Sjenovita igra Tad Williams II dio (trilogije) kvadrologije - Sjenovita mea .

.

Ovu knjigu, kao i prvi svezak, posveujem naoj djeci Connoru

Williamsu i Devon Beale - koji su od vremena prve posvete postali stariji i buniji, ali su i dalje neizmjerno udesni. Lecnem se od ljubavi na svaki njihov vrisak.

Zahvale .

Oni koji ele uti cjelokupnu priu moje zahvalnosti trebali bi prouiti hvala-vam-svima stranicu u Sjenovitoj mei. U drugom se svesku gotovo nita nije promijenilo.

No za one koji nemaju prvu knjigu pri ruci: Kao i uvijek, veliko hvala mojim urednicima Betsy Wollheim i Sheili

Gilbert te svima u DAW Books, mojoj supruzi Deborah Beale, naoj asistentici Deni Chavez te mom zastupniku Mattu Bialeru, kao i mojim ljubimcima i djeci, koji svaki moj dan pretvore u izazov i pustolovinu. (A tko je ikad napravio dobar posao bez izazova?)

Na samom kraju, jo jedan pozdrav ekipi na Shadowmarch.com. Pozvani ste da nam se ondje pridruite. Ne morate ak ni donijeti pie. (Ipak je to virtualno drutvo.)

(CroWarez.org )

Pieva biljeka .

Onima koji se ele osjeati dobro potkovanima u odgovorima na pitanja Tko, to i Gdje, na raspolaganju je nekoliko zemljovida i, na kraju knjige, kazalo likova, mjesta i drugih vanih podataka.

Zemljovidi su sastavljeni na temelju iscrpnog niza putnikih pria, gotovo neitljivih starih dokumenata, transkripata proroanstava i mrmljanja pustinjaka na samrti, povrh svega zahvaljujui katastarskim zapisima iz jedne drvene krinje otkrivene na syanskom sajmitu. Podjednako zloudan i zamoran postupak bio je primijenjen pri stvaranju Dodatka. Upotrijebite ih pametno, imajui na umu da su mnogi umrli, ili barem ozbiljno otetili vid i ugrozili akademski ugled, kako bi ta pomagala uinili dostupnima tebi, itatelju.

Uvod .

Stariji su ukuani bezuspjeno tragali za nestalim djeakom itav sat,ali njegova je sestra znala gdje treba gledati.

Iznenaenje, rekla je. Ja sam. U tamnim hlaama, barunastoj tunici sivoj od praine te umrljanog

lica, izgledao je poput vrlo tunog goblina. Teta Lanna i ostale ene digle su pravu strku traei te, rekla je. Ne vjerujem da nisu provjerile ovo mjesto. Zar su sve zaboravile?

Odlazi! Ne mogu odmah, glupane. Gospa Simeon i dvije slukinje bile su mi

za petama - ula sam ih kako se primiu hodnikom. Odloila je svijeu izmeu dvije ploe na podu. Izaem li sad, znat e gdje se krije. Nacerila se zadovoljna svojim manevrom. Stoga ostajem i ne moe me prisiliti da odem.

Onda uti! Neu. utit u samo kad ja elim. Ja sam princeza i ti mi ne moe

zapovijedati. Samo otac ima pravo na to. Smjestila se pokraj brata i zagledala se u police, rijetko koritene otkad je nova kuhinja izgraena blie velikoj dvorani. Ovdje je ostalo tek nekoliko napuklih lonaca i zdjela te pola tuceta zaepljenih upova iji je sadraj bio toliko star da bi njihovo otvaranje, kao to je Briony rekla jednom prilikom, bio pokus dovoljno opasan ak i za Chavena iz Ulosa. (Djeca su se oduevila kad su saznala da je novi dvorski lijenik bio ovjek s mnogim neobinim i fascinantnim zanimacijama.) Dakle, zato se skriva?

Ne skrivam se. Razmiljam. Lae, Barrick Eddon. Kad eli razmiljati ide u etnju po zidinama

ili u oevu knjinicu ili... ili ostane u svojoj sobi poput iskuenika u molitvi. Dolazi ovamo kad se eli sakriti.

O? A od ega si ti postala tako pametna, Slamoglava?

Bio je to izraz koji je esto rabio kad se srdio na nju, kao da je razliita boja njihove kose, njezina zlatnoplava, a njegova crvena poput plea lisice, ita znaila, kao da zbog nje nisu bili blizanci. Jednostavno sam takva. Hajde, reci mi! Briony prieka, a onda slegne ramenima i promijeni temu. Jednoj od patki u jarku upravo su se izlegla jaja. Paii su tako slatki. Glasaju se pi-pi-pi i posvuda slijede majku u maloj koloni, kao da su vezani za nju.

Ti i tvoji paii. Namrtio se trljajui zapee. Ljevica mu je bila poput pande, prsti savijeni i zgreni.

Boli li te ruka? Ne! Gospa Simeon je sigurno ve otila - zato se ne ode igrati s tim

patkama ili lutkama ili ime god? Zato to te neu pustiti dok mi ne kae to se dogodilo. Briony je

sada bila na svom terenu. Ovakvu je vrst pregovora poznavala jednako dobro kao to je znala svoje jutarnje i veernje molitve i priu o Zorijinu bijegu iz utvrde okrutnog Mjeseevog Gospodara - svoje najdrae prie iz Knjige Trigona. Vjerojatno e malko potrajati, ali na kraju e biti po njenom. Reci mi!

Nita se nije dogodilo. Spustio je bolesnu ruku u krilo jednakom panjom kojom je Briony obasipala janjad ili bucmaste tence, ali njegov je izraz lica vie nalikovao izrazu lica oca koji vue za sobom neeljeno, priglupo dijete. Prestani buljiti u moju ruku.

Zna da e mi rei, Rii, zadirkivala ga je. emu se prepirati? Odgovorio je utnjom - prilino neoekivano za ovu fazu stare, poznate

rasprave. utnja i natezanje nastavili su se neko vrijeme. Brionyn je gnjev rastao

kako se Barrick odupirao svakom njezinom pokuaju da ga natjera da progovori, ali je istodobno postajala i sve zbunjenija. Osmogodinjaci, roeni istog sata, oduvijek su ivjeli zajedno, ali ona ga je rijetko viala tako uznemirenog, osim u gluho doba noi kad je esto znao vikati u runim snovima.

No dobro, rekao je naposljetku. Ako me ve nee ostaviti na miru, mora se zakleti da nikome nee rei.

Ja? Da se zaklinjem? Svinjo! Nikad te nikome nisam izdala! To je bila istina. Oboje su vie puta bili kanjeni za neto to bi poinio drugi blizanac, a da nijednom nisu pogazili rije. Bio je to sporazum, tako dubok i prirodan da ga nikad dotad nisu ni spominjali.

Ali djeak je bio neumoljiv. S neveselim osmijehom na blijedom licu priekao je da se sestrina provala bijesa stia. Napokon je popustila: dosljednost ima svoje granice, a ona je sada bila znatieljna do boli. U redu, svinjo. to eli da uinim? U to da se zakunem?

Krv. To mora biti zakletva krvlju. Tako ti glava svih bogova, zar si poludio? Porumenjela je od otrine

vlastitih rijei i nije se mogla suzdrati da se ne obazre oko sebe, iako je znala da su sami u smonici. Krvlju? Kakvom krvlju?

Barrick izvue kratak bode iz rukava. Pruio je prst i, sasvim se neznatno lecnuvi, zarezao jagodicu. Zgroena Briony je opinjeno zurila.

Ne smije nositi bode osim na javnim sveanostima, rekla je. Shaso, glavni orunik, to je zabranio iz straha da bi Brionyn gnjevni tvrdoglavi brat mogao ozlijediti sebe ili druge.

O? A to bih trebao uiniti ako me netko pokua ubiti, a u blizini nema nijednog straara? Ipak sam ja princ. Da ga pljusnem rukavicom i naredim da ode?

Nitko te ne eli ubiti. Promatrala je kako se krv skuplja u kapljicu, a potom curi niz njegov prst. Zato bi te itko htio ubiti?

Odmahnuo je glavom i uzdahnuo zbog njezine naivnosti. Ti e samo nastaviti sjediti dok nasmrt ne iskrvarim?

Prenula se. eli da i ja to napravim? Samo da bi mi odao neku glupu tajnu?

Onda dobro. Posisao je krv i obrisao prst o rukav. Neu ti je odati. Odlazi i pusti me na miru.

Ne budi zao. Paljivo ga je promotrila i vidjela je da se nee predomisliti - znao je biti tvrdoglav kao mazga. U redu, daj mi bode.

Zastao je, oito ne elei uiniti neto tako nemuevno kao to je predaja sjeiva sestri, ali naposljetku joj ga prui. Dugo je drala otar brid iznad svoga prsta, grizui usnicu.

Pouri! Kako nije odmah posluala, naglo je pruio zdravu ruku, zgrabio

njezinu i pritisnuo ju na sjeivo bodea. Zasjeklo je, ali ne preduboko; do trenutka kad ga je prestala proklinjati, najgora je bol minula. Crveni biser pojavio se na vrku njezina prsta. Barrick joj primi ruku, sada kudikamo njenije, te prisloni njezin prst uz svoj.

Bio je to udan trenutak, ne samo zbog osjeaja, koji je bio upravo onakav kakav je djevojica oekivala od trljanja jo bolnog prsta uz bratovljev i razmazivanja malo krvi po isprepletenim prstima, ve zbog prodornosti Barrickovih oiju, naina na koji je motrio tu crvenu mrlju, pohlepno poput nekog tko svjedoi neemu znatno dojmljivijem: voenju ljubavi ili vjeanju, nagosti ili smrti.

Podigao je pogled i uhvatio ju kako zuri. Ne gledaj me tako. Kune li se da nikad nee odati ono to u ti rei? Da te bogovi mogu kazniti na najstraniji nain ako to uini?

Barrick! Kako moe takvo to rei? Neu te nikome odati, zna to. Sada smo pomijeali krv. Vie nema povratka. Odmahnula je glavom. Samo je djeak mogao smatrati da obred s

noevima i zasijecanjem prstiju moe predstavljati vru sponu od dijeljena tame tople majine utrobe. Neu se predomisliti. Zastala je kako bi potraila rijei kojima bi ga uvjerila u svoju pouzdanost. Zna to, zar ne?

U redu. Pokazat u ti. Ustao je i, na sestrino iznenaenje, popeo se na komad drva koji je od

pamtivijeka sluio umjesto stolca u smonici te stao prekapati jednu od najviih polica. Izvukao je smotuljak umotan u krpu za ienje. Iznio ga je i sjeo, oprezno ga pridravajui u rukama, kao da dri neto ivo i potencijalno opasno. Djevojica bijae rastrgana izmeu poriva da se nagne naprijed i elje da dade petama vjetra u sluaju da neto odatle iskoi na nju. Kad je odmotao umrljanu krpu, zablenula se.

To je kip, rekla je naposljetku gotovo razoarana. Bio je veliine jedne od onih crvenih vjeverica u tajnom vrtu kad bi sjele na stranje noge, ali to je bila jedina slinost s iim obinim: zakukuljen lik, lica gotovo posve skrivenog, bijae nainjen od oblanog kristala, mjestimice sivo-bijelog i mutnog poput inja, mjestimice prozirnog i sjajnog poput stakla katedrale, u bojama koje su se protezale od najbljee modre do ruiaste poput koe ili

razvodnjene krvi. Plosnat, moan lik drao je pastirski tap; na ramenu mu je poput druge glave uala sova. To je Kernios. Ve ga je negdje vidjela pa je pruila ruku da ga dotakne.

Nemoj! Barrick ga povue i ponovo ga umota u krpu. On... on je zao.

Kako to misli? Ne znam. Samo... mrzim ga. Na trenutak ga je zaueno pogledala, a onda se iznenada sjetila. O, ne! Barrick, je li to... je li to kip iz Erivorove kapele? Onaj zbog

kojeg se otac Timoid toliko razljutio kad je nestao? Kad gaje netko ukrao. Neprestano je to ponavljao. Barrick porumeni. Imao je pravo. Zorijine mi milosti, nisi valjda...? Nije odgovorio, ali to je samo po

sebi dovoljno govorilo. O, Barrick, zato? Ne znam. Rekao sam ti, mrzim ga. Mrzim njegov izgled, tako je slijep

i tih i samo... razmilja. eka. Cijelo ga vrijeme osjeam, ali jo je gore kad sam u kapeli. Zar ti to ne osjeaV

to? To... Ne znam. Toplinu. Stvara mi osjeaj vruine u glavi. Ne, nije ba

tako. Ne znam. Ali mrzim to. Njegovo je lie opet bilo odluno, blijedo i strogo. Bacit u ga u jarak.

Ne smije! Vrijeanje! Bio je u obitelji... itavu vjenost. Ba me briga. Nee biti u obitelji jo dugo. Ne mogu ga ni pogledati. Zurio je u nju. Upamti, obeala si i zato nikome ne smije rei.

Poloila si zakletvu - pomijeali smo krv. Naravno da nikom neu rei. Ali svejedno mislim da to ne smije

uiniti. Odmahnuo je glavom. Nije me briga. A ti me ne moe sprijeiti. Uzdahnula je. Znam. Nitko te ni u emu ne moe sprijeiti, Rii, bez

obzira na to o kakvoj se budalatini radi. Samo sam ti htjela rei da ga ne baca u jarak.

