tama u meni

ISBN 978-953-14-1609-2

w w w.moz aik-knj iga.hr

99,00 kn

SALL Y GR EEN

U M

ENI

SA

LL

Y

GR

EE

NT

AM

A

U M

ENI

Magija ipak postoji... Svijet je podijeljen na dobro i zlo, na prijatelje i neprijatelje… Nathan je rastrgan između dvaju svjetova: sin je bijele vještice i najopasnijega crnog vještca. Odrasta u majčinoj obitelji, ali gotovo svi ga izbjegavaju, ignoriraju, zlostavljaju… Jedine svijetle točke u njegovu životu su brat Arran, baka i Annalisa, bijela vještica u koju je beskrajno zaljubljen. Njihova je ljubav vrlo opasna, ali i neodoljiva…

Nathana stalno budno prati i nadzire Vijeće bijelih vještica koje ga na kraju zatvori u kavez gdje ga godinama muči, ranjava i izgladnjuje jedna bijela vještica. Rat koji dijeli svijet magije odvija se i u Nathanu. Vječno je rastrgan unutarnjom borbom između dviju strana svoje duše – bijele i crne, dobre i zle… Nathan je usamljen i prestrašen, zatočen u kavezu i ranjen, ali mora pobjeći prije svoga sedamnaestog rođendana kako bi dobio svoja tri vještičja dara ili će umrijeti.

“Trik je u Tome da se ne obazireš. da se ne obazireš na bol. ili išTa drugo.upravo je To presudno, Taj Trik igra najvažniju ulogu. Samo što ovo nije kazališna pozornica već kavez Smješten uz kolibu i okružen hrpom brda i Stabala i nebom. kavez koji počiva na jednom jedinom triku.”

SALLY GREEN živi na sjeverozapadu Engleske. Dosad je radila svakojake poslove, a imala je i stalno zaposlenje sve dok 2010. nije otkrila ljubav prema pisanju i otad se bavi samo njime. Nekoć je također hranila piliće, a danas priprema pristojan pekmez, uživa u glačanju, obožava se šetati Walesom na kiši i vjerojatno se nikad više neće vratiti džogingu. Ipak, ozbiljno bi trebala smanjiti unos kave. Tama u meni zapanjujući je prvijenac Sally Green i prvi dio trilogije o borbi za opstanak jednog dječaka u skrivenom društvu bijelih i crnih vještica.

“genijalno i vrlo privlačno – jako mi se svidjela knjiga. ovo su nove igre gladi.” Kate Atkinson

“Stigla je naSljednica Stephenie meyer!” The Times

Ne znaš čitati, ne znaš pisati, ali možeš zaliječiti rane vrlo brzo, brzo čak i za vještice…

Loše ti je ako noću ostaneš u zatvorenom prostoru.Mrziš bijele vještice, ali voliš Annalisu, koja je,

nažalost, jedna od njih.Držali su te zatočenog u kavezu od četrnaeste

godine.Sve što moraš učiniti jest pobjeći i pronaći

Mercury, zlu crnu vješticu. Ali to

moraš učiniti prije sedamnaestog

rođendana jer će inače biti prekasno…

Jednostavno…

TAM

A

Tama u meni OMOT.indd 1 09/05/14 08:02

s a l ly gr e e n

TAMAU MENI

Tama u meni KB.indd 1 05/05/14 10:15

Naslov izvornika

Half Bad

Tekst copyright © 2014 by Sally Green

Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2014.

UrednicaAleksandra Stella Škec

Nakladnik Mozaik knjiga

Za nakladnika Bojan Vidmar

Glavni urednikZoran Maljković

Grafička urednica Marija Morić

Lektorica Ivanka Šenda

Korektorica Lidija Zozoli

Oblikovanje naslovniceTim Green, Faceout Studio

Tisak Tiskara Denona, Zagreb, travanj 2013.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, repro-ducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima njem ili dru ga čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ISBN 978-953-14-1609-2CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxx.


sa lly green

tamau meni

S engleskoga prevela Andrea Pongrac


Mojoj majci


pr v i d io

trik


15

trik

I tako dvoje klinaca, dva dječaka, sjede jedan uz drugoga,

stiješnjeni krupnim naslonima za ruke stara naslonjača. Ti

si onaj slijeva.

