornice su radile za vojsku sve do 1905. godine. U okvirima Vojne krajine podignute su {kole u Slunju 1765, Krnjaku 1773. i u Tabori{tu kod Slunja. U mjestu Fuk (Vukma-ni}) {kola je podignuta 1774. U raz-doblju od 1819. podignute su {kole za potrebe pravoslavnog pu~anstva tzv. parohijske {kole: u Sjeni~aku 1761, Perni 1762, Bovi}u 1765. i Gornjem Buda~kom 1769. godine.

Sve su bile smje{tene u malim drvenim, slamom ili {indrom pokrivenim brvna-rama. Modernizacija {kolstva nastupila je u razdoblju reformi Marije Terezije i Josipa II. Sve se centralizira i povezuje s Be~om, koji {alje ud`benike u sve dijelove zemlje, pa tako i u Vojnu krajinu. Radilo se po principu Metdenbuch i zakonu Schullecodex. Sve to doznajemo iz sa~uvanih Spomenica {kola Ladve-njak i Turanj.

Spomenicu {kole Ladvenjak od 1871. godine uveo je i vodio ravnatelj Lujo Tu{kan. U njoj je zabiljeìo sve doga|aje vezane uz {kolu i selo Ladvenjak. Tako doznajemo da su u razdoblju baruna Antuna Mollinaria {kole pre{le iz vojnih vlasti u gra|ansku. Za godinu 1871. nadzornik {kole postao je Andrija Kneè-vi}, godinu kasnije crkva sv. Vida dobila je orgulje na kojima je svirao ravnatelj Lujo Tu{kan, a na krovu se je mijenjala dotrajala {indra. Ure|en je vo}njak, a inspekciju je provodio Mijat Stojanovi}. Tu{kan je biljeìo tu~e, su{e, poplave i potrese. Godine 1879. zabiljeìo je prijenos kostiju Petra Preradovi}a u Zagreb. Odu{evljavao se [enoinom Brankom koju je ~itao u nastavcima koji su izlazili u „Vijencu“. Znamo da je u svakom razredu na zidu stajalo raspelo i slika Franje Josipa I. Tako|er je navodio da su djeca ~esto obolijevala od zau{njaka, ospica, {arlaha, tuberkuloze, a najvi{e su patila od prehlada. Godine 1889. zabiljeìo je smrt Antuna Maùrani}a, Janka Turkovi}a, a 1890. bana Ivana Maùrani}a. Lujo Tu{kan radio je sve do 10. travnja 1903. godine kada je umirovljen. Kroni-ku, tj. pisanje Spomenice nastavili su njegovi nasljednici. Tako doznajemo da su u vremenu Prvoga svjetskoga rata, pod vodstvom u~itelja, djeca skupljala lje-

Vladimir Per{in

Naslovnica Spomenice Ladvenja~ke {kole iz 1887.

197

kovito bilje, ponajvi{e kupinovo li{}e, {ipak, bazgu i od vune plela toplu odje}u za vojnike. Koncem 1918. skinuta je slika Franje Josipa I. i stavljena slika kralja Petra Kara|or|evi}a. U nastavu je ponovno uklju~en Lujo Tu{kan, koji je radio sve do 1. rujna 1921.godine. Umro je 24. rujna 1924. Njegov grob i danas redo-vito posje}uju u~enici turanjske i {kole u Ladvenjku.

U Spomenici Osnovne {kole Ladvenjak nalazimo zapis o pokretanju izgradnje èljezni~ke pruge Karlovac – Plitvice (1938 –1940) kada su mjernici dokazali da se {kola Ladvenjak nalazi na nadmorskoj visini od 217, a Martin{}ak na 346 metra. Dana 10. travnja 1941. navodi se skidanje slike kralja Petra II. i stavlja-nje slike dr. Ante Paveli}a. Godine 1945. skinuta je slika poglavnika Paveli}a i stavljena mar{ala Tita. Iz {kolske knji`nice su tada, prema slu`benom dopisu Narodnog odbora Karlovac, izba~ene sve knjige tiskane u razdoblju Nezavisne Dràve Hrvatske. Dopis je upu}en svim {kolama s naputkom da se “uklone nepo}udne knjige”. U~itelji i svi nastavnici morali su polaziti kurseve, te~ajeve i seminare, te sami voditi te~ajeve za nepismene. Tako|er su bili obvezni i}i na radne akcije i voditi djecu sa sobom. U godini 1948. zabiljeèn je raskid sa SSSR-om. Dana 6. svibnja 1953. zapisan je po~etak gradnje mostova na Korani i Mre`nici. Godine 1968 Osnovna {kola Ladvenjak pripojena je Osnovnoj {koli Turanj.

Godine 1971. {kola Ladvenjak proslavila je 120 godina rada. U razdoblju Do-movinskog rata (1991-1995) {kola je bila sustavno uni{tavana, pa je nastava odr-àvana u karlova~kim {kolama „Dragojla Jarnevi}“ i „Bra}a Seljan“.

[kola u Vukmani}u - Wukmani} (Fuk) postoji od 1777. godine kao kraji{ka {kola u kojoj su se {kolovala djeca iz Knez Gorice i okolnih sela. Spominju se u~itelji Zec (Zecz), Ivan Pintar (1834) i Andrija Ribar (1876-1911), koji je bio promicatelj i nositelj uzgoja vo}arstva, vinogradarstva i p~elarstva. Najpoznati-ji polaznik te {kole je bio Ivan Derkos, sljedbenik Ljudevita Gaja, Pavla [toosa i Frana Kurelca. Poznato mu je djelo (“Genij domovine”) Genius patriae… iz 1832. Pretisak je 1996. objavila Matica hrvatska iz Karlovca. U Vukmani}u se rodio i Antun Bo{njak, poznati ekonomist i pisac trgova~kih djela.

Godine 1905, zaslugom dr. Ivana Banjav~i}a, poznatog prava{a i karlova~kog gradona~elnika, podignuta je {kola na Turnju u kojoj su u~ila {kolska djeca sve do 1991. godine kada je zdanje uni{teno u granatiranju tijekom srbo~etni~ke agresije na Hrvatsku. Danas je {kolska zgrada obnovljena i ponosno nastav-lja tradiciju i {kolovanje novih generacija Turanjaca. Iz sa~uvane Spomenice Osnovne {kole Turanj mogu se saznati podaci istovjetni onima iz {kole Ladve-njak. I u ovoj Spomenici spominju se poznati u~itelji koji su u {koli radili. Jedan od njih je bio mladi u~itelj Milan Ribar, kasnije poznati planinar, prirodoslovac i pedagog. Poslije je radio i kao u~itelj u Osnovnoj {koli Banija. Rade}i u {koli Turanj, bio je zaljubljen u obli`nji Martin{}ak kojeg je ~esto posje}ivao, pa je 1923. osnovao i Planinarsko dru{tvo „Martin{}ak“.

Godine 1926. Osnovna {kola Turanj je dobila elektri~nu rasvjetu. Dana 5. lipnja 1937. obje {kole je posjetio biskup Alojzije Stepinac. U razdoblju od 1941. do

Spomenice {kola Ladvenjak, Vukmani} i Turanj

198

1945. {kola je radila u oteànim uvjetima, mnogi su nastavnici pozvani u vojsku, oskudijevalo se u hrani i odje}i. Poslije Drugoga svjetskoga rata tako|er se te{-ko ìvjelo. [kolska djeca dobivala su donacije od UNNR-e (sir, mlijeko u prahu, jaja u prahu, {e}er, riù, kakao). [kola je preimenovana i dobila ime Ivice Goja-ka, narodnog heroja iz Drugoga svjetskoga rata.

U~enici Osnovne {kole Turanj sudjelovali su u svim proslavama koje su propi-sivale tada{nje komunisti~ke vlasti. Godine 1970/71. zna~ajne su za {kolu jer je tada dogra|eno novo {kolsko krilo . Tada je {kolu poha|alo 117 u~enika. Godine 1978. {kola je u{la u sustav OOUR-a „Bratstvo i jedinstvo“ koje je obu-hva}alo {kole „Vjekoslav Karas“ na [var~i i „Boò Ribar“ u Krnjaku. Godine 1981. {kola je dobila ure|eno {kolsko igrali{te, kao i prostorije za tehni~ki od-goj. Zapo~ele su radom pjeva~ka, tambura{ka, flautisti~ka, likovna, te sportske (rukomet, odbojka, nogomet, stolni tenis, {ah) sekcije. U~enici {kole postizali su zavidne uspjehe na {kolskim takmi~enjima.

Kako je ranije navedeno, 4. listopada 1991. u~enici i nastavnici bili su prisiljeni napustiti {kolu i nastavili {kolovanje u sredi{tu grada Karlovca. U tom razdoblju pristizala im je velika pomo} iz Austrije, Italije, Njema~ke, pa ~ak i iz Japana. Po zavr{etku Domovinskoga rata i obnove {kole, u~enici i nastavno osoblje nasta-vili su slavnu tradiciju svojih prethodnika na dobrobit ne samo obrazovanja ve} i svekolikog ìvota na Turnju.

Vladimir Per{in

Turanj na staroj vojnoj karti

Danko Plevnik

STARI RIBAR I NOVA JUGOSLAVIJA*

Kada je 26. studenoga 1942. Bogdan Radica pro~itao bilten vijesti grupi mini-stara izbjegli~ke jugoslavenske vlade u Londonu o osnivanju AVNOJ-a i imena njegovih ~elnika dr. Ivana Ribara i Tita, biv{i premijer “Jevti} je kriknuo: - To ne moè da bude! Da ti ljudi, za koje niko ne zna, stvarno niko i ni{ta, mogu voditi dràvu i uop{te do}i na vlast! – I kad se umije{ao i ûbrilovi}: - Pa ipak predsjedni~e, Ribar nije niko i ni{ta! – Jevti} nastavi: - Ta znam ga kako izgleda i spreda i straga! Nemojte, molim Vas, da bi to moglo voditi Srbiju. To Srbi ne }e nikada prihvatiti!”(1)

êtrdesetak godina kasnije i Leo Mates, uza sve “formacijske” komplimente Ribarovu snalaènju na pravom mjestu i u pravom vremenu, svjedo~i o njemu kao izuzetnoj, ali ipak determiniranoj osobnosti: “Dr Ivan Ribar nije pokreta~ povijesti, ni u pogledu pripremanja i organiziranja djelotvornih snaga i faktora koji }e imati odlu~uju}u ulogu u prevratima poslije dva svjetska rata, ni u smi-slu trasiranja politi~kog pravca djelovanja politi~kih aktera. On je vi{e proizvod velikih zbivanja...” (2)

U politici od 1896. do 1963.Ovakve teze o kontingenciji Ribarove politi~ke pozicije nisu uvjerljive. Dovolj-no je prelistati njegove ~etverotomne “Politi~ke zapise” da bi se stekao dojam o njegovoj protagonisti~koj uklju~enosti u bitne povijesne doga|aje. Je li mo-gu}e igrom slu~aja ostati aktivan u visokoj politici blizu 70 godina? Ve} kao gimnazijalac i “{trosmajerovac” 1896. demonstrira u Karlovcu protiv parola o “Ma|arskom moru”. Izvan nastave osniva “Literarno-glazbenu zajednicu” gdje predavanja drè politi~ari Radi} i Pribi}evi}, te knjièvnici Kranj~evi} i Haram-ba{i} zbog ~ega se ona ubrzo zabranjuje. Postav{i studentom, 1901. u Zagrebu, priklju~uje se naprednim sveu~ili{tarcima. U Pragu upoznaje i slu{a predavanja Toma{a Masaryka. Radi kao stenograf u Hrvatskom saboru u Zagrebu i Dal-matinskom saboru u Zadru, gdje se susre}e sa sna`nom potrebom ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom.

*Izlaganje na znanstvenom skupu u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti “Hrvatska u II. svjetkom ratu“ – prilozi za sintezu u povodu 60. obljetnice zavr{etka II. svjetskoga rata, te sloma nacifa{isti~kog i dràvnog sustava pod visokim pokroviteljstvom gospodina Vladimira [eksa predsjednika Hrvatskog sabora i predsjed-nika Dràvnoga odbora za obiljeàvanje pobjede antifa{isti~ke koalicije. (Zagreb, 2005)

200 Danko Plevnik

Ribar je 16. 9. 1905. prisustvovao pretkonferenciji u Opatiji koja je pripremala nacrt Rije~ke rezolucije, a u svojstvu stenografa popratio je i samu konferenciju u Rijeci 3.10.1905. On je jedan od osniva~a i sastavlja~a programa nove stran-ke – Hrvatske napredne demokratske stranke, osnovane 3. i 4. 6. 1906, koja je imala za cilj sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Od 1907. Ribar je u \akovu gdje djeluje kao odvjetnik i druì se sa Strossmayerom koji je, prema Grgi No-vaku, za njega bio “idealan ~ovjek”. Na kongresu Napredne stranke u Osijeku 1908. istupa protiv ma|aron{tine i ma|arona sa supilovskom idejom stvaranja vlastitog narodnog kapitala: “Zemlja onima koji je obra|uju.” Njegov prvi ve-liki politi~ki uspjeh je izbor za tajnika Hrvatskog sabora 20. 12. 1913. Bio je i u delegaciji koja je Franji Josipu I. 1913. predala adresu Hrvatskog sabora.

Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata Sabor je bio zatvoren sve do lipnja 1915. Ribar se borio protiv njegova raspu{tanja jer bi tada na vlast do{ao komesarijat s austrijskim generalom na ~elu. Postao je ~lan Sredi{njeg odbora Narodnog vije}a Slovenaca, Hrvata i Srba. Kao kandidat Demokratske stranke izabran je 1920. za poslanika u parlamentu Srba, Hrvata i Slovenaca te predsjednika Usta-votvorne a potom i Zakonodavne skup{tine. O~evidac je atentata na Radi}a. Od 1929. do 1941. nalazi se na gra|anskoj ljevici. Osniva posebnu demokrat-sku politi~ku skupinu i jedan je od pobornika osnivanja Narodne fronte (1937). Usred Srbije je na skupovima izme|u dva rata govorio o ravnopravnosti svih naroda i federativnom ure|enju. Pred Sudom za za{titu dràve od 12. sije~nja 1929. do 5. travnja 1941. branio je komuniste: Vladimira Bakari}a, Mo{u Pija-du, Ko~u Popovi}a, Svetozara Vukmanovi}a Tempa i niz drugih. Suprotstavljao se osnivanju koncentracijskih logora Vlade Cvetkovi}-Ma~ek, osnovao Privre-meni odbor Dru{tva prijatelja SSSR-a.

U sije~nju 1941. se prvi puta sastaje s Titom koji mu predlaè da se poveè s li-jevim gra|anskim demokratima. Njegov sin Ivo Lolo Ribar je sekretar SKOJ-a i jedan od najzna~ajnijih li~nosti CK KPJ, a bez SKOJ-a ne bi bilo ni NOB-a. Na-kon dolaska na oslobo|eni teritorij 1942. na ~elu je Prvog zasjedanja AVNOJ-a. Otada pa sve do 1953. je nominalni {ef dràve. Za predsjednika Privremene narodne skup{tine izabran je 1944. a godinu dana kasnije i za predsjednika Pre-zidija Narodne skup{tine FNRJ. Do 1963. poslanik je u Narodnoj skup{tini FNRJ.

Fa{isti~ka i antifa{isti~ka borba za vlastOd pu~a generala Simovi}a 27. oùjka 1941. pa do izrade prvog Ustava FNRJ 31. sije~nja 1946. jedini se realni rat na ru{evinama stare Jugoslavije vodio oko ustavnog poretka budu}e dràve. Ve} na prvoj sjednici izbjegli~ke jugoslavenske vlade u Jeruzalemu Juraj Krnjevi} je predloìo da u zapisnik u|e da je “Spora-zum o Banovini Hrvatskoj jedan od temelja Ustava poslijeratne Jugoslavije”. To je i bio uvjet da Ma~ek nakon pu~a u|e u Simovi}evu Vladu. Me|utim, kada su veleposlanici Amerike i Engleske traìli izjavu o tome kako bi trebao izgle-dati ustav poslijeratne Jugoslavije, svi srpski ~lanovi ove vlade, posebice Milan

201

Grol, nisu htjeli ni ~uti za obnovu Banovine Hrvatske. (3) Premda su Srbijanci tradicionalno imali diplomatsku prednost, Srbija je primjerice bila me|u deset zemalja koje su 1919. koncipirale Ligu naroda, oni su, kako je svjedo~io Bogdan Radica, postajali svjesni da Hrvati ovoga puta ne}e igrati samo na jednu kartu kao u Prvom svjetskom ratu:

- Hrvati su podijelili uloge: Ante Paveli} s usta{ama je u Zagrebu pod za{titom Osovine. Ma~ek ~eka da preuzme vlast, kad se bude vidjelo tko }e pobijediti. U Londonu ga zastupa kod saveznika Krnjevi}. U Americi imaju bana [uba{i}a, koji isto tako stoji na strani Saveznika. U {umi imaju Tita, koji predstavlja inte-rese Rusije. Tako su se Hrvati osigurali na sve strane. Pametni su Hrvati! – Ali to nije samo tako pisao Srbobran. Takvo mi{ljenje mi je ~esto ponavljao i radikalski prvak Milo{ Trifunovi}. (4)

[uba{i}ev arhiv kojega je zadnji posjedovao dr. Franjo Tu|man, ukazuje da te pri~e nisu bile pretjerane. Jedna od Churchillovih i Staljinovih ideja o stvara-nju tre}e fronte protiv Njema~ke bila je iskrcavanje na gr~koj i hrvatskoj obali. Feldmar{al Smuts trebao je to u~initi izme|u Makarske i Metkovi}a s kraljem i jugoslavenskom vladom koje bi do~ekao ministar obrane Draà Mihailovi}. Time bi se stvorili uvjeti za “drugi Solun”. Da bi to sprije~io [uba{i} je dao inici-jativu da se NDH poveè s partizanskim pokretom. Stevo Kraja~i} je s tim u vezi posjetio mornari~kog ~asnika Gatina, brata Cate Duj{in, rekav{i da dolazi u ime Tita i Vrhovnog {taba. Nakon toga su Augustin Ko{uti}, Boìdar Magovac i dr. Pave Pocrni} oti{li na oslobo|eni teritorij i razgovarali o stvaranju jedinstvene vojske Hrvatske. Ona je trebala biti sastavljena od partizana, domobrana i ne-kompromitiranih usta{a u veli~ini od 500 tisu}a vojnika.(5)

Srpska politika je htjela iskoristiti fa{izam u cilju spre~avanja prevrata. Toga je bio svjestan i dr. Ivan Ribar kada je ustvrdio da je “vlada generala Simovi}a ùrila s kapitulacijom da bi okupatoru omogu}ila uvo|enje fa{isti~kog poretka u cijeloj zemlji i time sprije~ila naoruànje naroda i uvo|enje novog poretka.” (6) Dok u zemlji ostavlja Draù Mihailovi}a sa zadatkom fa{isti~ke kolaboracije radi o~uvanja monarhizma, ta vlada odlazi u London, stavljaju}i se na stranu saveznika. A saveznici su ve} 14. kolovoza 1941. Atlantskom poveljom izme|u SAD-a i UK-a ustvrdili u ~lanku 2 da ne prihva}aju teritorijalne promjene te da svi narodi imaju pravo sami izabrati oblik vladavine. Ova na~ela su u{la i u Povelju UN-a u kojoj se do dan-danas svi oni koji su ratovali protiv savezni~kih snaga imenuju neprijateljskim zemljama.

Kada su sredinom velja~e 1944. u Donjem domu britanskog parlamenta zapitali ministra vanjskih poslova Edena vaì li ~lanak 2 i za neprijateljske zemlje, on je to zanijekao.(7) Na istom mjestu 22. velja~e Churchill je ponovio da se nepri-jateljske zemlje nemaju nikakvog prava pozivati na Atlantsku povelju.(8) Titu i partizanima bilo je jasno da im Paveli}eva NDH nije strate{ki protivnik, budu}i da nema nikakve me|unarodnopoliti~ke osnove za svoje legaliziranje. I Churc-hill i Roosevelt i Staljin su bili za obnovu Jugoslavije i bez ideje Jugoslavije niti jedna nacionalna politi~ka opcija nije imala me|unarodnih izgleda. Deklaraciju

Stari Ribar i nova Jugoslavija

202 Danko Plevnik

UN-a je 1. sije~nja 1942. potpisala monarhija Jugoslavija. Kao politi~ar s jugo-slavenskom reputacijom, Ribar je bio svjestan da je potreban Titu upravo “u oblasti suradnje sa saveznicima”.(9)

Presudno je bilo pravodobno razumjeti postupke saveznika, ali i neprijatelja, jer }e odnosi snaga u svijetu odrediti i poloàj budu}e dràve. “Nije ba{ slu-~ajno”, kazao je Ribar, “da je osnivaju}a skup{tina AVNOJ-a sa svoje sve~ane sjednice pozdravila branioce Staljingrada. Jer, staljingradski borci zatvorili su Hitleru put ne samo prema Moskvi i Bakuu ve} su poru{ili sve njegove planove za ofenzivu na Egipat, Siriju i Tursku te za spajanje s japanskim imperijalistima u Indiji.”(10) Prvi zadatak kojega je dolaskom na oslobo|eni teritorij dobio od Tita upravo je podrobna analiza strana~kog sastava jugoslavenske izbjegli~ke vlade koju je podràvao i Staljin. U njegovoj borbi za politi~ku uvjerljivost anti-fa{isti~kog pokreta kao me|unarodnog izvora nove vlasti, Titu su bili potrebni istaknuti strana~ki ljudi. Po Ribaru, Tito je znao da }e “kraljevska vlada i njezini eksponenti u zemlji, ~etnici, kvislinzi i usta{e jednoglasno graknuti kako su se u Biha}u sastali komunisti, pa se zato trudio, da imenuje za delegate i poznate pristalice gra|anskih politi~kih stranaka i grupa...”.(11) ^lanovi {est stranaka prisustvovali su Prvom zasjedanju AVNOJ-a u Biha}u 26. i 27. studenog 1942.

Ribar je izradio nacrt Proglasa AVNOJ-a upu}en narodima Jugoslavije s poru-kom da }e se u novoj Jugoslaviji narodi osje}ati “kao svoj na svome”. Zakono-pisac mnogih avnojevskih odluka bio je Mo{a Pijade, no Tito je dozirao tu ra-stu}u legislativu u skladu s tempom me|unarodnog prihva}anja AVNOJ-a kao koncepta stupanja dotad potvr|enih i jo{ nepotvr|enih naroda (Makedonaca i Muslimana) u restrukturiranu zajednicu.

Za{to se Tito okrenuo Ribaru, a ne recimo Ma~eku koji je zavr{io u Jasenovcu? Ma~ek bi na Ribarovom mjestu odvukao stvari u restauraciju ancien régimea. Fa{isti~ki rat bio je gra|anski rat za stari tip vlasti, dok je antifa{isti~ki rat u Jugoslaviji imao biti revolucionarni rat za promjenu dru{tva. Me|utim, novi je poredak, prema Ribaru, mogao dobiti me|unarodnu podr{ku samo kroz pravo savezni~kog naroda na samoopredjeljenje. Ribar na tome inzistira iz iskustva, podsje}aju}i da saveznici nisu nikada priznali ni novu Dràvu Slovenaca, Hrvata i Srba, nastalu iz neprijateljske monarhije, “i njeno savezno vrhovno tijelo – Na-rodno vije}e, ve} su bili protivni njenom osnivanju, i zato na note nisu nikada ni odgovarali.”(12) I zbog toga }e samo antifa{isti~ka borba, o ~emu Ribar nema nikakve dvojbe, biti jamac “da narodi Jugoslavije ne}e vi{e biti iznena|eni kao 1918. godine, kad su im drugi kovali njihovu sudbinu.”(13) Ribar je stoga za diskontinuitet politi~kog jugoslavenstva i postavlja juristi~ki aksiom da izme|u nove i stare Jugoslavije nema pravnog slijeda.

On u svom znamenitom govoru na Drugom zasjedanju AVNOJ-a izvodi su-verenitet iz prava naroda, a ne kralja: “Ovo pravo na{ih naroda je originalno. Ono je samo na{e. Ono nije nastalo na osnovi kompromisa, ugovora, zasluga, trampe i darovanja, ve} samo na osnovi borbe i samo borbe za nacionalno oslo-bo|enje.”(14)

203

Situacija je dakle za partizane vrlo kompleksna. Oni moraju voditi rat za Ju-goslaviju, ali samo u okviru novog poretka koji se mora potvrditi kroz stare projugoslavenske li~nosti poput dr. Milivoja Jambri{aka, ~lana Jugoslavenskog odbora od 1916. te nove politi~ke forume - Antifa{isti~ko Vije}e Narodnog Oslobo|enja Jugoslavije koje je po Ribaru imalo biti “vrhovno me|ustrana~ko tijelo”. (15) [to je bilo strana~ko u tom me|ustrana~kom tijelu? To je u pismu Jurju Krnjevi}u objasnio pukovnik Babi}: “Predstavnici drugih biv{ih stranaka u partizanskom pokretu (na pr. Ribar – otac, Smodlaka, Ze~evi} itd.) imaju za so-bom samo svoju osobnu reputaciju. Iza njih ne stoji nikakva organizacija.” (16)

Toj se praksi suprotstavljao Boìdar Magovac, slabe}i time svoju poziciju, jer je prema Ribaru shva}ao ZAVNOH kao koaliciju politi~kih stranaka, ponajprije KP-a i HSS-a te odbacivao jedinstveni narodni karakter NOP-a. A to je bilo vra}anje na staru paradigmu politi~ke vlasti. Antifa{izam je pobjedni~ko save-zni{tvo. I nakon {to su ~etnici 12. velja~e 1944. nepovratno izgubili savezni~ki kredibilitet i antifa{isti~ku poziciju, jedini pravi konkurent KP-u, koji se stalno {irio antifa{isti~kim pokretom, ostaje HSS. Zbog toga KP favorizira novo do-movinsko vodstvo HSS-a s Franjom Gaìjem na ~elu. Churchill ubrzo shva}a le-gitimacijsku va`nost HSS-a i postavlja [uba{i}a za kraljevog premijera, ali HSS gubi autohtonu politi~ku infrastrukturu na terenu.

