TEHNIČKA ŠKOLA DARUVAR

Gundulićeva 14

Daruvar

POSLOVANJE PODUZEĆA U CESTOVNOM PROMETU 4

Obrazovanje odraslih

FINANCIJSKO POSLOVANJE

Financije

Pojam financija obuhvaća tri značenja:

1. Novčana sredstva – novac 2. Nešto više od samog pojma – novac su:

- državni prihodi i rashodi, - cjelokupno poslovanje neke države, - u odnosu na privredne subjekte, financije predstavljaju novčanu stranu

nekog posla – pribavljanje, korištenje i vraćanje novčanih sredstava potrebnih za poslovanje,

3. Tim se izrazom označavaju i naučne discipline koje se bave izučavanjem novca i izučavanjem poslovanja s novcem.

Skup znanstvenih disciplina može se podijeliti u dvije grupe:

MAKROFINANCIJE – proučavaju probleme financiranja sa stanovišta društva kao cjeline. Dijelimo ih na:

- javne ili društvene financije – bave se problematikom državnih prihoda i rashoda, te budžeta i poreza,

- monetarne financije – bave se problematikom novca i kredita, tj. kamata.

MIKROFINANCIJE – razmatraju probleme financiranja privrednih subjekata, tj. poduzeća. Dijelimo ih na:

- bankarstvo je znanstvena disciplina koja proučava poslovanje banaka i vrste bankovnih poslova,

- osiguranje je znanstvena disciplina koja proučava poslovanje osiguravajućih društava i vrste njihovih poslova,

- poslovne financije su znanstvena disciplina koja proučava poslovanje poduzeća i orijentrana je na probleme upravljanja novčanim sredstvima poduzeća. Predmet izučavanja su novac i surogati, korištenje i vraćanje novca u poduzeću.

Financijsko poslovanje je dio financija poduzeća. Predmet financijskog poslovanja su financijska sredstva (novac i surogati), kao i transformacija financijskih sredstava u robu i obratno. Financijsko poslovanje vezano je uz konkretnu praksu izvršavanja financijskih odluka.

NOVAC

Osnovni pojmovi

Novac je sve ono što služi kao sredstvo razmjene, tj. sve ono što je opće prihvaćeno kao sredstvo plaćanja. Novac se najčešće shvaća i kao skup financijskih instrumenata koji se koriste kao sredstvo plaćanja, kao obračunska jedinica i kao sredstvo očuvanja likvidnosti.

Danas postoji kovani i papirni novac, te žiralni (tkz apstraktni) novac tj. novac koji se ne može osjetiti dodirom, ali postoji na računu.

Papirni ili kovani novac zovemo – gotovina, koju izdaje emisiona banka, a oblik i sadržaj gotovog novca propisuje država. Glasi na valutu koja je zakonito sredstvo plaćanja. Danas je značenje gotovine veliko samo meñu stanovništvom. U suvremenim je državama novac okvir i podloga cjelokupnog gospodarskog života. Novac je predmet izučavanja mnogih znanstvenih područja. Posebno se izučava u okviru NOVČARSTVA ili znanosti o novcu. Novčarstvo razmatra osobine novca i čimbenike koji odreñuju njegovu vrijednost.

Funkcije suvremenog novca

Suvremeni novac ima sljedeće funkcije:

1. opće je sredstvo razmjene, 2. računska je jedinica i jedinica vrijednosti, 3. opće je sredstvo plaćanja, 4. zakonsko je sredstvo plaćanja, 5. sredstvo je čuvanja vrijednosti, 6. sredstvo je prenošenja vrijednosti.

NOVČANA MASA I NOVČANI OPTJECAJ

Sav novac (gotovina i žiralni) stvoren u novčanom sustavu predstavlja ponudu novca. On stvara vrijednost koju mu je odredila država i zakonsko je sredstvo plaćanja.

Novac stvaraju emisione banke. Problem – da li količina novca u optjecaju odgovara potrebama i koliko novca se zapravo u nekom gospodarstvu traži – to je pitanje staro koliko i novac.