Ovaj drugi je topao i stišćeš se uz njega, a on odvaja pogled

od telke i okreće se prema tebi, onako usporeno.

– Super ti je? – pita.

Kimaš. Grli te rukom i ponovo okreće glavu prema ekranu.

Nakon toga obojica se želite okušati u toj stvari iz filma.

Poskrivećki vadite veliku kutiju šibica iz ladice kuhinjskog

ormarića i jurite prema šumi.

Ti si prvi. Pališ šibicu i držiš je između palca i kažiprsta

čekajući da izgori do kraja. Tvoji mali, tanki prsti s gotovo

nepostojećim i izgrizenim noktima su opečeni, ali ipak drže

pougljenjelu šibicu.

Trik uspijeva.

I ovaj drugi ga isprobava. Samo što njemu ne ide i ispušta

šibicu.

Tad se budiš i prisjećaš se gdje se nalaziš.


16

kavez

Trik je u tome da se ne obazireš. Da se ne obazireš na bol. Ili išta drugo.

Upravo je to presudno, taj trik igra najvažniju ulogu. Sa-mo što ovo nije kazališna pozornica nego kavez smješten uz kolibu i okružen hrpom brda i stabala i nebom.

Kavez koji počiva na jednom jedinom triku.


17

sklekovi

Rutina je O. K. O. K. je kad te pri buđenju dočekaju nebo i zrak. Buđenje

u kavezu i okovima takvo je kakvo je. Ne smiješ dopustiti da te smještaj u kavez pogađa. Okovi žuljaju, ali s obzirom na to da brzo i lako zacjeljuješ, kakve veze ima gdje si?

Uostalom, kavez je stoput bolji otkako u njemu ima kožuha. Čak i kad su vlažni, ugodno je u njima. I cerada preko sje-vernog dijela također je znatno poboljšanje. Pruža zaštitu od najgoreg vjetra i kiše, a nudi utočište kad je vruće i sunčano. Šala! Čovjek ne smije izgubiti smisao za humor.

Dakle, rutinski se već budiš kad se nebo rasvjetljuje pred svitanje. Ne moraš pomaknuti ni mišić, čak ne moraš ni otvo-riti oči kako bi znao da sviće; dovoljno je da ležiš i sve si u stanju pokopčati.

Najbolji dio dana.Nema puno ptica, samo nekoliko, ne mnogo. Bilo bi dobro

znati o kojim je vrstama riječ, ali zato znaš kako se svaka od njih glasa. Nema galebova, što jest zabrinjavajuće, ni tragova vodene pare. Vjetar je obično tih u smiraj pred zoru, a zrak nekako topliji čim se počinje razdanjivati.


18

Možeš otvoriti oči i imaš nekoliko minuta kako bi upio svanuće: danas je ono u vidu tanke ružičaste linije koja se rasteže duž gornjeg dijela uska oblaka koji obavija nejasna zelena brda. I još imaš minutu, možda čak dvije, kako bi si posložio glavu prije negoli se pojavi.

No, moraš imati plan i najbolje je sve pomno isplanirati noć ranije kako bi ga mogao primijeniti bez imalo razmišlja-nja. Uglavnom se sastoji od toga da činiš što ti se kaže, ali ne svaki dan i nikako danas.

Čekaš dok se ne pojavi i dobaci ti ključeve. Hvataš ih, oslo-bađaš si gležnjeve, trljaš ih kako bi joj dao do znanja koliku ti bol zadaje, otključavaš lijevi okov, pa desni, ustaješ, otključa-vaš vrata kaveza, dobacuješ joj ključeve, otvaraš vrata i izlaziš – spuštene glave, nikad je ne gledajući u oči (osim ako to nije dio plana) – trljaš si leđa i možda čak lagano stenješ, odlaziš do gredice s povrćem, mokriš.

Naravno, katkada ti se pokušava poigrati s glavom mije-njajući rutinu. Katkada želi da kućanske poslove odradiš prije vježbi, ali najčešće prvo želi sklekove. Znat ćeš što slijedi dok povlačiš zatvarač.

