T Tako je govorio Krlea AKO JE GOVORIO KRLEA (II.DIO): Nacionalizam asnija narkoza od religije

U drugoj epizodi serije "Tako je govorio Krlea" donosimo vam na uvid promiljanja

najveeg hrvatskog pisca o religiji i naciji, sabrana u knjizi "Krlea o religiji" iz 1982.

godine. Materijal za ovu knjigu pripremio je doktor Ivan Cvitkovi, a radi se o izdanju

zagrebake Mladosti i sarajevskog Osloboenja. Kako rekosmo u uvodu ove serije,

"Miroslav Krlea najvei je hrvatski pisac dvadesetog stoljea, ovjek kakav se u

kulturi neke zemlje pojavljuje jednom u stotinu i vie godina. Njegovo djelo danas je

manje vie nepoznato iroj itateljskoj publici, jer Krlea sad, u politikim i drutvenim

okolnostima u kojima ivimo, spada u red politiki nepoudnih pisaca".

Novi bezboni bogovi ve su zavladali svijetom. Jedan od njih zove se Narod. Priznaju

novom Boanstvu sve vladarske pridjeve, apostrofiraju Ga kao Velianstvo, a nikada ni jedan

Tiranin nije posjekao toliko nevinih glava.

Panorama pogleda, pojava i pojmova 1-5

O, Gospode ti Boe moj, ima li neto megalomanskije na ovome svijetu, i, uope, kada se

narodnost ve uzdigla na rang boanstva, onda je na satu ljudske pameti otkucala pono, onda

nema vie izgleda da bi svanulo, jer ova vrsta nacionalistikog fetiizma, to je konac balade.

Banket u Blitvi

to ostaje, do vraga, u glavi naeg kavanskog glupana, kad proguta jednu od brbljarija o

Boiu ili Uskrsu kao o hrvatskim narodnim blagdanima, kao da smo zaista vjerujua

katolika nacija.

Zastave 1-5

Hrvatstvo ne znai onih pet dosadnih, glupih kavana u naem gradu, ni ona tri spomenika:

dvojice generala i jednoga fratra (citat iz jedne moje novele), kojima se sada pridruio jo

jedan bronani biskup, nego hrvatstvo znai onu masu bijednika koji tegle i argatuju mnogo

vie od osam sati dnevno, pod najteim ivotnim uslovima, bez iije pomoi, uvijek i

neprekidno izrabljivani u svome naporu potisnuti i nepriznati, pod batinama kuluka, prezreni i

bezimeni.

Panorama pogleda, pojava i pojmova 1-5

(FOTO: filozofskimagazin.wordpress.com)

Uzevi u obzir sve krugove nacionalno zaostale, neuke, neobavijetene i zaboravne palanake

svijesti kod Srba i kod Hrvata (djela panaakih pjesnika, uglavnom, i loih anr-slika prologa

stoljea), ova ne pretjerano mudra mjeavina pretvorila se u korozivne procese koji kemijski

izjedaju samu supstanciju po dubljem, nezdravom zakonu gluposti. Igru tih smijenih

"kozmogonija", tog laljivog kraljevskog historiografskog patosa, blesavog "rasog"

megalomanskog (zapravo tuinskog) vjerskog ponosa, te religiozne relikte i preivjele

karikature trebalo bi ve jedanput izvrgnuti dostojanstvenom intelektualnom ruglu i skinuti ih

s dnevnog reda zauvijek.

Teze za jednu diskusiju iz godine 1935

Ja biih umro od stida prije nego to bih se pozvaona nekoga svog mrtvog kralja, a vi,

oprostite, od tih istih utvara stvarate patetino boanstvo nacionalne tradicije i poslanstva...

tipino seljaki... i ja ne znam kakvo je to prokletstvo, da se ne moete oteti opanku? Zar vi

zaista nikada niste pomislili od ega je sastavljen va nacionalni mitos: od opanaka, od

poderanih opanaka, od crkvenih zvona, od rakije, od kolaa, od kobasica, od tamburica o

Boiu, od naivnog kleanja nad grobovima mrtvih feudalnih kriminalaca i baraba, od groblja

i zvonika...

Banket u Blitvi

Bonjaci, bez obzira na to to su muslimanska, katolika ili pravoslavna raja, blii su jedni

drugima nego Hrvatima iz Krapine i Varadina, a katolik iz Livna Hrvatu katoliku iz Zlatara

jo je uvijek ovjek iz inostranstva.