Akumuliranjem (čuvanjem) novca, ne smanjuje se njegova ukupna količina, nego se samo smanjuje brzina njegova optjecaja. Ako sav novac upotrijebimo, ne povećava se njegova ukupna količina, nego on samo brže optječe. Količina novca trošenjem ne umanjuje se niti povećava.

Ako novca ima previše – izaziva inflaciju i porast cijena. Ako ga ima premalo – dovodi do pada cijena, al i nezaposlenosti, pada produktivnosti i deflacije.

Novčana masa je gotov novac zajedno sa žiralnim novcem. Izmeñu gotovog i žiralnog novca razlika je samo tehničke naravi. Oni inaće funkcioniraju paralelno kroz gotovinski, polugotovinski i bezgotovinski platni promet. Novčana masa će se smanjiti, ako se poveća štednja ili dugoročno kreditiranje od strane banaka i obrnuto.

Štednjom se ne smanjuje količina novca, nego samo brzina optjecaja novca. Ta brzina nam pokazuje koliko se često u odreñenom vremenskom razdoblju upotrebljava jedna novčana jedinica u procesu razmjene.

Cilj svakog gospodarstva je da brzina optjecaja novca bude veća. To znači da se novac više troši, a troše i proizvodi. Sve to stimulira veću proizvodnju, bolju zaposlenost, niže cijene i porast vrijednosti novca.

NOVČANI SUSTAV U REPUBLICI HRVATSKOJ

Krajem 1990. Hrvatska država je donjela Ustav, a 25.6.1991. proglasila se samostalnom i neovisnom republikom.

U Ustavu utvrñeno je da je Narodna banka Hrvatske središnja banka u sustavu Hrvatske, što znači da je ona i emisiona banka.

NBH emitira novac, ali je i odgovorna za stabilnost valute i za opću likvidnost plaćanja. Odgovorna je Saboru.

Novčana jedinica je Kuna koja se dijeli na sto lipa.

VRIJEDNOSNI PAPIRI

Vrijednosni papiri su novčani surogati kojima se mogu vršiti plačanja. Oni su nastali u robnom prometu i služe njegovom lakšem odvijanju.

1. Vrijednosni papiri kao instrument plaćanja i osiguranja plaćanja:

- ček

- mjenica

2. Vrijednosni papiri kao instrument financiranja poslovanja gospodarskih subjekata kojima se prikuplja novac za poslovanje su:

- Dionice

- Obveznice

- Certifikati o uloženim sredstvima

- Certifikati o deponiranim sredstvima

- Komercijalni zapisi

- Blagajnički zapisi

Instrumenti plaćanja namjenjeni su prvenstveno plaćanju dospjelih obveza, a instrumenti financiranja se samo iznimno koriste za plaćanje obveza. Njima se prikuplja kapital.

ČEK

Ček je vrijednosni papir i instrument plaćanja. Njime izdavaoc nalaže banci kod koje ima deponirana novčana sredstva, da na teret njegova računa isplati korisniku, vjerovniku odreñenu svotu novca.

Ček se ne smije izdati ako izdavaoc nema dovoljno sredstava na računu. Ček služi kao sredstvo plaćanja, sredstvo osiguranja plaćanja i kao novčani surogat.

Podjela čekova, s obzirom na način plaćanja:

1. GOTOVINSKI ČEK

2. OBRAČUNSKI ČEK (bezgotovinski)

Čekovi, koji su nekad bili omiljeno i vrlo popularno sredstvo plaćanja, danas su sve manje u upotrebi i polako odlaze u povijest. Veće su banke u Hrvatskoj još prošle godine zabilježile znatan pad upotrebe čekova, a taj se trend i dalje nastavlja.

MJENICA

Mjenica (engl. bill of exchange, njem. Wechsel) je kreditni vrijednosni papir, instrument i jaki instrument plačanja.