– Pedeset.Tiho to izgovara. Zna da slušaš.Ti se, kao obično, ne žuriš. Taj dio plana nikad se ne mi-

jenja. Neka čeka.Trljaš si desnu ruku. Metalna vrpca na zapešću zasijeca se

u kožu kad si okovan. Zacjeljuješ je osjećajući lagano uzbu-đenje. Vrtiš glavom, ramenima, pa opet glavom, i onda sto-jiš, sekundu ili dvije samo stojiš dovodeći je do ruba živaca, i najzad se spuštaš na tlo.


19

jedan Trik je udva neobaziranju.tri Ni u čemučetiri drugom.pet Ali zato postojišest gomila raznihsedam taktika.osam Gomila.devet Neprestano sideset u potrazi.jedanaest Neprestano.dvanaest To jetrinaest bar lako.četrnaest Ništa drugopetnaest i ne moraššesnaest činiti.sedamnaest U potrazi za čime?osamnaest Nečim.devetnaest Bilo čim.dvadeset Bi-dvadeset jedan -lodvadeset dva čim.dvadeset tri Pogreškom.dvadeset četiri Prilikom.dvadeset pet Propustom.dvadeset šest Naj-dvadeset sedam -sitnijomdvadeset osam pogreškomdvadeset devet tetrideset bijele


20

trideset jedan vješticetrideset dva iz trideset tri pakla.trideset četiri Jer itekakotrideset pet griješi.trideset šest O, da.trideset sedam A kad ti setrideset osam ta pogreškatrideset devet obije o glavu,četrdeset čekaščetrdeset jedan na sljedećučetrdeset dva i sljedećučetrdeset tri i sljedeću.četrdeset četiri Dok godčetrdeset pet nečetrdeset šest uspiješ.četrdeset sedam Dok godčetrdeset osam ne izađeščetrdeset devet na slobodu.

Ustaješ. Nagađaš da je brojila, ali primjenjuješ još jednu tak-tiku i ne daješ joj na znanje da to znaš. Ništa ne odvraća, već samo poduzima korak prema tebi i nadlanicom ti odvaljuje pljusku.

pedeset – Pedeset.

Nakon sklekova ustaješ i čekaš. Najbolje je gledati u tlo. Stojiš do kaveza na stazi. Staza je blatna, ali nećeš je mesti, ne da-nas, ne s obzirom na to što si isplanirao. U zadnjih nekoliko


21

dana dosta je kišilo. Jesen samo što nije. Ipak, danas ne kiši i već ti to ide na ruku.

– Odradi vanjski krug. – Ponovo tihim glasom. Ne treba ga povisiti.

I krećeš... ali ne odmah. Moraš je ostaviti u uvjerenju da si uobičajeno naporan, ali u osnovi poslušan, i stoga skidaš blato s čizama udarajući petom lijeve čizme o prednji dio desne, pa petom desne čizme o prednji dio lijeve, nakon čega podižeš ruku, pa bacaš pogled i osvrćeš se kao da procjenjuješ iz kojeg smjera puše, i ispljunuvši na krumpire, bacaš pogled ulijevo i udesno kao da čekaš da se automobili raziđu i... propuštaš, recimo, i autobus... a onda napokon krećeš.

Skačeš na suhozid i s njega na suprotnu stranu, a onda pre-laziš vrištinu krećući se prema stablima.

Sloboda.Kako da ne.Ali sad imaš plan i puno si toga naučio u četiri mjeseca.

Postavio si rekord za taj vanjski krug i sad ti treba četrdeset pet minuta. Možeš ga odraditi za manje, možda četrdeset, jer staješ kod potoka na suprotnoj strani gdje odmaraš i piješ, i osluškuješ i promatraš, a jednom si se uspio domoći grebena i baciti pogled prema drugim brdima, drugim stablima i lochu (to bi moglo biti jezero, ali zbog te vrištine i duljine ljetnih dana jednostavno podsjeća na loch).

Danas je plan ubrzati čim nestaneš s vidika. To je bar lako. Stvarno lako. Super se hraniš. Moraš joj odati priznanje jer si ipak superzdrav i u super formi. Meso, povrće, pa još mesa i povrća, i ne zaboravi koliko si samo na svježem zraku! Ah, to ti je život!

Dobro ti ide. Držiš dobar ritam. Najbolji dosad.


22

I osjećaš uzbuđenje samozacjeljujući od njezine pljuskice; upravo otud taj osjećaj lagana, gotovo neprimjetna uzbuđenja.

