tema broja: obrazovanjem protiv socijalne isključenosti · broj 27 • zagreb • 14. rujna 2010....

broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. aktualno 1www.skolskenovine.hr

TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 27 (2767) • Godina LXI. Zagreb, 14. rujna 2010.

RAZGOVOR Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja

Stalna borba za profesio-nalizaciju ravnateljaStr. 4

tema broja: TJEDAN CJELOŽIVOTNOG UČENJA

160 godina Osnovne škole Brezovica

Škola na kotačimaStr. 20-21

Političko obrazovanje

Odgoj za demokracijuStr. 12

Snimila Aleksandra Žufić

Obrazovanjem protiv socijalne

isključenosti U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Milan Matijević, dr. Pavao Brajša, dr. Vladimir Strugar, dr. Dijana Vican, Suzana Hitrec, mr. Sabina Vidulin-Orbanić, David Brierley, Tamara Puhovski, Ljiljan Igrić, Senada Halilčević, Damir Kuštrak, Marijana Janković, Mislav Balković, Mirjana Zećirević

Obilježavanjem Međunarodnog dana pismenosti, koji se u svijetu od 1966. obilježavana 8. rujna, u Hrvatskoj je obilježen i Tjedan cje-loživotnog učenja pod sloganom „Uključimo s(v)e!“. Naime, razvo-jem društva temeljena na znanju pojavljuje se opasnost da će se mnoštvo osoba marginalizirati zbog niske razine obrazovanja. Po-javit će se još veći jaz između onih koji posjeduju znanja, te onih koji nemaju priliku za stjecanje istih. Naročito se to odnosi na osobe s intelektualnim teškoćama, kojih se još u pravilu odričemo te ih linijom manjeg otpora zatvaramo pod sta-klena zvona, pogrešno misleći da im radimo uslugu

broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.aktualno2www.skolskenovine.hr

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected])

UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle ([email protected]), Branko Nađ ([email protected]), Ivica Buljan ([email protected])

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANjE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TIsAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SaDrŽaja

U vrtiću od različitosti do zajedništvaDjEcU UČITI TOLERANcIjI str. 5

Iz Agencije za odgoj i obrazovanjesTRUČNI sKUPOVI U RUjNU I LIsTOPADU str. 6

sastanak prosvjetne vlasti s ravnateljima srednjih školaIZVRsNO PROVEDENA DRŽAVNA MATURA str. 7

Ocjenjivanje u nastavi Glazbene kulturesEDAM NOTA, sTOTINU PROBLEMA

str. 9

UNEscORAZVOj BEZ OBRAZOVANjA NIjE MOGUĆ str. 14

meĐU Namapiše Marijan Šimeg [email protected]

Samo tjedan dana prije početka nove škol-ske godine u jednoj dalmatinskoj osnovnoj školi odvijala se dramatična borba za radno mjesto. Kako su prenijeli neki pisani i internetski medi-ji, učiteljica je proglašena tehnološkim viškom. Na listi kriterija za otkaz najviše bodova nosio je onaj koji se odnosi na bračni status i broj djece, a kako je gospođa neudana i bez djece, unatoč više od dvadeset godina radnog staža i još pet godina na zamjenama, skočila je na nepopular-no prvo mjesto na listi otkaza. Pomalo je bizarno da kriterije za procjenu o tome tko je tehnološki višak propisuje nadležno ministarstvo, uzimaju-ći u obzir godine ukupnog staža, godine staža u struci, godine života, bračni status kao i broj uzdržavanih osoba, ali bodovanje svakog od navedenih kriterija ostavljeno je na volju i ovla-sti ravnatelja škole. U njezinu slučaju, upravo je bračni status nosio najviše bodova pa je izbila na vrh ljestvice za dobivanje otkaza.

Nakon što se javnost uzburkala, a reagirali su i njezini učenici i njihovi roditelji, kako kažu medi-ji, školski odbor nije prihvatio ravnateljev prijed-log i otkaz je storniran, no na njezino mjesto na vrhu liste za odstrel došao je netko drugi pa pro-blem ostaje i dalje, jer uvjeti po kojima će netko biti proglašen tehnološkim viškom nisu promije-njeni. Naime, kad vas prima u radni odnos, po-slodavac vas može pitati razne stvari, ali nikada ne pita jeste li sretno zaljubljeni. Iako to doista spada u sferu intime i svuda u svijetu je nepri-stojno pitati o vjeroispovijesti, spolnoj orijentaciji ili stranačkoj pripadnosti, u nas se poslodavci ne ustručavaju već na preliminarnom razgovoru s kandidatima koji se jave na natječaj u bilo kojoj tvrtki pitati djevojku s diplomom u ruci je li udana i kani li uskoro zatrudnjeti. Svaka ona koja odgo-vori potvrdno smanjila si je šansu za dobivanje ugovora o radu. Zakon kapitala je jasan: nitko ne želi zaposliti ženu koja će za tri mjeseca ostati na bolovanju da bi čuvala trudnoću. Tko će onda raditi!?

U obrazovnom je sustavu malo drukčije, jer i na spomenutom primjeru vidi se da se i prosvjet-

na vlast brine o ćudoređu, o tome da učiteljica ili učitelj slučajno ne žive u izvanbračnoj zajednici, da valjda slučajno ne bi svojim učenicima pruža-li loš primjer, onaj koji odudara od udžbeničkih stereotipa o obitelji, braku, strogo definiranim ulogama muškarca i žene u toj idiličnoj slici. Kao da je pri zapošljavanju ili produljenju ugovora o radu puno važnije da se kandidat uklapa u reče-ne stereotipe nego da bude vrhunski stručnjak, sjajan učitelj ili učiteljica, da bude posvećen svo-me poslu, da iza njega stoje rezultati i visoke ocjene njegova rada dobivene na temelju vanj-skog, dakle objektivnog vrednovanja. Zar sve to mora pasti u vodu samo zato što netko nikad nije bio u braku ili je razveden? Sasvim svejedno či-jom krivnjom.

Pada mi na pamet sličan primjer koji se dogo-dio prije četiri godine. Tada je bez posla ostala vjeroučiteljica samo zato što se biskupu koji joj odobrava kanonski mandat za poučavanje kato-ličkog vjeronauka nije svidjelo to što živi u izva-nbračnoj zajednici sa svojim partnerom, ali mu nije smetalo što se pet godina ranije javila na na-tječaj kao razvedena žena i samohrana majka. Ni tu nije bila sporna njezina stručnost i kvalite-tan rad nego, po mišljenju crkvenog predstavni-ka, njezina moralna “vertikalnost“. Kad bismo se dosljedno držali takvih kriterija, mnoge bi žene u Hrvatskoj ostale bez posla ili ga nikad ne bi ni dobile. Među njima čak i aktualna premijerka. Hoćemo li otići tako daleko!?

P. S. Molim da bilo koji od prosvjetnih sindikata po hit-nom postupku u svoje članstvo primi gospođu Jadranku Kosor, koja je u svom prošlotjednom obraćanju mladeži stranke, kojoj je na čelu, de-cidirano izjavila da će u svakom trenutku obna-šanja vlasti svim raspoloživim mjerama braniti standard umirovljenika, zaposlenika u državnim i javnim službama, zdravstvenih djelatnika, uči-telja, studenata i đaka te izjavila da u tim nasto-janjima nema veće sindikalistice od nje same. Sapienti sat!

Neudana učiteljica

GoVor StatIStIKe

PoDCrtaNoPedeset posto svih zaposlenih u RH ima obrazovanje koje je manje od

četvorogodišnje srednje škole. Kada je riječ o registriranim nezaposlenim oso-bama, ta statistika je još lošija, čak 55 posto nema četvorogodišnju srednju školu.

Ti ljudi nisu nužno neobrazovani, ali susrećemo se s prvim od problema - neformalno obrazovanje nema prave mehanizme i poluge da u datom trenutku postane i formalno.

Damir Kuštrak, predsjednik Vijeća za obrazovanje odraslihIz govora na otvaranju Tjedna cjeloživotnog učenja, 8. rujna 2010.


U Rijeci je prošloga tjedna (7. – 10. rujna) održan Peti hr-vatski slavistički kongres.

Taj skup okupio je više od 250 znanstvenika, ponajviše filologa iz hrvatskih sveučilišta i znanstvenih ustanova, ali i inozemne slaviste iz desetak europskih zemalja. Njih su na svečanom otvorenju skupa, u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, uime orga-nizatora i pokrovitelja pozdravili Marija Turk (predsjednica Organi-zacijskog odbora), Predrag Šustar (dekan Filozofskog fakulteta), Pero Lučin (rektor Sveučilišta u Rijeci), Stipe Botica (predsjednik Hrvat-skog filološkog društva), predstav-nici Grada i Županije, izaslanici ministara Fuchsa i Biškupića, a kongres je – uime predsjednika Hrvatskoga sabora – otvorio Pe-tar Selem, predsjednik saborskog Odbora za obrazovanje znanost i kulturu.

U svečanom dijelu programa proglašeni su ovogodišnji dobitnici nagrada što ih za osobita postignu-ća dodjeljuju Hrvatski slavistički odbor HFD-a i Školska knjiga. Ovogodišnji su laureati Josip Silić (Nagrada Stjepan Ivšić jezikoslov-nomu kroatistu), Viktor Žmegač (Nagrada Antun Barac književno-znanstvenomu teoretičaru i knji-ževnom povijesničaru) i István Nyomárkay (Nagrada Vatroslav Jagić inozemnomu slavistu).

Uz tri referata svrstana u plenar-ni dio kongresa (Hrvatski u aktu-alnome lingvističkom i izvanjezič-nom kontekstu / Iva Lukežić, Teze istraživanja legende o Zrinskom u hrvatsko-slovačkom kontekstu / Ján Jankovič i Od dekonstrukcije do rekonstrukcije ili Od kamova do Fabrije i dalje / Danijela Ba-čić-Karković), čak 181 rasprava prijavljena za ovaj kongres bila je raspoređena za rad u sedam sekcija održanih na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 8. i 10. rujna: Hrvatskoglagoljska i paleoslavi-

stička problematika (16), Slaven-ski kontekst hrvatskoga jezika (28), Slavenski kontekst hrvatske književnosti i kulture (16), Čakav-ska sastavnica hrvatskoga jezika i kulture (13), Kodificiranje i kul-tiviranje hrvatskoga jezika u XX. stoljeću (27), Visoko i nisko u hr-vatskoj književnosti i kulturi (40), Konstrukcija i de(kon)strukcija kanona (u povodu 100. obljetnice smrti Janka Polića Kamova) (18) i Hrvatski jezik i književnost u na-stavi (23).

A. Jelin

Peti hrvatski slavistički kongres radio je u sedam sekcija i u svima su se mogli čuti vrijedni rezul-tati istraživanja, no samo je sedma sekcija pred-

ložila i zaključke svojih rasprava, namijenjene ne samo slavističkoj i kroatističkoj struci nego i široj prosvjet-noj i društvenoj javnosti, a u vezi s aktualnim pitanjima položaja hrvatskog jezika u društvu te njegova pouča-vanja u obrazovnom sustavu.

Izlaganja i rasprave o hrvatskom jeziku i književnosti u nastavi zahvatili su nekoliko značajnih tema jezičnog i književnog obrazovanja. Karol Vi-sinko izlagala je o stjecanju kompe-tencija u čitanju, Jadranka Nemeth Jajić o raspravi kao metodi poticanja i razvijanja jezično-komunikacijske kompetencije učenika, Vlado Pandžić o televizijskom dramskom tekstu kao lingvometodičkom predlošku, a Katar-ina Aladrović Slovaček o zamjenicama u ranom diskursu usvajanja hrvatskoga jezika.

O problemu lektire izlagalo je nekoliko sudionika: Ivana Milković i Smiljana Narančić Kovač o problem-skom pristupu lektiri, Irena Krumes Šimunović i Mirela Števanić Pavelić o korelacijsko-integracijskom pristu-pu lektiri u nižim razredima osnovne škole i Marinko Lazzarich o načelu zavičajnosti u odabiru lektirnih djela. Zavičajnost u nastavi hrvatskog jezika s raznih gledišta su obradili: Mirjana Benjak i Marko Ljubešić (načelo zavičajnosti u metodici Tone Paruška), Sanja Vrcić-Mataija i Vesna Grahovac-Pražić (zavičajna čitanka), Emina Berbić Kolar (slavonski dijalekt), Jelena Vignjević (narječja u udžbenicima hrvatskoga jezika), Đuro Blažeka (nemogućnost standardizacije kajkavskoga narječja), Tamara Turza Bogdan (recepcija kajkavske književnosti u nižim razredima).

Ante Bežen otvorio je pitanje hrvatskoga jezika u novom Nacionalnom okvirnom kurikulumu. Radi se zapravo o bitno novoj paradigmi učenja hrvatskoga jezika kojom se kao glavna područja nastave uvode

jezične djelatnosti - slušanje, govorenje, čitanje i pisanje umjesto dosadašnjih područja - jezika, izražavanja, književnosti i medijske kulture. Promjenu treba pozdraviti kao približavanje nastave hrvatskoga jezika polazištima nastave materinskog jezika u većini europskih zemalja, no ona znači ne samo sadržajno-metodičku temeljitu izmjenu nastave hrvatskog jezika

u školama, nego i bitne promjene u školovanju i usavršavanju učitelja i profesora toga predmeta, o čemu Na-cionalni kurikulum ne daje nikakve naznake.

O nastavi hrvatskog kao stranog i drugog jezika govorili su: Sanda Lucija Udier (izražavanje vremena), Marinela Aleksovski (napredni stupnjevi učenja), Nataša Košuta i Maša Plešković (kulturološki sadržaji u udžbenicima), Vesna Požgaj Hadži i Tomislav Ćužić (gramatika u udžbenicima) te Alisa Mahmutović Rakovac (hrvatski u BiH). Lidija Bakota obradila je temu o hrvatskom kao nastavnom i udžbenom jeziku, Marko i Tamara Alerić o sekun-darnim jezičnim kompetencijama, Bi-anca Wieland o jeziku pravne struke, a Maksim Karanfilovski o makedonistici na inozemnim sveučilištima.

U zaključcima je naglašeno da ni-jedan zaključak Četvrtoga kongresa,

održanog prije četiri godine, nije ostvaren te se pon-ovno ističe potreba službenog odobravanja jednog pra-vopisa, uređenje obrazovne terminologije, protivljenje smanjenju sati hrvatskoga jezika u školama, jedinst-ven stav prema hrvatskom standardnom jeziku u svim udžbenicima, a zatim i osmišljavanje dijalektalnih sadržaja u nastavi u školama i sveučilištima te objav-ljivanje zavičajnih čitanki i sličnih izdanja. Izražen je oštar prosvjed zbog neprovođenja zaključaka Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika u terminologiji Nacionalnog obrazovnog standarda (kurikulum - kuri-kul) te zahtjev ministru znanosti i obrazovanja da to što prije ispravi.

S. K.

HRVATsKI jEZIK I KNjIŽEVNOsT U NAsTAVI

Promjena paradigme u NOK-u

U hrvatskom Tjednu cjeloživotnog učenja, samo dan nakon njegova otvorenja, tragom jedne svjetske vijesti dodatno je aktualizirana važnost modernog obrazovanja i razvitka gospodarstvu primjerene naobrazbe.

Vijest nas nije obradovala, dapače – loša je: Hrvatska je po konkurentnosti tek na 77. mjestu u svijetu. To pro-izlazi iz najnovijih rezultata Programa globalne konku-rentnosti, dotično iz Izvješća o globalnoj konkurentnosti 2010.-2011. što ga je objavio Svjetski gospodarski fo-rum, a hrvatskoj javnosti saopćili i interpretirali čelnici Nacionalnog vijeća za konkurentnost.

77. na svijetu!Ako je konkurentnost rezultat suradnje gospodarstve-

nika, vlade, znanstvenika i sindikata, u Hrvatskoj to par-tnerstvo, čini se, ne napreduje i ne daje zadovoljavajuće rezultate. Od 2002. godine, kad smo prvi put uključeni u mjerenja, Hrvatski bilježi oscilirajuće kretanje na lje-stvici konkurentnosti, a posebno zabrinjavajuće trebalo bi biti to što smo prošle godine zabilježili pad za čak 11 mjesta u odnosu na 2008. te da smo u ovoj godini dospjeli još za 4 mjesta niže.

Inače, rezultati istraživanja temelje se na javno dostu-pnim statističkim pokazateljima kao i na perceptivnim podacima dobivenim u mišljenjima rukovoditelja kojih je ove godine bilo uključeno više od 13 500. Metodolo-gija Svjetskog gospodarskog foruma uzima u obzir po-datke vezane za 12 faktora konkurentnosti: nacionalne institucije, infrastrukturu, makroekonomsku stabilnost, zdravlje i osnovno obrazovanje, srednje i visoko obra-zovanje, efikasnost tržišta rada, efikasnost tržišta roba, tehnološku spremnost, poslovnu sofisticiranost, inova-tivnost, veličina tržišta i financijsko tržište.

Švicarska, kao najkonkurentnija zemlja na svijetu, zadržala je vodstvo i ove godine, a slijede ju Švedska, Singapur, SAD i Japan. Među prvih deset zemalja ostaju skandinavske zemlje i Kanada. Hrvatska je pak »u druš-tvu« Maroka, Botswane, Guatemale i Makedonije.

Budući da se u ukupnom rezultatu neke vrednuje i deset indikatora iz područja obrazovanja, razložito je postaviti pitanje je li našem (ne)uspjehu pridonijelo i stanje koje imamo u cjelokupnom odgojno-obrazovnom sustavu. Drukčije: Jesmo li po obrazovnim indikatorima bolji ili lošiji od od našeg ukupnog rezultata?

A obrazovanje?Uvid u najnovije rezultate pokazat će da nam je vri-

jednost indikatora iz našeg obrazovanja veća, u prosjeku za više od 15 posto u odnosu na ostale naše pokazatelje, kod nekih i znatno više. Primjerice, na 38. smo mjestu po kvaliteti osnovnoga obrazovanja, bolji smo i po uključe-nosti u obrazovanje na srednoškolskoj i visokoškolskoj razini (47. odnosno 50. mjesto), visoko nam je ocijenje-na kvaliteta obrazovanja u matematici i prirodoslovlju (22. mjesto), a nismo loši ni po dostupnosti interneta u školama (44. mjesto). No, i glede obrazovanja ima podataka nad kojima se bi se trebali zabrinuti (ako već nisu) svi koji su zaduženi za donošenje i provedbu mjera obrazovne politike, kako u Vladi tako i u gospodarstvu. Naime, kad je riječ o tome koliko obrazovni sustav pri-donosi kompetitivnosti gospodarstva, procijenjeno je da smo tek na 89. mjestu, a od toga smo samo za jedno mjesto bolji kad se ocjenjuje kvaliteta naših poslovnih škola. Najlošija »karika« u našem obrazovnom sustavu (ako je uopće karika tog sustava) jest veličina ulaganja gospodarskih subjekata u osposobljavanje i usavršava-nje vlastitih zaposlenika – tu smo tek na 128. mjestu. Treba li od toga jasnije poruke socijalnim partnerima, onima od čije suradnje ovisi konkurentnost nacije.

Dakako, nismo toliko kratkog pamćenja da se ne pri-sjetimo da su upravo ti partneri, preko svojih predstav-nika okupljenih u Nacionalom vijeću za konkurentnost, još prije šest godina definirali 55 preporuka za pove-ćanje konkurentnosti Hrvatske. Među njima, na prvom mjestu, 11 preporuka glede obrazovanja za rast i razvoj. Nije, dakle, da nismo znali (i ne znamo) što bi trebalo učiniti. Problem je, i ovdje, što uglavnom nije ostvare-no i ne ostvaruje se ono što smo zacrtali. Naša posla, nažalost.

Anđelko Jelin

jo© jeDaN tjeDaNVrijedan prinos istraživanju i afirmaciji hrvatske jezične

baštine

PETI HRVATsKI sLAVIsTIČKI KONGREs

Iako najavljena, premijerka Kosor nije se pojavila na obilježavanju Međunarodnog dana pismenosti. Otišla je u Opatiju na predstavljanje rezultata turističke sezone, što je, valjda, sada važnije od pismenosi i cjeloživotnog učenja...

Prema dogovoru MZOŠ i rektora hrvatskih sveučilišta, država će ipak u cijelosti pokriti troškove školarina u sljedećoj akademskoj godini svim studentima diplomskih studija koji redovito ispunjavaju svoje studentske obveze.

I ovaj skup potvrđuje da su hrvatski slavistički kongresi vrlo vitalan i dinamičan čimbenik u hrvatskoj kulturi

Prof. dr. sc. Petar selem

Kao glavna po-dručja nastave hrvatskog jezika i književnosti uvode se jezične djelatnosti - slušanje, govore-nje, čitanje i pisanje umjesto dosadašnjih područja - jezika, izražavanja, knji-ževnosti i medijske kulture


status ravnatelja već godinama nije riješen i nekako se dobiva dojam da je iz dana u dan sve lošiji, a ponajprije zato jer, iako to godinama tražimo, nismo se približili profesionalizaciji funkcije ravnatelja. Prije nekoliko godina na našu inicijativu napravljen je i program osposobljavanja ravnatelja koji bi rezultirao dobivanjem licence, a kasnije i uspostavljanjem standarda kvalitete prema kojima bi se birali ravnatelji, no još ga se ne provodi

Udruga hrvatskih srednjoš-kolskih ravnatelja baš kao i Hrvatska udruga

ravnatelja osnovnih škola jedan je od nezaobilaznih čimbenika u našem odgojno-obrazovnom su-stavu. Već punih šesnaest godi-na djeluje, a četiristotinjak nje-zinih članova daju svoj doprinos razvoju i unapređenju školstva u cjelini. Na početku nove školske godine razgovarali smo sa Suza-nom Hitrec, njezinom predsjed-nicom, o tome koje su aktivnosti udruge trenutačno najaktualnije i što čeka njezine članove do kraja ove kalendarske godine.

- Kad je riječ o Udruzi, naše su stalne aktivnosti vezane za suradnju s resornim ministar-stvom te u sklopu toga i afirma-cijom naše temeljne uloge, a to je rješavanje statusa ravnatelja kao i unapređivanje cjeloku-pnog sustava srednjoškolskog obrazovanja. Dakle, kao udru-ga imamo potrebu sudjelovati u kreiranju i donošenju zakonskih i podzakonskih akata koji nam daju pravni okvir za funkcioni-ranje. U tom smislu ostvarujemo suradnju, ali nismo njome u pot-punosti zadovoljni. Naime, sta-tus ravnatelja već godinama nije riješen i nekako se dobiva dojam da je iz dana u dan sve lošiji. U posljednje vrijeme ponajprije zato jer, iako to godinama tra-žimo, nismo se približili profe-sionalizaciji funkcije ravnatelja. Prije nekoliko godina na našu inicijativu napravljen je i pro-gram osposobljavanja ravnatelja koji bi rezultirao dobivanjem licence, a kasnije i uspostavlja-njem standarda kvalitete prema kojima bi se birali ravnatelji - rekla je na početku Suzana Hi-trec i nastavila:

- Dokumenti, odnosno pro-grami, postoje, provedene su i javne rasprave, ali u primjenu nije ušlo ništa. To nije dobro, jer je u posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i sred-njoj školi ostao datum 1. siječ-nja 2012. godine kao krajnji rok za dobivanje licence i sad je posve jasno da se to neće moći realizirati u zadanom roku. Tra-žili smo kao Udruga da se taj datum pomakne u posljednjim izmjenama Zakona do roka dok se ne stvore svi uvjeti da se ta-kav program realizira, a to bi zahtijevalo odgađanje na naj-manje tri godine. Naime, radi se o velikom broju ljudi, i onih koji su već ravnatelji i onih koji bi to tek htjeli postati. Svima tre-ba pružiti kvalitetne uvjete za licenciranje, donijeti potrebne pravilnike, utvrditi tko će pro-gram izvoditi te na koji način će biti izvođen kao i to tko će i kako provjeravati postignuća svih kandidata, odnosno kom-petencije budućih ravnatelja. Ako to postignemo, značajno će se unaprijediti profesionalna uloga ravnatelja što bi moralo voditi podizanju kvalitete rada ravnatelja, naših odgojno-obra-zovnih ustanova, ali i cjeloku-

pnoga srednjoškolskog sustava. To je jedini način da se procje-njujemo prema kriterijima kva-litete koji su vezani ne samo za postignuća naših učenika nego i napredovanje cjelokupne od-gojno-obrazovne ustanove, una-pređivanje našeg kurikuluma, našeg doprinosa kvalitetnijem ozračju i kulturi škole, boljem upravljanju ljudskim resursima te materijalnim i financijskim sredstvima.

Govorite o sustavu stručnog usavršavanja ravnatelja u funkciji licenciranja koji za-pravo postoji, ali nikako da krene u realizaciju.

S tim programom treba krenu-ti, a ukoliko se pokaže tijekom realizacije da postoje potrebe, uvijek ga se može popravljati, inovirati i unaprijediti. Za sada nemamo program osposoblja-vanja i usavršavanja čiji ishod je licenca. Postoje kvalitetni programi stručnog usavršavanja koje vodi Agencija za odgoj i obrazovanje, radi se modularno, sve je okrenuto prema ciljanim skupinama, ali sudjelovanje u tom programu nije obvezno za sve ravnatelje te potvrde o ta-kvom usavršavanju nemaju te-žinu licence. Osim toga, jedino

ravnatelji godinama ne mogu napredovati do pozicije mentora ili savjetnika niti u svojoj matič-noj struci, ni kao ravnatelji. To je posebno velik problem, jer mnogi ravnatelji ulažu značajne napore u dodatni rad i aktivno-sti koje se postojećim Pravilni-kom o napredovanju vrednuju za napredovanje nastavnika, ali ne i ravnatelja. Ne bi se smjelo dopustiti u budućnosti da se po-staje ravnateljem bez prethodne pripreme, odnosno programa osposobljavanja, jer škola ne smije biti poligon za vježbanje novih ravnatelja. Naime, poslo-vi u razredu bitno su različiti od poslova ravnatelja, kao što je i razina odgovornosti iznimno velika. Za sve te raznolike i slo-žene poslove koje ravnatelj tre-ba obavljati potrebno je osposo-bljavanje kao i podrška cijelog sustava. Upravo zato je jedan od ciljeva Udruge naše među-sobno osnaživanje, kvalitetna komunikacija i suradnja, kole-gijalna podrška i pomoć te raz-mjena primjera dobre prakse, a sve s ciljem da se svakodnevni problemi u vođenju škole lakše rješavaju. To je važno, jer nas je puno u sustavu i moramo naći optimalne oblike međusobne komunikacije i suradnje.

Kultura škole je središnja tema predstojećeg stručnog skupa vaše Udruge i Agencije za odgoj i obrazovanje, koji će se održati od 4. do 6. listopada u Puli.

Naša je tema kultura odgojno-obrazovne ustanove u najširem smislu riječi što podrazumijeva i klimu, i ozračje, i zadovoljstvo, sigurnost, suradničke odnose, kvalitetnu komunikaciju među svim sudionicima odgojno-obra-zovnog procesa. Jer, ako smo svi zadovoljni, ako su svi ti ele-menti zadovoljeni onda i ostva-rujemo uvjete za napredovanje. Dokazano je znanstvenim istra-živanjima da je ravnatelj ključ-na osoba u svim tim procesima. Želimo produbiti svoje kompe-tencije u tom području te dati poticaj da svaka škola i učenički dom osvijesti svoje zaposlenike, učenike i roditelje o važnosti kulture koja otvara mogućnosti za kvalitetniji i bolji rad, ali i za sliku škole i učeničkog doma u javnosti kao o jednom sigurnom mjestu gdje se cijeni ne samo postignuće i kompetencije uče-nika nego i svaka osoba kao cje-loviti pojedinac.

Koje će još aktivnosti Udruga imati do kraja ove kalendar-ske godine?

Tijekom listopada Udruga or-ganizira stručni posjet Udruzi makedonskih srednjoškolskih ravnatelja Lider. To je uzvratni posjet, jer smo mi ugostili kole-ge iz Makedonije koji su obišli cijelu Hrvatsku, posjetili brojne škole i učeničke domove te ima-li niz susreta s hrvatskim ravna-teljima. Nakon njihova posjeta, pokrenuto je i nekoliko zajed-ničkih projekata te procjenjuje-mo da je velika korist od takve suradnje. Posjetit ćemo gimna-zije, strukovne škole i učenič-ke domova kako bismo mogli upoznati njihova iskustva, pro-cijeniti što bismo i sami mogli od toga naučiti. Sasvim sigurno ćemo ubuduće sličnu suradnju uspostaviti i s ravnateljskim udrugama u drugim zemljama.

U studenome ćemo kao Udruga sudjelovati na među-narodnoj konferenciji na Cipru koju organizira krovna europ-ska udruga ravnatelja ESHA, čija smo mi članica. Svake se dvije godine organiziraju ova-kve konferencije. Ove je godine tema “Uspješna škola: humani pristup“, a domaćin je Cipar. To je izvrsna prilika za uspo-stavljanje veza s drugim nacio-nalnim udrugama, ali isto tako i za međunarodnu suradnju, pokretanje projekata i nadogra-đivanje svojih stručnih kompe-tencija. Skup je namijenjen eu-ropskim ravnateljima osnovnih i srednjih škola. Svi ravnatelji koji su u mogućnosti ići, mogu se prijaviti za sudjelovanje. Kao predsjednica naše Udruge članica sam predsjedništva Eu-ropske udruge ravnatelja te u sklopu programa konferencije na Cipru imam obvezu održati predavanje na temu Utjecaj rav-natelja na osnaživanje školske kulture. Koliko znam, za sada je tridesetak naših ravnatelja prijavilo sudjelovanje na konfe-renciji. To je prilika za razmje-nu iskustva s kolegama iz cijele Europe te mogućnost za nove spoznaje kako da svi zajedno budemo još uspješniji ravnatelji koji unapređuju svoje ustanove, a time i cijeli odgojno-obrazov-ni sustav.

Razgovarao Marijan Šimeg

sUZANA HITREc, PREDsjEDNIcA UDRUGE HRVATsKIH sREDNjOŠKOLsKIH RAVNATELjA

Svim sadašnjim ravnateljima te svima onima koji bi to tek željeli postati treba pružiti kvalitetne uvjete za licenciranje, donijeti potrebne pravilnike, utvrditi tko će program izvoditi, na koji način će biti izvođen kao i to tko će i kako provjeravati postignuća svih kandidata, odnosno kompetencije budućih ravnatelja

Stalna borba za profesionalizaciju

ravnatelja

razgovor


PREDŠKOLsKI ODGOj: U VRTIĆU OD RAZLIČITOsTI DO ZAjEDNIŠTVA

Djeca mađarske skupine uključena su u sva događanja u vrtiću, često se pripremaju i zajedničke višejezične vježbe, a isto tako i zajedničke višejezične pred-stave. Tako djeca iz drugih skupina im-aju priliku naučiti neke brojalice na mađarskom jeziku, što ih jako veseli

Rujan je mjesec kada ro-ditelji zajedno s djecom iznova ulaze u koloteči-

nu odlaska u vrtić ili školu pa na posao i obrnutim slijedom poslijepodne. Neki se bolje organiziraju, neki lošije, a ima i onih koji zbog svojih želja i potreba voze svoje dijete s jednoga kraja grada na drugi i to im nije teško. Među takve spadaju roditelji i djeca koja pohađaju skupinu za mađarsku nacionalnu manjinu u sklopu DV Potočnica, koji je jedan od rijetkih vrtića u Zagrebu gdje se u jednoj skupini provodi program za djecu pripadnike nacionalne manjine. Naime, taj se program za djecu mađarske nacionalne manjine provodi u DV Potočnica od 1994. godine, a trenutačno je u toj mješovitoj skupini 20 djece u dobi od dvi-je i pol do sedam godina. Lista čekanja

Za našega posjeta DV Po-točnica djeca, čija smo imena mogli pročitati na vratima nji-hove sobe: Benedek, Rebelka, Csani, Gergo, Marci, Ilona, Zalan, Kincso i ostali, mirno su spavala provodeći svoj po-slijepodnevni odmor. Njihove odgojiteljice Katlin Svaguša i Eszter Petković te pedagoginja Dubravka Petrović ističu da je interes za boravak u ovoj sku-pini puno veći te bi se mogla otvoriti još jedna skupina kada bi za to postojale mogućnosti.

- Imamo i listu čekanja, ali u neka bolja vremena možda zadovoljimo i sve potrebe. Oni koji sada pohađaju ovu skupinu uglavnom su djeca iz miješanih brakova i hrvatski su državljani te se radi uglavnom o autohto-nim pripadnicama nacionalne manjine i ovdje dolaze iz svih dijelova grada - navodi Eszter Petković.

Pedagoginja Dubravka Pe-trović ističe da je DV Potočnica otvoren za različite programe.

- Djeca mađarske skupine uključena su u sva događanja u vrtiću, često pripremamo i za-jedničke višejezične vježbe, a isto tako i zajedničke višejezič-ne predstave. Djeca iz drugih

skupina tako su naučila neke brojalice na mađarskom jeziku, što ih jako veseli. Postaju svje-sni da ljudi govore druge jezike i tako se širi duh tolerancije i spoznaja da možemo biti razli-čiti, ali živjeti zajedno - navodi Petrović.

Dodaje da je DV Potočnica, uz to što je prvi osnovao grupu za nacionalnu manjinu, prvi u Zagrebu otvorio i skupinu za djecu s motoričkim oštećenji-ma. Iz Potočnice taj se projekt proširio na još nekoliko vrtića u gradu.

- Otvoreni smo za to da ov-dje pod našim krovom imamo različite programe i vidjeli smo da nas to bogatstvo različitosti oplemenjuje. Prednost je ove grupe i u tome što se radi o mješovitoj skupini u kojoj mala djeca uče od starijih i prije usvo-je ono što starija rade. U našoj grupi kroz različite sadržaje upoznajemo okolinu, prirodu, vježbamo, sviramo, pjevamo i slikamo - navodi teta Eszter.