Mjenica je vrijednosni papir po naredbi. To znači da će se mjenično pravo prenjeti na onoga na koga vlasnik mjenice naredi.

Bitni sastojci mjenice odreñeni su Zakonom o mjenici (NN – 4/94), i papir kojem nedostaje makar jedan od tih sastojaka u trenutku izdavanja ne može se uzeti kao mjenica.

DIONICE

Dionice su pisane isprave o trajno uloženim sredstvima u dioničarsku glavnicu dioničkog društva.

Mogu se izdavati radi formiranja osnivačkog fonda poduzeća ili radi prikupljanja novčanih sredstava potrebnih za poslovanje.

Vlasniku donose naknadu za uložena sredstva koja se naziva DIVIDENDA.

Dionicama vlasnik dobiva dužnosti i prava u D.D.

Dioničar dobiva:

- dividendu u visini uloženih sredstava,

- pravo glasa u visini uloženih sredstava,

- u slučaju stečaja snosi rizik u visni uloženih sredstava.

Dividende će dioničari dobiti samo ako je poduzeće poslovalo s dobitkom!

OBVEZNICE

Obveznica je pisana isprava kojom se njezin izdavaoc obvezuje da će odreñenoga dana isplatiti, osobi naznačenoj na ispravi, svotu novca označenu na kuponu.

Obveznica je tipični zajmovni vrijednosni papir.

Sa njom izdavaoc posuñuje novac.

Za posuñena sredstva plaća se naknada u obliku kamata.

Izdavaoc je obično država, a može biti i neka velika korporacija.

PLATNI PROMET RH

Platni promet predstavlja sva plaćanja izmeñu pravnih i fizičkih osoba učinjena sa svrhom podmirenja novčanih dugova, odnosno naplate novčanih tražbina.

Manjim dijelom je gotovinski, a najvećim dijelom obavlja se knjižnim prijenosom novčanih svota od dužnika vjerovniku.

Platni promet možemo podijeliti na:

1. Domaći (tuzemni) platni promet obuhvaća sustav plaćanja izmeñu fizičkih i pravnih osoba istoga državnog područja. Platni promet uobičajeno obavljaju banke, žirocentrale, pošte i štedionice.

2. Meñunarodni (inozemni) platni promet je izmeñu rezidenata različitih zemalja, s različitim valutnim, carinskim i pravnim sustavima, pri čemu se jedna valuta pretvara u drugu.

Iz Zakona o platnom prometu:

� Pod platnim se prometom podrazumijevaju sva plaćanja u kunama izmeñu sudionika u platnom prometu.

� Pod platnim se prometom podrazumijevaju i plaćanja u drugim valutama izmeñu sudionika u platnom prometu, ako je zakonom tako odreñeno.

� Sudionici u platnom prometu su domaći poslovni subjekti i grañani te, u skladu s posebnim propisima, strane pravne i fizičke osobe (u daljnjem tekstu: sudionici).

� Poslovni subjekt je pravna osoba, tijelo državne vlasti, tijelo državne uprave, jedinica lokalne samouprave, jedinica područne (regionalne) samouprave i fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost u skladu s propisima.

Poslovi platnog prometa su:

� otvaranje i voñenje računa sudionika,

� voñenje registra računa sudionika,

� primitak i provjera ispravnosti naloga za plaćanje,

� obrada podataka iz naloga za plaćanje,

� obavljanje uplata i isplata gotovog novca,

� knjiženje platnih transakcija na računima,

� slanje i primitak platnih transakcija u sustave za obračun meñubankovnih plaćanja,

� voñenje evidencije o redoslijedu plaćanja te drugih propisanih evidencija,

� izvještavanje sudionika - imatelja računa o stanju i promjenama na njihovim računima,

� pohrana i čuvanje dokumentacije s podacima o platnom prometu.

GOTOVINA

Gotovinu čini papirni i kovani novac. U našoj zemlji izdaje ih emisiona banka u sklopu Narodne banke Hrvatske.