Već si na suprotnoj strani kruga gdje bi mogao presjeći i odraditi unutarnji, koji je zapravo polovica vanjskoga. Ali nije ti rekla da odradiš unutarnji, a ti si ionako isplanirao odraditi vanjski što god ti rekla.

Sigurno novi rekord.Sad gore do grebena.I pusti da te gravitacija ponese dolje u krupnim koracima

prema potoku koji vodi do locha. Tu postaje čupavo. Sad si tik izvan opsega kruga, a ubrzo

ćeš se još više udaljiti. Neće shvatiti da si zbrisao dok ne za-kasniš. To znači da imaš dvadeset pet minuta od izlaska iz kruga, možda trideset, možda trideset pet, ali recimo dvade-set pet, prije negoli krene za tobom.

Ali nije ona problem nego ta narukvica na zapešću. Rastvo-rit će se čim se previše udaljiš. Ne znaš na kojem principu radi, je li posrijedi magija ili znanost, ali znaš da će se rastvoriti. Rekla ti je to još prvog dana i objasnila da se u njoj nalazi tekućina, nekakva kiselina koja se oslobađa kad se previše udaljiš i može ti progristi zapešće.

– Otpast će ti cijela šaka – rekla je.Sad nizbrdo. Čuje se škljocaj... i osjećaš pečenje.Ali pouzdaješ se u svoj plan.Zaustavljaš se i uranjaš zapešće u potok. Čuje se šištanje,

ali voda pomaže... iako se radi o nekoj čudnoj vrsti kašasta i ljepljiva pripravka koji se ne može lako isprati... i još ga više izlazi, a moraš dalje.

Podstavljaš narukvicu vlažnom mahovinom i tresetom. Na-mačeš je u vodu. Ponovo podstavljaš. Predugo. Kreni!


23

Nizbrdo.Uz potok.Trik je u tome da se ne obazireš na narukvicu. Noge te

uspješno nose i prevaljuješ velik teren.A i gubitak šake nije tako gadna star. Možeš je nadomje-

stiti nečim dobrim... kukom... ili kandžom s tri šiljka poput tipa iz Zmajeva gnijezda... ili možda nečime što ima oštrice koje se mogu uvući, a onda, usred borbe, cup, odjednom izla-ze van... ili čak bacačem plamena... Nema šanse da si staviš lažnu ruku... to nikako! Zaboravi!

Vrti ti se u glavi. Ipak, osjećaš i uzbuđenje. Tijelo ti poku-šava zaliječiti zapešće. Tko zna, možda se još izvučeš s obje šake. Ipak, trik je u tome da se ne obazireš. Što god bude, vani si.

Moraš stati. Uroni je u potok, podmetni još treseta i nastavi dalje.Gotovo si kod locha.Još malo.O, da. Krvavo hladno!Prespor si. Gacanje se odugovlači, ali tako je dobro držati

ruku u vodi.Nastavi dalje.Hajde!Prokleto velik loch. Nema veze. To samo znači da će ti ruka

dulje biti u vodi. Što je veći, to bolje.Osjećaj mučnine... aaaahh...Sranje, šaka ne izgleda dobro. Ali je bar kiselina prestala

curiti iz narukvice. Izvući ćeš se. Pobijedio si je. Pronaći ćeš Mercury i domoći se svojih triju darova.

Moraš dalje!


24

Za minutu si na kraju locha!Dobro ti ide! Dobro ti ide!Još malo!Ubrzo ćeš vidjeti udolinu i...


25

glačanje

– Mogao si ostati bez šake.Šaka leži na kuhinjskom stolu, još uvijek povezana s ru-

kom zahvaljujući kostima, mišićima i tetivama koji izbijaju iz otvorene i krvave brazde oko zapešća. Koža koja je nekoć pre-krivala to mjesto sad podsjeća na potoke lave koji se protežu sve do prstiju. Kao da se rastopila i ponovo stvrdnula. Cijela šaka lijepo natiče i boli... poput prave opekline uzrokovane kiselinom. Prsti se trzaju, ali palac ne sluša.

– Možda će zacijeljeti pa ćeš se moći opet služiti prstima. A možda neće.