Osim toga što se bazično radi u skladu s programskim usmjerenjem odgoja i obrazo-vanja djece predškolske dobi Republike Hrvatske, Dubravka Petrović kaže da se u isto vrije-me radi u skladu s programom koji se za predškolsku djecu primjenjuje i u Mađarskoj. Dvije kulture

- Imamo karakteristično upo-znavanje dviju kultura i radi se o vrlo zahtjevnom programu. Naime, oni usvajaju određene sadržaje vezane za hrvatsku kulturu, književnost, glazbu i povijest, ali se istim intenzite-tom upoznaju i s mađarskom baštinom. U tom bi smislu bilo bolje kada bi u skupini broj djece bio manji, jer je vrlo za-htjevno realizirati s puno djece takav program. Rado bismo otvorili još jednu skupinu, ali jednostavno nema mogućnosti - navodi pedagoginja Petrović.

Na upit na kojem jeziku dje-ca u skupini najčešće komuni-

ciraju naše sugovornice kažu da u osnovi djeca komuniciraju kombinirano na hrvatskom i mađarskom jeziku.

- To je često vezano uz si-tuaciju, odnosno jesu li tu si-tuaciju doživjeli na jednom ili drugom jeziku. Što se tiče pro-grama, trudimo se da potičemo mađarsku kulturu, prije svega se bavimo mađarskim folklo-rom - kaže odgojiteljica Eszter Petković.

Na nju se nadovezuje Katlin Svaguša, koja je i nositeljica mađarskoga srebrnog ordena časti, kojim ju je odlikovao mađarski predsjednik, i kaže da se djeci želi prenijeti bogatstvo mađarskog folklora i narodnih običaja.

- Nastojimo zadovoljiti dječ-je potrebe, ali i roditeljske, ve-zane uz poznavanje mađarskog jezika. Djeci koja već znaju mađarski jezik obogaćujemo rječnik, a onima koji još nisu dovoljno dobri u poznavanju mađarskog jezika pomažemo da dobro nauče jezik. Nastoji-mo da grupa živi na mađarski način. Uvijek se okupljamo i njegujemo našu kulturu. Naša djeca ne sudjeluju u aktivno-stima samo u vrtiću, nego i na drugim manifestacijama naše nacionalne manjine. Tako su, primjerice, česti gosti na ma-nifestacijama u mađarskom kulturnom društvu, u raznim prigodama za majčin dan, na Božić i u drugim svečanim pri-godama. Oni nastupaju zajedno s odraslima te su tako i ove go-dine u lipnju na Danima nacio-nalnih manjina našu mađarsku skupinu predstavljali naši ma-lišani - navodi simpatična teta Katlin, koja uz dobar hrvatski ipak ne može sakriti da joj je to drugi jezik kojim se služi, na-kon mađarskog. sjećanja na vrtić

Pedagoginja Petrović po-sebno ističe da u skupini, kao i cijelom vrtiću, njeguju tole-ranciju.

- U tom smislu učimo djecu da su drugačija, ali isto tako da prihvaćaju i druge i žive s njima zajedno. Oni su to već ponijeli iz obitelji, jer je riječ uglavnom o manjinskim obite-ljima i njihovi roditelji su tako odgajani. Djeca to doživljaju na način da je ovo njihova do-movina, a imaju još mogućnost učiti materinski jezik i njeguju svoju kulturu.

Djeca iz vrtića uglavnom nastavljaju školovanje u ma-đarskoj manjinskoj školi Ivana Gundulića, gdje postoji ma-njinski razred. Naše sugovor-

nice ističu da je njima i zato važno da dobiju osnove iz ma-đarske kulture i jezika. Kažu da je jedino problem da nema do-voljno mjesta za sve zainteresi-rane, što se ogleda u nedostat-ku prostora. U vrtiću njeguju lijep običaj na način da svake pete godine imaju okupljanja na koja dolaze i sada već odra-sli ljudi koji su nekad pohađali ovaj vrtić.

- Njima je drago doći i rado se sjećaju vrtićke dobi. Kroz dobru suradnju s osnovnom školom oni od vrtića nose po-zitivne uspomene i dojmove te rijetki ne dolaze na te susrete. Naše sugovornice ističu i do-bru suradnju s mađarskim ve-leposlanstvom koje daje mak-simalnu podršku ovoj vrtićkoj skupini, kao i Vijeće mađarske nacionalne manjine Grada Za-greba, koje se intenzivno zauzi-ma za osnivanje još jedne vrtić-ke skupine za djecu mađarske nacionalne manjine. Također se održava i njeguje suradnja s grupom hrvatske nacionalne manjine u Budimpešti.

- Međusobno se posjećujemo i razmjenjujemo iskustva. Kroz naš rad smo uspostavili i surad-

nju s Peto institutom, koji radi s djecom s motoričkim ošteće-njima, čiji stručnjaci u našem vrtiću provode rehabilitaciju za djecu iz cijelog Zagreba. Mi ćemo nastojati tu metodu dovesti u Hrvatsku, povezujući se na taj način sa stručnjacima iz Mađarske, a kroz tu surad-nju otvaraju se mogućnosti i za nove zajedničke projekte - ka-zale su nam naše sugovornice, kojima je jedan mališan u pro-lazu dobacio da su najbolje tete na svijetu.

Ivica Buljan

Djecu učiti toleranciji

Pedagoginja Dubravka Petrović i odgajateljice Katlin Svaguša i Eszter Petković

Preveniranje netrpeljivosti

Ravnateljica DV Potočnica Borka Rumiha istaknula je kako upućujući djecu na prihvaća-nje različitosti preveniraju netrpeljivost, sukobe i nasilje temeljene na nepoznavanju drugih.

- Svijet u kojem će živjeti današnja djeca zajednica je razli-čitih naroda, kultura i jezika. Svijet je to u kojem se različitosti susreću, ali ne gube svoj identitet. Mi ih već u vrtiću pripremamo za svijet u koji svatko unosi svoje običaje, a poznaje, poštuje i prihvaća tuđe - navela je Rumiha.

Programi na jeziku manjinePrema podacima Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa,

djece pripadnika nacionalnih manjina, prema zadnjim podacima za 2008. godine, bilo je 1888 ili 1,62 posto. Od toga su 864 djeteta pripadnika talijanske nacionalne manjine, koji idu u 11 dječjih vrtića. Druge vrtiće pohađa 406 djece pripadnika srpske nacionalne manjine, 233 djeteta pripadnika romske nacional-ne manjine, 221 dijete pripadnik mađarske nacionalne manjine, 141 dijete pripadnik češke nacionalne manjine i 19 djece židov-ske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.

Predškolski odgoj i naobrazba na jeziku i pismu nacionale manjine regulirani su Državnim pedagoškim standardima predš-kolskog odgoja i obrazovanja. U standardu stoji da programi predškolskog odgoja i naobrazbe mogu biti na jeziku i pismu nacionalne manjine i dvojezični, a provode se u odgojno-obra-zovnim skupinama određene nacionalne manjine i predškolskim ustanovama osnovanima za djecu pripadnike nacionalnih ma-njina. Dvojezični programi su oni koji se realiziraju na hrvatskom jeziku i materinskom jeziku nacionalne manjine u ravnomjernoj zastupljenosti. Dio programa predškolskog odgoja na jeziku i pismu nacionalne manjine obvezno se izvodi i na hrvatskome jeziku.


IZ AGENcIjE ZA ODGOj I OBRAZOVANjE

OBRAZOVANjE ODRAsLIH

Agencija za odgoj i obra-zovanje i prije početka nove školske godine

organizirala je niz stručnih skupova za učitelje i nastav-nike osnovnih i srednjih škola kako bi odgojno-obrazovne radnike što bolje pripremili za rad s učenicima u razredu. Viši savjetnici za predškolski odgoj na svojim stručnim skupovima u kolovozu obrađivali su temu Integriranje djece s posebnim potrebama u redovni program dječjeg vrtića i ulozi odgojite-lja i stručnih suradnika.

Prije samog početka nove školske godine viši savjetnici za razrednu nastavu Biljana Petljak i Igor Rukljač održali su u tri dana zaredom stručne skupove za učitelje razredne nastave Grada Zagreba i Za-grebačke županije - zapad na temu Odjelotvorenje kuriku-lumskih ciljeva, vrijednosti i načela u jezično-komunikacij-skom, tjelesno-zdravstvenom i matematičkom području ra-

zredne nastave. Skupovi su bili prilika da učitelji razviju kom-petencije u svom radu, prošire spoznaje o pristupu usmjere-nom na učenika, uvažavajući različite sposobnosti učenika i stilove učenja i usavrše svoje stručne i profesionalne kompe-tencije u skladu s novim spo-znajama. Viši savjetnici za ra-zrednu nastavu također su prije početka školske godine diljem Hrvatske održali niz skupova na temu kurikuluma, odnosno predavanja i radionica o meto-dologiji izrade nastavnog kuri-kuluma i odjelotvorenju kuri-kularnih ciljeva te vrijednosti i načela u razrednoj nastavi.

Više savjetnice za hrvatski jezik Marijana Češi i Mire-la Barbaroša-Šikić učitelje i nastavnike hrvatskoga jezika Krapinsko-zagorske, Kopriv-ničko-križevačke, Varaždin-ske i Međimurske županije te Grada Zagreba na stručnim skupovima, organiziranim potkraj kolovoza, upoznale su

s izazovima u osmišljavanju i upravljanju programima usa-vršavanja.

Stručni skupovi organizira-ni su i za nastavnike i učitelje engleskog i njemačkog jezika, matematike, kemije, biologije i povijesti. U Zadru je krajem kolovoza održan državni skup učitelja i nastavnika geografije. Održana je i Katehetske škole za vjeroučitelje u osnovnim i srednjim školama na temu Ro-ditelji i njihova suodgovornost u odgojno-obrazovnom susta-vu kroz prizmu vjeronauka u školi, trodnevni državni skup za učitelje i nastavnike tjele-snog odgoja na temu Peda-goško-psihološki aspekti rada u nastavi tjelesne i zdravstve-ne kulture te trodnevni skup za učitelje tehničke kulture u Opuzenu, na kojem se govorilo o kurikulumu u nastavi tehnič-kog odgoja i metodici nastave tehničke kulture.

Viši savjetnici za građanski odgoj i obrazovanje Nevenka

Lončarić-Jelačić i mr. Tomi-slav Ogrinšak tijekom ljeta na-stavili su s modularnim struč-nim usavršavanjima učitelja i nastavnika iz svog područja. Viša savjetnica za izvanna-stavne aktivnosti Maja Zrnčić organizirala je ljetos u Višnja-nu državni skup za učitelje i nastavnike motivirane za rad s darovitim učenicima.

Pored redovitih obveza or-ganiziranja i provođenja struč-nih ispita, stručno-pedagoškog nadzora, sudjelovanja u izradi novog Pravilnika o ocjenjiva-nju i niza strateških dokumena-ta, viši savjetnici su pripremili i organiziraju stručne skupove za razdoblje do kraja godine. Stručni skupovi objavljeni su u Katalogu na stranicama Agencije za odgoj i obrazova-nje www.azoo.hr, a najavljivat ćemo ih i u Školskim novina-ma. Od 1. siječnja 2011. svi će se učitelji i nastavnici na stručne skupove prijavljivati on-line.

PREDŠKOLSKI ODGOJ 5. listopada – Za odgojitelje i stručne suradnike svih profila u dječjim vrtićima Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Kopriv-ničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Sisačko-moslavač-ke, Varaždinske, Međimurske županije te Grada Zagreba u Zagrebu (Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, Na-zorova 53). Tema: Predškolski odgoj i naobrazba slijepe i sla-bovidne djece. Prijave 15 dana prije početka održavanja struč-nog skupa.

RAZREDNA NASTAVA 30. rujna – Za voditelje župa-nijskih stručnih vijeća učitelja razredne nastave Grada Za-greba i Zagrebačke županije - zapad održat će u Zagrebu (Osnovna škola I. G. Kovači-ća). Tema: Godišnje planiranje rada voditelja ŽSV-a razredne nastave za modularno stručno usavršavanje učitelja. Prijave do 20. rujna na e-mail [email protected].

INFORMATIKA 22. rujna – Za učitelje, na-stavnike i ravnatelje osnov-nih i srednjih škola svih žu-panija održat će se on-line, s početkom u 13 sati. Tema: Obrazovanje i usavršavanje iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija / Informacijska i komunika-cijska tehnologija u NOK-u i školskom kurikulumu, E-učenje u nastavi osnovnih i srednjih škola, Implementa-

cija računalnih igara u proces obrazovanja, Globalne aktiv-nosti inovativnih istraživačkih škola. Prijave do 21. rujna na e-mail [email protected]. 26. - 28. rujna – Za učitelje, nastavnike i ravnatelje osnov-nih i srednjih škola svih žu-panija u Šibeniku (Hotelsko naselje Solaris). Tema: Obra-zovanje i usavršavanje uči-telja i nastavnika iz područja korištenja informacijsko-ko-munikacijskih tehnologija, Informatika/računarstvo/ in-formacijske i komunikacijske tehnologije u okvirnom nacio-nalnom kurikulumu i Savjeto-vanje: Računalo u školi XIV. Prijave do 21. rujna na e-mail [email protected].

VJERONAUK 2. listopada – Za vjerou-čitelje osnovnih i srednjih škola Varaždinske biskupije (Varaždinska, Međimurska i Koprivničko-križevačka županija, jedna škola je iz Krapinsko-zagorske i jedna iz Virovitičko-podravske žu-panije) u Varaždinu (Dvorana Pastoralnog centra Varaždin-ske biskupije, Zagrebačka 3). Tema: Odgoj i obrazovanje za temeljne vrijednosti prema NOK-u kroz nastavu vjero-nauka. Prijave 15 dana prije početka održavanja stručnog skupa na e-mail [email protected] 2. listopada – Za priprav-nike u osnovnim i srednjim školama Riječke nadbisku-pije, Porečko-pulske, Krčke

i Gospićko-senjske biskupije u Rijeci (Riječka nadbisku-pija). Teme: Osposobljavanje pripravnika za odgojno-obra-zovni rad i polaganje stručnog ispita. Prijave do 20. rujna na e-mail [email protected] i [email protected].

GLAZBENE I PLESNE ŠKOLE 28. rujna – Za pripravnike i mentore tijekom pripravničkog staža glazbenih i plesnih škola u Istarskoj, Primorsko-goran-skoj, Ličko-senjskoj, Zadarskoj Šibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Splitu (Glazbena škola Josipa Hat-zea). Tema: Osposobljavanje pripravnika za odgojno-obra-zovni rad i polaganje stručnog ispita. Prijave do 20. rujna na e-mail: [email protected].

RAVNATELJI4. - 6. listopada – Za ravnate-lje srednjih škola i učeničkih domova u Puli. Tema: Rav-natelj i kultura odgojno-obra-zovne ustanove. Prijave 15 dana prije početka održavanja stručnog skupa na e-mail [email protected].

STRUČNI SURADNICI - PEDAGOZI 4. i 5. listopada – Za voditelje županijskih stručnih vijeća pe-dagoga, te pedagoge u zvanju mentora i savjetnika osnovnih i srednjih škola Primorsko-go-

ranske, Ličko-senjske, Istarske, Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubro-vačko-neretvanske županije u Skradinu (Hotel Skradinski buk). Tema: Inovativnost i kreativnost u odgoju i obrazo-vanju. Prijave do 22. rujna na e-mail: [email protected] i [email protected].

STRUČNI SURADNICI – PSIHOLOZI 30. rujna – Modularni Struč-ni skup za stručne suradnike psihologe u osnovnih škola Grada Zagreba, Zagrebačke, Sisačko-moslavačke, Karlo-vačke, Krapinsko-zagorske, Varaždinske i Međimurske županije u Zagrebu (Osnovna škola Ivana Cankara). Tema: Razvojno planiranje i izrada školskog kurikuluma - 1. mo-dul: Samovrednovanje škole u funkciji strateškog planiranja i razvoja škole. Prijave 15 dana prije skupa na e-mail [email protected].

INTERDISCIPLINARNI STRUČNI SKUPOVI 1. - 3. listopada – Za stručne djelatnike predškolskih ustano-va, učitelje i nastavnike, struč-ne suradnike i ravnatelje ško-la iz Vukovarsko-srijemske, Osječko-baranjske, Brodsko-posavske, Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske župani-je u Osijeku (Športska dvora-na JUG). Prijave do 18. rujna 2010.na e-mail [email protected].

Brojne ljetne aktivnosti

sAsTANAK PROsVjETNE VLAsTI s RAVNATELjIMA sREDNjIH ŠKOLA

Ministar Radovan Fuchs zahvalio je ravnateljima za sve što čine u školskom sustavu, za sav samoprijegorni rad u obrazovanju srednjoškolaca te naglasio da je skup dobra prigoda da dobiju mnoštvo ko-risnih informacija na početku nove školske godine, ali isto tako i pri-lika da pitaju sve što ih zanima, da kritiziraju ono što nije dobro u radu ministarstva

Početkom ove školske go-dine Hrvatsko andragoško društvo uputilo je apel Mi-

nistarstvu znanosti, obrazovanja i športa te svim nastavničkim fakultetima da se više pozorno-sti posveti pripremanju budućih nastavnika i za rad s odraslim polaznicima. Hrvatsko andra-goško društvo nekoliko je puta razmatralo pitanja koja se odno-se na pripremanje i pripremlje-nost nastavnika za sve vrste rada s odraslim polaznicima te za ostvarivanje ciljeva cjeloživot-nog obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Na Ljetnoj andragoškoj školi održanoj krajem lipnja u Šibeniku, nakon iscrpne raspra-ve, pokrenuta je inicijativa za brže promjene u uvođenju cjelo-vitog andragoškog obrazovanja nastavnika.

Članovi ove znanstveno-struč-ne udruge smatraju da će budu-ći nastavnici sve više raditi i s odraslim polaznicima, što i jest obilježje cjeloživotnog učenja. U proteklim godinama nastavni-ci nisu bili dovoljno osposoblje-ni i pripremljeni za ostvarivanje tih ciljeva, napose onih koji se

sTRUČNI sKUPOVI U RUjNU I LIsTOPADU

U organizaciji Uprave za srednje obrazovanje pri Ministarstvu znanosti,

obrazovanja i športa prošle je srijede u Graditeljskoj tehničkoj školi u Zagrebu održan sastanak s ravnateljima srednjih škola i učeničkih domova iz cijele Hrvat-ske. Skup je otvorila ravnateljica Uprave za srednje obrazovanje Vesna Hrvoj Šic, naglasivši da je sastanak organiziran kako bi se ravnatelje upoznala s promjenama u sustavu srednjeg obrazovanja, osobito u provođenju mjera Pro-grama gospodarskog oporavka Vlade Republike Hrvatske. Sku-pu je nazočio i ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. Radovan Fuchs, koji je zahvalio ravnatelji-ma za sve što čine u školskom su-stavu, za sav samoprijegorni rad u obrazovanju naših srednjoškolaca


OBRAZOVANjE ODRAsLIH

odnose na rad s odraslim polaznicima raznih oblika formalnog i neformalnog obrazovanja kao i za potporu njihovu sa-mostalnom učenju. Stoga su još jednom podsjetili sve nastavničke fakultete u Hrvatskoj da u nove programe za peda-goško-psihološko i metodičko priprema-nje budućih nastavnika ugrade sadržaje i kompetencije koje se odnose na rad s odraslim polaznicima te za ostvarivanje ciljeva cjeloživotnog učenja. To se može postići uvođenjem posebnog kolegija koji se odnosi na te kompetencije te ugrađiva-njem odgovarajućih sadržaja i kompeten-cija u kolegije iz psihologije, pedagogije i metodika.

To je moguće i zahvaljujući novom mo-delu studiranja, a i uvažavajući odredbe iz najnovijeg Zakona o odgoju i obrazovanju koji propisuje obvezu svih stručnjaka koji će raditi u školama da steknu najmanje 60 ECTS bodova koji se odnose na pedagoš-ke kompetencije (pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičko obrazovanje). An-dragozi smatraju da treba standardizirati

ishode učenja, kako bi studenti stjecali ujednačene kompetencije. Tome bi tre-bao poslužiti i Pravilnik o stjecanju pe-dagoških kompetencija koji treba izraditi Ministarstvo, i koji bi trebao sadržavati i andragoške kompetencije.

Osim toga, među zaposlenim stručnja-cima koji rade u ustanovama za obrazo-vanje odraslih postoji velik interes i za usavršavanje u kompetencijama koje se odnose na rad s odraslim polaznicima, pa su članovi Hrvatskog andragoškog

društva preporučili svim nastavničkim fakultetima da razmotre mogućnost ute-meljenja nekog vida specijalističkih stu-dija za stjecanje i usavršavanje kompe-tencija koje se odnose na rad s odraslim osobama. Kako bi se osigurala kvalitet-na znanstvena reprodukcija, valjalo bi razmisliti i o andragoškim doktorskim studijima.

Hrvatsko andragoško društvo spremno je poduprijeti te staviti na raspolaganje iskustvo i znanje svojih članova kako bi

se ovakva inicijativa i ostvarila. Proci-jenjeno je da bi za početak bilo korisno okupiti predstavnike svih nastavničkih fakulteta koji pružaju mogućnost stjeca-nja didaktičkih, psiholoških i metodičkih kompetencija.

Treba li podsjećati da u procesu cjelo-životnog učenja obvezno ili uobičajeno školovanje traje prosječno dvanaest godi-na, a obrazovanje koje nas treba održati na radnom mjestu traje između 40 ili 45 godina. Poučavanje i učenje tijekom ta-kozvane druge životne (radne) dobi prate bitno drukčije zakonitosti koje današnji nastavnici ne upoznaju na nastavničkim fakultetima. Dodajmo tome i tisuće onih koji su završili razne druge nenastav-ničke studije, a kasniji život ih odveo u polje obrazovanja ili škole. Jedino su-stavno stjecanje andragoško-metodičkih kompetencija omogućit će im kvalitetno obavljanje nastavničkih poslova za osobe druge (radne) životne dobi.

Milan Matijević

aktualno

sAsTANAK PROsVjETNE VLAsTI s RAVNATELjIMA sREDNjIH ŠKOLA

te naglasio da je skup dobra pri-goda da dobiju mnoštvo korisnih informacija na početku nove škol-ske godine, ali isto tako i prilika da pitaju sve što ih zanima, da kri-tiziraju ono što nije dobro u radu ministarstva.

Zahvalio je ravnateljima na iz-vrsno provedenoj državnoj maturi koja je jedan od kapitalnih pro-jekata u našem školstvu te naja-vio pripremu novih rokovnika za polaganje ispita državne mature za sljedeću godinu kao i dodatna poboljšanja čime će se ukloniti nedostaci uočeni prilikom provo-đenja ovogodišnje državne ma-ture. Ministar Fuchs istaknuo je da su krizna vremena, ali da su usprkos tome plaće prosvjetara ostale netaknute. Plaće nisu veli-ke i moramo nastojati da budu što veće, rekao je ministar te najavio već ovoga tjedna predstavljanje

novog Pravilnika o ocjenjivanju koji je i prije nego je donesen di-gao veliku prašinu. Osvrnuo se na neodgovorno pisanje medija i na njihovo baratanje neprovjere-nim podacima, iako je pravilnik, kako je rekao, bolji od prethodno-ga. To je dokument kojim se želi zaštititi i učenike i nastavnike, ali sigurno neće biti izbacivanja iz škole, kako to mediji najavljuju. Nećemo zabranjivati prepisiva-nje, ali moramo odgajati mlade da shvate da jedino svojim znanjem i sposobnošću mogu napredovati u životu i doći do svojih ciljeva, rekao je Fuchs. NOK dostupan svima

Govoreći o Nacionalnom okvir-nom kurikulumu naglasio je da je dokument donesen, da je na mrež-nim stranicama ministarstva i tako dostupan svima, da je okviran i da

je njegovo stvaranje dinamičan, nikad završen proces. To je okvir koji ćete u vašim školama popu-njavati prema potrebama vaših učenika i ništa u njemu nije sveto pismo u kojem se ništa ne smije dirati, rekao je ministar te pozvao nazočne da se ne povode za uvijek istim dežurnim kritičarima svega u hrvatskom školstvu, za onima koji su u posljednjih pola stolje-ća sudjelovali u stvaranju svih za obrazovanje bitnih dokumenata, ali su sve te dokumente uvijek spremni omalovažavati i reći kako u njima nema baš ništa dobroga.

Naravno, uvijek možemo biti bolji i uvoditi kvalitetne inovacije u sustav, unapređivati ga i pobolj-šavati, posebno u onome dijelu programa koji su prenatrpani gra-divom kako bismo ga reducirali i ostavili više vremena za kreativ-nost, za razvoj određenih kompe-

tencija za što sada nema dovoljno vremena, a koje su sve potrebnije mladim ljudima da se kvalitetno uklope u svijet rada - zaključio je ministar Fuchs.

Državni tajnik Želimir Janjić također je zahvalio ravnateljima za sjajnu suradnju, a posebno za provedbu državne mature. Unatoč oponentima koji nisu podupirali ovaj projekt i nadali se da će ne-što poći po zlu, pokazalo se upra-vo suprotno i imamo se razloga ponositi činjenicom da možemo provesti bilo koji projekt u susta-vu srednjeg obrazovanja, rekao je Janjić. Izmjene Zakona i novi pravilnici

U nastavku svog izlaganja upo-znao je nazočne s aktualnostima u obrazovnom sustavu. Spomenuo je ljetos donesene izmjene i do-pune Zakona o odgoju i obrazova-nju u osnovnoj i srednjoj školi u kojima je promijenjen redoslijed pedagoških mjera u produljenom pedagoškom postupku, što je promijenjeno na zahtjev iz škola, te najavio donošenje novog pra-vilnika koji bi trebao omogućiti lakšu provedbu ovih mjera. Pro-mijenjena je i odredba iz zakona o mogućnosti rada i nakon navr-šenih 65 godina života, jer je bilo nekih zloporaba pa je i čistačica-ma u nekim školama produljivan ugovor o radu nakon zakonskog roka kao da se radi o deficitarnim zanimanjima ili o vrsti djelatnika kakvih nema na zavodima za za-pošljavanje. Ubuduće to neće biti moguće, a u mirovinu bi nastavni-ci i ravnatelji trebali otići na kraju školske godine u kojoj su napunili 65 godina, rekao je Janjić.

Donesen je Pravilnik o normi rada nastavnika u srednjim ško-lama i voditelji stručnog aktiva više nemaju umanjenje za jedan

sat koje su imali prije i taj posao se ubuduće vrednuje u ostalim poslovima. Voditelji županijskih vijeća dosad su imali dva, a sad imaju jedan sat umanjenja nepo-srednog rada u nastavi, a prema njegovim riječima nastojat će se racionalizirati polaganje ispita državne mature u drugom roku i to na način da se ispiti odvijaju na nekoliko mjesta, a ne više u sva-koj školi pa makar u njoj polagao samo jedan kandidat. Govorio je državni tajnik o tehnološkim viš-kovima u školama, o nacionalnom okvirnom kurikulumu na temelju kojeg će škole donositi svoje ku-rikulume, i to moraju napraviti to 15. rujna, a godišnji plan i pro-gram do 30. rujna.

Prikaz provedbe državne mature i sustava prijave na visoka učilišta prisutnima su predstavili Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalno-ga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja te dr. Vedran Mornar, koji je govorio o razvoju Nacio-nalnog informacijskog sustava prijava na visoka učilišta putem kojeg se dosad na visoka učilišta uspješno upisalo više od 26.000 kandidata.

Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović i ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odra-slih Ivan Šutalo upoznali su ravna-telje s potporom stručnih ustanova školama u uvođenju promjena te s mogućnostima koje se školama pružaju u okviru IPA fondova. Ravnatelj Uprave za informatiku i tehnologije Zoran Paldi govorio je o razvoju, mogućnostima i pro-mjenama koje se uvode u sustav E-matice. Skupu su nazočili Zvo-nimir Stanić, ravnatelj CARNeta i Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Marijan Šimeg

Izvrsno provedena državna matura

Nastavnički fakulteti bi u nove programe za pedagoško--psihološko i metodičko pripremanje budućih nastavnika trebali ugraditi sadržaje i kompetencije koje se odnose na rad s odraslim polaznicima te za ostvarivanje ciljeva cjeloživotnog učenja. To se može postići uvođenjem posebnog kolegija, ali i ugrađivanjem odgovarajućih sadržaja i kompetencija u kolegije iz psihologije, pedagogije i metodika

Inicijativa za unapređivanje andragoškog obrazovanja nastavnika


aktualno

UČITELjI I NAsTAVNIcI U IZRAELU

U organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Agencije za odgoj

i obrazovanje i Međunarodne ško-le za poučavanje o holokaustu Yad Vashem iz Jeruzalema, od 23. kolo-voza do 2. rujna održan je seminar za 25 učitelja i nastavnika iz svih dijelova Hrvatske u Memorijalnom centru žrtava holokausta Yad Vas-hem u Jeruzalemu. Nakon dolaska u Yad Vashem sudionike je dočekala i pozdravila hrvatska veleposlanica u Izraelu Zorica Marica Matković i poželjela im ugodan boravak, kvali-tetan rad i edukaciju.

Tematski seminar bio je podije-ljen na tri dijela kroz stručna preda-vanja, zanimljive radionice, svjedo-čenja preživjelih iz holokausta i rad na terenu, a sve je to upotpunjeno brojnim razgovorima predavača, moderatora i sudionika seminara. Prvi dio govorio je o vremenu prije holokausta i životu židovske zajed-nice kao jednakima među narodima kojima su pripadali u Poljskoj, Ma-đarskoj, bivšoj Jugoslaviji, Njemač-koj, SSSR-u i drugima. Drugi se dio odnosio na vrijeme holokausta od 1933. do 1945. godine i to je bio središnji dio seminara, jer je bilo riječi o početku progona Židova, Kristalnoj noći, odlaska u Geto, o ubijanju, plinskim komorama, Dru-gom svjetskom ratu i konačnome kraju rata.

Treći dio seminara bio je posve-ćen životu poslije rata, povratku u život, antisemitizmu danas, negi-ranju holokausta, osnivanju države Izrael i posljedicama rata. Sudionike su posebno zanimale moderne teme usporedbe holokausta i genocida koji su se dogodili u svijetu poslije Drugoga svjetskog rata, antisemi-tizam danas, negiranje holokausta, židovstvo kao religija i dio života

te aktualna politička situacija na Bliskom istoku, ali i teme kao život u kampovima i poezija u vremenu holokausta.

Svaka od tema imala je i peda-goške elemente provedbe na satu te kojim skupinama učenika i na koji način pristupiti s ovom teškom te-mom, dok je glavna odrednica se-

minara međusobno uvažavanje, po-štivanje čovjeka i različitosti, što su sudionici prihvatili kao najvažniji dio ljudskog odgoja i odrastanja.

Zanimljivo je da seminaru nisu nazočili samo učitelji i nastavnici povijesti nego i hrvatskoga jezika, sociologije, geografije, njemačkoga i engleskoga jezika, kemije i biolo-gije, logike, vjeronauka, filozofije i etike, što je dalo još veću dimenzi-ju i kvalitetu seminaru. Moderato-ri seminara bili su Chava Baruch i Yiftach Ashkenazy, a službeni jezik seminara bio je engleski.

Uz stručni dio, sudionici su imali vremena i za turistički posjet mno-gih svetih mjesta ove u religijskom i kulturnom smislu zanimljive i ra-znolike zemlje: Jeruzalem, Nazaret, Kafarnaum, Galilejsko jezero, Je-rihon, Mrtvo more, Betlehem i Tel Aviv, te su prisustvovali liturgiji u sinagogi kao i zajedničkoj svetoj misi u Crkvi Očenaša na Maslinskoj gori u Jeruzalemu. Poseban događaj bio je susret s hrvatskom veleposla-nicom u Tel Avivu.

Filip Zoričić

Već treću godinu zaredom Fo-rum za slobodu odgoja orga-nizira Ljetnu EU akademiju.

Ovogodišnja Akademija održana je od 1. do 5. rujna u Crikvenici, gdje su se okupili učenici i nastavnici iz cijele Hrvatske. Glavni je cilj Akade-mije kroz grupni rad, radionice i pre-davanja pružiti nastavnicima infor-macije o Europskoj Uniji i metode rada s učenicima. S druge strane, cilj je učenicima pružiti informacije i po-taknuti ih na kritičko promišljanje.

Istraživanja su pokazala da je ra-zina znanja o EU vrlo niska, ali da bi građani na referendumu glasali za ulazak u tu asocijaciju. Stoga je ovakva edukacija potrebna kako bi se učenici i nastavnici bolje upo-znali sa samim radom, institucijama i politikama Europske Unije.

“Već treću godinu zaredom or-ganiziramo Ljetnu EU akademiju, koja se pokazala kao mjesto na ko-jem možemo spojiti sva naša znanja i iskustva vezana za ovu temu i to u radu kako s nastavnicima tako i sa zainteresiranim učenicima. I ove godine pokazalo se kako i učeni-cima i nastavnicima u formalnom obrazovanju nedostaje više tema i kritičkog promišljanja uloge Eu-ropske Unije, ali i procesa kroz koje prolazi Hrvatska na putu za članstvo u EU. Većina informacija kojima sudionici raspolažu uteme-ljene su uglavnom na mitovima ili pogrešno interpretiranim činjenica-

ma te je stoga potreba za ovakvom vrstom sadržaja još više potrebna“, napomenula je izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja Eli Pija-ca Plavšić.

Druženje, učenje i zabava samo su neki od razloga zašto su učenici, ali i nastavnici došli na Akademiju. Interaktivne metode rada i metodo-logije obilježile su cijeli njihov bo-ravak u Crikvenici, a svi sudionici bili su iznimno zadovoljni Akade-mijom, organizacijom i naučenim sadržajima. U anonimnim evaluaci-jama iskazali su zadovoljstvo radom trenera, smještajem, prehranom i sveukupno cijelom Akademijom. Jedan sudionik seminara napisao je da su svi sadržaji sistematično obrađeni uz korištenje metoda koje će koristiti u radu s učenicima.

