POJAM KRIMINALISTIČKE TAKTIKE

- Kriminalistička taktika je grana kriminalističke znanosti u okviru koje se izučavaju pojavni oblici krivičnih djela i načini njihovog učinjenja, motivi učinitelja i njihovi ciljevi (kriminalna delinkventska taktika i tehnika), stručna znanja,vještine, običaji, navike, shvaćanja, način ţivota i psihologija učinitelja krivičnih djela (kriminalna fenomenologija).

- Kriminalistička taktika pruža kriminalističkoj praksi najoptimalnije modele kriminalističkog postupanja opće prirode, one koji važe za sva krivična djela.

- Pojmovi kriminalističke taktike1) Taktička preporuka: misaoni model budućeg (predstojećeg) načina postupanja,2) Taktički način: najracionalniji i najučinkovitiji način poduzimanja operativnih i istražnih

mjera i radnji. Ima dvostruku prirodu: pravnu i znanstveno-iskustvenu. Može biti jednostavan i složen. U kriminalističkoj praksi se taktički načini dijele u dvije grupe: oni koji nisu uređeni normama procesnog prava i oni koji su postali sadržaj normi krivičnog procesnog prava,

3) Taktičko rješenje: model operativno-taktičke, dokazne ili istražne radnje koje u mislima stvara kriminalista (tijelo postupka), koju želi poduzeti u konkretnom slučaju. Riječ je o određivanju cilja, načina i sredstva izvršenja radnje, dakle, o izboru sistema operativno-taktičkih (i tehničkih), istražnih i dokaznih radnji, taktičkih načina i kombinacija koji djeluju u dijalektičkoj povezanosti kao najoptimalnijiza rješenje konkretne situacije,

4) Taktička operacija: individualizirani sistem strogo operativno taktičkih i tehničkih mjera i radnji koje ostvaruje određeni tim (ekipa), a prema planu rukovoditelja operacije u složenim kriminalističkim situacijama;

5) Taktička (operativna) kombinacija: individualizirani sistem operativnih taktičkih, tehničkih i istražnih mjera i radnji koje ostvaruje tim kriminalista, uz prethodno planiranjecjelokupne operacije, usloženim kriminalističkim situacijama.

6) Kriminalističko taktički način: to je najracionalniji, najprikladniji i najučinkovitiji način obavljanja operativne, istražne ili radnje dokazivanja, koji po mišljenju tijela postupka, najviše odgovara konkretnoj operativno taktičkoj i taktičko-procesnoj situaciji, i koje ono bira iz arsenala kriminalističke taktike sukladno procjenioperativno-taktičke ili taktičko-procesne situacije.

KRIMINALISTIČKE PROCEDURE

- Pod kriminalističkim procedurama treba podrazumijevati kriminalističko istraživanje činjeničnih okolnosti koje izravno ili neizravno ukazuju na postojanje krivičnog djela i/ili učinitelja.

- Osnovni cilj kriminalističke procedure (istraživanja) je otkrivanje novoga, nepoznatog. Ta je djelatnost obilježena istovremenom, simultanom i sukcesivnom primjenom spoznajnih funkcija: promatranja, mišljenja i prakse.

- Kriminalističko istraživanje u smislu kako je navedeno, odvija se na dva različit načina: poduzimanjem neformalnih i formalnih (procesnih) mjera i radnji

- U svakodnevnoj kriminalističkoj praksi razlikuju se: primarni, sekundarni i tercijarni stadij kriminalističkih procedura.

a) Primarni stadij obuhvata događanja ante delictum i tempore delicti,b) Sekundarni stadij obuhvata postupanja post delictum,

c) Tercijarni stadij je rekonstruktivan stadij.- Sadržaj kriminalističkog istraživanja policije, bez obzira da li je riječ o neformalnoj ili

formalno-procesnoj djelatnosti, u osnovi je determiniran sljedećim faktorima:1) karakterom početne situacije konkretnog krivičnog događaja ili djela,2) pravilima kriminalističke nauke koja se moraju primijeniti u konkretnom slučaju3) odredbama ZKP-a i drugim zakonskim i podzakonskim aktima.

- U okviru kriminalističkih procedura važnu ulogu igra proces konstruktivizacije.- To je složeni misaoni proces neposredno vezan s operativnom i procesnom djelatnošću

kriminalista pomoću kojega se, na temelju postupka identifikacije i individualizacije, razlikovanja, analize i sinteze, apstrakcije i približne generalizacije, utvrđuju granice među pojedinim predmetima, njihovim svojstvima, odnosima, radi boljeg operiranja s njima.

- Stalno treba voditi računa o tzv. spoznajnoj trijadi kriminalističke procedure:1) promatranju, (Promatranje je specijalno organizirano (plansko) opažanje kojim se

selektivno odabire samo dio percipiranog matrijala koji se može percipirati, kao relevantan)

2) mišljenju (Mišeljenje kao druga spoznajna funkcija u širem smislu pokriva svaki kognitivni proces obrade ideja, predodžbi, slika, simbola i pojmova) i

3) praksi (Praksa je u kriminalističkoj nauci više nego provjera pravilnost naučenog znanja. Ona ima stvaralačku spoznajnu funkciju).

- Završetak kriminalističke procedure u osnovi javlja se u dva oblika. 1) prvom, kada je nesporno utvrđeno postojanje krivičnog djela i učinitelja i 2) drugom, kada je nemoguć nastavak krivičnog progona, zato što su iscrpljene sve

mogućnosti daljnjeg razjašnjavanja činjeničnog stanja, tj. kada se od nastavka kriminalističke procedure ne može očekivati ni minimum uspjeha, jer nema više izgleda da će se osigurati dostupnost učinitelja, kada je utvrđeno da se ne radi o krivičnom djelu ili ako postoje zapreke za primjenu krivičnih sankcija (imuniteti, nedostupnost) itd.