Teze za jednu diksusiju iz godine 1935

Na bizantijski i latinski imperijalizam nai su narodi reagirali afirmacijom svog vlastitog

govora i pisma i evanelja, dakle politikom smanjenja zla, politikom prevladavanja

potekoa, politogenezom itave jedne serije narodnih politikih sredovjenih suvereniteta i

umjetnikim stvaralakim, intelektualnim otporom spram supremacije tzv. latinskog i grkog

i germanskog duha, koji nije bio nego sublimirana smrtna osuda svega to je u onom davnom

sluaju bilo primitivno, dakle "barbarsko", dakle nae - vlastito.

Panorama pogleda, pojava i pojmova 1-5

(FOTO: croatia.eu)

Biskup grof Drakovi, koji potpisuje smrtnu osudu Matiji Gupcu hrvatski je feudalac, a

Gubec hrvatski kmet. Nema hrvatstva, koje je u stanju da pomiri hrvatskog kmeta sa

hrvatskim grofom. Ja, dakle, hrvatstvo biskupa i grofa Drakovia ne priznajem za svoje

hrvatstvo, stoljeima kulturno jalovo, a politiki parazitsko i renegatsko, ja izrazito poriem,

to jo uvijek ne znai da sam i negator "hrvatstva kao takvog" i da biskup i grof Drakovi

ima monopol n a svoje biskupsko i grofovsko hrvatstvo, a ja na svoje puko i narodno

nemam. Hrvatstva "kao takvog", hrvatstva "an sich", hrvatstva po sebi uope nema, i bilo bi

dobro da se sporazumijemo o vrijednosti i o smislu nekih pojmova. Nieg na ovoj planeti

"kao takvog" ili "po sebi" nema,. pa ak ni nae planete "kao takve" - po sebi same. "Po sebi",

dakle, ovo nae hrvatstvo ne postoji, jer nije balon da lebdi ad vremenom i nad prostorom, a

nije ni Platonska ideja, da bi nae misli o njemu bile tek boanski odraz jednog vrhunaravnog

pojma.

Nekoliko rijei o malograanskom historizmu uope

U toj svojoj zaljubljenosti u aristokratsku prolost, u galeriju svojih biskupa i grofova,

latinsko, takozvano zapadnjako hrvatstvo reagira histerino povienim tonom na svaku lijevu

kritiku, samozadovoljno prevrui oima na prazne fraze, kakve se izgovaraju iz laljive

konvencionalnosti.

Da smo "Antemurale Christianitatis", to nisu govorili samo nama, nego svim nacionalnim

bijedama katolikim na Dunavu i Visli, koje su ginule na krvavoj predstrai evropskih

interesa, dok se u centru civilizacije banilo na vlas tako, kao to je to opjevao Jan Panonije,

biskup Peujski. Da so krvarili na braniku civilizacije zapadnoevropske, u bitkama za

inostrane kraljeve "do posljednje kapi krvi", o tome se pisalo iz austrijske perspektive sve do

sloma Austrije (1527-1918).

O malograanskoj ljubavi spram hrvatstva

Hrvatstvo bi trebalo da ve prestane biti "ljubavlju rodoljuba", jer od te dugotrajne "ljubavi",

kao i od one bilblijske, nije hrvatskom narodu granulo sunace slobode.

Nekoliko rijei o malograanskom histroizmu uope

Ne biti mitoman, ne biti optereen balastom prolih vijekova, teretom takozvane tradicije i

fetiizma, ne poputati pasivno inerciji konzervativnog javnog miljenja, opirati se dosljedno

svemu to u ovoj zemlji predstavlja takozvane patrijarhalno zaostale "ideale", to znai poricati

sve one elemente koji nacionalnu svijest grade po prolostoljetnom romantiarskom kalupu,

koji politiki organizirani predstavljaju nsumnjivo preivjele, da ne kaem reakcionarne

snage. S obzirom na to to su upravo ovi elemen ti nacionalne svijesti kod Hrvata i Srba, u

naim relacijama, po pravilu grko-latinske religiozne naravi, bilo kakvo prilaenje rjeavanju

ove pojave koje nije areligiozno, koje trabunja o nekoj crkvenoj predaji, jeste

protuprogresivno i dovodi logino do produbljivanja nesporazuma.

Dnevnik 1-5

Nije li nacionalizam opasnija narkoza od bilo kakve religije.

Panorama pogleda, pojava i pojmova 1-5