“Veseli nas činjenica kako su i ove godine sudionici bili iznimno zadovoljni sadržajem i načinom predavanja, a neki od učenika u neformalnim razgovorima rekli su kako im je ovo prvi put da se stvar-no vesele što uče nešto novo, jer je sve prikazano na zabavan, ali edu-kativan način. Nadam se da ćemo i sljedeće godine, zahvaljujući našim donatorima, uspjeti organizirati i Četvrtu ljetnu EU akademiju“, do-dala je Eli Pijaca Plavšić.

Potrebno je napomenuti da je i na Trećoj ljetnoj EU akademiji održan i napredni trening u programu Edu-kacija o Europskoj Uniji, koji je su-dionike detaljnije uputio u to kako poučavati o Europskoj Uniji, ali i opskrbio ih trenerskim vještinama, kao i dodatnim znanjima.

Domagoj Morić

Poučavanje o holokaustu Tjedan cjeloživotnog učenja

RIJEKA - U sklopu Tjedna cjeloživotnog učenja, Centar tehničke kulture Rijeka brojnim se zanimljivim programima i ove godine uključio u obilježavanje. Tjedan se u organizaciji Agencije za obrazovanje odraslih, uz potporu Ministarstva znanosti, obra-zovanja i športa i Vijeća za obrazovanje odraslih, provodi od 8. do 15. rujna pod sloganom “Uključimo s(v)e!“. Cilj je Tjedna, među ostalim, podizanje svijesti kod ljudi o potrebi sudjelovanja različitih skupina građana u učenju, a osobito se to odnosi na osobe koje su iz tog procesa isključene. U Ri-jeci će se tako u sklopu Multimedijalnog centra do 17. rujna provoditi besplatna edukacija za mlade do 27 godina iz socijalno marginaliziranih skupina. Također će se učenicima predstaviti programi poput e-novina, filma, videoradionica, robotike te elektron-ike, a roditelji i profesori upoznat će se sa sigurnim korištenjem računala i mobitela koje koriste djeca.

U Osijeku tri prvašića više OSIJEK - Ove će godine u klupe osnovnih škola

u Osijeku sjesti troje prvašića više u odnosu na prošlu školsku godinu. Tada je prvi razred pohađalo 901 dijete, a ove će ih godine biti 904. Pomak nije velik, ali veseli s obzirom na dugogodišnju stagnac-iju zadnjih godina. Kako navodi pročelnik Odjela za društvene djelatnosti Osijeka Dražen Alerić, to je svakako mali pomak, ali daje nadu da bi idućih godina moglo biti veći. Predviđa da ukoliko idućih godina broj prvašića bude u porastu, onda će se svakako doći do pozitivnih rezultata, odnosno ukupni će podaci biti povoljni. Međutim, za sada su ti podaci ipak nepovoljni, jer je prošle godine u Osijeku ukupno bilo 8658 učenika, dok ih je ove go-dine 60 manje, dakle 8398.

Ljekovito bilje u učeničkoj proizvodnji

ŠIBENIK - Šibenski Centar za odgoj i obrazo-vanje Šubićevac dobio je vrijednu donaciju od Eu-ropske zajednice u vrijednosti 140.000 eura, kojom se namjerava izgraditi staklenik za učenike koji pohađaju poljoprivrednu struku. Uz staklenik se planira i izgradnja sušare, budući da u Centru imaju namjeru proizvoditi ljekovito bilje. Također bi bio izgrađen i praktikum za učenike koji će se školovati za zanimanje pralja-glačara, koje do sada nije pos-tojalo na području Šibensko-kninske županije. Je-dan je od uvjeta za korištenje sredstava bio i taj da Centar bude vlasnik zemljišta na kojem će se graditi spomenute objekte pa će tako staklenik sa sušarom i praktikumom biti izgrađeni u krugu Centra na Šubićevcu. To će tražiti i adaptaciju nekih postojećih prostorija, a dio sredstava od namijenjenih ovom projektu bit će odvojen i za studijska putovanja djelatnika Centra u Rumunjsku i Italiju, gdje će se imati priliku upoznati s tamošnjim iskustvima u obra-zovanju učenika s intelektualnim teškoćama.

U Pločama studij poljoprivrede, a u Župi dubrovačkoj turizma i hotelijera

DUBROVNIK - Rektor Sveučilišta u Dubrovniku prof. dr. Mateo Milković najavio je da će se uskoro dva stručna studija izvoditi u Pločama, a jedan u Župi dubrovačkoj. Napomenuo je da se zasad ipak samo radi o planovima. Kako je kazao rek-tor Milković, Pločama će se ponuditi jedan studij poljoprivrede te drugi društvenog usmjerenja, što tek treba precizirati, a Župi dubrovačkoj studij tur-izma, odnosno hotelijerstva. Napominje se da će sve to biti provedivo tek nakon donošenja Zakona o sveučilištima, najvjerojatnije krajem godine. Prema rektorovim navodima, navedeni propis omogućuje dislociranje stručnih studija. Ono što je dobro, i što navodi rektor Milković, jest činjenica da su već ponuđeni prostori za izvedbu navedenih stručnih studija u Pločama. Na drugoj strani, dogovori o on-ima u Župi tek će se obaviti, a vodit će se računa o tome koliko će tamošnja lokalna zajednica pokazati interesa za planove sveučilišta.

I. Buljan

UKRATKO

U Međunarodnoj školi za poučavanje o holokaustu Yad Vashem iz jeruzalema krajem kolovoza boravilo je 25 učitelja i nastavnika iz cijele Hrvatske te su kroz stručna predavanja, zanimljive radionice, svjedočenja preživjelih i rad na terenu obogatili svoja znanja o stradanju Židova

Učenicima i nastavnicima u formalnom obrazovanju nedostaje više tema i kritičkog promišljanja uloge Europske Unije, ali i procesa kroz koje prolazi Hrvatska da bi postala njezina članica

FORUM ZA sLOBODU ODGOjA

Treća ljetna EU akademija


Piše mr. sc. Sabina Vidulin-OrbanićSveučilište Jurja Dobrile u Puli Odjel za glazbu, Odsjek glazbene pedagogije

Pitanjima ocjenjivanja znanja i vje-ština učenika te pouzdanosti i pre-ciznosti postupaka (pro)cjenjivanja

bavi se dokimologija. Ova psihopeda-goška disciplina u velikoj mjeri zaostaje za stvarnim potrebama suvremene peda-goške prakse koja zahtijeva objektivne, poticajne i precizne procjene. No, može li ta procjena zbilja biti precizna i objek-tivna?

svi su predmeti (i) odgojni!To pitanje postavlja si (ili bi trebao po-

stavljati) svakodnevno, svaki učitelj, ne-ovisno o predmetu koji predaje te razini obrazovanja (osnovno, srednje školstvo ili fakultet). S obzirom na to da se sama definicija ocjene odnosi i na opisni i na brojčani iskaz izvrsnosti učenikova znanja koje je stekao i koje može reproducirati te, osobito, praktično demonstrirati, problem koji uviđamo upravo je način ocjenjivanja i postupak vrjednovanja učenikova znanja i vještina.

Je li takvo što mjerljivo s ocjenama od jedan do pet? Vrlo teško i ograničavajuće. Je li moguće egzaktno mjeriti elemente znanja i što se događa kad faktografsko znanje, teorija i definicija nisu mjerilo po-

znavanja materije, npr. u području glaz-bene kulture?

Pravilnikom o načinu praćenja i ocjenjivanja u osnovnoj i srednjoj ško-li navodi se kako ocjene iz „odgojnih“ predmeta (opaska: svi su predmeti od-gojno-obrazovni!) trebaju biti motivira-juće, odnosno, kako piše u članku 11., ocjena iz likovne, glazbene, tjelesne i zdravstvene kulture, etike, vjeronauka te izbornih i fakultativnih predmeta mora biti poticaj u osobnom razvoju učenika na tom polju, a u postupcima provjera-vanja i ocjenjivanja moraju se poštiva-ti učenikove sposobnosti i mogućnosti. Zar to ne bi trebalo biti tako i u ostalim predmetima?

Ocjena za poboljšanje prosjeka

Nije nepoznanica da se stajalište laika u vezi s ocjenjivanjem u glazbenoj kulturi svodi na to kako se u glazbenom odgoju ne bi smjela naći ocjena manja od dobar (3), a opće je uvjerenje velikoga broja i učenika i roditelja da se ocjenom iz glaz-benog poboljšava konačni prosjek ocjene učenika. Pitamo se, u tome slučaju, čemu uopće ocjenjivati učenike u području glazbene kulture kad ocjena nije ni realna ni mjerodavna, niti je pokazatelj njihova napretka?

Nadalje, jasno je da svaki učitelj treba motivirati učenike, uvažiti njihove spo-sobnosti i omogućiti im napredak u odno-su na individualne mogućnosti. No, isto

tako, to ne znači da se treba ocijeniti samo njihova (ne)aktivnost. Što je s njihovim znanjem, razvojem, napretkom?

S druge strane, provjeravaju li učitelji i dalje znanje iz teorije glazbe usmenim i pismenim provjerama, ispituju li pozna-vanje nota i ljestvica, pišu li melodijske i ritamske diktate, ispituju li pjevanje (razi-nu intonacijske vještine) i na osnovu toga daju negativne ili slabije ocjene? Nadamo se da je to zbilja prošlost.

Što zapravo treba ocjenjivati?

Nakon uvođenja Hrvatskog nacional-nog obrazovnog standarda u osnovne ško-le te novog Nastavnog plana i programa (2006.), cilj glazbene kulture u osnovnoj školi usmjerio se na razvoj opće glazbe-ne kulture uspostavljanjem i usvajanjem vrijednosnih mjerila za kritičko i estetsko procjenjivanje glazbe. Osnovna zadaća nastave glazbe u osnovnoj školi postala je uvesti učenike u glazbenu kulturu i učiniti ih aktivnim sudionicima glazbenog života svoje okoline.

Imajući u vidu logičan razvojni put dje-teta, koncepcija glazbene nastave kreće od psihološkog načela, tj. potrebe djeteta da aktivno muzicira: pjeva, svira, pleše, improvizira te se postupno okreće prema sociološko-kulturološkom načelu, odno-sno potrebi društva za kulturno obrazova-nim građaninom.

Utemeljeno na tom načelu i ocjenjiva-nje poprima drukčiji karakter: provjera-va se poznavanje glazbenih djela (slu-šanjem glazbenih primjera i analizom glazbenih sastavnica) - u tom segmentu svako dijete može postići dobre rezulta-te i dobiti realnu ocjenu. Usput rečeno, uz udžbenik svako dijete dobiva i dva, tri nosača zvuka, stoga glazbeno djelo može opetovano poslušati i kod kuće. Poznavanje glazbene literature i znanje koje je povezano uz taj dio programa moguće je realno ocijeniti. Izrada opisne skale koliko je informacija (podataka) potrebno prepoznati i utvrditi u samom glazbenom djelu za ocjenu odličan, vrlo dobar i tako redom, pomoći će učitelju kod određivanja konačne ocjene, a jasan

kriterij ocjenjivanja pomoći će i učenici-ma u saznanju koliko se trebaju potruditi za određenu ocjenu.

cilj: bolje poznavanje glazbe

No, čemu će uopće pridonijeti prepo-znavanje i analiza glazbenog djela? Kul-turi učenika: općoj i glazbenoj. Ne zane-marimo činjenicu koliko je to, u današ-njoj eksploziji upitne „kvalitete“ glazbe, potrebno, odnosno, neophodno.

Praćenje koncertnog repertoara, odla-zak u kazalište (s unaprijed postavljenim glazbenim zadatcima na koje će učenici odgovoriti), izrada plakata, referata, pre-zentacija i ocjenjivanje svega toga − još su neke mogućnosti ocjenjivanja učenika. Vrjednovati rad učenika kroz školsku go-dinu može se i uvidom u Glazbenu mapu učenika koju učenici obogaćuju glazbe-nim radovima kroz cijelu godinu: umeću materijale koje se odnose na sam godišnji program i pridonose time glazbenoj nasta-vi i osobito, osobnom glazbenom razvoju, s novim sadržajima, novim pojmovima, novim djelima, novim analizama, novim diskusijama, u konačnici - boljem pozna-vanju glazbe.

Istaknimo i to da je važno objasniti način vrjednovanja učenika i u javnosti, osobito roditeljima, kako se ne bi i dalje stjecao krivi dojam kako se na glazbenom istim mjerilom mjeri dijete sa sluhom i bez sluha, jer, kao što smo naveli, nije pjesma središte nastave, već glazbeno djelo - a slušati glazbu i analizirati njezine sastavnice mogu svi.

Pratiti nastavu, sudjelovati, biti aktivan...

Uz stručnu i psiho-pedagošku pripre-mu učitelja, unutarnju motivaciju za rad te podučavanje temeljeno na suvremenim saznanjima i metodama, potreban je i ulog učenika: pratiti nastavu, sudjelovati i biti aktivan. Zajedničkim angažmanom, suradnjom i međusobnom interakcijom profitirat će učenik, učitelj i glazbena na-stava, a problem ocjenjivanja više neće biti kamen spoticanja.

odgojno-obrazovna praksa

Sedam nota,stotinu problema

OcjENjIVANjE U NAsTAVI GLAZBENE KULTURE

Što s učenicimakoji nemaju sluha?

Žele li učenici odgova-rati pjevanje, sviranje? Ako žele, neka muziciraju. Činjenica je da ne postoji (dovoljno dobar) odgovor na to kako ocijeniti učeni-ka s nepravilnom intona-cijom. Naime, pjevačku vještinu ne posjeduju svi učenici ravnomjerno pa to ni ne može biti kriterij ocje-njivanja učenika. U ovom slučaju možemo nagraditi jedino njihov trud, interes i zalaganje.

Važno je objasniti način vrjednovanja učenika i u javnosti, osobito roditeljima, kako se ne bi i dalje

stjecao krivi dojam kako se u nastavi glazbene kulture istim mjerilom mjeri i dijete sa sluhom i dijete bez sluha, jer nije pjesma središte nastave, nego glazbeno djelo - a slušati glazbu i analizirati

njezine sastavnice mogu svi!



Piše David Brierley Sveučilište Rudolfa Steinera u Oslu

„Nikada nisam dopuštao da moje školovanje ometa

moje obrazovanje.“Mark Twain (1835-1910), američki pisac

i humorist

Svaki dan stotine milijuna djece na-pušta svoje domove s torbama na leđima kako bi proveli većinu svoga

dana u učionici. Odlazak od kuće u školu događaj je koji se uzima zdravo za goto-

vo. Ne razmišljamo o tome osim kad ne-što pođe po zlu.

Tamo ih dočekuju učitelji. Kada se vrati iz škole, majka će ponekad upitati svoga sina ili kćer što je toga dana radio u školi. Najčešće njihova djeca ne mogu odgovoriti razumljivim pojedinostima. Možda se mogu prisjetiti za odrasle po-malo nevažnih detalja poput „Slušali smo radio“ ili „Danas sam sjedio pored Marine“.

Život u učioniciKako razumjeti život u učionici? Jedan

je dio rutina koja se vrjednuje, a drugi dio

ostaje nezamijećen. U našemu dijelu svi-jeta prosječan učenik provede oko tisuću sati u učionici svake godine. Ne računaju-ći vrtić i više obrazovanje, šestina života provedena je u školi. Tri su glavne aktiv-nosti u djetinjstvu i mladosti - spavanje, igranje i sjedenje u učionici. Uz spavaću sobu (u kojoj dijete uglavnom spava), ne postoji niti jedna druga soba u kojoj dijete provodi toliko vremena kao u učionici. Od sedme godine dijete se češće druži s učiteljem ili učiteljicom nego s ocem ili čak majkom.

Učionica je na rubu naše svijesti, no u isto vrijeme ona je kamen temeljac druš-tva, jer predstavlja neusporedivo mjesto stabilnosti u promjenjivom društvenom kontekstu. U učionici postoji društvena prisnost koju ne nalazimo nigdje drug-dje u društvu. Ne smijemo podcjenjivati ritualističku i ritmičku kvalitetu učionice. Kao takva, učionica je mikrokozmos svi-

jeta. Učionice su posebna mjesta. Ipak, i na ovome stabilnome mjestu stalno se ne-što događa.

Ne radi se samo o poučavanju i učenju - uz to, mnogobrojni dijalozi i interakci-je među ljudima odigravaju se svakod-nevno. No, slučajni bi promatrač teško razumio život učionice. Ona predstavlja djelić stvarnog života. Učenici uče raditi u učionici. To sobom donosi isprepleten, većinom nesvjestan, gotovo nevidljiv ži-vot. Nelogičan je, tajanstven i čaroban, jer je i ljudsko ponašanje višestrano i nedokučivo. Poučavanje je rezultat in-terakcije između slike svijeta koju dijete nosi u sebi i slike svijeta koju mu uči-telj posreduje kroz predmet poučavanja. Izrazi su često neposredni te u fenome-nološkom kontekstu osciliraju između učiteljeva promatranja socijalnih detalja i individualne reakcije učenika. U pro-učavanju ovoga svijeta pedagog stremi

David Brierley izvanredni je profe-sor pri Sveučilištu Rudolfa Steinera u Oslu, državno potpomognute sa-mostalne institucije, koju je utemeljio 1981. godine. Također je gost pre-davač na nekoliko europskih sveuči-lišta te se prije svega bavi metodolo-gijom psihološke otpornosti (resilient methodology), kreativnošću u obra-zovanju, kao i suradnjom s finan-cijskim i poslovnim institucijama na temu razvoja životnih kompetencija.

Bavi se pisanjem i autor je pet knjiga s temom metodike pojedinih nastavnih predmeta. U Hrvatskoj surađuje s waldorfskim školama u Rijeci i Zagrebu na programu kreativnog razvoja učitelja i odgajatelja. Tekst koji objavljuje-mo skraćena je verzija članka objavljena u časopisu Svitanje, Ljubljana, 2009. godine.

Cilj projektne nastave bio je integracija nastavanih sadržaja geografije, pov-ijesti i informatike. Učenici su po utvrđenim etapama upoznavali Europu i Hrvatsku te vježbali sa-mostalnost i snalažljivost, kartografsku pismenost i snalaženje u prirodi

Pišu Erna Okanović, Kristina Klarić i Dijana MuškardinOŠ «Vitomir Širola Pajo», Nedešćina

U osnovnoj školi «Vitomir Širo-la Pajo», u Nedešćini, odnosno u njezinoj područnoj školi Sveti

Martin, 21. svibnja održana je projektna interdisciplinarna nastava u kojoj su su-djelovali učenici sedmog i osmog razre-da. Cilj takve projektne nastave bio je in-tegracija nastavnih sadržaja tri predmeta - geografije, povijesti i informatike, kako bi na što dinamičniji način učenici usvoji-

li određene geografske, povijesne i infor-matičke sadržaje. suradničko učenje

Projekt su vodile Kristina Klarić, učitelji-ca geografije, Dijana Muškardin, učiteljica povijesti i knjižničarka, i Erna Okanović, učiteljica informatike i pedagoginja škole. Nekoliko je mjeseci u skromnim uvjetima male područne škole marljivo radilo sedam učenika sedmog razreda i pet učenika osmog razreda. Učenici sedmog razreda dobili su zadatak proputovati zemljama Europe: Ita-lijom, Njemačkom, Austrijom, Grčkom, Mađarskom, Španjolskom i Francuskom. A učenici osmog razreda proputovali su gradovima Hrvatske: Karlovcem, Daruva-rom, Labinom, Ninom i Šibenikom.

Učenici su po utvrđenim etapama upo-znavali Europu i Hrvatsku te vježbali sa-mostalnost i snalažljivost, kartografsku pismenost i snalaženje u prirodi. Istraživali su, koristili različite izvore znanja i vjež-bali usmeno izražavanje, a sve s ciljem što boljeg razumijevanja društvenih, kulturnih, političkih i gospodarskih razlika među eu-ropskim državama i hrvatskim gradovima.

Nakon što su učenici dobili odredište svog putovanja - državu i grad, započelo se s istraživanjem, prikupljanjem i obra-dom tekstualnih, slikovnih i kartografskih podataka. Učiteljice su, u samom nastav-nom procesu, prvenstveno imale ulogu voditelja - usmjeravajući učenike prema

definiranom cilju, uzimajući u obzir po-stavke suradničkog učenja, naglašavajući izdvajanje bitnih sadržaja i povezivanje nastavnih predmeta.Autentični učenički radovi

Na takav način realiziran nastavni proces i usvojen sadržaj rezultirao je autentičnim učeničkim radovima, i to u obliku Power-Point prezentacija učenika sedmog razreda i kratkih filmova rađenih u MovieMakeru učenika osmog razreda. Nakon višemjeseč-nog rada, prezentacija sadržaja i učeničkih

radova održana je 21. svibnja u 17 sati. Aktivnosti su započele metodičkom igrom Potragom za blagom, u kojoj su učenici pokazali svoje snalaženje u prirodi pomoću kompasa i azimuta.

Na obližnjem travnatom igralištu učenici podijeljeni u dvije ekipe uz pomoć karte s uputama te kompasa i azimuta svladavali su unaprijed zadane točke s ciljem prona-laženja blaga. Na svakoj postaji svoje po-trage učenici su pronašli pitanje o jednoj zagonetnoj povijesnoj osobi. Sastavljene zagonetke pod naslovom Tko sam ja? te

Večernje putovanje Hrvatskom i Europom

Učionica − utočište razvoja

sKRIVENI KURIKULUM (1)

Učionica je na rubu naše svijesti, no u isto vrijeme ona je kamen temeljac društva, jer predstavlja neusporedivo mjesto stabilnosti u promjenjivom društvenom kontekstu. U učionici postoji društvena prisnost koju ne nalazimo nigdje drugdje u društvu. Kao takva, učionica je mikrokozmos svi-jeta. Ipak, i na ovome stabilnome mjestu stalno se nešto događa

IsKUsTVA DOBRE PRAKsE - PROjEKTNA NAsTAVA

Počelo je kišiti, ali mi krećemo u potragu za blagom



razumijevanju neizraženog, skrivenog u izražaju ili nedostatka izražaja. Za vrije-me adolescencije ovo je složena okolina koja se mijenja. Izrazi lica, pogledi, po-kreti ruku, glasnoća i brzina glasa, način hodanja - sve su to znakovi koji nam ne-što govore.stalnosti i raznolikosti

Svaki će vam učitelj reći da su učioni-ce živahna mjesta. Iako sam učitelj s du-gogodišnjim iskustvom, nedavno sam se iznenadio kada sam saznao od jednoga moga studenta koji provodi istraživanja, da se učitelj upušta u čak tisuću osobnih interakcija svaki dan. Jedna interakcija može biti iznimno značajna u životu ne-kog učenika, a da učitelj uopće nije svje-stan njezine važnosti.

U učionici se odvija mnogo raznoliko-sti, ali je prisutan i veliki broj stalnih po-java. Zato su učionice posebna mjesta, ne-usporediva ni sa čime u društvu. Učenici se tamo ne nalaze svojom voljom. Prema zakonu tamo moraju biti, svidjelo im se to ili ne. U tom pogledu, rijetko koja institu-cija ima takav status. Istodobno, poštuje-mo dijete ili mladež u njihovoj potrazi za slobodom. Svi znamo da su ljudi visoko osjećajna bića. Moramo im pružiti sigur-no, toplo i zakriljujuće okružje. Danas je to sve važniji čimbenik u obrazovanju.

Upoznati smo s posljedicama previso-ke stimulacije te s činjenicom da poplava dojmova dovodi do problema. Zato unu-trašnjost učionice treba biti ispunjena li-jepom glazbom, lijepim bojama, lijepim slikama i crtežima kako bi se stvorilo toplo okružje, zaštićeni prostor za prija-teljstvo i pažljivost te interes za drugoga, kao tampon-zona prema današnjem veći-nom hladnom društvu. Više ne možemo prepustiti djecu njima samima i gledati kako se kreativnost i genijalnost razvijaju same od sebe. Naše učionice trebaju biti utočište razvoja.svijet izvana i svijet iznutra

Kada promatrač proviri u mikrosvijet učionice prirodno je da pozornost usmjeri na poučavanje učenika. Ovaj dio pouča-vanja usmjeren je prema van i kroz njega upoznajemo svijet. Međutim, postoji unu-tarnja stvarnost, koja je također bitna na svakom putu prema znanju. Učionica je sastavni dio životne stvarnosti.

Ključ kraljevstva učenja nalazi se u od-nosu svijeta izvana i svijeta iznutra. Nika-da ne smijemo podcjenjivati važnost tog unutarnjega svijeta kao poučavanja iza poučavanja.

(Kraj u sljedećem broju)

UPOZNAjMO sEBE!

Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša psihoterapeut i komunikolog

Sjećam se seminara u jednoj osnov-noj školi u Sloveniji. Ravnateljica me zamolila da im pomognem

srediti situaciju u zbornici. Prema nje-zinim riječima učiteljice i učitelji po-dijeljeni su u male neformalne grupe. Razgovaraju i kavu piju samo unutar njih. Molila me da ih pokušam povezati zajedno. Bilo ih je tridesetak. U prvoj pauzi između predavanja uočio sam da su opet u svojim grupicama i piju kavu uz žustro komuniciranje. Nakon pauze započeo sam otprilike ovako: „Drago mi je da ste radili u malim grupama.To je vrlo suvremen oblik edukacije i supervizije. Molim predstavnike poje-dinih grupa da daju izvještaj.“ Nastao je tajac. Čudno su me gledali. Nije izašao nijedan da referira o sadržaju razgovora. Nakon mog inzistiranja ipak se razvila diskusija o njihovim razgovorima unu-tar grupica. Razgovarali su o drugima, a ne o sebi, iznosili su pogreške drugih, a ne svoje, prepričavali rekla-kazala in-formacije o drugima...

Da bismo mogli upoznati sebe, pre-ma psiholozima Pearsonu i Spitzbergu, potrebne su nam tri komunikacijske vještine - vještina samopotvrđivanja, vještina samootkrivanja i vještina ak-tivnog slušanja. Samopotvrđivanje je sposobnost neposrednog priopćavanja svojih osjećaja, uvjerenja i želja uz do-zvolu i drugima da to čine. Pretpostav-ka je uvažavanje sebe, ali i drugih kao i korištenje Ja poruka u iznošenju vla-stitih mišljenja, osjećaja i stavova. To mora biti suradnička komunikacija uz empatičku znatiželju za sugovornika. Jezik mora biti jasan i konkretan, izre-čene tvrdnje neposredne. Sugovorniku

se moramo obraćati također izravno, a izgovorene rečenice i misli trebaju biti potpune. Kritiku treba prihvatiti i poti-cati. Moramo biti u stanju kazati ne. Od vremena do vremena treba i zašutjeti.

Samootkrivanje je komunikacijska vještina uzeti sebe za predmet razgo-vora. Svojevoljno i namjerno iznosimo drugome informacije o sebi, a to pretpo-stavlja razumijevanje i prihvaćanje sebe kakvi jesmo. U prvom je planu koncept o sebi, slika o sebi i vrjednovanje sebe, razmišljanje o sebi. Dobivamo pozitiv-ne i negativne informacije o sebi. Radi se o dubljemu informiranju o sebi. Po-zitivne posljedice samootkrivanja su veće razumijevanje i prihvaćanje sebe i drugih te razvijanje dubljih i snažni-jih odnosa. Pretpostavke su korištenje Ja poruka i vlastitog mišljenja, jasnog i konkretnog jezika, direktnih tvrdnji, čitavih rečenica i kompletnih misli.

Prema Forgasu, samootkrivanje je osnovna pretpostavka međusobnog pri-lagođavanja. Pričati o sebi drugome i slušati njega kada govori pridonosi pro-dubljenju odnosa. Sposobnost davanja informacija o sebi psihološka je potre-ba, pretpostavka zdravoga i kvalitetnog odnosa.

Aktivno slušanje omogućuje da od drugih o sebi nešto doznamo. Najprije treba razlikovati glagole čuti i slušati. Glagol čuti označuje primanje zvučnih

signala. To je prva faza slušanja, koja se sastoji iz čiste percepcije zvuka. Glagol slušati označuje primanje i interpre-tiranje slušnog podražaja. Tu se zvuk dekodira u značenje. Aktivnim se sluša-njem premošćuje jaz između nešto čuti i nešto razumjeti. To je druga faza sluša-nja koja uključuje formiranje značenja slušnoga simbola. Komponente sluša-nja jesu pažnja, čuti, shvatiti, zapamtiti. Aktivno slušanje je slušanje s čitavom svojom ličnošću, s ciljem da se dobije uputa, upoznaju osjećaji drugoga, skupe podatci, bolje razumiju drugi, da se rije-še problemi, podijele interesi, ili izrazi podržavanje drugoga. Aktivno slušanje trebamo da bismo bili bolje informirani, da među nama bude manje nerazumije-vanja, veća uspješnost komunikacije. Jedino obostrano aktivno slušanje omo-gućuje recipročno slušanje i razvijanje dubljih međusobnih odnosa.

Prema komunikologu Schulz v. Thu-nu, usta imamo da šaljemo poruke, otkrivamo sebe, određujemo odnose i utječemo na drugoga, a uho da prima-mo poruke, otkrivamo drugoga, prepo-znajemo odnose i prihvaćamo utjecaje. Za takav razgovor također je važno da šaljemo jasne poruke, da se ne plašimo otkrivanja sebe, da ponudimo kvalite-tan odnos i da želimo utjecati na sugo-vornika.

Prihvaćanjem sebe kakvi jesmo i po-tvrdnim stavom prema sebi kakvi je-smo otvaramo pristup svojoj stvarnoj ličnosti. Otkrivanjem sebe drugima i aktivnim slušanjem drugih omogućuje-mo drugima, da nam pomognu raditi na sebi, što bi bez njih bilo nemoguće.

U aktivnom slušanju važnu ulogu ima dobivanje povratne informacije (feed-back). Pomoću nje mijenjamo poruku kako bi sugovornik bolje razumio nje-zino osnovno i od nas željeno značenje. Povratne informacije treba nuditi a ne nametati. Iz njih treba isključiti naše predrasude i dopustiti da možemo imati krivo. Ne smijemo moralizirati. Sugo-vorniku treba pomagati, a ne osuđivati ga. Treba davati i pozitivne, a ne samo negativne povratne informacije te do-pustiti sugovorniku da nam ih i on daje. Ne bi se trebali stalno braniti, a niti in-zistirati na protuargumentima.

Kada smo nakon mog predavanja po-kušali realizirati te ideje i preporuke, svi smo zajedno osjetili kako je lako i ugodnije razgovarati o drugima nego o sebi, koristiti Ti- i Oni-, a ne Ja- reče-nice, govoriti nego li slušati, napadati druge ili braniti sebe nego prihvatiti či-njenicu da moramo zaviriti u sebe i tu tražiti rješenja i odgovore na naše pro-bleme.

(U sljedećem broju: Moje ponašanje u razredu)

Komunikacijski preduvjeti uvida

u sebeDa bismo mogli upoznati sebe, potrebne su nam tri komunika-cijske vještine - vještina samo-potvrđivanja, vještina samo-otkrivanja i vještina aktivnog slušanja

njihovo odgonetanje bile su uvjet za daljnje kretanje.

Nakon toga su učenici podijeljeni u dvije ekipe sudjelovali u kvizu znanja o europskim državama i hrvatskim grado-vima. Večernje putovanje, odnosno pre-zentacije učeničkih radova, započelo je prezentacijom Grčke, nakon koje su se izmjenično predstavljali radovi učenika sedmog i osmog razreda. Svaki je učenik uputio pozdravnu poruku prisutnima na jeziku države koju je proputovao. Mediji u nastavi

Predstavljajući svoje radove, učenici su ispričali najzanimljivije geografske i po-vijesne činjenice koje su saznali tijekom svojih putovanja, a korištenje informa-tičkih alata i znanja na iskustvenoj razini došlo je do izražaja kroz cjelokupno uo-bličen rad kombiniranjem različitih vrsta medija - zvuka, fotografije, glazbe, ani-macije i videa.

Da bi što više približili određenu državu ili grad, putovanja su začinjena isproba-vanjem tradicionalne hrane, a za samu za-vršnicu projekta odgledan je film o planeti Zemlji. Putovanje je okončano u 21 sat.

Vrijedne učiteljice cijelu su izvedbu projekta snimile kamerom i fotografirale te su iz dobivenog materijala napravile film u MovieMakeru, koji je predstavljen na Obiteljskom danu područne i matične škole 17. lipnja.

Večernje putovanje Hrvatskom i Europom

(2)



Odgoj za demokraciju

• Antić, S. (2000). Rječnik suvremenog obrazovanja: obrazovanje u trendu 21. stoljeća. Zagreb: Hrvatski pedagoško–književni zbor, str. 18, 90–93, 225–228, 228–230, 230–231, 231–232, 232–236, 236–244.

Kurikulum. Ciljevi obrazovanja. Programiranje (kurikulum). Nastavni sadr-žaji. Modeli programa. Vrste i razine programiranja. Tehnologija programiranja. Praćenje i vrednovanje.

• Baranović, B. (ur.). (2006). Nacionalni kurikulum za obvezno obra-zovanje u Hrvatskoj: različite perspektive. Zagreb: Institutu za društve-na istraživanja u Zagrebu.

Društvo znanja i nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje. Znanje i kurikulum. Nastavni programi iz perspektive nastavnika i učitelja (rezultati istraživanja). Nastavni programi iz perspektive učenika (rezultati istraživanja). Motivacija i školski predmeti: spolne razlike među učenicima u kontekstu teo-rije vrijednosti i očekivanja. Decentralizacija kurikuluma i jačanje autonomije škola: uloga ravnatelja.

• Bašić, S. (2000). Koncept prikrivenog kurikuluma. Napredak (Za-greb), CXLI, 2, str. 170–179.

Pojam skriveni kurikulum. Teorijski koncept i teleološka dimenzija prikri-venog kurikuluma. Razlika između odgojnih ciljeva i vrijednosti/normi koje sudjeluju u odgoju. Strukturno-procesualna dimenzija prikrivenog kurikuluma. Socijalna interakcija u nastavi.

• Bežen, A., Jelavić, F., Kujundžić, N., Pletenac, V. (1991). Osnove didaktike. Zagreb: Školske novine, str. 30–38.