Svaka novčanica ima svoj propisani oblik i izgled, te materijal od kojeg se izrañuje, kako bi se novac čuvao od krivotvorenja.

Značenje gotovine danas je veliko samo kod grañanstva. U poslovanju pravnih osoba, gotovina se gotovo i ne koristi.

Pojmovi:

- VALUTA – osnovna novčana jednica neke zemlje, novac koji služi kao sredstvo plaćanja na odreñenom području.

- VALUTNA KLAUZULA – ugovorna odredba kojom se novčana obveza čini zavisnom od tečaja neke strane valute. U stabilnim gospodarskim prilikama, u pravilu se nikad ne upotrebljava, jer degradira domaću valutu.

- DEVIZA – novčano potraživanje prema inozemstvu koje glasi na stranu valutu.

- DEVIZNI TEČAJ – odnos valutnih jednica neke zemlje prema valutnim jedinicama neke druge zemlje.

NALOG ZA PLAĆANJE

Nalog za plaćanje je nalog kojim podnositelj nalaže izvršenje plaćanja na računu sudionika platnog prometa u banci ili Hrvatskoj narodnoj banci.

Nalog za plaćanje na temelju kojeg je plaćanje izvršeno, banka čuva u skladu s rokovima propisanima u Zakonu o platnom prometu u zemlji. Nalog za plaćanje podnosi se na magnetnom mediju, elektronički, na obrascu platnog prometa i na drugi način ugovoren izmeñu banke i sudionika.

Nalozi za plaćanje, prema obliku plaćanja, jesu: - nalog za uplatu - nalog za isplatu - nalog za bezgotovinsko plaćanje.

KREDITIRANJE

� Izraz KREDIT dolazi od latinskog glagola

� CREDO, CREDERE, što znači – VJEROVATI.

To je dužničko vjerovnički odnos zasnovan na ustupanju prava raspolaganja novcem ili nekom stvari od strane vjerovnika dužniku, na odreñeni rok i uz odreñene uvjete.

Vjerovnik se u poslovima kreditiranja zove KREDITOR, A dužnik DEBITOR.

VRSTE KREDITA

1. Prema vremenu trajanja kreditnog odnosa:

a) kratkoročni krediti – kreditni odnos traje manje od jedne godine

b) srednjoročni krediti – (1 do 5 godina)

c) dugoročni krediti – (duže od 5 godina)

2. Krediti po vrsti:

a) robni krediti – predmet kreditnog odnosa je roba, s time da se vraćaju novčana sredstva u protuvrijednosti ustupljene robe. To je prodaja robe na kredit.

b) novčani krediti – predmet kreditnog odnosa su novčana sredstva. Ona se ustupaju na odreñeno vrijeme i uz odreñene uvjete.

3. Krediti prema namjeni:

a) namjenski krediti – krediti kod kojih kreditor želi znati kuda se posuñena sredstva ulažu. On to smatra faktorom sigurnosti i pretpostavka je da bi debitor uopće mogao dobiti kredit.

b) bez odreñene namjene – kreditor ne zahtjeva uvid u trošenje ponuñenih sredstava.

4. Krediti u odnosu na davaoca:

a) bankovni krediti – uvijek su novčani

b) krediti drugih privrednih subjekata – mogu biti robni ili novčani

KREDITNE KARTICE

Kreditna kartica (engl. credit card, njem. Kreditkarte) je instrument bezgotovinskog platnog prometa koji služi i kao pogodno sredstvo kratkoročnog potrošačkog kreditiranja.

Temelj izdavanja kartice je pokriće na računu, odobreni kredit ili bonitet korisnika kartice.

� Kartice u upotrebi u nas izdaju se na temelju ugovora o franšizingu s inozemnim vlasnicima, a sve osim VISA-e i Diners Club kartice Zagrebačke banke, koje su debitne i izdaju se na osnovi depozita, osnivaju se na provjeri boniteta korisnika.