Zapiljio se u nju, namrgoen. Zato? Zato to ga odvodnjavaju. Isto su uinili pretprolo ljeto pa su pronali

kosti one ene koja se utopila, sjea se? Polako je kimnuo. Merolanna nam nije dopustila da odemo pogledati

kao da smo bebe! Bio sam jako ljut. inilo se da prvi put u njoj vidi pravu saveznicu, a ne protivnicu. Dakle, ako ga bacim u jarak, netko e ga kad-tad pronai. I vratiti u kapelu.

Tako je. Razmislila je. Trebao bi zavriti u oceanu. Baci ga s vanjskih zidina iza Istone lagune. Voda ondje dopire do samog zida.

Ali kako u to izvesti bez da straari opaze? Rei u ti kako, ali mi neto mora obeati. to? Samo obeaj. Namrtio se, ali ona je uspjela pobuditi njegovu znatielju. U redu,

obeavam. No, kako u ga baciti, a da me straari ne vide? Ja u poi s tobom. Rei emo da se elimo popeti i brojati galebove,

ili neto slino. Ionako nas smatraju djecom - nikad ne obraaju pozornost na ono to radimo.

Mi i jesmo djeca. Ali to e mi ti? Mogu ga se i sam rijeiti, zna. Nakratko je spustio pogled na svoju zgrenu ljevicu. Lako u ga baciti u vodu. Nije ba teak.

Ja u pasti kad stignemo na vrh. Ti e ii ispred mene, a straari e zastati da mi pomognu - prestrait e se da nisam slomila nogu ili neto slino - a ti samo korakni na zidine i... uini to.

Zapiljio se u nju, zadivljen. Pametna si, Slamoglava. Osim toga, treba nekog poput mene da pazi na tebe, Rii. A sada

obeanje. Ha? elim da se zakune naom krvlju da e idui put kad ti padne na um

ukrasti vrijedan kip iz kapele ili neto slino, najprije razgovarati sa mnom. Nisam tvoj mlai brat, zna...!

Zakuni se. U protivnom, moja zakletva vie ne vrijedi. A, dobro. Kunem se. Lagano se nasmijeio. Osjeam se bolje.

Nemoj. Sjeti se samo svih slugu koje su svukli dogola i pretraili, pa ak i istukli, dok je otac Timoid traio kip. Nita nisu skrivili!

Uvijek je tako. Navikli su. Ipak, pravio se da gaje to malko dirnulo. A to je s Kerniosom? to e on rei na to to su mu ukrali kip i bacili ga u more?

Barrickovo se lice ponovo namrtilo. Ne zanima me. On je moj neprijatelj.

Barrick! Ne govori tako o bogovima! Slegnuo je ramenima. Hajdemo. Gospa Simeon je sigurno ve

odustala od potrage. Vratit emo se po kip kasnije. Na zidine ga moemo odnijeti sutra ujutro. Ustao je i pruio zdravu ruku da pomogne sestri koja se borila s dugim suknjama. Trebali bismo oprati krv s ruku prije nego se vratimo u rezidenciju, inae e htjeti znati gdje smo bili.

Nema ba puno krvi. Ima je dovoljno da potakne pitanja. Oboavaju postavljati pitanja a

krv svi primijete. Briony je otvorila vrata smonice te su mugnuli u hodnik tiho poput

duhova. Prijestolna dvorana bila je neobino tiha - poput grobnice, kao daje golemo staro zdanje zadravalo dah dok je prislukivalo aputanje u smonici.

DIO PRVI

Maske

1.

Prognanici Ako je tama, kao to mnogi medu Dubokim Glasovima

vjeruju, jednako stvarna kao svjetlo, to je onda prvo nastupilo nakon Niega - tama ili svjetlo?

. Pjesme najdrevnijih glasova vele da bez sluaa nema prve

rijei: tama je bivala sve dok nije nastalo svjetlo. Usamljeno Nitavih porodilo je Svjetlo Ljubavi, a poslije su nainili sve to postoji dobro i zlo, ivo i neivo, pronaeno i izgubljeno.

.

(iz Stotinu razmatranja, uzeto iz qarske Knjige kajanja)

Bio je to straan san. Mladi pjesnik Matt Tinwright krasnoslovio jepogrebnu odu za Barricka punu bombastinih besmislica o Kerniosovom njenom naruju i toplom zagrljaju zemlje, ali Briony je uasnuto gledalakako se lijes njezina brata blizanca ljulja i trese. Neto je iznutra eljelopobjei, ali je stari lakrdija Zagonetalo nastojao drati zatvoren poklopac,pritisnuvi ga svom snagom svojih krljavih ruku. Poklopac je kripao,a lijes pod njim drhtao.

Pustite ga van, htjela je viknuti, ali nije mogla - veo koji je nosila bio je tako stegnut da joj rijei nisu mogle preko usana. Njegova ruka, njegova sirota kljasta ruka! Kako ga mora boljeti, njezina sirotog mrtvog Barricka, kad se toliko koprca u tako skuenu prostoru.

Ostali koji prisustvovahu pogrebu, dvorjani i kraljevski straari, pomagali su lakrdijau pridrati poklopac, a onda su zajedno iznijeli lijes iz kapele. Briony je pohitala za njima, ali umjesto na travu i sunce groblja, vrata kapele vodila su u labirint mranih kamenih tunela. Zapletena u glomaznu crninu, nije mogla odrati korak s oaloenima te ih je ubrzo izgubila iz vida. Uskoro je mogla samo uti priguene uzdahe svog blizanca, zatoenika u lijesu, voljenog mrtvaca - ali ak su i ti zvuci postajali sve slabiji, slabiji i slabiji...

Briony sjedne, ustreptalog srca, i otkrije da ju okruuje hladna tama proeta sjajnim, dalekim pogledima zvijezda. amac se zibao pod njom, a vesla tiho kripala u raljama dok ih je mlada Skimmerica Ena podizala i sputala u vodu, njeno poput zaigrane vidre u mirnoj uvali.

Samo san! Hvala Zoriji! Znai da je Barrick jo iv - znala bih da nije, sigurna sam. Iako je ostatak jezive fantazije iezao poput magle, um tekog disanja nije. Osvrnula se i ugledala Shasa dan-Hezu sklupana u amcu iza nje, zatvorenih oiju i stisnutih zuba na kojima se reflektirala svjetlost zvijezda, pa se inilo da blistaju na njegovu zasjenjenom licu. Zrak je tiho strugao prolazei unutra-van; stari tuanski ratnik inio se nadomak smrti.

Shaso? Moe li govoriti? Nije odgovorio pa Briony zgrabi mladu Skimmericu za mravo, tvrdo rame. Bolestan je, prokleta bila! Zar ga ne uje?

Dakako da ga ujem, moja gospo. Djevojin je glas bio iznenaujue grub. Mislite da sam gluha?

Uini neto! Umire! to biste htjeli da uinim, princezo Briony? Prije nego to smo

napustili kuu mog oca, oistila sam mu i povezala rane i dala jak lijek od pletibilja, ali groznica ga jo mori. Potreban mu je poinak i topla vatra, a moda mu ni to ne pomogne.

Onda se moramo iskrcati! Koliko ima do marrinswalke obale? Jo pola noi, moja gospo. U najboljem sluaju. Zato sam i okrenula

natrag. Okrenula si natrag? Zar si poludjela? Bjeimo od ubojica! Dvorac su

sada zaposjeli moji neprijatelji. Da, neprijatelji koji e vas uti budete li preglasno vikali, moja

gospo. Briony je jedva mogla razabrati njezino lice pod kukuljicom, ali i bez

da ga vidi znala je da joj se ruga. Ipak, Ena je barem u jednom bila u pravu: Dobro, bit u tia - a ti e govoriti konkretno! to radi?

Ne moemo se vratiti u dvorac. Shaso e prije ondje umrijeti nego kad bismo ga ovog trena gurnule u vodu. A i mene e ubiti.

Znam, moja gospo. Nisam rekla da u vas vratiti u dvorac. Rekla sam samo da sam krenula natrag. Trebamo zaklon i oganj to prije. Vodim vas na mjesto u zaljevu istono od dvorca - moj ga narod zove Skean Egye-Var - Erivorovo rame na vaem jeziku.

Erivorovo rame? Takvo mjesto ne postoji...! Postoji, a na njemu je kua - kua vae obitelji Takvo mjesto ne postoji! Suoena s time da bi joj Shaso mogao

umrijeti u naruju, Briony je na trenutak ispunio toliki gnjev i uas da je zamalo udarila djevojku. Onda je iznenada shvatila. MHelanova hrid! Misli na lovaku kuu na MHelanovoj hridi.

Da. Eno je tamo. Skimmerica umiri vesla i pokae prema tamnom obrisu na obali. Hvala Dubokima, izgleda pusto.

I trebala bi biti - nismo je koristili ovog ljeta jer oca nije bilo zbog svega to se dogodilo. Moe li tamo pristati?

Da, dopustite li mi da razmislim o tome to inim, moja gospo. Struje su jake u ovo doba, netom pred jutro.

Briony uroni u tjeskobnu tiinu dok je Skimmerica, baratajui veslima vjeto kao da su nastavci njezinih ruku, usmjeravala uzbibani amac u izluujue spor krug oko otoka, traei dragu izmeu litica.

Nekada je Briony dolazila na otok u kraljevskoj barci, stojei uz ogradu visoko iznad vode dok su kraljevi vojnici vjeto skakali tamo-amo pazei da putovanje proe glatko, te nikad nije uvidjela koliko je pristajanje bilo teko. No sad su se hridi nadvile nad njom poput divova, a valovi podizali i sputali Enin mali amac poput pjene na uzburkanu moru. Nijema od straha omotala je jednu ruku oko ograde, a drugom nastojala zadrati Shasa u uspravnom poloaju, drei ga za nabor obine debele koulje koju su mu dali Skimmeri.

U trenutku kad se inilo daje mlada Skimmerica pogreno procijenila litice te da e se amac skrhati poput ptijih kostiju u vujim raljama, vesla su snano zagrabila tamnu vodu. Kliznuli su pokraj stijena prekrivenih priljepcima, toliko blizu da je Briony morala maknuti ruku kako ne bi ostala bez prstiju. Drveni je trup na trenutak zastrugao, mali amac zavibrirao, a onda su proli i zali u razmjerno mirnu dragu.

Uspjela si!

Ena mirno kimne, veslajui preko drage prema plutajuem pristanu okovanom za kameni zid. Samo nekoliko lakata dalje, na strani prema oceanu, valovi su udarali i urlikali poput nasamarenog grabeljivca, ali ovdje se talasanje primirilo. Kad su privezale amac, izvukle su Shasa poput mlitavog tereta i prenijele ga malim ljestvama na pristan prekriven skorenom solju. Tamo su ga ispustile.

Ena je unula pokraj Shasova omlohavljenog tijela. Moram otpo- inuti... samo na trenutak... rekla je, poniknuvi glavom.

Briony je shvatila koliko se Skimmerica morala namuiti, satima veslajui da ih izbavi iz dvorca i dovede u sigurno utoite ove uvale. Bila sam nezahvalna i nepristojna, rekla je djevojci. Molim te da mi oprosti. Shaso i ja bismo oboje odavno bili mrtvi da nije bilo tebe.

Ena ne ree nita, ve samo kimne. Moda se ispod kukuljice i malice nasmijeila, ali no je bila premrana da bi Briony bila sigurna.

Dok se vas dvoje odmarate, uspet u se do lovake kue i vidjeti ega ondje ima. Ostanite tu. Briony prebaci svoj plat preko Shasa i popne se stubama uklesanima u klisuru. Bile su iroke, izlizane i skliske od morskih kapljica i rosnih nonih magli, no tako poznate da bi se njima mogla uspeti i u snu. Po prvi se put ponadala. Dobro je poznavala ovo mjesto i njegovu udobnost. Ve se bila pomirila s time da e prvu no progonstva prespavati u pilji na marrinwalkoj plai ili u ipraju u zavjetrini morske litice. Ovdje e barem imati krevet.

Lovaku kuu na MHelanovoj hridi izgradio je za jednu od Brionynih pretkinja, Ealgu Lanenokosu, njezin mu kralj Aduan - ljubavni dar, jedni su govorili; zatvor, tvrdili su drugi. to god daje bilo istina, sada je to bio samo izblijedjeli obiteljski tra - glavni likovi bili su mrtvi vie od stotinu godina. U vrijeme Brionyna djetinjstva Eddoni su na otoku provodili barem desetononicu svakog ljeta, a kadikad i mnogo vie. Njezinu se ocu Olinu sviala osama i tiina tog mjesta te injenica da je ondje mogao predsjedati znatno manjim dvorom. esto je dovodio samo Avina Bronea kao savjetnika, dvanaestak slugu i najosnovniji broj straara. Kao djeca, Briony i Barrick otkrili su usku, strmu brdsku stazu koja se sputala do livade pored mora (kao to su je neprijeporno otkrili i brojni drugi kraljevski potomci prije njih) te su voljeli to mjesto gdje su esto provodili poslijepodneva sasvim sami, bez straara ili drugih odraslih osoba. Djeci koja su gotovo svaki trenutak svojih ivota bila okruena slugama, vojnicima i dvorjanima,

livada pored mora predstavljala je raj, a ljetnikovac mjesto za koje su ih vezivale gotovo samo sretne uspomene.