Za razliku od Paveli}a koji je suspendirao Sabor, Tito je paralelno s pokretom otpora razvijao i Narodnooslobodila~ke odbore kao vlast odozdo iz koje }e na-stati AVNOJ i zemaljska vije}a ostalih budu}ih federalnih jedinica. Iako je Ribar po dolasku u Oto~ac zahtijevao da ga, kao predsjednika AVNOJ-a, ZAVNOH obavje{tava o svom zakonodavnom radu, tada se smatralo da bi to bilo neovla-{teno “mije{anje u suverenitet tih jedinica”.(17) Dakle, ve} su u Jajcu 1943. de facto udareni temelji konfederacije {to }e se tek 1974. potvrditi i de iure.

Ribar je u Titu i njegovom pokretu vidio ne{to epohalno novo, ali ostvarivo, dok je Tito u Ribaru vidio jo{ starijeg “Starog” koji, bez konspiracijskih iskustava ilegale te uz `rtvu njegovih sinova i supruge, ne}e imati ambicije da ga politi~ki ugroàva. Ribar je u pravilu odobravao sve Titove prijedloge premda je nomi-nalno bio iznad njega. Ako je Prvo zasjedanje AVNOJ-a bilo “me|ustrana~-ko”, Drugo je ve} postalo “vrhovno zakonodavno i izvr{no suvereno narodno predstavni~ko tijelo”.(18) Tito je slu`beno postao ono {to je dotad bio Ribar – predsjednik Izvr{nog Odbora AVNOJ-a, tj. novostvorenog Nacionalnog ko-miteta. On je uz Kardelja i Mo{u Pijadu pripremao deklaracije i odluke Drugog zasjedanje AVNOJ-a, dok je Ribaru ostavljena redaktorska funkcija i pisanje izvje{taja o radu. Me|utim, Ribar je bio taj koji je du`nosti predsjednika AV-NOJ-a formulirao po uzoru na sovjetski Prezidij.

Drugo zasjedanje AVNOJ-a odràno je 29. i 30. studenoga 1943. s politi~kom porukom za Teheransku konferenciju koja se odràvala od 28. studenoga do 1. prosinca 1943. Roosevelt, Churchill i Staljin prvi su puta priznali NOP kao sa-vezni~ku snagu, ali ne i politi~ke odluke AVNOJ-a. Sporazum Tita i [uba{i}a na Visu 16. lipnja 1944. bilo je po~etak priznanja AVNOJ-a i Nacionalnog komite-


204 Danko Plevnik

ta. Na Konferenciji u Jalti od 4. do 12. velja~e 1945. velika je trojka preporu~ila provo|enje i drugog sporazuma Tito-[uba{i} te formiranje jedinstvene vlade od predstavnika Nacionalnog komiteta i kraljevske vlade. Njihovim formiranjem AVNOJ se morao pretvoriti u privremeno narodno predstavni{tvo, uz kooptira-nje kolaboracijom neokaljanih poslanika iz posljednje predratne jugoslavenske skup{tine. Tako|er je postojala obaveza organizacije demokratskih izbora za Ustavotvornu skup{tinu i verifikacije svih odluka AVNOJ-a ustavne prirode.

Titu je trebalo Ribarovo poznavanje politi~ke situacije pa je prihvatio njegov prijedlog “o postavljanju triju namjesnika kralju, jer se ovaj po odluci donesenoj na zasjedanju u Jajcu nije smio vratiti u zemlju”.(19) Ribar se znao pokazati i boljim procjenjiva~em od Tita kada je sugerirao da Grol ne bi trebao u}i u zajedni~ku vladu, ali je tu sugestiju Tito odbio. Kasnije se potvrdilo da je Grol htio djelovati kao glavni ideator velikosrbizacije nove Jugoslavije, pozivom na ukidanje BiH i Makedonije.

Ve} 7. oùjka 1945. nova “jaltska” jugoslavenska vlada je poloìla zakletvu pred-sjedni{tvu AVNOJ-a na ~elu s dr. Ribarom. Kako bi se reducirala komunisti~ka koncentracija mo}i, Tito se simbolizirao kao mar{al, a ne kao {ef KP. Ribar je, me|u ostalim, sugerirao Titu i sporazumno rje{avanje pitanja Trsta. No Tito je pragmati~no mijenjao uloge, igraju}i “vi{estrana~ki” radi pridobivanja Churc-hilla, no kada je od njega dobio me|unarodnu politi~ku legitimaciju po~eo je igrati jednostrana~ki radi potpore Staljina. Iako mu je vanjskopoliti~ki prostor bio ograni~en u Jalti odba~enim jugoslavensko-bugarskim savezom, o ~emu je svjedo~io tada{nji ameri~ki ministar vanjskih poslova Edward R. Stettinius, Tito je prvi shvatio da fifty-fifty ne mora biti kona~na balkanska formula. (20) To se ubrzo i pokazalo na pitanju vanjskih granica Jugoslavije s Italijom i Austrijom.

Tito je postao svemo}ni premijer, a Ribar nemo}ni {ef dràve. Ribar je figu-rirao kao Tito bez mane, ali i bez vlasti. Povijesna je zasluga dr. Ivana Ribara {to je Jugoslaviju, a time i Hrvatsku, dosljedno vodio na savezni~ku stranu i {to su avnojske granice postale kamen temeljac geografije hrvatske neovisnosti. Ribarova geopolitka bila je umije}e tada maksimalno mogu}eg. Budu}i da bez ideje obnavljanja Jugoslavije ne bi bilo ni Hrvatske na pobjedni~koj strani, Ri-baru je po{lo za rukom da jedino kao takti~ki Jugoslaven djeluje, bude i ostane strate{ki Hrvat. Za dvije i pol godine s Titom je iz kaosa okupiranosti stvorio me|unarodno priznatu dràvu iz koje je zakonito proiza{la i dana{nja Repu-blika Hrvatska, posve na putu ostvarenja trajnog savezni{tva s antifa{isti~kom Europskom unijom.

205

Referencije:

(1) Bogdan Radica: @ivjeti nedo`ivjeti. Uspomene hrvatskog intelektualca kroz apokalipsu Jugoslavije. Knjiga druga. München-Barcelona, Knji`nica Hrvatske revije, 1984; str. 226

(2) Leo Mates: Predgovor. U: Dr Ivan Ribar u zapisima suvremenika (Priredio: Jozo Petri~evi}). Zagreb, Globus, 1981; str.5-6

(3) Neda Prpi}: Dr. Juraj Krnjevi} – Tri emigracije I: razgovori – pisma – prilozi. Zagreb, Udruga za promicanje hrvatske politi~ke povijesti Neda Prpi}-Gamir-{ek, 2004; str. 56-57

(4) Bogdan Radica, ibid., str. 187

(5) Danko Plevnik: Saveznike je trebala do~ekati zajedni~ka vojska partizana, domobrana i usta{a. Slobodna Dalmacija, 24. kolovoza, 2001; str. 7

(6) Ivan Ribar: Stara Jugoslavija i komunizam. Zakoni, sudovi, zatvori i logori u staroj Jugoslaviji protiv komunista. Zagreb, Stvarnost, 1967; str. 159

(7) Willy Brandt: Draussen. Schriften während der Emigration. München, Kin-dler, 1966.

(8) Ibid.

(9) Ivan Ribar: Iz moje politi~ke suradnje (1901-1963). Zagreb, Naprijed, 1965; str. 302

(10) Ivan Ribar: “Ovo pravo na{ih naroda je originalno”. U: Glasoviti govori (Odabrao Ivan Zadro). Zagreb, Naklada Zadro, 1999; str.242

(11) Ivan Ribar: Iz moje politi~ke suradnje (1901-1963); str. 316

(12) Ivan Ribar: Politi~ki zapisi. Beograd, Prosveta, 1948; str. 10

(13) Ivan Ribar: “Ovo pravo na{ih naroda je originalno”; str 246

(14) Ibid ., str. 245

(15) Ivan Ribar: Uspomene iz NOB. Beograd, Vojno delo, 1961; str. 104

(16) Neda Prpi}, ibid., str. 62

(17) Ivan Ribar: Uspomene iz NOB, str. 231

(18) Ivan Ribar: Iz moje politi~ke suradnje, str. 307

(19) Ibid., str. 303

(20) Edward R. Stettinius: Roosevelt and the Russians. Garden City, Doube-day, 1949.


Dubravko Vinkovi}*

GRKOKATOLI^KA CRKVA SVETOG ]IRILA I METODA

Ova rijetko spominjana i dana{njoj javnosti gotovo nepoznata crkva, bila je smje{tena u sjeveroisto~nom dijelu Zvijezde izme|u nekada{nje Herberstei-nove Generalije, kasnije Kadetske {kole (dana{njeg Veleu~ili{ta u Karlovcu) i nekada{njega Bastiona sv. Karla, kasnije Vojarne br. 2 (Infanterie-Kaserne No. 2.), koja je sada potpuno devastirana i prepu{tena propadanju. To~nije re~eno, ta crkva nalazila se na mjestu starog Doma JNA, a nastala je kao vojna kapela onda{nje Kadetske {kole (naàlost, to~ne podatke o njenoj izgradnji nisam us-pio doznati).

Zalaganjem Aladara Luk{i}a, 1925. godine tu crkvu tada{nja Karlova~ka divi-zijska oblast daje na uporabu grkokatolicima, koji su od 1923. godine do tada bogoslu`je obavljali u Maloj dvorani “Zorin-doma”.

Crkva je posve}ena Sv. ]irilu i Metodu, a posvetu i blagoslov obavio je grkoka-toli~ki biskup Ivan K. Cerovski. Prvih godina crkva nije imala stalnog ùpnika pa su bogoslu`ne obrede u nju dolazili obavljati dr. Vidu{i}, dr. Zagorac, Luke-ti} i jo{ neki, dok za stalnu slu`bu nije odre|en Ljubomir Karlo Satler. Zadnji ùpnik te crkve bio je Ivan Horvat.

Gra|ena od opeka, crkva je po obli~ju bila pravokutna i jednobrodna, pro~elja ras~lanjena lezenama, gdje je u srednjem polju bio ulazni portal, a sa strane, u bo~nim poljima, po jedan prozor polukru`nog nadvoja. Prozori su kasnije za-zidani. Nad zaobljenim zabatnim dijelom pro~elja nalazio se nevisoki zvonik. Unutra{njost crkve bila je izvedena u lukovima i oslikana ({to se vidi na jednoj fotografiji snimljenoj o Boì}u), a na glavnom oltaru je stajala slika Sv. ]irila i Metoda.

Na pobo~nom oltaru stajao je drveni kip sv. Ivana Nepomuka. Taj kip je nekada je stajao kao za{titnik na sredini prvog nepomi~nog drvenog mosta preko Kupe

* Dubravko Vinkovi}, ro|en 1949. u Rijeci. [koluje se u Karlovcu i Zagrebu. Uredio i za tisak pripremio vi{e kataloga i ilustriranu knjigu poezije dr. Marija Crvenke Slavim te gospodine, koju je (2000) izdao Franjeva~ki samostan u Karlovcu. Matica hrvatska Karlovac }e mu objaviti knjigu Sru{ene crkve, iz ~ijeg rukopisa uredni{-tvo Svjetla objavljuje ovaj prilog. @ivi u Karlovcu.

SUDBINE

207

koji je povezivao Baniju s Karlovcem (taj prvi pravi most preko Kupe dala je izgraditi carica Marija Terezija 1754. godine, umjesto dotada{njeg pontonskog mosta, a u sklopu razvoja tada{njih prometnica). Kad je umjesto tog mosta 130 godina kasnije, tj. 1885. godine firma Gehring & Seitz iz Andritza kraj Graza, izgradila metalni most s dva re{etkasta luka, kip sv. Ivana Nepomuka maknut je, a iz muzeja ga otkupljuje i daruje crkvi gra|anin Aladar Luk{i}.

Na`alost, i ta crkva, o kojoj nemamo mnogo podataka, bespo{tedno je sru{ena nakon Drugoga svjetskoga rata, uspostavom FNR Jugoslavije, kada je taj pro-stor karlova~ke Zvijezde zauzela za svoje potrebe JNA. Danas, na mjestu gdje se je nalazila ta crkva, nema nikakvog traga njena postojanja. Zauvijek je, u vihoru vremena, nestao jo{ jedan povijesni spomenik na{ega lijepoga grada.

Grkokatoli~ka crkva Sv. Cirila i Metoda koju susru{ile komunisti~ke vlasti poslije 1945.

Grkokatoli~ka crkva Sv. ]irila i Metoda

Vladimir Per{in

NA[I FRANJEVCI - @RTVE KOMUNISTI^KOG TERORA

Kalvarija hrvatskog naroda koja se dogodila 1945. godine, a nastavljala i kasni-je, imala je nesagledive posljedice. Ludi su progonjeni, ubijani, a u najblaèm obliku zaplijenjena im je imovina. Niti Karlovac nije bio po{te|en. Mnogi vi|eni rodoljubi, bogati trgovci bili su likvidirani bez prava na su|enje, kao npr. obitelj Pi{mat, trgovci Blaèvi}, Cvitkovi}. Bez traga je nestao profesor gimnazije Ze-lenika, a sve to “u ime naroda”. Na meti su se na{li i mnogi sve}enici.

Nedavno sam prisustvovao promociji knjige dr. Josipa Jur~evi}a “Bleiburg - Jugoslavenski poratni zlo~ini nad Hrvatima” (Zagreb, 2005). Knjiga je izdana povodom 60-te godine bleibur{kog Kri`nog puta i smi{ljenog genocida nad Hr-vatima. Temelji se na izvornim dokumentima, depe{ama, zakonima i propisima OZNA-e i KNOJ-a. Ona je dragocjeni doprinos na{oj povijesnoj znanosti i upu-}uje nas na nova sakupljanja o tim stradanjima u razdoblju od 1945. do 1990. godine. Ni do danas nisu istraèni i definirani podaci o toj golgoti hrvatskog naroda. Tragi~an obol u tom razdoblju dali su i franjevci. Mnogi su nestali i ubi-jeni, poru{ene su mnoge crkvice i kapelice, a sa svih seoskih putova - kriànja nestala su raspela.

Karlova~ki samostan, pa i sam grad izgubio je tri poznata franjevca koji su bili nositelji kate-hizma i hrvatstva u Karlovcu, a to su: gvardijan i kateheta Toma Ribi} o. Rikard, kateheta ènske gimnazije Stjepan Bukinac o. Beato i fra. Josip îga o. Benko. Sva trojica netragom su nestala, tj. pogubljeni su bez suda ili bilo kakvog zapisa ili traga 1945. godine, no oko datuma je prili~na zbrka. Ovim kratkim prikazom osvrnut }emo se na ta tri tragi~na lika.

Kao u~enik karlova~ke mu{ke realne gimnazi-je na Rakovcu koju sam polazio u razdoblju od 1942. do 1945. godine predavao mi je vjeronauk nezaboravni profesor kateheta, pater i gvardijan kojem sam i ministrirao, Tomo Ribi} o. Rikard. Tomo Ribic o. Rikard

209

Rodio se 19. prosinca 1909. godine u Bi{kupevcu kod Ivanjca od oca Blaà i majke Katarine, ro|e-ne Leskovac. [kolovao se u Bi{kupcu, âkovcu, Vara`dinu i Zagrebu. U Zagrebu je diplomirao na Bogoslovnom fakultetu 1941. godine. Vojsku je sluìo u Ni{u. Za sve}enika je zare|en u Zagrebu 4. listopada 1934. godine. Ispit za srednjo{kolskog profesora - vjerou~itelja poloìo je 22. svibnja 1942. godine, tako|er u Zagrebu. Slu`bovao je u âkovcu kao kapelan, kateheta, orgulja{, voditelj crkvenih pjeva~kih zborova. Vodio je prosvjet-no dru{tvo “Branimir” i Sekcije III. reda sv. o. Franje, te Katoli~ke akcije, Zagreb (1939-1942). Bio je i magistar bogoslova u Zagrebu, te cenzor knjiga za Provinciju (1940), provincijalni pohodi-telj II. reda sv. o. Franje (1941). U Karlovcu je boravio od 1942. do 1945. godine kao gvardijan

samostana, upravitelj ùpe i vjerou~itelj na mu{koj gimnaziji, tj. kateheta. Dana 16. listopada 1944. godine primljen je u oruàne snage u svojstvu pri~uvnih voj-nih duhovnika V. razreda - satnik (Vjesnik ministarstva oruànih snaga god. IV, br. 48, Zagreb 26. 10. 1944. g., str. 217/18). U Karlovcu na gimnaziji veoma je ìvo i slikovito, s puno takta i truda predavao vjeronauk da bi u na{e male glave usadio crkveni nauk i razvoj crkve u Hrvata. Sluìli smo se knjigom “Liturgika” dr. Dragutina Pe~eka (Zgb, 1939), a i starijom knjigom dr. Frana Barca. Pravili smo bilje{ke njegovih predavanja, pa sam tako do danas, na sre}u, uspio sa~u-vati bilje`nicu iz tre}eg razreda gimnazije. Iz te bilje`nice danas moèmo saznati kakvu je vjeru, kr{}anstvo i hrvatstvo nama mladima prenosio na{ kateheta o. Rikard. Dio predavanja polazili smo u prostorijama franjeva~kog samostana gdje smo se spremali za ministrante i sticali ve}a znanja. Sluìli smo se knjiì-com opata Pa{kala Cvekana “Moja misa” koja je u prvom redu bila namijenjena katoli~kim odgojnim zavodima i {kolama. Na sre}u i tu sam knjiìcu do danas sa~uvao kao dragu uspomenu na mog katehetu koji mi ju je poklonio. U sje}a-nju mi je ostala proslava i blagoslov mramorne plo~e postavljene na zgradu da-na{njeg Gradskog muzeja, a na spomen vjen~anja Katarine Frankopan i Petra Zrinskog. Ceremonijal se odvijao 27. listopada 1943. godine. U predavanjima Tome Ribi}a isticala se njegova vjera i veliko rodoljublje prema povijesti, hr-vatskom narodu, kojom je nadahnjivao mlade da budu dobri i vrijedni kr{}ani. Dolaskom partizana 1945. godine, Tomo Ribi} odveden je u nepoznatom prav-cu i nitko ga nakon toga nije vidio. Ne zna se niti tko, niti kojeg dana, niti gdje je ubijen. Postoji podatak da je prilikom su|enja kardinalu Stepincu na jednom mjestu spomenuto njegovo ime, te imena nekih drugih franjevaca, da su bili u slu`bi neprijateljske dràve.

U to je vrijeme nestao i pogubljen kateheta ènske gimnazije, franjevac Stjepan Bukinac o. Beato (1912-1945). Ro|en je u Ba~u 30. srpnja 1912. godine od oca Grge i majke Marije ro|ene Vorgi}. Osnovnu {kolu polazio je u Ba~u, a Franje-

Bukinac Stjepan o. Beato

Na{i Franjevci - `rtve komunisti~kog terora

210

va~ku klasi~nu gimnaziju u Vara`dinu. Franjevcem je postao na Trsatu. Teologiju je studirao u Zagre-bu i Rimu, gdje je sve}enikom postao 24. velja~e 1935. godine, a zare|en 1936. godine. Studij je na-stavio u Rimu i to na Antonianumu. Doktorirao je iz teologije 1939. godine na temu “Djelatnost franjevaca u migracijama hrvatskog naroda 16. i 17. stolje}a”. Po povratku iz Rima do{ao je u Kar-lovac, prvo na mu{ku gimnaziju (1940), a zatim na ènsku (1941). Suplent je bio Dràvne gimnazije 1941. godine. Godine 1944. bio je pri~uvani vojni duhovnik. Dolaskom partizana u Karlovac uhi}en je zajedno s gvardijanom Rikardom Ribi}em. Po-stoji podatak da su bili optuèni kao usta{ki agenti prema Vojnom sudu IV vojne oblasti Jugoarmije od 18. srpnja 1945. godine. Tada je obitelj ili ùpni ured Karlovca obavije{ten sljede}im sadràjem:

“Izvje{tavamo Vas da je presudom ovog suda broj gornji (Sud broj 366-45 od 25.6.1945.) Bukinac Beata, sin Grge i Marije r. Vorgi}, ro|en 1912. presu|en na kaznu smrti strijeljanjem i trajnim gubitkom gra|anskih ~asnih prava. Presuda je izre~ena po Vi{em vojnom sudu i odobrena.” Na tom dopisu ne postoji nika-kav potpis, jedino zamu}eni pe~at.

U svom pismu od 21. srpnja 1945. godine Vladimiru Bakari}u zagreba~ki nadbi-skup dr. Alojzije Stepinac navodi da su opat Rikard Ribi}, neki drugi sve}enici, pa i opat Beata Bukinac pogubljeni 8. svibnja 1945. godine. No niti taj podatak o datumu pogibije karlova~kih franjevaca ne moè se sa sigurno{}u potvrditi.

Tre}a `rtva je tako|er iz na{eg samostana, a to je Josip îga o. Benko (1915-1945). Bogosloviju je polazio u Zagrebu i u Schwazu u Austriji. Diplomirao je u Zagrebu 8. kolovoza 1941. godine. Za sve}enika je bio zare|en 1938. godine na Trsatu. U na{ samostan do{ao je 1942. godine, postao vjerou~itelj na trgova~koj akademiji i na {egrtskoj {koli tu je slu`bu vr{io sve do svoje tragi~ne smrti 1945. godine. Za njega se navodi da je pogubljen kod Sv. Martina pod Oki}em, no to nikada nije dokazano, kao ni po ~ijem nalogu je to izvr{eno. Sve do danas nisu im obiljeèni grobovi, kao ni mnogim Karlov~anima ubijenim u Kozja~i, Dubovcu, Jamadolu, Ti}arnici, Kordunu, Slavskom Polju. To ne zna~i da ne bi trebalo traìti, istraìti i razjasniti njihove nestanke te na taj na~in odati du`nu po~ast njihovoj `rtvi.

îga Josip o. Benko

Vladimir Per{in

Neda Omr~en

UZ PREDSTAVLJANJE KNJIGE O HRVATSKOME JEZIKU LJUDEVITA JONKEA

Kad je po~etkom srpnja 2005. Matica hrvatska Karlovac uprili~ila predstavlja-nje knjige O hrvatskome jeziku uglednog jezikoslovca i na{eg znamenitog sugra-|anina Ljudevita Jonkea (1907-1979), bila je to prilika da se okupljenim Kar-lov~anima i karlova~kim srednjo{kolcima predo~i djelo i djelatnost akademika Ljudevita Jonkea; od njegova prvog potpisanog ~lanka iz 1931, objavljenog u tada vrlo uglednom hrvatskom dnevniku Obzor i posve}enog njegovom pra{kom profesoru uvaènom slovenistu Matiji Murku povodom 70. obljetnice Murkova ro|enja, pa sve do ove knjige iz 2005. O hrvatskome jeziku, ponovno tiskanih jezi~nih i jezi~nosavjetni~kih tekstova koje je profesor Jonke objavljivao u Tele-gramu od 1960-1968 godine.

Knjiga je izi{la u nakladni~kom serijalu Croaticum, biblioteci “koja imenom i dosad objavljenim naslovima upu}uje na zauzetost hrvatskim jezikoslovljem,” kako je istakao izdava~ i urednik knjige, profesor Ante Selak iznose}i zasluge i zahvalnost za objavljivanje ove knjige uglednim profesorima Katedre za hrvat-ski standardni jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu; prof. dr. Marku Samar-dìji i prof. dr. Ivi Pranjkovi}u predstavlja~ima knjige, koji su istakli nadasve iznimnu ulogu i predanost u radu svog mladog kolege, prof. Ivana Markovi}a, prire|iva~a knjige.

Ta je dragocjena knjiga tiskana u okviru znanstveno-istraìva~kog projekta Knjièvni jezik u 20. stolje}u – pothvatu na{ih najeminentnijih dana{njih znan-stvenika jezikoslovaca s ciljem kriti~kog vrednovanja i prevrednovanja hrvatsko-ga jezika u 20. st., poku{aju, dakle, da se ispravi propu{teno ili ono {to je ~ak i u tome razdoblju ostalo nepoznato ili djelomi~no prou~eno, ~esto zanemareno ili danas ~ak zaboravljeno. Sli~ni su razlozi vodili prof. Marka Samardìju da rad na knjizi O hrvatskome jeziku uklju~i u taj projekt, ~iji je voditelj. Stoga je bibli-ografija akademika Jonkea, iznesena u ovoj knjizi, plod najnovijih istraìvanja do kojih se danas uop}e moglo do}i. “A pokazalo se da prof. Jonke nije objavio 150, 250, ili 300, nego gotovo 600 radova.” - istaknuo je prof. Marko Samar-dìja predstavljaju}i djelo i djelatnost prof. Jonkea - od niza radova iz rane faze

IZ RADA MATICE HRVATSKE U KARLOVCU

212

bavljenja ~e{kim narodom, ~e{kom knjièvno{}u, ~e{kim jezikom, od kasnijih kapitalnih djela i nezaobilaznih studija s problematikom hrvatskoga jezika u 19. st., od kojih je posebice zna~ajna studija o Adolfu Veberu Tkal~evi}u i drugim zaslu`nim jezikoslovcima, od brojnih studija o va`nim problemima i pitanjima u vezi s normiranjem hrvatskog knjièvnog jezika o kojima su na{i jezikoslovci raspravljali u 19. st. - do ~etiri za ìvota objavljene knjige. Prva je otisak iz Rada tada{nje JAZU, prera|ena ina~ica njegova doktorata, koja se u izvorniku zvala Dikcionar Karlov~anina Adama Pata~i}a, u kojoj je pokazao vezu sa svojim rod-nim gradom i posvetio ”jednom od najzna~ajnijih karlova~kih sinova ~ije djelo nije do dana dana{njeg objavljeno.” Druga njegova knjiga od nezaobilazna zna-~aja, u uporabi je i danas Knjièvni jezik u teoriji i praksi (1964) koja je u dvije godine doìvjela 2 izdanja, te jo{ dvije knjige Hrvatski knjièvni jezik 19. i 20. st. Tako|er je predo~ena i sudbina jedne knjiìce pod naslovom Hrvatski knjièvni jezik danas – kojom su bili obuhva}eni sakupljeni jezi~ni ~lanci objavljivani u istoimenoj rubrici u Vjesniku 1971. koja je bila zabranjena i “o kojoj vi{e nema nikakvog slu`benog traga, svjedo~e}i, naàlost, kako su se hrvatske knjige u Hrvatskoj zabranjivale.”