KRIMINALISTIČKA OBRADA

- Kriminalistička obrada je skup metodološki planiranih i poduzetih mjera i radnji što ih poduzima policija povodom određenog kriminalnog događaja (ili njegovog izvršioca), s ciljem da se osnove sumnje do kojih se došlo operativnim radom (kriminalistička kontrola) podignu na takav stupanj vjerojatnosti koji će omogućiti donošenje određenih krivično-pravnih odluka (osnovana sumnja).

- Kriminalisti razlikuju: 1) neposrednu kriminalističku obradu (kriminalistička obrada kod koje je aktivnost policije

usmjerena na konkretni kriminalni slučaj) i 2) posrednu kriminalističku obradu (kriminalistička obrada koja se provodi unututar

neposredne kriminalističke obrade u vezi s nekim drugim krivičnim djelom).- Kriminalistička obrada se završava kada je konkretni kriminalni događaj objašnjen u svim

pojedinostima, tj. kada je utvrđeno postojanje određenog krivičnog djela i izvršioca, odnosno kada je utvrđeno da se ne radi o krivičnom djelu.

- Aktivnost policije, kada se radi o kriminalističkoj obradi usmjerena je na: a) prikupljanje, b) sređivanje i c) korištenje različitih informacija, koje dijelimo na:

i. operativne i ii. dokazne.

INDICIJE

- Indicije (lat.indicia-znak, predznak, osnov podzorenja) su utvrđene činjenice i okolnosti koje posredno ukazuju na mogućnost postojanja krivičnog djela, na određeno lice kao mogućeg izvršioca ili, pak, na druge činjenice i okolnosti vezane za djelo i počinioca.

- Metode otkrivanja pomoću indicija su:a) Metoda eliminisanja u otkrivanju pojedinog krivičnog djela;b) Metoda korištenja MOS evidencija;c) Metoda sastavljanja lista indicija za više krivićnih djela i više izvršilaca.

VERZIJE

- Postavjanje verzija ne znači ništa drugo do pretpostavljanje postojanja ili nepostojanja činjeničnog stanja;

- Postavljati verzije znači na nivou vjerovatnoće ukazivati na činjenice koje dalje usmjeravaju rješavanje krivične stvari, na osnovu tumačenja činjenica kojima trenutno raspolažemo

- Kontraverzija - suprotstavljanje jedne od verzija osnovnoj verziji, ima eliminacionu ulogu, jer je u funkciji isključenja drugog.

- Verzije imaju svoju logičku dimenziju, sadržajnu stranu i funkcionalni aspekt. Sve tri navedene dimenzije dolaze do izražaja u definiciji verzije. Verzije opstaju samo dotle dok znanje o događaju ili izvršiocu ne postane pouzdano, tj. izvjesno. Verzije usmjeravaju tok kriminalističke obrade tijela unutrašnjih poslova i krivični postupak, garantirajući dosljednost u postupanju. One su instrument znanstveno organiziranog postupka, koji se ne odvija po principu spontanosti.

- Provjeravanje verzija predstavlja skup misaone i stvarne djelatnosti kriminaliste usredsređenih na potvrđivanje ili odbačaj postavljene verzije.

Podjela verzija

- Za kriminalističkuu obradu naročito je značajna slijedeća podjela verzija:

a) Verzije s obzirom na vrste postupaka –Tako se razlikuju slijedeće verzije: operativne tijela unutrašnjih poslova, istražne, raspravne i ekspertizne verzije, te verzije u žalbenom postupku.

b) Verzije odbrane i verzije optužbe – ova klasifikacija verzija polazi od odnosa sudionika u postupku (stranaka) prema predmetu dokazivanja i proizlazi iz normi Zakona o krivičnom postupku.

c) Verzije po elementima bića krivičnog djela – verzije o subjektu (izvršiocu) i subjektivnoj strani (umišljaj i nehat) i objektu (kazneni događaj ili kazneno djelo) i objektivnoj strani (način, mjesto, vrijeme izvršenja i dr.) i motivu.

d) Verzije po stepenu vjerojatnosti – po ovom kriteriju verzije se obično dijele na: malovjerovatne, vjerovatne i viševjerovatne.

e) Verzije prema krivičnopravnom značenju – po tom kriteriju najpogodnija je trihotomna podjela verzija na: 1) opće verzije (one su pretpostavke o predmetu dokazivanja);2) posebne verzije (su verzije o dokaznim činjenicama - dokazima) i3) verzije po elementima bića krivičnog djela (su verzije o subjektu, subjektivnoj strani i

objektu i objektivnoj strani krivičnog djela). f) Verzije prema subjektima koji stvaraju verzije – klasifikacija verzija po kriteriju

autorstva. Po tom kriteriju verzije stvaraju ovlaštena službena lica, tužioci, suci, okrivljenici i njihovi branitelji, oštećenici, vještaci i stručne osobe, ovisno o njihovim ulogama u postupku.

- Planiranje kriminalističke obrade KD-a zasniva se na raspoloživim informacijama, indicijama i postavljenim verzijama;

INTERPOL

- Interpol je međunarodna organizacija kriminalističke policije sa sjedištem u Lionu.- Početak organizovane saradnje pojedinih policija na međunarodnom planu datira jos od

1914.g. kada je održan međunarodni kongres sudske policije u Monaku. - Na drugom kongresu 1923.g u Beču predloženo je osnivanje međunarodnog sistema borbe

protiv kriminaliteta (Johan Schober), i policijska asocijacija dobija naziv „Međunarodna komisija kriminalističke policije“ (C.I.P.C) sa sjedistem u Beču.

- Poslije Drugog svjetskog rata na kongresu u Parizu 1946.g., obnavlja se C.I.P.C., a organizacija dobija statut i naziv Interpol.

- Međunarodna komisija kriminalističke policije 1956.g. mijenja naziv u Međunarodna organizacija kriminalističke policije INTERPOL. Od 27. govembra 1989. g, sjedište je u Lionu. Do 2004.g. okuplja 182 članice.