Skinula je vrpcu sa zapešća još kod locha i poprskala ranu losionom koji je otupio bol.

Bila je spremna. Uvijek je spremna.Ali kako se samo uspjela tako brzo pojaviti? Je li trčala?

Doletjela na prokletoj metli?Kako god je stigla, morao si se pješke vratiti s njom, a to

je trebalo izdržati.– Zašto ne želiš razgovarati?Unosi ti se u lice.– Nathane, posao mi je da te poučim, ali moraš prestati s

pokušajima bijega!


26

Toliko je ružna da moraš okrenuti glavu u stranu.Daska za glačanje nalazi se sa suprotne strane kuhinjskog

stola.Glačala je? Možda svoje vojničke hlače?– Nathane, pogledaj me!Ne odmičeš pogled od glačala. – Želim ti pomoći.Navlačiš pljuvačku, okrećeš se i izbacuješ je. No, ona je brza

i naglo se odmiče unatrag, a pljuvačka završava na njezinoj košulji, ne na licu.

Ne udara te, što je novost.– Moraš jesti. Podgrijat ću gulaš.I to je novost. Obično si ti taj koji kuha, čisti, pomeće.Ali zato dosad još nisi trebao glačati.Odlazi u smočnicu. Nema hladnjaka. Nema ni struje. Sa-

mo peć na drva. Paljenje vatre i čišćenje peći također su tvoje zadaće.

Dok je u smočnici, prilaziš glačalu. Noge su ti slabašne i nesigurne, ali ti je glava bistra. Dovoljno bistra. Dobro bi ti došao gutljaj vode, ali želiš proučiti glačalo. To je stari komad metala s metalnom ručkom. Teška je i hladna. Sigurno je za-grijava na peći kako bi se mogla služiti njome, a to sigurno traje sto godina. Iako je kilometrima udaljena od civilizacije, glača si hlače i košulje!

Vraća se za nekoliko sekunda, a ti je dočekuješ iza vrata smočnice i zamahnuvši silovito, usmjeriš vrh glačala prema njezinoj glavi.

Ali toliko je prokleto visoka i toliko prokleto brza. Glačalo je kvači za bočnu stranu skalpa i zariva joj se u rame.


27

U hipu si na podu i manijakalno pritišćeš uši i gledaš u nje-zine čizme, a onda gubiš svijest.


28

trik podbacuje

Govori, ali ništa ti nije jasno.Ponovo sjediš za kuhinjskim stolom, preznojavaš se i lagano

drhtiš, a krv iz lijeva uha cijedi ti se niz vrat. Uho ne zacje-ljuje i uopće ne čuješ na njega. A i nos ti je u gadnom stanju. Sigurno si ga sredio pri padu. Slomljen je, začepljen i krvav, i također ne zacjeljuje.

Ruka ti opet leži na stolu, a sad je toliko natečena da više uopće ne možeš pomicati prste.

Ona sjedi na stolcu uz tebe i opet ti prska zapešće losionom koji rashlađuje.

Šaka obamire.I bilo bi tako dobro osjećati tu obamrlost u cijelom tijelu i

otupjeti na sve. Ali to se neće dogoditi. Dogodit će se to da će te ponovo zaključati u kavez, ponovo okovati, i to će se ponavljati u nedogled...

I tako trik koji si osmislio ne postiže učinke. Podbacuje i tebe to dira. Sve te dira i ne želiš se vratiti u onaj kavez i ne želiš ga više primjenjivati. Želiš se svega riješiti.

Posjeklina na njezinu skalpu je zacijeljela, ali ispod njezine plave kose pomalja se širok greben crno-crvene kraste, a na


29

njezinu ramenu ima krvi. Još uvijek govori o nečemu i njezine debele i slinave usnice melju i melju.

Osvrćeš se. Kuhinjski sudoper, prozor koji gleda na povrt-njak i kavez, peć, daska za glačanje, vrata smočnice. Potom se okrećeš prema toj ružnoj ženi s lijepo izglačanim hlačama i čistim čizmama. U jednoj se nalazi nožić. Zna ga ondje skriti. Zamijetio si ga dok si bio na podu.

