tartufi – podzemno bogatstvo
TRANSCRIPT
Tartufi – podzemno bogatstvo
Brošura o plantažnoj proizvodnji tartufa u Hrvatskoj
Autor : Davor Gašpar, dipl. ing. šum.
http://[email protected]
Što su tartufi?
Tartufi su podzemne gljive koje zive u simbiozi sa korijenom stabla ili grma određene vrste. Ako tartuf zamislimo kao jabuku koja je izrasla na stablu, tada micelij veličinom možemo poistovijetiti sa stablom sa kojega je jabuka ubrana. Micelij tvore bezbrojne niti hifa koje gusto obavijaju najtanje korijenčiće stabla poput rukavice na ruci. Od takvog odnosa imaju koristi i gljiva i stablo jer sudjeluju u razmjeni hranjivih tvari i kemijskim tvarima štite jedno drugo od patogena. Kad u prirodi nastanu određeni uvjeti, gljiva fruktficira gomoljima u zemlji, koji ovisno o vrsti veličinom mogu varirati od zrna papra do rukometne lopte. Tada se uglavnom uz pomoć treniranih pasa ili drugim metodama tartufi lociraju i vade uz što manje oštećivanje korijenčića, jer je vrlo vjerojatno da će na tom istom mjestu već za mjesec dana ili iduće sezone ponovno narasti tartuf ili više njih.
Bijeli tartuf-Tuber magnatum
Crni tartuf-Tuber melanosporum
http://[email protected]
Zašto uzgajati baš tartufe?
Tartufi su luksuzan proizvod koji ima višu cijenu od bilo kojeg drugog poljoprivrednog proizvoda. Budući da velika većina plodišta ove gljive dolazi iz iscrpivih prirodnih staništa, te uz činjenicu da se u prirodi mora odigrati splet vremenskih okolnosti u određeno vrijeme, svaka sezona i očekivanje prirodnog uroda je poput igranja lutrije. Podizanje jednog hektara kvalitetnog jabučnjaka iznosi oko 160 000 Kn, a jednog hektara novog nasada vinove loze oko 150 000 Kn. Ako tome dodamo i svakogodišnju cijenu gnojidbe, zaštitnog prskanja i cijenu radnika za njegu, orezivanje, branje i distribuciju plodova, cijena vrtoglavo raste. Cijena jednog kilograma jabuke iznosi u maloprodaji do 10 kuna. Cijena konzumnog grožđa je u maloprodaji također oko 10 kuna. Na tartufištima, osim početnih troškova pripreme zemljišta (do 20000 Kn i poželjnog ograđivanja (oko 8000 Kn), te troška sadnog materijala (od 80000 do 120000 Kn), značajnih dodatnih troškova nema. Uz prinos gljiva, značajan je i mogući prinos lješnjaka ili oraha, te kvalitetnog skupog orahovog drva na kraju uzgojnog razdoblja plantaže crnog tartufa s orahom. U usporedbi sa astronomskim cijenama koje postiže tartuf, uzgoj standardnih voćarskih kultura daje neusporedivo manje manje prinose od tartufišta, na kojemu se očekuje 80-130 Kg gomolja po hektaru.
Bijeli tartuf prodan na aukciji u Hong Kongu
za vrtoglavih 160 000 US$
Crni tartufi
http://[email protected]
Mogu li se tartufi plantažno uzgajati i u Hrvatskoj?
Trenutno su najveći plantažeri tartufa sa tendencijom povećavanja uzgojnih površina Australija i Novi Zeland gdje su tartufi potpuno umjetno uvedeni kao vrsta. Plantažiranje se već dugi niz godina vrši u Italiji, Francuskoj, i Španjolskoj, također sa iznimnim rastom površina tartufišta. Provedene su studije i osnovane pokusne plantaže u Mađarskoj, Austriji i Švedskoj. Od bližih prirodnih nalazišta su već dugo poznata uz navedene zemlje Srbija, Slovenija, Bosna i Hercegovina. To znači da je većina Hrvatske na klimatski idealnom mjestu za uzgoj najkomercijalnijih vrsta tartufa izuzevši najhladnija planinska područja. Tartufi obilato u Hrvatskoj fruktificiraju u Istri, Slavoniji, Podunavlju, Baranji, Pokuplju, oko rijeka u Dalmaciji, pa čak i u središnjem i sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Razlog zbog kojega je jedino Istra uspjela napraviti gastronomski i turistički brand od tartufa je vjerojatno usvajanje znanja iz susjedne Italije, a pretpostavka je da je u npr. nekada “bogatoj” Slavoniji ili Baranji bilo dovoljno hrane iznad površine zemlje da se nije moralo ići ispod da bi se ljudi prehranili. Plantažni uzgoj u Hrvatskoj nije dovoljno zastupljen i moguće je plantažirati velike površine bez bojazni od smanjenja cijene.
Prirodna nalazišta tartufa http://[email protected]
Koje su prednosti plantažnog uzgoja tartufa?