- Djelovanje Interpola je dozvoljeno samo u oblasti opšteg prava (klasičnog kriminaliteta), a svaka djelatnost ili intervencija u pitanjima ili slučajevima koji imaju politički,vojni,vjerski ili rasni karakter najstrože je zabranjena u organizaciji (član. 3 Statuta Interpola).

- Interpol nema policijska ovlaštenja.- Organizaciona struktura interpola:

a) Generalna skupštinab) Izvršni komitetc) Generalni sekretarijatd) Generalni sekretare) Centralni nacionalni biroif) Savjetnicig) Kontrolna komisija

Interpolove potjernice

- Posredstvom interpola raspisuju se slijedeće vrste potjernica, koje se uobičajno diferenciraju prema boji koja takve akte karakteriše:1) Crvene potjernice - izdaje Generalni sekretarijat na bazi važećeg nacionalnog naloga za

lišenjem slobode određenog lica i u suštini znače zahtjev strane države da lice bude lišeno slobode radi ekstradicije.

2) Plave potjernice - izdaju se sa ciljem prikupljanja informacija o identitetu neke osobe, sudskih informacija, informacija o kriminalnim aktivnostima određenog lica i/ili da se određena osoba locira, odnosno utvrdi mjesto njenog boravka.

3) Zelene potjernice - sadrže obavještenja o kriminalnim aktivnostima nekih osoba. Izdaje ih Generalni sekretarijat na svoju inicijativu ili na zahtjev pojedinih CNB.

4) Žute potjernice - odnose se na nestale osobe, osobe koje nisu u stanju da se same identifikuju ili djecu žrtve roditeljskih otmica.

5) Crne potjernice - odnose se na neidentifikovana mrtva tijela.6) Narandžaste potjernice - ukazuje na moguće prijetnje, odnosno opasnosti od skrivenog

oružja i raznih naprava koje mogu povrijediti čovjeka (npr. olovka pistolj, pismo bomba, eksplozivne tašne itd.).

POTRAŽNA DJELATNOST

- Predstavlja sistem operativno-taktičkih i tehničkih mjera i radnji koje neposredno preduzima policija, po naredbi drugih organa ili samoinicijativno, s ciljem pronalaženja određenih lica i predmeta koji jesu ili mogu biti u vezi sa krivičnim djelom, odnosno radi potpunog utvrđivanja identiteta lica i leševa, ukoliko ga nije bilo moguće utvrditi na drugi način.

- Potražna djelatnost može biti raspisana prema: licima, leševima i predmetima.- Po području traganja potrage mogu biti: lokalne, centralne i međunarodne.- Potražni akti kojima se inicira traganje su: potjernice, objave i raspisi o traganju - Potjernice, kao vrste potrage, raspisuju i preduzimaju OUP pa naredbi drugih organa.

Potjernica se uvijek raspisuje u odnosu na izvršioca KD-la. Raspisivanje potjernice može narediti sud, upravnik kazneno popravne ustanove i nadležni organ za izvršenje krivicnih sankcija.

- Objava je vrsta potražne djelatnosti koja se preduzima kada je neophodno prikupiti podatke ili pronaći predmete koji su u vezi sa KD, zatim u slučajevima kada je potrebno pronaći lica do čijeg je nestanka, prema realnoj pretpostavci došlo izvršenjem KD i kada se pronađe leš čiji identitet nije poznat.

- Raspisi o traganju - ovaj oblik potražne djelatnosti preduzimaju OUP samoinicijativno ili po zahtjevu drugih organa. OUP mogu, ako se radi o hitnom slučaju, da preduzmu trganje za licem, u odnosu na koje postoji osnovana sumnja da je učinilo KD za koje se goni po službenoj dužnosti u cilju pronalaženjaa takvog lica, lišenja slobode i hitnog sprovođenja nadležnok organu. Ako je potrebno da se pronađu ili utvrde adrese saučesnika, svjedoka ili

lica sa informacijama. Sud može podnijeti ako je potrebno pronaći adresu okrivljenog. Nadležni organ u odnosu na lice kome je sud izrekao mjeru liječenja alkoholičara, narkomana, duševno bolesna lica i određene kategorije maloljetnih lica.

- Potjera predstavlja poseban oblik potražne djelatnosti. Preduzima se kada postoji potreba da se neprekidnim i sistematskim traganjem za određenim licima koja se nalaze u bjekstvu, ista pronađu, uhvate, ili, isključenjem drugih mogućnosti, i likvidiraju.

KRIMINALISTIČKE EVIDENCIJE

- Predstavljaju planirano i organizovano prikupljanje, bilježenje i obradu podataka o izvršenim i primpremanim KD-lima, izvršiocima, predmetima i tragovima krivičnih djela, kao i kriminalističkim radnjama i mjerama koje su od značaja za otkrivanje i razjašnjavanje KD-la, otkrivanje izvršilaca, njihovu identifikaciju i uopšte preduzimanje preventivnih kriminalističkih mjera, za sprečavanje vršenja novih krivičnih djela od strane evidentiranih izvršilaca.

- Kriminalističke evidencije imaju dvostruki karakter:1) Procesno-pravni, jer se na temelju njih utvrđuju neke pravno relevantne činjenice,2) Operativno-kriminalistički, jer pomažu da se otkriju nepoznati izvršioci KD-la, da se

utvrdi da je krivično djelo izvršeno i da se pribave dokazi o krivičnom djelu i izvršiocu.- Prema njihovim temeljnim zadaćama kriminalističke evidencije se mogu podjeliti u tri velike

grupe:1) Krivične evidencije u koju se unose podaci o osuđivanim i prijavljivanim osobama,2) Posebne operativne evidencije u koje se unoce podaci koji mogu poslužiti u otkrivanju i

dokazivanju krivičnog djela i njegovog izvršioca i3) Evidencije koje služe za utvrđivanje identiteta, npr. karton ličnog opisa sa fotografijama i

desetoprstna daktiloskopska evidencija.