Vrti ti se. Gubiš svijest, toneš na koljena. Ona te hvata is-pod pazuha, ali lijeva ruka ti nije ozlijeđena i pronalazi držak i lagano vadi nož iz čizme dok se ona bori s tvojom težinom, i dopuštajući tijelu da još više potone, prinosiš oštricu svojoj žili kucavici. Brzo i oštro.

Ali ona je tako prokleto brza i premda se svojski koprcaš i boriš, oduzima ti nož i nakon toga prestaješ i jedno i drugo.

Natrag u kavez. U okove. Noću se svako malo budiš prezno-javajući se. Još ne čuješ na uho, a dišeš na usta jer ti je nos začepljen. Čak te lancem zavezala za ranjeno zapešće i cijela ti je ruka toliko natečena da te okov stišće.

Kasno je jutro, ali još nije došla po tebe. Radi nešto u ko-libi. Kucka. Dim izlazi iz dimnjaka.

Toplo je, puše jugozapadnjak, oblaci se potiho kreću nebom i sunce se uspijeva nekoliko puta pokazati dodirujući ti obraz, a šipke bacaju sjene preko tvojih nogu. Ali sve si to već vidio i stoga sklapaš oči i prisjećaš se stvari. Ponekad je i to O. K.


drug i d io

kako sam završio u kavezu


32


33

moja majka

Stojim na vršcima prstiju. Fotografija je na stoliću u hodniku, ali ne mogu je se domoći. Istežem se i istežem i vrhovima pr-stiju gurkam okvir. Težak je i pada na pod s treskom.

Zadržavam dah. Nitko se ne pojavljuje.Pažljivo podižem fotografiju. Staklo se nije razbilo. Uvlačim

se pod stol naslanjajući se leđima na zid.Majka je prekrasna. Fotografija prikazuje dan njezina vjen-

čanja. Škilji gledajući u sunce koje joj obasjava kosu. Nosi bijelu haljinu i ima bijele cvjetove u ruci. Suprug je uz nju, zgodan je i nasmiješen. Rukom mu prekrivam lice.

Ne znam koliko dugo tako sjedim. Volim je promatrati.Jessica se najednom pojavljuje. Zaboravio sam da moram

osluškivati.Naglo poseže prema fotki.Ja je ne otpuštam grčevito je držeći. Svom snagom.Ali ruke su mi znojne, a ona je puno veća od mene. Trza fotkom prema gore podižući me na noge i naposljetku

mi je izvlači iz ruku. Podigavši je visoko ulijevo, zamahuje njo-me dijagonalno i rubom okvira prelazi preko mojeg obraza.

– Da je nikad više nisi taknuo!


34

jessica i prva obavijest

Sjedim na krevetu. Jessica također sjedi na krevetu i priča mi priču.

Majka pita: – Došli ste po njega?Mlada žena na pragu odgovara: – Ne. Naravno da nismo.

Nikad to ne bismo učinili.Mlada žena je iskrena i želi dobro odraditi svoj posao, ali

je poprilično naivna. – Što znači naivna? – ubacujem se.– Blesava. Mutava. Glupa. Kao ti. Jasno? Kimam.– Odlično, slušaj dalje! Naivna žena nastavlja: – Posje

ćujemo sve bijele vještice i vještce u Engleskoj kako bismo ih obavijestili o novim pravilima i kako bismo im pomogli da popune obrasce. Smiješi se. Lovac uz nju se ne smiješi. Odjeven je u crno kao i svi lovci. Dojmljiv je, visok, snažan.

– Majka se isto smiješi? – Ne. Nakon tvojeg rođenja nikad se više nije nasmiješila.

Kako majka ne odgovara, vijećnica je zabrinuto gleda i kaže: – Primila si obavijest, zar ne? Izuzetno je važna. Prelistava papire na podlošku i izvlači pismo.


35

Jessica rastvara pergament u ruci. To je debeo i velik papir, a pregibi tvore prepoznatljiv obris križa. Drži ga oprezno, kao da je dragocjen, i čita:

Obavijest o Odluci Vijeća bijelih vještica u Engleskoj, Škotskoj i Walesu

Dogovoreno je da se sastavi i redovito obnavlja popis svih

vještica u Britaniji s ciljem bolje zaštite bijelih vještica.