Tartufari u “lovu” dnevno prijeđu i do 20 km prirodnih terena da pronađu gljive ispod drveta koje na korijenu ima mikorizu tartufa, uz pretpostavku da su se uvjeti u sezoni bili povoljni za plodnošenje. To je naporan posao i za čovjeka i za psa. Plantažiranje omogućava kontrolu i regulaciju uvjeta koji će imitirati najpovoljnije uvjete u prirodi, sadnju optimalnog broja i vrste drveća sa potvrđenom mikorizom željene gljive i zaštitu od nepoželjnih “posjetioca” tartufišta. Najvažnije, omogućava tartufaru da na određenom prostoru proizvede veću količinu tartufa nego u prirodi i ekskluzivno pravo na kompletan urod. Tartuf iz plantažnog uzgoja može razviti veći gomolj, a bojom, mirisom i okusom se ne razlikuje od onoga nađenog u prirodi. Također, nema razlike između iste vrste tartufa iz Podunavlja, Slavonije, Istre ili Italije.
http://[email protected]
Kako do plantažnog tartufišta?
Svako zemljište u klimatski povoljnom području se može agrotehničkim mjerama prilagoditi biološkim zahtjevima tartufa. To u praksi znači provesti analizu tla i promjena konfiguracije, strukture i kiselosti tla. Vrlo je važno napraviti sustav navodnjavanja, jer tartufi za plodonošenje u određenom trenutku kao “okidač” koriste obilnu količinu vode. Ograđivanje plantaže je poželjno, ali ne i nužno ukoliko se tartufište ne nalazi u blizini šume u kojoj obitava divljač ili nije potrebno ograničiti pristup tartufara iz okolice. Najvažniji segment je sadnja inokuliranih sadnica kojima je na korijenu mikroskopskom analizom potvrđena mikoriza tražene vrste tartufa. Broj i vrsta mikoriziranih sadnica ovisi o željenoj vrsti tartufa, jer svaka vrsta traži određenu količinu zasjene tla krošnjama i regulaciju vlage i temperature u tlu.
Dio zapuštenog voćnjaka i livade
Dio plantaže bijelog tartufa u zapadnoj Slavonijihttp://[email protected]
Održavanje tartufišta?
Nakon početnih radova uspostave tartufišta, održavanje se svodi na orezivanje stabala, navodnjavanje i eventualno dodavanje sredstava za regulaciju kiselosti tla i kontrolu korova. Postoje i agresivnije metode za upravljanje plantažom, ali je za stabilnost ekosustava plantaže i mikoriznog odnosa gljive i biljke najbolje kopirati optimalne uvjete iz prirode u kojima gljiva najviše fruktificira.
http://[email protected]
Što se može očekivati od plantažnog tartufišta?Nemoguće je doći do točnih podataka vezanih uz
proizvodnju na osnovanim plantažnim tartufištima, ali je poznato da se prvi urod javlja već od četvrte godine, u prosjeku oko šeste sa minimalno 4 kg/ha. Kroz slijedećih 5 godina nakon inicijalnog, slijedi povećanje uroda na minimalno 40 kg/ha, s time da se pravilnim gospodarenjem postiže otprilike 150-200 grama tartufa po stablu.
Za plantažu bijelog tartufa to iznosi: cca.100g/stablu, 1200 stabala/ha, cijena oko 1000€/kg, 1200*0,1*1000=120 000€/ha godišnje +urod lješnjaka+trupci topole,lipe i hrasta
Za plantažu crnog tartufa: cca 150g/stablu, 800 stabala/ha, cijena oko 150€/kg 800*0,15*150=18000€/ha godišnje +urod oraha+urod lješnjaka+trupci oraha, topole, lipe i hrasta
Treba naglasiti da su cijene tartufa veličine preko 100g na koje se cilja plantažnim uzgojem daleko veće i da su maloprodajne cijene gotovih proizvoda od tartufa također više, te da postoji mogućnost širenja gastronomskog i turističkog segmenta baziranog na ovom proizvodu po uzoru na ekološka gospodarstva.
Pukotina u tlu koja ukazuje na rast tartufa
Bijeli tartufhttp://[email protected]
Zašto odabrati plansko osnivanje tartufišta i verificirani sadni materijal?
Vrlo je važno agrotehničkim mjerama pripremiti zemljište na koje će se saditi mikorizirane sadnice, te osigurati sustav navodnjavanja, čime se osigurava kako dominacija tartufa u odnosu na druge mikorizne gljive na korijenu stabla, tako i regulacija vodozračnih uvjeta, temperature i insolacije tla u svrhu maksimalnog uroda ove skupocjene gljive. Pripremu treba obaviti oko 1 godinu prije sadnje sadnica da se tlo fizikalno i kemijski stabilizira. Također treba posvetiti posebnu pažnju u odabiru sadnog materijala i vrste sadnica, te verifikaciji mikorize tražene vrste tartufa. Sadnice moraju nakon sadnje na plantažu preživjeti i razvijati se da bi rastom njihovog korijenovog sustava rasla i gljiva u mikoriznom odnosu koji zajedno tvore sadnica i micelij tartufa.
Da bi se dobila kvalitetna sadnica, potrebno je oko 2 godine, pri čemu sadnica raste u sterilnom supstratu i kontroliranim uvjetima da se spriječi kontaminacija neželjenim gljivama ili patogenima.
Verifikacija sadnica se provodi mikroskopskom analizom korijena i mora zadovoljavati ustanovljene kriterije.
http://[email protected]