LEGITIMISANJE

- Legitimisanje je operativno taktička mjera i radnja koju preduzimaju ovlaštena službena lica, koja imaju za cilj utvrđivanje identiteta neke osobe, koje se vrši uvidom u osobne isprave, primarno ličnu kartu.

- Legitimisanje se poduzima: a) kao samostalna radnja i mjera ib) u skladu drugih operativno-taktičkih mjera i radnji.

- Cilj ove radnje je utvrđivanje identiteta uvidom u ličnu ispravu.

KRIMINALISTIČKA KONTROLA

- Kriminalistička kontrola podrazumijeva sistem svih organizovanih i planom predviđenih operativno-taktičkih mjera kojima se policija obavještava i preduzima konkretne mjere i radnje sprječavanja raznih društveno opasnih (kriminalnih) pojava, uzroka i posljedica tih pojava i stanja.

- Za kriminalističku kontrolu je karakteristična opća sumnja.- Kriminalističkom kontrolom se dolazi do tragova i indicija koji se obično ispoljavaju u tri

elementarna oblika:1) Tragovi i elementi tragova koji upućuju na postojanje krivičnog djela;2) Tragovi koji upućuju na materijalne posljedice, prositekle izvršenjem krivičnog djela;3) Tragovi koji upćuju na sumnjivo ponašanje nekih osoba da su izvršioci krivičnih djela.

- Pod objektom se podrazumijeva mjesto gdje se vrši kriminalna radnja.- Punkt je mjesto gdje se okupljaju ili komuniciraju osobe sklone vršenju kriminalnih radnji,

gdje se proturaju ili prodaju predmeti proistekli izvršenjem tih radnji ili na bilo koji drugi način učestalo ispoljavaju koristi stečene izvršenjem kriminalnih radnji nekom od indicija u vezi sa kriminalnom aktivnošću pojedinca ili grupa.

- U realizaciji kriminalističke kontrole policija primenjuje svojevrsna i različita sredstva i metode.

- Među njima posebno se izdvajaju: praćenje i izučavanje pojavnih oblika kriminaliteta, procjena o potencijalno ugroženim objektima od kriminalnih napada, procjena o masovnosti i uslovljenosti kriminaliteta.

- Zatim, stvaranje planova sa razradom primjene sredstava kao što su: saradnja sa građanima, korišćenje tzv. metode legalnih izvora, analogije, raznih akcija i neposrednog zapažanja ovlašćenih službenih lica.

- Pri kontroli profesionalnih izvršilaca, kriminalnih grupa i kriminalnih žarišta primenjuju se specifična sredstva i metode uz obavezno angažovanje OSO-a sa linijskog metoda rada.

- U ovu grupu sredstava spadaju:a) operativna tehnika,b) operativne veze ic) organizovane akcije (prismotra, nadzor, racija, zasjeda).

Oblici vođenja kriminalističke kontrole

- S obzirom na primjenu odgovarajućih sredstava i metoda, objekt kontrole i unutrašnju podjelu rada, kriminalistička kontrola se dijeli na: 1) opštu i2) posebnu.

- U opštoj kriminalističkoj kontroli učestvuju sve OSO-e, a riječ je o uočavanju svih indicija relevantnih za suzbijanje kriminaliteta.

- U posebnoj, linijskoj kriminalističkoj kontroli, kao višem stepenu kontrole, primenjuju se posebne metode kroz linijski, specijalizovani (sektorski), oblik rada

- U odnosu na kriminalističku obradu, kontrola je vremenski gledano trajnija faza.- Za pravilno i efikasno uspostavljanje operativne kontrole bitna su tri elementa:

a) izbor lica, objekta ili punkta za kontrolu,b) utvrđivanje najadekvatnijeg načina obavljanja kontrole,c) obrada slučaja sa procjenom mogućnosti na kriminalne aktivnosti.

ZASJEDA

- Zasjeda je organizovana kriminalističko-taktička radnja koja se sastoji u tajnom osmatranju i nadziranju prostora ili okjekta radi otkrivanja i hapšenja učinilaca krivičnih djela.

- Za uspješnost zasjede bitno je pridržavati se kriminalističkih načela brzine, iznenađenja i konspirativnosti (tajnosti).

- S obzirm na cilj i zadatak zasjeda može imati istovremeno represivni i preventivni karakter, s tim da konspirativnost i izneneđenje čine suštinu zasjede.

- Konspirativnost je bitna u toku pripremanju zasjede a sastoji se, prije svega, u tajnom izviđanju i osmatranju mjesta postavljanja zasjede, tajnom provjeravanju interesantnih lica i, svakako, tajnom radu svakog policajca ponaosob.

- Krajnji cilj zasjede je iznenadna akcija radi lišenja slobode izvršilaca krivičnih djela.- Zasjede mogu biti:

1) obične i2) dubinske

- Na osnovu vremenskog trajanja zasjede mogu biti:1) kratkoročne i2) duževremenske

OSMATRANJE KAO SASTAVNI DIO ZASJEDE

- Osmatranje je operativno taktička mjera koja ima za cilj da se percepcijom dođe do saznanja o krivičnom djelu i njihovim počiniocima, pa da se u skadu sa tim preduzmu mjere spriječavanja i suzbijanja konkretne kriminalne djelatnosti ukoliko ona nastupi.

- Osmatranje može biti: 1) stalno i 2) privremeno

PRAĆENJE

- Praćenje predstavlja operativno taktičku mjeru i radnju koja se sastoji u tajnom slijeđenju određenih lica u kretanju, kao i neprimjetnom posmatranju tih lica, u cilju zapažanja i registrovanja svih okolnosti koje su značajna za razjašnjavanje konkretnog krivičnog slučaja.

- Postoji više vrsta praćenja:1) Prema subjektu koji ga realizuje, razlikuju se:

a) praćenje od strane ovlaštenih službenih lica, što predstavlja redovan oblik vršenje ove kriminalističke radnje i

b) praćenje od strane dobronamjernih građana ili saradnika policije.2) Prema načinu na koji se vrši, postoje dvije osnovne vrste praćenja:

a) praćenje pješačenjem ib) praćenje korištenjem nekog prevoznog sredstva.