Jednostavan sustav kodiranja primijenit će se za sve odrasle

i mlade vještice (vještice do sedamnaeste) koje ne potječu iz

čiste loze bijelih vještica, a služeći se sljedećim oznakama: bi

jele vještice (B), crne vještice (C), obični/nevještice (O). Stoga

će polukodovi biti registrirani kao (B 0,5/C 0,5), a poluvje

štice kao (B 0,5/O 0,5) ili pak (C 0,5/O 0,5). Majčin kod bit

će prvi, očev drugi. Polukodovi će važiti što je kraće moguće

(nikako nakon sedamnaeste) dok se spomenutoj osobi ne do

dijeli konačni kod (B, C ili O).

– Znaš li što to znači? – pita Jessica.Odmahujem glavom.– To znači da si ti polukod. Crni kod. Da nisi bijel. – Baka kaže da sam bijeli vještac. – Nije istina. – Kaže da sam polubijeli vještac. – Polucrn si.

Žena dovršava čitanje obavijesti, nakon čega se majka šutke vraća u kuću ostavljajući otvorena ulazna vrata. Žena i lovac ulaze. Svi smo u dnevnoj sobi. Majka sjedi uz kamin,


36

ali u njemu ne gori vatra. Deborah i Arran igrali su se na podu, a sada sjede s obje njezine strane, na ručnim naslonima naslonjača.

– Gdje si ti? – Stojim uz nju. Zamišljam Jessicu kako stoji prekriženih ruku i s nogom

iza noge.Lovac se smješta na ulazu u prostoriju, a vijećnica sjeda

na rub drugog naslonjača spuštajući podložak na čvrsto skupljena koljena i držeći kemijsku u ruci. Kaže majci: – Vjerojatno će biti brže i lakše ako ja ispunim obrazac a vi ga samo potpišete.

Potom pita: – Tko je glava ovog kućanstva?Majka uspijeva izustiti: – Ja.Pita je kako se zove.Majka kaže da se zove Cora Byrn i da je bijela vještica, kći

Elsie Ashworth i Davida Ashwortha, također bijelih vještica.Vijećnica pita kako joj se zovu djeca.Majka odgovara: – Jessica, osam. Deborah, pet. Arran,

dvije.Vijećnica pita: – Tko im je otac?Majka odvraća: – Dean Byrn. Bijeli vještac. Član Vijeća.Vijećnica pita: – Gdje je?Majka odgovara: – Mrtav. Ubijen.Vijećnica na to odvraća: – Žao mi je. Potom pita: – A be

ba? Gdje je beba?Majka kaže: – Ondje, u onoj ladici.Jessica se okreće prema meni i objašnjava: – Nakon što

se Arran rodio, majka i otac nisu željeli više djece. Poklonili su kolijevku, kolica i sve sitnice za bebu. Ova beba koja se


37

spominje nije bila željena i stoga mora spavati na jastuku u ladici, u starom i prljavom dječjem kombinezonu, koji je nekoć pripadao Arranu. Nitko toj bebi ne kupuje igračke ni darove jer svi znaju da nije željena. Nitko majci ne poklanja darove ni cvijeće ni bombonijere jer svi znaju da nije željela tu bebu. Nitko ne želi takvu bebu. Majka je dobila samo jednu čestit-ku u kojoj joj zapravo nitko ništa nije čestitao.

Tišina.– Želiš li znati što je pisalo u njoj? Odmahujem glavom.– Pisalo je: Ubij ga. Zarivam zube u zglobove prstiju, ali ne plačem.

Žena se približava ladici s bebom i lovac joj se pridružuje jer želi vidjeti to čudesno, neželjeno biće. Iako spava, beba je zastrašujuće ružna, sa zakržljalim malim tijelom, nevjerojatno prljavom kožom i bodljikavom crnom kosom.

– Je li već dobio ime? – pita vijećnica.– Zove se Nathan.Jessica se već davno izvještila izgovarati moje ime s gađe-

njem.– Mlada žena pita: – A njegov otac je...?Majka ne odgovara. Nije u stanju jer je to toliko prestraš

no da se ne može nositi s time. Ali svima je dovoljan pogled kako bi znali da je njezin otac ubojica.

Vijećnica dobacuje: – Možda možete zapisati očevo ime.Prinosi podložak majci, koja sad već plače i nije u stanju ni

zapisati traženo ime jer je to ime najzloglasnijeg crnog vještca koja je ikad postojala.