Marko Samardìja i Ivo Pranjkovi} predstavlja~i knjige, nakladnik Ante Selak i prire|iva~ knjige Ivan Markovi}

213

S posebnim uvaàvanjem prof. se Samardìja zadrào na onom segmentu kojim se prof. Jonke posebice i predano bavio - kulturom knjièvnog jezika,”termin koji ulazi u hrvatsku kroatistiku s Ljudevitom Jonkeom koji je u nizu svojih va`nih radova pokazao kako bi se o jezi~noj kulturi trebalo skrbiti,” isti~u}i po-sebno onaj dio njegova ìvota koji, kako je rekao, “predstavlja ne{to {to je ina-~e te{ko konkretno dokazivo – to je doista njegova borba za pravo hrvatskoga jezika.”

Prof. dr. Ivo Pranjkovi}, ina~e autor predgovora, predstavio je sadràj knjige potanko iznose}i nekoliko osnovnih misli prof. Jonkea koje se ti~u op}enito standardizacije hrvatskog knjièvnog jezika i koje jasno i razumljivo dolaze do izraàja u napisima objavljenima u ovoj knjizi. Osvrnuo se pritom na ~lanke: Kompleksnost knjièvnog jezika, Dva stvarala~ka faktora u knjièvnom jeziku, Pi{i onako kako dobri pisci pi{u i Princip elasti~ne stabilnosti, u dobroj nadi i uvjere-nju da }e u knjizi O hrvatskome jeziku akademika Jonkea, svi oni koje zanima problematika hrvatskog standardnog jezika, uspjeti prona}i ne{to i za sebe.

Zaista, to je knjiga za preporuku, a njeno je predstavljanje bila “prilika starijima da se prisjete beskompromisnog i hrabrog znanstvenika i uop}e javnog djelatni-ka prof. Ljudevita Jonkea, a mladima da se upoznaju s vi{e nego respektabilnim i s dana{njeg stajali{ta jezi~nosavjetni~kim i uop}e jezikoslovnim djelovanjem prvog predsjednika Katedre za hrvatski standardni jezik na Filozofskom fakul-tetu u Zagrebu i zadnjeg predsjednika Matice hrvatske prije njezina utrnu}a 1971/ 72.”

Na zavr{etku se prisutnima obratio gospodin Mladen Jonke, sin akademika Jonkea, izraàvaju}i zahvalnost uglednim izlaga~ima o djelu i djelatnosti njego-va oca, brizi da se davno napisano ne zaboravi, nego ponovno objavi, zahvalnost tako|er i Matici hrvatskoj Karlovac na organizaciji susreta i tako brojnom oda-zivu predstavljanju ove knjige u rodnom gradu njegova oca.

Svakako, valja jo{ dodati kako cjelokupnu na{u kulturnu javnost, brojne kultur-ne institucije, nadasve Katedru za hrvatski standardni jezik Filozofskog fakul-teta u Zagrebu i, dakako, Maticu hrvatsku u Karlovcu ~eka skora{nja obveza – na dostojan na~in obiljeìti 100. obljetnicu ro|enja prof. Ljudevita Jonkea, jezikoslovca koji je sustavno skrbio o hrvatskome jeziku, hrabro i dosljedno se zalaù}i za svoga ìvota za njegovu dru{tvenu i politi~ku samostalnost.

Draènka Polovi}

HRVATSKA KNJI@EVNA NAGRADA GRADA KARLOVCA „ZDRAVKO PUCAK“ ZA 2005.

GODINE

Na jedanaesti natje~aj za Hrvatsku knjièvnu nagradu „Zdravko Pucak“ koji povodom sve~anosti utemeljenja grada Karlovca zajedni~ki raspisuju Matica hrvatska i Gradsko poglavarstvo, a koji se odvija uz neizmjerni anga`man gos-podina Ivana Pucaka i uz suradnju Dru{tva hrvatskih knjièvnika, ove je godine pristiglo 27 prijava.

Prosudbeni odbor u sastavu: akademik Slavko Mihali} kao predsjednik i Dra-ènka Polovi} kao ~lan, prvu selekciju radova u~inio je prema osnovnim krite-rijima Natje~aja te su prema njima eliminirani oni autori koji - ili nisu poslali dovoljan broj radova pa Prosudbeni odbor nije mogao ostvariti cjeloviti uvid u njihovo stvarala{tvo ili pak stoga {to su neki od njih pre{li dobnu granicu propi-sanu Natje~ajem.

Na taj je na~in, u ravnopravnoj konkurenciji za Hrvatsku knjièvnu nagradu grada Karlovca „Zdravko Pucak“, ostalo devetnaest pjesni~kih zbirki.

S posebnom rado{}u valja ista}i zapaànje Slavka Mihali}a, koji uostalom kao dugogodi{nji predsjednik Prosudbenog odbora ima i najbolji uvid u cjelokupnu knjièvnu produkciju vezanu za Natje~aj, a koji je ustvrdio da je, prema broju kvalitetnih radova, ovogodi{nja selekcija ujedno i jedna od najboljih do sada.

O tome svjedo~i i ~injenica da gotovo desetak autorskih rukopisa zasluùje oz-biljno i{~itavanje, vrednovanje i procjenjivanje. Me|u njima svakako valja po-hvaliti stvarala{tvo Mirjane [uti}, Helene Krpan, Mirne Ba~un i Barbare Su-mi}.

Sva ta imena govore u prilog ~injenici da karlova~ki knjièvni natje~aj za mlade pjesnike postaje respektabilni literarni doga|aj.

U tako kvalitetnoj konkurenciji, pjesni~kom zrelo{}u i posebnom snagom lir-skog izraza izdvojila se zbirka poezije „Ruke koje skupljaju ruè“ pjesnikinje Barbare Plei} te je Prosudbeni odbor donio odluku da se njoj dodijeli Hrvatska knjièvna nagrada grada Karlovca „Zdravko Pucak“ za 2005. godinu.

215

Pjesni~ka zbirka „Ruke koje skupljaju ruè“ zao-kruèno je i autonomno lirsko djelo koje karak-terizira kompozicijska cjelovitost, specifi~na ritmi~ka organizacija, je-zi~na kultiviranost i mi-saona slojevitost stiha.

Intimisti~ko iskustvo svi-jeta i sna`ni osje}aji uro-njeni u {iri egzistencijal-ni obzor u ovoj su poeziji izraèni kroz racionalnu distancu u kojoj pjesniki-nja sukobljava asocijaci-je, slike i motive iznad onih o kojima zapravo govori – ostvaruju}i tako onu vi{u dimenziju poetskog teksta.

Time {to upu}uje, nagovje{tava i sugerira iskustva, misli i osje}anja svijeta, u suzdrànom lirskom rukopisu Barbare Plei} mogu}e je i{~itati moderne pje-sni~ke tendencije, ali ne kao proizvod unaprijed prihva}enih strogih poeti~kih na~ela, ve} kao proizvod originalnog i individualisti~kog pjesni~kog koncepta.

I na kraju, valja re}i da je Prosudbeni odbor u poeziji mlade, dvadesetogodi{nje Barbare Plei} prepoznao formalnu dora|enost teksta kao i dubinu autorskog iskustva - koje u cjelini moèmo detektirati kao umjetnost.

Izbor iz poezije Barbare Plei}

USPAVANKA ZA MJESEÂRE

Stvar je u veli~ini tvojih zjenicaZbog njih nikada

Ne moè{ do kraja zatvoriti o~i a kada poslovi~niTra~ak mjese~ine prodre kroz pukotinu

Navodi te na pomisao kako su Tvoji kapci samo otvorene rane

Tko zna {to bi ih moglo zalije~iti pitam se je li toRazlog takve ti{ine i uzaludnosti tvojih dana

Misli{ da mo`da hoda{U snu a krovovi su skliska mjesta i za tihTvojih 9 ma~jih ìvota ali sve {to ja mogu

Progla{enje odluke Prosudbenog odboraFoto: Darko Pere{ko

216

Vidjeti usprkos slavodobitnom izrazuTvoga lica (nagrada se prosula po nama

Toliko blje{tavo-ruì~astogMjese~evog svjetla nisi posjetio niti jedne od svojih

Besanih no}i) jest nespretno odranjanjeCrjepova pod tvojim nogama

I ponekad pomislim kako je to samo izmaglicaIli oblak dijamantnih mu{ica {to te okruùje

Pretpostavljam da tvoj posao No}nog ~uvara zatupljuje sva osjetila

Tko bi èlioTako uporno hodati po glavama tu|ih

Snova iako nam tvojeStrpljenje svima odgovara a po`rtvovnost,

More po`rtvovnosti izlijeva se iz tvojih o~ijuI pretvara sve moje snoveU Nil ili slapove Nijagare

Zbog toga }u svakako pretrpjeti poneki Od nesretnih padova

S krova znam da te ~esto niti ne primjetimJutrima mo`da jednim od mehanizama

Obrane ne moguPodnijeti da sino}nji spasilac mojih snova

Moè leàti tako slomljeno

RU@E

Krvave ruè uhvatila sam ihNa bijelom (na suhom)

Voljela bih ti ih pokazati ali prebrzo otekuVidjet }e{ ih

Za ve~erom, ukra{avaju svaki stol a miri{u...miri{u na mene

~ak i dok sam u gr~u dok se od meneodvajaju komadi ne~eg sli~nog mesu

(sli~nog gumi)Ja sam rodila te ruè

Umij me njima, na~ini sapunUz malo ma{te podsje}aju me na otiske ruku

u o~ajni~kom bijeguRuke koje lepe}u poput ptica, ruke koje

skupljaju ruèPostale su simbol kakav ru{imo

217

samo u bijesuDoista, ne li~e ni na ~ije usne, a

bar{un je uvijek nagriènbarem malo crvoto~inama

Do ovih ovo su savr{ene ruè Ja sam ih rodila mene ne}e razo~arati

Ujutro, kad popijem kavu,Bit }e tu

Predve~er, dok nam se noge budu vukle,Ocrtavat }e se jednako

Ne postoji ni{ta tako sli~no meniPonesi ih na bijelom pamuku, ku}i.

XXX

Oh vi dje~acimoreplovci {to mene sanjate

jutra su postala svjeà u posteljii zvu~e poput izlomljene linije planina

po kojima se vuku maglu{tineAli hladna koà za vas nije, kaète

ha neispunjene nade ispucani akvarelmoja usta i zemlja

A èljeli ste pjevati o meni pored rijekeO nekom krhkom trupu, o {u{tanju haljina

jo{ se dalo snivatipoklonjene no}i su tople, naran~aste

ali ja ne snatrim o vamadok vas moja hladna rika miluje jutrom

zato pobjegnite uz cvile`, napuknutih ìca

Barbara Plei} ro|ena je 26. travnja 1985. godine u Rijeci. Nakon brojnih selidbi na relaciji Rijeka – Slavonski Brod –Nizozemska, od 1996. stalno boravi u Slavonskom Brodu, gdje zavr{ava osnov-nu {kolu i gimnaziju “Matija Mesi}”. U tre}em razredu srednje {kole osvojila je 2. nagradu za po-eziju u kategoriji srednjih {kola na Goranovom prolje}u. Zahvaljuju}i tome, pro{le joj je godine u izdanju Ogranka Matice hrvatske iz Slavonskog Broda objavljena prva zbirka poezije “7. sonet”. Studentica je druge godine engleskog jezika i komparativne knjièvnosti na Filozofskom fakul-tetu u Zagrebu.Barbara Plei} - dobitnica nagrade

Foto: Darko Pere{ko

Vladimir Cvitanovi}

PREDSTAVLJANJE ÂSOPISA SVJETLO

Novoizabrano uredni{tvo predstavilo je 7. srpnja 2005. dvobroj 1-2, 2005. ~a-sopisa za kulturu, umjetnost i dru{tvena zbivanja Svjetlo. Dvorana Knji`nice za mlade u Banjav~i}evoj 8 bila je dobro posje}ena. I ovom prilikom potvr|eno je da za ~asopis Svjetlo u Karlovcu postoji zamjetan interes. Valja ista}i da su pred-stavljanju bile nazo~ne zamjenica ùpana Karlova~ke ùpanije, Marija Fi}urin i pro~elnica za prosvjetu i kulturu grada Karlovca, Marina Gr~i}. Sredi{njicu Matice hrvatske iz Zagreba predstavljao je njen potpredsjednik Stjepan Su~i}.

Predstavljeno Svjetlo uradak je uredni{tva, koje je zapo~elo radom 20. prosinca 2004. Sedmo je to uredni{tvo od daleke 1884. godine otkako je Svjetlo, s preki-dima po~elo izlaziti. Sprva petero~lano uredni{tvo, smanjeno je na ~etvero jer je profesorica Neda Omr~en radi zdravstvenih razloga odustala iz uredni~kog sastava. Imena ~lanova istaknuta su u impresumu.

Radi {to cjelovitijeg sagledavanja rada uredni{tva, potrebito je ukazati na mno-ge te{ko}e, manje govoriti o onim svakodnevnim, s kojima se susre}u sva ured-ni{tva ovakvih ~asopisa, a vi{e o onim osnovnim uvjetima za rad. Ti su : nedosta-tak prostorije ( postoje}i prostor Matice hrvatske u Ulici Pavleka Mi{kine nema grijanja, hic!), nedostatak ra~unala, skenera, fotokopirnog aparata, kamere, kao i druge elektroni~ke opreme. Zato se rad uredni{tva odvija u ~etiri privatna stana, a sastanci i dogovori u restauraciji „Carlstadt“ na Trgu Matije Gubeca. Ove tvrdnje prijedlog su za stvaranje uvjeta za rad uredni{tva Svjetla i Ogranka Matice hrvatske, a da se sve ne svodi na po`rtvovnost i jaku volju ~lanova.

S druge strane, isti~emo revnost u pravovremenom izvr{avanju obveza prema piscima, autorima objavljenih tekstova, likovnim umjetnicima, urednicima i svim suradnicima koji su radili na tiskanju ~asopisa. Druga je stvar raspa~avanje ~asopisa, gdje su znatne pote{ko}e, koje vjerujemo da }emo mo}i rije{iti.

Vrednovanje je u tijeku, a karlova~ki Ogranak Matice hrvatske }e nastojati, postavljanjem visokih ciljeva, a uz pomo} ~lanstva, vlasti Grada i @upanije, te Ministarstva kultura, pobolj{ati uvjete svoga opravdanoga rada.

219

KarlovacPrilikom predstavljanja u Karlovcu, glavni urednik je govorio o smjernicama ure|ivanja ~asopisa. Bio je to saèt prikaz zamisli rada uredni{tva Svjetla, koje se svodi na povratak Svjetla karlova~kim kori-jenima. Urednik je naveo stalne rubrike, naslove priloga i njihove autore. Zahvalio se svima koji su omogu}ili izlaènje ovo-ga dvobroja, te onima koji su grafi~ki opremili i tiskali ~asopis, te mnogima koji su se u ime Matice hrvatske odrekli autorskog honorara.

Potom je Draènka Polovi} zahvalila svim protagonistima karlova~ke rock and roll scene koji su joj pomogli u radu i oblikovanju objavljenog teksta.

Vladimir Per{in je nazo~ne uputio na ~lanak o ru{enju karlova~kih katoli~kih ka-pelica za vrijeme komunisti~kog reìma. Po dovr{etku predstavljanja, potpred-sjednik Matice hrvatske Stjepan Su~i} je izjavio: „ Ovo je jedan vrlo inspirativan doga|aj za ~itavu Maticu hrvatsku. Karlovac, grad bogate kulturne ba{tine, bio bi jo{ bogatiji kada bi se skupile snage za jo{ vi{e svezaka ovog ~asopisa. Pozna-to je da su kulturni projekti u Karlovcu u pro{losti ~esto puta imali op}ehrvatski karakter. Svako uredni{tvo daje svoj pe~at i serije ovog ~asopisa, koje se razliku-ju. Moram istaknuti kako bih rado vidio da bude {to vi{e suvremenih tema. Bio bi nam dragocjen i pogled na Zagreb iz karlova~ke perspektive.“

Eto to su bile rije~i potpredsjednika Matice hrvatske, koje je zabiljeìo Tihomir Ivka u Karlova~kom listu.

Valja pridodati, da je dobrotom Marije Fi}urin, zamjenice doùpana Karlova~-ke ùpanije, otkupljeno pedeset primjeraka dvobroja ~asopisa, koje je potom podijeljeno svim vije}nicima Karlova~ke ùpanije.

Prili{}eNa blagdan sv. Magdalene, 22. srpnja, kojoj je posve}ena ̀ upna crkva u Prili{}u, uprili~eno je drugo predstavljanje ~asopisa Svjetlo. Pred vi{e od dvadesetak mje-{tana u dvorani Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva Prili{}e o Svjetlu su govorili urednici Vladimir Cvitanovi}, Mladen Mui} i Vladimir Per{in. Posebno se je na-zo~nima obratio njihov mje{tanin Josip Volovi} kao autor ~lanka pod naslovom Bombardiranje Prili{}a 1944. godine. On je na, za tu prigodu pripremljenoj karti

Predstavljanje ~asopisa Svjetlo u KarlovcuFoto: Darko Pere{ko

220

Prili{}a, zorno prikazao {to se je zbivalo tijekom dana svetkovine Spasova 1944. godine, kada je izvr{en zrakoplovni napad na mjesto i stanovni{tvo Prili{}a. Za istaknuti je da su predstavljanju bile nazo~ne i Marica Erdeljac i Barbara Luke-{i}, o kojima je rije~ u Volovi}evom tekstu.

Na kraju promocije glavni urednik Vladimir Cvitanovi} poklonio je jedan pri-mjerak Svjetla uredniku i skrbniku etno-zbirke u Zavi~ajnom domu u Prili{}u, gospodinu Josipu Pavi~i}u. Valja ista}i da je to bilo prvo predstavljanje Svjetla u Karlova~koj ̀ upaniji izvan Karlovca i Zagreba. Da je bilo vrijedno tako postupi-ti, dokazuje interes mje{tana koji su kupnjom ponu|enih svih deset primjeraka popunili svoje ku}ne zbirke knjiga i ~asopisa.

ZagrebU Dru{tvu Karlov~ana u Zagrebu, u Mesni~koj ulici, u pivnici Stari fijaker upri-li~eno je 6. listopada 2005. predstavljanje ~asopisa Svjetlo pod naslovom Svjetlo u novom ruhu. U ulozi voditeljice susreta Karlov~ana u Zagrebu bila je Hela Markulin Remenar u izo~nosti predsjednika Dru{tva Vlade Bojki}a. Iz Karlo-va~kog ogranka Matice hrvatske nazo~ni su bili Mijo Lai} i glavni urednik Svje-tla Vladimir Cvitanovi}. Pred tridesetak ~lanova Dru{tva Karlov~ana, o Svjetlu je govorio glavni urednik. Kao i na prethodnim predstavljanjima Svjetla urednik je iznio ozna~nice novoga Svjetla, te usmjerenje kojim se uredni{tvo vodi i kojim }e se voditi u svom budu}em radu. Potom je detaljno govorio o sadràju dvobro-ja 1-2, 2005, te pozvao nazo~ne da sura|uju u Svjetlu.

Urednik je istaknuo i odjek koji je Svjetlo polu~ilo u javnosti po izlasku iz tiska. Najavljen je novi dvobroj koji bi trebao izi}i u prosincu ove godine. Po zavr{etku predstavljanja, svi raspoloìvi primjerci ~asopisa su rasprodani. Zbog velikog in-teresa dogovoreno je predstavljanje i sljede}ih brojeva Svjetla u tradicionalnom sastajali{tu Karlov~ana u Zagrebu.

Po izlasku iz tiska o Svjetlu su pisale lo-kalne novine Karlo-va~ki tjednik u tekstu pod naslovom Po-vratak karlova~kim korijenima i Karlo-va~ki list u ~lanku Uredni{tvo Svjetla pozvalo mlade au-tore na suradnju, te Ve~ernji list i Jutarnji list, a posebni osvrt su donijele novine Matice hrvatske za knjièvnost, umjet- Dio sudionika s predstavljanja Svjetla u Zagrebu

Foto: Vladimir @iv~i}

221

nost i znanost Vijenac pod naslovom Novo Svjetlo citiraju}i cijeli tekst Rije~ urednika. I predstavljanje dvobroja u Prili{}u popra}eno je tekstom Tomice Vi-~i}a u Ve~ernjem listu.

O predstavljanju Svjetla u Zagrebu pisao je i Mali glason{a, glasilo Dru{tva Kar-lov~ana u broju 24, za mjesec listopad 2005.

Nije izostala ni obavijest o izlasku Svjetla slu{ateljima Hrvatskog radio Karlov-ca, te lokalne TV „4 rijeke“.

Posebno valja istaknuti da je na elektronskoj stranici ( [email protected] ) Ma-tice hrvatske iz Zagreba uvr{ten podatak da je izi{lo Svjetlo te je navedeno cijelo kazalo tekstova ~asopisa, kao i preslik naslovnice Svjetla. Prvo je to prikazivanje Svjetla na Internetu.

Svjetlo na internetskim stranicama Matice hrvatske

IZ KRITIÂREVE ÎTANKE

Davor [pi{i}KOLJIVOV.B.Z., 2004.

Trì{no ure|ena knjièvna produkcija s razvijenim marketin{kim mehanizmima definitivno je proèla sve segmente literarnog procesa te u hrvatski knjièvni korpus unijela prili~nu ìvost.

Me|u stvaraocima je prirodno potaknula potrebu o vlastitom pozicioniranju u odnosu na zakone novostvorenog trì{ta.

Na izazov takve vrste pisci su razli~ito reagirali. Jedni su ostali potpuno distan-cirani od svakog ustupka nametnutoj utrci za tiraàma, zatvoreni u elitisti~ku akademsku zajednicu i uvjereni da }e na kraju povijest ipak presuditi.

Drugi su marketin{ki vrlo osvije{teno prihvatili nova pravila pona{anja te novim temama i druk~ijim stilom odlu~ili osvojiti izdava~e, publiku i kritiku.

Svjesno odbaciv{i aureolu uzvi{enosti lika i zanata, pisaca su odjednom bile pune novine, televizija, gostionice, klubovi i dru{tvene kronike. Knjiga je posta-la roba, a pisci unosni brendovi.

Shvativ{i vrlo brzo da se i kroz knjièvnost moè ostvariti pristojan transfer ka-pitala i pritom jo{ posti}i i stanoviti dru{tveni ugled, sofisticirani korporacijski marketing u nju je èstoko penetrirao.

Tako su proku{ana metodologija kombinirana s cjelokupnim organonom po-pularne kulture i dobro hranjeni medijski interes, postali vladaju}i model po kojem se odvija knjièvni ìvot Hrvatske.

Slu~aj pisca Davora [pi{i}a za to je najbolji primjer.

Zahvaljuju}i toj novostvorenoj sinergiji, ve} je prvi roman tog osje~kog drama-ti~ara i esejiste ostvario uspjeh koji je puno vi{e rezultat gore navedenih meha-nizama nego interesa publike proiza{log iz kvalitete samog knjièvnog teksta. [to, naravno, ne zna~i da je tekst i nema.

[pi{i}ev roman Koljivo osvojio je nagradu izdava~ke ku}e V.B.Z. za najbolji ne-objavljeni roman 2004. godine.

Spektakularnost ove, me|u mnogobrojnim novoustoli~enim knjièvnim nagra-dama, je u tome {to laureatu, osim slave, pripada i ~ek od sto tisu}a kuna.

U zemlji u kojoj se sve donedavno smatralo da su patnja i jad vrlo inspirativna

223

stanja duha, pa se moglo gotovo perverzno zaklju~iti da smije{no mali honorari zapravo podiù kvalitetu hrvatskog literarnog ìvota, V.B.Z.-ova nagrada, pred-stavlja dobrodo{lu mentalnu promjenu.

Ali, ni tih prvih sto tisu}a, za [pi{i}a nije bilo sve!

Jednom pokrenuti marketin{ko-medijski zama{njak i ljudska te`nja za simetri-jom, Davoru su [pi{i}u, ni krivom ni du`nom, donijeli jo{ jedan senzacionalni dobitak. Trendovska kohabitacija izdava~a i Ve~ernjeg lista rezultirala je i dogo-vorenom nakladom od sto tisu}a primjeraka. Iako je svaka knjièvna nagrada, pa ~ak i ona koja je isklju~iva posljedica samopromocije onih koji nagra|uju, korisna poluga u promicanju knjièvnosti uop}e, nakon ovakvih agresivnih marketin{kih eskapada, prirodno se name}e pitanje da li je u ovom slu~aju na-gra|ivanja, popra}enom tiraòm nezamislivom i za neke pisanju mnogo vi~nije pisce, afirmirana i prava knjièvna vrijednost ili se radilo samo o uspje{nom estradnom gafu.

Drugim rije~ima, da li je interes korporacija, mecena, medija i ostalih segmena-ta sve {ire literarne infrastrukture, pobijedio samu knjièvnost?

[to je to Koljivo izdvojilo izme|u 108 rukopisa prispjelih na V.B.Z.-ov natje-~aj?

@anrovski pozicioniran kao horror-triler iako s mnogobrojnim melodramatskim elementima, Koljivo zapo~inje kao obe}avaju}a intrigantna pri~a o tridesetsed-mogodi{njem Radovanu Pintaru kojeg zati~emo u Stockholmu nakon {to je 1991. emigrirao iz Beograda, ostaviv{i za sobom svoj prethodni ìvot i ne ba{ obe}avaju}u karijeru glumca.

Tipi~ni gubitnik, optere}en fobijama, kompleksima i nesposoban za uravno-teènu komunikaciju, Pintar u [vedskoj bezuspje{no poku{ava uspostaviti eg-zistencijalnu ravnoteù u obitelji koju, osim njega, ~ine sin i supruga, lijepa i dobrodu{na iranska lije~nica Mahta Mahdavi.

Kao {to su ve} kriti~ari masovno detektirali, taj je izolirani porodi~ni trokut idealno okruènje u kojem Davor [pi{i}a, po uzoru na horror-klasika Stephena Kinga, moè razviti onaj uznemiruju}i osje}aj ugroènosti, skrivenog ludila i prijete}eg nasilja kao dominantni doìvljaj svijeta.