Programiranje nastave (ciljevi, sadržaj, izvori). Subjekti nastave (učenik, nastavnik, ostali sudionici). Nastavna tehnologija (zakonitosti optimalnog ko-municiranja, dinamika nastavnog procesa, nastavni sistemi, nastavne metode, oblici i postupci). Vrednovanje uspjeha.

• Bloom, B. S. (1970). Taksonomija ili klasifikacija obrazovnih i od-gojnih ciljeva. Knjiga I: Kognitivno područje. Beograd: Jugoslavenski zavod za proučavanje školskih i prosvjetnih pitanja.

Priroda i izrada taksonomije. Odgojno-obrazovni ciljevi i izrada nastavnih programa. Problemi klasifikacije odgojnih ciljeva i ispitni postupci, .aksonomi-ja: znanje, shvaćanje, primjena, analiza, sinteza, evaluacija.

• Bredekamp, S. (ur. ). (1996). Kako djecu odgajati: razvojno primje-rena praksa u odgoju djece od rođenja do osme godine. Zagreb: Educa, str. 10–22.

Kako se planira razvojno primjeren kurikulum: skrbi za sva područja djetetova razvoja (tjelesno, emocionalno, socijalno i spoznajno). Odgajateljeva zapažanja i praćenje posebnih interesa i razvojnog napretka svakog djeteta – proces uzaja-mnog djelovanja (pripremanje okruženja). Aktivnosti i materijali za učenje mora-ju bitni konkretni, stvarni i važni za život; osiguravaju šire mogućnosti razvojnih interesa i mogućnosti, osigurati raznolikost aktivnosti i materijala te vrijeme za istraživanje, osigurati djeci multikulturalna iskustva, materijalne i opremu.

• Bruner, J. (2000). Kultura obrazovanja. Zagreb: Educa, str. 77–95.Složenost obrazovnih ciljeva: antinomije, individualno ostvarenje i unapređi-

vanje kulture. Priroda i uporaba uma. Ocjenjivane načina razmišljanja. Školska kultura.• Cindrić, M., Miljković, D., Strugar, V. (2010). Didaktika i kurikulum. Zagreb: IEP-D2.

I. Didaktika: značenje pojma, utemeljitelji i zadaci didaktike. Retrospektiva razvoja didaktičke misli. Didaktičke teorije. Didaktika i duge znanosti. Temeljni pojmovi didaktike.

II. Teorija kurikuluma. Koncepcije i struktura kurikuluma. Sastavnice kuri-kulumskog plana: utvrđivanje potreba u odgoju i obrazovanju, prevođenje od-gojno-obrazovnih potreba u ciljeve ili ishode učenja, odabir nastavnih sadržaja, programiranje odgojno-obrazovnih sadržaja, uvjeti za realizaciju kurikuluma, organizacija nastave (nastavne metode i nastavne strategije), vrjednovanje uče-ničkih postignuća i kurikuluma. Kompetencije. Obrazovni standardi. Razvoj kurikuluma i sudionici. Obrazovna politika i kurikulum.

• Crisan, A. (2005). Reforma je u rukama učitelja [Razgovor s M. Fle-go]. Školske novine (Zagreb), 20. prosinca 2005., br. 41–42, str. 3.

Pojam kurikulum. Koherentan nacionalni kurikulum. Proces planiranja pro-mjena kurikuluma. Kurikulumski procesi i učitelji.

• Domazet, M. (2006). Znanje i kurikulum. U: Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite perspektive. Uredila B. Bara-nović. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, str. 45–86.

Učenje imitacijom. Učenje didaktičkom izloženošću: usvajanje propozicio-nalnog znanja (analiza propozicionalnog znanja, struktura i dinamika (znanstve-nog) propozicionalnog znanja). Učenje promišljanjem: razvoj intersubjektivnog dijaloga. Učenje kao rukovanje objektivnim znanjima.

• Dryden, G., Vos, J. (2001). Revolucija u učenju: kako promijeniti način na koji svijet uči. Zagreb: Educa, str. 451–455.

Četverodjelni kurikulum: kurikulum osobnog rasta i razvoja, kurikulum ži-votnih sposobnosti, kurikulum učenja – kako učiti i učenja kako misliti, sadr-žajni kurikulum.

• Giesecke, H. (1993). Uvod u pedagogiju. Zagreb: Educa, str. 89–94.Različiti koncepti kurikuluma: koje kvalifikacije čovjek treba imati. Kvalifi-

kacije se operacionaliziraju, tj. razlažu na konkretne ciljeve učenja, kurikulum se korigira. Planirati reviziju kurikuluma.

• Gudjons, H. (1994). Pedagogija: temeljna znanja. Zagreb: Educa, str. 198–199.

Kurikulum: pojam, kriteriji za razvoj kurikuluma. Zadaci razvoja kurikulu-ma: određivanje problema, legitimno argumentiranje, strukturiranje nastavne ponude, ostvarenje, evaluacija, organizacija procesa.

• Iskustva u izradi nastavnih planova i programa (curriculum) temelje-na na istraživanjima zemalja članica OECD. (1983). Zagreb: Republič-ka samoupravna interesna zajednica odgoja i usmjerenog obrazovanja u SRH.

Abeceda nastavnog plana i programa. Aktivni nastavni program (nastavni program koji potiče aktivnost). Osnovne teme. Dijagnostičko vrednovanje. Eko-nomija. Povratna informacija. Heurističke metode. Znanje. Priručnik za izradu nastavnih programa. Izrada školskih izvedbenih programa.

Pedagogija i teorija kurikuluma (1)

Piše Tamara Puhovskistručna suradnica na programu Edukacija o EU, Forum za slo-bodu odgoja.

Postoje samo dvije stvari koje možemo učiniti ako želimo promijeniti svijet. To su ak-

tivno sudjelovanje u politici i ak-tivno sudjelovanje u obrazovanju. U slučaju da nismo zadovoljni makar i jednim segmentom funk-cioniranja našeg društva, nužno je ne samo da budemo aktivni već da i buduće naraštaje obrazujemo da budu aktivniji, da ih obrazu-jemo za budućnost a ne za našu prošlost ili sadašnjost. Obrazovati odgovorne građane

Međutim, politika nema dobar ugled u našem društvu, glasači u malom broju izlaze na izbore, političke teme su sve komplici-ranije i znanstvenije, a u slučaju Hrvatske dodatno zakomplicira-ne pristupanjem EU-u.

Ova situacija dovela je do pa-sivnosti građana i „demokrat-skog deficita“ - velike razlike između onih na koje se politike odnose i onih koji sudjeluju u njihovu oblikovanju i donoše-nju. Istovremeno, današnja uloga politike u društvu i njezin ugled doveli su i do njezina gotovo potpunog izgona iz škola.

Važno je napomenuti da se nitko ne rađa kao demokratski građanin već da se za to odgaja. Prema tome, želimo li demokra-tične građane i samim time de-mokratično društvo moramo ih za to i obrazovati. Naime, demo-kracija treba konstantnu korekti-vu, snagu i poboljšanja od svojih građana. Zbog toga je osnovni cilj političkog obrazovanje u de-mokraciji obrazovati odgovorne građane koji imaju osnovni skup znanja i vještina kako bi mogli nezavisno i odgovorno donositi političke odluke i koji imaju mo-tivaciju i naviku da prema njima i djeluju. To djelovanje trebalo bi biti prije svega odgovorno i regularno te sadržavati poštiva-

nje temeljnih principa moder-nih demokracija (ljudska prava, ravnopravnost, zaštita manjina, socijalna osviještenost).Protiv manipulacije i indoktrinacije

Političko obrazovanje je obra-zovanje o političkom sustavu i vrijednostima društva u kojem živimo, s time da moramo biti svjesni da je glavna funkcija političkog obrazovanja da repro-ducira društvo, to jest političko uređenje te da ga legitimizira. Pa tako, ako živimo u demokraciji političko obrazovanje nastojat će projecirati demokraciju kao političko uređenje budućnosti. Često se naziva i civilnom (gra-đanskom) obrazovanju, obrazo-vanju za demokraciju (ili o njoj) i ljudskim pravima kako bi se naglasilo da se radi o političkom obrazovanju u demokratskom društvu, ali i kako bi se izbjegle loše konotacije pojma „politič-ko“.

Kako bi političko obrazova-nje omogućilo i unapređenje društva (ne samo reprodukciju) ono mora biti kritično i u svom sadržaju i u metodi, dakle ponu-diti raspravu o viziji budućnosti našeg društva. Međutim, kada analiziramo neki sustav obra-zovanja, ocijenjujemo količinu, a ne postojanje ili nepostojanje političke indoktrinacije, jer je uvjerenost o ispravnosti, pa čak i univerzalnosti vlastitog rješenja uvijek prisutno.

Naravno postoji razlog zašto je političko obrazovanje jedno od najslabije zastupljenih i u obrazovanju nastavnika i u sa-moj nastavi. Prije svega, bavi se teškim i zahtjevnim temama, često graniči ili se ponekad i pre-klapa s političkom indoktrinaci-jom. Također, pojam „političko“ ima mnoge negativne konotacije te se smatra nečim lažnim, ma-nipulatorskim, prevrtljivim i pr-ljavim, pa nije nužno nešto što želimo u blizini naših škola. Na kraju, političko obrazovanje, za-htijeva vješte, dobro obrazovane i savjesne nastavnike, koji su u

Hrvatskoj, zbog brze izmjene nekoliko različitih političkih re-žima u vrlo nepovoljnom polo-žaju za obavljanje tog zadatka. Prava, obveze i vrijednosti

Političko (građansko) obrazo-vanje uključuje podučavanje ne samo činjenica i koncepata već i vrednota i vrlo apstraktnih prin-cipa. U demokraciji potreba za političkim obrazovanjem proi-zlazi iz općeg prava glasa pa je i biti građanin/ka ključna tema političkog obrazovanja u demo-kraciji. Toj, glavnoj osi obrazo-vanja za demokraciju Arthur i Wright (2001.) pristupaju na tri načina:

Podučavati o građanstvu - izla-žući prava, obveze i vrijednosti koje postoje u demokratskom društvu;

Podučavati za građanstvo - na-glašavati ne samo privatni već i javni interes i samim time širu odgovornost koju građani imaju u svom političkom djelovanju, ali i potrebu za sudjelovanjem;

Podučavati kroz građanstvo - zahtijevajući ne samo uklju-čenost u procese kao što su gla-sovanje već i sudjelovanjem u različitim socijalnim grupama, osvješćujući različite interese, grupe interesa, sukobe i identi-tete.

POLITIČKO OBRAZOVANjE KURIKULUM - Tematska bibliografija

U demokraciji potreba za političkim obrazovanjem proizlazi iz općeg prava glasa pa je i biti građanin ključna tema političkog obrazovanja u demokraciji

„Zadatak je obrazovanja da svakom pojedincu pruži šansu da tijekom cijelog života igra aktivnu ulogu u stva-ranju budućnosti društva.“

(Iz UNESCO-ova izvještaja o obrazovanju za 21. stoljeće)

Priprema nastavne jedinicePitanja koja valja su važna za pripremu nastavne jedini-ce političke tematike:• Koje područje politike obra-đuje nastavna jedinica?• Koje su dominantne vrijed-nosti i uvjerenja?• Koji su glavni dokumenti?• Koja je teorija/razumijeva-nje politike prikladna?• Koji su sukobi, identiteti i grupe važni?• Koji je moj stav o ovom pi-tanju?• Koje stavove mediji promi-ču?• Što bi moji učenici mogli misliti o temi? Njihova očeki-vanja/interesi?• Koje su metode pogodne za podučavanje ove tematike?• Kako mogu utjecati na poli-tičke stavove učenika i koja je moja odgovornost u tome?• Kako mogu ocjenjivati po-stignuća učenika kada se radi o utjecanju na političke stavove?

S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjet-nih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma

Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar


regija

Europska Unija uložit će četiri milijuna eura u modernizaciju sustava

srednjega strukovnog obrazova-nja u Srbiji. Na taj će se način osuvremeniti kurikulumi u 174 škole iz područja poljoprivrede i turizma, rekao je šef delegacije EU u Republici Srbiji Vincent Degert na uvodnoj konferenciji na kojoj je promoviran projekt Modernizacija sustava srednjega strukovnog obrazovanja, četvrte faze Programa reforme srednje-ga strukovnog obrazovanja. Više izdvajati za obrazovanje

Na ljetošnjem skupu u centru Sava priopćeno je da će zahva-ljujući ovom projektu devet oglednih profila iz tri područja rada, s reformiranim i moderni-ziranim nastavnim programima usredotočenima na praktičnu nastavu, od jeseni postati sa-stavni dio redovnoga školskog sustava - to su poljoprivredni tehničar, prehrambeni tehničar, veterinarski tehničar, rukovalac strojar poljoprivredne tehnike, mesar, pekar, prerađivač mlije-ka, geodetski tehničar i autoe-lektričar.

Najvažnije je model prenijeti u obrazovni sustav, kako bi cijeli sustav strukovnog obrazovanja bio prilagođen potrebama poslo-davaca i tržišta. Sve škole dobit će neophodnu opremu do kraja godine, a nastavnici će ići na dodatno osposobljavanje. Mini-starstvo prosvjete Republike Sr-bije provodi reforme u stručnom obrazovanju u kontinuitetu od 2002. godine, uz značajnu podrš-ku EU. Do danas su realizirane tri faze reforme srednjega stru-kovnog obrazovanja kroz pro-

jekte Cards1 i Cards2 te projekt premošćivanja, u kojem je na-bavljena računalna i specijalizi-rana oprema za strukovne škole. Ovim su projektima omogućene zakonske promjene u strukov-nom obrazovanju i obrazovanju odraslih, stvaranju novih insti-tucija, ali i modernizacija pro-grama obrazovanja i uvođenja 61 novog oglednog obrazovnog profila u 12 područja rada.

Resorni ministar Žarko Obra-dović ponovio je da su svi svje-sni činjenice kako su promjene nužne, jer ne odgovaraju potpu-no zahtjevima tržišta ni europ-skih standarda.

- Po izdvajanjima za obrazova-

nje Srbija je ispod potrebne razi-ne - oko 3,5 posto bruto društve-nog proizvoda, naspram 6 posto koliko preporučuje UNESCO

- kazao je Obradović i dodao da ukoliko Srbija želi članstvo u EU mora uskladiti svoje standar-de s važećim u Europskoj Uniji

u svim sferama gospodarstva i društva. Od eksperimenta do prakse

Prema riječima Tinde Kovač Cerović, državne tajnice u Mi-nistarstvu prosvjete, u svakoj razvojnoj politici treba uvažiti i istaknuti trenutak kad ekspe-riment prelazi u stvarni život. Smatra da je kontekst u kojem se modernizira sustav srednjega strukovnog obrazovanja u Srbiji vrlo povoljan te moraju iskoristi-ti sav potencijal.

- Pred nama je četvrta faza re-forme srednjega strukovnog obra-zovanja. Projekt modernizacije sustava realizira se kroz nekoliko ključnih područja, a pitanje kva-litete vrlo je važan element - oci-jenila je državna tajnica Kovač Cerović te naglasila da će se in-tezivni rad na razvoju obrazovaja u Srbiji, koji je započet sredinom 2008., nastaviti s ciljem razvija-nja prioriteta, odnosno povećanja dostupnosti, pravednosti i kvali-tete obrazovanja.

Prosvjetne vlasti bave se i pitanjima unapređenja i razvo-ja ključnih kompetencija kod učenika i mladih te modelima ostvarivanja ciljeva koje je EU trasirala do 2020. Prema riječi-ma državne tajnice, Srbija je još daleko.

- Iznimno je važno da se umre-žimo, da se naše institucije, ško-le i nastavnici povežu s europ-skima, da potičemo mobilnost nastavnika, učenika i studenata zato što se na taj način gradi europski identitet i međusobna suradnja. Značajno je i stručno osposobljavanje i usavršavanje - procijenila je Kovač Cerović.

Provedba projekta nasta-vit će se i u školskoj godini 2011./2012., a planovi se odno-se na ogledne profile iz područ-ja turizma i ugostiteljstva te su zasnovani na Strategiji razvoja turizma u Republici Srbiji i pro-cjenama zapošljavanja do 2015. godine.

Prema Prosvetnom pregledu Ivica Buljan

Ministarstvo prosvjete i znanosti i Ministarstvo rada i socijalne skrbi

Crne Gore i u ovoj su godini nasta-vili započetu aktivnost osiguranja besplatnih udžbenika korisnicima prava za materijalno neosigurane obitelji (13.528 korisnika), djeci bez roditeljske skrbi koja se nalaze u obiteljskom smještaju (344 kori-snika) i djeci poginulih branitelja (12 korisnika). Besplatni udžbe-nici bit će osigurani korisnicima

koji su vratili besplatne udžbenike za školsku godinu 2009./2010., na što su se obvezali prilikom prošlo-godišnje raspodjele.

Učenici koji pohađaju prvi, drugi i treći razred osnovne ško-le dobit će nove komplete udž-benika preko školskih bibliote-ka, zato što su udžbenici radnoga karaktera. Učenici od četvrtog do devetog razreda osnovne škole dobit će, pak, besplatne udžbeni-ke preko školskih biblioteka ako

su vratili udžbenike zadužene za školsku godinu 2009./2010., kao i učenici koji pohađaju gimnazi-je. Da bi ostvarili navedeno pra-vo, potrebno je školskoj biblio-teci dostaviti potvrdu nadležnog centra za socijalni rad o ostvari-vanju socijalno-zaštitnog prava. Raspodjela udžbenika trajala je od 1. do 10. rujna.

Učenici srednjih stručnih škola koji su pravo na novčanu pomoć za kupnju udžbenika ostvarili u

prošloj školskoj godini nadlež-nom centru za socijalni rad tre-baju dostaviti potvrdu da su udž-benike vratili školskoj biblioteci, nakon čega će dobiti besplatne udžbenike za ovu školsku go-dinu ili sredstva u iznosu od 50 eura preko nadležnog centra za socijalni rad, ukoliko nema osi-gurane udžbenike u školi.

Učenici romske nacionalnosti koji će ove školske godine po-hađati prvi razred osnovne škole

dobit će preko školskih bibliote-ka besplatne komplete udžbeni-ka i školskog pribora, za što su sredstva osigurana posredstvom Ministarstva za ljudska i ma-njinska prava. Djeca s teškoća-ma u razvoju koja su uključena u redovan odgojno-obrazovni proces također imaju pravo na besplatne udžbenike preko škol-skih biblioteka.

Prema MPNCG-u I. Buljan

Promocija projekta modernizacije srednjega strukovnog obrazovanja SrbIja

Ukoliko Srbija želi članstvo u EU, onda mora uskladiti svoje standarde s važećima u Eu-ropskoj Uniji u svim sferama gospodarstva i društva, kazao je ministar prosvjete Žarko Obradović i dodao da je to cilj kojem se teži, a da bi se postigao nužne su promjene u sustavu obrazovanja

Obrazovanje prilagoditi potrebama tržišta

ŠkolstvoCrNa Gora

Besplatni udžbenici za siromašne

EU izdvojila desetke milijuna eura

Prema riječima Vincenta Degerta, šefa delegacije EU u Srbiji, za sedam godina koliko EU surađuje s Ministarstvom prosvjete u obrazovanje su uloženi deseci milijuna eura, a samo u srednje stručno obrazovanje 25 milijuna eura.

- Za to vrijeme prošli smo kroz tri faze, prva je trajala dvije i pol godine i u pet obrazovnih područja uloženo je 13 milijuna eura, razvijena je strategija srednjega strukovnog obrazova-nja 2006., ažurirani su nastavni planovi i programi u 50 škola, 1000 nastavnika je stručno osposobljeno, a 49 škola pobolj-šalo je infrastrukturu. U drugoj fazi, u tri obrazovna područja, investirano je tri milijuna eura, također je 1000 nastavnika stručno osposobljeno, a za 200 nastavnika organizirano je 28 studijskih posjeta, dok je 98 škola opremljeno računalima. U trećoj fazi testirani su ogledni profili i kurikulumi - kazao je Degert.


Europska komisija pokrenula je Scientix (www.scientix.eu), novi internetski portal namijenjen na-

stavnicima, istraživačima, donositeljima odluka, roditeljima i svim zainteresirani-ma za znanstveno obrazovanje. Scientix omogućava pristup nastavnim materijali-ma, rezultatima istraživanja i političkim dokumentima iz projekata znanstvenog obrazovanja koje financiraju Europska unija i razne nacionalne inicijative.

Nova će platforma omogućiti redovitu razmjenu vijesti, specifičnih znanja i vje-ština kao i primjera dobre prakse u po-

dručju znanstvenog obrazovanja.Máire Geoghegan-Quinn, europska

povjerenica za istraživanje, inovacije i znanost, tom je prilikom rekla: “Scientix će omogućiti svakom nastavniku i učeni-ku da iskoriste najbolje nastavne materi-jale razvijene na europskoj i nacionalnim razinama. On će inspirirati mlade da se bave znanošću i maksimalizirati svaki euro koji Europa utroši na obrazovanje, a ujedno će biti mjesto za sve zainteresira-ne za znanost i obrazovanje da razmijene mišljenja i informacije.”

Filozofija Scientixa može se sažeti u

sljedećim ključnim riječima: traži, nađi i bavi se (search, find and engage). Infor-macije i usluge koje Scientix pruža po-krivaju nekoliko dimenzija obrazovanja i privući će nastavnike, istraživače, dono-sitelje odluka, roditelje i mlade. Kad su u pitanju nastavnici, Scientix je na jednom mjestu skupio nastavne materijale iz ne-koliko stotina europskih projekata koji su im sada dostupni putem interneta.

Novi će portal biti dostupan na šest jezika: engleskom, francuskom, njemač-kom, španjolskom, talijanskom i polj-skom. Pružat će također glavne nalaze

projekata koje je Unija financirala pod okriljem Šestog i Sedmog okvirnog pro-grama za istraživanje i tehnološki razvoj, Programa cjeloživotnog učenja i različi-tih nacionalnih inicijativa.

Scientix nije samo internetska stranica. U sljedeće tri godine bit će organizirano nekoliko radionica, a glavni će događaj biti Scientixova konferencija u svibnju 2011. godine, koja će promovirati pove-zivanje među obrazovnim i znanstvenim mrežama.

Prema CEPPEI I. Č.

Ulrika Peppler Barry je voditeljica tima zaduže-nog za izradu Globalnog

izvještaja o praćenju UNES-CO-ova projekta Obrazovanje za sve (EFA) do 2015. godine. Ona je također zamjenica izvrš-nog tajnika UNESCO-ova foru-ma. Francuski sindikat učitelja FSU-SNUipp sastao se s njom u Parizu kako bi raspravljali o mo-gućnostima i izazovima na putu prema ostvarenju ciljeva ovoga opsežnoga projekta.

Prije točno deset godina usvo-jeni su ciljevi UNESCO-ova projekta Obrazovanje za sve. Koliko smo daleko dogurali na tome putu?

Otkad je projekt pokrenut dogodio se neporeciv napredak u velikom broju zemalja i na mnogim različitim područjima, ali još smo daleko od našeg ci-

lja. Znamo da u trenutačnom obliku šest ciljeva ovoga pro-jekta neće biti ostvareno do 2015. godine. Pothranjeno je i dalje 175 milijuna djece svake godine. Također, opismenjava-nje odraslih uvelike je zanema-reno. Ako nastavimo istim tem-pom kojim sada napredujemo, i dalje će biti 56 milijuna djece školske dobi koja ne pohađaju školu i u 2015. godini. U sub-saharskoj Africi gotovo je 12 milijuna djevojaka koje možda nikada neće ići u školu. Povrh toga, nedostatak stručno ospo-sobljenih nastavnika znači da čak i ako uspijemo svu tu dje-cu upisati u školu ona možda neće dobiti adekvatno osnovno obrazovanje. Na primjer, prema analizi ankete koju smo proveli u 21 državi subsaharske Afri-ke, vjerojatnost mladih koji će ostati nepismeni i nakon peto-

godišnjeg pohađanja škole pe-nje se na čak 40 posto. S takvim rezultatima, rekla bih da buduć-nost neizvjesna.

Kako objašnjavate tu situaci-ju?

Pružanje potpore je zakazalo na svim razinama, unatoč tome što je to vitalna komponenta pro-jekta Obrazovanje za sve. Brojne države, uključujući i one u skupi-ni G8, industrijski najrazvijenije i gospodarski najmoćnije svjet-ske zemlje - SAD, Kanada, Nje-mačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Italija, Japan i Rusi-ja - ne iznose pošteno svoj udio tereta. Financijsku potporu koja se trenutačno pruža morate po-množiti sa šest kako biste dobili iznos dovoljan za financiranje deficita, odnosno 1,6 milijardi dolara. Drugi je problem taj što financijska pomoć ne stiže uvijek

do onih kojima je najpotrebnija. Mnoge zemlje opterećene unu-tarnjim sukobima ne primaju do-voljnu financijsku pomoć za ob-novu. Istina je da međunarodna pomoć ne može zamijeniti efika-snu nacionalnu politiku, ali može pridonijeti uklanjanju određenih prepreka za pristup obrazova-nju, uzrokovanih siromaštvom ili spolnom diskriminacijom, koje često pogađaju najranjivije sku-pine u društvu.

Koje su glavne prepreke za univerzalni pristup obrazova-nju?

Siromaštvo je prvi razlog. Čak 1,4 milijarde ljudi živi s manje od 1,25 dolara na dan. U mno-gim kućanstvima u zemljama Trećega svijeta troškovi obra-zovanja izravno konkuriraju ostalim troškovima, kao što su hrana i zdravstvo. Činjenica da mnogi roditelji nisu u mogućno-sti iz kućnog proračuna izdvojiti za troškove školovanja jedan je od glavnih razloga zašto njihova djeca ne pohađaju školu. Oko 166 milijuna djece u dobi izme-đu pet i 14 godina moraju raditi

kako bi podebljali obiteljske pri-hode. Još je jedan faktor i mje-sto stanovanja. Djeca koja žive u barakama, ruralnim područji-ma ili područjima opterećenima sukobima isključeni su iz obra-zovnog sustava. Također, djeca s teškoćama u razvoju i oboljela od HIV-a odnosno AIDS-a imaju ograničene mogućnosti za ško-lovanje.

Tvrdite da je napredak unatoč svemu postignut. Kako biste to opisali?

Veliki su koraci načinjeni u području osnovnog obrazovanja. Broj djece koja ne pohađaju ško-lu pao je za 33 milijuna od 1999. godine. Južna i zapadna Azija prepolovile su broj djece osnov-noškolske dobi koja nisu u obra-zovnom sustavu. Takva pozitiv-na kretanja donijela su napredak i u području ravnopravnosti spo-lova. Broj djevojčica koje ne po-hađaju školu stalno pada, a opi-smenjenost odraslih žena raste brže nego kod muškaraca. Ovaj je napredak omogućio i izgrad-nju novih škola, više stručno os-posobljenih nastavnika, ukidanje školarina kao i besplatne školske uniforme, knjige i pisaći pribor.

Što bi trebao biti sljedeći pri-oritet?

Mi smo na raskrižju sudbine. Ekonomska i gospodarska kriza stvaraju veliki pritisak kako na nacionalni tako i na proračun svakoga kućanstva, pa je stoga i financiranje obrazovanja sve ra-njivije na golemo rezanje troško-va. Ili ćemo se i dalje praviti da ništa ne može poništiti napredak postignut u zadnjih deset godi-na, ili ćemo iskoristiti tu krizu za izgradnju održivijeg sustava. Nije moguće ostvariti razvoj bez obrazovanja i obratno. Moramo djelovati brzo. Inovativni me-hanizmi financiranja moraju biti pokriće za tekuće deficite. Na kraju, moramo izgraditi sustav inkluzivnog obrazovanja i to je odgovornost cijele zajednice.

Prema Worlds of Education Priredila Ivana Čavlović

Globalno izvješće o projektu Obrazovanje za sve do 2015. UNeSCo

Pružanje potpore je zakazalo na svim razinama, unatoč tome što je to vitalna komponenta projekta Obrazova-nje za sve do 2015. godine

Razvoj bez obrazovanja nije moguć

svijet

Scientix - nova stranica o znanstvenom obrazovanju

INterNet

“Ekonomska i gospodarska kriza stvaraju veliki pritisak na nacionalni proračun, pa je stoga i financiranje obrazovanja sve ranjivije na golemo rezanja troškova. Ili ćemo se i dalje praviti da ništa ne može poništiti napredak postignut u zadnjih deset godina, ili ćemo iskoristiti ovu krizu za izgradnju održivijeg sustava“ Nije moguće ostvariti razvoj bez obrazovanja i obratno“

Projekt Europske komisije


Tema b

roja:

Tjeda

n cjelo

životn

og uč

enja

Obrazovanjem protiv socijalne

isključenosti

Pod sloganom „Uključimo s(v)e!“ u četvrto obilježa-vanje Tjedna cjeloživotnog

učenja u Hrvatskoj uključilo se više od 300 institucija s oko 150 prijavljenih programa kojima su motivirali građane da se, bez obzira na dob, uključe u sustav cjeloživotnog obrazovanja i tako poboljšaju svoje osobne kompe-tencije i zapošljivost na suvre-menom tržištu rada. Istraživanja pokazuju da se prošle godine u projekte cjeloživotnog obrazo-vanja u Hrvatskoj uključilo 2,3 posto odraslog stanovništva od 25 do 64 godine. Ti podaci ne zadovoljavaju, a gotovo je zabri-

njavajući podataka da 50 posto zaposlenih kod nas nema zavr-šenu četverogodišnju srednju školu. Zbog toga se nizom mjera pokušava podići pismenost, kao i cjelokupno obrazovanje.

Za Ivana Šutala, privremenog ravnatelja Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odra-slih, pismenost ne podrazumije-vao samo baratanje slovima.

- Pismenost mora biti definira-na kulturom osobnog življenja, trajne spremnosti čovjeka da od-govori na sve potrebe suvreme-nog društva. Pismenost je stoga trajno i cjeloživotno učenje. Pi-smen čovjek je svjestan svoje

društvene i osobne odgovorno-sti, spreman trajno darivati sebe za opće dobro.

Ministar znanosti, obrazova-nja i športa Radovan Fuchs ta-kođer je govorio o važnosti cje-loživotnog učenja, jer formalno obrazovanje više ne smije zavr-šavati preuzimanje srednjoškol-ske svjedodžbe ili visokoškolske diplome. Komentirajući podatak iz 2001. godine, prema koje je u Hrvatskoj bilo 1,8 posto nepi-smenih, Fuchs je kazao da se sta-nje popravlja, ali i da se u tome ne razlikujemo od većine ostalih europskih zemalja.

Damir Kuštrak, predsjednik

Vijeća za obrazovanje odraslih napomenuo je da u formalnom sektoru cjeloživotno obrazova-nje provodi čak 416 raznih usta-nova, s gotovo pet tisuća progra-ma, šest tisuća nastavnika i više od 18 tisuća polaznika. Među-tim, ne postoji točan ukupan broj ljudi koji se cjeloživotno obrazu-je, zato što se veliki dio obrazuje na način koji nije registriran niti nije certificiran.

- Pravo pitanje glasi koliko ljudi uopće želi sudjelovati u cjeloživotnom učenju. Moramo znati da čak 60 posto odraslih sami plaćaju svoje obrazova-nje. Iz državnog proračuna u tu

tema broja

Obilježavanjem Međunarodnog dana pismenosti, koji se u svijetu od 1966. obilježavana 8. rujna, u Hrvatskoj je obi-lježen i Tjedan cjeloživotnog učenja pod sloganom „Uključimo s(v)e!“, budući da se poklopio s Europskom godinom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Naime, razvojem društva temeljena na znanju pojavljuje se opasnost da će se mnoštvo osoba marginalizirati zbog niske razine obrazovanja. Pojavit će se još veći

jaz između onih koji posjeduju znanja, vještine i kompetencije za omogućavanje osobnog razvoja i povećanja zapošljivo-sti te onih koji nemaju priliku za stjeca-nje istih. Naročito se to odnosi na osobe s intelektualnim teškoćama, kojih se još u pravilu odričemo te ih linijom manjeg otpora zatvaramo pod staklena zvona, misleći da im radimo uslugu. A zapravo im činimo suprotno, ne pripremajući ih za život i svakidašnjicu

Pripremili Branko Nađ i Ivica Buljan


tema broja

se svrhu troši 84 milijuna kuna, međutim pola tog iznosa ostaje unutar javnog sektora, jer služi za obrazovanje zaposlenih upravo u javnom sektoru. Dakle, samo 42 milijuna kuna ide za cjeloži-votno učenje ljudi izvan javnog sektora. A toliko iznosi prosječan gubitak na jednom brodu koji se proizvede u Hrvatskoj, upozorio je Kuštrak.

Smatra da puko senzibilizira-nje javnosti i institucija o važ-nosti opismenjavanja i cjeloži-votnog učenja neće biti dovoljno da se stvari konkretno pokrenu u pravom smjeru. Bit će potrebno napraviti konkretne poteze da se postojeća socijalna isključenost, uzrokovana slabim obrazova-njem i siromaštvom, eliminira,

a protiv toga se možemo boriti samo masovnim opismenjavanje sukladno potrebama 21. stoljeća.Školovanje invalida pod staklenim zvonom

Na samom otvaranju Tjedna održane su i dvije stručne pa-nel-rasprave, o važnosti ključnih kompetencija za gospodarski ra-zvitak i zadovoljavanje potreba tržišta rada te uključivanju oso-ba s intelektualnim teškoćama u inkluzivni sustav obrazovanja, a potom i svakodnevni život. Mirjana Janković iz Udruge za promicanje inkluzije izrazila je žaljenje što su te dvije panelke ponovno fizički odvojene te se održavaju istodobno. Smatra da

se i ovime osobe s teškoćama odvaja i tretira posebno, a upravo bi korisno bilo da spoznaje i sta-vove udruga koje se bave ovom problematikom i iskustva samih osoba s intelektualnim teškoća-ma čuju poslodavci te ljudi iz MZOŠ-a.