Briony se osjeala vrlo udno hodajui prednjim stubama obasjanim zvijezdama. Poznata kua, iji je svaki prozor trebao biti osvijetljen svjetlima dobrodolice, toliko je utonula u mrak da je jedva mogla razabrati njezin obris od tamnog neba. Kao i toliko toga ove godine, a pogotovo posljednjih tjedana, jo se jedan dragocjeni dio njezina ivota okrenuo naglavake, a jo su jednu uspomenu ukrali i zloupotrijebili neprijatelji obitelji Eddon.

Briony je obuzeo bijes im se sjetila podrugljivog lica Hendona Tollyja i njegovog likovanja nad njezinom nemoi kad joj je rekao da e preoteti prijestolje njezine obitelji. Moda nisi jedini odgovoran za ono to je zadesilo nau obitelj, ti Ijetopoljski gade, ali jedini si za kojeg znam, jedini do kojeg mogu doprijeti. U tom se trenutku osjeala ledenom i tvrdom poput hridi u zaljevu. Ne noas - ali jednog dana. A kad taj dan svane, iupat u ti srce kao to si ti iupao moje. Samo to tvoje nee kucati kad zavrim.

Nije se muila s masivnim ulaznim vratima znajui da su zakljuana, ve se zaputila okolo do kuhinje, iji je kraun bio raskliman i mogao se otvoriti drmanjem. Oekivano, nakon nekoliko preciznih udaraca vrata su se otvorila, ali unutra je bilo zapanjujue mrano. Svaki put kad bi Briony ovdje boravila, nou je gorjelo barem nekoliko svjetiljki. Sada je bilo crno kao u rogu te se, uasnuta, na trenutak nije mogla prisiliti da ue. No pomisao da Shaso lei na hladnom pristanu, pati, a moda i umire, primorala ju je da stupi kroz otvorena vrata.

Mjesecima zatoen u eliji mojom krivnjom - mojom i Barrickovom. Namrtila se. Da, no dio se krivnje moe pripisati i njegovoj prokletoj tvrdoglavosti...

Uspjela je napipati kuhinjski kamin, ne uspijevajui izbjei nekoliko neugodnih susreta s pauinom. Neto se ratrkalo u tami - samo mievi, uvjeravala se. Nakon odulje potrage i jo mnogo pauine, pronala je kresivo umotano u tavljenu kou i ara te aku uljem natopljenih potpaljivaa. Nakon nekoliko pokuaja Briony je nakresala iskru te je slab plamen zahvatio potpaljivae. Ohrabrila se i sruila pauinom prekrivenu hrpu cjepanica pa bacila nekoliko manjih grana na oganj kako bi se ovaj rasplamsao. Razmiljala je da upali vatru i u kaminu glavne dvorane. Od te joj se misli stegnulo srce jer se sjetila oca kojeg je izgubila. On je uvijek ustrajao na tome da sam pali vatru u glavnoj dvorani. Briony je znala da ne

bi bilo pametno da se svjetlo pojavi u prednjem dijelu kue, na strani koja je gledala prema dvorcu June Mee, iako je vjerovala da ga je, ak i sa dvorskih zidina, nemogue opaziti osim paljivim promatranjem. Ali ako je ikad postojala no u kojoj su Hendon Tolly i njegovi ljudi stajali na zidinama promatrajui lovaku kuu, bila je to ova. Kuhinja e pruiti dovoljan zaklon.

Prednji dio ljetnikovca jo je bio mraan i stran dok se Briony sputala strmim puteljkom, ali spoznaja da je sada u kuhinji plamsala vatra inila ga je privlanijim. U ruci je nosila zastrti fenjer kako bi mogla vidjeti kamo stavlja noge.

Dakle, preivjeli smo prvi dan - osim ako nisu opazili amac i krenuli za nama. Lecnuvi se od te pomisli, pogledala je prema dvorcu, ali, iako je vidjela nekoliko svjetala kako se pomiu po zidinama, nije bilo vidljivog traga prekomorske potjere. A ako netko doe pretraiti MHelanovu hrid prije nego to ona i Shaso uzmognu otii? No, poznavala je otok i njegova skrovita bolje od ikoga. Ali, to ja to radim? upitala se. Ne bih smjela izazivati bogove razmiljanjem o takvim stvarima...

*

Shaso je bio sposoban osoviti se na noge, ali dvije mlade ene morale su obaviti veinu posla da bi ga uspele stubama. Dokaz njegove slabosti i mogueg potpunog sloma bio je taj to uope nije prosvjedovao.

Kad su stigli do lovake kue, Briony je pronala gunjeve kojima je omotala starca i posjela ga u kut blizu ognjita, naslonivi ga na jastuke koje je ukrala iz prebogato opremljenog salona, poznatog kao Kraljiina soba za osamu. Djevojka Ena ve je poela pretraivati kredence u nadi da e poveati koliinu hrane koju je ponijela iz svoje kue pokraj Skimmerske lagune, ali Briony je znala da su smonice prazne. Za veeru e opet imati suenu ribu.

Suena riba je kudikamo bolja od gladovanja, podsjetila se, ali budui da Briony Eddon nikad u svom ivotu nije bila ni blizu tome da gladuje, to je bila samo teoretska vrsta utjehe.

*

Nakon to su ga nahranile s nekoliko zalogaja riblje juhe, Shaso jejasno pokazao da eli jesti sam. Jo uvijek preumoran i previe bolestan da bi mogao govoriti, uspio je ubaciti dovoljno juhe u eludacte je Briony po prvi

put postala sigurna da e starac preivjeti no.Odjednom je osjetila koliko je i sama iscrpljena. Odgurnula je zdjelu ustranu borei se da joj glava ostane uspravna.

Umorni ste, Visosti, ree Ena. Briony nije uspijevala protumaiti djevojin izraz lica, ali joj se uini ljubazan, i na njeno iznenaenje, pun mirne snage. Pomalo se zastidjela vlastite krhkosti. Idite, i pronaite si postelju. Ja u paziti na Shasona dok ne zaspi.

Ali i ti si umorna. Veslala si cijelu no! To sam nauila u djetinjstvu, kao i plivati i krpati mree. Znala sam se

i vie namuiti - za manje vrijedan cilj. Briony se na asak zapilji u djevojku, u njene krupne, okrugle, tamne

oi i otkriveno elo, sjajno poput steatita. Je li bila lijepa? Bilo je teko rei, previe je toga na njoj bilo neobino, ali gledajui u te inteligentne oi i snane, pravilne crte lica, Briony je pretpostavila da ju je njena sorta smatrala prilino lijepom.

U redu, napokon se predala. Vrlo si ljubazna. Uzet u svijeu i ostaviti ti svjetiljku. Posteljina se nalazi u krinji u hodniku - izvadit u je za tebe i Shasa.

Mislim da e on spavati tu gdje je, tiho e Ena, moda da potedi Shasa sramote da se o njemu govori kao o djetetu. Bit e mu udobno.

Kad sve ovo zavri, a Tollyjevi budu trunuli na vjealima, Eddoni nee zaboraviti svoje prijatelje. Skimmerica nije reagirala na ove rijei pa se Briony pokua bolje izraziti. Ti i tvoj otac bit ete nagraeni.

Sada se Ena doista nasmijeila, ak se inilo da priguuje smijeh, to je potpuno smelo Briony, ali je rekla samo: Hvala, Visosti. ast mi je pomoi ako mogu.

Zbunjena, ali preumorna da o tome razmilja, Briony je napipala put do najblie lonice, razgrnula pranjav prekriva i opruila se. Tek kad je poela tonuti u san sjetila se da je ovo bila odaja kojom se sluio Kendrick. Vrati se, onda, rekla je svom mrtvom bratu oamuena od umora. Vrati se i opsjedaj me, dragi, dragi Kendrick - tako mi nedostaje...!

Ali san u koji je padala polako poput pera u zdenac, bio je neprobojno crn, a u njemu nije bilo ni mora ni duhova.

*

Na otok se spustila magla, ali zora je ipak donijela dovoljno svjetla paje lovaka kua na MHelanovoj hridi ponovno izgledala poznato svjetla koje je sipilo kroz visoke prozore i ispunjavalo veliku dvoranu modrosivim sjajem, mekim poput ljeskanja bisera, zbog kojeg se inilo da se kipovi svetih oniraija u niama vraaju u ivot. Cak je i kuhinja opet bila onakva kakvom ju je Briony zadrala u sjeanju. Predmeti koje prethodne noi nije primijetila zbog pretjeranog umora, miris zraka, samotni krici zovoja i galebova, teko pokustvo koje su ogulile generacije eddonske djece gradei zamiljene karavane ili tvrave, sada su u njoj izazivali tugu i enju.

Nema ih. Nijednog od njih. Barrick, otac, Kendrick. Osjetila je kako joj se oi pune suzama i gnjevno ih obrie. Ali Barrick i otac su ivi - moraju biti. Ne budi glupa. Nisu mrtvi, samo su... negdje drugdje.

uei u vrijesku pred lovakom kuom, zurila je dugo i prodorno u dvorac. inilo se da se nekoliko baklji kree zaljevom u podnoju dvorskih zidina - amci za potragu provjeravali su drage i pilje du obale Midlanova brijega - ali nijedan od njih nije se, inilo se, zaputio dalje od June Mee. Briony se ponada. Ako je ona zaboravila na ljetnikovac, postojala je mogunost da ga se ni Tollyji ne sjete prije negoli ona i Shaso budu daleko.

Vrativi se u kuhinju posluno je pojela riblju juhu, ovaj put zainjenu divljim rumarinom koji je Ena pronala u zaputenu, obraslu vrtu. Briony nije bila sigurna kada e opet jesti te se uvjerila kako je i riblja juha plemenito jelo, ako joj da snage da preivi kako bi jednog dana mogla zariti otricu u srce Hendona Tollyja.

I Shaso je jeo, ni vjetije ni bre nego prethodne noi. Ipak, bio je malice manje blijed i nije hripao poput ognjinog mijeha. Iako su mu oi i dalje bile upale, a koa osjenana kolobarima (zbog ega je, prema Brionynu miljenju, nalikovao jednom od onirona, poput Iarisa ili Zakkasa Poderanog ili nekog drugog suncem oprljenog, divljinom izluenog proroka iz Knjige Trigona), pogled mu je ponovo bio bistar i otar - pogled Shasa kojeg je Briony poznavala.

Danas ne idemo nikamo. Pojeo je zadnji zalogaj prije i spustio praznu zdjelu. Ne smijemo riskirati.

Ali magla e nas sigurno zakriti... Izraz njegovog lica uvelike je podsjeao na starog Shasa, odraavajui

jednako i ljutnju to mu se protuslovi i razoaranje to nije dobro razmislila o svemu. Moda ovdje, u zaljevu, princezo. Ali to kad pristanemo kasno

poslijepodne, a magla se digne? ak ako nas neprijatelj i ne opazi, mislite li da e mjesni ribari samo tako zaboraviti da su vidjeli neobian par koji se iskrcao? Odmahnuo je glavom. Prognanici smo, Visosti. Sve to se dogodilo bit e uzalud ako se predate neprijateljima. Ako vas zarobi, Hendon Tolly nee vas predati sudu ili zatvoriti u tvravu da budete stijeg oko kojeg e se okupiti ljudi odani Eddonima. Ne, ubit e vas, i nitko nikad nee vidjeti vae tijelo. Nee mu smetati da narod pria o vama ukoliko bude posve siguran da ste mrtvi.

Briony se prisjeti Hendonova nacerenog lica, a ruke joj se zgre. Trebali smo njegovu obitelj davno liiti titula i posjeda. Trebali smo pogubiti tu cijelu izdajniku bagru.

Kada? Kad su otkrili svoje izdajstvo ve je bilo prekasno. A Gailon je, iako ga ne volim, po svemu sudei bio astan sluga vaoj kruni - ako je Hendon govorio istinu. to se Caradona tie, znamo samo ono to je Hendon o njemu rekao, tako da je njegova zloa jednako upitna kao i

Gailonova dobrota. Svijet je udan, Briony, a postat e jo udniji u danima koji slijede.

Pogledala je njegovo tamnoputo, strogo lice te se zastidjela to je bila tolika budala i tako slabo pazila na najveu dragocjenost vlastite obitelji. to li je on mislio, njezin stari uitelj? to li je mislio o njoj i njezinu blizancu koji su gotovo darovali eddonsko prijestolje?

Kao da je proitao njezine misli, Shaso odmahne glavom. Ono to se dogodilo u prolosti pripada prolosti. Ono to je pred nama - to je najvanije. Hoete li mi pokloniti svoje povjerenje? Hoete li sluati mene, samo mene?

Unato svim svojim pogrekama i gaenju prema samoj sebi, nije mogla ne naroguiti se. Nisam budala, Shaso. Vie nisam dijete.

Na trenutak, izraz mu je postao blai. Ne. Divna ste mlada ena, Briony Eddon, i imate veliko srce. Ali ovo nije vrijeme za velika srca. Ovo je as za sumnju, izdajstvo i ubojstvo, a ja imam mnogo iskustva u svemu tome. Traim da mi poklonite svoje povjerenje.