1) Prema prostoru kome se preduzim, razlikuju se:

a) praćenje u otvorenom prostoru,b) praćenje u zatvorenom prostoru.

- Identifikacija opservata vrši se pomoću:a) fotografije,b) na osnovu opisa ic) pomoću fotografije i opisa.

- Sistemi praćenje su:a) lančani sistem praćenja,b) sistem paralelnih ulica,c) lančana produžena kombinacija,d) praćenje na prometnoj ulici sa dva pločnika,e) praćenje na prometnoj ulici sa jednim trotoarom if) praćenje na neprometnoj ulici.

RACIJA

- Racija je kompleksna taktičko-operativna radnja, kojom se preduzima opsežna blokada određenih većih prostora i površina, radi identifikovanja svih lica, zatečenih na tom prostoru, te lišavanje slobode pronađenih osumnjičenih, ili određene kategorije lica.

- Racija se poduzima na osnovu prijema obavještenja da se na određenom mjestu redovno, često ili u neko uobičajno vrijeme skupljaju ili nalaze tražene osobe.

- Racija se najčešće usmjerava, kao vid masovnog reagovanja ovlaštenih službenih lica, protiv neodređenih ili nepoznatih učinilaca, ali za koje postoje osnovi ili pak osnovana sumnja da su dio poznate kriminalne grupacije.

- Uspješnost racije zavisi od pravilne realizacije dvije grupe aktivnosti:1) pripreme racije i2) sprovođenja racije.

- Komponente racije su:a) donošenje odluke o raciji,b) priprema racije (tajno izviđanje i osmatranje prostora gdje će se vršiti racija),c) planiranje racije id) provđenje racije.

- Racija počinje onog momenta kada je sve spremno i isplanirano, tada se kreće na teren.- Tajno osmatranje objekta- Izlazak na lice mjesta- Unutrašnja blokada - podrazumjeva, zavisno od veličine objekta, ulazak u prostor 2/3

policajca u civilu kako bi se postavili na određena kritična mjesta, unutar objekta, te mogu poslužiti i kao podrška u slučaju napada i bjega.

- Vanjska blokada - zatvaranje svih ulaza i izlaza od strane uniformisane policije.- Uvijek ide prvo unutrašnje blokada, prije vanjske.- Ulazak u objekat i predstavljanje

- Legitimisanje- Slijedeće faze su: pregled ili površinski pretres, privremeno oduzimanje predmeta, hapšenje,

pregled ili pretres objekta, privođenje, deblokada prostora ili objekta (organizovano povlačenje).

- Potrebno je nastaviti tajno osmatranje i nakon napuštanja objekta racije.- Nakon povratka sa racije radnje u policijskim stanicama su: detaljan lični pretres, utvrđivanje

identiteta, provjera u kriminalističkim evidencijama, fotografisanje i daktiloskopiranje, informativni razgovor, utvrđivanje alibija (za osobe za koje postoje osnovi sumnje da su počinili k.d.), okončanje racije, analiza racije i izvještaj o raciji.

UPOTREBA POLIGRAFA

- U okviru kriminalističke obrade, može se koristiti poligraf kao pomoćno tehničko sredstvo, s ciljem da se na brz i relativno pouzdan način iz kruga osumnjičenih eliminišu nevina lica, kako bi se operativna djelatnost koncentrisala na vjerovatnog izvršioca.

- Poligrafsko testiranje se zasniva na vezi koja postoji između psihičkog preživljavanja određene situacije uslovljene na primjer postavljanjem nekog pitanja i sjećanje na određeni događaj, što kod ispitanika vezuje snažne emocije.

- Poligrafi su višekanalni aparati kojima se istovremeno registruje veći broj promjena fizioloških parametara.

- Osnovni uslov za poligrafsko testiranje je slobodni pristanak ispitanika koji se daje pismeno.- U praksi se često koristi indirektna poligrafska metoda (testovi vrhunca napetosti).

LIŠENJE SLOBODE

- Policijski organ može lice lišiti slobode ako postoje osnovi sumnje da je to lice počinilo krivično djelo i ako postoji bilo koji razlog predviđen u članu 132. ZKP BiH (razlozi za pritvor), ali je policijski organ dužan da takvo lice bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 sata, sprovede tužiocu. Prilikom dovođenja, policijski organ obavijestit će tužioca o razlozima i o vremenu lišavanja slobode. Upotreba sile prilikom dovođenja dozvoljena je u skladu sa zakonom.

- Izuzetno od predhodnog stava, kada se radi o krivičnim djelima terorizma, lice se mora sprovesti tužiocu najkasnije u roku od 72 sata.

- Razlozi za pritvor:a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili

tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,

c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora tri godina ili teža kazna,

d) u vanrednim okolnostima, ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda..

- Ovlašteni radnici unutrašnjih poslova su dužni sačiniti izvještaj o lišenju slobode.

PRETRESANJE

- Pretresanje je materijalno istraživanje nad osobama i stvarima koje se poduzima s ciljem pronalaženja tragova krivičnog djela ili predmeta važnih za krivični postupak ili s ciljem hvatanja izvršioca krivičnog djela.

- Možemo ga definisati kao složenu i raznovrsnu krivičnoprocesnu radnju dokazivanja.- Predstavlja hitnu ili anticipiranu istražnu radnju.- Naredbu za pretresanje može izdati Sud na zahtjev Tužitelja ili na zahtjev ovlaštenih

službenih osoba koje su dobile odobrenje od Tužitelja.- Opšta kriminalistička pravila koja se moraju poštovati prilikom pretresa:

a) pravovremenost pretresanja,b) tajnost i opreznost pretresanja,c) iznenadnost pretresanja,d) plansko, sistemsko, temeljito i uporno vršenje pretresanja.

- Vrste pretresanja:1) prema zakonskim uslovima koji moraju biti ispunjeni,2) prema objektu,3) prema obimu,4) prema vremenu pretresanja.