Ljiljana Igrić iz udruge IDEM napomenula je da su sva djeca

sposobna za odgoj i obrazovanje, bez obzira na to kako se prevla-daju prepreke učenju i razvoju, što se vrlo lako zaboravlja ili pre-šućuje. U tradicionalnom pristu-pu poučavanju djece s teškoćama njihova medicinska dijagnoza odnosno oštećenje određivala je poučavanje. Glavnu prepreku u odgoju i obrazovanju takve djece

predstavlja okolina ako je nesti-mulativna, ako učitelj ne razumi-je proces učenja, uz neprikladan sadržaj, pristup učenju i materi-jal za učenje. Stogodišnja praksa odgoja i obrazovanja za djecu s razvojnim teškoćama u poseb-nim ustanovama pokazala je više nedostataka nego prednosti. Od-vojeni tijekom školovanja ostali

Protekla tri desetljeća integra-cija se u Hrvatskoj više načelno prihvaćala nego što je zaživjela u praksi odgoja i obrazovanja. Činjenice raznih istraživanja pokazuju da su djeca i mladi s posebnim potrebama često ne-prihvaćeni, jer podcjenjuju nji-hove sposobnosti, sažalijeva ih se, pa budu čak i prezaštićeni, društvo ih se srami, a ponekad i negira njihove posebne potre-be. Srećom, zadnjih desetak intenzivirale su se promjene u edukaciji djece s teškoćama. Međunarodna se zajednica na temelju poštivanja ljudskih pra-va i jednakosti opredijelila za stvaranje inkluzivnog društva odnosno “Društva za sve“. Sto-ga izazov suvremenog odgoja i obrazovanja predstavlja prven-stveno osigurati uključivanje djece s teškoćama u redovni su-stav odgoja i obrazovanja.

Edukacijskim uključivanjem sustav prepoznaje i pozitivno vrednuje različitosti, vraća u zajednicu one koji su bili isklju-

čeni i segregirani, jer su, zbog intelektualnih teškoća, smatrani različitima.

Inkluzija je osnovna filozofija UNESCO-ovih programa i vo-deći princip u razvoju Edukacije za sve. Zbog toga je važno razli-kovati integraciju i inkluziju. Kod puke integracije, dijete s inte-lektualnim teškoćama zapravo je gost u razredu, ponekad ga druga djeca smatraju i uljezom, kao da ima tek dozvolu biti u redovnom razredu, bez punih prava. Kod provođenja inkluziv-ne edukacije djeca s posebnim potrebama članovi su iste gru-pe, surađuju i komuniciraju, po-mažu jedni drugima, a u razredu postaje prihvaćena i objašnjena činjenica da neka djeca imaju neke potrebe drugačije od veći-ne i žele druge stvari. Sva djeca imaju osjećaj pripadnosti, a po-vremena potreba tog djeteta za radom izvan razreda smatra se prirodnom i ne interferira s osje-ćajem pripadnosti grupi.

Jasno je da puka promjena zakonodavstva ne može dovesti do inkluzije u hrvatskim škola-ma. Potrebno je puno više, pro-mjena se mora dogoditi u srci-

ma i stavovima. Kao i promjene u pristupu procjeni, metodama poučavanja i vođenju razreda, uključujući i prilagodbu okoline. Moraju se redefinirati uloge uči-telja, posebnih ustanova, omo-gućiti stručnu podrška učiteljima i promjena njihove edukacije te zapravo omogućiti cjeloživot-no učenje učitelja, ravnatelja i stručnih suradnika s ciljem ra-zvoja inkluzivne škole.

Udruga IDEM razvila je po-seban model školovanja djece s intelektualnim teškoćama, od edukacije učitelja za prihvaćanje učenika s posebnim potrebama, do uvođenja podrške kroz mo-bilne stručne timove za škole, te asistente u nastavi, koji su ne-posredna podrška učenicima s teškoćama u razredu.

Igrić je citirala jednog od najrespektabilnijih istraživača inkluzivne edukacije Rogera Sleeja, koji je još 2006. poručio: „Argumenti etike, ljudskih prava i socijalne pravde za inkluzivnu edukaciju tako su snažni da po-bijaju argumente zasnovane na pedagogiji ili empirijskim studija-ma uspješnosti, definirane obra-zovnim i socijalnim kriterijima.“

Samozastupanje znači go-voriti u svoje ime i donositi od-luke o vlastitom životu. Želimo se sami boriti za svoja prava i govoriti u svoje ime. Želimo da se naš glas čuje. Ljudi s inte-lektualnim teškoćama imaju se pravo samozastupati baš kao i svi drugi građani. Na našim redovnim sastancima tri puta tjedno razgovaramo o raznim stvarima, među kojima i o Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom.

Konvencija treba osigura-ti osobama s invaliditetom jednaka prava i slobode koja imaju svi ljudi. U Hrvatskoj, nažalost, jako malo djece s in-telektualnim teškoćama ide u redovne škole. Većina te djece ide u specijalne škole, gdje su odvojena od djece bez teško-ća. Na taj su način isključena iz društva, zanimanja za koje se ljudi s intelektualnim teško-ćama školuju često su zastar-jela.

Konvencija kaže da osobe s invaliditetom imaju jednako pravo na cjeloživotno obra-zovanje kao i svi ostali ljudi. No, ni pri tome ne postoji podrška, programi ili prila-gođeni materijali kako bi se to ostvarivalo. Kod nas se zanemaruje pravo osobe s invaliditetom da mogu dobiti podršku u školi, prvenstve-no kroz asistente u nastavi. Udžbenici trebaju biti prilago-đeni za djecu s intelektualnim teškoćama. A nisu!

Naša je udruga dosad pri-lagodila, odnosno na lako ra-zumljiv način „preradila“ Ustav Republike Hrvatske i tekst Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, i zasigurno možemo pomoći nadležnim institucija, ponajprije resornom ministarstvu obrazovanja da konačno izradi takve prilago-đene, lako razumljive udžbeni-ke za školarce s intelektualnim teškoćama.

LjILjANA IGRIĆ, Hrvatska udruga za pomoć djeci s posebnim potrebama

Edukacijskim uključivanjem do socijalnog uključivanja

Prošle je godine samo 2,3 posto odraslih Hrvata sudjelovalo u nekom obliku cjeloživotnog obrazovanja, dok 73 posto odraslih uopće ne pokazuje ambicije za bilo kakvo učenje nakon svjedodžbe ili diplome. Posebno je teško napraviti prognozu o tome koja će zanimanja, znanja i vještine biti potrebne u budućnosti, jer nemamo ni srednjoročnih ni dugoročnih planova razvoja gospodarstva

sENADA HALILČEVIĆ, Udruga za samozastupanje

Trebaju nam prilagođeni i lako razumljivi udžbenici

S obilježavanja Međunarodnog dana pismenosti u Zagrebu


tema broja

su na margini društva cijeli život i često pripadaju siromašnom di-jelu stanovništva, uslijed nižeg obrazovanja i nezaposlenosti. Naposljetku, školovani u takvim „posebnim ustanovama“, pod staklenim zvonom, te osobe nisu osposobljene za samostalan život

pa niti mogu dati veći doprinos svojoj zajednici.

Članak 24. Konvencije o pravi-ma osoba s invaliditetom govori da osobe s invaliditetom imaju jednako pravo na obrazovanje kao i svi ljudi. Pravom na obra-zovanje, kojim bi se eliminirala

socijalna isključenost, bavi se i Inclusion Europe, krovna europ-ska organizacija osoba s intelek-

tualnim teškoćama i njihovih ro-ditelja. Inclusion Europe izradio je dokument kojim od europskih

vlada traži da omoguće inklu-zivno obrazovanje svoj djeci, bez obzira na teškoće. U tom se dokumentu od europskih vlada traži da svoj djeci i mladima, uključujući i one s invaliditetom, osiguraju realizaciju prava na obrazovanja, i to putem pozitiv-nih zakonskih propisa, financi-ranja, izgradnje i organiziranja svih potrebnih sredstava. Svaka škola po zakonu ima obavezu obrazovati svu djecu bez obzira na teškoće. Jasno je ipak da su za to potrebni specifični programi, pomoć i znanje za obrazovanje djece i mladih s intelektualnim teškoćama. Zbog toga se nerijet-ko događa da škole i ravnatelji škola idu linijom manjeg otpora te dogovore premještanje djece

Strategija učenja za poduzet-ništvo izrasla je na znanstve-nim i stručnim istraživanjima te je odrađena u timskom radu. U Strategiji se radi o načinu pove-zivanja cjelokupnoga životnog učenja i poduzetništva. Kako bismo bolje razumjeli, mora-mo sami sebi objasniti što je to poduzetništvo. Kod nas se o tome što je poduzetnik jako malo razmišlja i obično se radi o stereotipima poput onih da se radi o ekonomistu, bankaru, li-jepo odjevenom čovjeku... Dru-ga je konotacija da se tu radi o ekonomskom području koja se množi u različite menadžmente i druge podgrane.

Ono što je Strategija napravi-la jest da je poduzetništvo sta-vila u najširi kontekst, služeći se osnovnom konstatacijom da je svako društvo išlo naprijed kada su gospodarstvo, odgoj i obrazovanje bili povezani. Dakle, svaki napredak jedne države ovisi prvenstveno o po-vezanosti gospodarstva i odgo-ja i obrazovanja. Stoga se kroz Strategiju učenja za poduzet-ništvo naglašava da je podu-zetništvo i društvena, odgojna i obrazovna vrijednost. To je i cilj, što znači da obavezuje sve druge u društvu. Također, to je i odgojno-obrazovni cilj, čime se obavezuje sve čimbenike u

procesu odgoja i obrazovanja, kako one koji su neposredno uključeni tako i one koji posred-no žele participirati.

O poduzetništvu kao i drugim područjima ne možemo govoriti samo u sklopu sustavnog i for-malnog odgoja i obrazovanja, nego ga valja razmatrati kroz neformalno i informalno učenje i obrazovanje. Država napre-duje onda kada se smanjuju razlike između znanja i nezna-nja. Drugim riječima, znači da bi država trebala mjeriti i ono što čovjek uči izvan formalnog obrazovnog sustava i sve što u tom obliku stječe kao znanje, bilo da se to radi na poslu ili u slobodno vrijeme.

Također, treba naglasiti da se poduzetništvo ne odnosi samo na privatni sektor, nego se tu radi i o javnom sektoru, lokalnom, regionalnom, naci-onalnom i internacionalnom. Nažalost, u Hrvatskoj manji dio razmišlja i na način da poduzet-ništvo ima konotaciju stjecanja bogatstva očešavanjem o za-kon, da je to vezano uz korupci-ju, da se isključivo radi o privat-nom sektoru, da poduzetnička kompetencija nema veze ni u kojoj drugoj djelatnosti. Vlada mišljenje da poduzetnik može biti onaj koji je nešto naslijedio i onaj tko ima dobru vezu u vladi

ili negdje u visokim krugovima te da to nema nikakve veze s odgojem i obrazovanjem.

Izgradnja društva znanja započela je osamdesetih go-dina. Tada se naglašavalo da je cjeloživotno učenje perma-nentna potreba. Taj su sustav najbolje razradili Šveđani, koji su razvijali učenje kroz rad i na radu kako bi povezali vrijednost učenja s obzirom na promjene. Kada se kaže društvo znanja, to nije politička floskula, nego isticanje znanja učenja i sma-njivanje razlika, jer tamo gdje se smanjuju razlike stvaramo uvjete da zemlja napreduje. Svako se društvo razvija sma-njivanjem razlika u pogledu obrazovanja i materijalnog bogatstva. Nacionalni okvirni kurikulum definira nacionalni konsenzus u pogledu priorite-ta u obrazovnom procesu, a jedan je od njih obrazovanje za poduzetništvo od najranije životne dobi.

Udruga provodi program za-pošljavanje uz podršku (ZUP) - plaćeni rad osoba s intelek-tualnim teškoćama u redovnoj radnoj sredini. Cilj nije pronaći za rad spremnu osobu, već pronaći i prilagoditi smislene poslove u zajednici te osigurati individualno primjereno obu-čavanje i podršku na radnom mjestu.

Zašto? Osobe s intelektu-alnim teškoćama spremne su i sposobne obavljati određe-ne zadatke u redovnoj radnoj sredini. Mnogim osobama s intelektualnim teškoćama koje su sposobne ispuniti zahtjeve određenoga radnog mjesta potrebna je podrška u situaci-jama indirektno povezanima s poslom. Osobe s intelektual-nim teškoćama najbolje uče u prirodnim situacijama na kon-kretnom radnom mjestu.

Postoji velik izbor dostupnih poslova, samo je potrebna vo-lja poslodavca. Osoba s teš-koćama tako se omogućava socijalna integracija, a imaju i mogućnost učenja i razvoja no-vih vještina. Podršku im pruža

radni asistent - stručno educi-rana i osposobljena osoba koja educira korisnika za rad, pruža mu izravnu podršku na radnom mjestu pri učenju, uvježbava-nju i izvođenju radnih zadata-ka, ali i pri socijalnoj integraciji. Podrška je fleksibilna i prilago-đava se potrebama konkretne osobe. Podrška je po potrebi i kontinuirana kako bi osoba za-držala posao i napredovala u učenju novih vještina.

Naša iskustva pokazuju da su plaće ili naknade na taj na-čin zaposlenih osoba s teško-ćama veće nego u zaštićenim uvjetima rada te se bolje inte-griraju i razvijaju socijalnu mre-ža odnosa. Najvažnije, osobe s intelektualnim teškoćama u redovnim radnim uvjetima i na konkretnim zadacima pokazuju osobine i sposobnosti koje nisu imale priliku pokazati u segre-giranim uvjetima. A to sve re-zultira pozitivnim promjenama u kvaliteti života osobe s inte-lektualnim teškoćama.

DIjANA VIcAN, državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa

smanjivati razlike

MARIjANA jANKOVIĆ, Udruga za promicanje inkluzije

Zapošljavanje osoba s intelektualnim teškoćama

Damir Kuštrak, predsjednik Vijeća za obrazovanje odraslih:

Čak 60 posto odraslih sami plaćaju svoje obra-zovanje. Iz državnog pro-računa u tu se svrhu tro-

ši 84 milijuna kuna, međutim pola tog iznosa ostaje unutar javnog sektora, jer služi za obrazovanje za-poslenih upravo u javnom sektoru. Dakle, samo 42 milijuna kuna ide za cjeloživotno učenje ljudi izvan javnog sektora. A toliko iznosi pro-sječan gubitak na jednom brodu koji se proizvede u Hrvatskoj!


tema broja

s poteškoćama u druge škole, ili još gore u “specijalne” škole.

- Pravo na obrazovanje jedan

je od najvažnijih uvjeta za po-stizanje istinske uključenosti i ravnopravnosti osoba s intelek-tualnim teškoćama u društvo u kojem žive. Bez obrazovanja, i dalje ćemo ovisiti samo o drugim ljudima, a ne želimo tako živjeti, upozorila je na jednoj od raspra-va Senada Halilčević, iz Udruge za samozastupanje, prve i jedine hrvatske udruge koju su osno-vale i koju vode upravo osobe s intelektualnim teškoćama.Većina bez ambicija za cjeloživotno učenje

Odgovarajući na pitanja novi-nara nakon svečanog otvaranja Tjedna cjeloživotnog učenja, ministar obrazovanja Fuchs pojasnio je modificiran model

„Primorčeve obavezne srednje škole”. Kazao je da je namjera MZOŠ-a zadržati djecu u školi do 16. godine, odnosno prote-gnuti obavezno opće obrazova-nje na deset godina, točnije i na prve dvije godine srednje škole. To je standard koji vrijedi u svim zemljama Europske unije i tome se teži, govori Fuchs.

Nakon toga, jasno je da će postati veća uloga i cjeloživot-nog učenja, koje se, vidjeli smo, mora proširiti na sve segmente društva, poglavito na osobe s in-telektualnim teškoćama, odno-sno posebnim potrebama. Tek će onda zaživjeti slogan ovo-godišnjeg Tjedna cjeloživotnog učenja “Uključimo s(v)e!”. Po-datak da je prema Eurostatovu istraživanju Laboru force sur-vey u 2009. godini u Hrvatskoj

u cjeloživotnom učenju sudje-lovalo samo 2,3 posto odraslog stanovništva u dobi od 24 do 64 godine ne može nas zadovoljiti. Zapravo je poražavajući, doda-mo li tome Kuštrakov podatak da čak 60 posto odraslih sami plaćaju svoje obrazovanje. U današnjim financijskim uvjeti-ma, kada se obitelji bore da bi namirile osnovne životne po-trebe, hranu i stan, potpuno je nerealno da će broj onih koji će novac ulagati i u cjeloživotno učenje rasti. Naročito kada pre-ma istom istraživanju čak 73 po-sto odraslih uopće ne pokazuje ambicije za uključivanje u bilo kakvu aktivnost cjeloživotnog obrazovanja. Uključimo s(v)e! Zašto, kako i čime?! Odgovo-re mnogi još uvijek neuspješno traže.

Sve je počelo ra-zvojem elektronike, od izuma tranzistora, in-tegriranoga kruga i mi-kroprocesora do prvog računala. U razvoju svega toga sudjelo-vali su ljudi koji danas vode velike svjetske tehnološke kompani-je, poput Billa Gatesa, Paula Allena i drugih. Oni su u trideset godi-na u osnovi iz vlastitog znanja razvili tri gospo-darska giganta. Koliko je napredovala tehnika najbolje pokazuje to da je radiju trebalo 38 godina da stekne globalnu popular-nost, televiziji 13, a internetu četiri, dok su Facebooku za to bile potrebne samo dvije godine. Stvari su postale vrlo brze i eksponencijalne. S informacijama se događalo slično, pa je procjena da jedno izdanje dnevnih novina ima u sebi goto-vo istu količinu znanja koju je prosječni stanovnik zemlje u 18. stoljeću mogao prikupiti za cijeli život.

Oni koji nemaju tehnologiju na raspo-laganju jako puno gube. Gube na kva-liteti života, standardu i konkurentnosti. Nedostatak tehnologije uvijek je bio fatalan za one koji je nisu posjedovali. Države su toga svjesne. Primjerice, Ja-pan je strahovitim ulaganjima države u zadnjih dvadeset godina postao svjetska tehnološka velesila. Južna Koreja i Taj-land nastoje to napraviti na drugi način i privlače multinacionalne kompanije te na temelju jeftine radne snage hoće dobiti tehnologiju i onda su sami počeli raditi

i proizvoditi svoje proi-zvode. Indija, Kina i EU nastoje kroz strategije i projekte nadoknaditi zaostatak za SAD-om. Ono što brine u SAD-u jest da oni imaju nega-tivan stav vlastite popu-lacije prema tehničkim fakultetima, koje ne žele pohađati. Primjerice, u SAD-u su dvije trećine osoba koje danas studi-raju za tehničke i znan-stvene doktorate i inže-njerske diplome strani državljani.

Preporuke EU iz 2007. kažu da treba stvoriti i poticati kooperaciju svih čimbe-nika kako bi se povećale e-vještine, pri čemu se misli na poslodavce, sindikate, obrazovni sustav, zavod za zapošljava-nje. Također se kaže da treba ulagati u ljudske potencijale, promovirati prirodne i tehničke znanosti i boriti se ciljano pro-tiv isključenosti pojedinih skupina. Ova isključenost ima puno šire konotacije od perspektive da se radi o socijalnim slu-čajevima. No, praktično se to odnosi na ljude koji nemaju e-vještine i koji neće naći oglašeno radno mjesto za inženje-ra na zavodu za zapošljavanje, nego se oglašavanje nalazi na internetu. Poticati, naravno, treba i cjeloživotno učenje kao jedan od modela širenja znanja na veliku bazu. U ovom vremenu, kad je zapošlji-vost niska, prema podacima portala Moj Posao, u poslovima računarstva, interne-ta i IT komunikacije broj oglašenih radnih mjesta raste i pokazuje se da su ona tri puta sigurnija od ostalih.

Uspoređuju-ći tržište rada u razdoblju 2009. i 2010. možemo zaključivati da je prema nekim po-kazateljima došlo do smanjenja ne-gativnog trenda, pogotovo kada se radi o industrijskoj proizvodnji i bla-gom jačanju izvoza i smanjenju uvoza. S druge strane, smanjena je aktiv-nost u graditeljstvu te je povećana sto-pa registrirane nezaposlenosti koja je u srpnju iznosila 17,8 posto. U odnosu na ranije razdoblje, dobro je smanjenje udjela nezaposleno-sti žena, koji sada iznosi 59 posto. Kada je riječ o kronološkoj dobi, po-većao se udio osoba koje su u pu-noj radnoj snazi, dakle od 25 do 34 godine. Prvi se puta javlja poveća-nje udjela nezaposlenih osoba s vi-šim i visokoškolskim obrazovanjem u odnosu na osobe nižeg stupnja obrazovanja, i to za 20 posto.

Što se tiče globalnih karakteristi-ka rada, jasno je da one nose po-sljedice na tržištu rada. Potrebna je veća mobilnost radne snage, a treba imati u vidu i druge pokaza-telje, poput onih demografskih, koji pokazuju da dolazi do starenja po-pulacije, pa tu je sve veća urbaniza-cija, promjene i u socijalnim struk-turama, klimatske promjene, što sve skupa ostavlja posljedice na

poslove koji se tra-že. Dolazi do pro-mjena tehnologije primjerice, aktualni su “zeleni poslovi”, odnosno uvođenja novih niskougljič-nih tehnologija. Cijela procedura iziskuje razvoj no-vih kompetencija i potpuno drugačijih znanja i vještina, odnosno promjene u dosadašnjih za-nimanjima i opisu poslova. Naime, gubi se pojam rad-

nog mjesta kao takvoga i s opisom iz sistematizacije.

Treba spomenuti da je u Hrvat-skoj teško napraviti prognozu o tome koja će zanimanja, znanja i vještine biti potrebne, jer ne znamo kakvo će nam biti gospodarstvo, budući da nema ni srednjoročnih ni dugoročnih planova. Isto tako, nema ni investicija, koje bi mogle pokrenuti stvari. Nemamo pojma u što će se ulagati da bismo sa sigur-nošću mogli predvidjeti koja će zna-nja i vještine biti potrebni, naročito kada se radi o konkretnijim zanima-njima, a zabrinjavajuće je kada se gleda programe pojedinih obrazov-nih institucija gdje vlada velika ras-cjepkanost pojedinih smjerova. Za razliku od nas, u Europi se može predvidjeti potreba za specijalizaci-jom te visokokvalificiranom radnom snagom. Dakle, što je veća obrazo-vanost, veći su izgledi za posao.

MIsLAV BALKOVIĆ, Hrvatska udruga poslodavaca

Fatalni nedostatak tehnologije MIRjANA ZEĆIREVIĆ, Hrvatski zavod za zapošljavanje

Obrazovanjem do posla

„Redovne škole usmjerene inkluziji najučinkovitiji su način borbe protiv diskriminacijskih stavova, one stvaraju otvorene zajednice i grade inkluzivno društvo koje ostvaruje edukaciju za sve!“ (zaključak UNEscO-ove konferencije u salamanci, 1994.)


Raspored sati je najvažniji operativni dokument. Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama utvrđuje satničarske i voditeljske poslove kao posebne i time je omogućeno zaduživanje nastav-nika ovim specifičnim poslovima koji su najintenzivni-ji prije početka nastavne godine. Satničarski poslovi obuhvaćaju izradu rasporeda sati rada s razrednim odjelima i odgojno-obrazovnim skupinama, rasporeda uporabe učionica i drugih radnih prostora te rasporeda dežurstava učitelja. Veličina škole uvjetuje i broj sati kojima se zadužuju učitelji satničarskim i voditeljskim poslovima.

Puno je podataka koji trebaju biti točno i precizno utvrđeni prije izrade rasporeda sati, jer su osnova za izradu rasporeda sati. Razdo-blje usklađivanja ras-poreda sati može po-trajati nekoliko dana. U novije je vrijeme izrada rasporeda sati omogu-ćena korištenjem razli-čitih računalnih progra-ma, no sve uvjete za izradu rasporeda u do-govoru s ravnateljima i nastavnicima satničari unose u program, a oni se razlikuju od škole do škole.

Nakon utvrđivanja zaduženja nastavnika neposrednim radom s učenicima od redovite do izborne nastave i ostalih oblika, raspo-

reda odjela u kojima nastavnici predaju, broja sati po predmetima u skladu s nastavnim planom po ra-zredima, rasporeda učionica i slično, satničari mogu pristupiti izradi rasporeda sati. Osim ovih, još je mno-go elementa koji se pri izradi rasporeda sati trebaju uvažavati. Pedagoško-psihološka načela opterećenja učenika tijekom radnog dana, ali i tjedna trebala bi biti najvažnija i o njima bi se trebalo uvijek voditi računa. No, realna opterećenost učenika koji uz redovitu na-stavu odabiru i nekoliko izbornih programa i ostalih aktivnosti kao i objektivni uvjeti u kojima škola radi otežava zadovoljavanje ovog načela. Uz opterećenje učenika, treba voditi računa i o ravnomjernom dnev-nom i tjednom opterećenju nastavnika zaduženom satnicom.

U konceptu izrade rasporeda sati treba voditi raču-na o smjenskom radu u školi i zaduženjima nastavnika koji rade u nekoliko smjena. Prostorni uvjeti u školama, organizacija nastave u univerzalnim ili specijaliziranim učionicama, mogućnosti korištenja sportske dvorane ili drugih prostora također su jedan od ograničavaju-ćih uvjeta pri izradi rasporeda sati. Priroda nastavnog predmeta i potreba rada u blok-satima također je ele-ment koji satničar na vrijeme treba utvrditi s predmet-nim nastavnicima.

Nadopunjavanje satnice u drugim školama i rad nastavnika s nepunim radnim vremenom još je jedan od uvjetujućih elemenata pri izradi rasporeda sati, koji zahtijevaju prilagođavanje rasporeda i usklađivanje s drugim školama, pri čemu je često prisutan i problem putovanja nastavnika na druga, ponekad i udaljena mjesta. Za izradu rasporeda sati nastavnici zaduženi satničarskim poslovima trebaju biti pravodobno i cje-lovito upoznati s osnovnim uvjetima, zahtjevima, ali i ograničenjima koja treba imati u vidu pri postavljanju i konstruiranju rasporeda sati, bez obzira na to radi li se o računalnoj izradi ili tradicionalnom načinu kombinira-nja i usklađivanja zaduženja.

Rasporedi sati često su na meti kritike, kako nastav-nika, tako i učenika i roditelja, koji nisu dovoljno upu-ćeni u mnogo elemenata koji ih uvjetuju, jer i najmanja promjena unutar zaduženja ili bilo kojega drugog uvje-ta zahtijeva korekcije i rasporedi se za neke mijenjaju, što se zbog nerazumijevanja krivo interpretira.

Izrada rasporeda sati kompleksan je i odgovoran posao, bez kojega ne može teći nastavni proces te ga kao takvog treba i prihvatiti, razumijevati ponuđena rješenja i uvažavati složenost satničarskog posla.

Izrada rasporeda sati

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenovićpedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Martin Seligman, američki psiho-log, utemeljitelj pozitivne psihologije, za svoju glavnu zadaću postavio si je pronalaženje odgovora na pitanje: kako biti sretan i zadovoljan u životu? Na veliko iznenađenje istraživača, djelotvornijom se pokazala vrlo jed-nostavna tehnika, a koja se sastojala u sljedećem: svake večeri prije spa-vanja prisjetite se kako ste proveli dan. A onda pronađite i zapišite tri dobre stvari koje su vam se dogodile tog dana ili koje ste sami učinili. To ne moraju biti velike stvari, dovoljne su sasvim obične, dnevne sitnice. Rezul-tati su pokazali da se ljudima koji su vježbu svakodnevno provodili šest mjeseci znatno povećao do-življaj sreće i životnog zadovoljstva.

Pozitivna psihologija ne zalaže se da ljudi moraju stalno misliti pozitivno i stalno biti sretni. Znanstvenici koji se bave ovim po-dručjem psihologije istražuju faktore koji omogućuju pojedinci-ma, obiteljima i zajed-nicama da se razvijaju

i optimalno funkcioniraju. Usmjereni su na izvore psihološke dobrobiti - pri-mjerice pozitivna iskustva i pozitivne emocije, individualne razlike u ljud-skim snagama i vrlinama, pozitivne institucije i sve ono što život čini vri-jednim življenja.

Dugogodišnje istraživanje Martina Seligmana i njegovih suradnika do-kazalo je da optimizam smanjuje rizik depresije kod djece, poboljšava škol-ski uspjeh, tjelesno zdravlje i razvija psihičku otpornost koja im je potrebna u vrijeme kad se približavaju tinejdžer-skoj i odrasloj dobi. Neka istraživanja pokazuju da su pesimistični učenici

više neprijateljski raspoloženi prema školi. Kao primjer možemo navesti jedno istraživanje u kojem je prva grupa djece dove-dena u dobro ras-položenje, a druga u loše. Obje su grupe nakon toga dobile zadatak da uče geometrijske oblike. Grupa koja je bila dobro ras-položena daleko je

nadmašila grupu koja nije bila dobro raspoložena. Pozitivne emocije nam pomažu da bolje pamtimo i da se bo-lje osjećamo.

U Hrvatskoj su se pozitivnom psi-hologijom najprije i najviše bavile psi-hologinje, prof. dr. sc. Majda Rijavec i prof. dr. sc. Dubravka Miljković, koje ističu da je čak 50 posto sreće genet-ski uvjetovano. Ostalih 10 posto čini utjecaj okoline, a 40 posto je u našim rukama. Stoga ima puno prostora, unutar kojega možemo raditi na vla-stitim pozitivnim emocijama.

Trebamo nastojati ne tražiti nedo-statke i pokušavati ih ispraviti, nego vidjeti tko je u čemu dobar i takve osobine poticati. Dobre emocije pove-zane su s pozitivnim zdravljem. Ispla-ti se ulagati u osjećaj sreće, jer smo onda zdraviji, produktivniji na poslu i bolji u odnosima s drugima.

I za kraj ove kolumne, a pozitivan početak nove školske godine, neka vas prate dvije lijepe misli: “Ono što su oni (učenici) zapravo željeli bilo je mnogo osobne pažnje, malo razgovo-ra, osjećaj da učitelj zaista zna i da mu je stalo što su oni prisutni.“ (W. Glasser); “Ne predaje učitelj ono što želi, ne predaje učitelj ono što zna, učitelj predaje ono što jest.“

ZOID novim stavkom 2. članka 112. ZOOOSŠ-a propisuje da iznimno od stavka 1. ovoga članka radniku škol-ske ustanove ugovor o radu prestaje s navršenih 65 godina života i 15 go-dina mirovinskog staža, a stavkom 3. da iznimno od stavka 1. ovog članka radnicima školske ustanove iz članka 100. ZOOOSŠ (odgojno-obrazovni radnici: učitelji, nastavnici i stručni su-radnici) ugovor o radu prestaje iste-kom školske godine u kojoj su navršili 65 godina života i 15 godina mirovin-skog staža.

Navedenim izmjenama i dopunama ZOOOSŠ-a radnici školskih ustano-ve opet su glede prestanka radnog odnosa stavljeni u dvije kategorije: odgojno-obrazovne radnike, kojima ugovor o radu prestaje istekom škol-ske godine (31. kolovoza) u kojoj su navršili 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža (zbog pedagoških razloga) i ostale radnike (administra-tivno i tehničko osoblje u školskim ustanovama) kojima radni odnos pre-staje navršenjem 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža. Na vrlo je sličan način prestanak radnog odnosa u školama bio propisan u zakonima za osnovno i srednje školstvo iz 2005 godine.

Člankom 7. ZOID-a dopunjen je članak 126. ZOOOSŠ-a, kojim su propisani uvjeti za ravnatelja školske

ustanove te je kao uvjet dodano i “ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij za učitelje, ili struč-ni četverogodišnji studij za učitelje kojim se stječe 240 ECTS bodova, ili diplomski specijalistički stručni studij, ili četverogodišnji dodiplomski stručni studij kojim je stečena visoka stručna sprema u skladu s ranijim propisima“. Navedena dopuna stupa na snagu 1. siječnja 2012. godine, kada stupa na snagu i članak 126. ZOOOSŠ-a. Člankom 8. ZOID-a promijenjen je dio članka 128. ZOOOSŠ-a i riječi “ugovor o pravima i dužnostima“ za-mijenjen je riječima “ugovor o radu“. Taj članak propisuje određivanje rad-nopravnog statusa ravnatelja škol-skih ustanova nakon imenovanja, a radi se više o terminološkoj, a ne sadržajnoj promjeni, jer se propisu-je sklapanje ugovora o radu umje-sto sklapanja ugovora o pravima i dužnostima. Člankom 9. ZOID-a iza članka 130. ZOOOSŠ-a dodaju se novi članci, 130. a, 130. b i 130. c. Člankom 130. a propisani su uvjeti prema kojima ravnateljima školskih ustanova prestaje ugovor o radu, a to su: smrću ravnatelja školske usta-nove; istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određe-no vrijeme; na kraju školske godine u kojoj je ravnatelj školske ustanove navršio 65 godina života i 15 godina

mirovinskog staža; sporazumom rav-natelja i školske ustanove; dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad; otkazom školske ustanove.

Članak 130. b stavkom 1. propisuje da sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku. Potrebno je napomenuti da je u stavku 2. članka 130. b pogreška, i to u riječima “točka 3. i 4.“. Identič-ne riječi “točka 3. i 4.“ napisane su i u članku 130. c stavak 1., no u tom članku to je točno napisano. Ispra-vak Zakona o izmjenama i dopuna-ma Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi objavljen je u Narodnim novinama br. 105/10. od 6. rujna 2010. te je propisano da u članku 130. b stavku 2. umjesto ri-ječi “točki 3. i 4.“ trebaju stajati riječi “točki 1.“. Članak 44. stavak 2. toč-ka 1. Zakona o ustanovama (NN br. 76/93., 29/97., 47/99.) propisuje da se ravnatelja razrješuje ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radnom odnosu. U slu-čaju razrješenja ravnatelja zbog ra-zloga iz članka 44. stavka 2. točke 1. Zakona o ustanovama s ravnateljem se zaključuje sporazum o prestanku ugovora o radu, kako je i propisano stavkom 2. novoga članka 130. b ZO-OOSŠ-a.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

PraVoPiπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2)

Izrada rasporeda sati kompleksan je i odgovoran posao, bez koje-ga ne može teći nastavni proces te ga kao takvog treba i prihvatiti, razumijevati po-nuđena rješenja i uvažavati slože-nost satničarskog posla

Trebamo nas-tojati ne tražiti nedostatke i pokušavati ih is-praviti, nego vi-djeti tko je u čemu dobar i takve os-obine poticati

Pozitivna psihologija - drugi dio

savjetnici


Najveću školu u Gradu Zagrebu, koja u sastavu osim matične u Brezo-

vici ima i pet područnih škola, pohađa 1170 učenika u pedese-tak razrednih odjela. Riječ je o gotovo 110 četvornih kilometa-ra, koje obuhvaćaju područne škole u Demerju, Dragonošcu, Hrvatskom Leskovcu, Kupi-nečkom Kraljevcu i Obrežu. O svoj toj djeci brine 88 zapo-slenih, od čega 26 učiteljica i učitelja u razrednoj nastavi, 40 predmetnih učiteljica i učitelja te četiri stručne suradnice. Sre-ćom, ovaj škola ima potpuno ekipiran stručni tim, koji prema suvremenim obrazovnim stre-mljenjima čime pedagoginja, psihologinja, defektologinja i knjižničarka.