Dakako da ti vjerujem - to time misli? Da neete initi nita bez da me prvo pitate. Prognanici smo, a za nae

je glave raspisana nagrada. Ve sam vam rekao, sve to se dogodilo prije - vaa kruna, povijest vae obitelji - nee znaiti nita ako nas uhvate. Morate

prisegnuti da neete djelovati bez mog doputenja, bez obzira na to koliko se malim ili nevanim taj in doimao. Upamtite, ispunio sam prisegu danu vaem bratu Kendricku, ak i kad me to moglo stajati ivota. Zastao je i duboko odahnuo te se malko nakaljao. Jo bi me moglo stajati. Stoga elim da vi meni obeate isto. Prikovao ju je pogledom. Ovaj put to nije bio poznati zapovjedniki pogled, pogled uitelja - u njemu je zapravo bilo neeg moleivog.

Postiuje me kad me podsjea na ono to si napravio za moju obitelj, Shaso. I ne pripisuj si zaslugu za vlastitu tvrdoglavost. Ali da, ula sam te, i da, razumijem. Sluat u te. Radit u kako ti misli da je najbolje.

Uvijek? Bez obzira na vae sumnje? Bez obzira na to koliko bili srditi to vam nisam objasnio svaku svoju misao?

Tiho je siktanje prenulo Briony. Shvatila je da se djevojka Ena tiho smije ribajui lonac za juhu. To je bilo poniavajue, ali bilo bi jo sramotnije kad bi se nastavila prepirati poput djeteta. U redu. Zaklinjem se zelenom krvlju Erivora, zatitnika moje obitelji; Je li to dovoljno?

Trebali biste pripaziti kad se zaklinjete Egyevarom, Visosti, veselo e Ena, pogotovo ovdje nasred mora. On vas uje.

O emu to govori? Kad se zakunem Erivorom, mislim ozbiljno. Okrenula se Shasu. Jesi li sad zadovoljan?

Nasmijeio se iskesivi zube - stari refleks grabeljivca. Neu biti zadovoljan sve dok Hendon Tolly ne bude mrtav i dok mu se onaj tko je skrivio Kendrickovu smrt ne pridrui. Ali prihvaam vae obeanje. Lecnuo se pruajui noge. Briony odvrati pogled: iako je Skimmerica povezala najtee rane nastale od okova, tijelo mu je bilo prekriveno dubokim ogrebotinama i tamnim masnicama, a udovi pretjerano mravi. A sada, ispriajte mi to se dogodilo - sve ega se moete sjetiti. Do moje su elije vijesti rijetko dopirale, a malo sam razumio od onog to ste mi sino govorili.

Briony je dala sve od sebe, iako je bilo teko prizvati u sjeanje sve to se dogodilo tijekom mjeseci dok je Shaso dan-Heza leao u tamnici, a kamoli sve to pretoiti u smislenu priu. Ispriala mu je o Barrickovoj groznici i uhodi Avina Bronea koji je tvrdio da je vidio agente autarha od Xisa na tollyjevskom velebnom sijelu na dvoru Ljetopolja. Rekla mu je o karavani koju su navodno napali vilenjaci, o ekspediciji kapetana strae

Vansena i onome to ih je zadesilo, o sve blioj vojsci Sumranog naroda koja je navodno napala i zauzela kopneni grad June Mee na drugoj strani Brennova zaljeva, ostavivi slobodan samo dvorac. ak mu je ispriala o neobinom krmarevom pomoniku Gilu i njegovim snovima, barem ono malo ega se o njima uspjela sjetiti.

Iako mlada Skimmerica nije niim odavala znak da prati bizarni niz dogaaja, kad je ula Gilovu izjavu o Barricku, Ena se ostavila pranja posua i uspravila. Dikobrazova oka? Rekao je da se uva Dikobrazova oka?

Da, pa to? Gospa Dikobraz jedna je od najzloglasnijih meu Drevnima, ozbiljno

e Ena. Ona je suputnica smrti. to to znai? upita Briony. I otkud ti to zna? Tajanstveni smijeak opet se pojavio na djevojinim irokim usnama,

ali je pogledom izbjegla Briony. ak smo i mi u Skimmerskoj laguni upoznati s nekim vanim stvarima.

Dosta!! srdito e Shaso. Danas u spavati - ne volim biti nikome na teret. Kad sunce zae, odlazimo. Djevojko, obratio se Eni, odvest e nas na marrinsvvalku obalu i ondje tvoja sluba zavrava.

Moe ako pojedete neto prije nego odemo, ree mu Ena. Jo juhe jedva ste taknuli ono to sam vam dala. Obeala sam ocu da u paziti na vas, pa e se naljutiti na mene ako se opet sruite.

Shaso ju pogleda kao da provjerava ruga li mu se. Uzvratila je pogled, bez straha. Onda u jesti, rekao je naposljetku.

(CroWarez.org )

Briony je provela dobar dio poslijepodneva zurei u zaljev, u strahu da e ugledati brodove kako se primiu otoku. Naposljetku joj jepostalo previe hladno, pa je ula u kuu i ugrijala se uz vatru.

Na povratku do straarskog mjesta meu vrijeskom, prola je kroz lovaku kuu - mjesto koje je neko, jer je bilo manje, bolje poznavala od dvorca June Mee. Sada joj se, iako je bio dan, i ona, kao i sve drugo, inila stranom. Svijet se promijenio, a sve stvari koje su bile poznate i obine preobrazile su se u jednoj jedinoj noi.

Tono tu, u ovoj odaji, otac nam je raspredao priu o Hiliometesu i mantikori. Prije jedne desetononice bila bi se zaklela da nikad nee zaboraviti kakav je osjeaj skutriti se ispod gunjeva na oevu krevetu i prvi put uti priu o velikoj bitki tog poluboga. Sada se nalazila u istoj odaji, a sjeanje je odjednom postalo mutno. Je li Kendric bio s njima ili se povukao na spavanje u namjeri da rano ujutro sa starim Nynorom ode u ribolov? Je li gorjela vatra ili je to bila jedna od onih rijetkih, uistinu vruih ljetnih noi na MHelanovoj hridi kada bi slugama naredili da pogase sve vatre osim kuhinjske? Sada se nije mogla sjetiti niega osim oeve prie i njegova pretjerano ozbiljna bradatog lica dok je pripovijedao. Hoe li i to jednog dana zaboraviti? Hoe li cijela njezina prolost nestati na ovaj nain, dio po dio, poput stopa u kiom iibanu blatu?

Briony je prenuo ustar pokret na rubu vidokruga - neto se brzo kretalo du kutne daske. Mi? Pribliila se i istjerala neto iza noge stola, ali prije negoli je uspjela vidjeti to je to bilo, nestalo je iza zastora. inilo se neobino uspravnim da bi bilo mi - moda ptica zarobljena u kui? Ali ptice su skakutale, zar ne? Uplaeno je razgrnula draperiju na zidu, ali nije pronala nita neobino.

Mi, pomislila je. Uspeo se stranjom stranom tapiserije i dosad je ve u krovu. Siroti stvor se vjerojatno nasmrt prepao kad je netko uetao u ovu sobu - mjesto zjapi prazno vie od godinu dana.

Zapitala je samu sebe usudi li se otvoriti balkonska vrata lonice kralja Olina. Silno je eljela baciti pogled na dvorac, bojei se da je i on postao nestvaran, ali oprez je prevladao. Zaputila se natrag kroz odaju, pokraj kreveta bez prekrivaa i tankog sloja praine koja je sve prekrivala, kao u grobnici nekog drevnog proroka u kojoj se nitko nije usuivao nita dotai. Daje ovo bila obina godina, vrata bi bila irom rastvorena da se soba prozrai, a sluge bi uurbano prolazile, mele i istile. Bilo bi svjeeg cvijea u vazi na pisaem stolu (samo uti kostri u kasno ljeto) i vode u vru za pranje. Umjesto toga, njezin je otac leao zarobljen u nekoj sobi, vjerojatno manjoj od ove - moda pustoj eliji poput one u koju su zatoili Shasa. Je li Olin imao prozor kroz koji je mogao vidjeti van - ili samo tamne zidove i izblijedjele uspomene na svoj dom?

Nije vrijedilo razmiljati o tome. O mnogo toga ovih dana nije vrijedilo razmiljati.

*

Zar nisi rekla kako nije pojeo gotovo nita? upita Briony pokazavi glavom prema Shasu. Pruila je vreu. Suene ribe je nestalo.Ti si je dokrajila? Kad sam zadnji put provjerila, unutra su bila ostalatri komada.

Ena zaviri u vreu i nasmijei se. Mislim da smo ostavili dar. Dar? Kako to misli? Kome?

Malim ljudima - djeci Zranog gospodara. Briony ozlojeeno odmahne glavom. Ostavili smo dar takorima i

mievima. Mislim da sam malo prije vidjela jednog. Nije trpjela glupe bapske prie - to su kuhari i slukinje uvijek govorili kad bi neto nestalo. O, to su sigurno bili mali ljudi, Visosti. Sigurno su to odnijeli drevni. Briony neto iznenada trecne - znala je to bi Barrick rekao na to, poznatu porugu koja bi obojila njegov glas. Nedostajao joj je tako neopisivo da su joj suze navrle na oi.

Trenutak kasnije morala je priznati ironiju - oplakivala je brata koji bi sasuo salvu prezira na samu ideju malih ljudi... jer je otiao u rat protiv vilenjaka. Nema veze, rekla je Eni. Sigurno emo pronai neto za jelo u Marrinswalku.

Ena kimne. A moda nam mali ljudi donesu sreu u zamjenu za hranu - moda zamole Pyarina Kyvosa da nam poalje povoljne vjetrove. Ipak su oni njegovi miljenici, kao to moj narod pripada Egye-Varu. Briony sumnjiavo odmahne glavom, a onda zastane. Tko je ona, koja se borila protiv ubojitog demona i jedva preivjela, da olako shvaa ono to drugi govore o bogovima? Osobno, premda se svakog dana brino i iskreno molila Zoriji, nikad nije vjerovala da Nebo tako aktivno sudjeluje u ljudskim ivotima kao to su ostali smatrali - ali trenutno su ona i njezina obitelj trebali svu moguu pomo. Podsjetila si me, Ena. Prije odlaska moramo prinijeti rtvu Erivorovom oltaru.

Da, moja gospo. To je dobro i ispravno. Dakle, djevojka je odobravala, je li? Kako ljubazno od nje! Briony

naini grimasu, ali se okrene kako ju djevojka ne bi vidjela. Po prvi put je shvatila da joj nedostaje poloaj princeze regentice. Barem se ljudi prema njoj nisu otvoreno ponaali kao da je dijete ili potpuna budala iz straha, ako ni zbog ega drugog! Pomozimo najprije Shasu doi do amca.

Hodat u, prokletstvo. Starac se probudio iz drijemea. Sunce je ve zalo?

Uskoro e. Izgledao je bolje, pomisli Briony, ali je i dalje bio zastraujue mrav i oito vrlo slab. Bio je star, mnogo stariji od njezina oca - kadikad je to zaboravljala, zavarana njegovom snagom i otrinom uma. Hoe li se oporaviti, ili e ga njegov boravak u tamnici ostaviti bogaljem? Uzdahnula je. Krenimo dalje. Dug je put do marrinswalke obale, zar ne?

Shaso polako kimne. Trebat e nam cijela no, i moda dio jutra. Ena se nasmije. Ako Pyarin Kyvos poalje ak i najslabiji povoljan

vjetri, dovest u vas do obale prije zore. A kamo onda? Briony je znala da nije pametno sumnjati u ovu

djevojku snanih ruku, barem to se tie veslanja. to kae na Modru obalu? Dobro poznajem Tyneovu enu. Ona bi nam pruila utoite, uvjerena sam - dobra je ena, premda pretjerano zaljubljena u odjeu i brbljarije. Tamo bismo jamano bili sigurniji nego u Marrinswalku, gdje...

Shaso zarei dubokim, upozoravajuim glasom koji kao daje dopirao iz peine. Jeste li ili niste obeali da ete me sluati?

Da, obeala sam, ali... Onda idemo u Marrinswalk. Imam svoje razloge, Visosti. Nitko od

plemstva ne moe vas zatititi. Prisilimo li Tollyja na akciju, vojvoda Caradon e dovesti trupe Ljetopolja na Modru obalu i razoriti Aldritchevo sijelo - nee se uspjeti obraniti od Tollyja ako su Tyne i svi njegovi ljudi otili u tu bitku koju spominjete. Razglasit e da ste lana pretendentica neka slukinja koju sam prisilio da odigra ulogu nestale princeze regentice - i da je prava Briony odavno mrtva. Shvaate li?

Pretpostavljam.. Nemojte nita pretpostavljati. U ovom asu, snaga je sve, a Tollyji

dre bi u ruci. Morate me sluati i ne gubiti vrijeme na prepiranje. Uskoro bismo se mogli zatei u situacijama u kojima bi nas oklijevanje ili djetinjasta tvrdoglavost mogli stajati ivota.