Izloèn stalnom pritisku Mahtine obitelji, nespreman na ikakvu `rtvu, Pintar s porodicom seli negdje u {vedsku provinciju, u toplice, gdje dosadni, bolestima i skorom smr}u optere}eni starci, vje`baju ne bi li nekako, silnim trudom zau-stavili neminovno.

Kraj ove pri~e pretvara se u totalni horror u kojem Pintar u zavr{nom ludilu ubi-ja ostarjelog konobara, ranjava njegovu prijateljicu, nasr}e na vlastitu obitelj i na kraju presu|uje i sebi .

Izme|u prvih stranica inspiriranih insertima iz antologijske filmske verzije „Isi-javanja“ Stenleya Cubricka i krvavog finala u reìji Radovana Pintara, rastvara se roman koji ima pretenzije da bude ozbiljna ànrovska proza.

224

Tu hvalevrijednu spisateljsku nakanu [pi{i} gradi preko centralnog lika romana koji se postupno, u mnogobrojnim epizodama, razotkriva kao nasilna, su{tinski poreme}ena i duboko rascijepljena li~nost.

Rastrgan izme|u Osijeka i Beograda, o~evog hrvatskog i maj~inog srpskog na-slje|a, izabrav{i glumu kao profesiju koja dodatno uznemiruje mnogostruko{}u preobrazbi, u sukobu èstokog i nesre|enog Balkana s urednom i organizira-nom Skandinavijom, multikulturalnost novog intimnog okru`ja i nesretna sud-bina apatrida…sasvim je uvjerljiva shizofrena osnova na kojoj je bilo mogu}e ostvariti sve zadane ànrovske konvencije dobrog horrora.

O~ito misle}i da to ipak nije dovoljno, [pi{i} pri~u nepotrebno premreùje mnogobrojnim retrospekcijama koje umjesto da u~vr{}uju psiholo{ki profil glavnog i izgra|uju me|usobne odnose ostalih likova, cijeli sustav samo ozbilj-no naru{avaju. Pro{lost Radovana Pintara pojavljuje se u sloènim obiteljskim epizodama, u mu~nom odnosu s majkom, doga|ajima iz vojske, morbidnim seksualnim iskustvima, eksperimentiranjima s drogom i tjeskobnim snovima. Ti su doga|aji ~esto naivno {okantni, a likovi karikaturalno neutemeljeni, pa neki dijelovi ove knjige, naàlost, str{e kao izolirane i naknadno nakalemljene sekvence romanesknog korpusa.

Na taj su na~in uzro~no-posljedi~ne fabularne veze vrlo tanke, motivacija likova neutemeljena, jednako kao i njihovi me|usobni odnosi. Posebice se to odnosi na potpuno blijedi lik Radovanove supruge koja ponizno prihva}a vlastitu sud-binu, pristaje i na status medicinske sestre, dodu{e jednom se upu{ta u seksualni odnos s nekim pristojnim kolegom doktorom, ali i ta avantura potpuno je ne-va`na, izolirana sekvenca, bez ozbiljne veze s ostatkom pri~e.

Koljivo, naravno, otvara novu dimenziju na{eg ànrovskog romana i u tom smi-slu predstavlja oboga}enje hrvatskog literarnog prostora. Me|utim, ~ini se kao da sam autor iz vida gubi svoju prvobitnu namjeru i prirodno spisateljsko na-gnu}e k takvoj vrsti proze, zapaèno ve} u zbirci pri~a Kuke za {unku.

Prava je {teta da ànrovski pogo|enu atmosferu tjeskobe i straha naru{ava ne-sklad u psiholo{koj profilaciji likova, u logici zbivanja, a i stilska nedotjeranost teksta nije zanemariva.

Ali, s obzirom da duboko poljuljana osobnost Radovana Pintara ozbiljne tra-gove ostavlja i na dje~aku koji se za potrebe {vedske svakodnevice zove Sven, u intimnom obiteljskom okruènju - Du{ko, a kod djeda i bake Iranaca, Farid, sasvim je utemeljeno vjerovati da }e i Koljivo, u maniri mnogobrojnih horrora, dobiti svoj logi~ni nastavak. Pogotovo stoga {to taj mali homo triplex, u kojem ~ami shizofreno naslje|e, prijeti zavr{nom re~enicom: „Ja sam tata!“

Ukoliko }e Davor [pi{i} u tom nekom budu}em romanu dosljedno slijediti vla-stitu knjièvnu vokaciju i bez straha je artikulirati u ~vrsti ànrovski uradak, mo`da ne}e osvajati spektakularne marketin{ki motivirane nagrade, ve} stvar-nu knjièvnu publiku.

Draènka Polovi}

Branimir Kova~evi}PLAVI DJEÂCIVlastita nakladaZagreb, 2005.

Novinar i publicist Branimir Kova~evi} objavio je novu knjigu, Plavi dje~aci. To je Kova~evi}evo sje}anje na jedan od najneobi~nijih doga|aja iz Drugoga svjetskoga rata u Hrvatskoj: formiranje Usta{kog dje~a~kog zavoda za djecu bez jednog ili oba roditelja i Tre}e (jednorazredne) zagreba~ke klasi~ne dràvne gimnazije, a sve je to znano i kao [kola na Paunovcu u Zagrebu ili Plavi dje~aci. Knjigu je Kova~evi} objavio u vlastitoj nakladi.

Svaki rat posebno je tragi~an za djecu koja ostaju bez roditelja. Tako je bilo i u Drugome svjetskom ratu u Hrvatskoj. Jedno od rje{enja za tu djecu bilo je stvaranje dràvnih ustanova u kojima im je omogu}ena sigurna egzistencija i {kolovanje. Dom na Paunovcu bila je jedna od tih ustanova i to pod neposred-nom brigom poglavnika Ante Paveli}a i njegove obitelji. Tako je zbrinuto 49-oro djece, a me|u njima i Branimir Kova~evi}. Program {kolovanja te djece bio je program klasi~ne gimnazije jer se èljelo da oni budu dràvni ~inovnici najvi-{eg ranga. Domoljublje, ~ovjekoljublje i bogoljublje bile su temeljne pedago{ke vrijednosti odgoja i obrazovanja {to autor dokumentira nizom zanimljivih opisa ìvota i {kolovanja te susretima s Antom Paveli}em, njegovom obitelji te ostalim ~elnicima NDH-a. No, Dom je ve} 1944. godine iz sigurnosnih razloga premje-{ten u [tajersku, u Austriju, a nakon Drugoga svjetskoga rata i velikih pregovo-ra Titove vlasti i saveznika vra}en je u Jugoslaviju, unato~ protivljenju djece, pa su ona oti{la ili u svoje dalje i bliè obitelji ili u komunisti~ke zavode.

Kova~evi}, kao jedan od dje~aka, pi{e o {kolovanju u Zagrebu i susretima s Paveli}evom familijom, preìvljavanju u Austriji te opisuje sudbine svojih prija-telja nakon rata. Time prvi put javnost dobiva uvid u tu zgodu koja, dakako, daje posve druga~ije svjetlo na usta{ku vlast u Zagrebu nego {to je to bilo po zapisi-ma komunista i partizana te njihovih povjesni~ara, novinara i policije. Ustanove za zbrinjavanje ratne siro~adi bile su, u komunisti~koj interpretaciji, preobra-ène u logore za djecu i ovom knjigom po~inje opovrgavanje tog zlog i la`nog komunisti~kog mita. No, to zapravo i nije bit knjige, ve} Kova~evi}eva pri~a o stradanju djece u ratu i politi~kim malverzacijama s djecom. U velikim povije-snim kretanjima, ratovima, revolucijama, preseljenjima ljudi i genocidima mili-juni djece nisu ni{ta drugo do bespomo}ne `rtve politi~kih silnika i vojskovo|a

226

te diplomata èljnih slave. Tu tezu Kova~evi} dokazuje zbivanjima u Drugom svjetskom ratu, ali i u novim ratovima pa i u ~etni~koj agresiji na Hrvatsku u Domovinskom ratu. Tako je bilo i s Plavim dje~acima: najprije su bili ka`njeni smr}u roditelja, zatim tretirani kao ogledni primjer brige o djeci endehazijske vlasti {to je njima i preìvjelim ~lanovima njihovih obitelji donijelo u komuniz-mu neizbrisivi pe~at protivnika novog sistema. Plavi dje~aci su bili i prognanici i sudionici Kri`nog puta, u Austriji ~esto na rubu ìvota i smrti, a onda opet nevine `rtve trgovanja Tita i saveznika s ljudima i djecom, te marginalizirani i progonjeni u vrijeme komunisti~ke vlasti.

Neki od Plavih dje~aka ipak su i u komunizmu uspjeli izgraditi respektabilne dru{tvene i poslovne karijere i obiteljsku sre}u, ali ve}inom su ipak i dalje ostali `rtve komunizma, na rubu egzistencije i dru{tva. Uz to, imali su i zavjet {utnje o ìvotu na Paunovcu u Zagrebu i u Austriji, a to je ovom knjigom Branimira Kova~evi}a napokon prekinuto. Knjigom Karlov~anina Branimira Kova~evi}a Plavi dje~aci, me|u kojima su bili i dje~aci iz Vinskog Vrha, Karlovca i Ogulina, hrvatska povijest dobiva jednu od najsenzacionalnijih knjiga o do sada nepozna-tim zbivanjima, a knjièvnost uspjelu dokumentaristi~ku autobiografiju.

Mladen Mui}

Zdravko Dizdar, Vladimir Geiger, Milan Poji} i Mate Rup~i}PARTIZANSKA I KOMUNISTI^KA REPRESIJA I ZLOÎNI U HRVATSKOJ 1944-1946. GODINE – DOKUMENTIHrvatski institut za povijest – Podru`nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski brod, 2005.

Hrvatski institut za povijest - Podru`nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu izdava~ je hit knjige “Partizanska i komunisti~ka represija i zlo~ini u Hrvatskoj 1944 - 1946. godine - DOKUMENTI”. Knjigu su priredili dr. sc. Zdravko Dizdar, dr. sc. Vladimir Geiger, Milan Poji} i Mate Rupi}, koji je i urednik izdanja, a ~ini je 118 dokumenata, sedam je u preslici, partizanske i komunisti~ke vlasti o zbivanjima u Hrvatskoj od 1944. do 1946. godine prilikom nasilnog revolucionarnog dolaska na vlast ili preokreta, kako se to u narodu nazivalo.

U tim dokumentima direktno se spominju i opisuju brojni masovni i pojedina~-ni zlo~ini, ~ak i ono {to se sada naziva genocidom te razni oblici represije kao plja~ka, konfiskacije imovine, masovna protjerivanja pojedinaca, grupa ljudi, ~ak i ~itavih narodnih manjina kao Nijemaca i Ma|ara i dru{tvenih skupina. Ti dokumenti partizanske i komunisti~ke Titove vlasti te zlo~ine inauguriraju kao obvezatni ~in nove vlasti koji kulminira uni{tavanjem groblja i slanjem djece u logore. Najve}i broj dokumenata prvi je put objavljen i ve} uo~i izlaska knjige iz tiska, traèno je njihovo povla~enje iz javnosti jer su krucijalni dokaz zlo~ina~-kog karaktera komunisti~ke vlasti. Me|u objavljenim dokumentima je i desetak vezanih uz grad Karlovac i Karlova~ku ùpaniju. Tako se, na primjer, navode zlo~ini Karlova~ke brigade i Divizije te organa OZNA-e nad zarobljenicima i uhap{enicima, strijeljanje grupe od 15 uhap{enika u Okru`nom sudu u Karlov-cu, o uhi}enjima bez dokaza i strijeljanjima civila.

U predgovoru knjige ukazuje se na zna~aj tih dokumenata, posebice zbog ~i-njenice da su dio arhiva komunisti~ke i partizanske vlasti, odnosno da su njihovi autori komunisti i partizani. Naravno, i ta je arhiva samo djelomi~no sa~uvana, tijekom vremena je uni{tavana da bi se sakrili dokazi zlo~ina pa tako ima do-kumenata koji govore ba{ o potrebi uni{tenja te dokumentacije, traènja da se uni{ti i sli~no. Naravno, za o~ekivati je da }e biti poznata i imena onih koji

228

su uni{tavali arhive komunisti~ke i partizanske vlasti da bi prikrili njihove zlo-~ine. Kako je za Karlovac i {ire podru~je ipak sa~uvano dosta dokumentacije, za o~ekivati je da }e ona biti predmet posebne knjige, a do tada i ova knjiga daje dragocjene podatke o ̀ rtvama komunista i partizana na zavr{etku Drugoga svjetskoga rata, jer i u Karlovcu su se ti zlo~ini do sada prikrivali, a neki od par-tizanskih i komunisti~kih zlo~inaca i dalje mirno {e}u ovim gradom.

Mladen Mui}

Marijan PavanSVETI GRGUR 1960-1962. godine – sje}anja i zbiljaITG – Gor{i}, Zagreb, 2005.

Napokon je pred ~itateljima i knjiga dr. Marijana Pavana Sveti Grgur 1960-1962. godine- sje}anja i zbilja. Autor je dugo godina bio nagovaran od prijatelja, zna-naca i po{tovatelja da se prihvati pisanja knjige o svom burnom i neobi~nom ìvotnom putu u mladosti, tijekom studiranja, a i u kasnijim godinama ugledne lije~ni~ke karijere.

U knjizi opisuje tragi~na zbivanja u Hrvatskoj krajem 50-ih i po~etkom 60-ih godina pro{log stolje}a u vrijeme komunisti~kog terora kada je i dr. Pavan bio zato~enikom logora na otoku Sveti Grgur. Knjigu je tiskala tvrtka ITG-Gor{i} u Zagrebu, a predgovor je napisao prof. dr. sc. Pavo Bari{i}, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, koja je i izdava~ knjige.

Dr. Pavan na stranicama knjige nesebi~no daje na ogled svoju pri~u o tome kako postati ~ovjekom unato~ svom zlu dràvne i partijske komunisti~ke re-presije u kojima je kao Hrvat morao ìvjeti i raditi. I sve je to pro{lost i ne bi valjalo da se zaboravi, jer mnogi upravo to èle. Ta krajnje jednostavna eti~ka i moralna podloga u knjièvnoj je realizaciji spoj kratkih eseja o nekim dobro zapaènim eti~kim problemima sada{njice s fabulariziranim sje}anjem. Sve to daje zanimljiv mozaik, repetitorij onoga {to jednog intelektualca zanima i s ~ime se suo~ava povezan s neèljenom avanturom iz mladosti. Naravno, ta pri~a je, prije svega, mirno nizanje zanimljivih opisa i zgoda, poput biblijski jednostavnih segmenata i bez naizgled ikakva uzbu|enja, ~u|enja ili ljutnje.

Doseg ove knjige za suvremenog je ~itatelja u brojnim podacima o jo{ uvijek malo znanim zbivanjima u Hrvatskoj od prije gotovo 50 godina, u iskrenosti opisa sudbine brojnih osoba od kojih su neki i istaknuti protagonisti hrvatske politike i kulture, u lapidarnosti iskaza, jednostavnosti nizanja slikovitih zgoda i pa`ljivo biranim zavr{nim re~enicama svakog poglavlja koji su, o~ito je to iz njihove povezanosti s razmi{ljanjima o sada{njosti, tek izbor iz onoga mogu}eg op{irnijeg opisivanja doga|aja na Svetom Grguru dok je tamo bio jugoslavenski koncentracijski logor za hrvatske domoljube.

Mladen Mui}

AUTOBIOGRAFIJA OSMAN – AGE TEMI[VARSKOGSrednja Europa, Zagreb, 2005.

Zagreba~ka izdava~ka ku}a “Srednja Europa” objavila je Autobiografiju Osman-age Temi{varskog poznatu iz rukopisa 1724. godine. Knjigu je priredio za tisak i s osmanskog turskog na hrvatski jezik preveo turkolog dr. Ekrem âu{evi}, dok je autor predgovora Dino Mujadèvi}. U knjizi doìvljaja Osman-age Te-mi{varskog opisuju se i zbivanja vezana uz Karlovac dok je bio u austrijskom zarobljeni{tvu.

Biografski re~eno, Osman-aga Temi{varski bio je u austrijskom zarobljeni{tvu od 1683. do 1699. godine i to je bio autobiografski temelj za burni, ali vjerodo-stojni opis doìvljaja iz kojih je uspio izvu}i ìvu glavu. Do sada dosta se znalo o ìvotu kr{}ana u turskom zarobljeni{tvu, napisano je o tome podosta knjiga biografija i autobiografija, romana i spjevova.

Izdava~ “Srednja Europa” svojim izdanjem pribliàva i doma}em ~itatelju Au-tobigrafiju Osman-age Temi{varskog, za povijest minornu osobu, ali suvremenom ~itatelju dragocjenog svjedoka kako su ìvjeli robovi Turci u Austriji, Hrvat-skoj i ostalim austrijskim zemljama. Naravno, zanimljivo je i njegovo vi|enje ìvota kr{}ana. Osman-aga svoje djelo nije pisao u slavu Velike porte, ve} u slavu Alaha, da ~uva uspomenu na iznimno mu~ne godine ìvota pa mu spis nije bio popularan niti u Turskoj. Zbog neveselog opisa Austrije Monarhije i njezinih podlo`nih zemalja, ali i podosta neobi~nih, recimo i lascivnih zgoda, nisu ga ba{ oboàvali niti na Zapadu, iako su mu djelo razmjerno ~esto tiskali, ~ak i kao piratska izdanja. No, bilo {to bilo, takozvana nova povijest jo{ jednom trijumfira ovim djelom jer se opisuje sudbina ~ovjeka izvan tijekova dinastija i takozvane velike reprezentativne povijesti, s mno{tvom ìvotnih detalja koje etabliranu povijest nisu, naàlost, zanimale. îta se sada Osman-agu i uzbu|uje s onim {to je opisivao. Uostalom, po jezi~noj i stilskoj nezgrapnosti izvornika na osmanskom turskom i po umetanju rije~i, re~enica i uzre~ica na nizu slaven-skih i neslavenskih jezika koje je govorio, prevoditelj âu{evi} zaklju~uje da je upitno da je Osman-aga etni~ki Tur~in, ve} prije potur~eni Slaven. A takvih je tada bilo na pretek. Naravno, rob je rob, i Osman-agina Autobiografija je ustvari spektakularni avanturisti~ki roman, blizak i pikarskom romanu, s uobi~ajenim scenama nasilja, dapa~e torture, prijevara i svega drugog iz nevesele povijesti Panonske nizine.

231

U svemu, jedna od najneugodnijih epizoda iz robovanja i bjegova Osman-age bio je susret s jednim Karlov~aninom predstavljenim mu kao spasiteljem, a is-postavilo se da je to bio trgovac robljem. Eto nam nove zanimljivosti vezane uz na{ grad u ranoj povijesti, dok je ratovanje i hvatanje robova bio priznati zanat boga}enja ili, barem, kakav - takav stalni posao.

Mladen Mui}

Glas Gradskog muzeja Karlovacâsopis

Gradski muzej Karlovac od prosinca 2002. godine objavljuje ~asopis pod na-zivom Glas Gradskog muzeja Karlovac. Namjera izdava~a je da ~asopis izlazi u dva navrata godi{nje, tj. 18. svibnja u sklopu obiljeàvanja Me|unarodnog dana Muzeja i 18. prosinca u sklopu obiljeàvanja godi{njice osnutka Gradskog mu-zeja Karlovac, no dosada{nja praksa je pokazala da je taj ̀ eljeni ritam vrlo te{ko odràti. Novi brojevi ~asopisa su do sada izdani ukupno tri puta, no uredni{tvo je njima uspje{no pokrilo djelatnost Gradskog muzeja Karlovac tijekom razdo-blja od 2003. do 2005. godine.

Osnovna uloga Glasa Gradskog muzeja Karlovac, kako ju vidi izdava~, jest popu-larizacija muzeja i muzejske struke u lokalnoj sredini, jer se ~asopis popularnim, ali stru~no utemeljenim jezikom i mno{tvom ilustracija obra}a naj{irem spektru zainteresiranih ~ita~a; te uspostavljanje jo{ jednog komunikacijskog mosta pre-ma kolegama iz drugih muzeja i ba{tinskih ustanova diljem Hrvatske i {ire, jer se uredni{tvo trudi motivirati za suradnju {to ve}i broj stru~nih suradnika.

Uredni~ki par Sanda Ko~evar i Antonija [krti}, obje kustosice Gradskog mu-zeja Karlovac, uredile su i osmislile prva dva broja Glasa. U bitnim stavkama, tada zacrtana podjela sadràja ~asopisa po rubrikama je zadràna i u tre}em broju koji su uredili Vi{nja Lasi}, dokumentarist Gradskog muzeja Karlovac i Lazo û~kovi}, kustos Gradskog muzeja Karlovac. Za prepoznatljivo i pri-vla~ano likovno oblikovanje zasluàn je dizajner Sa{a Stubi~ar. Rubrike Glasa Gradskog muzeja Karlovac su: “Proglas” - uvodnik u kojem se obrazlaù klju~ne teme broja koje se sa raznih stajali{ta i uz suradnju velikog broja stru~nih su-radnika obra|uju u rubrici “Iz sveg glasa”. U Glasu Gradskog muzeja se do sada moglo pro~itati o namjeri ure|enja Vojarne na Jela~i}evom trgu u Karlovcu u muzejski prostor u sklopu priprema za obiljeàvanje stote obljetnice Muzeja, o problematici vezanoj uz poloàj Gradskog muzeja Karlovac na popisu rele-vantnih izlo`benih prostora u Hrvatskoj, o uvijek intrigantnom Starom gradu Dubovcu, o problematici upravljanja muzejem sa stajali{ta muzejske struke, o Me|unarodnom danu muzeja, te tekstove kojima se obiljeàva osamstota godina cistrecitske opatije u Topuskom. Sljede}a velika rubrika pod nazivom “Glasno i jasno” informira o muzejskoj djelatnosti u proteklom razdoblju; tu su tekstovi i ilustracije prete`no djelatnika Muzeja o akvizicijama, istraìvanji-

233

ma, prezentacijama kao {to su izlo`be, predavanja, publikacije, o muzejskoj pe-dagogiji, o sudjelovanju na stru~nim seminarima i kongresima... Rubrikom “S razglasa” Muzej obavje{tava i poziva lokalnu sredinu na anga`man i suradnju na odre|enom projektu (npr. obavijesti o prikupljanju slika Josipa Resteka u sklopu priprema retrospektivne izlo`be) i zainteresirane pojedince (Natje~aj za izlo`beno predstavljanje...), zatim je tu “Glasono{a”- rubrika koja objavljuje pi-tanja, primjedbe i pohvale uredni{tvu, “Glaspapir” gdje se prenose tekstovi iz drugih tiskovina, “Oglasi prodaje” - ponuda (naziv izdanja i ilustracija) i cijene muzejskih publikacija. Na posljednjoj stranici je rubrika “Ispod glasa” gdje se broj zaklju~uje na humoristi~an na~in.

âsopis od prvog broja plijeni pa`nju lokalne i osobito stru~ne javnosti koja ga je obasipala izuzetnim pohvalama; no drasti~ni zastoj u objavljivanju drugog broja koji je zaklju~en u svibnju 2003. godine, a objavljen u prosincu 2004. go-dine ne pridonosi stvaranju osobito pozitivne slike o profesionalnosti izdava~a, posebice u o~ima lokalne javnosti koja jo{ uvijek nije dovoljno osjetljiva na pro-bleme s kojima se susre}u muzejski djelatnici tijekom obavljanja svoga posla. Izdava~u Glasa Gradskog muzeja Karlovac èlimo {to brè uspostavljanje konti-nuiteta izlaènja jer je samo na taj na~in mogu}e ostvariti pun odjek sadràjno vrlo izravnog i zanimljivog ~asopisa.

Antonija [krti}

Petar PrelogMatko Veki}, monografija, Fraktura, Zapre{i}, 2005.

Kao tre}a u nizu „Frakturinih“ monografija o hrvatskim umjetnicima mla|e generacije, u prolje}e 2005. godine iza{la je monografija Petra Preloga o opusu slikara Matka Veki}a.

Ova knjiga je predstavljena i u Karlovcu, u sklopu retrospektivne izlo`be ovog autora u Galeriji “Vjekoslav Karas”, u listopadu 2005. godine. Veki}evo pojav-ljivanje u Karlovcu odraz je namjere Gradskog muzeja Karlovac da svake godi-ne u prostoru Galerije “Vjekoslav Karas” priredi prvu retrospektivnu izlo`bu s opse`nim katalogom - monografijom likovnom ili multimedijalnom umjetniku do 40 godina starosti, a na temelju objavljenog natje~aja. Kao ogledni primjer tog dugoro~nog, ali za karlova~ku sredinu financijski o~ito prezahtjevnog izlo`-beno - izdava~kog projekta, Gradski muzej Karlovac je jo{ 2003. godine ostvario izlo`bu slikara Hrvoja Mitrova. Naàlost, u slu~aju jednog od najistaknutijih hrvatskih umjetnika mla|e generacije, Matka Veki}a, Gradski muzej kod svo-jih financijera nije izna{ao sredstva za cjelovitu realizaciju zami{ljenog progra-ma, iako bi upravo takvim, kontinuiranim pristupom, kroz duì niz godina, bilo mogu}e stvoriti prepoznatljiv identitet galerijskog izlo`benog programa i u na-cionalnim razmjerima. Ipak, karlova~koj publici nije uskra}en izravan uvid u Veki}ev opus. Tridesetak izloènih slika i predstavljena monografija iscrpno su predstavili svu kreativnost i uzbudljivost Veki}evog opusa, stvaranog od 1993. pa do 2004. godine.

Matko Veki} je ro|en 1970. godine u Zagrebu, {kolovao se na [koli za primije-njenu umjetnost, te je diplomirao 1995. godine na Akademiji likovnih umjetno-sti u Zagrebu u klasi \ure Sedera.