Oformljena je i posebna gru-pa učenika s lakom mentalnom retardacijom, kao i grupa na-darenih učenika, koje školski stručnjaci identificiraju tijekom trećeg razreda.

- Specifičnost škole je mnogo putnika, koji dnevno iz raznih okolnih mjesta u školu i iz nje putuju trima autobusima. Pa ne čudi da našu školu zovu i “ško-la na kotačima“. Tri četvrtine učenika svakodnevno se prevo-ze organiziranim školskim au-

tobusom i dnevno ta tri vozila prijeđu više od 800 kilometara, objašnjava nam ravnatelj Ivan Kostenjak.

Prestali čak i sanjariti o jednoj smjeni

Budući da rade u dvije smje-ne, prostorni deficit predstav-lja gorući problem brezovačke škole, zbog čega su i neki kabi-neti prenamijenjeni u učionice. Tako je samo 15 godina nakon izgradnje matičnog objekta u naselju Brezovica prostor već preskučen i zahtijeva prošire-nje odnosno dogradnju. Iako se

ponešto smanjio broj učenika proteklih godina, još se svake jeseni upisuje prosječno 150 prvašića.

- O jednosmjenskm radu više ni ne sanjamo, govori pomalo razočarano Kostenjak. Objaš-njava da je budućnost školstva u Brezovici djelomični povra-tak u njezinu prošlost, u daleke šezdesete godine prošlog sto-ljeća, kada su škole u Drago-nošcu, Obrežu i Kupinečkom Kraljevcu djelovale kao sa-mostalne osmogodišnje škole. Proširivanjem tih objekata ili izgradnjom novih te vraćanjem

samostalnosti tim školama dao bi se novi poticaj razvo-ju školstva u gradskoj četvrti Brezovica, ali i razvoju naselja u koje je doseljavanje novih stanovnika sve veće. A uštedio bi se i silan novac na prijevo-zu učenika. Tu treba istaknuti i potrebu za gradnjom škole u Hrvatskom Leskovcu, gdje se učenici nižih razreda školuju u prostorima dječjeg vrtića. Na-žalost, priča o gradnji te škole

traje već tridesetak godina i ponovo je prekinuta. Kada će uslijediti nastavak te epopeje ne ovisi, dakako, o nama nego o politici razvoja školstva na razini grada i države, zaključu-je ravnatelj.

Organizacijski je posao stoga možda najteži, zbog velikog broja učenika. Stoga se ove go-dine ponovno uvode neke pro-mjene, kako bi se što više skra-tilo vrijeme koje učenici pro-

Za ravnatelja Ivana Kostenjaka jedini je relevantan pokazatelj kvalitete neke škole državno testiranje Nacionalnog centra za vanjskoj vrednovanje iz 2008. godine, provedeno kod učenika četvrtih i osmih razreda. Tada su učenici OŠ Brezovica u predmetnoj nastavi oci-jenjene izvanprosječnim rezultatima u najuspješnijoj županiji, odnosno Gradu Zagrebu, a kod razredne nastave također su imali bolji rezultat od prosje-ka na državnoj razini

Škola na kotačima

Ravnatelj Ivan KostenjakTanja Čulibrk najzaslužnija je za uspjehe fizičara i astronoma

Štefica Salajec predaje geografiju i povijest

Likovna grupa PŠ Hrvatski Leskovac s voditeljicom Emirom Vidaković

Defektologinja i logopetkinja Danijela Abramović otkriva da sve više djece ima teškoća u govoru, čitanju, pisanju, teškoće pri učenju i s koncentracijom. Ističe da se ne zna pravi razlog tome. Možda roditelji danas premalo rade sa svojom djecom, previše ih se prepušta samima sebi, a sve se manje međusob-no razgovara...

reportaæa

160 GODINA OŠ

BREZOVIcA

crtice iz povijestiPrema dostupnim izvorima, školstvo u

brezovačkom kraju datira iz 1850. godine, o čemu svjedoči i zapis iz najstarije saču-vane spomenice škole, iz 1875. godine. U to se vrijeme nastava održavala u kući koju bi danas bilo koji od učenika teško nazvao školom. U spomenici iz 1875. godine stoji: “Školska zgrada bila je na kat. Razizemlje je od opeke zidano, prvi kat je od drva, a krov je pokriven slamom. Cijela je zgrada bila stara i trošna. U razizemlju je školska soba, kuhinja s krušnom peći i kotlom za parilo, pivnica te izbica koja je nekima kao kokoši-njac služila. U prvom su katu bile tri sobe i kuhinja, i to je bio stan učitelja...“


vode čekajući autobuse prije i poslije nastave. Ako bi htjeli potpuno eliminirati taj “prazan hod“, trebaju im još barem dva autobusa, koja, pak, zbog krize ne mogu dobiti.

Za uvođenje male državne mature

Kada se govori o znanju aka-demskih postignuća učenika i njihovih nastavnika, za ravna-telja Kostenjaka jedini je rele-vantan pokazatelj državno te-stiranje Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje iz 2008. godine, provedeno kod učenika četvrtih i osmih razreda.

- Sve ostalo su subjektiv-ne procjene. Tako s ponosom mogu kazati da je naša škola

tada u predmetnoj nastavi oci-jenjena izvanprosječnim rezul-tatima u najuspješnijoj županiji, odnosno Gradu Zagrebu. Kod razredne nastave također smo imali bolji rezultat od prosje-ka na državnoj razini. Sve to puno govori o kvaliteti naših nastavnika, iako uvijek može-mo bolje. U svakom slučaju, pozdravljam ovakva testiranja, pa onda i uvođenje najavljivane

male državne mature. Što može biti objektivnije i relevantnije od nacionalnoga vanjskog vred-novanja?!

Kostenjak smatra da se škole moraju moći uspoređivati s dru-gim školama u Hrvatskoj. Jer, ako se zatvore u svoje kukulji-ce, u svoj zatvoreni svijet, neće napredovati. Svaki bi ravnatelj trebao željeti znati je li njego-va škola dobra ili loša, u čemu

je dobra, u čemu nije. Tek se onda mogu napraviti kvalitativ-ne promjene, od čega će najviše koristi imati sami učenici.

Slijedom toga, učenici ove škole svake godine sudjeluju na natjecanjima znanja, sve do državnih susreta i smotri, gdje redovito postižu iznimne rezul-tate. Fizičari, a naročito astro-nomi, ponos su škole, vrlo su dobri i matematičari, a sve to ovisi i o generaciji i talentima koje svaka generacija nosi.

- To opet nije dokaz uspješ-nosti neke škole, već dokaz o uspješnosti pojedinca, manje ili više talentiranog, i njegova mentora, dodaje Kostenjak.

Ravnatelj je zadovoljan opre-mljenošću škole i svaki učitelj redovito dobiva sve što mu je potrebno za izvođenje nastave. Postoje računala, internetske veze, projektori...

stručan kolektiv prepun entuzijazma

- Ipak, presudan je učitelj, njegove ljudske i stručne kvali-tete. Može imati pet prijenosnih računala u razredu, tri projekto-ra, gomilu internetskih priklju-

čaka... Ako je loš učitelj, bit će loš i sa svom tom opremom. A dobar učitelj, koji je to u svo-jim genima, imat će odlične rezultate bez ikakvih tehničkih pomagala!

Ravnatelj pohvaljuje nastav-nički kolektiv OŠ Brezovica, stopostotno stručno pokriven, naročito njihov entuzijazam i nepresušnu energiju kojom pri-stupaju svakom radnom danu.

Novinarska grupa izdaje škol-ski časopis Breza, dok nadarena

grupa izdaje svoj časopis Ja to mogu, a u povodu obilježavanja 160 godina školstva u holu ško-le upriličena je i velika izložba tih listova.

Od izvannastavnih aktivnosti u školi djeluju klasične, poput recitatora, velikog i malog pje-vačkog zbora, likovne i filmske grupe, glagoljaša, do neuobi-čajenih, poput hrvanja, budući da u Brezovici djeluje lokalni hrvački klub Hrvatski dragovo-ljac, koji, pak, svoj podmladak crpi iz same škole. Sportska na-tjecanja također ne mogu proći bez vrsnih rezultata brezovač-kih učenika, naročito nogome-taša, rukometaša i atletičara.

Jedna od omiljenih profeso-rica u školi je Štefica Salajec, koja je odmah nakon našeg ula-ska u razred pohvalila 8.c, koji sjajno radi i postiže vrlo dobre rezultate:

- Ovo je škola u kojoj odra-staju ponosni, dobri i kvalitet-ni mladi ljudi. Rođena sam i odrasla u Brezovici, školovala se i vratila se kao profesorica geografije i povijesti, te radim u brezovačkoj školi već 32 godi-ne. Svaka generacija sa sobom uvijek donosi nešto drugačije,

novo i lijepo, i sretna sam što uvijek uspijem pronaći to novo i lijepo. Učenici su uvijek pose-ban ponos za svakog učitelja. Promijenila se tehnika, narav-no, nešto manje i mi, ali nama učiteljima, koji volimo svoj posao, svaki je dan izazov pun užitka!

Učiteljica i da se ponovo rodim...

Fiziku i astronomiju predaje Tanja Čulibrk, koja samozataj-no govori da nema tajnih zana-ta, iako njezini učenici postižu izvanredne rezultate gdje god se pojave.

- Mislim da gradivo treba pre-zentirati na zanimljiv i atrakti-van način, sa što više pokusa i praktičnih radova. Kada shvate zakonitosti na praktičnim, često jednostavnim pokusima, onda i teorija lakše sjeda.

Defektologinja i logopetki-nja Danijela Abramović u OŠ Brezovica radi tri godine, uku-pno deset u školstvu. Otkriva nam da je u posljednje vrijeme u školskim klupama sve više djece s teškoćama u govoru, čitanju, pisanju, teškoćama pri učenju, s koncentracijom...

- Ne zna se pravi razlog tome, ali evidentan je porast djece s teškoćama. Možda roditelji danas premalo rade sa svojom djecom, previše ih se prepušta samima sebi, sve se manje me-đusobno razgovara, previše se gleda televizija. A kada se sve to nagomila, neizbježno će doći do neke od teškoća u intelektu-alnom razvoju.

Za kraj našeg posjeta posjetili smo najmlađe, odjele razredne nastave. Tamo smo zatekli uči-teljicu Vesnu Sošić, koja tako-đer u Brezovici radi vrlo dugo, čitavih četvrt stoljeća. Govori nam da još obožava svoj posao, iako je ponekad vrlo težak i za-htjevan.

- No, da se ponovo rodim, opet bih bila učiteljica. Jedva sam dočekala da prođu ljetni prazni-ci da opet budemo zajedno. A te male glavice su fantastične, baš nekako vole sve predmete, zna-tiželjni su. Mnogo su zahtjevni-ji nego generacije otprije deset ili dvadeset godina. Pomaže im mnoštvo informacija oko njih, tehnologija im daje više pred-znanja, dok im je s druge stra-ne kraća koncentracija i imaju možda manje tolerancije. Ipak, krasni su, sa smiješkom govori Sošić.

Branko NAĐ

Škola na kotačima

I nakon 25 godina rada Vesna Sošić obožava svoj posao

Veliki pjevački zbor

Nastavnici tijekom akcije “Hodajmo da ne zahrđamo!“

Učenici iz Demerja na otoku Krku s učiteljicom Lindom Padovan

reportaæa


KNIN Jesenske će kiše i nadalje padati nad Kni-nom, ali će Osnovna škola Domovinske zahvalnosti u Ulici Josipa Jovića 2 biti suha. Počela je nova školska godina, no moguće rujanske kiše neće svojim upornim kapanjem na-rušavati mir učenika, mir prostora, tišinu noćnih sati, kada se trebalo dežurati i prazniti pune kante vode. Radovi na novim elementima, sigurnim od upornosti kiše, neće samo izmijeniti nelagodne poslove, nego će se i unutarnji dio škole moći urediti, a kiša, vlaga, uvelike su oštetili stropove i zidove škole, koja svakodnevno, u dvije smjene, obavlja ulogu najhumanijeg ljudskog posla, znanja. Više od tisuću i dvije stotine učenika, više od stotinu djelatnika škole, stje-če sada nove i bolje radne uvjete. (Fabijan Lovrić)

POREČ Učenica generacije Srednje škole Mate Balote u Poreču postala je gimnazijalka Ivana Mile-tović, a Suzana Rupenović, Maja Korlević i Ingrid Perišić dobile su diplomu Ponos generacije. Osim toga, knjigama su nagrađeni učenici za posti-gnuti najbolji uspjeh u razredu i primjerno vladanje te sudjelo-vanje na natjecanjima i drugim izvannastavnim aktivnostima. Bili su to učenici: Ivana Mileto-vić, Antun Benedeković, Suzana Rupenović, Maja Korlević, Li-dija Berljavac, Ketijana Marfan, Ingrid Perišić, Veronika Arman, Amer Kadrić, Marina Pitat, Ma-rina Prgomet, Martina Terlević, Monika Zuprić, Marijela Šarče-vić, Manuela Milohanić i Matea Šverko. Na prigodnoj svečanost u nazočnosti brojnih rodi-telja, prijatelja i profesora, 123 maturanata gimnazije, po-ljoprivredne, ekonomske i komercijalne struke te prodavača primilo je maturalne svjedodžbe. Maturantima su čestitali i zaželjeli nove pobjede i uspjeh u privatnom i poslovnom životu, ravnatelj Krešimir Bronić i dogradonačelnica Po-reča Nadija Štifanić Dobrilović. Učenici po izboru uče i njemački jezik, a na kraju polažu završni ispit za Njemač-ku jezičnu diplomu i tako stječu pravo izravnog upisa na fakultete u Njemačkoj i Austriji. Odjel Njemačke jezične diplome njemačkoga veleposlanstva u Hrvatskoj nagradio je knjigom maturante koji su uspješno stekli ovu diplomu, a to su: Valentina Babić, Luka Đidara, Ivana Kovačević, Ivana Peroš, Stefani Reljić i Marija Šnajder. Nakon podjele nagrada, maturantima su njihovi razrednici podijelili matu-ralne svjedodžbe. Svečanost je završila kratkim druženjem uz osvježavajuća pića. (Nina Čuš)

SELCE Mali tamburaši, dvadesetak učenika iz turističkoga Selca pokraj Crikvenice, članova Tamburaško-ga društva Neven, bilo je zapaženo ovoga ljeta na koncerti-ma koji su se održavali na mjesnom Trgu palih boraca. Ima-li su desetak koncerata i bogatim izborom glazbe zabavljali su domaće i strane posjetitelje, koji su srdačno pozdravljali njihove nastupe. Od ove godine glazbeni učitelj Božidar Darko Majstorović prepustio je podučavanje i vježbanje tamburaškoga orkestra mladoj i aginlnoj voditeljici Željki Crnić. Mladi tamburaši pokazuju veliko zanimanje za mu-ziciranje pa vrlo marljivo vježbaju u prostorijimama mje-sne osnovne škole.Tamburaško društvo Neven osnovano je prije 97 godina i neprestano promiče glazbenu kulturu toga kraja. U svom povijesnom razvoju imalo je svoje uspone i padove, a valjda najteže bilo je tijekom Drugoga svjetskoga rata, ali je i tada kao i sada dosljedno njegovalo primorsku i drugu hrvatsku glazbenu baštinu. (Ivan Šamanić)

UKRATKOOvo treba biti kuća sretnih učenika i nastavnika - istakla je ravnatelji-ca Lidija Miletić

U središtu Vukovara nalazi se Osnovna ško-la Dragutina Tadijanovića. Ta stara ljepotica proslavila je pedeseti rođendan. U svoje okri-

lje primila je mnoge goste. Sadašnje i bivše učenike, učitelje, prijatelje te gradske i županijske uzvanike. U školskoj dvorani održano je natjecanje u malom no-gometu s mnogo navijača. Zanimljivo je bilo i ispred škole gdje su učenici nižih razreda igrali nogomet, a djevojčice graničara. Nije bilo pobjednika i poraže-nih, jer pobijedilo je prijateljstvo i sportski duh. Naj-uspješniji učenici na natjecanjima Matilda Sabljak, Nikola Mitrović, Srđan Dragojević i Miloš Jovičić otkrili su spomen-ploču književniku Dragutinu Tadi-janoviću na kojoj su urezani stihovi pjesme:

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć, Moja mati bijelo platno tka. Prikazana je i medalja s likom velikoga pjesnika

koju je izradio i školi darovao umjetnik i profesor Brane Crlenjak. Nakon toga svečanoga čina, učenici, učitelji, roditelji i uzvanici nazočili su u Hrvatskom domu svečanoj priredbi povodom rođendana škole. Ravnateljica Lidija Miletić pozdravila je sve i kratko ih upoznala s poviješću škole te istaknula brojne sa-dašnje uspjehe. Škola je sagrađena 1960. i u listopa-du te godine dok je grad mirisao na prženo kestenje, u svoje je klupe primila prve učenike. Među prvim učenicima bio je i zaljubljenik u svoj grad Vukovar i lijepu riječ, književnik Pavao Pavličić. On se biranim riječima obratio svečanom skupu i zahvalio na Povelji prijateljstva koju je primio tom prigodom. Na taj se način pridružio i ostalim prijateljima škole, književ-nici Sanji Pilić, rukometnom treneru Lini Červaru i akademiku Vladimiru Paaru.

Te davne 1960. godine kada je škola širom otvorila svoja vrata i primila u svoje klupe prve učenike zvala se OŠ Ivo Lola Ribar. U sklopu škole djelovalo je i kulturno-umjetničko društvo sa sekcijama: orkestar, zbor, vokalna skupina, recitatori, glumci, likovna te novinarska skupina. Tih šezdesetih godina izdavan je i školski list Lastavica. Škola i njezini djelatnici već su tada vodili posebnu brigu o učenicima s teškoćama u razvoju. Školski pedagog Josip Matoš, čovjek veli-koga srca i blage ruke, bio je pokretač mnogih akcija.

Prije pet godina školu je posjetio i pjesnik Dragutin Tadijanović. U prostoriji školske knjižnice održan je književni susret i na zamolbu da škola ponese njego-vo ime, dao suglasnost. Zato 2007. godine naša škola ponovno mijenja svoje ime. U čast, i na ponos svih nas, dobiva ime po velikom pjesniku Dragutinu Ta-dijanoviću.

Danas je to suvremena škola koju pohađaju učenici iz Vukovara i iz obližnjih mjesta Bogdanovaca, Soti-na, Lušca i Marinaca. Ima više od 500 učenika i 76 djelatnika. Ona je jedna od rijetkih škola koja se može

podičiti i time da pokraj pedagoga u njezinu radu su-djeluje i psiholog. Posebna je i po tome što se u njoj održava nastava na dva jezika i dva pisma. U sklopu škole nalaze se i glazbeni odjeli s programima klavi-ra, solfeggija, flaute, gitare, tamburice, harmonike i suvremenoga plesa.

Učenici glazbenih odjela vrlo su uspješni u svome radu. Oni su, uz stručno vodstvo nastavnika, osvojili mnoga zapažena priznanja na državnim natjecanjima. U Dubrovniku, na natjecanju za mlade pijaniste osvo-jili su prvo mjesto, a na međunarodnom natjecanju za harmonikaše i flautiste prvo i drugo mjesto. U našoj školi provode se mnogi projekti koji su prepoznati i nagrađivani na državnoj razini. Projekt Grad kao kulturno dobro Rasti, rasti grade moj osvojio je prvo mjesto na natječaju Hrvatske Radio Televizije, pro-jekt Moj grad, moja budućnost izborio je treće mje-sto na Siemensovu natječaju. U tijeku je novi projekt Gorjanovićev Profil u Vukovaru u kojem u suradnji s Hrvatskim geološkim institutom i Hrvatskim geološ-kim društvom škola sudjeluje u akciji očuvanja zaštite važnoga geološkog lokaliteta. Učenici i školski djelat-nici bili su sudionici i mnogih humanitarnih akcija te su od UNICEF-a Hrvatske primili zahvalnicu za svoj trud.

U školi od 2007. izdaju školski list Sretni dani i zbirku učeničkih literarnih i likovnih radova Dani djetinjstva.

- Škola ima jedan zadatak, biti kuća sretnih učenika i nastavnika, a one koje iz svog naručja šaljemo u ži-vot, naučiti da budu dobri ljudi, ljudi čista lika, ljude čije se Lj piše velikim slovom - sažeto i nedvosmisle-no istakla je ravnateljica Lidija Miletić.

To su kao najvažniju zadaću prihvatili svi i odista ozbiljno, savjesno i dosljedno ostvaruju.

Ljiljana Stević

Osnovna škola Dragutina Tadijanovića

Pedeseti rođendan škole

VUKoVar

Lijepo je danas čuti da je prije šest desetljeća bilo mnogo djece pa su učitelji bili veoma traženi

Zadnja generacija Učiteljske škole u Kastvu okupila se na šezdesetoj obljetnici mature.

Bili su to učitelji iz doba kad je to zanimanje bilo toliko potrebno da su četverogodišnji program morali završiti za tri godine te su nakon položene mature dobivali dekret i morali se javiti na upražnjeno učiteljsko mjesto. Tijekom siječ-nja 1950. svladali su program te je svatko od njih dobio radno mjesto. Većina je đaka prvo radno mjesto našla u Istri. Lijepo je danas čuti da je tada bilo mnogo djece pa su učitelji imali dovoljno posla.

Njih 25 od 80 maturanata, danas osamdesetogodišnjaci, veseli kao

nekada, okupili su se u Rijeci pla-nirajući kao svi učitelji da se vide i dogodine. Nazočili su: Nevenka Barac Pobor, Branka Barbalić, Vinka Benac Blažinić, Ivana Car Kristofić, Renata Car Baričević, Marica Dminić Milčetić, Anđelka Kaštelan Andrić, Radojka Knez, Nikola Knežević, Milan Komadi-na, Zinaida Koševoj, Jure Krpan,

Anđelka Kučan Tkalčić, Davorka Kučan Mrvoš, Anđelko Manestar, Slavica Mavrić Dežman, Alemka Opačić Fabris, Vera Pleše Starče-vić, Greta Skender Paver, Jelena Seršić Crljenko, Marica Stipaničić Puharić, Mira Šepić Laković, Kre-šimir Šimičić, Milena Tudor Kau-zlarić i Elvira Vrbanac Barnobbi.

Dijana Arbanas

suradnici javljaju

Učitelji slave

Maturanti prije 60. godinarIjeKa

Kako je lijepo vidjeti te opet

Svi gosti bili su dobrodošli


Pluvanje u daljPiπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Kad bi ljeti seoskim mangupima bilo dosadno, jedna od zabava im je bila da se natječu tko će dalje pljunuti.

Kad je ljeti dosadno pučanstvu, onda ga neki mediji zabavljaju; pucnjave, provale, poplave, suša, nasilja, afere prve su vijesti na početku i na kraju programa, na naslovnicama kriminalci i ubojice, a sve s najboljim namjerama da nam ne bude dosadno. Kad toga svega ponestane, onda se udara po svima redom, i krivima i nedužnima.

Tako se i ovoga ljeta netko, kome je valjda bilo do-sadno, dosjetio i računao koliko učitelji rade pa je taj pogrešni račun spustio u javnost kao pljusak na vrtnoj zabavi. Našli su se brže-bolje dobroćudni dušebrižni-ci i pronijeli glasine da kod nas učitelji rade 13 sati tjedno. Nesretan broj 13 još je obložen i podacima da naši učitelji maltene imaju prazne učionice i da rade

malo, slabo, nikako. Da bi veselje bilo još veće, nisu uopće stručno ospo-sobljeni i treba ih učiti i doučavati do posljednje-ga dana.

Argumente za tako mi-lozvučne podatke našli su u neminovnim brojkama koje dokazuju da učenika ima sve manje, a učitelja sve više. Nažalost, ovaj je podatak točan, ali to još

uvijek ne znači da učitelji ne rade dovoljno, nego da su godinama radili previše, u prepunim učionicama i često neplaćenim prekovremenim satima. Postojao je pravilnik po kojem se moralo ići na zamjenu - besplat-no.

Nikome od tih, koji su iznosili takve pogrešno inter-pretirane podatke ni onima koji su ih u javnosti prika-zivali, nije ni na pamet palo da su pljunuli na profesiju koja jedina pokušava nositi na svojim leđima odgoj i obrazovanje, humanu i humanitarnu djelatnost, poučiti djecu što je kultura i umjetnost, što je pravedno, a što nepravedno, što je dobro, a što loše. Osnovne pojmove o etici, moralu, toleranciji, čovjekoljublju, socijalnoj osjetljivosti i svemu što je potrebno danas u ovom opa-snom vremenu, naučit će dijete u školi, pod uvjetom da vjeruje učitelju.

A kako će dijete vjerovati učitelju po kojemu se plju-je iz bliza i iz daleka, kojega se javno proziva da radi malo, loše i da nije stručno osposobljen?! Ove tri nei-stine koje je netko statistički dokazivao mogu se vrlo lako osporiti. Postoje doista neke škole u slabo nase-ljenim krajevima koje se gase i u kojim nema dovoljno učenika, ali to ipak ne znači da oni koji ondje rade, ništa ne rade. Školski sat i s jednim učenikom traje 45 minuta. Priprema i za jednog učenika mora biti kva-litetna kao i za njih četrdeset. Osim vidljivoga rada u razredu, učitelji imaju i niz drugih poslova i zadaća koji nisu beznačajni i koje su dužni isto tako redovno, savjesno i dobro obavljati.

Podatak da učitelji nisu dovoljno stručno osposo-bljeni jednostavno je neistinit, jer u toj djelatnosti radi najviše osoba s visokom i višom stručnom spremom. Baš me zanima koliko su stručno spremni mnogi dobro plaćeni općinski i županijski, gradski i državni čelnici, činovnici po ministarstvima, zaposlenici po diplomat-skim predstavništvima, lobisti i savjetnici kojih ima na desetine i stotine i za koje se uopće i ne zna što rade. Učitelj mora biti u razredu i ne može piti kavu i trošiti na reprezentaciju, kupovati skupe darove za državni novac, putovati besplatno i imati debele dnevnice na račun hrvatskih poreznika.

I konačno, tko je to vlastan reći javno da učitelji ne rade dobro i po kojim to kriterijima sudi?! Ako ne-što kod nas zaista vrijedi kao izvozna roba, onda su to naša školovana, obrazovana djeca i stručnjaci koji nalaze mjesta i postižu uspjehe po čitavom svijetu. Briljiraju naši mladi istraživači, pronalazači, umjetni-ci po najpoznatijim svjetskim metropolama. Njih nisu obrazovali debelo plaćeni menadžeri, nego potplaćena sirotinja, učitelji, profesori, znanstveni radnici. A po njima je tako lako pljuvati, jer su previše uljuđeni da bi uzvratili slično i također uputili niske udarce.

Tko je to vlastan reći javno da učitelji ne rade dobro i po kojim to kriterijima sudi?!

U školskoj knjižnici i či-taonici Četvrte osnovne škole u Bjelovaru odr-

žan je ekološki projektni dan pod nazivom Pogled stablu. Na njemu su učenici predmetne na-stave prikazali rezultate svojih radova, istraživanja i spoznaja vezanih uz stabla. Na naslov Po-gled stablu i temu potaknula je učenike knjiga pjesnikinje Boži-ce Jelušić, koja ih je i posjetila i

predstavila svoju iznimnu zbirku priča i pjesama o dvadesetak sta-bala naših krajeva.

- Kao i svakog čovjeka, tako i stablo treba gledati u oči, u dušu

te sam zbog toga i dala naslov djelu Pogled stablu - rekla je spisateljica u srdačnom druženju s učenicima.

Program je bio vrlo sadržajan. Najprije su Mali povjesničari uz pomoć nastavnice Bojane Hri-bljan predstavili svoj rad Vjero-vanja o drveću u Hrvata, a po-tom su na poticaj vjeroučitelja Damira Jurića približili svima Floru u Bibliji. Drveće ima srce od Silversteina bilo je dramsko-scensko uprizorenje djela Der Baum hat ein Herz, rad učenika na njemačkom jeziku i nastavni-ce Anke Ralić. Predstavljena je i zbirka pjesama i priča Pogled stablu pjesnikinje Božice Jelu-šić, a učenice Matea Ilić i Ma-tea Barberić tom su prigodom približile slušateljima pjesničino djelo dvjema pjesmama.

Postavljena je i kućica za pti-ce na drvu u atriju škole, koju su izradili sami učenici sedmoga ra-zreda pod vodstvom nastavnika tehničke kulture Siniše Mrzleč-kog. Mali biolozi i njihova na-stavnica Svjetlana Jovičić imali su vrlo zanimljiv rad o povijesti i biljkama iz Botaničkoga vrta. Rad učenika ekologa iz 2007. o hrastu prezentirala je nastavnica biologije Ljerka Klačić-Dragi-čević. Mali knjižničari i školska knjižničarka postavili su temat-sku izložbu pod nazivom Razno-likost stabala, kojom su obradili desetak vrsta stabala iz naših krajeva, primjerice hrasta, lipe, vrbe, jabuke, ali i egzotičnih po-put limuna i kokosa.

Dejana Kurtović

Četvrta osnovna škola

Ekološki projektni dan bjeLoVar

suradnici javljaju

Na©a SVaKIDa©NjICa

Stvaralačkom učinku mladih nazočila je i pjesnikinja Božica Jelušić

Učenička zadruga Vrčeki iz Osnovne škole u Vinici sudjelovala je na međužupanijskoj smotri učeničkih zadruga u Osnovnoj ško-

li Sveti Đurđ i zauzela treće mjesto u programskoj skupini Njegovanje narodne baštine. Rad zadruge predstavila je veziljska sekcija Mierka praktičnim radom bijelim vezom ili šlinganjem te usmenim izla-

ganjem o radu za-druge na viničkom narječju. Zadruga je i dalje posebna po izradi ukrasnih i uporabnih pred-meta s motivom lista vinove loze i grozda. Sustavno njeguju i narodnu baštinu.

Članovi povi-jesne sekcije Vi-nička baština i veziljske sekcije Mierka razgovara-

li su s mještankom Gornjeg Ladanja Marijom Ivan-čić (Bombellesovom unukom) i Nadom Mesek iz Vinice o bijelom vezu ili šlinganju. To su zabilježili kamerom i napravili multimedijalni zapis učenici uključeni u informatičku sekciju Listik. Članovi veziljske sekcije napravili su kragline i rukavce za viničku narodnu nošnju te našili krpe za košare.

Članovi keramičarske sekcije Grozdik izradili su tegle za cvijeće i ukrasili ih bijelim vezom. Vrijed-

ni članovi cvjećarske sekcije Muškatlin posadili su u njih starinsku sortu bijelih i crvenih muškatlina. Članovi licitarske sekcije Cifra u suradnji s infor-matičkom sekcijom izradili su licitarskog dečeca i pucku u viničkoj narodnoj nošnji i sve okolo našlin-gali. Zadruga od prošle školske godine koristi svoj amblem koji objedinjuje sve sekcije u jednu cjeli-nu.

Rad zadruge na međužupanijskoj smotri predsta-vile su učenice Marta Pavlović, Iva Pižeta, Julija Punčec i Kristina Đurman te voditeljica veziljske sekcije Ana Šegović i voditeljica zadruge Vrčeki Tatjana Pajtak, ujedno suvoditeljica keramičke sek-cije Grozdik.

Anica Hrnčić

Osnovna škola

Uspješni zadrugariVINICa

Ovako mi radimo

Na međužupanijskoj smotri u Svetom Đurđu zauzeli su treće mjesto u pro-gramskoj skupini Njegovanje narodne baštine

Pjesnikinja Božica Jelušić rođena je 16. prosinca 1951. godine u Pitomači, u Podravi-ni. Školovala se u Pitomači, Virovitici, Čakovcu i Za-grebu. Završila je studij hrvatskog i engleskog jezika. Bavila se pedagoškim radom kao nastavnica, novinarst-vom, kulturnom animacijom, slikarstvom i galerijskom djelatnošću. Od mladosti piše poeziju i prozu. Prvu knjigu objavila je u 21. godini. Kao nositeljica Fulbrightove stipendije boravila je u SAD-u i u povodu toga napisala je 1989. knjigu putopisa Okrhak kontinenta.

Objavila je ukupno 35 kn-jiga, od kojih su djeci nami-jenjene zbirke pjesama Zmaj od papira, poetsko-prozna kn-jiga Po mjeri cvijeta i zbirka priča Bakomat. Kao suradnica listova i časopisa za mladež, tiskala je više od dvjesto tek-stova. Prevodi s engleskoga i njemačkoga jezika, crta, re-citira. Za biblioteku Nobelovci prevela je poeziju W. B. Yeatsa. Aktivno se bavi i ekologijom, a najveći dio vremena posvećuje

prirodi i svom unuku Leu Fil-ipu.