Dobro. Marrinswalk, onda. Briony ustane nastojei obuzdati gnjev. Mirno, rekla je u sebi. Obeala si - osim toga, sjeti se svoje gluposti s Hendonom. Ne moe si sada priutiti divlju narav. Posljednja si od Eddonovih. Preplaivi se odjednom, uspravila se. Posljednja od Eddonovih u Junoj Mei. Ali naravno, ni to nije bilo potpuno istinito - u Junoj Mei vie nije bilo pravih Eddona, osim Anisse i njezine bebe, ako je dijete uope preivjelo svoju prvu, stranu no.

Pobrinut u se za oltar morskog boga, rekla je to je paljivije mogla, kraljevskom distancom koju je trebala ostaviti za sobom s ostatkom ivota koji su joj oteli. Pomozi lordu dan-Hezi do amca, Ena. ekat u vas dolje.

Udaljila se iz kuhinje, ne osvrnuvi se.

2.

Utapanje U poetku su nebesa bila samo tama, ali tada je doao Zo i

rastjerao tamu. Kad se povukla, za njom je zaostala jedino Sva, ki mraka. Zou se inila pristalom te su zajedno odluili vladati nad svime i dovesti sve u red.

. (iz Poetaka svega, Knjiga Trigona)

Unato kii koja je pljutala svuda uokolo, kapljui po kamenjuobraslom mahovinom i cijedei se s drvea koje se naginjalo nad njima poput zgrbljenih staraca, mladi se nije zaogrnuo. Dok su se kinekapi odbijale od njegova ela i klizile mu niz lice, jedva je trepnuo.Gledajui ga, Ferras Vansen se osjetio usamljenijim no ikad.

to ja to ovdje radim? Nije bilo te sile ni boanske ni zemaljske, koja me mogla domamiti natrag na ovo ludo mjesto. Ali stid i udnja, pomijeani na najrazorniji nain, oito su bili moniji od svih bogova, jer se opet nalazio iza Sjenovite brane, izgubljen u nesvetoj umi drvea s liem u obliku polumjeseca i puzavica klonulih od tekih, mokrih, crnih cvjetova, uasnut da e, izgubi li mladia, nanijeti jo veu bol Eddonima - i to je vanije, Barrickovoj sestri, princezi Briony.

Munja je zasjala nad njima, grom zatutnjio, a hladni se pljusak pojaao. Vansen se namrti. Ova je oluja prejaka, zakljuio je: makar to znailo jo jednu klasinu bitku s beutnim princem, danas nee ii dalje.

Ako ih ne pogodi grom ili smrtonosna groznica, njihovi e se konji zasigurno survati s kakve litice. ak je i Barrickov udni, tamni vilinski konj pokazivao znakove tjeskobe, a Vansenova ata samo su trenuci dijelili od bijega. Nijedna razumna osoba ne bi putovala nepoznatim cestama po ovakvu vremenu.

Dakako, u ovom trenutku Barricku Eddonu razum nije funkcionirao; princ nije pokazivao ni najmanju namjeru da uspori te je ve gotovo nestao iz vida.

Visosti! dovikne Vansen kroz um kie. Budemo li dalje jahali usmrtit emo konje, a bez njih neemo preivjeti. Vrijeme je bio udnovat pojam iza Sjenovite brane, ali inilo se da cijeli dan jau po beskonanom sumraku. Nakon strane bitke i besane noi provedene u skrivanju meu stijenama na rubu bojita, Ferras Vansen je ve bio tako iscrpljen da se bojao kako e izgubiti ravnoteu i pasti iz sedla. Kako je princ mogao biti manje umoran?

Molim vas, Visosti! Ne znam kamo idemo ali tamo neemo sretno stii po ovakvom vremenu. Dajte da nainimo kakav zaklon i otpoinemo, te priekamo da oluja mine.

Na njegovo iznenaenje, Barrick iznenada potegne uzde i zastane na otroj rosulji. Mladi se nije opirao kad ga je Vansen sustigao i dijelom ga povukao, a dijelom mu pomogao sii iz sedla. Poput poslunog djeteta utke je sjeo na kamen dok se kapetan strae svim silama trudio, pijuckajui i psujui, sklepati kakav takav zaklon od mokrih grana. inilo se da je princ samo djelomino prisutan, kao da je ivio duboko u svom tijelu, poput boleljivog ovjeka u golemoj kui. Barrick Eddon nije podigao pogled kad mu je Vansen sluajno oeao obraz borovom granom, a na straareve isprike odgovorio je samo polaganim treptajem.

Dok je boravio u dvorcu, Vansen je smatrao da plemstvo ivi u drugaijem svijetu od njega i njegove vrste. To mu se sada potvrdilo.

*

Kakav si ti slaboutnnik. Vansenova vatrica, tek dijelom zatienaizboenom stijenom pod kojom ju je naloio, pucketala je i borila se s vodoravnom kiom. Neka je ivotinja molio se da je to bila ivotinja zatulila u daljini, tektavim krikom od kojeg se Vansenu nakostrijeila svaka dlaka na tijelu. uvao nas Trigon, zar e uistinu riskirati ivot za djeaka koji gotovo da i nije svjestan tvoje prisutnosti?

Ali, nije to inio za Barricka. Zapravo, nije imao nita protiv mladca, ali djeakova je sestra bila ta pred kojom je Vansen strepio i ija bi tuga, da njezin blizanac nestane, slomila Vansenovo srce zauvijek. Prisegao joj je da

e se odnositi prema Barricku kao da mu je rod - suludo obeanje koje je bilo gotovo nemogue odrati.

Promatrao je kako princ jede jedan od posljednjih komada suenog mesa, vaui i zurei odsutno poput krave na livadi. Barrick nije bio samo rastresen, ve i nekako izgubljen, na nain koji Vansen nije mogao posve shvatiti. Mladi je, ini se, povremeno mogao uti to mu Vansen govori, jer se inae ovdje ne bi zaustavio, a kadikad bi pogledao svog suputnika u oi kao da ga doista i vidi. Par puta ak je prozborio, iako nije rekao nita to bi Vansen uspio razumjeti - veinom rijei koje je straar poeo smatrati vilinskim jezikom, istom vrstom besmislica koje je Collum Dyer sipao kad su mu sjenovite zemlje progutale razum. Ali ak i u najboljim trenucima, princ nije bio posve prisutan. inilo se da Barrick Eddon umire - ali na najsporiji, najspokojniji mogui nain.

Zadrhtavi, Vansen se prisjetio onog to mu je povjerio jedan od njegovih straara iz June Mee, Geral Kelty, koji se izgubio u ovim istim krajevima za Vansenova posljednjeg stravinog posjeta, nestavi zajedno s trgovcem Raemonom Bekom i ostalima. Kelty je bio sin ribara iz Zemljinkraja, a dok je jo bio djeak, njega, njegova oca i mlaeg brata zahvatila je iznenadna oluja na mjestu gdje se zaljev spajao s oceanom. Brod se prevrnuo, val gaje povukao poda se te je potonuo zastraujuom brzinom, odnijevi njihova oca sa sobom. Kelty i njegov mlai brat privili su se jedan uz drugog te dugo plivali prema kopnu, borei se s vjetrom i visokim valovima.

I kad su bili gotovo nadomak alu kod Kovniareva rta, kazao je Kelty Vansenu, mlai se brat jednostavno pustio i potonuo u vodu.

Umor, moda, rekao je Kelty tresui glavom, oiju i dalje opsjednutih. Gr. Smireno me pogledao, pa se pustio i kliznuo dolje kao da se nou zavlai pod gunj. Mislim da se ak i osmjehnuo. I Kelty se osmjehnuo dok je to priao, kao da se iskupljuje za suze u svojim oima. Vansen ga je tekom mukom gledao. Obojica su pili, ponovo provodei dan isplate u Jazavevim izmama ili nekoj drugoj kunoj jazbini nedaleko od Trnice, i bilo je doba noi kada se priaju udne stvari - stvari koje je kadikad teko zaboraviti, iako se veina ljudi svim silama trudi.

Prenuvi se zbog kie koja je curila kroz njihov bijedan zaklon od isprepletenih grana i padala mu na ovratnik plata, Ferras Vansen se zapita nije li Kelty u oima svog mlaeg brata vidio isto to i on u oima princa

Barricka - istu neobjanjivu daljinu. Je li se i Brionyn brat spremao umrijeti? Je li se spremao predati i utopiti u sjenovitim zemljama?

A ako to uini? to e onda biti sa mnom? Prvi je put jedva utekao iz sjenovitih zemalja, voen munjenom djevojkom, Willow. Nitko, bio je siguran, a ponajmanje Ferras Vansen, nije mogao dvaput biti te sree.

*

Pronali su stazu kroz umu, malko raienog puta. Vansen jeotkasao naprijed, nastojei pronai mjesto gdje bi se mogli zaustaviti i otpoinuti par sati vie u beskrajnom sivom sumraku. Nakon vie danajahanja, zalihe u njegovu torbaku gotovo su nestale. Budu li morali lovitida se nahrane, elio je to obaviti ovdje, gdje su mutne sablasti sunca imjeseca jo opsjedale nebo onkraj magle. Nije bio siguran hoe li ivotinjekoje ovdje uhvati biti obinije od plijena ulovljenog dublje iza Sjenovitebrane, ali nakanio je loviti ovdje.

Vansenov je konj iznenada zanjitao i propeo se, gotovo ga izbacivi iz sedla. Isprva je pomislio da su napadnuti, ali uma bijae tiha. Srce mu vie nije kucalo tako brzo. Dok je obuzdavao konja doviknuo je princu neka stane, a onda, dok se okretao pomilovati vrat svoga konja ne bi li umirio jo uvijek preplaenu ivotinju, spazio je mrtvo bie na tlu.

Isprva su gaenje i bojazan bili pomijeani s olakanjem, jer stvor nije bio krupniji od etverogodinjeg ili petogodinjeg djeteta te oito nije bio u stanju nikome nauditi: glava mu je bila gotovo otkinuta, a crna krv svjetlucala je na njegovim grudima i trbuhu te vlanoj travi na kojoj je leao, rijedei se i otjeui na nemilosrdnoj kii. No to je Vansen dulje promatrao truplo, ono ga je vie uznemirivalo. Nalikovalo je majmunu, ali nenormalno dugih prstiju i koe grube i prekrivene ljuskama kao u gutera. Kvrge sivih kostiju strile su kroz ljuskavu kou na zglobovima i du kraljenice. To nisu bile ozljede ve podjednako dio njega kao kravlji rogovi ili ljudski nokti. Kad je Vansen podrobnije prouio mrtvo stvorenje, opazio je da mu lice nalikuje ljudskome. Bilo je smee poput ostatka njegova okovanog tijela, ali prekriveno glatkom, tvrdom koom. Tamne oi bijahu irom otvorene u mrei naborane koe, a daje mogao vidjeti samo njih zakleo bi se da tu lei neki mali starac, iako su onjaci svemu davali drugaiji ton.

Vansen ga snano gurne maem, ali stvorenje se ne pomakne. Poveo je konja u irokom luku oko trupla i gledao kako je Barrickov bjelooki konj prelazio isti zaobilazni put. Princ nije ni spustio pogled.

Za par trenutaka Vansen je spazio drugo i tree stvorenje, oba mrtva i krvava, priklana otricom ili dugim pandama. Povukao je uzde pitajui se kakva je zvijer tako lako nadvladala ova bia neugodna izgleda. Je li to bio jedan od onih jezivih orijaa slinih pruu koji su ugrabili Colluma

Dyera? Ili neto gore, neto... nezamislivo? Moda ga je to i sada motrilo iz umskih sjena, sjajnih oiju...

Polako, Visosti, rekao je Barricku, ali mogao je govoriti xisijski, koliko je mladi obraao pozornost na nj.

Udaljena samo nekoliko koraka naprijed, leala je nasred puta jo jedna hrpa malih, vornatih trupala. Vansenov se konj zaustavi uznemireno frkui. Oigledno, nije elio gaziti preko ovih stvorova, no Barrickov konj, uzgojen u sjenovitim zemljama, nije pokazivao takvu grinju savjesti pa gaje prestigao. Vansen zastenje i sjae da raisti stazu. Ba je odguravao jedno tijelo maem, ne htijui dotaknuti nijedno od stvorenja, kad se bie iznenada vratilo u ivot. Isputajui grozan zviduk za koji je Vansen tek poslije shvatio da je dolazio iz smrtonosne rane na njegovim grudima kroz koju je itao zrak, uspio mu se popeti uz ma i zariti zube u podlakticu prije nego to je ovaj stigao zaprepateno zastenjati. Mnogo je puta razmiljao o tome da svue verinjau - zbog vlane studeni bila je vie teret nego blagodat - ali sada je zahvalio bogovima to ju je zadrao na sebi. Zubi stvorenja nisu probili kolutove koje su skovali Funderlinzi pa je mogao tresnuti naborano lice dovoljno jako da ga otrgne s ruke. Stvor je pao na tlo, ali nije pobjegao, ve je ponovno krenuo gmizati prema njemu, i dalje zvidei poput gortakih gajdi s probuenim mijehom.

Barrick! viknuo je pitajui se koliko je jo bia moda ivo i vreba na njih. Visosti, pomozite mi! Ali princ je ve bio otiao niz stazu i nestao iz vida.