Pretresanje stana

- Pretresanje stana i ostalih prostorija osumnjičenog, odnosno optuženog i drugih osoba, kao i njihovih pokretnih stvari izvan stana može se poduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se kod njih nalaze učinitelj, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak.

- pripreme za pretresanje (mjesto, vrijeme pretresanja, osobna svojstva osoba, broj OSO),- provjera na terenu sastoji se u operativnom izviđanju i osmatranju interesantnog objekta.- konspirativan prilaz stanu,- operativni tim treba biti sastavljen od dvije grupe: grupe za pretresanje i grupe za blokadu,

- operativni tim ne smije imati manje od 7 OSO (3 u grupi za blokadu, 4 u grupi za pretresanje, od kojih je jedna žena),

- vođenje zapisnika o pretresanju (matetrijalni dokaz na sudu).- prvo što se pretresa u stanu su kupatilo, hodnik i kuhinja

Pretresanje osoba

- Pretresanje osobe može se poduzeti kad je vjerovatno da je ta osoba počinila krivično djelo ili da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak.

- Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola.- S obzirom na neposredni povod, svrhu i opseg pretresa, s taktičkog stajališta razlikuje se:

a) predhodni (djelomični) pretres osoba,b) potpuni (naknadni) pretres osoba,c) pretres osoba u sklopu provođenja režima pritvora, zadržavanja ili izdržavanja kazne.

- S obzirom na tehniku vršenja i primjene mjere predostrožnosti razlikuju se dva osnovna tipa ličnog pretresa:1) klasični lični pretres,2) „zidni“ lični pretres.

- Zakonski uslovi pretresanja su:a) pismena naredba suda,b) izuzetno bez naredbe na osnovu posebnog ovlaštenja, uz ispunjenje uslova sadržanih u

ZKP.- Pretresanje po naredbi suda je redovna forma, dok je bez naredbe suda pretresanje zakonom

predviđeno kao izuzetno.- Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe, nakon čega

se, bez odlaganja, mora vratiti Sudu.- Pretresanju stana, ostalih prostorija ili osobe prisustvuju dva punoljetna građanina kao

svjedoci.- O svakom pretresanju stana, prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje osoba

kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i osobe čija je prisutnost obavezna.

Pretresanje bez naredbe i svjedoka

- Ovlaštena službena osoba može ući u stan i druge prostorije bez naredbe i bez svjedoka i, po potrebi, izvršiti pretresanje a) ako stanar tog stana to želi, b) ako neko zove u pomoć, c) ako je potrebno uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi

sigurnosti ljudi i imovine, d) ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi Suda ima pritvoriti ili

prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja.

- Ovlaštena službena osoba može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka: a) pri izvršenju naredbe o dovođenju, b) prilikom lišenja slobode, c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje, d) ako postoji sumnja da će sakriti, uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega

oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku. - Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka, ovlaštena

službena osoba mora odmah podnijeti izvještaj Tužitelju, koji će o tome obavijestiti sudiju za prethodni postupak. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe i svjedoka.

Pravni osnovi za poduzimanje pretresanja su:

1) dovoljno osnova za sumnju,2) pretresanje sa naredbom i bez naredbe suda,3) dva svjedoka.

UVIĐAJ

- Uviđaj se preduzima kada je za utvrđivanje neke važne činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje.

- Sastav uviđajne ekipe: javni tužilac ili njegov zamjenik, kriminalista (istražitelj) koji radi po liniji suzbijanja krvnih delikata, kriminalistički tehničar, ljekar specijalista sudske medicine, kao i drugi vještaci, u zavisnosti od sredstava izvršenja.

- Tri globalna zadatka uviđaja su:1) pronalaženje, prikupljanje i osiguravanje stvarnih informacija u vidu objektivnog nalaza,2) istraživanje stvarnih dokaznih informacija i drugih raspoloživih informacija,3) identifikacija učinitelja i žrtve ako su nepoznati i osiguranje njihove dostupnosti ako su

poznati.- Faze vršenja uviđaja:

1) Informativno-orjentacijska i organizacijska ili pripremna,2) Statičko-identifikacijska ili pasivna,3) Dinamička ili aktivna,4) Kontrolna i5) Finalna ili završna faza.

Informativno-orjentacijska i organizacijska ili pripremna faza uviđaja

Dolaskom uviđajnog organa na lice mjesta započinje ova faza uviđaja. Uviđajni organ (s rukama u džepovima ili na leđima) orjentira se o mjestu budućeg uviđaja i vremenu. U ovoj fazi uviđajni organ prima izvještaje od policije ako su oni obezbjeđivali lice mjesta događaja, ili obavlja razgovor s drugim osobama koje su osiguravale mjesto događaja ili imaju neka saznanja o samom krivičnom događaju. Načelno treba obići mjesto događaja bez ulaženja u njegov prostor.

Uviđajni organ u ovoj fazi uviđaja donosi odluku o tome kako izvršiti uviđaj, od vanjskog perimetra ka centru ili obrnuto zavisno od situacije na licu mjesta. Također se može donijeti odluka o eventualnom proširenju uviđajne ekipe ili o učešću drugih stručnih osoba ili vještaka. U ovoj fazi djeluju svi članovi uviđajne ekipe, pod vođstvom rukovodioca uviđajnog tima, jer ne može uviđajni organ nikada sam pravilno odrediti krug mjesta događaja.