38

Želim reći – Marcus. On je moj otac i želim izgovoriti nje-govo ime, ali previše se bojim. Uvijek se tako silno bojim iz-govoriti njegovo ime.

Vijećnica se vraća kako bi pogledala usnulu bebu i izbacuje ruku kako bi je dodirnula...

– Oprez! – upozorava je lovac jer iako se lovci nikad ne boje, uvijek su na oprezu u pogledu crne magije.

Žena na to odvraća: – Samo je beba.I njezinu razgolićenu ručicu miluje gornjom stranom pr

stiju.Na što se beba pomiče i rastvara oči.– Oh, bože! – vijećnica se naglo odmiče. Shvativši da nije smjela dodirnuti to užasno stvorenje, juri

u kupaonicu kako bi oprala ruke. Jessica izbacuje ruku prema meni kao da me namjerava do-

dirnuti, ali onda je odmiče. – Nikad ne bih mogla dotaknuti zlo poput tebe!


ISBN 978-953-14-1609-2

w w w.moz aik-k nj iga.hr

99,00 kn

SALL Y GR EEN

U M

ENI

SA

LL

Y

GR

EE

NT

AM

A

U M

ENI

Magija ipak postoji... Svijet je podijeljen na dobro i zlo, na prijatelje i neprijatelje… Nathan je rastrgan između dvaju svjetova: sin je bijele vještice i najopasnijega crnog vještca. Odrasta u majčinoj obitelji, ali gotovo svi ga izbjegavaju, ignoriraju, maltretiraju… Jedine svijetle točke u njegovu životu su brat Arran, baka i Annalisa, bijela vještica u koju je beskrajno zaljubljen. Njihova je ljubav vrlo opasna, ali i neodoljiva…

Nathana stalno budno prati i kontrolira Vijeće bijelih vještica koje ga na kraju zatvori u kavez gdje ga godinama muči, ranjava i izgladnjuje jedna bijela vještica. Rat koji dijeli svijet magije odvija se i u Nathanu. Vječno je rastrgan unutarnjom borbom između dviju strana svoje duše – bijele i crne, dobre i zle… Nathan je usamljen i prestrašen, zatočen u kavezu i ranjen, ali mora pobjeći prije svoga sedamnaestog rođendana kako bi dobio svoja tri vještičja dara ili će umrijeti.

“Trik je u Tome da se ne obazireš. da se ne obazireš na bol. ili išTa drugo.upravo je To presudno, Taj Trik igra najvažniju ulogu. Samo što ovo nije kazališna pozornica već kavez Smješten uz kolibu i okružen hrpom brda i Stabala i nebom. kavez koji počiva na jednom jedinom triku.”

SALLY GREEN živi na sjeverozapadu Engleske. Dosad je radila svakojake poslove, a imala je i stalno zaposlenje sve dok 2010. nije otkrila ljubav prema pisanju i otad se bavi samo njime. Nekoć je također hranila piliće, a danas priprema pristojan pekmez, uživa u glačanju, obožava se šetati Walesom na kiši i vjerojatno se nikad više neće vratiti džogingu. Ipak, ozbiljno bi trebala smanjiti unos kave. Tama u meni zapanjujući je prvijenac Sally Green i prvi dio trilogije o borbi za opstanak jednog dječaka u skrivenom društvu bijelih i crnih vještica.

“genijalno i vrlo privlačno – jako mi se svidjela knjiga. ovo su nove igre gladi.” Kate Atkinson

“Stigla je naSljednica Stephenie meyer!” The Times

Ne znaš čitati, ne znaš pisati, ali možeš zaliječiti rane vrlo brzo, brzo čak i za vještice…

Loše ti je ako noću ostaneš u zatvorenom prostoru.Mrziš bijele vještice, ali voliš Annalisu, koja je,

nažalost, jedna od njih.Držali su te zatočenog u kavezu od četrnaeste

godine.Sve što moraš učiniti jest pobjeći i pronaći

Mercury, zlu crnu vješticu. Ali to

moraš učiniti prije sedamnaestog

rođendana jer će inače biti prekasno…

Jednostavno…

Tama u meni OMOT.indd 1 07/05/14 11:39

tama u meni

Documents