Vansen se odmakne od konja, ne elei riskirati da ga rani divljim zamahom, pa, dok je malo udovite skakalo prema njegovu vratu, odalami stvora plosnatim dijelom svoje otrice i odbaci ga u stranu. Teak ma nije bio najbolje oruje, ali se nije usuivao troiti vrijeme na vaenje bodea. Prije nego to se siktavi stvor uspio osoviti, koraknuo je naprijed i pribio ga svojim maem o vlano tlo, probijajui kroz miie, crijeva i hrskavu kost, sve dok mu balak nije dospio nadomak pandama, koje su par puta slabano zamahnule, a onda se savile u smrti.

Vansen je zastao na trenutak da doe do daha i otare sjeivo o vlanu travu, a onda se uspentrao natrag u sedlo, zabrinut za princa, ali i srdit. Zar mladi nije uo njegov povik?

Pronaao je Barricka u blizini. Sjahao je s konja i zurio u tuce ili vie dlakavih bia koja su ovaj put sva bila pouzdano mrtva. Meu njima je leao mrtav konj rasjeena vrata, a neto to je Vansen isprva smatrao jednako tako mrtvim jahaem, lealo je potrbuke do njega. Crnokoso tijelo oblikom je nalikovalo ljudskome. Bilo je zaogrnuto rasparanim crnim plastom i oklopom od nekog udnog materijala modrosivog sjaja poput kornjaevine. Vansen sjae i oprezno metne ruku na potiljak trupla, u otvor izmeu kacige i oklopa. Na svoje iznenaenje, osjetio je pokret pod prstima - polagano, mukotrpno podizanje: jaha je disao. Kad je prevrnuo rtvu na lea i skinuo mu zastraujuu kacigu u obliku lubanje, doivio je drugi ok. ovjek nije imao lice. ( gro.zeraWorC )

Ne, zgroeno je shvatio trenutak kasnije, ima ga - ali to nije ljudsko lice. Nainio je znak Trojice borei se s iznenadnom provalom munine. Na toj blijedoj membrani mesa, koja se protezala izmeu skalpa i uske brade, nalazile su se oi, ali zbog toga to su bile zatvorene, inile su se tek naborima koe podno irokog ela. Bile su prekrivene mrljama krvi koja je potjecala iz naizgled smrtonosne rane na elu - krv je, barem, bila crvena poput one koja je tekla iz pobonog ovjeka. Ali ostatak lica bio je bezlian poput koe bubnja, bez nosa i usta.

Oi bezlinog ovjeka zatrepere i otvore se, crvene poput razmazane krvi. Nastojale su se usredotoiti na kapetana strae i princa, no onda su se prevrnule, a votane se vjee ponovno sklopile.

Vansen se teturajui osovio na noge od gnuanja i straha. To je jedan od njih. Jedan od stvorova ubilakog Sumranog naroda.

Pripada mojoj gospodarici, mirno e Barrick. Nosi njezin znamen. to? Ranjen je. Pobrinite se za njega. Ovdje emo se zaustaviti. Barrick je

sjahao s konja i stao, ekajui kao da je to to je rekao imalo savrenog smisla.

Oprostite, Visosti, ali to vam pada na pamet? Ovo je jedan od demona koji su nas pokuali ubiti - koji su pokuali ubiti vas. Razorili su nae vojske i nae gradove. Vansen spremi ma u tok i izvue bode iz njegovih tronih

korica. Ne, odmaknite se da mu prereem grkljan. To je milosrdniji kraj od onog kakav su ga mnogi nai doekali...

Stanite. Princ Barrick krene naprijed kao da e postaviti vlastito tijelo izmeu ranjenog stvora i smrtonosnog udarca. Ferras Vansen mogae samo zaprepateno zuriti. Barrickove oi bijahu spokojne i otre - zapravo, inio se najslinijim svome starom ja otkako su preli Sjenovitu branu - ali se i dalje ponaao poput luaka.

Visosti, molim vas, preklinjem vas, odstupite! Ovaj stvor je ubojica naeg naroda. Vidio sam isto ovakvo bie kako ubija Aldritche i Kertevvallere, poput psa meu takorima. Ne mogu ga ostaviti na ivotu.

Ne, morate ga ostaviti na ivotu, izjavi Barrick. Nalazi se na vanom zadatku.

Molim? Kakvom zadatku? Ne znam. Ali poznajem znamenje na njemu i ujem glasove koje oni

stvaraju u mojoj glavi. Ako mu ne pomognemo, jo e... naeg roda umrijeti. Smrtnika. Stanka mladog princa regenta bila je neobina, kao da je na trenutak zaboravio kojoj od sukobljenih strana pripada.

Ali odakle vi to znate? I tko je ta gospodarica koju spominjete? Sigurno ne vaa sestra. Princeza Briony nikad ne bi od vas tako neto traila.

Barrick odmahne glavom. Ne moja sestra, ne. Plemenita gospa koja me pronala i koja mi zapovijeda. Ona je jedna od najviih. Pogledala me i... prepoznala. Sad mu pomozite, molim vas. Na trenutak, prinev je pogled postao jo bistriji, ali s bistrinom se pojavio intenzivan izraz boli i gubitka, poput leda koji se stvara na plitkom jezercu. Ja ne... ne znam to treba initi. Kako to napraviti. Morate vi.

Vansen je zurio u Barricka. Barrick je zurio u njega. Mladi mu nee dopustiti da ubije ovo udovite bez otpora - to je jasno pokazao. Vansen je ve nekoliko puta pokuao izvui Barricka iz tih udnih, oparanih raspoloenja ali nije otkrio nain na koji bi to izveo a da mu pritom ne naudi, toliko je vrst bio njegov otpor. Bilo bi dovoljno teko suoiti se s Briony Eddon kada bi dopustio da deka zadesi zlo - koliko bi tee bilo kada bi mu sam naudio?

Opsovao je ispod glasa i spremio ma u tok, a onda sa stvora poeo svlaiti udan oklop nalik na ljuturu, koji je, zbog hladnog, vlanog dana,

na dodir bio topliji nego da je bio nainjen od metala ili nekog drugog postojanog materijala. Prokleta crna magija - nisam se smio opet amo vratiti.Svakog sata, inilo se, neki nov i udnovat izbor bivao je postavljen preda nj. Umjesto vojnika, trebao sam biti kraljev kua jela, pomislio je tmurno. barem ne bih ivio da vidim posljedice svojih propusta.

Bio je zarobljen u dubinama vlastitog bia toliko dugo da je tek sada,kad se napokon prizvao svijesti, Barrick Eddon poeo poimati kolikozapravo bio izgubljen.

Od trenutka kad gaje vilenjakinja opazila i prikovala mu pogled, sve je izgubilo slijed. Od tog zapanjujueg trenutka kada je leao oamubespomoan i kad se orijaeva batina podigla ali smrt nijetrenuci njegova ivota, nanizani u uredan niz oonut Kaniia bisera naodjednom su se razletjeli, kao da je netko raskinuo nit i istresao te dragocjene bisere u uskovitlanu vodu. Njegovo djetinjstvo, njegovi snovi, jedva prepoznatljiva lica, pa ak i svi trenuci s Briony, ocem i obitelji, vojska demona Sjenovite brane, i jo milijun drugih iskripostali su nesuvisli i istovremeni, a Barrick je plutao meutopljenika koji gleda posljednje mjehurie zraka iz vlastitih plu

Zapravo, neko je vrijeme najbistrije razmiljao onaj dio njega koji je bio uvjeren da je doista umro, da je orijaeva batina pala, da bodljikava ena-dikobraz i njezine prodorne, sveznajue oi nisu bile do li kratkotrajan pogled u svijet ivih prije nego to su ga iz njega istrgnule, pogled koji je prerastao u cijelu, sjenovitu imitaciju ivota, jo jedan mjehurimogao promatrati, jo jedan izgubljeni biser.

Sada je bio pametniji - sada je opet mogao razmiljati.utio vjetar i kiu na svom licu i ponovo imao osjeaj da se ivot odvija trenutak za trenutkom, umjesto da ga okruuje u poremeenom vrtlogu, sve je jo bilo vrlo neobino.

Bez obzira na to to se vie nije sjeao one vane stvari koju mu je vilenjakinja rekla, znao je da se ne moe usprotiviti njezinim eljama kao to nije mogao rairiti krila i odletjeti, a znao je i to da njezin sluga, onaj bezlikojeg su pronali, mora biti spaen. Ali kako je mogue da je njime netko

injen od metala ili nekog drugog nisam se smio opet amo vratiti.

udnovat izbor bivao je postavljen preda pomislio je tmurno. Tada

a toliko dugo da je tek eo poimati koliko je

Od trenutka kad gaje vilenjakinja opazila i prikovala mu pogled, sve je eg trenutka kada je leao oamuen i

nije uslijedila, svi ta, nanizani u uredan niz oonut Kaniia bisera na ogrlici,

odjednom su se razletjeli, kao da je netko raskinuo nit i istresao te dragocjene bisere u uskovitlanu vodu. Njegovo djetinjstvo, njegovi snovi,

ny, ocem i obitelji, vojska demona Sjenovite brane, i jo milijun drugih iskriavih trenutaka, postali su nesuvisli i istovremeni, a Barrick je plutao meu njima poput

e zraka iz vlastitih plua. rijeme najbistrije razmiljao onaj dio njega koji je

umro, da je orijaeva batina pala, da bodljikava i nisu bile do li kratkotrajan

istrgnule, pogled koji je prerastao u cijelu, sjenovitu imitaciju ivota, jo jedan mjehuri koji je

razmiljati. Ali iako je opet aj da se ivot odvija

trenutak za trenutkom, umjesto da ga okruuje u poremeenom vrtlogu, sve

ao one vane stvari koju mu je iviti njezinim eljama kao to

nije mogao rairiti krila i odletjeti, a znao je i to da njezin sluga, onaj bezlini e da je njime netko

mogao zapovijedati, a da on nije mogao objasniti razlog niti se sjzapovijedi?

ak i ono malo stvari u ivotu koje je Barricku nekosada je djelovalo daleko - njegov dom, obitelj, razbibrige, stvari kojih se drao cijele svoje mladosti, kad se esto pribojavao da e izgubiti razum. Ali u ovom trenu, od svega se toga samo jo Briony inila posve stvarnom nosio ju je u svom srcu te se sada inilo da ju ak ni smrt neiupati. Osjeao je da e ponijeti uspomenu na nju ak i u najmrakuu, ravno pred podnoje Kerniosova prijestolja, ali sve ostale stvari za koje su ga uili da su jako vane, pokazale su se tek perlama na izlizanoj niti.

Ferras Vansen nije opazio da se ranjeni vilenjak probudio. Satima jestvor leao kao mrtav, mlitav i zatvorenih oiju, a onda je Vansenotkrio da ga s tog gnusnog, bizarnog lica, crvene oi are.

Osjetio je pritisak u onim dupljama, bolno zadiranje koje mu je zabrujalo u glavi poput uhvaenog strljena. Ustuknuo je za korak pitajukakvu je aroliju ovaj sjenoviti stvor koristio da ga napadne,se oi rairile, a zujanje naglo utihnulo, ostavljajui za sobom tek trag zbunjenog pitanja nalik na glas koji ujete u posljednjim trenucima sna.

Ne mogu mu zapravo rei, javi se princ Barrick. Moete li vi?Rei...? Kako to mislite? Vansen odmjeri vilenjaka koji je jo leao,

glave naslonjene na bisage, izgledajui slabo i apatino. Ako se spremao skoiti, dobro je to skrivao.

Niste li ga uli? Sada je Barrick djelovao zbunjeno. Protrljao je glavu i napravio bolnu grimasu. Rekao je da eli znati zato smo ga spasili, njega, naeg neprijatelja. Ali ne znam zato smo to uinili - ne mogu se sjetiti.

Vi ste mi rekli da moramo, Visosti - zar se ne sjezastade. I sam je bivao uvuen u nekakvo ludilo, upravo sad kad si nijmogao priutiti da izgubi dodir sa stvarnou - ne ovdje iza Sjenovite brane. Ali kako to mislite, rekao? Nita nije rekao, prine Barrick. Tek se probudio i nije prozborio ni rijei.

Ah, ali jest, iako nisam sve razumio. Barrick se nagne naprijed,napeto promatrajui neznanca. Tko si ti? Odakle te poznajem?

mogao zapovijedati, a da on nije mogao objasniti razlog niti se sjetiti

ak i ono malo stvari u ivotu koje je Barricku neko prualo utjehu njegov dom, obitelj, razbibrige, stvari kojih se

e izgubiti razum. Ali inila posve stvarnom - ak ni smrt nee odatle

ak i u najmraniju ve ostale stvari za

ili da su jako vane, pokazale su se tek perlama na izlizanoj niti.

rras Vansen nije opazio da se ranjeni vilenjak probudio. Satima iju, a onda je Vansen iznenada

i are. nim dupljama, bolno zadiranje koje mu je

enog strljena. Ustuknuo je za korak pitajui se aroliju ovaj sjenoviti stvor koristio da ga napadne, no skrletne su

i za sobom tek trag ujete u posljednjim trenucima sna.

i, javi se princ Barrick. Moete li vi? Vansen odmjeri vilenjaka koji je jo leao,

no. Ako se spremao

uli? Sada je Barrick djelovao zbunjeno. Protrljao je glavu e da eli znati zato smo ga spasili, njega,

ne mogu se sjetiti. zar se ne sjeate? Vansen

en u nekakvo ludilo, upravo sad kad si nije ne ovdje iza Sjenovite brane.

e Barrick. Tek se

Ah, ali jest, iako nisam sve razumio. Barrick se nagne naprijed, i neznanca. Tko si ti? Odakle te poznajem?