Statičko-identifikacijska ili pasivna faza uviđaja

Ona slijedi iza organizacijsko informacijske faze i u osnovi se svodi na pregled mjesta događaja i utvrđivanje općih uslova u kojima se događaj zbio. Vrši se pregled samog mjesta događaja, ali i šire okoline i sl. U ovoj fazi utvrđuje se tačno mjsto događaja, pronalaze i promatraju tragovi i predmeti u vezi s krivičnim djelom, ali bez dodirivanja, micanja, mijenjanja položaja i sl. Prije samog pristupa na lice mjesta, uviđajni organ mora utvrditi njegove granice, odrediti kako im prići, utvrditi da li postoje lomljivi dokazi koji zahtjevaju hitnu akciju. Tragovi i predmeti se opisuju (zapisnik), obilježavaju brojevima ili slovima (markiranje), mjere, utvrđuje se udaljenost između njih, proučavaju, tumače, fotografiraju u cjelokupnosti i detaljima, određuje se njihov odnos i suodnos s drugim tragovima i predmetima i prenosi u skicu lica mjesta. Opažene činjenice moraju se objektivno konstatirati i fiksirati. U ovoj fazi teži se sintetiziranju saznanja prikupljenih u ranijim fazama postupka.

Dinamička ili aktivna faza uviđaja

Dinamička faza uviđaja je treća faza i središnji dio istraživanja mjesta uviđaja. U ovom stadiju uviđajna ekipa je aktivnija, dinamičnija, ona traži, otkriva i fiksira pojedine tragove i predmete za koje smatra da su u vezi s kriminalnim događajem, kao i njihov međusobni odnos. U ovom stadiju uviđaja dopušteno je vršenje potrebnih promjena i provođenje istraživanja (ispitivanja) pojedinih tragova i predmeta uz vođenje računa da se ne unište, kontaminiraju ili oštete postojeći tragovi, odnosno stvore novi. Ova faza ima naglašen istraživački (ispitivački) karakter. Središnji zadatak istraživanja mjesta događaja u ovoj fazi uviđaja je obrada tragova. Pregledom mjesta uviđaja u statičkoj i dinamičkoj fazi uviđaja, uviđajni organ realizira dvije mogućnosti:

1) da neposrednim opažanjem utvrdi činjenično stanje objektivne prirode, i2) da na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izvede verzije o djelu, odnosno da dobije

odgovor na devet zlatnih pitanja kriminalistike.

Kontrolna faza uviđaja

Suština kontrolne faze jeste u tome da svi članovi uviđajnog organa rezimiraju rezultate uviđaja i traže eventualne propuste koje treba ispraviti ponavljanjem određenih taktičko-tehničkih radnji i mjera. Ni jedan uviđaj ne bi trebalo vršiti bez kontrolne faze. U ovoj fazi uviđaja trebalo bi da se pribjegne misaonoj rekonstrukciji događaja, koja može pomoći da se otklone eventualni propusti.

Finalna ili završna faza uviđaja

U završnoj ili finalnoj fazi odlučuje se o sudbini corpora delicti u smislu njihovog pohranjivanja i čuvanja, slanja na vještačenje i sl. Takođe, u ovoj fazi potrebno je završiti pisanje zapisnika koji je vođen tokom cijelog uviđaja, crtanje skice i foto elaborata.

Zapisnik o uviđaju

- Zapisnik o uviđaju treba imati neoborivu dokaznu snagu na temelju suštine svog sadržaja, a to su objektivno utvrđene činjenice neposrednim opažanjem tijela postupka i članova uviđajne ekipe u toku uviđaja.

- Tematski zapisnik o uviđaju treba sadržavati pretežno okolnosti bitne za objašnjenje dinamike, uzroka i okolnosti koje su pratile delikt, tehnički modus operandi izvršenog krivičnog događaja i dr.

Zapisnik o uviđaju u osnovi se sastoji u slijedećem:

1) Uvodni dio (formalni) - strogo standardizirani dio s redoslijedom podataka koji su postavljeni u zakonskoj odredbi u odnosu na: organ, povod, prisutne osobe, vrijeme i sadržaj polaznih saznanja, izlazak na mjesto događaja, vrijeme početka radnji, opće uslove u kojima se uviđaj provodi i posebne prilike.

2) Opći dio - prikaz općeg stanja na mjestu događaja, utvrđivanjem bitnih elemenata makro situacije, stanja tragova i drugih predmeta, podjela mjesta događaja na pojedine sektore, hitno poduzetih mjera osiguranja tragova i drugim podacima statičke faze uviđaja.

3) Središnji dio - sadrži utvrđenja iz dinamičke faze uviđaja (ispitivanje okolnosti na mjestu događaja) koja moraju biti opisana sistemski, detaljno i temeljito, pri čemu posebnu pažnju valja posvetiti redoslijedu kojim se taj opis izlaže.

4) Završni dio - osim odgovarajućeg formalnog sadržaja, mora posebno imati detaljan opis i pregled svih priloga zapisnika o uviđaju, oznake u privitku, te njihove poveznice s pojedinim dijelovima teksta zapisnika.

REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA

- Rekonstrukcija događaja je dokazna radnja koja se poduzima radi provjere izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su važne za razjašnjavanje stvari, a može se izvoditi samostalno ili biti dio metodike provođenja uviđaja.

- Rekonstrukcija događaja sastoji se od planskog obnavljanja pojedinih elemenata krivičnog događaja, koja se poduzima na osnovu postojećeg dokaznog materijala sa mjesta događaja ili iskaza osoba koje su ga opažale ili učestvovala u njemu u uslovima u kojima se je stvarni događaj odigrao, a sve s ciljem provjere postojećih ili utvrđivanja novih dokaza.

PRIVREMENA KONFISKACIJA

- Ova istražna radnja se sastoji u privremenom konfiskovanju, odnosno oduzimanju predmeta:

1) koji se prema krivičnom zakonu moraju konfiskovati,2) koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku,3) koji čine matrijalnu dobit dobijenu učinjenjem krivičnog djela.

- Prema odredbama ZKP mogu se, de facto, oduzeti tri vrste predmeta, a to su predmeti koji su upotrijebjeni za učinjenje krivičnog djela, predmeti koji su bili namjenjeni za učinjenje krivičnog djela ili predmeti koji su nastali učinjenjem krivičnog djela. Ovome se mogu dodati i predmeti koji su dobijeni kao nagrada za učinjeno krivično djelo.