Petar Prelog u monografiji od 212 stranica, opremljenoj kvalitetnim reproduk-cijama u boji, kronolo{ki prati razvoj Veki}evog slikarstva od po~etka izlo`bene aktivnosti (1994) s platnima velikih dimenzija i nagla{enom ulogom boje, slo-bodnog poteza kistom, proìmanjem mnogostrukih planova, preko preokreta u stvarala{tvu kada do izraàja dolazi jasnije definirana forma ukro}ena nagla{e-nim linearizmom, zatvorenija paleta, postupniji i kontroliraniji proces gradnje, jasno istaknuta jednobojna i plo{na pozadina, isticanje strukture predlo{ka i

235

njegova transformacija u cjelinu odre|enu linearnim i plo{nim partijama koji se dogodio 1995. godine, i dalje do ciklusa „Salon automobila“ (1996), „Slike s nazivom“ (1997), „U malom veliko“ (1998), „Vizure“ (1997/8), „Bau{tela/Ba-ustelle“ (2001), „Dubrova~ki interludij“ (2001), „Mijena“ (2003) i „Ovce koje si nisu izgubile“ (2003) kojima se kontinuirano i vi{ekratno potvrdio kao jedan od najistaknutijih umjetnika mla|e genereracije s profiliranim i prepoznatljivim likovnim izri~ajem. Svojevrsna sinteza Veki}evog ranog stvarala~kog razdoblja je projekt „@ivotinjski krug – Zodijak“, osmi{ljen za Umjetni~ki paviljon u Za-grebu u prolje}e 2005. godine.

Vjernost slikarskom mediju, uz stalnu modifikaciju istog, uz nagla{ene komuni-kacijske sposobnosti i dru{tvenu anga`iranost, Veki}ev opus svrstava me|u naj-vitalnije na na{oj likovnoj sceni. Stoga s veseljem o~ekujemo ponovno Veki}evo izlo`beno predstavljanje u Karlovcu.

Antonija [krti}

Daniel Butala

Izlo`bena mini-turneja: Galerija “Forum”, Zagreb; Muzej Me|imurja, âkovec; Galerija “Zilik”, Karlovac

Strpljivost u sabiranju, predanost biljeènja, udubljenost u obra|ivanu mate-riju – odlike su koje, pretpostavljam, posjeduje idealni herbalist {to pred sebe postavlja svjesno nedosti`ni cilj (uostalom kao i svi idealni sakuplja~i): prikupi-ti, opisati (biljku, njeno nalazi{te i stani{te), datirati, potpisati... rije~ju, urediti potpunu zbirku! Pobrojane kvalitete - ali uz stvarala~ku iskru koja je prostru-jala preko svakoga lista papira ~ine}i ga ìvim djelom - nalazimo nadasve jasno izraène i u najnovijem ciklusu Daniela Butale, vrsnoga crta~a i etablirana li-kovnog umjetnika. Prisustvujemo majstorstvu iskusna znalca koji je probranim kreacijama ispunio svoju najnoviju biljarnicu. Ova nikad zaìvjela hrvatska rije~ (istozna~nica pojma herbarij) dobro moè posluìti kako bismo naglasili njenu asocijativnu vezu s dnevni~kim biljeènjem, s koncepcijom ra{~lanjivanja, sa su-stavnom analizom odabrane problematike i njenoga smje{tanja u bilje`nicu. A upravo tako mogli bismo shvatiti i dosada{nje Butaline cjeline sastavljene od varijacija na samozadanu temu: fantasti~nih letjelica, libela i leptira, krlju{ti i riba, ljudskih figura i ~ovjekovih lica, kao i drugih kojima je do sada posvetio svoju pozornost.

Postavimo retori~ko pitanje: {to se zapravo doga|a kada Butala posveti pozor-nost motivu koji ga zanima? Odgovor je doista poput izvje{taja o metodi. Ukrat-ko, autor smje{ta motiv na bjelinu papira kao na analiti~ku postelju (ponekad i s Prokrustovim prerogativima), dakle prenosi ga iz prostora u dvodimenzinalni okvir utvr|uju}i mu tlocrt i pripadaju}e gabarite, ocrtava nosive i obrisne linije. Zatim slijedi progresija crta~ke mreè koja meandriraju}i tvori labirinte s unu-tarnje i ~ipkaste ovratnike, uz povremene fjordove, s izvanjske strane glavnoga motiva. Napokon tu je i lavirani, plemenito odnjegovani ton ili poneki sna`niji koloristi~ki akcent.

Kao crta~ pobornik ~vrste i jasne strukture – uslijed toga mu kompozicije zado-bivaju kvalitetu postojanosti; istodobno u izvedbenom procesu ma{tovit – zbog ~ega dinami~ke silnice zaokupljaju zainteresirano oko, Butala je odavno ostva-rio samosvojno definiran stilsko-oblikovni sustav. Vratimo li se na recentne radove, koji sada bivaju nepovratno uvr{teni u repertoar najdraìh autorovih tema s naglaskom na bremenitu pam}enju, nostalgiji sje}anja, kombinatornoj

237

misaonosti, moramo ista}i dojam istan~ane osjetljivosti, osobite gracioznosti i o~u|uju}e poeti~nosti.

Sumiraju}i karakteristike ‘crta~eva herbarija’ Milan Be{li} }e ustvrditi: “U pre-cizno gra|enoj, izrazito crta~koj strukturi forme, udio slikarskoga, posebice ~esto gestualnog poteza kistom, ali i dripinga te kori{tenja tehnike kolaà, pro-dubljuje i otvara formu i druk~ijim vrijednostima u kojima }e se osnaìti njegov jezik. U njihovu proìmanju i sintetiziranju prepoznaje se i ludi~ka komponenta kao ona bitna poveznica crta~kog umije}a i kreativne imaginacije.”

Usred halabuke koja je odavno ve} zavladala medijskim pozornicama, tihi obrt Daniela Butale zapazit }e i cijeniti po{tovatelji koji nu`no moraju biti osposo-bljeni uo~iti i vrednovati ovakve posebne vrijednosti.

Nikola Albaneè

Uz izlo`bu Ljudevita [esti}aGalerija „Mona Lisa“Zagreb, svibanj 2005.

“Meni se ~ini da me|u mla|im slikarima nije nitko koliko [esti} pozvan da dade na{ pejsa`.“

Josip Dragani} (1929)

“[esti} je slikar za kojega se bez predomi{ljanja moè napisati da je jedan od prvih me|u onima rijetkima, koji su u{li u du{u na{eg, naro~ito sjevernog pejsaà.“

Matko Pei} (1953)

Ljudevit [esti} jedna je od klju~nih pojava na{eg plenerizma i impresionizma, slikar koji je ve}inu svoga opusa posvetio prirodi, a poglavito pejsaù na{ih ni-zinskih rijeka (Save, Kupe, Mre`nice i Dobre) nastavljaju}i onu tradiciju rije~-nog slikarstva koju su u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, kao samostalni likovni temat, inicirali i inaugurirali Nikola Ma{i}, Slava Ra{kaj i FerdoKova~evi}.

Ve} na prvom izlo`benom nastupu zapaène su pozitivne kvalitete slikareva temperamenta, njegov istaknuti koloristi~ki talent, vrlo spiritualan, frapantno pun slikarske sadrìne, so~an i savjestan; te njegove najljep{e vrline: harmoniza-cija boja i pronalaènje materije.(2) Apostrofirani su njegovi pejsaì kojima istupa kao korektor posla na{ih Kova~evi}a, u odnosu na koje ima vi{e tehni~ke spretnosti i slikarskiju paletu (3) kao i njegovo solidno i jednostavno iznalaènje sklada te spontano i potpuno slikarsko izraàvanje, bez ikakvih anegdota ili sen-timentalno literarnih prepri~avanja.(4) Sve ove ocjene donijete su do 1930. go-dine, na osnovu ranih [esti}evih djela, ra|enih u maniri na{eg neoklasicizma, na postavkama nove stvarnosti i magi~nog realizma (Mrtva priroda, oko 1924.; @enski akt, 1925; Autoportret, 1927; Pejsa` oko Kupe i Portret slikareva oca, 1928; Karlova~ka [kolska ulica, 1929. i druga). U pitanju su voluminozni, skul-ptorski modelirani portreti, figure i mrtve prirode realizirane tonski saètom i profinjenom, zemljano-sme|om paletom. Naravno, da u ovim kvalifikativima, nije te{ko nazrijeti tipi~ne vrednote, a samim time i plasti~ke utjecaje neposred-nog mu akademskog mentora, Vladimira Beci}a, majstora sinteze, volumena i tona. No, ve} u to vrijeme nastaju i pojedine monetovske pejsa`ne realizacije na kojima se naziru jasni pleneristi~ki akcenti (Krajolik i Posavina 1918; Ruka-

239

vac s vrbama, 1921; Uz Kupu, 1928. i dr.), pa stoga ne iznena|uje kriti~ko mi-{ljenje po kojem bi [esti} mogao ponajprije do}i do svoga izraza na putu impre-sionizma. I odista, oko 1935. godine, nakon drugog pari{kog boravka koji ga odu{evljava za slikarstvo Moneta i drugih francuskih impresionista, pogotovo Alfreda Sissleya i Camilla Pissaroa, dolazi do promjene [esti}eve slikarske sin-takse. Zapo~inje njegov put od sinteze k analizi i realizaciji onih djela na kojima dominira poezija ~istih boja i ìve dnevne svjetlosti, medija koji svojim difuznim treperenjima i rasipanjima dematerijalizira teìnu predmeta i rubnu ~vrsto}u prezentnih oblika koji se pretapaju u op}u atmosferu fluidnih i krhkih, vla`nih i maglovitih rije~nih krajolika. Svoju transpoziciju obalnih pa{njaka i vrba na-gnutih nad vje~ni tijek rijeke, rascvjetalih vo}njaka ili zimski ~istih i snje`nih predjela, slikar je izrazio jednim izrazito poetskim, {to ne zna~i i literarno op-tere}uju}im, pokazat }e se, njemu svojstvenim i prepoznatljivim leksikom. Taj leksik, dakako, ~ine op}a mjesta impresionisti~ke poetike proiza{la iz kreativne osjetljivosti autora za boju i svjetlost. Jedno od njih je napu{tanje o{troga i ja-snog linearizma i slikanje, ne predmeta, ve} momentalnog opti~kog utiska iza-zvanog trenutnim i brzomjenjivim luministi~kim u~incima te odnosima svjetla koje ih oplahuje. Tu svakako spada i dinami~ko te analiti~ko utkivanje poteza koji, vo|eni staloènom autorovom rukom i slijedom suzdrànoga tempera-menta, divizionisti~kom tehnikom, u vidu sitnih piknji i zareza, mrlja i pa~etvo-rina, grade i organiziraju kompozicijsku cjelinu, nanose}i i postavljaju}i, mrlju do mrlje, boje u slikano polje. Svime ovime, afirmirao je [esti} ~istu, neposred-nu i ~asovitu, na licu mjesta i u ozra~ju blistave, pokatkada i potmule, dnevne svjetlosti, realiziranu ugo|ajnu viziju malih i najobi~nijih isje~aka svakida{nje prirode bez ljudi, koji sièjno ~esto ne predstavljaju drugo, doli par nad vodom nadvijenih vrba, neugledan `bun ili pei}evski kazano, zrcalni susret neba i bare.(6) Iako nerijetko iniciraju osje}aj tugaljive romantizirane idile i poetizira-ne snovitosti, meditativne ti{ine i metafizi~kog snatrenja, psiholo{ki i ugo|ajni u~inci ovih obi~nih i ponaj~e{}e neatraktivnih prirodnih motiva, potisnuti su na ra~un umjetni~ke sintakse i ~istih likovnih elemenata. Naime, vi{e je no o~ito, da je [esti}, slijede}i svoje emotivne i duhovne predilekcije, neposrednu inspi-raciju nalazio u konkretnom prirodnom motivu, no ~iju je datost stvarala~ki transponirao i prekodirao u osobnu likovnu viziju trenutnoga doìvljaja, proè-tu elegi~nim i melankoli~nim raspoloènjima, nastalima kao izraz priro|ene skromnosti i mirno}e, povu~enosti i nenametljivosti njegova ljudskog karaktera, kakvog nam sugestivno razotkriva sjetni izraz lica i trpkost osmijeha na njego-vim tonski artikuliranim autportretima. Kratkotrajni boravak u ju`nja~koj mo-starskoj atmosferi, provocirao je u [esti}a poja~anu osjetljivost za svjetlo i in-tenzifikaciju koloristi~kih vrijednosti, ~ije je osloba|anje, kako vidimo, teklo spontano, kao izraz druk~ijih vizualnih podsticaja, traènja piktoralnih ekviva-lenata za ondje percipirane forme i stvarne prirodne fenomene te plasti~ke afir-macije potaknutih doìvljaja i emotivnih stanja, a ne primjene doktrinarnih sta-vova, kakve bi npr. imputirala kromatisti~ka nastojanja Babi}a, Mi{ea, Aralice ili Joba ili bilo kakva fovisti~ka otvaranja. înjenica je isto tako da je [esti} sli-karski reagirao na izazov motiva transponiraju}i pritom neposredne vizualne

240

senzacije i izraàvaju}i bojom povi{enu skalu subjektivnih doìvljaja i trenutnih emotivnih raspoloènja, a ne opti~ku analizu svjetlosti i njeno razlaganje na koloristi~ke vrijednosti, tj. da je svoju impresionisti~ko - poentilisti~ku maniru upotrijebio nekonzekventno, hvataju}i samo na~in nano{enja boje bez podloge racionalno spektralnog analiziranja.(7) No, brzi povratak u karlova~ku i sisa~-ku sredinu,(8) ionako je njegovu paletu oslobodio polikromati~nosti i glasnijih efekata, tako da su sve brojnije monokromne slike realizirane u ujedna~enom i uskla|enom, delikatnom i rafiniranom, uglavnom zelenkastom ili okerastom tonalitetu te gotovo pastelno smek{anoj intonaciji i sjetnoj sfumatoznoj gami koja egzemplarno, nerijetko i u vidu parafraza identi~nih motiva, prezentira karakteristi~ni lokalni kolorit, varijabilne pikturalne i svjetlosne senzacije nizin-skog krajolika. U pravu je stoga Matko Pei}, zapaàju}i kako upravo ton, kako ga on shva}a, nije samo tehni~ki proces, nego „aroma“ i psihologija pejsaà (9) i upravo imponira ~injenica s koliko je malo temeljnih tonova, izbjegavaju}i i minimalne koloristi~ke akcente, [esti} uspijevao modulirati i subjektivno lirizi-rati vlastiti doìvljaj pejsa`nih zakutaka. Valja zapaziti i mjestimi~no osiroma-{enje koloristi~ke fakture i ostavljanje malih ploha, jedva grundiranoga ili posve ~istoga platna, tako da se izme|u postavljenih mrlja boje prozire njegova struk-tura, poja~avaju}i poentilisti~ke efekte zatreperenog svjetla i prozra~ne atmos-ferske fluktuacije. Mada je njegov likovni start do~ekan s pozorno{}u vode}ih likovnih kriti~ara, a ujedno i slikara, njegova doba (Ljubo Babi}, Jerolim Mi{e) kakva, dakako, nije mimoi{la ni njegove kasnije izlo`bene nastupe (Ivo [repel, Matko Pei}, Josip Depolo), dana{nje [esti}eve likovne pozicije, uvrijeèno obi-ljeène terminima zaka{njeli impresionista(10), predstavnik tradicionalnog sli-karskog jezika (11) ~ije djelo i nije drugo, nego veliki narativni nesporazum(12), djeluju podosta degradiraju}e, pogotovo za uska, tzv. avangardna prekoncepcij-ska mjerila. U svezi s ovakvom obliteracijom njegova stvarala{tva, opravdano se, prigodom njegove velike i cjelovite retrospektive odràvane u Zagrebu 2001. godine, postavljalo pitanje ho}e li nam i moè li nam [esti} zna~iti ne{to vi{e od povijesne kulturolo{ke ~injenice u kojoj se ogleda na{a sredina iz njegova vre-mena? Naàlost, definitivni pravorijek na to, nesumnjivo va`no estetsko i valo-rizacijsko pitanje, ovom izlo`bom, kao ni nedavno promoviranom monografi-jom, nije polu~en, ve} je ukazivanje na posebne vrijednosti [esti}eve poetike i vrednovanje cjelokupnoga opusa definitivno prepu{teno budu}im nara{tajima, tolerantnim i obnoviteljskim svjetlima pluralisti~kih postmodernisti~kih obasja-vanja, sve evidentnijih na hrvatskoj likovnoj sceni zadnjih desetlje}a. Osvijetljen njima, apartan [esti}ev opus, pokazuje nam zanimljiv evolutivni raspon od ra-nih anticipacija proljetno-salonskog konstruktivizma, preko plenerizma i im-presionizma do ne~ega, {to je sam slikar, obja{njavaju}i svoj slikarski kredo na-zvao koloristi~kim impresionizmom; sintagmom koja ukazuje na stanovito stapanje impresionizma i nagla{enijih koloristi~kih elemenata, a {to otprilike ozna~ava i kraj njegove stvarala~ke evolucije, kojoj bi eventualno mogli domet-nuti svjeè i fluidne, ìvim i lakim potezima pera realizirane partizanske crteè. O~ito je pritom kako je svoju stvarala~ku paradigmu [esti} svjesno ili nesvje-sno, svejedno, fokusirao u pravcu plenerizma i stanovitog, neradikalno i kom-

241

promisnije koncipiranog, tzv. predanaliti~kog impresionizma(14), realiziraju}i pritom djela ~iju metijersku vrijednost, a za{to ne i umjetni~ku izvornost i au-tenti~nost, unato~ kvalitativnim oscilacijama, ne moèmo olako pore}i i koja ga nesumnjivo stavljaju u prvi red na{ih plenerista i postimpresionista(15,16). Okrivljavati ga pritom za hibridnost, pasatizam i retrogradnost u reinterpreta-ciji povijesnih modela, zna~ilo bi prakti~ki isto {to i optuìvati cjelokupnu hrvat-sku umjetnost njegova vremena, njenu perifernu strukturu (a [esti} je, recimo i to, najproduktivnije stvarala~ko razdoblje, vezan za nastavni~ko zvanje, proveo u perifernim ambijentima) i njeno specifi~no ka{njenje za relevantnim europ-skim likovnim zbivanjima i vrijednostima.

Bilje{ke:

1. Uo~avaju}i njegovu rano izraènu nesvakida{nju darovitost, na prijemnom ispitu za upis na zagreba~ku Akademiju likovnih umjetnosti, ~lan ispitnog po-vjerenstva Ferdo Kova~evi}, i sam opsesivni slikar rije~nog i nizinskog pejsaà, mu je navodno rekao: Mladi gospodine, ja ne znam {to bih s vama, vi ste gotovi slikar.

2. Josip Dragani}: Izlo`ba slika Branimira [esti}a, Rije~, 30. 1. 1929., str. 2.

3. Jerolim Mi{e: Izlo`ba [esti}a, Knjièvnik, 1929., br. 3., str. 104.

4. Ljubo Babi}: [esti}eva izlo`ba u Ulrichovom salonu, Obzor, 4. 3. 1929., str. 2-3.

5. Ivo Frani}: Izlo`ba Ljubomira B. [esti}a, Narodne novine, 8. 11. 1932., str. 4.

6. Ostvario je kistom jednu posebnu ljepotu, kakvu smo nakon Mato{eva pera rijetko kad vidjeli: rafinirani kolorizam na{eg sjevernog pejsaà, koji motivno ~esto ne predstavlja drugo nego obi~nost: susret neba i bare - upozorava u Kulturnom radniku (1960., br. 5, str. 17) na karakteristi~ne vrijednosti [esti}e-vih slika, jedan od najautenti~nijih interpretarora njegova slikarstva, kriti~ar Matko Pei}.

7. Zem. (Zdenka Munk): Izlo`ba petorice (Gecan ; Junek; [esti} ; [imunovi} ; Tartaglia); Novosti, 27. 5. 1937., str. 10.

8. U Karlovcu je [esti} boravio tijekom 1928. i 1929. godine, potom od l933. do 1940. i naposljetku od l943. do 1944. godine. Tu je izna{ao brojne neposredne impulse i realizirao nekolicinu svjeìh i nadahnutih rije~nih krajolika. U vri-jednoj [esti}evoj karlova~koj aktivi, nemali je broj radova koji predstavljaju ne-sumnjive antologijske domete. U Sisku je boravio tijekom 1941. i 1942. godine i jedan je od osniva~a Muzeja i knji`nica grada Siska.

9. Vidi bilje{ku br. 6.

10. Oton [vajcer: Zaka{njeli impresionista, Glas Slavonije, 22. 3. 1967.

242

11. Nikola Albaneè: Nepotpuna slika, predgovoru katalogu retrospektivne izlo`be odràne u Zagrebu, Umjetni~ki paviljon, 30.1. - 11. 3. 2001., str. 49.

12. Grga Gamulin: Ljudevit [esti}, u: Hrvatsko slikarstvo XX. stolje}a, Zagreb, 1988., sv. II, str.408.

13. Vidi bilje{ku br. 11

14. U svom tekstu o [esti}u (vidi bilje{ku br. 12) Grga Gamulin nastavlja diskurs o [esti}evoj kvaziimpresionisti~koj slikarskoj tehnici, koji je svojedobno zapo-~ela Zdenka Munk (vidi bilje{ku br. 7): Izvr{io je dodu{e, jedan obrat za koji nisam siguran da je bio pozitivan; odgovarao je, mo`da, njegovim skromnim zahtjevima: nekom slikarstvu ugo|aja, koji su na trenutke nalikovali na impre-sionizam poantilizmom i ìvo{}u impresije. Nema, naravno, ni govora o divizo-nizmu (vi{e ili manje ortodoksnom), a niti o kromatskoj i ugo|ajnoj imaginaciji slovenskih impresionista; a ve} su i oni kasnili.

15. „[esti}evo je mjesto zna~ajnije no {to se pretpostavlja. Kao pjesnik na{eg pejsaà, nije imao {irok raspon, ali }e neki njegovi pejsaì, pregnantni i zaokru-èni poput lirske pjesme, zadràti antologijsku vrijednost u na{oj suvremenoj umjetnosti.“ Josip Depolo: Pjesnik pejsaà, Vjesnik, 1. 2. 1960.

16. „Njegove slike nisu samo antologijska vrijednost modernog hrvatskog sli-karstva, nego upravo jedinstveni i ~esto puta jedini primjeri autenti~nog hrvat-skog impresionizma.“ Matko Pei}: Ljudevit Branislav [esti}, Republika, 1962., br. 10-11.

Boris Vrga

Alfred Fredi KrupaGrafi~ka mapa: ZAPISIKarlovac, 2005.

“Zapisi”, naziv je nove, ~etvrte, grafi~ke mape karlova~kog akademskog slika-ra Alfreda Fredija Krupe, nacrtane i tiskane u tehnici sitotiska u povodu ovo-godi{njeg 13. srpnja, Dana grada Karlovca i 300-te godi{njice obnove javnog djelovanja Templarskog vite{kog reda. Mapu ~ini 14 grafika, te posebni list s tekstovima Tomislava Hauptfelda i Mladena Mui}a o Krupinom likovnom dje-lu. Grafi~ka mapa je nastala na poticaj karlova~kog kipara i vrsnog tiskara, li-kovnog animatora i kolekcionara umjetni~kih djela Zdenka Grgeljca, a svaki je list ru~no otisnuo uz nadzor autora, Ivica @elje`njak.

Motivski Fredi Krupa nastavlja opus posve}en Karlovcu, njegovim vedutama i pejzaìma gradske okolice. Stilski je u tradiciji lirskog realizma, na tragu im-presionisti~kog doìvljaja, katkada i u eskpresionisti~koj preobrazbi. Pronicljivo zapaà zanimljiv motiv i rje{ava ga crta~ki, tonski i po pravilima dubinske per-cepcije prostora. Crte su katkada klasi~no obrisne, multiplicirane ili u spletu koji tamno}om prekriva dio plohe. Majstor sitotiska Ivica @elje`njak sve je to pomno prenio u medij grafike. Slavna tradicija karlova~ke grafike od po~etka pro{log stolje}a po~eta Kokotovi}em, Krizmanom, Ankom Krizmani}, Gjuri-}em, nastavljena zatim Detonijem Restekom i Alfredom Krupom starijim, u novo vrijeme Bari}em, Butalom i Ciku{om te mapama likovnih susreta ZILIK-a, sada ima kao protagonistu marnog Fredija Krupu. Njemu, popularnom slika-ru i crta~u, grafika je neizbje`na sudbina, e da bi svaki dom Karlovca i onih {to posje}uju Karlovac mogao ukrasiti svojim radom, grafikom. Uz Mladena Mui}a i Tomislava Hauptfelda o Krupinom djelu, na predstavljanju “Zapisa” u Grad-skom kazali{tu „Zorin-dom“ u utorak, 12. srpnja, govorili su : pro~elnica Odjela dru{tvenih djelatnosti grada Karlovca, Marina Gr~i}, Damir Ba~i}, tajnik Hr-vatskog sabora kulture te Vladimir Demetrovi}, tajnik me|unarodnog Templar-skog vite{kog reda. Svoje popularne pjesme o Karlovcu pjevao je prate}i se na gitari Zlatan Pletikosi}, a priredbu je uìvo prenosio Hrvatski radio Karlovac.

Mladen Mui}

Likovna izlo`ba u povodu desete obljetnice vojno redarstvene operacije “Oluja” Gradsko kazali{te Zorin domKarlovac, 2005.

Nikada u tako kratkom vremenu u Hrvatskoj nije bilo burnije i teè, ali niti slavnije i radosnije. Od kasnog prolje}a i po~etka ljeta 1990. godine promjene i novo bili je sve. To se ~ekalo i za to se stradavalo desetlje}ima. Od grbova, zastava, odora i amblema, do frizura, po{tanskih maraka i novca, sve je traìlo svog novog dizajnera, novu vizualnost. Napokon neovisna Republika Hrvatska p(r)obudila je i muze. I umjetnost je postala dio te narodne, dràvne i politi~-ke nove stvarnosti, posebno ba{ za godina Domovinskog rata. Rat je zlo, ali umjetnost ga je prihvatila kao svoj motiv i kao temu, e da bi ga negirala u ime dobroga.

Grad Karlovac, kaèmo i mi preìvjeli u ratu, pamti te godine po svojim pogi-nulim herojima, po stradalnicima, po onima {to su do{li u ovaj grad i tu na{li ìvotnu sre}u, i po umjetnicima. Puno je toga ve} i u zaboravu, samo umjetnost to moè obnoviti za dane budu}nosti.