� U zadnje vrijeme naša poduzeća počinju izdavati i vlastite kartice. Upotreba kartica (debitnih, kreditnih i kartica s odgoñenim plaćanjem) toliko je raširena da se shvaćaju kao "plastični novac" iako to, unatoč mnogim sličnostima, ipak nisu.

� Kreditne kartice pojavile su se prije Drugog svjetskog rata u SAD, nakon rata širi se njihova primjena na teritorij cijelih SAD, a do ekspanzije dolazi s kompjutorskom revolucijom koja radikalno snižava troškove operacija s kreditnim karticama. Tada se, kasnih šezdesetih, u poslovanje s karticama uključuju i banke. Pionirsku ulogu imala je kartica Diners Club, nešto kasnije American Express i Carte Blanche, a poznate bankarske kartice su BankAmericard (danas VISA) i Mastercard.

MEĐUNARODNE NOVČARSKE UDRUGE

MMF

Meñunarodni Monetarni Fond (MMF) (na engleskom International Monetary Fund-IMF) je meñunarodna organizacija zadužena za nadzor globalnog financijskog sistema nadziranjem kamatnih stopa i bilance plaćanja, kao i za pružanje tehničke i financijske pomoći. Trenutno MMF ima 184 zemlje članice.

Republika Hrvatska je postala članicom MMF-a 14. prosinca 1992., prilikom čega

je stekla kvotu od SDR 261.600.000 (USD 427,77 milijuna; Tečaj 01.04.2008.: 1

SDR = 1,63522 USD).

Usvajanjem XI. povećanja kvote, kvota Republike Hrvatske povećala se 10.

veljače 1999. godine na SDR 365.100.000 (USD 597,02 milijuna), što čini

0,168% ukupne kvote MMF-a.

Financijski aranžmani

a) Stand by aranžman odobren je Hrvatskoj 14. listopada 1994. godine u iznosu SDR 65,40 milijuna (25% tadašnje kvote), na rok od 18 mjeseci. Povučena je samo jedna tranša u iznosu od SDR 13,08 milijuna - dana 19. listopada 1994. Aranžman otplaćen 18. listopada 1999.

* Aranžman nije ispunjen u cijelosti, tj. nije uspješno okončan, te je istekao 13. travnja 1996. godine.

b) Zajedno sa Stand by aranžmanom, Hrvatskoj je dana 14. listopada 1994. odobrena i Olakšica za pretvorbu gospodarskog sustava (Systemic Transformation Facility - STF) u iznosu od SDR 130,80 milijuna.

Sredstva po ovoj Olakšici povučena su u cijelosti (u dvije rate: 19. listopada 1994. i 13. travnja 1995.).

Aranžman otplaćen 27. prosinca 2002.

c) Prošireni aranžman (Extended Fund Facility-EFF) odobren je Hrvatskoj 12. ožujka 1997. godine u iznosu od SDR 353,16 milijuna (135% tadašnje kvote), na rok od 3 godine.

Povučena je samo jedna tranša (17. ožujka 1997.) u iznosu od SDR 28,78 milijuna.

Aranžman otplaćen 27. prosinca 2002.

* Aranžman nije ispunjen u cijelosti, tj. nije uspješno okončan, te je istekao 11. ožujka 2000. godine.

d) Stand-by aranžman: Aranžman u iznosu od 200 milijuna SDR-a (55% kvote) Odbor izvršnih direktora MMF-a odobrio je Republici Hrvatskoj 19. ožujka 2001. godine na rok od 14 mjeseci, do 18. svibnja 2002. godine. Ovaj aranžman je zaključen kao mjera opreza (precautionary arrangement), s namjerom da se odobrena sredstva ne povlače.

* Ovaj SBA aranžman Republika Hrvatska je okončala uspješno i u predviñenim rokovima, te nije bilo povlačenja sredstava.