Poznata je i njezina misao: - Djeca su kao žirevi, svaki od njih može izrasti u gorostasni hrast, i zbog toga ih moramo voljeti, poštovati, diviti im se od prvog dana kad uđu u naš svi-jet. Priče skupljene u najnovijoj knjizi malen su prilog duhovne hrane za buduće graditelje i čuvare jedinog i najljepšeg nam svijeta. Ukratko, riječ je o tomu da se stvaralački doprinos Božice Jelušić, tijekom njene lirske produkcije, sustavno i vidno uvećavao do onih dome-ta što danas već predstavljaju neka antologijska mjesta i vri-jednosti suvremenog hrvatskog pjesništva.

Božica jelušić


suradnici javljaju

U jedanaest godina izlaženja nanizalo se 28 brojeva lista

Čim je počela nova školska godina novinarska grupa Osnovne škole Ivana Gundulića u Zagrebu održa-la je prvi radni sasatanak. Naime, u ovoj pedesetoj

godini postojanja škole namjeravaju izbaciti tri nova broja školskoga lista Zadnja klupa, dva redovna i jedno prigodno, i na mađarskom jeziku jer hrvatsko-mađarski razred bilježi 15 godina plodonosnoga rada. Podsjećamo da su učenici potkraj prošle školske godine predstavili svoje tada nove uratke pa je uoči Dana škole tiskan novi broj Zadnje klupe. U 11 godina izlaženja nanizalo se već 28 brojeva. Prvih je godina list objavljivan jednom godišnje, potom po dva te zadnjih godina tri do četiri broja godišnje. Od početka izlaženja list ima stalne rubrike na 20 stranica i umnožavan je fotokopiranjem, osim 26. broja, koji je objavljen na 32 stranice i potpuno je tiskan u boji te darovan svim učenici-ma u povodu desete obljetnice izlaženja najdugovječnijeg učeničkog lista u povijesti škole.

Učenici su pobijedili na likovnom natječaju Gradimo eu-ropski Zagreb te je njihov plakat bio polijepljen po gradu i to je bio valjan razlog da im se posveti zapažen prostor i u školskom listu. Vrijedno je spomenuti učenicu sedmog razreda Doroteju Šušak koja se svojim novinskim članci-ma odavno nametnula u najbolju novinarku Zadnje klupe, a njezin je osvrt na smotru Lidrana svojedobno objavljen i na stranicama Školskih novina. Rubrika Od prve do zadnje klupe - od razreda do razreda na osam stranica smotra je odabranih učeničkih likovnih i literarnih radova. Isto toliko stranica ima rubrika Školskih vijesti gdje su učenici opisali posjete književnika, izlete, natjecanja, učenička predavanja i druge školske događaje.

Tema broja posvećena je rezultatima ankete o tome što bi učenici napravili da su predsjednici države, gradonačelnici ili ravnatelji škole. Na stranici Pročitali smo za vas učenici preporučuju knjige izvan školske lektire, a u rubrici Uče-nici putopisci opisan je višednevni školski izlet u Austriju. Mnogo je zanimljivosti i na dvjema stranicama Glazba, film, kazalište. Na dvjema stranicama Slikopisa školski su novinari fotoaparatom zabilježili niz događanja u školi i izvan škole kratkim, najčešće simpatičnim i šaljivim ko-mentarom. Puno ozbiljnija je stranica Tko pita, ne skita, gdje učenici iz broja u broj uredniku postavljaju brojna i raznovrsna pitanja od kojih boli glava.

Istaknimo da i učitelji imaju mogućnosti pisati za školski list. Glavni urednik Pavao Jerolimov od prvog broja ima dvije stalne stranice Književnici za djecu i Povijest stripa, a u najnovijem broju predstavljeni su književnik Mark Twain i strip junak Koko Bill, odnosno njegov autor Benito Jaco-vitti. Ravnateljica škole Višnja Reljić opisala je školovanje malih Mađara u Hrvatskoj, odnosno u OŠ Ivana Gunduli-ća, gdje već nepunih 15 godina djeluje mađarsko-hrvatsko odjeljenje. Može se kazati da ovaj broj Zadnje klupe ni u čemu ne zaostaje za pređašnjima, dapače ističe se pove-ćanim brojem stranica i pomno odabranim radovima pa će zasigurno kod učenika dodatno povećati zanimanje za novinarstvo i fotografiranje, čega ionako ne manjka u toj školi.

Podsjećamo da su i učenici osmoga razreda u skladu s dugogodišnjom praksom u toj školi, objavili fotokopira-njem posebno izdanje kao svojevrsni spomenak i sjećanje na osam godina svoga školovanja. Sve su rubrike iste kao i u redovnim izdanjima na 20 stranica, s tom razlikom da su objavljeni radovi isključivo učenika osmoga razreda. Tema broja tog izdanja Zadnje klupe naslovljena je Na prekretnici školovanja, tj. riječ je o upisnoj groznici u kojoj anketom novinari osmaši istražuju kamo se tko želi upisati, što oče-kuje od srednje škole, ali i osvrt na kvalitetu dosadašnjeg učenja u osnovnoj školi.

Posebnost je tog izdanja stranica Vremeplova na kojoj su navedena imena svih učenika koji su pohađali OŠ Ivana Gundulića u minulih osam godina te kada su došli ili može-bitno otišli iz škole. Na toj je stranici i popis učitelja koji su im predavali te koji nastavni predmet, od kada i do kada. U popisu nisu izostavljeni ni svi ostali školski djelatnici. Taj broj Zadnje klupe osmaši su dobili na dar kao podsjetnik na lijepe, radosne i ugodno provedene zajedničke dane. Do-dajmo na kraju da urednik Zadnje klupe priprema i mono-grafiju povodom 50. obljetnice škole tako će novinarska i druge školske grupe imati podosta posla u ovoj obljetničkoj školskoj godini.

O. V.

Osnovna škola Ivana Gundulića ZaGreb

U Osnovnoj školi u Velikom Bukovcu održan je 23. kolovoza regionalni skup

projekta Informacijsko-komuni-kacijska tehnologija u obrazova-nju (ICT Edu), koji se održava u suradnji CARNeta, Ministarstva obrazovanja i Agencije za odgoj i obrazovanje. Stručnom skupu pri-sustvovala su 24 nastavnika infor-

matike iz Bjelovarsko-bilogorske, Koprivničko-križevačke, Krapin-sko-zagorske, Međimurske i Va-raždinske županije, čiji će zadatak biti obrazovati učitelje i nastavnike u svim školama u tim županijama.

Projekt će trajati dvije godine, a cilj mu je upoznati sve učitelje, nastavnike, stručne suradnike i ravnatelje s brojnim informacij-

sko-komunikacijskim sadržajima i uslugama koje im pružaju MZOŠ i CARNet. To obrazovanje obuhva-ća elektronički identitet, sigurnost na internetu, interaktivnu ploča za interaktivno učenje, Nacionalni portal za učenje na daljinu Niko-le Tesle, suradnju i komunikaciju pomoću interneta te druge teme i sadržaje.

Voditeljica projekta Renata Ivanković iz CARNeta, tom je pri-godom istaknula važnost informa-cijsko-komunikacijskih tehnologi-ja i tema obuhvaćenih projektom u svakodnevnom radu učitelja i na-stavnika te njihovu potporu učeni-cima i roditeljima. Regionalna vo-diteljica Lidija Kralj iz OŠ Veliki Bukovec zadovoljna je organiza-cijom skupa, kvalitetom održanih predavanja i radionica, a posebno je naglasila da će takvo obrazova-nje zasigurno pomoći učiteljima i nastavnicima da se bolje snađu u suvremenim načinima poučavanja i učenja.

L. K.

Osnovna škola

Informatičko usavršavanjeVeLIKI bUKoVeC

Sudionici informatičkoga skupa

Budući da Osnovna škola Monte Zaro jedina u Puli ima međunarodni ekološki status pozvana je na čak dva mjesta da bi upriličila svečano

podizanje plave zastave, kao međunarodno priznanje za očuvanje okoliša, a dodjeljuje ga Zaklada za edu-kaciju o okolišu, plažama i marinama koje zadovolja-vaju niz strogih kriterija kao simbol turističke ponude bazirane na sigurnosti, čistoći mora i obale.

Točno u podne zasvirali su, zaplesali, zapjevali i recitirali učenici u Tehnomontovoj marini Verudi, gdje je plavu zastavu podigla pulska sportašica pa-raolimpijka Jelena Vuković, a nakon toga su požurili da bi stigli na sljedeće podizanje na Arenaturistovoj Ambreli. Učenici su s radošću pokazali svoja umijeća koja su naporno uvježbavali sa svojim mentoricama učiteljicama: Tanjom Uležić, Lucijom Modrušan, Ve-snom Vretenar i Gordanom Ružić Stanojević. Bili su jako zadovoljni jer su ih domaćini vrlo lijepo ugostili i počastili. Nakon programa predstavnice Tehnomon-ta i Arenaturista uručile su zahvalnice mentoricama i ravnateljici Branki Sironić.

U toku programa prigodnim riječima se obratio i pred-sjednik udruge Lijepa naša Ante Kutle istaknuvši važ-nost provođenja međunarodnog projekta Plave zastave. Raduju se i budućim pozivima na slične svečanosti.

Lucija Modrušan

Đurđenovac je malo mjesto u srcu Slavonije. Tradicija predškolskog odgoja vrlo

je duga. Vrtić uz manje adapta-cije djeluje i danas u zgradi koja je 1931. sagrađena za potrebe predškolskog odgoja. Zaposlenici ulažu mnogo napora da bi djeci osigurali ugodnu i poticajnu sre-dinu, da se osjećaju kao u obitelji. Velika se pozornost posvećuje li-kovnoj kulturi. Ove je godine po-

laznica starije skupine Bubamare Nina Čačić, na natječaju Turistič-ke zajednice Osječko-baranjske županije Volim Hrvatsku, osvojila drugo mjesto za svoj rad Zrcalne kapi kiše.

Pokrenuta je i suradnja s Gale-rijom likovnih umjetnosti u Osije-ku pa je organiziran posjet gale-riji djece starijih skupina Pčelica i Bubamara. Uz stručno vodstvo kustosice Jasminke Najcer-Sa-

bljak, djeca su sa zanimanjem razgledavala vrijedne umjetničke slike i skulpture. Najviše su ih za-nimale slike obitelji Pejačević, jer su im o njima najviše pripovijeda-le njihove odgojiteljice. Uz sliku Šest labudova djeca su prepriča-la Andersenovu bajku. Muzejska pedagoginja Leonilda Conti-Ribić oduševila je djecu brojnim igrica-ma. Kroz igre Složi što vidiš, Pro-nađi detalj sa slike, Puzzle, djeca su na privlačan način otkrivala osobitosti umjetničkih djela.

U likovnoj su radionici djeca crtala slike i izrađivala okvire za slike. Po vlastitoj su želji birala ti-jesto različitih oblika, lijepila ga i uživala u stvaranju okvira.

U suradnji s tvrtkom Unija-pa-pir u vrtiću je realiziran projekt Papire skupljamo - na izlet ide-mo. Skupljeno je 4380 kilograma papira, a zarađenim novcem pla-ćen je prijevoz djece autobusom u Osijek. Zahvaljujući zaposlenici-ma galerije, taj će dan na poseban način pamtiti polaznici vrtića.

Zdenka Koren

Osnovna škola Monte Zaro

Dječji vrtić Jaglac

Podizanje plave zastave

Djeca uživala u galeriji

PULa

ĐUrĐeNoVaC

Očuvana tradicija

Nova Zadnja klupa

Muzejska pedagoginja oduševila je djecu brojnim igricama


mediji

Književni susreti u Kijevu, opće-kultu-ralna je manifestacija različitih, ali i spojivih medijskih točaka oslonjenih

u prvome redu na književnost. Svake je go-dine znanstveno-stručni skup o hrvatskom književniku kojega odredi uredništvo: Kre-šimir Bagić, Stipe Grgas, Stipan Matoš i Mi-roslav Mićanović. Osam godina znanstveno-stručni skup vodio je Vlado Pandžić, dok je ovogodišnji, deveti znanstveno-stručni skup vodio Stipe Grgas.

Kijevski književni susreti održavaju se tra-dicionalno pod kraj srpnja, ove godine od 23. do 25. srpnja. Zadnjega dana Susreta na sceni Doma kulture u Kijevu izvedena je dramska predstava Cinco i Marinko. Ovaj dar Kijevu omogućili su Općina Kijevo i Pučko otvore-no učilište Invictus iz Zagreba. Ove godine, već drugi put, nazočan znanstveno-stručnom skupu bio je i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, koji je obećao pokroviteljstvo 10. kijevskim književnim susretima.

Prvi dan susreta, čijem je otvaranju na-zočio i načelnik općine Kijevo Ivan Bajan, protekao je u pjesničkom druženju kod do-maćina u Bajanima i Potoku. Nastupili su pjesnici Boris Perić, Tomislav Grgo Anti-čić, Nedjeljko Kovalović-Ždero, Slobodan Mičević, Esad Jogić, Nikola Petković, Mi-roslav Mićanović, Krešimir Bagić, Robert Roklicer, Ankica Svirač, Stipan Matoš, Joso Teskera Kurbašić, Mato Kavelj, Zoran

Sova, Veselko Srećko Bilić, Fabijan Lovrić, Stipan Grcić, Vera Stanić, Ante Nadomir Tadić Šutra, dok je u glazbenom dijelu na-stupio Hrvoje Marić.

Drugi dan susreta protekao je u znaku znanstveno-stručnog skupa posvećenoga Borisu Maruni, o kojemu su svoje rado-ve u posebnom zborniku objavili Stipan Matoš, Boris Škvorc, Andrea Zlatar, Ivo Banac, Krešimir Bagić, Anera Ryznar, Ka-tarina Brajdić, Miljenko Buljac, Jadranka Nemeth-Jajić/Anđela Milinović, Tomislav Kuzmanović, Ivan Bošković, Dragan Gli-gora, Fabijan Lovrić/Gorica Lovrić, Vlado Pandžić, Nikola Petković i Stipe Grgas. Znanstveno-stručni skup održan je u Domu kulture u Kijevu, a u večernjim satima na Matoševom guvnu ponovno su nastupili pjesnici i klapa Bonaca.

Nakon završetka znanstveno-stručnog skupa otkrivena je bista Ivana Raosa, knji-ževnika kojemu su bili posvećeni 8. kijev-ski književni susreti. Bista je rad Stipe Siki-rice, a otkrili su je Vlado Pandžić i Vladimir Raos, koji je pročitao i prigodničku pjesmu posvećenu bratu Ivanu.

Zaključiti je da kijevski književni susreti imaju svu raskoš i ozbiljnost manifestacije koja plijeni, ali i obvezuje svakog sudionika da se ponovno pojavi u Kijevu, da svoj do-prinos manifestaciji koja se trajno pamti.

(F. L. )

Ovaj je festival jedina prigoda u kojoj Karlovčani mogu uživati u filmskim projekcijama, a dijelu djece i mladih to je i prvi susret s filmom u kino dvorani

U Karlovcu je od 9. do 12. ruj-na, u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza i Kinokluba

Karlovac, održana 15. filmska revija mladeži i 3. four river film festival, na kojima su svoje dokumentarne, igrane i animirane filmove te radove u slo-bodnom stilu prikazali srednjoškol-ci iz Bjelovara, Dubrovnika, Gunje, Karlovca, Krapine, Marije Bistrice, Osijeka, Pazina, Rijeke, Samobora, Slavonskog Broda, Splita, Varaždina, Zadra, Zagreba i Zaprešića, odnosno iz Belgije, Danske, Italije, Južne Kore-je, Kine, Libanona, Litve, Njemačke, Slovačke, Slovenije, Srbije, Turske i Velike Britanije.

Na ovogodišnju je Reviju i Festi-val, nacionalnu i međunarodnu smotru srednjoškolskog filmskog i video stva-ralaštva, prijavljen ukupno 201 rad, a za službenu je konkurenciju odabran 91 film. Među prijavljenima je bilo najviše igranih, čak 75 radova, pa 55 animiranih, 38 u kategoriji slobodnog stila i tek 33 dokumentarna. Reklo bi se da mladi više vole kreirati svoj svijet i vizije budućnosti kakvu žele, nego dokumentirati postojeći, a to je svakako dobro jer je stremljenje k pro-mjeni svojstveno mladima.

Ovogodišnje se događanje filma u Karlovcu odvijalo pod motom još nema kina, ali ima filma, jer u gradu na četiri rijeke, u kojem su nekada postojala če-tiri kina, danas nema niti jednoga, pa je Filmska revija mladeži i four river film festival jedina prigoda u kojoj Karlov-čani mogu uživati u filmskim projekci-jama, a dijelu djece i mladih je to i prvi susret s filmom u kino dvorani. Kaza-lišnoj, doduše, ali postoje naznake da bi za koju godinu moglo doći do pro-mjene, čemu mladi organizatori Revije i Festivala od sveg srca teže.

Uz sedam služenih natjecateljskih projekcija održane su i brojne projek-cije za djecu i mlade te za odrasle kar-lovačke filmofile, a posjećenost svje-doči da su zaista željni filma i kina u svome gradu.

Održana je i tribina o temi Filmom i mladošću protiv nasilja, na kojoj se raspravljalo o značenju i porukama koje nasilje u medijima, posebno u filmu, nosi mladima, kao gledatljima ali i kao autorima filmova, a posebnu nagradu za film koji najbolje govori protiv nasilja, ustanovljenu ove godi-ne po nazivom Žuta zastava, osvojio je animirani film Hudud grupe autora iz Belgije.

Nagradu publike na 15. filmskoj re-viji mladeži i 3. four river film festi-valu odnijeli su kineski autori za svoj animirani film Buđenje, a Grand Prix je osvojio animirani film Poljubac mačkice grupe autora iz Južne Koreje.

Iduća Revija i Festival održat će se od 8. do 11. rujna 2011. godine, u Kar-lovcu.

Duško Popović

Raznovrsna i bogata kulturna

priredba

Pobjeda ljubavi i animacije

ODRŽANI 9. KIjEVsKI KNjIŽEVNI sUsRETI KARLOVAc: 15. FILMsKA REVIjA MLADEŽI I 3. FOUR RIVER FILM FEsTIVAL

Ovogodišnji književni susreti u Kijevu bili su posvećeni pjesniku Borisu Maruni, a nazočio im je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić

RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTER-NETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr

Najavljujemo... Hr Radioigra za djecu

Louisa May Alcot: Male žene

Nedjelja , 19. rujna 2010., 13,15 - 13,55 satiPrijevod dramatizacija i režija: Katja Šimunić

Božićna čestitka stiže slušatelji-ma kroz radio-igru zasnovanu na romanu američke spisateljice Luise May Alcott Male žene, romanu o odrastanju četiriju sestara iz obitelji March dok u pozadini tutnja rat u kojemu je njihov otac. Dražesna su-prostavljanja građanskog svijeta či-jim pravilima pokušavaju ovladati i ratne stvarnosti koja poručuje da su vrline skromnost i razboritost, pletu

duhovito i nježno ozračje koje kul-minira simbolikom Božića na koji djevojke dobivaju najljepši dar – povratak oca s bojišta. Režija i dra-matizacija Katje Šimunić (koja je ovaj naslov radila i u teatru), te igri Leone Paraminski, Dore Fišter, Na-taše Janjić, Ane Đurinović, Asje Jo-vanović, Krešimira Mikića, Davora Borčića i Borisa Bakala oblikovala je šarmantnu radio-igru namijenje-nu svim naraštajima slušatelja.

RADIO IGRA ZA DjEcU VAM DARUjE KUTIĆ POEZIjE:Ratko Zvrko: Duga, Grom, Tri vala, Vodoskok

Redateljica: Jasna Mesarić

S otvaranja ovogodišnjih Kijevskih književnih susreta

U Kijevu je otkrivena i bista Ivana Raosa kojemu su bili posvećeni prošlogodišnji Susreti


Web

Vrijedna internetska inačica školske lektirehttp://lektire.skole.hr

U mnoštvu internetskih mjesta is-punjenih lektirnim sadržajima,

kvalitetom i opsegom ističu se stra-nice objedinjene naslovom eLektire. One su rezultat poticaja Ministar-stva znanosti, obrazovanja i športa, realiziraju ih CARNet i Naklada Bu-laja, a bivaju u potpunosti dostupne prijavom AAI@EduHR elektriničkog identiteta (što učenici, studenti i na-stavnici imaju ili lako mogu dobiti).

Stranice su u razvoju, s ambici-oznim ciljem da – uključujući sve naslove osnovnoškolske i srednjoš-kolske lektire – obuhvate više od ti-suću domaćih i stranih naslova, knji-ževnih djela antologijske vrijednosti. Zasad, ondje je oko 200 knjiga ili djela ponajviše hrvatskih autora.

Snalaženje u obilju građe je jed-nostavno: prijavljeni korisnik odabire s abecednog ili kronološkog popisa autora ili djelo. O autorima su dostu-pni članci s biografskim podacima i obilježjima njihovih djela, a sama dje-la (u integralnom tekstu) dostupna su u tri formata (WEB, FLIP i PDF).

Budući da su stranice multime-dijske, neka djela predstavljena su i audio ili video zapisima, pa posje-titelj može čuti koju pjesmu nekog autora, odnosno vidjeti segment scenskog uprizorenja ili filmske adaptacije kojeg književnog djela.

Uz čitanje na zaslonu računala, moguć je ispis pojedinih djela ili njihovih dijelova, pri čemu osobito valja paziti na odredbe i istaknute upute glade autorskih prava.

(A. J.)

mediji

KaZaLIŠte

Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Re-vizor, u redateljstvu Jerneja Lorencija, Dubrovačke ljetne igre, 2010.

Gogolj (1809.-1852.), geni-jalni ruski realist, napisao je (1836.) Revizora, kaza-

lišnu satiru koja uvjerljivo i du-hovito izruguje vlastodršce i bi-rokraciju na onoj najnižoj, općin-skoj razini prije gotovo 200 go-dina, ali - nikada suvremenije do danas, kada nailazimo na jednake probisvijete i lažove (Hlestakov, lažni revizor) te žene (ugledni-ce!) bez moralnih skrupula.

Mladi redatelj (Jernej Loren-ci, Slovenac) dobro zapaža te naglašeno ističe (ali i dopisuje Gogolju!) u više osoba njihov ego: “ja, ja, ja“, ponavljaju te minorne osobe, svi se žele ista-knuti, jednako kao i - sam reda-telj. Njegovo redateljsko “ja, ja, ja“ toliko je puta nametano da je na svršetku posve izokrenulo i iznevjerilo smisao prikazivanja slavne satire. Lorenci prosipa po pozornici čega god se sjeti, čita-vo obilje redateljskih smicalica: skida glumce gotovo do gola, penje ih na stolove i stolce, tjera ih da preskaču prepone, da cijeli zadnji čin otpjevaju, da se sek-saju pred svima, ne bukvalno, ali - itekako uvjerljivo. To nije Gogoljev Revizor, nego samo Slovenčevo JA. Sve što je on shvatio u Gogoljevu Revizoru te kako ga je pročitao i predstavio

- svelo se, eto, na vulgarni seks te na redateljske brojne dosjet-ke. Sa stajališta mondenog euro-kazalištarca, nešto bolje se i nije moglo ni očekivati.

Počelo je ipak zanimljivo, kao školsko “interpretativno čitanje“ na satu književnosti, pa glumci “upadaju“ kao da su na probi... No, to se uskoro prometnulo u vlastitu suprotnost; ako se glum-ci stalno sprdaju s tekstom i smi-slom mu - ne može biti valjane glume niti prikaza karakterā, a ni istinske zabune (na čemu se temelji zaplet). Glumci se jesu nasprdali i s nama, i sami sa sobom, i sa svojim poslom, ali - takav im je bio zadatak; oni izvode ono što redateljsko “ja ja ja“ zamisli, a ne ono što je i kako je pisac napisao. Od svih silnih redateljskih domišljanci-ja dobra je ona da se obuku u

plemićko tek kada dođe revizor. Međutim do tada su - u sveča-nim svadbenim odijelima, što je također krivotvorina u kojoj su, ne posve krivi, sudjelovali: Vi-lim Matula (rođeni glumac, uvi-jek “plijeni prostor“, u prijevodu Ive Pasarića “upravitelj grada“, valjda - “gradonačelnik“), Nina Violić (žena mu), Karla Brbić (kći), Jadranka Đokić (školska nadzornica), Sreten Mokrović (sudac), Doris Šarić-Kukuljica (starateljica), Filip Nola (Dob-činski), Robert Ugrina (Bobčin-ski), Miha Bezeljak (upravitelj pošte), Jan Kerekeš (Hlestakov) i Edvin Liverić (sluga).

U sažetku - ima i nešto dobro: izgovoren je čitav izvorni tekst (čak i didaskalije te sve traje predugo!) pa je tako djelo ipak predstavljeno, makar kako.

Stijepo Mijović Kočan

U srpnju, na izmaku zagrebačke glazbene scenske sezone, nadove-zuju se Zagrebačke ljetne večeri,

tradicionalni festival (nekadašnje Večeri na Griču), koji privlači sve više posjetite-lja, Zagrepčana i turista, kojih je sve više u Zagrebu, pa je tako i ovaj festival jedna od najboljih promocija našega glavnoga grada.

U utorak, 20. srpnja, u atriju Galerije Klovićevi dvori, u nazočnosti predsjednika Ive Josipovića, prisustvovali smo koncer-tu triju vrhunskih interpretkinja klasične glazbe. Bile su to Sidonija Lebar, violina, Jadranka Gašparović, violončelo i Katari-na Krpan, glasovir. Za svoj komorni nastup trio je odabrao program uvijek inspirativ-nih i romantičnih skladbi Frédérica Cho-pina (1810.-1849.). Njegove mladenačke skladbe Introdukcija i Polonaise brillante za violončelo i glasovir u C-duru, op. 3 izvele su bravurozno svjetski poznata vio-lončelistica Jadranka Gašparović (Zagreb, 1971.) i pijanistica Katarina Krpan, koja je, također stekla međunarodni ugled po zapaženim recitalima, nastupima uz sim-fonijske i komorne orkestre te večeri ko-morne glazbe. Docentica je na klavirskom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu. Iste su umjetnice znalački interpretirale i Sona-tu za violončelo i glasovir u g-molu, op. 65. To je posljednje djelo objavljeno za Chopi-nova života. Nastalo je u teškim okolnosti-ma, nakon raskida devetogodišnje veze sa George Sand i sve slabijeg zdravlja.

Slijedile su dvije Chopinove Mazurke, koje je živahno odsvirala pijanistica Ka-

tarina Krpan. Posljednja točka programa bio je Glasovirski trio u g-molu, op. 8, koji je Chopin napisao 1828. godine. To četverostavačno djelo jedini je sačuvani primjer njegova pisanja za violinu. Tako se, uz prethodne dvije glazbenice, u izved-bi skladbe uključila i Sidonija Lebar, prva violina Zagrebačke filharmonije.

Ljubitelji operete imali su dva termi-na. U prvom su pjevane arije u izvedbi glazbenika iz Budimpešte, a u drugom su umjetnici iz Narodnoga kazališta Miš-koca, Mađarska, izveli Zemlju smiješka Franza Lehara, koja je i u Zagrebu odavno udomaćena. Tim je veći bio izazov publici da vide djelo u tumačenju umjetnika koji su iz zemlje njegova nastanka. U Zemlji smiješka smijeh je i dalje problematičan, zvuči melankolično.

Milica Jović

Redateljsko japajakanje

GLaZba

I u novoj sezoni nastavlja se bogata glaz-beno-promidžbena djelatnost Hrvatske glazbene mladeži u suradnji s kazališnim

kućama u Zagrebu. Programi započinju ci-klusom GlazKaz 26. rujna glazbeno-scen-skim igrokazom s pjevanjem Vještica Hillary ide u operu P. Lunda na sceni zagrebačkoga HNK. U istom je ciklusu 24. listopada na sceni Kazališta Trešnja na programu glaz-beno-scenski igrokaz Veli Jože prema djelu V. Nazora u režiji Zorana Mužića. U Kon-certnoj dvorani Lisinski Zagrebačka filhar-monija nastupa 10. studenoga s djelom M. Ravela Moja majka guska, a o priredbama za sljedeću kalendarsku godinu više u nekom od brojeva ŠN početkom 2011. godine, kada ćemo najaviti i ostala glazbena događanja u organizaciji HGM u sljedećoj godini.

U ciklusu Sunday nights u VIP Music Clubu, na Trgu bana J. Jelačića, posjetitelji će najprije imati priliku 3. listopada slušati „pjesme iz susjedstva“ u izvođenju HGM jazz orkestra Zagreb pod dirigentskom pali-com Sigija Feigla, a 17. studenoga na istome mjestu i u istome ciklusu i s istim izvođačima na programu su Slike s izložbe M. P. Musor-gskoga. Božić uz gospel naziv je glazbene večeri koju HGM jazz orkestar Zagreb prire-đuje 5. prosinca također u VIP Music Clubu.

Bit će tu još nekoliko atraktivnih gostova-nja, primjerice 3. travnja gost na sceni VIP Music Cluba bit će Andy Haderer, truba, 1. svibnja dolazi još jedan trubač, Lasse Lin-dgren, a ciklus završava 5. lipnja, kada će gost HGM jazz orkestra Zagreb biti ugledni profesor s Odsjeka za jazz Muzičke akademi-je u Grazu bas-gitarist Juan Herreros Garcia,

kojega ljubitelji jazza u Hrvatskoj već dobro poznaju, posebice u Rijeci, gdje je prolje-tos bio gost Rijeke i tamošnjega područnog odjela Muzičke akademije u Zagrebu, kada je s nekolicinom kolega profesora s Muzič-ke akademije u Grazu sudjelovao na prvome jazz seminaru organiziranom u Hrvatskoj za mlade hrvatske jazz glazbenike koji su se pri-premali za budući studij na riječkom Odjelu za jazz Muzičke akademije iz Zagreba.

O ostalim priredbama u organizaciji HGM-a čitajte u sljedećem broju.

I. Rodić

ZAGREBAČKE LjETNE VEČERIHRVATsKA GLAZBENA MLADEŽ U sEZONI 2010./2011.

Koncerti vrhunske glazbe

Atraktivne večeri jazza

Jadranka Gašparović, violončelistica

Sigi Feigl, predavač na Akademiji za glazbu i primijenjene umjetnosti u Grazu, već je nekoliko godina prisutan na hrvatskoj jazz sceni. Od 2002. godi-ne dirigent je i umjetnički voditelj HGM jazz orkestra Zagreb


mediji

Uz 150. obljetnicu rođenja poznatoga američkoga fi-

lozofa, psihologa, pedagoga i socijalnoga reformatora Joh-na Deweya, Vlatko Previšić u opširnijem članku predstav-lja pedagošku misao i praksu ovoga uz Jeana Piageta naj-poznatijega zastupnika jedne nove (neklasične) reformne pedagogije na prijelomu 19. i 20. stoljeće. Neven Hrvatić u svome članku istražuje povijest odgoja i obrazovanja Roma u Hrvatskoj, a Mira Kolar piše o pokušaju osnivanja Oblasne gospodarske učiteljske ško-le u Križevcima 1928. godine i razlozima koji su doveli do gašenja i postojeće Učiteljske škole četiri godine kasnije. Vla-dimir Strugar donosi fragmen-te iz učiteljskoga rada Antuna Radića opisujući njegovo uči-teljevanje od 1892. do 1919. godine u ondašnjim kraljevskim velikim gimnazijama u Osijeku, Požegi, Varaždinu i Zagrebu. Monika Govekar−Okoliš, s Fi-lozofskoga fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, piše o nacionalnim pokretima među slovenskim srednjoškolcima u 2. polovici 19. stoljeća, dok Smiljana Zrilić, Katarina Ivon i Slavica Vrsaljko, sa Sveučilišta u Zadru, istražuju doprinos pedagoškoga časopi-sa Zora stručnom usavršavanju učitelja.

Valja podsjetiti da je Zora bila prvi pedagoški časopis u Dalmaciji čiji je izdavač bila Učiteljska škola u Arbanasima, a izlazila je od 1884. do 1889. godine. Ivo Perić piše pak o dalmatinskim pedagoškim listo-vima koji su izlazili u Šibeniku. Višnja Rajić bavi se razvojem privatnih škola u primarnom obrazovanju u Hrvatskoj dok Manon Giron iznosi kroniku Za-bavišta Družbe sv. Ćirila i Meto-da u Lovranu koje je djelovalo od 1911. do 1920. godine. Ko-raljka Posavec donosi biogra-fiju znanstvenoga istraživača i pedagoškoga pisca prof. dr. Ante Vukasovića, u povodu 80. obljetnice života i 60. obljetnice pedagoškoga djelovanja, a Mla-den Tancer (Maribor) predstav-lja pedagoški profil poznatoga slovenskoga pedagoga prof. dr. Franceta Strmčnika, također u povodu 80. obljetnice rođenja.

U rubrici Muzeji i muzejska pedagogija Maja Šojat−Bikić bavi se problemom digitaliza-cije hrvatskih muzeja, a tu je i prilog austrijskoga muzeal-ca Hartmuta Prascha Muzej u okolini kao mjesto doživljaja, a članak je zapravo njegovo pre-davanje održano u Hrvatskome

školskom muzeju 27. svibnja prošle godine. Natalija Mihelčić (Kočevje) piše o pedagoškim programima u Pokrajinskom muzeju Kočevje i na kraju Kri-stina Gverić predstavlja izlož-benu i pedagošku djelatnost Hrvatskoga školskog muzeja u 2009. godini.

Anali za povijest odgoja

Acta Iadertina

Godišnjak Hrvatskoga školskog muzeja, vol. 8 .Zagreb, 2009.

Časopis Odjela za filozofiju, Odjela za pedagogiju i Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, vol. 6.Zadar, 2009.

Časopis Acta Iadertina, za-pravo godišnjak, u broju

za prošlu 2009. godinu donosi nekoliko zanimljivih članaka s područja pedagogije, filozofije i sociologije. Ana Proroković, Zlatko Miliša i Antonio Knez u zajedničkome članku istražuju radne vrijednosti i zadovoljstvo poslom s obzirom na neka so-ciodemografska obilježja zapo-slenika, kao što su, primjerice, spol, dob, stručna sprema, mjesečna primanja i radni staž. Analiza rezultata istraživanja je pokazala kako je u hijerarhiji radnih vrijednosti zaposlenih dominantnu važnost imaju ma-terijalna kompenzacija i socijal-na sigurnost.