Prve mjesece Domovinskog rata u 1991. godini, zapravo ono jo{ “kuhanje” rata {to je zapo~elo u ljeti 1990. godine, dan iza Velike Gospe, u karlova~koj likovnoj umjetnosti obiljeìo je svojim ekspresivnim grafikama Andrija Kusani}, velikim uljima na platnu s razvijenim temama ratnih stradanja Vjekoslav Humi}, crte-ìma Branko Vidovi} i Alfred Krupa mla|i te Petar Grgec i Vlado Halovani}. Uslijedile su zatim figuralne kompozicije Zvonka Kermca, sna`ni kolorit re-ducirane figuracije s likovima ljudi na boji{nici i u skloni{tima civila Zdravka Ivan~i}a. Ranjene ulice i trgove slikali su brojni akvarelisti i pastelisti kao Albin Bui}, Zdravko Rai} i Bo{ko Nikoli} te Vanje Krmpoti}. Lik Isusa posebno doj-mljivo ostvarili su u crteù i grafici Danijel Butala, a u plo~ama bakra @eljko Marekovi}. Ruralni svijet u ratu evocirao je Josip @unac, a njegovu simboli~ku transpoziciju na sukob dobro-zlo @eljko Boì}. Krunoslav Zub~i} napravio je iznimno obiman opus razli~it po likovnim tehnikama i stilovima od hiperrea-lizma, raznih oblika apstrakcije sve do konstruktivizma i slike-pri~e, skulptura i likovnih zbivanja na ulici. Ti njegovi likovni poduhvati obi{li su zahvaljuju}i video slici svijet, a izlagao je u Francuskoj. Bio je to Krunin specifi~ni krik protiv agresije na Hrvatsku, protiv nametnutog rata i sa èljom da zlo bude savladano zauvijek.

245

I renesansna karlova~ka Zvijezda, njezin jedinstveni pravilni raster ulica i trgova u pravilnoj {esterokrakoj zvijezdi, bila je naru{ena agresijom ~etnika, na sre}u ne i nepovratno. Ipak, unato~ ratu stvaralo se vi{e nego ikada. Slavna Zimska li-kovna kolonija u Domu za djecu bez odgovaraju}e roditeljske skrbi ve} od 1992. godine nastavila je aktivnost, najprije u Selcu, a zatim i u Karlovcu. Zaredali su i brojni susreti likovnih umjetnika u raznim prigodama, opet su se po~ele puniti galerije i zbirke umjetnina. Cvjetali su i grafiti, postavljene su i prve nove javne skulpture i spomen obilje`ja, obnavljane i fontane, te gra|ene nove.

Sada je sve to samo sje}anje jer dolaze brojne nove atrakcije. Vrijeme je otvo-renih vrata i srda~nog do~eka gostiju i prijatelja koji ovaj grad mogu smatrati i svojim mjestom. Uobi~ajilo se u {ali re}i - adoptivni Karlov~an. Za grad u srcu Hrvatske, na kriànju putova, to je jo{ jedna sre}a.

Ova izlo`ba konkretizira upravo to, Karlovac kao jedno od sredi{ta hrvatske likovne umjetnosti. Uz doma}e autore tu su i brojni protagonisti suvremene i recentne hrvatske likovne umjetnosti. Posvema{nja je ba{ ta otvorenost: gene-racijska, stilska, po motivima i temama, likovnim tehnikama. Zapravo, moè se re}i da je samo jedan detalj svima zajedni~ki, domoljublje, i kako ga likovno ostvariti. Zato ovu izlo`bu valja gledati otvorena srca, posebice po onome u ~emu je Hrvatska znana na likovnoj karti Europe, silnoj razvedenosti autorskih osobnosti, u èlji iskazivanja upravo tog europskog stava neponovljivosti svake osobnosti, pa tako i likovne realizacije.

Tu je sa svojim uljima i grafikama Nikola Koydl, Karlov~anin ro|enjem, znan po ~isto}i izvedbe likovnih dosjetki koje postaju neizbje`nim znakom svog vreme-na. Dubravka Babi} i Ivica [i{ko nenadma{ni su u dijalogu na temu prelaènja crteà u sliku ili slike u crte`. Zorica Turkalj traga za lijepim kao principom ne samo u likovnosti ve} i u ìvotu. Antun Boris [valjek namjerno pojednostavlje-nim principima radosti nove slike, ruga se ratu, ali ne i tragici rata. I tako redom, koliko autora toliko i neponovljivih realizacija.

I snaàn je simboli~ki gest da je ta izlo`ba upravo u “Zorin-domu”, stoljetnoj zgradi {to je obnavljana i tijekom Domovinskog rata. Rat je bio i pro{ao. Uz pisanu rije~, fotografiju, film, video biljeè ga i evociraju i brojni umjetnici. Umjetnost i ne moè druga~ije jer bi tada, da umjetnost poveè o~i pred ìvo-tom, bila ki~, i pred odlaskom u zaborav. Suvremeni hrvatski likovni umjetnici i ovom izlo`bom daju svoju osobnost na dar svima i za o~ekivati je dijalog s likov-nom publikom. Dijalog s vremenom su ostvarili, oni su tu zauvijek i s nama u vje~noj zahvali svima onima {to su dali sve, i svoj ̀ ivot, za ovaj grad i za neovisnu Republiku Hrvatsku.

Mladen Mui}

@eljko Loli}Izlo`ba radova: CrteìGradski muzejKarlovac, 2005.

Karlova~ki slikar i grafi~ki dizajner @eljko Loli} nakon 20 godina postavio je i petu samostalnu izlo`bu radova, ovaj put crteà, u donjoj izlo`benoj dvorani Gradskog muzeja u Karlovcu, s ulazom iz atrija Muzeja. @eljko Loli} izlagao je crteè na motive Karlovca, Velebita, Primorja, crkvi i vina. Ukupno je Loli} izloìo 56 crteà u tehnici tu{a pera i kista te akvareliranih crteà na osnovi tu{ pera. Radovi su malog formata, tipi~nog za putnike crta~e, a grupirani su u pet ciklusa.

@eljko Loli} afirmirao se kao slikar prepoznatljive fakture sna`na poteza i tem-peramentne geste kojom gradi dojmljive realisti~ne ili postimpresionisti~ke pri-zore koji se znaju razviti i u sna`nu likovnu ekspresiju. Bitno mu je sa~uvati prepoznatljivu faktografiju ali i evocirati trenutni dojam, za~udnost zbog onoga {to je ugledao u prirodi, gradu ili me|u toliko mu dragim ànr-scenama. Uz to, znan je Loli} i kao vrsni grafi~ki dizajner ~ije su knjige dobile i najuglednije nagrade za grafi~ko postignu}e, a neke od njih bile su progla{avane i knjigom godine. Nakon duèg niza godina ova izlo`ba jo{ jednom Loli}a predstavlja kao autora osobite motivike i kao izvanrednog crta~a.

Svoje crteè Loli} gradi na dobro iskadriranom motivu estetske ljepote i vizual-ne dojmljivosti. To su prije svega kontrasti visine i dubine, velike prostornosti i brojni detalji koje zapaà u tako iskadriranom prostoru. Crte` je i dalje impre-sivan u brzom i preciznom biljeènju kontura u prostoru koje zatim ispunjava kistom, pa tako postoje i crno- bijeli i kolorirani ciklusi. Tematski izdvaja se ovaj put ciklus radova, zapravo slikovna pri~a, o vinu, niz motiva o uzgoju loze, bra-nju gro`|a i pravljenju vina te uìvanja u njemu, i dru{tvu koje se pritom stva-ra. Slika sna`ne robusne figure i karakteristi~ne radne geste, a sve s izrazitim realisti~kim konotacijama. U vedrom koloritu akvarela ovi se radovi doimlju radosnim ditirampskim zapisom, ujedno i kao osobita po~ast geniju hrvatskog slikarstva Andriji Maurovi}u. Loli}evo pero precizno je, ne trpi multipliciranost ve} nalazi jednostavnost i jednozna~nost poteza; to je likovno re~eno glorifi-kacija crteà kao posebne vje{tine ne samo slikanja ve} i poimanja svijeta koji osvaja vrijeme i budu}nost autorovom nepogre{ivo{}u. Nekada je radio crteè

247

sna`nog kontrasta jednostavnih, blago zaobljenih obrisnih linija i bjeline prosto-ra unutar tako osvojene crta~ke podloge, sada je i taj prostor ispunjen ili ploha-ma akvarela ili bezbrojnim linijama li{}a, kamenja, alatki, ku}a, drve}a. Bijelo je ostavljeno tek za oblake na nebu. Loli}evi pejza`i su sada spletovi linija, ali jedinstvene ~isto}e i lake, gotovo lapidarne vizualne ~itljivosti. Osvajao je time i svojim slikama a u crte`ima, to je postalo jedinstveni stil.

Hrvatski crte` tako nakon Lovren~i}a, Testena, Croate, a uz [valjeka i [ercara opet ima autora majstora ruke koji crno bijeli svijet tu{a ispuni umecima vedrog akvarela i time stvori djelo koje osvaja gledatelja primarnim u likovnoj umjet-nosti, zadovoljstvom oku i du{i. Izlo`bu prati katalog s brojnim reprodukcija-ma visoke kvalitete pa je to vi{e od uobi~ajene dokumentiranosti jedne dugo ~ekane i napokon do~ekane izlo`be radova @eljka Loli}a, s uvodnim tekstom Nikole Peri}a koji je i govorio na otvorenju izlo`be pred prepunim auditorijem, u srijedu, 14. rujna.

Mladen Mui}

Aleksandra PodrebaracIzlo`ba fotografija: KARLOVAC OSLIKAN SVJETLOM – ODRAZIStudenski centar Veleu~ili{te u Karlovcu, 2005.

U galeriji Studentskog centra Veleu~ili{ta u Karlovcu, u Frankopanskoj ulici, tijekom ljeta postavljena je izlo`ba fotografija Aleksandre Podrebarac, ~lanice Udruge likovnih autora Karlovca. Izloèno je bilo 25 kolor fotografija galerij-skog formata sa zajedni~kim nazivom “Karlovac oslikan svjetlom - Odrazi”.

Uo~ljiva je tendencija da sve vi{e karlova~kih slikara ili slikarica poseè za fo-toaparatom i da su, {to se ti~e nastupa pred likovnom publikom, sve uspje{niji i prihva}eni fotografi. Ne bi to trebalo biti ni{ta neobi~no jer fotoaparat omo-gu}ava brz i multiplicirani rad, to je i znatno jeftinije od klasi~nog slikanja, ali ipak bit }e da su razlozi prije svega u novim estetskim, dakle izraàjnim mogu}-nostima fotografije.

Aleksandra Podrebarac ve} duè vrijeme uspje{no fotografira, prije svega za-nimljive urbane motive rade}i zapaène cikluse u kojima likovno-fotografska dosjetka postaje detaljno i pomno razra|ena te oblikovana u zanimljivu izlo`-bu. Tako je i s ovom njezinom izlo`bom fotografija “Karlovac oslikan svjetlom - Odrazi” koju ~ini 25 radova na temu odraza urbanih motiva, prete`no, karlo-va~ke Zvijezde i njoj susjednog miljea.

Odrazi su u vodi, staklu, kao klasi~ne sjene. Uglavnom je to realisti~ni motiv odrazom preobraèn u ne{to neobi~no, ~esto i te{ko prepoznatljivo, ali u sva-kom slu~aju iznena|uju}e i zanimljivo. Ponekad je to i duhovito, a sve zajedno dovoljno vispreno za izlaganje. Bit odraza je u kretanju, kako onoga {to tu ne-obi~nost percipira, ali i samog odraza koji nije konstantan, nego ovisi o mijeni svjetla, pojavi i nestajanju vode ili vo`nji automobila, kretanju pje{aka, dakle u nekoj slu~ajnosti koju tek treba otkriti.

Naravno, ove fotografije su i apoteoza neobi~nim rakursima, gradskoj mitolo-giji nepoznatoga i neobi~nostima koje pruà grad Karlovac, ~ak i onda kad nije u punoj komunalnoj formi. Aleksandra Podrebarac tako ovom izlo`bom kolor fotografija preobraàva svoje nekada{nje stamene frontalne rakurse vrata, pro-zora, pro~elja, nizova ku}a te iste Zvijezde, epicentra grada Karlovca, u novost

249

neobi~ne ljepote i iznena|enja. Svakom ~ovjeku to je su|eno vidjeti, ali ve}ini tek kada to netko za njih drugi prethodno otkrije. I tako se `ivot Zvijezde na-stavlja i dalje, ovaj put vi|en rakursima Aleksandre Podrebarac

Mladen Mui}

NA[OJ PROFESORICI U SPOMEN

(Marija, Maca, Vrbeti} 1914 – 2004)

Pro{le godine preminula je Marija – Maca Vrbeti}, bez sumnje jedan od najista-knutijih i najuglednijih nastavnika u dugoj povijesti karlova~ke gimnazije. Njen biv{i u~enik, Rade Radovinovi}, tada je kazao: “Osim pedago{kog i publicisti~ki rad Marije Vrbeti} je velik. Bez pretjerivanja, njezina javna djelatnost, publicira-ne knjige i drugi tekstovi spa{avali su ugled Karlovca kao kulturnog sredi{ta.”

îtav svoj vijek profesorica Vrbeti} provela je u gradu u kojem se rodila, s kojim je ìvjela i u kojem je ostala zauvijek. Na gimnaziji u Rakovcu, gdje je predavala povijest, odgojila je brojne generacije |aka i bila im uzor.

Draga i po{tovana profesorice, davno je to bilo kad ste nam pri~ali o kraljevima i robovima, o te{kim bitkama i velikim otkri}ima. Tada jo{ nismo shva}ali {to zna-~i “Historia magistra vitae est”, a poneki mladena~ki nesta{luk niste nam uzimali za zlo, znaju}i da ozbiljnost dolazi s godinama. U~ili ste nas da volimo svoj grad i svoju zemlju, da budemo ~estiti ljudi i vrijedni pripadnici ljudskog roda.

Napustili smo {kolske klupe, ali vi|ali smo Vas u gradu, u Radi}evoj, na prome-nadi, prigodom predstavljanja Va{ih knjiga i na drugim kulturnim doga|anjima. Oni koji vi{e nisu ìvjeli u Karlovcu susretali su se s Vama na proslavama godi{-njice mature, kad biste otvorili imenik i prozivali nas, kao nekad. Pitali ste za svakog od nas i radovali se kad biste ~uli ne{to lijepo, jer mi smo za Vas ostali Va{i |aci i Va{a djeca.

Tko je profesoricu Vrbeti} posjetio u staroj roditeljskoj ku}i u [imuni}evoj, otvorio bi te{ka ulazna vrata i uspeo se strmim drvenim stepenicama na prvi kat. U sobama na podu daske, mala starinska okna. Drage uspomene i dah minulih vremena. Okruèna knjigama tu je ìvjela na{a profesorica i pisala o Karlovcu, o njegovim {kolama i ljudima.

Godine su prolazile, malaksale su snage, ne i ìvi duh. Sve manje smo ju sretali u gradu, no oni koji bi navratili u njezin dom, uvijek iznova divili su se njenom umu i pam}enju. Napustila nas je iznenada, a taj odlazak, iako u dubokoj staro-sti, istinski nas je raàlostio.

Na opro{taju s voljenom profesoricom govorili su njezini biv{i u~enici. Ivan Ott je prikazao isje~ak iz njezina ìvota pod naslovom Crvena pli{ana fotelja u [imu-ni}evoj ulici:

IN MEMORIAM

251

“U nekada{njoj Herrengasse, Gospodskoj ulici, potom [imu-ni}evoj, na broju 5, na prvome katu, godinama je, od 1950-ih do po~etka 2000-ih postojao jedan gra|anski salon. Uz cr-venu pli{anu garnituru, klavir, sa Stan~i}em i lijepim Macinim portretom od Mirona Makanca na zidu, {to bi se moglo u~initi i salonsko-malogra|anskim, vo-dila se, me|utim, èstoka, ne-smiljena diskusija sa svakim tko je sjeo u crvenu pli{anu fotelju. Tu se je brzo i jasno trebalo re}i ono {to se, ako se, imalo za re}i. Naravno, s do-ma}icom se moglo i preludirati na klaviru, popiti kavu i rakijicu, odigrati partiju preferansa, ali bi njezine ùstre kretnje, kratkosje~ene re~enice svakom davale do znanja da nema mjesta glupostima, kerefekama i prenemaganju.

Takva je bila i u {koli i u gradu, hitro obilaze}i i zanimaju}i se za sva iole va`nija kulturna zbivanja. Neumorne energije, nakon ud`benika iz povijesti i metodike povijesti, u kojima je mlade ljude, ba{ kao i u razredu, u~ila razmi{ljati, a ne bu-bati, odjednom je iz anti~ke povijesti usko~ila u karlova~ku. To – kako bi Maca rekla – valjda ide s godinama: s globalnog na lokalno.

Vrlo sustavno, ali i s velikim veseljem i istan~anim osje}ajem za detalje karlova~-kog gra|anskog ìvota, s ~etiri velike teme s kojima se uhvatila u ko{tac – kazali-{tem, novinstvom, tiskarstvom i osobito {kolstvom – ostavila je pi{u}i na brojnim arcima “trgova~kog papira” veliki karlova~ki opus koji stoji uz bok Lopa{i}a i Strohala.

A onda joj – kako bi to opet ona rekla – vrag nije dao mira, pa je s odlaskom u mirovinu s novim veseljem otkrila i nove izazove: prevo|enje s njema~koga, ali i pisanje aforizama i dje~jih pjesmica, koje je napisane lucidno i ludi~no u ve} poodmakloj dobi posvetila najmla|ima iz svoje obitelji.

Draga teta Maco, govorim s te{kim zadatkom, u ime svih onih koji su sjedili u crvenoj pli{anoj fotelji, u ime mnogih {kolskih “liblinga”, intimnih prijateljica i prijatelja, ljudi koji su Ti se ispovijedali, plakali i veselili se s Tobom. U ime svih njih, i u moje vlastito, neka Ti je vje~na slava i hvala.” Te su rije~i izraàvale i osje}aje nazo~nih, u~enika i po{tovatelja profesorice Vrbeti}.

Ljetos smo proslavili pedesetu godi{njicu mature. Po obi~aju okupili smo se pred gimnazijom, pozdravili se s kolegica i kolegama i popri~ali s onima koje duè nismo vidjeli. Potom odlazak u zbornicu i prozivka. Naizgled, proslava kao i sve ranije. Ipak, ne{to je nedostajalo. Vi ste nam nedostajali, draga profesorice, a nedostajat }ete i ovom gradu.

Boro Vitas

Maca Vrbeti} s u~enicima prigodom 45. obljetnice mature 8.b razreda (3. 6. 2000)

NESTVARNI OBZOR

Posve}eno dragoj Mirjani Gor{i}, koja je u svjetlu.

- Boè, molim te, prosvijetli me i oslobodi - ponovila je ne~ujnim, unutarnjim glasom leè}i sklopljenih o~iju. Toliko je puta slu{ala taj blagi glas koji ju je vodio, glas ~iju je umiruju}u melodi~nost sada poku{avala prizvati. Ali U~itelja nije bilo, mogla se osloniti samo na sebe. Mogla je primijeniti nau~eno. Lijek za ublaàvanje bolova jo{ je djelovao...

- Opusti se, samo se opusti. Duboko udahni i dugo izdahni i samo se opusti. Jo{ jednom...

Glas koji je dopirao do njezine svijesti bivao je sve ti{i. înilo joj se da di{e ci-jelim tijelom, da joj se trup nje`no {iri i skuplja prate}i dah, poigrava na lahoru poput cvijeta masla~ka. Najzad, ~ula je samo ugodan {um u dnu grla, nalik na valove koji zapljuskuju pjeskovitu obalu. Vidjela je sebe kako silazi do plaè i odlaè odje}u u sjenu stoljetnog bora. Vidjela se kako hoda do vode, prozirne i ~iste morske vode zazibane blagim valovima. Kako ulazi u vodu, osje}a je do koljena, do kukova, do struka... Kako joj voda dolazi do trbuha, do grudi i kako je dodiruje dlanovima. A onda je vila s njezinim likom zaronila, duboko i dugo, da bi se opet pojavila na povr{ini vode, zagledana u plavetnilo, nasmije{ena. I legla na le|a gledaju}i u nebo, u plavo i svijetlo nebo. To ju je podsjetilo na neke divne trenutke iz ìvota.

Dok je prebivala u sre}i, nado{ao je dobro joj znani trzaj. Kratkotrajna bol, privremeni gubitak svijesti i uvla~enje u vrtlog zaborava. Odnekuda, dopirao je do nje poznati prijekor:

- Vrijeme je, Mirjana!

A onda se opet ugledala. Znala je da je to ona, bila je uvjerena da je ba{ to ona, iako je vidjela pro}elavog sredovje~nog mu{karca zaogrnutog u skromni ha-ljetak. U pozadini tog nijemog filma odjekivali su udarci njezinog plahog srca. Mu{karac krupnih toplih o~iju, pravilnih crta lica i visokog ~ela uokvirenog ri-jetkim sjedinama, prinio je dlan dlanu i poklonio se ~ovjeku koji je, zavaljen u leàljku, na trijemu vile, uìvao u prizoru zalaze}eg sunca. Mirjana je za~ula profinjen, dostojanstven mu{ki glas:

253

- Gospodine dragi, molim vas za dar od srca.

Vlasnik ku}e, ni ne pogledav{i prido{licu, pljunuo mu je u {ake. Prosac je na-borom bijelog lanenog haljetka obrisao dlanove i spustio ih na bogata{eva ra-mena:

- To je bilo za mene, a sada vas molim ne{to za one kojima je pomo} prijeko potrebna.

Ku}edoma}in je zadrhtao podigav{i pogled na duboke plave o~i. Uhvatio se za skute neznanog gosta, a du{a se u trenu oslobodila tereta:

- Oprosti o~e, oprosti mi preklinjem te!

Zavukao je ruku u dèp i udijelio obilnu milostinju. Prosjak je nijemo zahvalio pokloniv{i se i nastavio hod pra{njavom cestom sklapaju}i ruke za milostinju. Mirjana ga je jo{ mogla vidjeti samo s le|a, kao sjenu koja odmi~e okupana posljednjim sun~evim zracima.

Ali bila je vi{e nego sigurna, mu{karac koji je molio za milostinju za gladne i bolesne bio je njezin dvojnik u ìvotu nakon ovog. U ìvotu koji je imao do}i, ali u koji kao da je ve} uronjena.

*

- Mirjana! Mirjana! Vrijeme je za kemoterapiju!

Opet je leàla na bolesni~koj postelji, zaljuljanoj rukom bri`ne medicinske se-stre.

- Mora da ste lijepo sanjali...

Samo je duboko udahnula i plavi~aste su joj se usnice jedva vidljivo opustile:

- Boè, molim te, prosvijetli me...

- Mirjana! – prodrmala joj je sestra rame – Vrijeme je!

Jedno je sunce posve blago tonulo za ~udesno nestvarni obzor.

Goran Majeti}

Mirjana Gor{i} preminula je 2004. Po struci arhitektica, bila je neumorna predsjedni-ca Dru{tva arhitekata, gra|evinara i geodeta Karlovca i vi{a savjetnica-konzervatorica Konzervatorskog odjela Karlovac pri Ministarstvu kulture. Potaknula je izdava{tvo DA-GGK-a pokrenuv{i biblioteku Psefizmi, ~ija je bila i (su)urednica. Ova je pri~a nasta-la na osnovu sna kojeg je Mirjana ispri~ala piscu ovih redaka, neposredno prije svoje smrti.

TOMO HUZIAK (9. 9. 1930 - 23. 2. 2004)

Primarius dr. Tomo Huziak, utemeljitelj karlova~ke infektologije, istaknuti li-je~nik i uvaèni gra|anin na{ega grada, preminuo je 23. velja~e 2004. godine. Izgubili smo jo{ jednu markantnu li~nost koja }e ostati trajno ugra|ena u povi-jest karlova~ke medicine.

Primarius Huziak ro|en je u Karlovcu 9. rujna 1930. Osnovnu {kolu i gimnaziju poha|ao je u Karlovcu, gdje je i maturirao 1948. godine. Na Medicinski fakultet u Zagrebu upisao se 1948. godine a diplomirao 1954. Lije~ni~ki sta` obavio je u Op}oj bolnici u Karlovcu i Bolnici „Dr. Mladen Stojanovi}“ u Zagrebu. Spe-cijalizirao je infektologiju od 1958. u Klinici za zarazne bolesti u Zagrebu, gdje je 1961. poloìo specijalisti~ki ispit. Njegovim dolaskom u Karlovac osnovan je u Op}oj bolnici Odjel za zarazne bolesti i primarius Huziak postaje njegovim prvim {efom. Formiranjem Medicinskog centra postavljen je za {efa Infektolo{-ke slu`be. Godine 1967. zavr{io je poslijediplomski te~aj za tropske i brodske bolesti u Institutu „Bernard Nocht“ u Hamburgu.

U stru~nom i organizacijskom radu, kao prvi specijalist infektolog, organizi-rao je infektolo{ku slu`bu na principima integrirane medicine, povezav{i rad na odjelu s radom u novoosnovanoj ambulanti za zarazne bolesti. Unaprijedio je dijagnostiku zaraznih bolesti te pridonio poznavanju regionalne infektolo{ke patologije opisav{i po prvi put nekoliko zaraznih bolesti na karlova~kom po-dru~ju.

Publicirao je ~etrdesetak stru~nih radova u doma}im i stranim medicinskim ~a-sopisima i odrào niz stru~nih predavanja na kongresima i stru~nim sastancima, naro~ito s tematikom lokalnih zaraznih bolesti.

Za vrijeme epidemije velikih boginja u biv{oj Jugoslaviji 1972. godine, radio je u Bolnici za variolu u \akovici na Kosovu.

Od 1977. do 1980. te od 1984. do 1988. godine radi u Libiji, u General Hospital Misurata, u okviru tehni~ke pomo}i Republike Hrvatske, gdje organizira i vodi novootvoreni odjel za zarazne bolesti kao prvi infektolog. Od 1981. do 1984 te od 1988. do umirovljenja 1990. radi u Higijensko-epidemiolo{koj slu`bi Medi-cinskog centra Karlovac.