Sumrani ovjek uzvrati pogled. Vansen ponovno osjeti pritisak u onim dupljama, a ui ga ponu boljeti kao da predugo zadrava dah.

Ovo ste sigurno uli. Barrick je sklopio oi kao da slua oaravajuu glazbu.

Visosti, nita nije rekao! Tako vam Perina, Nebeskog Oca, nema usta! Princ otvori oi. Unato tome, on govori i ja ga ujem. Zove se Gyir

Olujni Fenjer. Na zadatku je koji ga vodi kralju njegovog naroda, kralju onih koje zovemo vilama. alje ga gospa Yasammez, njegova gospodarica. Barrick odmahne glavom. Nisam joj dosad znao ime, ali ona je i moja gospodarica. Yasammez. Na trenutak mu se lice zamrailo kao da se prisjetio strane boli. Trebao bih je voljeti, ali ju ne volim.

Voljeti je? O kome to govorite? O zmajevni koja je predvodila neprijatelja? Onoj bodljikavoj kuki s bijelim maem? Bogovi nas uvali, prine Barrick, sigurno vas je zatravila nekom opakom arolijom!

Crvenokosi mladi opet odmahne glavom, ovaj put silovito. Ne. Nije istina. Ne znam kako to znam, ni... ni to uope znam, ali znam da to nije istina. Otkrila mi je neke stvari. Pronala me je te mi postavila zadatak. Okrenuo se onome kojega je nazvao Gyirom, a koji ih je gledao sjajnim, neprijaznim pogledom zatoene lisice. Na trenutak, Barrick je opet zvuao kao onaj stari. Reci mi, zato me odabrala? to eli tvoja gospodarica?

Nije bilo odgovora koji bi Vansen mogao uti, tek novi pritisak u glavi, ali ovaj put blai.

Ali ti uiva njezino povjerenje, ree Barrick kao da vodi uobiajen razgovor. Desna si joj ruka.

Koji god daje odgovor dobio, nije usreio mladog princa. Frustrirano je odmahnuo rukom, a potom se okrenuo k vatri, odbijajui dalje govoriti.

Ferras Vansen je zurio u nemogue stvorenje. Gyir, ako je to uistinu bilo njegovo ime, a ne plod prineva bezumlja, nije djelovao kao da se kani pomaknuti, a nekmoli pobjei. Iz velike posjekotine na njegovu elu jo je curila krv, a imao je i drugih gadnih rana, za koje je Vansen bio uvjeren da su bili ugrizi udnih gutera-majmuna, ali i bez toga Dolinac nije mogao zamisliti da spava dok ovo udovite lei s druge strane logorske vatre. Je li se princ uistinu mogao sporazumijevati s njim? I kako je takvo bie moglo preivjeti, bez usta ili nosa? inilo se posve nemoguim. Kako je disalo, kako je jelo?

Zaglavio sam u nonu moru, pomislio je, koja svakim satom postaje sve gora. Sada smo pozvali ubojitog neprijatelja da dijeli s nama oganj. Naslonio se na neudoban korijen stabla u nadi da e ga to odrati budnim i opreznim. Nona mora na javi, a ja samo elim zaspati...

*

Kia je jenjala kad se Vansen probudio, ali voda je i dalje kapala sdrvea, tropotajui po gustom sagu od otpalog lia i iglica poput tisua priguenih koraka. Bilo je svjetla, ali samo onaj uobiajen difuzni,sivi sjaj.

Vansen zastenje. Mrzio je ovo mjesto. Nadao se da vie nikad nee vidjeti ovu stranu Sjenovite brane, ali umjesto toga - kao da su bogovi uli njegovu elju i odluili se okrutno naaliti - inilo se da se ne moe zadrati izvan nje.

Iznenada se prenuo, shvaajui da je drijemao iako je odluio da nee dok se jedan od pripadnika smrtonosnog Sumranog naroda nalazio u njihovu logoru! Osovio se na noge, ali neobino stvorenje pod imenom Gyir je spavalo - kako mu je veina bezline glave bila zastrta tamnim platom, djelovao je gotovo poput pravog ovjeka.

I princ je spavao, ali praznovjerje i strah natjerali su Vansena da otpue preko vlanog saga od uvelog lia koji ih je dijelio i uvjeri se izbliza. Sve je bilo u redu: Barrickova su se prsa dizala i sputala. Vansen se zapilji u mladievo blijedo lice, kou tako bijelu da je ak i na svjetlu vatre mogao vidjeti modre ilice ispod povrine. Na trenutak se osjetio neizrecivo umornim i poraenim. Kako je, pobogu, mogao zatititi krhko dijete - k tome poludjelo - usred tolikih udesa, tolike opasnosti?

Obeao sam njegovoj sestri, dao sam rije. ak je i tu, na samom kraju svijeta, mukareva prisega neto znaila - moda sve. Ako nije, svijet je posrnuo, nebesa su se survala, a bogovi okrenuli lea razumu.

*

"Gyir e jahati sa mnom, objavi Barrick. Sumrani se ovjek promekolji, budei se, ili barem poevi

pokazivati da je budan. Vansen se sagne blie princu kako bi mogao govoriti tiho. Visosti, molim vas, ponovno razmislite. Ne znam kakva vas je arolija obuzela, ali kakav biste razborit razlog mogli imati da povedete neprijatelja s nama - stvora iji je soj naumio unititi cijelu nau vrstu?

Barrick samo odmahne glavom, gotovo alosno. Ne mogu vam to objasniti, Vansene. Znam to moram uiniti - neto daleko vanije nego to moete pojmiti. Moda ni ja ne razumijem sve, ali znam daje tako. Princ je djelovao ivahnije nego kad su prije nekoliko tjedana krenuli iz June Mee. A isto tako dobro znam da i Gyir mora izvriti svoju zadau. Jahat e sa mnom. A sad mu vratite oklop i ma. Ovo je opasan kraj.

Molim? Ne, Visosti - nee dobiti natrag ma, makar me vi proglasili izdajicom!

Gyir se razbudio. Vansen na licu stvorenja opazi izraz koji je gotovo podsjeao na zabavljenost - sputanje onih kapaka, polagano odvraanje glave od Vansenova prodornog pogleda. To ga je razbjesnilo, ali i nagnalo da se iznova zapita kako je stvor uope ivio, kako je jeo i disao. Ako nije mogao napraviti nikakav izraz lica, kako je mogao komunicirati s drugima? Princ je, inilo se, bio uvjeren da ga razumije.

G yir je odluio zadrati svoj oblanomodri titnik za prsa i kacigu, ali je ostatak oklopa ostavio ondje gdje je bio baen. inilo se da gaje trava ve prekrila. Visoki vilenjak smjestio se iza Barricka na udnomtamnom konju kojeg je princ doveo s bojita. Visoki sumrani demonGyir mogao je u trenu slomiti djeaku vrat da je htio, ali Barrick nijedjelovao prestraen njegovom blizinom. Zajedno su izgledali poput kakvedvoglave nemani sa starih freski i Vansen se nije mogao suspregnuti dapraznovjerno ne naini znak Trojice. Ako je ovo zazivanje pravih bogovana bilo koji nain zasmetalo Gyiru, nije to niim odao.

Kamo tono idemo, Visosti? umorno upita Vansen. Davno je izgubio zapovjednitvo nad ovim putovanjem - nije imalo smisla pretvarati se da nije tako.

Tamo, ree Barrick pokazujui rukom. Prema visokom Maarenolu.

Kako je princ mogao tvrditi da vidi ikakav orijentir u ovom zbunju- juem vjenom sumraku, bilo je neto to Ferras Vansen nije mogao ni naslutiti. Gyir uto svrne svoje, poput eravice crvene oi prema Vansenu te on na trenutak gotovo mogae uti glas u svojoj lubanji, kao daje vjetar onamo upuhao aicu rijei a da ih prethodno nije uo - rijei koje nisu bile rijei, koje su gotovo bile slike.

Dug je put, inilo se da kau. Dug je put, i opasan.

Ferras Vansen nije znao to bi drugo pa strese uzdama, okrene konja i odjae u smjeru kojeg je Barrick pokazao. Vansen je ve jednom na ovom mjestu prepustio razum ludilu, ili neemu vrlo slinom. Moda je bezumlje jednostavno bilo neto s im e morati nauiti ivjeti, kao to je riba mogla ivjeti u vodi a da se ne utopi.

3.

Noni umovi O djeco moja, poujte! U poetku sve bijae suho, pusto i

jalovo. Tada doe svjetlost i donije ivot nitavilu, a iz te svjetlosti rodie se bozi, kao i sve zemaljske radosti i tuge. To je istina koju vam kazujem.

(iz Nushashevih otkrivenja, Knjiga prva)

Lice bijae hladno i bezizraajno, koa blijeda i beskrvna poput akarikogmramora, ali oi bijahu ono to je najvie prestravilo Cherta: inilo se da are unutarnjom vatrom, poput crvenog Sunca koje se probija krozpukotinu u nebeskom svodu,

Tko si ti da se mijea u poslove bogova? strogo je upitala. Najbezna- ajniji si od svog naroda - manji od ovjeka. Izdao si Tajne bez isprike, molitve ili obreda. Ne moe ak ni zatititi vlastitu obitelj. Kad svane dan u kojem e se Urrigijag Tisuuoki probuditi, kako e mu se opravdati? Zato bi te odveo pred Gospodara Vrueg Vlanog Kamena da ti sudi i primi te k sebi, kao to prima pravednike kad napokon odloe svoje alate? Nee li te jednostavno baciti u bezdan Beskamenih Prostranstava da zauvijek jadikuje...?

Ve je osjeao kako propada, kotrljajui se u tu beskrajnu prazninu. Pokuao je kriknuti, ali nikakav zvuk nije dopirao iz njegova stisnutog grla.

Chert se uspravi na krevetu daui, lica prekrivena kapljicama znoja usred ledene noi. Opal neto proguna i prisvoji si malko gunja, a onda se prevrne, okreui lea svom dosadnom, nemirnom suprugu.

Zato mu je to lice opsjedalo san? Zato je okrutna plemkinja koja je zapovijedala Sumranom vojskom - i kojoj Chert nije nita vie od ohara na vrhu stola - drala Chertu prodiku u vezi s bogovima? Nije nikad ni razgovarala s njim, a nekmoli ga obasipala optubama, tako bolnim da mu se inilo kao da su uklesane u srce i ne mogu se izbrisati.

Ne mogu ak ni zatititi svoju obitelj - istina je. Moja ena plae svake veeri kada Flint zaspi - djeak koji nas vie ne prepoznaje. A sve zbog toga to sam ga

pustio da odjuri i nisam ga mogao pronai sve dok nije bilo prekasno. Barem tako Opal misli.

Iako ona neto takvo nikad nije rekla. Njegova je ena bila svjesna kakvo je oruje njezin jezik mogao postati, a od udnih i stranih dogaaja prije jedne desetononice, nijednom nije okrivila njega. Moda sam ja jedini koji krivim sebe, pomislio je, moda je to znaenje sna. Poelio je da moe uistinu vjerovati u to.

Tihi um iznenada mu privue panju. Zadrao je dah, oslukujui. Odjednom je shvatio da ga nije probudio jeziv san, ve nejasna svijest o tome da neto nije kako treba. Eto ga opet - prigueno struganje poput mia u zidu. Ali zidovi funderlinkih kua bili su kameni, a ak i da su bili od drva, poput krhkih zdanja velikog naroda, samo bi uistinu hrabar mi riskirao upad na suvereni teritorij Opal Modri Kvare.

Je li to djeak? Chertovo srce opet potonu. Umire li od onih udnih plinova kojih smo se nadisali u dubinama? Flintu nije bilo dobro otkad su se vratili te je dane provodio ponajvie spavajui, a veinu vremena kada je bio budan, bio je nijem poput novoroeneta i zurio u svoga pooima i pomajku kao da je zarobljena ivotinja, a oni njegovi uzniari - stvar zbog koje se ponajvie paralo Opalino srces

Chert se otkotrlja s postelje nastojei ne probuditi svoju enu. Otapkao je u drugu sobu, jedva osjeajui hladan kamen pod tvrdim tabanima. Djeak je izgledao kao i uvijek, spavajui otvorenih usta i rairenih ruku, napola na trbuhu kao da pliva, i odgurnutih pokrivaa. Chert prvo zastane te prisloni ruku na Flintova rebra da se uvjeri die li djeak, a onda mu opipa elo kako bi provjerio nije li se vruica vratila. Dok se naginjao prema njemu, u tami je opet zauo um - udno, polagano struganje, kao da neki drevni funderlinki predak iz vremena prije izgaranja kopa sebi put prema ivima.