Trošak (commitment fee) po ovom stand-by aranžmanu plaćen je u ukupnom iznosu od SDR 583.562.

e) Stand-by aranžman kojeg je Odbor izvršnih direktora MMF-a odobrio Republici Hrvatskoj 3. veljače 2003. godine na rok od 14 mjeseci, u visini 105,88 milijuna SDR (29% kvote), takoñer je dogovoren kao mjera opreza, tj. s namjerom da se odobrena sredstva ne povlače.

*Aranžman nije uspješno okončan te je istekao 2. travnja 2004.godine.

Po ovom je stand-by aranžmanu plaćen trošak (committment fee) u iznosu od SDR 298.966.

f) Stand-by aranžman kojeg je Odbor izvršnih direktora MMF-a odobrio Republici Hrvatskoj 4. kolovoza 2004. godine u iznosu SDR 97 milijuna (26,6% kvote), na rok od 20 mjeseci, takoñer je dogovoren kao mjera opreza, tj. s namjerom da se odobrena sredstva ne povlače. Prilikom druge provjere aranžmana u ožujku 2006. godine, odobreno je njegovo produženje do 15. studenog iste godine, i povećanje iznosa korištenja na 99 milijuna SDR-a.

* Ovaj aranžman uspješno je okončan, nakon što je treća i konačna provjera aranžmana zaključena 29. rujna 2006. bez formalne rasprave na Odboru izvršnih direktora, te je istekao 15. studenoga 2006. godine.

Po ovom stand-by aranžmanu plaćen je trošak (commitment fee) u iznosu od SDR 552.005.

g) Neto kumulativna alokacija: Kao članica Odjela specijalnih prava vučenja (pri MMF-u), Hrvatska uredno servisira i obveze koje proizlaze iz sukcesijom naslijeñenih obveza po alokaciji specijalnih prava vučenja. Naime, prihvaćanjem

članstva u MMF-u temeljem sukcesije bivše SFRJ, Republika Hrvatska naslijedila je i neto kumulativnu alokaciju (NKA) u iznosu od SDR 44.205.369. Kako je SDR račun NBJ kod MMF-a u trenutku sukcesije bio prazan (alocirana sredstva bivša NBJ je ili potrošila ili konvertirala u neku drugu valutu), Republika Hrvatska je de facto naslijedila samo obvezu plaćanja troškova po NKA. Ovisno o visini kamatne stope, troškovi po neto kumulativnoj alokaciji godišnje iznose izmeñu 1 i 2 milijuna SDR-a (u 2006. godini plaćeno je primjerice ukupno SDR 1,55 mil.; u 2007 godini plaćeno je SDR 1,83 mil). Od početka članstva u MMF-u (1992. godine) do 1. travnja 2008. godine, plaćeno je ukupno SDR 23.966.313 na ime ovih troškova.

SVJETSKA BANKA

Republika Hrvatska postala je punopravna članica Svjetske banke 25. veljače 1993. godine.

Svjetska banka sa sjedištem u Washingtonu je prvotno osnovana u svrhu financiranja obnove porušenih zemalja nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Ona uključuje sljedećih pet organizacija, od koje svaka posjeduje svoju osobnost. Sve su u vlasništvu su država članica:

- Meñunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development)

- Meñunarodna udruga za razvoj (International Development Association - IDA)

- International Finance Corporation – IFC - Multilateralna investicijsko garancijska agencija- MIGA-Agency - Meñunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova -ICSID

Svjetska banka je emitirala sveukupno 1.571.412 dionica od čega Hrvatska ima u njenom ukupnom kapitalu 2.293 dionice. Upisani kapital Hrvatske iznosi USD 276,64 milijuna. Temeljem broja dionica i uplaćenog udjela u kapitalu Hrvatska ima pravo na 2.543 glasa što čini 0,16% glasačke snage.

Temeljem Zakona o prihvaćanju članstva RH u MMF-u i drugim meñunarodnim financijskim organizacijama na temelju sukcesije (Narodne novine, br. 89/92), Ministarstvo financija odreñeno je kao nadležno tijelo za suradnju sa Svjetskom bankom, te je ovlašteno u ime Republike Hrvatske obavljati sve poslove i transakcije koje su dopuštene prema Statutu Banke.