255

Djeluje i kao nastavnik-predava~ na srednjim medicinskim {kolama u Karlovcu i u Zagrebu.

Od 1956. ~lan je Hrvatskog lije~ni~kog zbora. Aktivno radi i obna{a odgovorne du`nosti u Podru`nici zbora u Karlovcu, kao i u Infektolo{koj sekciji.

Zanimljivo je spomenuti da je 1957. radio na organizaciji Medicinskih dana odrànih u Karlovcu koji su, na neki na~in, prete~e kasnijih Majskih, odnosno Svibanjskih zdravstvenih dana.

Dobitnik je brojnih priznanja i odli~ja. Godine 1968. stekao je naslov primari-usa.

Iako potje~e iz ugledne lije~ni~ke porodice, prim. Huziak nije nikada isticao svoje podrijetlo. Djed, dr. Ivan Haslinger, poznati karlova~ki lije~nik, gradski fizik i vrlo aktivni dru{tveni radnik, otac, dr. Boò, uvaèni karlova~ki lije~nik, jedan je od inicijatora osnivanja Mjesnog odbora Zbora lije~nika Hrvatske, Sla-vonije i Me|imurja u Karlovcu 1935. godine.

Aktivnost primariusa Huziaka me|u umirovljenim lije~nicima Karlovca zapo-~ela je jo{ 1998. godine. Bio je jedan od ~lanova Organizacijskog odbora za osni-vanje ogranka Hrvatskog dru{tva umirovljenih lije~nika u Karlovcu, a nakon osnutka 2001. godine jedan od prvih njegovih ~lanova. êsto je i{ao na na{e izlete, odràvao predavanja i vrlo rado dolazio na na{e sastanke srijedom. Na-àlost, u svim aktivnostima, planovima i èljama pretekla ga je neumoljiva smrt oduzev{i mu pravo na miran i sadràjan ìvot u zasluènoj mirovini.

Tomo Huziak bio je uzoran lije~nik {irokog medicinskog obrazovanja, visokih profesionalnih kriterija i {iroke op}e kulture. Plijenio je svojom jednostavno{}u, razumijevanjem i pripravno{}u da pomogne kao lije~nik i, nadasve, kao ~ovjek. Pamtit }emo ga kao srda~nog, pristupa~nog i staloènog sugovornika s manira-ma ugla|enog gospodina i intelektualca, ~asnog i plemenitog ~ovjeka, odli~nog lije~nika, dragog kolege i prijatelja. Sa~uvat }emo trajnu uspomenu na primari-usa Huziaka kao zahvalnost za sve {to je u~inio.

Nisu umrli oni kojih }emo se dugo sje}ati!

Rudolf Muhvi} Dejan Fi{er

FRANJO FILIPAC

(5. 8. 1919 – 24. 7. 2005)

Ova godina donijela je tu`nu i bolnu vijest da nas je za-uvijek napustio i oti{ao na drugi svijet na{ dragi trener, u~itelj, prijatelj i po{ten ~ovjek, Franjo (Ivana) Filipac.

Potekao je iz ugledne karlova~ke obitelji. Rodio se na Gazi gdje i danas postoji ulica koja nosi prezime njego-vog pretka. Ve} u ranoj mladosti, uz {kolovanje u Realnoj gimnaziji na Rakovcu, ìvotni ga put vodi prema {portu. Postaje aktivni igra~ NK „Olimpije“ od 1935-1941, za-tim poslije Drugoga svjetskoga rata u NK „Udarniku“ i NK „Slaviji“ do 1949. godine. Nakon prestanka aktivnog

igranja posve}uje se trenerskom pozivu. Jedan je od osniva~a NK „Turbina“. Svu svoju snagu, znanje i svoje moralne kvalitete prenosi na mla|e uzraste. Obi-lazi {kolska nogometna natjecanja te tako okuplja mlade talente i stvara genera-cije igra~a koje su ostavile neizbrisiv trag u karlova~kom nogometu.

Kao ~ovjek bio je tih, miran i povu~en. Najbolje smo ga upoznali, i kao ~ovjeka i kao trenera, kada je 1949. po~eo stvarati nogometnu mom~ad NK „Turbine“. Oko sebe je okupio brojnu karlova~ku mlade` koja mu je potpuno vjerovala. Razvijao je u njoj pozitivne osobine, kako prema {portu, tako i prema radu i u~enju. Stvorio je skupinu skromnih i po{tenih ljudi. Bio nam je primjer. U tom stvaranju mom~adi odlikovao se {portskom hrabro{}u i vidovito{}u. Kako bi unaprijedio nogomet, uvodio je mlade igra~e u prvu mom~ad.

Radio je u vrlo skromnim uvjetima, a stvorio je veliku mom~ad. Stvorio je ljude koji su zavr{ili fakultete, postali visokokvalificirani i po{teni radnici na radnim mjestima. Za takav rad primio je mnoge pohvale i priznanja visokih {portskih organizacija. Uìvao je ugled trenera i u~itelja kakvog nikad ne}emo zaboraviti. Zbog njegovih vrijednosti s pravom ga smatraju najboljim karlova~kim nogo-metnim trenerom druge polovice pro{loga stolje}a.

Mi, igra~i NK „Turbine“ iz Karlovca upu}ujemo Vam, dragi Franjo, veliko Hvala {to ste nas okupili i mnogo nau~ili i {to smo s Vama proìvjeli mnogo lijepih tre-nutaka i toliko uspjeha.

Neven Mili~evi}

SVIBANJ

“ZORIN-DOM”2. 5. U organizaciji Matice hrvatske Karlovac predstavljena je knjiga Karlov~a-nina, jezikoslovca Ljudevita Jonkea O hrvatskom jeziku, zbirka jezi~nih napisa objavljenih u ~asopisu Telegram od 1960. do 1968. godine. Knjigu su predstavili sveu~ili{ni profesori dr. Marko Samardìja i dr. Ivo Pranji}. Ljudevit Jonke bio je predsjednik Matice hrvatske u burno vrijeme od 1970. do 1972. godine, kada je isticao odgovornost u o~uvanju hrvatskoga knjièvnog jezika.

3.5. Otvorena je izlo`ba litografija Roke [toki}a.

5.5. Odràna je predstava Petra Milo{a “Rodijaci”, u reìji Mate Gulina. Nastu-pili su glumci Jere Svra~ak i Mate Gulina.

10.5. Kazali{te “Mala scena” predstavilo se predstavom Jasena Boke “Kako je Tonkica kupovala kruh”, u reìji Mateja Kole`nika.

16.5. Gostovanje HNK iz Osijeka s predstavom Paola Vogela “Desdemona – igrokaz o rup~i}u”, u reìji Rene Maurina.

17.5. U povodu Dana hrvatskog zbornog pjevanja, nastupali su zborovi HPD “Danica” iz Siska, @PZ “Vila” iz Duge Rese, te zbor doma}in PHPD “Zora”. Svoj prvi nastup imale su karlova~ke “Zorice”, zbor malih pjeva~a – podmladak “Zore”, osnovan ovog prolje}a.

18.5. Izlo`bu ulja na platnu Ivana Fanuka otvorio je Nedjeljko Fabrio.

19.5. Premijerno je izvedena plesna predstava “Euro vizija” u koprodukciji Cen-tra za kulturu Tre{njevka i “Zorin-doma”.

21.5. Glazbenik Hrvoje Rup~i} i prijatelji odràli su koncert afro-kubanske glaz-be “Caiman verde”.

25.5. U povodu 50. obljetnice rada, Udruga ra~unovo|a i financijskih djelatnika Karlovca predstavila je Monografiju Udruge. Proslavu je uveli~ao nastup Karlo-va~kog komornog orkestra pod ravnanjem profesora Aleksandra Radivojevi}a.

31.5. Kazali{te “Mala scena” odigralo je predstavu Lutza Hubnera “Brija~nice”, u reìji Tomislava Pavkovi}a.

GRADSKA KNJI@NICA “I.G. KOVAÎ]”3.5. Miroslav Mi}anovi}, urednik Naklade MD, predstavio je novu knjigu kar-

KRONIKA

258

lova~kog pisca mla|e generacije Zdravka Vukovi}a, zbirku pri~a O an|elima i manje an|eoskim temama.

17.5. Prikazan je kratki igrani film “Jeka mog ditinstva”, u reìji Branka I{tvani-}a. O filmu su govorili i dr. Sanja Vuli} i dr. Luka [tilinovi}.

KNJI@NICA ZA MLADE2.5. Otvorena je izlo`ba plakata “Filatelija kao hobi”, koju su postavili ~lanovi Filatelisti~kog dru{tva Karlovac.

6.5. Predstavljena je prva zbirka pjesama Karlov~anina Tomislava Hauptfelda Veronikin rubac, u izdanju Gradske knji`nice “I.G. Kova~i}”.

9.5. Predstavljena je knjiga pripovijedaka Tijane Vuki} Lako je postati Jackson.

17.5. U sklopu ciklusa “Mladi znanstvenici”, predavanje je odràla Karlov~anka Marta Benko na temu “Psiholo{ki aspekti hospitalizacije djece”.

25.5. U sklopu ciklusa “Razgovori u krugu” gostovala je Karlov~anka, dr. Jasna Plevnik s predavanjem “Karlovac u EU – pozitivne i negativne strane”.

28.5. Izlo`bom reporta`nih fotografija “Pogled unazad” predstavio se fotore-porter Karlova~kog lista Denis Sto{i}.

DOM ORU@ANIH SNAGA RH “ZRINSKI”30.5. Ljubitelji folklora i narodnih obi~aja mogli su uìvati u 8. smotri kore-ografskog folklora Karlova~ke ùpanije na kojoj su nastupili KUD-ovi “Sveti Juraj” iz Dragani}a, “Re~ica”, “Klek” iz Ogulina te Folklorni ansambli “Ivan Maùrani}” i “Matija Gubec” iz Karlovca.

GLAZBENA [KOLA KARLOVAC5.5. Koncertom na flauti predstavila se Lidija Ljubi~i}.

GALERIJA “ZILIK”2.5. Otvorena je izlo`ba Ivan~ice Von~ine na kojoj je predstavila umjetni~ki izra|ene bocune, ~ikare, pjate...

GALERIJA “ULAK”5.5. Otvorena je izlo`ba skulptura polaznika Kiparske radionice ULAK-a.

STARI GRAD DUBOVAC21.5. Po~eo je 1. sajam vlastelinstva Dubovac, niz kulturno-zabavnih priredbi namijenjenih Karlov~anima i gostima Karlovca, koje su potrajale sve do 3. lip-nja. Procjenjuje se da je na Sajmu, koji je plijenio kostimiranim predstavama u duhu hrvatskog srednjovjekovlja, dosegnut broj od oko 15 tisu}a posjetitelja. Projekt je ostvarila karlova~ka tvrtka “Ferial” u suradnji s Gradskim muzejom

259

Karlovac te uz potporu Turisti~ke zajednice grada Karlovca i Ureda za kulturni turizam Hrvatske turisti~ke zajednice.

STUDENTSKI CENTAR KARLOVAC5.5. U galeriji SC-a otvorena je izlo`ba radova Nenada Marasovi}a.

19.5. Predstavljen je prvi broj magazina Indeks press u izdanju Studentskog cen-tra Karlovac, ~ija je urednica Maja Purgar.

OSNOVNA [KOLA DUBOVAC8.5. Odràna je 8. ùpanijska smotra tambura{kih orkestara i malih sastava u organizaciji ZOAKD-a Karlovac.

DOM ZA DJECU “VLADIMIR NAZOR” 31.5. Dje~ji dom proslavio je, priredbama djece i za djecu, ~etiri desetlje}a rada na ro|endan hrvatskog knjièvnika Vladimira Nazora, ~ije ime nosi.

PROMENADA8.5. U sklopu priredbi pod nazivom “Nedjeljni promenadni koncerti”, nastupio je dje~ji zbor “Notice” pod vodstvom Vesne @agar, a pridruìla im se i go{}a Irena Opali~ki.

15.5. Uz spomenik `rtvama fa{izma u [ancu odràna je priredba “Turska opa-snost” koju je priredio Gradski muzej Karlovac. Program je vodila slikarica i djelatnica muzeja Aleksandra Goreta.

29.5. Kod “Papas bara” Karlov~anima se koncertom predstavio Karlova~ki jazz kvartet i go{}a Valerija Nikolovska.

MUZEJ DOMOVINSKOG RATA NA TURNJU28.5. Na mjestu budu}eg Muzeja zbirke naoruànja iz Domovinskog rata uprili-~ena je 3. smotra oldtajmera vojnih motornih vozila, koju je organizirao Odbor za osnivanje Muzeja na ~elu s umirovljenim brigadirom Dubravkom Halovani-}em.

RADI]EVA ULICA 4.5. Rotary club Karlovac proslavio je 70. ro|endan otkrivanjem metalne spo-men-plo~e ugra|ene u uli~nu {etnicu s podacima o zemljopisnoj duìni i {irini te nadmorskoj visini mjesta. Karlova~ki rotarijanci posljednjih godina istaknuli su se u prikupljanju novca kojim je omogu}eno razminiranje brojnih minskih polja u Karlova~koj ùpaniji.

ULICE KARLOVCA20.5. Gradskim ulicama pro{la je vesela povorka jo{ jedne generacije karlova~-kih maturanata u organizaciji Vije}a mladih grada Karlovca.

260

LIPANJ

“ZORIN-DOM”5.6. Gradsko kazali{te iz Poège, uz Baletni studio “San”, izvelo je predstavu “Poè{ki plesokaz”, u koreografiji Adrijane Barbari}-Pevek.

5.6. Odràna je 8. ùpanijska smotra pjeva~kih zborova i vokalnih grupa. Sudje-lovali su Karlova~ki vokalni oktet, Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika Karlo-vac, Chorus Carolostadien, Vokalna grupa Karlov~anke, @enski pjeva~ki zbor “Vile” iz Duge Rese, Hrvatsko pjeva~ko dru{tvo “Klek” iz Ogulina i @enski vokalni sastav “[kude” iz Mahi~nog. Gost ve~eri bio je dje~ji zbor O[ [var~a.

7.6. Gradsko kazali{te “Tre{nja” iz Zagreba izveli su predstavu “Dani Silvije Hercigonje”, u koreografiji Martine Mari~i}. Kao gost je nastupio Baletni stu-dio “Bu|enje”.

9.6. Premijerno je prikazan film Krste Papi}a “Infekcija”. Sve~anost su uveli~ali nastupi Karlova~kih maòretkinja, Puha~kog orkestra grada Karlovca, Gradske straè i tambura{kog sastava “Grofovi”.

15.6. U povodu 20. lipnja, Dana hrvatskog {umarstva, otvorena je izlo`ba rado-va Likovne kolonije “Petrova gora 2005.”. Na Dubovcu je otkrivena spomen-plo~a zaslu`nom {umarskom radniku iz Karlovca Franji [poreru.

16.6. Hrvatsko narodno kazali{te iz Splita izvelo je predstavu “Libertinac”.

17.6. Po~ela je trodnevna priredba 45. festivala kazali{nih amatera Hrvatske na kojoj su predstave izvele gluma~ke skupine iz Kotoribe, Svetog Krià Za~re-tja, Vinkovaca, Koprivnice, Molvi, Zagreba, Hvara i Karlovca. Prvi dio festivala odràn je krajem svibnja na Visu. Organizator festivala bio je Hrvatski sabor kulture pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture.

29.6. Zavr{nim koncertom u sezoni 2004./2005. predstavili su se ~lanovi Pjeva~-kog zbora “Chorus Carolostadien”.

30.6. Udruga za promicanje likovne, literarne i glazbene kulture “Lilig” pri-redila je priredbu “Barok u Karlovcu”. Nakon defilea Karlova~ke gra|anske garde, ansambl mladih glazbenika profesora “Musica da camera” izveo je djela baroknih majstora Vivaldija, Bacha...

GRADSKA KNJI@NICA “I.G. KOVAÎ]”7.6. Umirovljeni glazbeni kriti~ar iz Zagreba, 81-godi{nji Branko Poli} predsta-vio je svoju knjigu Vjetrenjasta Klepsidra. Rije~ je o autobiografskim zapisima o ìvotu u Zagrebu od djetinjstva do 1942. godine.

9.6. Predstavljena je knjiga dugare{ke spisateljice Irene Luk{i} Tajni ìvot lapon-ske princeze. O njezinoj petoj zbirci pripovjedaka govorili su Jadranka Pintari} i Danko Plevnik.

261

10.6. Profesor Zoran Jevti} odrào je predavanje pod nazivom “Sant Mat – me-ditacija na unutarnje svjetlo i zvuk”.

16. 6. U povodu Dana za{tite voda, na Dje~jem odjelu otvorena je izlo`ba foto-grafija Roberta Mar~elje “Na{e vode”.

16.6. Na Glazbenom odjelu odràn je tradicionalni zavr{ni koncert Gitaristi~ke sekcije Gradske knji`nice pod ravnanjem voditelja sekcije, Viljema Borka.

KNJI@NICA ZA MLADE3.6. Uprili~ena je proslava dvogodi{njice odràvanja ciklusa “Mladi znanstve-nici” u sklopu kojega je predavanja odràlo osmero mladih iz Karlovca koji se bave znanstvenim radom.

7.6. U sklopu ciklusa “Razgovori u krugu” odràn je razgovor na temu “Gene-ti~ki inènjering – treba li ga se bojati?” koji je vodio ~lan Karlova~ke zelene mreè, Milan Medi}.

8.6. Karlova~ki knjièvnik Gordan Begler predstavio je svoju novu knjigu Dvije drame – No}ni klub i Hotel.

10.6. Martina Boro{i}, u~enica 3. razreda Gimnazije Karlovac, predstavila je svoju prvu zbirku pjesama Trag suza na papiru, u izdanju Gradske knji`nice “I.G. Kova~i}”. O knjizi je govorio profesor Mladen Mui}.

20.6. Profesor povijesti i filozofije s Instituta za povijesne znanosti “Ivo Pilar”, dr. Josip Jur~evi} predstavio je knjigu Bleiburg – jugoslavenski poratni zlo~ini nad Hrvatima. O knjizi su uz autora govorili i profesor Mladen Mui} i Mladen [omek.

DOM ORU@ANIH SNAGA RH “ZRINSKI”9.6. Odràn je zavr{ni koncert Dje~jeg zbora “Cicibani” u povodu svr{etka {kol-ske godine.

12.6. Zajednica organizacija amaterskih kulturnih djelatnosti Karlovca – ZOA-KD priredila je 3. ùpanijsku smotru dje~jeg folklora. Na smotri su sudjelovali mali folklora{i iz Ogulina, Ozlja, Vrhovca, Novigrada, Tounja, Zadobarja, Dra-gani}a, @akanja, Turnja, Vu~jaka i Karlovca te gosti iz Slavonskog Broda.

17.6. Gostovala je predstava Arijane ûline “[to svaka èna triba znat o onim stvarima”, nastala prema njezinoj istoimenoj knjizi.

20.6. Na sve~anoj akademiji za maturante Gimnazije Karlovac, maturanti su izveli dramsku igru “Julijo i Romea” Silvije [esto.

GALAERIJA “VJEKOSLAV KARAS”15.6. Otvorena je retrospektivna izlo`ba polaznika muzejskog te~aja crtanja i slikanja u povodu 10 godina odràvanja te~aja.

262

GALERIJA “ZILIK”30.6. Otvorena je izlo`ba pod nazivom “Herbarij”, karlova~kog slikara Danijela Butale. Autor se predstavio s 20-ak slika kombinirane tehnike, nastalih unazad dvije godine.

GALERIJA “ULAK”9.6. Izlo`bom radova predstavili su se polaznici mla|e grupe Likovne radionice ULAK-a.

23.6. Otvorenje izlo`be radova ~lanova ULAK-a u povodu po~etka Me|unarod-nog art festivala – Art only.

VELEUÎLI[TE KARLOVAC30.6. U organizaciji Turisti~ke zajednice grada Karlovca i Udruge “Lilig” iz Kar-lovca, odràn je koncert pod nazivom “Barok u Karlovcu”.

STUDENTSKI CENTAR KARLOVAC28.6. U galeriji SC-a otvorena je samostalna izlo`ba fotografija karlova~ke slika-rice i ~lanice ULAK-a Aleksandre Podrebarac, pod nazivom “Karlovac oslikan svjetlom”. Izloìla je 25 fotografija – odraza gradskih vizura u rijekama, lokva-ma, izlozima...

OSNOVNA [KOLA BANIJA21.6. Umirovljeni prosvjetni i kulturni radnik, Andrija Borov~ek predstavio je svoju novu knjigu Banija – jedna obala, tri ulice, sje}anje na slu`bovanje u O[ Banija.

HOTEL “KORANA – SRAKOVÎ]”15.6. Karlov~anin dr. Marijan Pavan predstavio je svoju knjigu Sje}anja i zbilja, Sveti Grgur 1960. godine, u izdanju Hrvatske paneuropske unije, ogranak Kar-lovac, ~iji je ~lan. Knjiga je svjedo~anstvo mladog studenta medicine koji je na oto~i}u Sveti Grgur (blizu otoka Krka) proveo dvije godine na odsluènju kazne jer je sudjelovao na Badnjak 1959. u studentskim demonstracijama kojima su traèni bolji uvjeti ìvota i studiranja u Hrvatskoj. O knjizi su uz autora govorili dr. Pavo Bari{i}, Branimir Donat i Mladen Mui}.

[KOLSKA SPORTSKA DVORANA “MLADOST”20.6. Predstavljena je knjiga Berislava Radi{i}a Mojih 50 godina.

VELIKA VOJARNA23.6. U sklopu Me|unarodnog art festivala – Art only, Baletni studio “Zorin-doma” izveo je plesnu to~ku “Dinami~ka simetrija – working progress”. Photo session priredili su fotografi, sudionici festivala. Sudionici Festivala pristigli su iz Hrvatske i iz Austrije, Ma|arske, Bosne i Hercegovine i Slovenije.

263

24.6. U atriju vojarne otvorena je izlo`ba slika sudionika festivala Art only te poetsko-glazbeni recital “Jesenjin” u izvedbi pjesnika Branka Pejnovi}a, Vladi-mira Balyka na harmonici i Natalije Balyk na mandolini.

25.6. Sudionici festivala postavili su u atriju vojarne izlo`bu skulptura i multi-medijalnih radova. Na multimedijalnoj izlo`bi posebno su istaknuti radovi Ta-mare Vukeli} i Maria Bo~i}a. Performance je pripao Baletnom studiju “Zorin-doma”.

26.6. Otvorena je izlo`ba fotografija i multimedijalnih radova sudionika festiva-la, nastalih tijekom druènja u Karlovcu. ^lanovi Videodruìne Gimnazije Kar-lovac predstavili su svoje filmove. Za glazbeni ugo|aj pobrinuo se Karlova~ki Jazz Quartet.

UDRUGA GLUHIH I NAGLUHIH30.6. U prostorijama udruge u [ebeti}evoj ulici otvorena je izlo`ba radova sed-mero ~lanova Udruge koji su pod vodstvom Mirjane Kromar oslikali svilu mr-ljama, napravili “frkanje” na bocama te iscrtali konture bojom.

KUPSKA OBALA 23.6. Na Baniji i Gazi nizvodno od Kupskog mosta odràna je tradicionalna kar-lova~ka kulturno-turisti~ka priredba kojom se najavljuje ljeto, Ivanjski krijes. Priredile su je istoimene gradske ~etvrti i Turisti~ka zajednica grada Karlovca.

ZAGREB1.6. Dru{tvo Karlov~ana u Zagrebu objavilo je novi broj glasila Mali glasono{a, s posebnim osvrtom na suradnju s Dje~jim domom “Vladimir Nazor”, kojem su ~lanovi Dru{tva donirali klavijature.

SRPANJ

GRADSKA KNJI@NICA “I. G. KOVAÎ]”11.7. Predstavljen je turisti~ki vodi~ Karlova~ki vodi~ Alena Pajtaka, koji ~itate-lje – sugra|ane i goste grada, tekstom i fotografijama vodi do svih najva`nijih karlova~kih znamenitosti.

11.7. U sklopu Velikog karlova~kog Sabora u Izlo`benom salonu “Ljudevit [e-sti}” postavljena je izlo`ba “Grad Karlovac opisan i orisan – istraìva~i karlo-va~ke povijesti” o povjesni~arima koji su prou~avali povijest Karlovca i knjiga-ma u kojima su iznijeli svoje spoznaje.

20.7. U sklopu \a~kih ljetnih dana po~ela je radionica animiranog filma koju je vodio Neven Mihajlovi}-Cetinjanin. Crteè nastale na radionicama koristili su ~lanovi Kino kluba i Videodruìne Gimnazije Karlovac za izradu animiranog filma.

264

KNJI@NICA ZA MLADE7.7. Predstavljen je prvi ovogodi{nji dvobroj Svjetla, ~asopisa za kulturu, umjet-nost i dru{tvena zbivanja, u izdanju karlova~kog ogranka Matice hrvatske. Ovo je i prvi uradak novog, a ina~e sedmog u povijesti ~asopisa, uredni{tva na ~elu s Vladimirom Cvitanovi}em.

8.7. Barbara Pl ei} iz Slavonskog Broda dobitnica je Hrvatske knjièvne nagra-de grada Karlovca “Zdravko Pucak” za mlade pjesnike, u organizaciji Matice hrvatske Karlovac, za zbirku Ruke koje skupljaju ruè. Na sve~anosti u sklopu obiljeàvanja Velikog karlova~kog Sabora predstavljena je i zbirka Novi hrvatski pjesnici u kojoj su izabrani stihovi dosada{njih pobjednika natje~aja, kojeg su Matica hrvatska Karlovac i Grad Karlovac ustanovili 1995. u znak sje}anja na mladog i tragi~no preminulog karlova~kog pjesnika, Zdravka Pucka.

“ZORIN-DOM”12.7. Odràn je sve~ani koncert u povodu 60. obljetnice KUD-a “@eljezni~ar”, kojeg su 1945. osnovali Dragutin [lat, Mata Ivankovi} i Stevo Besednik – u bunkeru uz loìonu èljezni~ke postaje na Baniji. Koncertom je ravnao Mihajlo [epa, koji je ve} gotovo dva desetlje}a umjetni~ki voditelj dru{tva, koje danas ima 3 sekcije s ukupno oko 60 ~lanova.