Chert se uspravi, a srce mu sada uistinu brzo kucae. Zvuk je dopirao iz prednje odaje. Uljez? Jedan od arkookih Sumranih, ubojica poslan zato to se kamena generalica pokajala to ga je pustila? Na asak je osjetio kako mu se srce spotie i zaustavlja, ali misli su mu nastavile srljati. U cijelom je dvorcu vladala gungula zbog dogaaja Zimske veeri, a Funderlinki Grad bio je ispunjen nepovjerljivim apatima - je li to moda bio netko tko se bojao neobinog djeteta koje su Chert i Opal doveli u kuu? inilo se malo vjerojatnim da se radilo o nekome tko je planirao krau - zloin je bio gotovo nepoznanica u Funderlinkom Gradu, mjestu u kojem su svi svakog

poznavali, gdje su vrata bila teka, a brave nainjene vjetinom koju su primjenjivale generacije obraivaa kamena i metala.

Prednja soba bila je prazna - nita neobino, osim to su tanjuri od veere jo stajali na stolu kao jasan dokaz Opaline tuge i letargije. U Endekamenu, prethodnom mjesecu, radije bi se vukla po kui na dvije slomljene noge nego dopustila da jutarnji posjetitelj ugleda neoprano posue od prole veeri, ali od Flintova nestanka i neobjanjivog povratka, njegova je ena jedva mogla skupiti energiju za bilo to osim da crvenih oiju sjedi uz djetetovo uzglavlje.

Chert opet zau suho struganje te ovaj put mogae razabrati da je dopiralo izvana: neto ili netko pokuavalo je ui.

Ispunilo gaje tisuu praznovjernih strahova dok se primicao zidu na kojem je visio njegov alat te uzimao najotriji pijuk, zvan rovkorilo. Bio je siguran da nita ne moe proi kroz ta vrata ukoliko ih on ne otvori on i Opalin brat danima su oblikovali teku hrastovinu, a arke bijahu najbolji proizvod obrtnika Kue Metala. ak je pomislio da se vrati u krevet i prepusti problem jutru ili nekom drugom kuevlasniku kojega e struui tat idueg posjetiti, ali nije se mogao osloboditi uspomene na malog Bubodlaka, Krovaa koji je umalo poginuo pomaui mu pronai Flinta. Dvorcem je vladao kaos dok su trupe u livreji Tollyja posvuda krstarile traei bilo kakvu informaciju o neobjanjivoj otmici princeze Briony. to ako je sada Bubodlaku trebala pomo? to ako je ovuljak bio na pragu, oajniki nastojei privui na sebe panju u svijetu divova?

Visoko podigavi oruje, Chert Modri Kvare udahne i otvori vrata. Vani bijae iznenaujue mrano - tama kakvu nikad nije vidio na ulicama Funderlinkog Grada. Stisnuo je drak svog pijuka tako jako ga je zabolio dlan, a alatka kojom je inae mogao zamahivati bez prestanka cijeli sat, sada se tresla u drhtavoj ruci.

Tko je to? apnu Chert u tamu. Pokai se! Netko zastenje, ili ak zaguna, i uasnuti Chert mogae vidjeti da vani

nije bilo mrano zato to su se svjetla Funderlinkog Grada pogasila, ve zato to je golemi lik zakrio dovratak, zasjenivi sve iza sebe. Ustuknuo je podiui rovkorilo da udari udovite, ali je promaio jer je stvor zabauljao kroz vrata i gurnuo ga u stranu. No, iako ga nije uspio udariti, nepozvani se lik sruio na ulazu. Opet je zastenjao pa je Chert podigao pijuk, dok mu je

srce bubnjalo od uasa. Okruglo, blijedo lice uzdiglo se k njemu, prljavo ali posve prepoznatljivo na svjetlu koje je sada prodiralo kroz vrata.

Chaven, kraljevski lijenik, podigne ruke koje su se zbog skorenih, pocrnjelih zavoja inile poput prljavih apa. Chert...? protenje. Jesi to ti? Bojim se... Bojim se da sam ti zakrvario cijela vrata...

Jutro je bilo ledeno, kamenje Trnice sklisko. utljivi narod koji se okupio I pred velebnim hramom Trigona June Mee jedinstvene zaleene mase, zbijene rame uz rame pred stubama, omotan u plateve i gunjeve pred nemilosrdnim ledenim vjetrovima s mora.

Matty Tinvvright gledao je ozbiljna lica plemia i dostojanstvenika dok su izlazili iz hrama s visokom kupolom. Oajniki je elio pikuhanog vina - ili bolje, dva, tri pehara! - neto to bi mu ugrijalo smrznute kosti i srce, neto to bi grube, hladne obrise dana zamutilo u neto prihvatljivije. Ali, dakako, krme bijahu zatvorene, dvorska kuhinja ispranjena, a svakome plemiu, plemkinji, slukinji i perazapovjeeno da stoji tu na hladnoi i slua proglas svojih novih gospodara.

Uglavnom novih: vrhovni zapovjednik Avin Brone stajao je na vrhu stuba s ostalima, krupan kao uvijek - zapravo krupniji jer je odjee i tekog plata koji je nosio, izgledao kao da bi trebao stajati na kripavim drvenim kotaima a ne u izmama, poput nekog stroja za ruenje zidova okupiranih dvoraca. Broneova prisutnost, vie nego ita drugo, umirila je svaku sumnju koju je Tinvvright gajio u vezi sa zapanjujuim dogaajima prethodnih dana. Zasigurno najpouzdaniji prijatelj i najvjerniji sluga kralja Olina ne bi stajao uz Hendona Tollyja da su, kao to su neki aptali, podmukli poslovi skrivili nestanak princeBriony. Tinvvright nije zaboravio svoj susret s Broneom -Tollyji od Ljetopolja ne bi usudili razgnjeviti tog ovjeka!

urlikanje frula hramskih glazbenika utihnulo je, posljednjim se kadilom zamahnulo - dim je ve nestajao, raznesen opovjetarcem - i, nakon isprekidanih fanfara drhtavih glasnika, Avin Brone naini par koraka do ruba stepenica i spusti pogled na okupljeni puk.

uli ste mnogo toga posljednjih dana. Njegov glas, nalik na gromki bikovski rik, pronio se kroz gomilu. Zbrkana vremena ra

srce bubnjalo od uasa. Okruglo, blijedo lice uzdiglo se k njemu, prljavo ali posve prepoznatljivo na svjetlu koje je sada prodiralo kroz vrata.

nik, podigne ruke koje su se zbog skorenih, ut prljavih apa. Chert...? protenje. Jesi to

ti? Bojim se... Bojim se da sam ti zakrvario cijela vrata...

Jutro je bilo ledeno, kamenje Trnice sklisko. utljivi narod koji se okupio I pred velebnim hramom Trigona June Mee inio se poput

ene mase, zbijene rame uz rame pred stubama, omotan u plateve i gunjeve pred nemilosrdnim ledenim vjetrovima s mora.

a i dostojanstvenika dok je elio pie. Pehar

neto to bi mu ugrijalo smrznute kosti i srce, neto to bi grube, hladne obrise dana zamutilo u neto

me bijahu zatvorene, dvorska kuhinja u, plemkinji, slukinji i perau posua

i i slua proglas svojih novih gospodara. Uglavnom novih: vrhovni zapovjednik Avin Brone stajao je na vrhu

zapravo krupniji jer je zbog tamne e i tekog plata koji je nosio, izgledao kao da bi trebao stajati na

izmama, poput nekog udovinog stroja za ruenje zidova okupiranih dvoraca. Broneova prisutnost, vie nego

sumnju koju je Tinvvright gajio u vezi sa ajima prethodnih dana. Zasigurno najpouzdaniji

prijatelj i najvjerniji sluga kralja Olina ne bi stajao uz Hendona Tollyja da su, kao to su neki aptali, podmukli poslovi skrivili nestanak princeze

- sigurno se ak ni ovjeka!

urlikanje frula hramskih glazbenika utihnulo je, posljednjim se nestajao, raznesen otrim, hladnim

i, nakon isprekidanih fanfara drhtavih glasnika, Avin Brone ini par koraka do ruba stepenica i spusti pogled na okupljeni puk.

uli ste mnogo toga posljednjih dana. Njegov glas, nalik na gromki gomilu. Zbrkana vremena raaju zbrkane

prie, a ovo su bila jedna od najzbrkanijih vremena kojima je itko od nas svjedoio. Brone podigne iroku ruku. Tiho! Sluajte dobro! Najprije, istina je daje princeza Briony Eddon oteta i daje to oigledno poinio zloinac Shaso dan-Heza, izdajnik koji je neko vrio slubu glavnog orunika. Tragali smo danima, ali ni njemu ni njoj nema traga unutar zidina June Mee. Molimo se za princezin siguran povratak, ali uvjeravam vas ga neemo prepustiti samo bogovima.

Opet se zauo amor, ovaj put glasniji. Gdje je princ? vikne netko iz prvih redova. Gdje joj je brat?

Brone podigne ramena i stisne ake. Tiina! Morate li svi blebetati poput xandskih divljaka? Sasluajte me i neto ete nauiti. Princ Barrick je s Tyneom od Modre obale i ostalima, bori se s agresorom na Kolkanovu polju. Nismo dobili vijesti od Tynea danima, a preivjeli koji su se vratili malo su nam uspjeli rei. Nekolicina iz gomile pogleda preko uskog tjesnaca prema gradu, sada mirnom i naizgled praznom. Svi su uli pjesmu i bubnjeve koji su ondje inae odjekivali nou i vidjeli vatre. Jo gajimo nadu, dakako, ali zasad moramo pretpostaviti da je na princ izgubljen, ubijen ili zarobljen. U rukama je bogova. Brone zastade zbog provale buke, povika i psovki koji su krenuli tiho, ali brzo poeli jaati. Kad je opet prozborio, glas mu je jo bio gromak, ali ne tako jasan i pribran kao prije; to je samo po sebi uspjelo smiriti gomilu. Molim vas! Upamtite, Olin je jo kralj u Junoj Mei! Moda je zatoen na jugu, ali jo je kralj - a njegova je loza opstala! Pokazao je na mladu enu koja je stajala pokraj Hendona Tollyja, punanu i priprostu - dojilju koja je drala neto to je nalikovalo djetecu, iako se moglo raditi o praznom svenju, koliko je Matt Tinwright uspijevao razabrati. Vidite, ondje je kraljevo najmlae dijete, objavi Brone, novi sin, roen na Zimsku veer! Kraljica Anissa je iva. Dijete je zdravo. Eddonova loza je opstala.

Sada je Brone mahao rukama, preklinjui gomilu za mir umjesto da im zapovijeda, a Tinwright nije mogao ne zapitati se kako se ovjek koji mu je tjerao strah u kosti mogao toliko promijeniti, kao da se neto u njemu rastrgalo, a nije se posve zakrpalo.

Ali zato me to udi? Briony, naa milostiva, divna princeza, nestala je, a mladi je Barrick neprijeporno mrtav. Ubila su ga ona natprirodna udovita. Timvrightova pjesnika dua mogla je osjetiti romantinu pravilnost tih dogaaja, simetriju izgubljenih blizanaca, ali nije mogla prizvati istu samilost prema bratu. Njemu je istinski duboko nedostajala

Briony, i bojao se za nju - bila je Tinwrightova zatitnica. Barrick, s druge strane, nikad nije prikrivao svoj prezir.

Brone je sada prepustio mjesto Hendonu Tollyju, koji bijae odjeven u neobino sumorno ruho - sumorno za njega, u svakom sluaju - crne hlae, sivu tuniku i krznom obrubljen crni plat, a odjeu mu je tu i tamo krasio traak zlata i smaragda. Hendon bijae poznat kao jedan od vodeih pomodara sjeverno od velikog dvora u Tessisu. Tinwright, koji mu se divio iako ga nije volio, oduvijek je bio osjetljiv na nijanse u odijevanju viih stalea te je zakljuio da najmlai od brae Tolly uiva u novoj ulozi staloenog uvara svjetine.

Hendon podigne ruku koju je veim dijelom skrivao dugaak nabor rukava. Njegovo mravo, neobino izraajno lice bilo je maska rafinirane tuge. Mi Tollyji dijelimo istu drevnu krv kao Eddoni - kralj Olin je moj ujak i moj gospodar, a unato biku na naem titu, vuja krv tee u naim venama. Priseemo da emo tititi njegova mladog nasljednika svakom kapljom te krvi. Hendon na trenutak pogne glavu kao u molitvi, moda svladan poniznou zbog teine svoje zadae. Sve nas je pogodio velik gubitak ove strane zime, ponajvie nas Tollyje, jer smo izgubili i naeg brata Gailona, vojvodu. Ali ne bojte se! Moj drugi brat Caradon, novi vojvoda Ljetopolja, zakleo se da e veze meu naim obiteljima postati jo vre. Hendon Tolly se uspravi. Mnoge od vas prestraile su zabrinjavajue vijesti s bojita i prisutnost sjevernog neprijatelja - neprijatelja koji ak i sada eka na naem pragu, na drugoj strani zaljeva. uo sam kako neki spominju opsadu. Pitam vas - kakva opsada? Zamahnuo je rukom prema sablasnom, nijemom gradu s druge strane vodene povrine, a rukav mu se naduo poput vraninog krila. Nijedna strijela, nijedan kamen, nije preletio nae zidine. Ne vidim nikakvog neprijatelja - a vi? Moda e jednog dana ti goblini krenuti na nas, ali vjerojatnije je da su im se srca pokolebala kad su vidjel