Hrvatska se nalazi u nizozemskoj konstituenci kojoj je na čelu izvršni direktor Svjetske banke g. Ruud Treffers. Nizozemska konstituenca uključuje 13 zemalja: Armenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Cipar, Gruzija, Izrael, Hrvatska, Makedonija, Moldova, Nizozemska, Rumunjska, Ukrajina i Crna Gora.

Od 1. siječnja 1998. u Zagrebu djeluje i stalni Ured Svjetske banke, koji je 1. listopada 2001. prerastao u Regionalni ured Svjetske banke za Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku. Krajem studenoga 2006. godine, u sklopu svoje reorganizacije, Svjetska banka je preselila Regionalni ured u Washington, a u Zagrebu je ostao Ured za Hrvatsku, na čelo kojeg je izabran voditelj ureda g. Andras Horvai.

Od rujna 2007. godine Banka je reorganizirala svoje odjele kako bi povećala svoju efikasnost u radu sa zemljama članicama. Hrvatska je svrstana u Odjel za Srednju Europu i baltičke zemlje. Svrstavajući Hrvatsku u grupu sa zemljama članicama Europske unije Svjetska banka je pokazala kako doživljava napredak i reforme koje se provode u Hrvatskoj. Novi odjel obuhvaća 10 zemalja članica EU iz zadnja dva kruga proširenja te Hrvatsku.

EUROPSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ

Europska banka za obnovu i razvoj (dalje u tekstu: Banka) je najmlaña meñunarodna financijska institucija, osnovana u svibnju 1990. godine kako bi pomogla proces tranzicije država Istočne i Srednje Europe.

Banku je osnovalo trideset i devet država i dvije institucije - Europska investicijska banka i Europska unija. Danas Banka broji 63 članice, od čega je 29 država korisnica sredstava Banke i 2 navedene institucije.

U Odboru izvršnih direktora je 23 predstavnika članica Banke. Predsjednik Banke je Jean Lemierre koji je na dužnost stupio 3. srpnja 2000. godine i time postao četvrti predsjednik Banke od njenog osnivanja. Na godišnjoj skupštini u Londonu 2004. godine je ponovno izabran za predsjednika na mandat od četiri godine.

Republika Hrvatska postala je punopravnom članicom Banke 15. travnja 1993. godine. Republika Hrvatska kao dioničar Banke posjeduje 72,92 milijuna eura odnosno 0,368% glasačke moći.

Sredinom 1996. godine EBRD je otvorila Ured u Zagrebu. Guverner u Banci je po funkciji ministar financija, a zamjenik guvernera pomoćnik ministra financija nadležan za meñunarodne financijske institucije.

Hrvatska je 1. prosinca 1993. godine pristupila grupaciji država (tzv. Konstituenci) Mañarske, Češke i Slovačke koje su 1. veljače 1993. godine potpisale ugovor o meñusobnoj raspodjeli pozicija unutar Ureda.

Aktivnosti Banke u Republici Hrvatskoj

Po iznosu do sada odobrenih zajmova Hrvatskoj i pruženoj tehničkoj pomoći, Banka je (pored Meñunarodne banke za obnovu i razvoj) jedan od najznačajnijih stranih financijskih izvora. Ukupna vrijednost odobrenih zajmova/ulaganja u Hrvatsku do danas iznosi 1,8 milijarde EUR za 85 projekta, čija je ukupna vrijednost oko 4,8 milijarde EUR-a. Prosječna godišnja vrijednost financiranja oko 150 milijuna EUR. Banka je odobrila 134 projekata tehničke pomoći ukupne vrijednosti 10,3 milijuna EUR-a.

Od zajmova za provedbu javnih projekata 3 su ugovora o izravnom zajmu državi, (ukupno 55,7 mil EUR). Za 15 projekata dana su državna jamstva (ukupno 457 mil EUR).