12.7. Otvorena je izlo`ba Alfreda F. Krupe na kojoj je predstavio grafi~ku mapu “Zapisi”, u tehnici sitotiska, posve}enu 300. obljetnici obnove javnog djelovanja Templarskog vite{kog reda.

GLAZBENA [KOLA KARLOVAC4.7. Zapo~ela je s radom 6. me|unarodna ljetna {kola gitare, koja je okupila 21-og sudionika iz SAD-a, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. [kolu vodi Miro-slav Lon~ar, jedan od pokreta~a {kole i voditelj gitare na sveu~ili{tu u Hattie-sburgu. Predava~ice su i njegova supruga Nata{a Klasinc-Lon~ar te profesorice na karlova~koj Glazbenoj {koli Darinka Drenjav~evi} i Tena Korkut.

GRADSKI MUZEJ KARLOVAC13.7. Otvorena je izlo`ba nagra|enih radova na natje~aju za idejno rje{enje spo-menika poginulim braniteljima u Domovinskom ratu s podru~ja grada Karlov-ca. Autori prvonagra|ene makete spomenika, koji simbolizira ~etiri karlova~ke rijeke, su Alem Korkut, Damir Ljuti} i Judita Ljuti}.

GALERIJA “VJEKOSLAV KARAS”6.7. Otvorena izlo`ba “Karlova~ki likovni susreti” u povodu Dana grada Karlov-ca, na kojoj su predstavljena 44 likovna rada 26 umjetnika. Prva nagrada pripala je Karlov~anki Aleksandri Podrebarac za umjetni~ke fotografije.

TRGOVA^KO-UGOSTITELJSKA [KOLA11.7. Odràna je projekcija dokumentarnih filmova iz Domovinskog rata u or-ganizaciji Muzeja zbirke naoruànja Domovinskog rata. Prikazana su, izme|u

265

ostalog, stradanja Karlovca od 1991. do 1993, koje su snimili Zvonko Novosel, Ivica Serti} i Josip Grdina.

STARI GRAD DUBOVAC7.7. Odràna je modna revija mlade Karlov~anke, apsolventice Tekstilno-teh-nolo{kog fakulteta u Zagrebu, Andrijane Krivdi}, kojoj je to prvo samostalno izlaganje. Autorica je ove godine na manifestaciji “Modna gu{terica” uvr{tena me|u najbolje mlade modne kreatore u Hrvatskoj.

ZVIJEZDA, KORZO I PROMENADA13.7. Sedmero natjecatelja nadmetalo se, na ulicama i trgovima stare gradske jezgre, u igri pronalaènja kostimiranih poznatih osoba iz karlova~ke povijesti. Igru, nazvanu “Karlovac – grad zvijezda”, osmislio je kustost Gradskog muzeja Karlovac Igor ûlig, organizirali su je Turisti~ka zajednica grada Karlovca i kar-lova~ki Gradski muzej uz pomo} ~lanova karlova~ke udruge “Historia viva”.

IGRALI[TE “[ANAC”13. 7. Uprili~ena revija plesa, pjesme i narodnih no{nji uz nastup folklornog ansambla “Matija Gubec” i u organizaciji ZOAKUD-a.

[ANAC UZ PROMENADU11.7. U organizaciji udruga “Doma}i” i Kino kluba Karlovac odràna je projek-cija filmova koje su snimili i reìrali ~lanovi karlova~kog Kino kluba.

KOLOVOZ

3.8. Okrugli stol povodom 10. godi{njice “Oluje” u restoranu “La Mirage”. Sudjelovalo Davor Domazet-Lo{o. Miljenko Crnjac, Pavao Miljavac, Zdravko Tomac i Josip Jur~evi}.

5.8. Mimohod branitelja karlova~kim ulicama povodom 10. godi{njice “Oluje”

GRADSKA KNJI@NICA “I.G. KOVAÎ]”6.8. Pod vodstvom Jurja Boljata, ~lana Hrvatsko-japanskog kulturno-gospodar-skog dru{tva, izra|eni su `dralovi od ukrasnog papira koji su se na{li u Dje~-jem spomeniku miru u Memorijalnom parku mira u Hiro{imi u povodu obi-ljeàvanja 60 godina od bacanja atomske bombe na taj grad, 6. kolovoza 1945. Od posljedica njezine eksplozije na mjestu je poginulo 220 tisu}a stanovnika, a brojni ìtelji naknadno su umrli od opekotina, raka i drugih bolesti uzrokovanih radijacijom.

266

10.8. U sklopu “\a~kih ljetnih dana”, Dubravka Va{tuka, jedna od voditeljica Dje~jeg odjela knji`nice, odràla je radionicu o pisanju pjesama za desetak dje-voj~ica.

VILA “ANZI]”19.8. Polaganjem vijenca na rodnoj ku}i bra}e Seljan na Gazi, obiljeèna je 130. obljetnica ro|enja Stjepana Seljana i osam godina od osnutka Centra za ekspe-dicionizam, istraìvanja i kulturu “Bra}a Seljan” iz Karlovca. Sve~anost je na-stavljena u vili “Anzi}” na Borlinu, nastupom ~lanova Dru{tva “Historia Viva”. CEIK je organizirao nekoliko putovanja diljem svijeta sa svrhom prikupljanja novih spoznaja o ìvotu i radu slavnih karlova~kih istraìva~a. Objavili su i tri knjige, snimili dokumentarne filmove, priredili izlo`be i odràli brojna preda-vanja o Seljanima.

PROSTORIJE KUD-a “MOSTANJE”19.8. Kulturno-umjetni~ko dru{tvo “Mostanje” slavi ove godine 15. obljetnicu rada. Osnovano je 1990. na poticaj Tome Beni}a i od tada je imalo 260 nastupa. U monta`noj dru{tvenoj ku}ici uredili su dvije etno-sobe, a obnovili su i kapeli-cu Srca Isusova u Mostanju.

SRC “KORANA”26.8. Sve~anom povorkom gradskim ulicama s nekoliko stotina sudionika, po-~ela je desetodnevna priredba u organizaciji Poglavarstva Karlovca, Karlova~ki dani piva.

RIO DE JANEIRO3.8. Umrla je Moema Eracy-Seljan, k}i karlova~kog putnika i istraìva~a Stjepa-na Seljana. Zaslu`na je za o~uvanje dijela vrijedne ostav{tine bra}e Seljan, oca i strica Mirka: izvornih fotografija, pisama, povelja i predmeta koje su prikupili na putovanjima.

RUJAN

“ZORIN-DOM”29.9. Za 6. obljetnicu rada udruge, uprili~ena je sve~anost promocije Monogra-fije Videodruìne Gimnazije Karlovac. ^lanovi udruge, mahom gimnazijalci, napravili su 70-ak filmova (animiranih, igranih, reklamnih, dokumentarnih...), ugostili brojna eminentna imena hrvatske filmske scene (Dario Markovi}, Zoran Tadi}, Hrvoje Turkovi}, Jo{ko Maru{i}...), sudjelovali na mnogim nacionalnim i me|unarodnim festivalima te osvojili oko stotinjak nagrada i priznanja. Pred dvije godine u sklopu emisije o filmu “Kokice”, Obrazovnog programa HRT-a,Videodruìna je progla{ena i najboljom srednjo{kolskom filmskom ekipom u dràvi. Monografija opisuje prvih pet godina djelovanja (1999-2004) udruge, a objavila ju je Gradska knji`nica “Ivan Goran Kova~i}” u suradnji s Hrvatskim

267

filmskim savezom. Glavna urednica monografije je Marija Ratkovi}, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a grafi~ki urednik Vjekoslav @ivkovi}, student Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu.

DOM ORU@ANIH SNAGA RH “ZRINSKI”2.9. Zagreba~ka filharmonija po prvi puta nastupila je u Karlovcu, pod ravna-njem austrijskog dirigenta, maestra Johannesa Wildnera. Koncertom je sugra-|ane darivala Karlova~ka ùpanija.

20.9. Karlov~ane je zabavila predstava “Ve~ernja {kola” s komi~arom @eljkom Pervanom u glavnoj ulozi.

GRADSKA KNJI@NICA “I. G. KOVAÎ]”8.9. Predstavljena je knjiga Poslali su me na Kordun, 93-godi{njeg lije~nika Save Zlati}a o zbivanjima tijekom 2. svjetskog rata. O knjizi je govorila predsjednica Odbora za ljudska prava Karlovac Jelka Glumi~i}.

15.9. Udruga dijaliziranih i transplantiranih bubre`nih bolesnika Karlovca pred-stavila je knjigu Hvala Nade Jurjevi}, ~lanice udruge i medicinske sestre u Op}oj bolnici Karlovac. U knjizi je opisala te{ko}e bubre`nih bolesnika, ali i lijepe trenutke s dijalize i transplantacije, koje je i sama doìvjela.

22.9. Dubravko Lapaine i Sa{a @eèli} iz Zagreba predstavili su na Glazbenom odjelu jedan od najstarijih instrumenata na svijetu, sviralu australskih domoro-daca, tijekom predavanja pod nazivom “[to je didgeridoo?”.

29.9. U sklopu ciklusa predavanja “Pomozimo im da sretno rastu”, Karlov~anka Tatjana Farka{, profesorica psihologije, odràla je predavanje za roditelje, uz igru i meditaciju, o te{ko}ama adaptacijske krize kod djece.

KNJI@NICA ZA MLADE17.9. U povodu obiljeàvanja 26. rujna, Europskog dana jezika, odràn je okru-gli stol na temu “Cjeloìvotno u~enje jezika”, o va`nosti u~enja stranih jezika, u organizaciji @upanijskog stru~nog vije}a profesora engleskog jezika. Europski dana jezika obiljeèn je kroz rujan i izlaganjem postera, plakata i bro{ura na teme “Upoznajmo Europsku uniju” i “U~imu europske jezike”.

20.9. Predstavljena je biblioteka “Medus” s projektom “Hrvatske zvu~ne knjige na CD-romu”, u sklopu koje su objavljene knjige Pri~e iz davnina Ivane Brli} Maùrani}, Boì}na pjesma Charlesa Dickensa te Grimmove Bajke. O zna~enju izdanja, posebice za slijepe osobe, govorila je knjièvna producentica Tatjana Kadoi}-Grmu{a.

20.9. U organizaciji Udruge slijepih Karlova~ke ùpanije odràna je tribina po-sve}ena slijepim osobama na kojoj su sudjelovale defektologinje \ur|a Dum-bovi} i Ana Juri}-[imun~i} te akademska slikarica iz Zagreba Ljiljana Groho-vac, koja je odràla te~aj oblikovanja gline za slijepe i slabovidne osobe.

23.9. Profesor dr. Mirko Butkovi} s Veleu~ili{ta Karlovac odrào je predavanje

268

na temu “[to nosi Bolonjska deklaracija hrvatskim sveu~ili{tima i Veleu~ili{tu Karlovac?”.

28.9. Na sve~anosti u povodu zavr{etka 1. natje~aja za kratku pri~u (do 1500 znakova), uru~ene su nagrade Udruge Kameleon i Gradske knji`nice “I. G. Kova~i}” piscima najboljih pri~a. Prva nagrada pripala je Dariju Rukavini iz Zagreba za pri~u “Wish you were here”. Na natje~aju je sudjelovalo 87 pisaca iz Hrvatske i inozemstva.

GRADSKI MUZEJ KARLOVAC8.9. Urednici Vi{nja Lasi} i Milan Kruhek predstavili su tre}i broj muzejskog ~a-sopisa Glas (prvi je objavljen pred 4 godine). Sredi{nja tema broja je cistercitska opatija u Topuskom koja ove godine obiljeàva 800. obljetnicu osnutka.

14.9. Karlova~ki amaterski slikar i grafi~ar @eljko Loli} izloìo je cikluse crteà “Karlova~ki motivi”, “Velebitski i primorski motivi”, “Crkveni motivi” te “Pri~a o vinu”.

GALERIJA “VJEKOSLAV KARAS”7.9. Otvorena je retrospektivna izlo`ba akademskog slikara Matka Veki}a.

GALERIJA “ZILIK”15.9. Otvorena je izlo`ba grafika i kolaà Nevenke Arbanas iz Belog Manastira, docentice na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

GALERIJA “ULAK”15.9. Otvorena je izlo`ba radova 13 polaznika starije grupe ULAK-ove likovne radionice pod vodstvom slikarice Aleksandre Podrebarac i kiparice Marine Ku-bure.

CENTAR “NAGAZI”2.9. Otvorena je izlo`ba fotografija Gorana Popovi}a pod nazivom “Directors kat”.

15.9. U prostorijama Udruge za kreativni razvoj “Doma}i” po~ela je s radom Filmska {kola koju vode ~lanovi udruge “Fade In” iz Zagreba i karlova~ki do-kumentarist s Hrvatske radio-televizije Mladen ]apin.

@UPANIJSKA KOMORA KARLOVAC28.9. Predstavljen je vodi~ Muzejske zbirke naoruànja iz Domovinskog rata, koja je od 2002. godine smje{tena na Turnju.

KORZO I PROMENADA10.9. Odràna je prva u nizu priredbi u organizaciji Turisti~ke zajednice grada Karlovca “Jesenske {pice”, sa svrhom oìvljavanja kulturne ponude Karlovca u

269

turisti~koj postsezoni. Nastupili su break-danceri, grafiteri, biciklisti akrobati...

[PILJA VRLOVKA9.9. Vi{e od 120 posjetitelja prisustvovalo je nesvakida{njem koncertu {ansone u osvijetljenoj {pilji u izvedbi rije~kog glazbenika Sr|ana Depola. Koncert je organiziralo Planinarsko dru{tvo “Vrlovka” iz Kamanja.

PLITVI^KA JEZERA9.9. Hrvatski pjesni~ki velikan, 100-godi{njak Dragutin Tadijanovi} posjetio je Nacionalni park Plitvi~ka jezera. Posljednji puta je tu boravio davne 1925, kao 20-godi{njak na logorovanju.

LISTOPAD

“ZORIN-DOM”7.10. Karlovac je ove godine bio i sredi{te obiljeàvanja Dje~jeg tjedna u Hr-vatskoj. Okupio je oko 1 200 mali{ana iz svih krajeva domovine (iz 38 dru{tava “Na{a djeca”) koji su sudjelovali na 12. smotri dje~jeg stvarala{tva pod nazivom “Radost, igra i stvarala{tvo”. Na otvorenju Dje~jeg tjedna nastupili su karlo-va~ki dje~ji zborovi “Cicibani”, “Notice” i “Zorice”, pobjednici “Lidrana”, mali tambura{i KUD-a “Re~ica” i plesa~i baletnog studija “Zorin-doma” s predsta-vom “Ples igra~aka” mlade karlova~ke spisateljice Ma{e Lenuzzi.

11.10. Jedan od najboljih hrvatskih violinista i guda~a, ~lan Zagreba~kih solista, Kre{imir Pusti~ki, odrào je koncert “Recital za violu”. U pratnji pijanistice Maje Bakra~, predstavio se djelima Schuberta, Brahmsa, Regera i Rahmanji-nova.

12.10. Matica hrvatska Karlovac priredila je predstavljanje bibilioteke “Stolje-}a hrvatske knjièvnosti”, a gosti predava~i su bili akademik Dubravko Jel~i} i prof. dr. Marko Samardìja. Zagreba~ki glumac Jo{ko [evo interpretirao je pojedine ulomke iz knjièvnih djela obuhva}enih bibliotekom.

13.10. “Ples igra~aka” naziv je predstave koju je Baletni studio Gradskog kaza-li{ta premijerno izveo. Prema knjizi mlade Karlov~anke Ma{e Lenuzzi, autorica koreografije za “Ples igra~aka” je Martina Mari~i}. Izbor glazbe potpisuje Kse-nija Savin, a scenografiju i kostimografiju Igor Dobrani}.

14.10. Hrvatska zajednica umjetnika organizirala je promociju knjige Fabijana Lovri}a i Josipa Palade Jo{ }u ja dugo hrabar ìvjeti.

18.10. Publici se predstavila makedonska vokalna grupa “Ezerki” i orkestar “7/8”, koji ve} desetak godina djeluju u sklopu Hrvatsko-makedonskog dru{tva u Zagrebu. Vokalnu grupu ~ini 19 èna koje pjevaju troglasno ili solo make-donske narodne pjesme, a ~lanovi orkestra sviraju na izvornim makedonskim instrumentima kao {to su tapan, kaval ili daire.

270

26.10. Dramski studio “Zorin doma” premijerno je izveo predstavu “Jaje”, u reìji Sanje Hrnjak i scenografiji Igora Ciku{e.

25.10. Pijanist Lovro Pogoreli} iz Zagreba odrào je klavirski koncert “Recital”, s djelima F. Liszta.

30.10. U organizaciji ZAOKUD-a odràna “Ve~er selskih gucov”, priredba na kojoj su nastupili ̀ upanijski glazbeni sastavi koji izvode izvornu hrvatsku narod-nu glazbu.

DOM ORU@ANIH SNAGA RH “ZRINSKI”24.10. Glumac @eljko Königsknecht gostovao je s komedijom “Profesore, dajte dva!”.

GRADSKA KNJI@NICA “I. G. KOVAÎ]”21.10. Dobri ljudi u vremenu zla i Imam petlju nazivi su knjiga Svetlane Broz, koje je spisateljica predstavila na knjièvnoj ve~eri u organizaciji Odbora za ljudska prava Karlovac. Knjige govore o gra|anskom neposluhu i hrabrosti u odupiranju nacionalizmu i nehumanosti, {to su istaknuli i Zoran Pusi}, pred-sjednik Gra|anskog odbora za ljudska prava i Velibor Zorojevi} iz osje~kog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava.

26.10. U sklopu Slovenskih dana, dr. Branko Maru{i} odrào je predavanje “Primorski Slovenci tako|er stanovnici Karlovca”.

KNJI@NICA ZA MLADE5.10. [ahovski velemajstor Aleksandar Grudi} odrào je prvo u nizu predavanja na temu “[kola {aha”.

5.10. “Slijepe i slabovidne osobe u sredstvima javnog priop}avanja” naziv je okruglog stola koji je odràn u organizaciji Udruge slijepih Karlova~ke ùpa-nije, a u sklopu projekta “Informiranjem i pravima do uspje{ne integracije u dru{tvo – priznavanje razli~itosti”.

GLAZBENA [KOLA12.10. U povodu 201. obljetnice {kole i otvorenja novoure|enih prostorija te koncertne dvorane, u~enici, polaznici {kole priredili su koncert uz solisti~ke na-stupe i klavirsku pratnju profesora Ognjena Gravore.

GALERIJA “VJEKOSLAV KARAS”12.10. Otvorena je retrospektivna izlo`ba likovnih radova Karlov~anina Boì-dara Crneca, “Retrospektiva 1985-2005”. Kroz 60-ak izloènih djela autor se predstavio ciklusima nadrealizma, nastalog tehnikom akrila, pejzaà te djela nastalih kompjutorskom grafikom. O stvarala{tvu umjetnika govorio je likovni kriti~ar Nikola Albaneè.

CRVENI KRI@ KARLOVAC

271

19.10. Desetak karlova~kih likovnih umjetnika, redovitih donatora slika dobro-voljnim davateljima krvi sa po 80 i 100 davanja krvi primilo je zahvalnice za pot-poru humanosti. Izloène su i slike nastale na zajedni~kom druènju umjetnika u prirodi.

TRG BANA JOSIPA JELAÎ]A3.10. “Ljubav djeci prije svega”, bio je moto ovogodi{njeg Me|unarodnog dana djeteta, kojeg je to~no u podne glasno izreklo stotine karlova~kih mali{ana dr-è}i se za ruke u krugu oko sredi{njeg gradskog zdenca. Priredbu s pjesmom i plesom organiziralo je karlova~ko Dru{tvo “Na{a djeca”.

Goran Majeti}

272

NAPUTAK AUTORIMA

ZA SURADNJU U SVJETLU

Molimo cijenjene suradnike da svoje radove dostavljaju uredni{tvu (Mihovila Pavleka Mi{kine 3, p.p. 29).

Svi prilozi moraju biti pisani na ra~unalu: u jednom primjerku otipkanom na papiru formata A4, u dvostrukom proredu, te snimljeni na disketu ili CD.

Slikovni materijal dostaviti u originalu.

Uredni{tvo u pravilu prima samo neobjavljene radove.Autor je odgovoran za podatke, koje iznosi u svom članku

Molimo autore da uredni{tvu pritom dostave popratni dopis iz kojeg se vidi iskazana èlja za objavljivanjem rada u Svjetlu uz navedene podatke: ime i pre-zime, naslov rada, broj stranica i vrstu priloga.

Potrebno je napisati i: adresu autora, broj telefona, e-mail, broj ìro-ra~una i ime banke.

Ako autor prvi put dostavlja svoj prilog za objavljivanje, potrebno je napisati sljede}e podatke iz ìvotopisa: mjesto i godinu ro|enja, {kolsku spremu, navesti naslove najva`nijih objavljenih radova; zbirke, knjige i sl., godinu njihova objav-ljivanja te zaposlenje.

Uredni{tvo pridràva pravo prispjele radove redakcijski prilagoditi standardima hrvatskog knjièvnog jezika

Uredni{tvo

K A Z A L O

Razgovor s gradona~elnikom frada Karlovca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

DRU[TVENA KRETANJAZdravko Gavran: Hrvati i Europa, Hrvatska i Europska unija . . . . . . . . . . . 11

KNJI@EVNOST, POEZIJAOdabrane pjesme: Ivan Pucak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Viktorija Zorica Bjelobaba: U ~arobnom dvorcu Biokova . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Odabrane pjesme: Nata{a Vojnovi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

PROZAGoran Majeti}: Vje~ni `ivot Mije Grobara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Igor Demeter: Zlatna nit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32Goran Jak{i}: Hotel straha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35Miljenko Kosijer: Odluka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

DRAMADaniel Ivin: Smiraj dana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

KARLOVA^KI VREMEPLOVDubravko [iftar: Maleni grad i veliki doga|aji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98

ISTRA@IVANJAMile Sokoli}: Karlova~ka politi~ka elita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103Lucija Benyovsky: @ensko prosvjetno katoli~ko dru{tvo „Katarina Zrinska“ u Karlovcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118Zdenka Bo`i~evi}: Turizam u op}ini Rakovica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130

SJE]ANJAMijo Lai}: Rat je po~injao i u Karlovcu; Da li smo bili spremni? . . . . . . . . . 135Dubravko Halovani}: Borbena akcija “Logori{te” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142Maja Grba – Bujevi} i Nedjeljko Striki}:Hitna medicinska pomo} u Karlovcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159

KARLOVA^KA DRU[TVANeven Mili~evi}: Karlova~ki vokalni oktet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167]iril Stojanov: Me|unarodni jezik Esperanto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174Mirjana Petrak: Hrvatsko katoli~ko lije~ni~ko dru{tvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181Tomislav Hauptfeld: Historia viva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183Marijan Baki}: Karlova~ki {port . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190

275

OBLJETNICEVladimir Per{in: Spomenice {kola Ladvenjak, Vukmani} i Turanj . . . . . . . . . 195Danko Plevnik: Stari Ribar i nova Jugoslavija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199

SUDBINEDubravko Vinkovi}: Grkokatoli~ka crkva Sv. ]irila i Metoda . . . . . . . . . . . . . 206Vladimir Per{in: Na{i Franjevci - `rtve komunisti~kog terora . . . . . . . . . . . . . 208

IZ RADA MATICE HRVATSKE U KARLOVCUNeda Omr~en: Uz predstavljanje knjige o Hrvatskome jeziku Ljudevita Jonkea . . . . . . . . . . 211Draènka Polovi}: Hrvatska knjièvna nagrada grada Karlovca „Zdravko Pucak“ za 2005. godinu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214Vladimir Cvitanovi}: Predstavljanje ~asopisa Svjetlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218

IZ KRITIÂREVE ÎTANKEDavor [pi{i}: Koljivo (Dra`nka Polovi}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222Branimir Kova~evi}: Plavi dje~aci (Mladen Mui}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225Z. Dizdar, V. Geiger, M. Poji} i M. Rup~i}: Partizanska i komunisti~ka represija i zlo~ini u Hrvatskoj 1944-1946. godine – dokumenti (Mladen Mui}) . . . . . . . 227Marijan Pavan: Sveti Grgur 1960-1962. godine – sje}anja i zbilja (M. Mui}) . . . . . . 229Autobiografija Osman – Age Temi{varskog (Mladen Mui}) . . . . . . . . . . . . . 230Glas Gradskog muzeja Karlovac, âsopis (Antonija [krti}) . . . . . . . . . . . . . 232Petar Prelog: Matko Veki}, monografija (Antonija [krti}) . . . . . . . . . . . . . . . 234Daniel Butala: Izlo`bena mini-turneja: Galerija “Forum”, Zagreb; Muzej Me|imurja, âkovec; Galerija “Zilik”, Karlovac (Nikola Albaneè) . . . . . . 236Uz izlo`bu Ljudevita [esti}a (Boris Vrga) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238Alfred Fredi Krupa: Grafi~ka mapa: ZAPISI (Mladen Mui}) . . . . . . . . . . . . . 243Likovna izlo`ba u povodu desete obljetnice vojno redarstvene operacije “Oluja” (Mladen Mui}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244@eljko Loli}: Izlo`ba radova: Crteì (Mladen Mui}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246Aleksandra Podrebarac: Izlo`ba fotografija: Karlovac oslikan svjetlom – odrazi (Mladen Mui}). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248

IN MEMORIAMNa{oj profesorici u spomen (Marija, Maca, Vrbeti} 1914 – 2004) . . . . . . . . . 250Nestvarni obzor; Posve}eno dragoj Mirjani Gor{i}, koja je u svjetlu . . . . . . 252Tomo Huziak (9. 9. 1930 - 23. 2. 2004) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254Franjo Filipac (5. 8. 1919 – 24. 7. 2005) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256

KRONIKA (Goran Majeti}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

276

Tiskanje ovog dvobroja zavr{eno je 15. prosinca 2005.

��

��

��

� ��

svjetlo_3-4_2005

Documents