- Načini privremenog oduzimanja predmeta:1) prilikom pretresanja,2) prilikom lišenja slobode,3) prilikom racije,4) prilikom vršenja uviđaja.

- Za konfiskovane predmete izdaje se potvrda o privremenoj konfiskaciji.

Zapisnik o privremenoj konfiskaciji

- U odredbama ZKP propisano je da će se pri oduzimanju predmeta naznačiti gdje su pronađeni i opisat će se, a po potrebi, i na drugi način osigurati utvrđivanje njihove istovjetnosti. Mada to izričito nije propisano, nedvojbeno se može zaključiti da je zakonodavac ovim stavom predvidio pisanje zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta.

Potvrda o privremenoj konfiskaciji

- Potvrda o privremenoj konfiskaciji predmeta je službeni dokument koji služi u postupku kao dokaz ispravom.

- Suština potvrde jeste način upisivanja predmeta koji se privremeno oduzimaju. Pri tom mislimo na potpunu individualizaciju svakog oduzetog predmeta.

- Najvažniji dio potvrde jeste tzv. opisni, tj. onaj dio u koji se unose predmeti koji se oduzimaju.

- Potvrdu potpisuju vlasnik ili držatelj predmeta i službenik koji ih oduzima.

SASLUŠANJE SVJEDOKA - PREPOZNAVANJE I SUOČENJE

- Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavijesti o krivičnom djelu, učinitelju i o drugim važnim okolnostima.

- Poziv za svjedočenje dostavlja Tužitelj, odnosno Sud.- U pozivu se svjedok obavještava da se poziva u svojstvu svjedoka, o mjestu i vremenu kada

se treba odazvati pozivu, kao i o posljedicama neodazivanja pozivu. - Ukoliko se svjedok ne odazove pozivu, niti svoj izostanak opravda, Sud može izreći novčanu

kaznu do 5.000 KM ili narediti prinudno dovođenje. - Ukoliko svjedok odbije da svjedoči, Sud može, na prijedlog Tužitelja, donijeti rješenje o

kažnjavanju svjedoka, koji je upozoren na posljedice, bez zakonskih razloga novčanom kaznom do 30.000 KM. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, koja ne zadržava izvršenje.

- Ne može se saslušati kao svjedok: a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne, vojne ili službene

tajne, dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti, b) branitelj osumnjičenog, odnosno optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale

poznate u svojstvu branitelja, c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski

službenik, odnosno ispovjednik, novinar u svrhu zaštite izvora informacija, advokat, bilježnik, liječnik, babica i dr.), osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne,

d) maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti.

- Ako je kao svjedok saslušano lice koje se ne može saslušati kao svjedok, na takvom iskazu svjedoka ne može se zasnivati sudska odluka.

- Svjedočenje mogu odbiti: a) bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog, odnosno optuženog, b) roditelj ili dijete, usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog odnosno optuženog,

- Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor izložio krivičnom gonjenju.

- Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka. - U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim, odnosno

optuženim. - Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet, tražit će se od njega prvo

da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama, odnosno ako je to moguće - zajedno s predmetima iste vrste.

VJEŠTAČENJE

- Vještačenje se određuje kada za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje osoba koje raspolažu potrebnim stručnim znanjem. Ako naučno, tehničko, ili druga stručna znanja mogu pomoći Sudu da ocijeni dokaze ili razjasni sporne činjenice, vještak kao posebna vrsta svjedoka može svjedočiti davanjem nalaza o činjenicama i mišljenja koje sadrži ocjenu o činjenicama.

- Pismenu naredbu za vještačenje izdaje Tužitelj ili Sud. U naredbi će se navesti činjenice o kojima se vrši vještačenje.

- Vještak dostavlja nalaz i mišljenje, kao i radni materijal, skice i zabilješke organu koji ga je odredio.

- Vještak daje nalaz i mišljenje na osnovu sprovedenih ispitivanja. U nalazu vještak opisuje materijal koji je vještačio, metode koje je primjenio i objektivne rezultate koje je postigao. U mišljenju vještak iznosi svoje stručne zaključke koji proizilaze iz objektivnog nalaza. Mišljenje je odgovor na postavljena pitanja.

- Vrste vještačenja:1) prema zakonskom osnovu: obavezna i fakultativna,2) prema predmetu: vještačenje mjesta, stvari i živih bića,3) prema redoslijedu: prva, dopunska i ponovna,4) prema broju angažovanih eksperata: pojedinačna i komisijska,5) prema specijalnosti: sudsko-medicinska, kriminalistička (grafološka, traseološka,

daktiloskopska, balistička), biološka, toksihološka, psihološka, finansijska.

POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE

- Posebne istražne radnje mogu se odrediti za krivična djela: a) protiv integriteta Bosne i Hercegovine, b) protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, c) terorizma, d) za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.

- Protiv osobe za koju postoje osnovi sumnje da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju pomenutih krivičnih djela mogu se odrediti posebne istražne radnje, ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama.

- Posebne istražne radnje su: 1) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, 2) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka, 3) nadzor i tehničko snimanje prostorija, 4) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u

vezi s njima, 5) korištenje prikrivenih istražitelja i korištenje informatora, 6) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine, 7) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela.

- Nadležan za određivanje posebnih istražnih radnji je sud, odnosno sudija za prethodni postupak.

- Određivanje posebnih istražnih radnji vrši se na temelju naredbe uz obrazložni prijedlog tužitelja.

- Provođenje posebnih istražnih radnji vrši se isključivo na temelju pismene naredbe, izuzetno međutim ako se pismena naredba ne može dobiti na vrijeme, a postoji opasnost od odlaganja, onda se može započeti i sa izvršavanjem radnje i na temelju usmene naredbe sudije za prethodni postupak. U tom slučaju pismena naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe.

- „Slučajni nalaz“ - Ne mogu se koristiti kao dokaz informacije i podaci dobijeni preduzimanjem posebnih istražnih radnji ako se ne odnose na krivično djela za koja je njihovo preduzimanje propisano.