Zora Zuckerman Itković i Da-liborka Kolak u svome radu raz-matraju osnovna obilježja veza-na uz problematiku zlouporabe alkohola kod adolescenata koji pohađaju srednju strukovnu školu. Istraživanje je provede-no u Školskom centru za stru-kovna zanimanja grada Viteza, u Bosni i Hercegovini, na uzor-ku od 200 učenika, a dobiveni rezultati pokazuju izrazito za-brinjavajuću sliku konzumacije alkohola od strane učenica i učenika nama susjedne drža-ve. Rozana Petani i Jerka Mi-jić bave se percepcijom mladih glede poštivanja prava djeteta u obitelji, odnosno autori istra-žuju kako sami adolescenti pro-cjenjuju poštivanje svojih prava u obitelji. Mirela Tolić u svome članku istražuje semiotiku me-dija s ciljem da pokaže kako su ta istraživanja nužna u razot-krivanju političke indoktrinacije i medijske manipulacije. Marija Buterin u svome članku istražu-je koliko je razredno−nastavno ozračje važno za afirmaciju in-terkulturalizma.

Od ovoga broja časopis Acta Iadertina člankom (objavlje-nim dvojezično, na hrvatskom i engleskom) Obrazovni diskurs dječje računalne kulture u kon-tekstu konstrukcije društvene zbilje kojemu je autorica Erika Masiliauskiene sa Sveučilišta u Siauliaiu (Litva), započinje i s međunarodnom suradnjom.

Priredio: I. Rodić

ČaSoPISIKNjIGe

Ljiljana Kabić, Srebrn most, pjesme za djecuHrvatsko kulturno društvo NapredakSplit, 2010.

Riječi kao srebrn most

Umirovljena učiteljica mos-tovima riječi spaja dječji svi-jet sa svijetom odraslih

Na velikoj rijeci stoji srebrn most / Po njemu se šeta neki ču-dan gost… Dvostih iz pjesme Ču-dan gost nosi u sebi svu simboliku koju imaju riječi kao snažne po-veznice između svjetova. Da su riječi toliko moćne da mogu po-vezati dva naizgled nespojiva svi-jeta, dječji svijet i svijet odraslih, dokazuju nam stihovi iz nove pje-sničke zbirke splitske pjesnikinje i umirovljene učiteljice Ljiljane Kabić. Što je to ispunjavalo dječje snove nekada, a što ih ispunjava danas? Ima li neka nit koja pove-zuje sve dječje snove, bez obzira na to u kojem vremenu žive? Što mogu učiniti odrasli da ispune nji-hova maštanja, ali i da dječji život obogate pozitivnim vrijednosti-ma? Odgovore na sva ta pitanja nudi pjesnikinja u ovoj zbirci.

Ciklus pjesama Dječji smijeh i suze sadrži stihove o djetinjstvu, o vremenu bezbrižnih dječjih ma-štanja, ali i strahova pred novim i nepoznatim. Žele biti shvaćeni i prihvaćeni jer: odrasli se varaju, naše brige ne znaju…

Živahni životinjski svijet dio je pjesničke zbirke koji se tematski naslanja na jednu od ranije objav-ljenih knjiga Ljiljane Kabić i po-kazuje autoričinu sklonost basni kao književnoj vrsti. Tako i u pje-smama iz ovoga ciklusa nalazimo narativne elemente isprepletene s

lirskim doživljajem svijeta. Pje-snikinja zna koliko je snažna dječ-ja potreba za novim spoznajama pa im nesebično nudi ono što će ih odgojno obogatiti: Pogledajte ove naše / Izmorene grube ruke / A vi cvrčci jest’ bi htjeli / I bez rada i bez muke. (Cvrčci i mravi)

U ciklusu pjesama Veličanstvo prirode autorica nam nudi spo-znaju da samo u suglasju čovjeka s prirodom pronalazimo sklad. Priroda nas (kao brižna majka) hrani, umiruje, tješi. Ponekad nam nudi i prijateljstvo: Prijatelj joj mjesec sjajni / Posjeti je svake noći / Raduje se baka s njime / Od sutona do ponoći. (Baka i prijatelj Mjesec)

Tematska raznolikost, ritmič-nost stihova i snažna emocional-nost glavne su odlike poetskoga svijeta Ljiljane Kabić. Neki su njezini stihovi protkani narativno-šću (Marko i barka), a neki imaju elemente zagonetke (Nestašni lu-talica). Završni stihovi protkani su vjerskim motivima, kao dokaz da je najveća čarolija upravo ono što je nevidljivo i nedodirljivo.

Želim da mali čitatelji u ovim stihovima otkriju svu njihovu ča-roliju i da onaj čudan gost s počet-ka ovoga teksta donese u njihove snove “usred žarkog ljeta snijega pune grane“.

Divna Šušić

Sanja Nikčević: Nova europska drama ili velika obmana 2, o nametanju dramskog trenda u europskom kazalištu i neobičnoj sudbini teatrološke knjigeLeykam international Zagreb, 2009.

Potvrđen i proširen značaj Potkraj prošle godine pojavilo

se drugo dopunjeno i proši-reno izdanje knjige prof. dr.

Sanje Nikčević, prosvjetne trud-benice s osječkog sveučilišta. U Uvodu drugom izdanju autorica objašnjava kako je došlo do ove knjige: “... rukopis sam napisala jer više nisam mogla trpjeti da izla-zim frustrirana iz kazališta, a da se svakog onog tko se usudi tu fru-straciju izreći - javno izvrijeđa kao zaostalog desničara. Nemam ništa protiv da ljudi vole različite stvari, ali imam protiv kad me uvjeravaju da je samo jedno genijalno u kaza-lištu, makar sva publika pobjegla prije kraja predstave...“

Knjiga je tada, prije pet godina, dobila nagradu “Petar Brečić“, a mediji su - uz rijetke iznimke, po-put Školskih novina, u kojima je osvrt na knjigu izišao pod naslo-vom Knjiga prekretničkoga zna-čaja, jer ona doista to i jest - na-pali i nju i one koji su joj nagradu dali i sve koji su je hvalili...

U proširenom izdanju te knjige autorica je iznijela kakvi su odjeci te knjige bili u Hrvatskoj i u svijetu; neobično brojni i uglavnom izni-mno pozitivni. Iznosi i što je dopu-njeno te čime je knjiga proširena.

Rijetko je koja knjiga u novije vrijeme imala tako buran i toliko značajan odjek kao ova. Među inozemnim odjecima (uz one po-zitivne autorica donosi i negativ-ne, što je dobro, jer se tako mogu uspoređivati jedni i drugi tekstovi, a svjedoči i o autoričinu intelek-tualnom poštenju) bilježim ovaj naslov: “Sofija 2008.: Kongres svjetske udruge kazališnih kriti-čara ili pobuna protiv bezrazložna nasilja na scenama.“

Pobunu kritičara (nipošto svih, ima i onih trendovskih, pomod-nih, premladih, nekompetentnih, s nekim drugim interesima, a ne kazališnim i estetskim, itd.!) iza-zvalo je dvojako iskazivanje na-silja u kazalištu: ono doslovno, tjelesno ili seksualno, i drugo - još strašnije - nasilje nad umjetničkim djelima koja postaju najobičniji “predlošci“, kao da su podlošci u cipeli. Knjiga dr. Sanje Nikče-vić doista je pridonijela tome da su se pogledi na kazališnu kritiku značajno promijenili, da su se ka-zališni kritici u donošenju svojih sudova osamostalili od nametnute estetike snobovskih, ali vladaju-ćih lažnih umjetnika.

Što, dakle, donosi Nova eu-ropska drama ili velika obmana? Donosi poglavlje o odnosu pisca i redatelja, protjerivanje pisaca s pozornice te ponovno pokaziva-nje potrebe za njim, s brojnim primjerima. Drugo poglavlje upoznaje nas s britanskim tren-dom nasilja u kazalištu te treće kako je to postalo “nova europ-ska drama“. Četvrto poglavlje glasi Značenje za europsko kaza-lište ili sve ima svoje posljedice, a peto Realizam ili redefinicija temeljnih ljudskih vrijednosti. Šesto je Kako odoljeti pritisku ili što je dobro u vlastitu dvori-štu, sada nadopunjeno epilogom iz 2009. - Nova europska drama danas ili što je ostalo od trenda nakon pet godina. Ostao je “na-stavak borbe za piščev glas“ i “sveopći vapaj za emocijom“, među inim.

Doista - knjiga prekretničkog značaja!

Stijepo Mijović Kočan

Knjiga dr. Sanje Nikčević obračunava se s nametnu-tom estetikom snobovskih, ali vladajućih lažnih umjet-nika u europ-skom kazalištu


Ima svakakvih učiteljaGrdne i strahovite posljedice postaju za djecu i za učio-

nicu iz toga, ako neizpunjava učitelj svoje dužnosti točno, koje mora izpunjavati pod školskim vremenom. Bila bi naj-veća, najgadnija i preziranja najdostojnija brezsviestnost od učitelja, - koji, pravo rekavši toga čestnoga imena nebi bio vriedan – kad bi on dužnosti, koje pod naukom školskom nabludjavati ima, pogazio, povriedio, zanemario i najma-nje, te ih neizpunio posve točno i savjestno; kad nebi svaki časak školskoga vremena upotriebio na dobro sebi povjere-ne mladeži; kad bi pod naukom ikojeg se drugog posla la-tjao, izim obučavanja; dalje kad bi skupociene časove škol-ske bezsviestno protepao s čim drugim, osim što mu raditi nalaže sveta dužnost, ili kad bi zahtjevao od svoji učenika, da mu pod školskim vremenom kopaju ili plieve u vrtu, da mu čuvaju malu djecu, paze na živad ili pčele, da mu čiste štalu, nose vodu, dvore gospoju suprugu itd. itd. Imade nas, bratjo učitelji, svakakvih poslenikah i dangubah u vinogra-du, u razsadnjaku Gospodnjem, koji i tako učiteljuju brez obzira na sviest i dužnost. (M. Stojanović)

NapredakBr. 23 / 1. rujna 1860.

Kakva bi trebala biti škola?Kakova treba da je naša škola u buduće? Treba da uči-

mo svakoga učenika najviše ono, što on najlakše može naučiti, što najradije uči, valja ga učiti onako, kako on to najlakše shvaća. Time postaje škola djetetu najmilije mje-sto, a tako i učitelju. Razumije se, da mi ne mislimo, da je sadanja škola valjan okvir za ovakav rad. Ta u našoj školi uče se samo riječi, sve se uči na pamet iz knjige. U sadašnjoj našoj školi može se doznati samo to, tko ima dobru memoriju, tko nema, tko lakše uči naizust, tko teže. Drugo ništa ne možete u današnjoj našoj školi doznati. A to je preusko polje za sreću učeničku. Valja što više života uvesti u školu, a kako da se to učini, o tome govorimo u članku o školi s pomoću rada.. (...)

PreporodBr. 7-8 / kolovoz 1910.

Čudnovati prijedlogU jednom školskom časopisu, koji urednik i vlasnik nije

mogao u vrijeme praznika redovito izdavati, jer sigurno nije imao vremena za to, našli smo pored ostalih čudovi-šta i jedan prijedlog, koji pripada u područje našega lista, pa ćemo se s toga razloga ukratko na nj osvrnuti. Tim se prijedlogom traži, da bi koje naše učiteljsko društvo pred-ložilo, neka vlada izda naredbu, prema kojoj bi se svako dijete podučavalo najviše u onom predmetu, za koji poka-zuje osobiti dar, a bude li koje dijete iz nekoga predmeta n. pr. iz matematike nesposobno, neka svejedno prijeđe u više godište, budući da i onako ne će taj predmet nigda potpuno znati, pa se prema tomu ne će s njim ni služiti u životu. (...)

Da taj časopis sam sebe ne obmanjuje praznim riječima, morao bi vidjeti, da je pučka škola općenita, pa da ona podaje ono, što svakomu treba i što mora znati. Pučka ško-la nije nikakav stručni zavod, ona samo izgrađuje najširu osnovku potrebnu svakomu čovjeku, da se mogne daljnim obrazovanjem razvijati u svim mogućim pravcima. (...)

Hrvatski učiteljski domBr. 18 / 20. rujna 1910.

Pernica Aurora Na školskoj izložbi izložila je marna učiteljica Danica

Jerand svoju “patentovanu“ pernicu, koju je nazvala “Au-rora“. Ukusna pernica sadržaje poklopac, koji se dade ra-staviti i služi kao ravnalo s mjerilom, a ujedno se može tako namjestiti, da pernica posluži i kao naslon za knjigu. U pernici je smješteno i malo računalo sa staklenim ku-gljicama na svilenoj niti, koje se dade lijepo složiti u samu pernicu. Ova je stvarca vrijedna preporuke.

ŠkolaBr. 9 / rujan 1910.

PRIJE 150 GODINA

PRIJE 100 GODINA

obLjetNICe

Dijete je tajna koju treba otkriti

Jedna od rijetkih žena u povijesti pe-dagogije, čiji pedagoški koncept od početka 20. stoljeća kad je nastao ima

svoje sljedbenike do današnjih dana, ta-lijanska je liječnica i pedagoginja Maria Montessori. Rođena je 31. kolovoza 1870. godine u Chiaravallu kraj Ancone. Bila je jedino dijete u dobrostojećoj i naobraženoj obitelji koja se tri godine nakon njezina rođenja preselila u Firencu, a zatim 1875. godine u Rim. Roditelji su željeli da im se kći posveti učiteljskom zvanju, ali je Maria već kao tinejdžerica navijestila svoj atipi-čan životni put. S trinaest godina upisala se u tehničku školu koju su u pravilu pohađali samo dječaci. Odustala je od prvobitne že-lje da postane inženjerka, pa se upisala na medicinski fakultet i 1896. godine postala prva žena u Italiji sa sveučilišnom diplo-mom. Iste je godine uspješno i dojmljivo zastupala Italiju na međunarodnom kon-gresu žena u Berlinu.

Nakon studija radila je na odjelu dječ-je psihijatrije Sveučilišne klinike u Rimu. Duboko dirnuta stanjem i sudbinom men-talno zaostale djece koja su boravila na klinici, odlučila je nešto poduzeti. Odgo-vore na neka stručna pitanja potražila je u radovima dvojice francuskih psihijatara Jeana Itarda i Eduarda Seguina, a zatim je i sama istraživala mogućnosti i načine rada s takvom djecom. Bila je uvjerena da je rad sa “slaboumnom“ djecom pedagoški a ne medicinski problem.

Na pedagoškom kongresu u Torinu 1899. godine pokušala je senzibilizirati stručnu javnost za probleme odgoja i obrazovanja

mentalno zaostale djece, nakon čega je od tadaš-njeg talijanskog ministra prosvjete dobila zaduže-nje da u Rimu održi seriju predavanja za učiteljice o pedagoškom rada s ta-kvom djecom. Bio je to početak rada medicinsko-pedagoškog instituta ko-jeg je vodila dvije godine. U tom je razdoblju razvila specijalni didaktički ma-terijal za nastavu jezika i matematike.

Godine 1901. ponovno se upisuje na sveučilište. Slušala je predavanja iz antropologije, psihologije i pedagogije da bi se pri-

bližila otkriću tajne djeteta. Studij je za-vršila 1904., a tri godine kasnije započela je novi svojevrsni pedagoški eksperiment koji će se pokazati iznimno uspješnim i koji će joj donijeti svjetsku slavu. Naime, u siječnju 1907. godine u siromašnoj rim-skoj radničkoj četvrti San Lorenzu otvorila je Dječju kuću (Casa dei Bambini) i tako dobila priliku da svoj pedagoški koncept usavršava u radu sa zdravom djecom.

U prvom je planu pedagogije Marije Montessori individualnost djeteta - njego-ve potrebe, talenti i sklonosti. Potrebno je maksimalno poštivati tempo i ritam igranja, odnosno učenja djeteta, njegovati njegovu prirodnu radost učenja te tako podupirati njegovo samopouzdanje i samostalnost. Djetetu treba pružiti mogućnost razvoja u primjerenom i pripremljenom okruženju - prostorno prilagođenom i intelektualno po-ticajnom (Montessori pribor).

Već 1909. godine objavljeno je prvo iz-danje knjige o metodi Montessori (Il me-todo della pedagogia scientifica). Nekoliko godina kasnije pojavit će se i prijevodi na druge europske jezike. O pedagogiji Marije Montessori piše se u pedagoškoj periodici, a dvadesetih godina širi se i njezin utjecaj na pedagošku praksu. Godine 1929. osni-va u Amsterdamu međunarodnu udrugu za pedagogiju Montessori AMI (Association Montessori Internationale), koja i danas djeluje. Putovala je po europskim zemlja-ma, Americi i Indiji, držala predavanja i pridonosila recepciji svoje pedagogije ši-rom svijeta. Pratio ju je sin Mario, tajno rođen 1898. godine za vrijeme njezine veze s kolegom liječnikom Guiseppeom Monte-sanom. Do svoje sedme godine odrastao je s dadiljom na selu, a zatim su ga poslali u internat u Firencu. Majka ga je posjećivala, ali je tek kao odrastao saznao pravu istinu. Maria Montessori umrla je u Noordwijku, u Nizozemskoj, 6. svibnja 1952. godine.

Pedagoški koncept Marije Montessori kao alternativni pedagoški model živi u praksi već čitavo stoljeće, a renesansu do-življava sedamdesetih godina 20. stoljeća. U Hrvatskoj se o Montessori metodi prvi put piše u Napretku 1912. godine, a zatim u više navrata u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, kada se javljaju i malo-brojni pokušaji njezine primjene u peda-goškoj praksi. U posljednjem desetljeću 20. stoljeća pedagogija Montessori kao dio, doduše skromne alternativne pedagoš-ke ponude, vraća se u Hrvatsku.

U prvom je planu pedagogije Marije Montessori individual-nost djeteta - njegove potrebe, talenti i sklonosti

Maria Montessori (1870.-1952.)

Priredila Štefka Batinić

Veliko slavlje u Malom Lošinju

U nedjelju 11. o. mj., svečano je u okviru proslave Dana mornarice otvorena u Malom Lošinju srednja po-morska škola koja je zapravo nastavak “Nautike“ osno-vane već 1835. god., u kojoj je diplomiralo 4.592 pomor-ska kapetana. Pomorske tradicije Lošinja su velike, jer već 1844. godine Mali Lošinj ima 5.300 stanovnika, dva brodogradilišta, 130 jedrenjaka duge plovidbe, a Veli Lošinj sa 2.700 stanovnika 30 jedrenjaka duge plovidbe, pa je u to doba Lošinj najjači pomorski centar sjevernog Jadrana. Te je iste godine lošinjski kapetan Ante Buša-nić, prvi u tadašnjoj Austriji, uspostavio pomorsku vezu između Trsta i Bombaja u Indiji lošinjskim brigantinom “Joakim“.

U toj stoljetnoj lošinjskoj pomorskoj tradiciji govorio je na otvorenju direktor Lošinjske plovidbe Smiljan Lu-kanović, pošto je predsjednik NO Općine Vjekoslav Ga-ljanić pozdravio goste i mnogobrojne građane Lošinja. Otvorenju su prisustvovali pored mnogih istaknutih lič-nosti, i admiral Mate Jerković, komandant JRM, Vicko

Krstulović, član Izvršnog vijeća Sabora, Franjo Širola, predsjednik NO Kotara Rijeka, Milan Slani, narodni po-slanik, Kazimir Jelovica, predsjednik Kotarskog sindi-kalnog vijeća, direktor Pomorske škole u Bakru i Više pomorske škole u Rijeci i mnogi drugi.

Školske novineBr. 28 / 16. rujna 1960.

Nova škola u Drveniku kod Makarske

Sredstvima od 14 milijuna dinara počeli su mješta-ni Drvenika u Makarskom primorju, izgradnju školske zgrade. Posao je već prilično odmakao, pa su građevin-ski radovi uglavnom dovršeni.

Drveničani se nadaju, da će njihova škola biti potpuno gotova iduće školske godine. Tada će se moći govoriti i o otvaranju osmogodišnje škole, jer sada djeca iz Drve-nika idu u Osmogodišnju školu u Gradac, koji je dosta udaljen.

Nova škola gradi se u neposrednoj blizini novog nase-lja, koje se izgrađuje za stanovnike ugrožene od odronja-vanja jednog masiva kamena u Biokovu.

Školske novineBr. 28 / 16. rujna 1960.

PRIJE 50 GODINA

iz proπlosti

Maria Montessori s dječakom u dječjem domu u Rimu


πkolski æivot nekoÊ

Potrěboća, koju duboko osětjamo, jest, da se u javno obučavanje znatne proměne, znatna poboljšanja, te narodni pravac

uvede. Dèržavne je vlade zadatja i dužnost u porazumljenju sa dèržavnim saborom i polag odobrenih po njemu načelih posla se tog oz-biljno latiti; to zahtěva ne samo važnost pred-meta za cělo družtvo gradjansko, već i dužnost svakomu, ma i najsiromašnjemu dèržavljaninu pružiti prilike, te kèrčiti putove na prosvětu i svestrano narodno izobraženje.

Nu, dočim děržava u nastojanju oko pro-světe i izobraženja pojedine svoje dèržavljane podupire i podpomaže, te potrěbna na to srěd-stva pruža, mora ujedno ipak uvěk sloboda dèržavljanah, te osobito pravo obitelji ostati svetinja, u koju se bez skrajne nužde dirati ne-smie.

Imadu se u tom obziru u nas znatne i mnogo-strane težkoće provaliti. Po duhu priašnjega jo-šte věka udarajuće, i nemalo posve nenarodno ustrojenje naših učionah zahtěva iz obzira na sadašnji věk i probudjeni narodni duh znatnie proměne i korake, koji budu li onim plodom urodili, kog izgledamo, višelětno će tekar izku-stvo dokazati; dovoljan broj věštih i sposobnih učiteljah se tek pripravljati mora; znatnih trěba novčanih žèrtvah. No čvèrsta ipak je nada, da će slobodom i probudjenim narodnosti duhom ojačena snaga naroda, te oduševljenje za čast i srěću premile domovine, uvidivši neobhod-nu potrěbu tih žèrtvah, sve zaprěke i težkoće nadvladati.

Za da se pogibelji, koje naglo preinačenje za vas koliki narod opreděljenoga sustava škol-skoga za sobom vodi, bezkrajno neumnože, najshodnije će biti, da, mimoidući mnogi važ-ni predlog, takove samo nove glavne predloge ustanovimo, kojih je valjanost drugdě u tako-vih okolnostih, koje našim naliče, izkustvo jur potvèrdilo i dokazalo.

Osnova ova sadèržava samo glavna pravila sustava javnog obučavanja; pravila ova obšir-nie izradjenim sustavom školskim, službenim upravljanjem, te naknadnimi naredbami k savèršenosti privesti i u život staviti, zadatja će biti odgovorne dèržavne vlade; nu da se to izvede, jest, da kako s vrěmenom samo mogu-će. Najveću će k tomu pomoć pružati krěpko sudělovanje učiteljskoga stališa.

Pravila ova javnog obučavanja u mno-goj struci u těsnom su savezu sa budućim dèržavnim ustrojenjem naše domovine, kao n. pr. s uredjenjem županiah, kotarah i obćinah, sa sistemom obćega poreza i t. d., te iz toga uzroka imadu se mnoge u ovoj osnovi točke samo kao pogodbene (hipotetičke) smatrati.

U sustavu javnog obučavanja sačinjavaju I-vu, te ujedno najvažniu stranu pučke učione; jer njihova je zadatja izobraža-

vati dèržavljane u onih znanostih, te one pru-žati sposobnosti, koje u naprědak nijednomu dèržavljaninu uzmanjkati nesmiju. Dočim je u najnovije doba po ukinutju svake podčinje-nosti neuki naš puk nadziranja i rukovodjenja gospodskoga lišen, te većom stranom sam sebi ostavljen, dočim će vas narod u zakonotvorstvu udioničtvovati; zahtěva buduće blagostanje i srěća domovine, da se ni napori, ni žèrtve nešte-de, za da se svimkolicim dovoljna prilika pruži k onom izobraženju, bez kojega ni čověk kao slobodan član domovine dostojno sebe vladati nemože, te svako se pravo u golo protuslovje pretvori. U tu svèrhu je kod nas ponajprie po-trěbno: da se broj učionah, te grane podučavanja u njih umnože; da se ovim posve narodni pravac dade; da se věštii učitelji priprave, te obstojećim jur ozbiljna prilika k višjem izobraženju pruži; da se ovih stališ poboljša, verigah zavisnosti od svakog inog, osim školskog poglavarstva, oprosti, te time na višji stupanj uglednosti sta-vi; napokon da se vèrhovno upravljanje pučkih

učionah pověri muževom, koji imadu dovoljno u tome obziru izkustvo, te od svake ine, osim školske vlasti, nezavisni, važnomu se pučkomu odhranjenju posve žèrtvovati mogu.

Stranu II-gu javnog obučavanja sačinjaju srědnje učione; ove su stranom učione posebnih naukah, kojih je zadatje za po-

jedine u dèržavnom životu poslove pripravljati; stranom su pako takove, koje k višjemu svestra-nom izobraženju priliku i sredstva pruže. Ove stražnje děle se opet u dvě vèrsti: pèrva sastoji iz učionah gramatičnih i slovničnih (nižjega gi-mnazija) i liceuma (višjega gimnazija); dočim drugu vèrstu sačinjavaju gradjanska i realna učiona. Poglavita razlika obiuh sastoji u tom, da pèrve stare klasičke jezike i njihovu knji-ževnost kano bitni živalj i temelj izobraželnja upotrěbljavaju; dočim su druge vèrsti učione živućimi jezici i njihovim knjižestvom, osobito pako materinskim jezikom zanimaju.

Razdeljenje ovo zahtěva sadašnje stanje i cěla dogodovština europejske izobraženosti. Dočim se naime uslěd prvoga znatni dio dèržavljanah putem živućih jezikah i književnosti na višji stupanj izobraženosti dovesti može; zahtěva druga, da se za ne manji dio dèržavnoga žitelj-stva stara književnost kao temelj zadèrži i upo-trěbi, za da se izobraženju nepodrěže korenje, iz kog ono rastiaše, na kom do sada čvèrstvo stoji, te iz koga inače ne naknadnu hranu dobiva.

Svèrsti shodno postupanje u tom naukah predmetu, kad se ono, svake jednostranosti i pedantičke okorělosti prosto, ne samo strogim i suhoparnimi teoretičkimi slovnice pravili ba-vilo, nego u učioni jur do ozbiljnoga čitanja klasičnih dělah dotěralo bude, hitro će nadvla-dati onu mèržnju i hladnost, koja se je u novi-je doba prama toj naukah struci kod gděkojih pojavila.

Kod uredjenja obe vèrste ovih učionah slěde-ća su načela za pravila uzeta:1. Obe vèrsti moraju priliku k ozbiljnoj svestranoj izobraženosti pružati, te s toga se osim jezikoslo-vja s ostalimi obćimi znanostmi, naime: matema-tikom, prirodoslovjem i dogodovštinom baviti. 2. Obćenitostju naučnih predmetah izbavit će se izobraženje osobito onih učenikah, koji iz učionah druge vèrsti, t. j. gradjanskih i realnih proizlaze, od one jednostranosti, koju tekničkim pravcem dobivaše; te time će se dostići, da izobraženji sta-liši neće više glede načina njihova izobraženja, kao dosada, u dvě razlučene klasse razděleni biti. 3. Obe vèrsti učionah imaju ujedno učeni-ke za visoke sebi srodne učione pripravljati. 4. Svaka ipak vèrsta tih učionah neka, koliko je moguće, sačinjava stanovitu, u sebi savèršenu cělost, i neka u izobraženju učenikah don-le dotěra, da ovi sposobni, te ozbiljnimi zna-nostmi obskèrbljeni stupe u praktični život. 5. Iz jedne vjèrsti učionah u drugu prelaziti neka bude, koliko moguće, slobodno.

III-a te ujedno poslědna strana u susta-vu zavodah javnog obučavanja jesu sveučilišta i umětnost ili teknički

zavodi. Razdělenje ovih osniva se na istoj me-djusobnoj razlici, koja takodjer děli poglavito dvě vèrsti srědnjih učionah, kano temeljnih pri-pravilišta za ove.

Za sjedinjene sveučilištah s tekničkimi zavo-di, ako ćemo savèršena sveučilišta i savèršene tekničke zavode imati, neima nikakove važne potreboće praktične. Ako bo se i predavaju u obih stranom isti predmeti, nu ipak je u nači-nu predavanja i postupanju na obih stranah bitna razlika; pa dočim to sjedinjenje i zaradi pomanjkanja dovoljnoga města u istom stanju tako lasno moguće nebi bilo, nebi se time ni mnogo pomoglo onim, koji bi želili, da oba za-voda zajedno polaze. Z druge bi pako strane tim sjedinjenjem obih tako velikih tělesah něšto od one slobode kretanja i razvitka izčeznulo, koja

je svakomu izmedju njih za dostignutje poseb-ne svoje svèrhe neobhodno potrěbno. Dočim naime neima nade, da bi se za sve strane naše više od jednoga sveučilišta, te jednoga teknič-koga zavoda uvesti moglo, možemo na jednom i drugom znatni broj učenikah izgledati.

U osnovi za utemeljenje i uredjenje buduće-ga našega sveučilišta imadu, osim svestranog obzira na posebna zahtěvanja slavjanske naše narodnosti, za priměr služit austrianska, kako će se z nova urediti, te zatim inostrana sveu-čilišta, i to poradi one uzajamnosti, u kojoj moraju slični zavodi iz znanstvenoga gledišta uvěk stojati.

Sveučilišta su ponajprie zavodi poduča-vanja i najvišeg izobraženja. Od velike dakle važnosti, da se njima takov pravac

nenametne, koj bi mogao glavnoj ovoj zadaći štetu naněti.

Svèrhi shodno upravljanje kojega znan-stvenoga zavoda iziskuje podpuno i svestrano znanje, te praktično izkustvo, i može se stoga mirnom savěstju samo rukama u tom věštih muževah pověriti. Neposrědno upravljanje takovih znanstvenih zavodah, koji po naravi svojoj trěba da imadu mnogobrojnije tělo višje izobraženih učiteljah, može se, kako izkustvo uči, najsigurnie istomu tělu učiteljah, pod nad-zorničtvom višjega u tom věštoga nastojničtva i javnog mněnja pověriti.

Premda o obučavanju i izobraženju dèržavljanah brinuti se i nastojati osobito dèržavnoj vlasti pravo i dužnost pripada, što se njoj bez velike štete svih oduzeti niti nebi mo-glo; nu ipak iskreno udioničtvovanje i krěpki upliv tako pojedinih osobah, kano i većih druž-tvah jesu osobito glede pučkih učionah od velike znamenitosti. Z toga, premda se obskèrbljivanje svih javnih učiteljah iz dèržavne pěneznice radi jednostavnosti upravljanja čini najprikladnie, ipak, za da se ono udioničtvo uzbudi, shod-no se vidi, da se učione pučke i gradjanske za učione obćinah, ostale pako srědnje, te visoke učione za deržavne zavode proglase i smatraju, nu tako, da u pomanjkanju silah kod pojedinih obćinah dèržavna pěneznica u pomoć priteče. Po tom se ne bi obćinam dozvoljavalo, da ma-nje čine, nego što je strogo potrebo, ne bi im se ipak branilo više učiniti; pa na to bi nukalo i opominjalo ono osvědočenje, da se u tu svèrhu učinjene žèrtve doprinašaju u ime vlastite do-maće koristi. Ima li se pako za utemeljenje i uzdèržavanje najvišjih u ovih kraljevinah uči-onah, t. j. sveučilišta i tekničkoga zavoda, nov-čana pomoć od ukupne carstva austrianskoga vlade zaiskati, te time se isti zavod vèrhovnomu nadzorničtvu iste ukupne vlade podvèrći? – vi-sět će od budućeg odnošenja kraljevinah ovih prama rečenoj ukupnoj vladi, te dèržavnoga na-šega sabora u tome obziru zaključka.

Koji će se upliv općinam na učitelje i uprav-ljanje pučkih učionah dati, zavisit će u raznih općinah od stupnja izobraženosti dotičnoga puka; upliv će ovaj, i morat će s vrěmenom rasti.

Dočim pučke učione, te gimnazia u nas samobitne proměne i znatna poboljša-nja iziskuju, ostale vèrsti srědnjih uči-

onah, te visoke učione tekar se u život uvesti moraju.

Osnovu ovu odsěk prosvěte banskoga věća dèržavnom trojedne kraljevine saboru podnaša; nu ujedno prie toga putem takodjer tiska u na-rod šalje, za da se u tom poslu vèrstnim i spo-sobnim muževom staza pruži, po kojoj svoja u tome obziru mněnja, te naroda želje izraziti mogu. Javna bo koja naredba onda će samo ve-likim i blagotvornim uspěhom uroditi, ako se, iz duha istoga naroda proizišavša, s mněnjem takodjer najvèrsniih i najrazumnijih izmedju naroda sudarala bude.

Zbivanja i osobe iz stvarnog škol-skog života, zrcaljeni u pojedinač-nom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i nor-me bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti.Da bismo osvijetlili bogatstvo, razno-likost pa i proturječja naše školsko-pedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilu-striraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s dru-ge strane – u teoriji i normama.

Priređuje Anđelko Jelin

Osnova temeljnih pravilah javnoga obučavanja za Hèrvatsku i Slavoniu, objavljena u Narodnim novinama 1849. godine, rani je (po nekima i prvi) pokušaj samostalnog, cjelovitog, suvremenog i svjetovnog hrvatskog školskog zakonodavstva. Priređena je za javnu raspravu te raspravu i donošenje u »dèržavnom našem saboru«. Nije, nažalost, postala hrvatskim službenim propisom jer je, nakon oktroiranog ustava, carskom odlu-kom iz travnja 1850. hrvatski sabor bio raspušten

Neke odredbe Osnove§1.

Dèržava smatra za svoje pravo, no ujedno za svetu svoju dužnost, da se za obučavanje mladeži obojega spola brini, i obučavanje ovo tako srědstvom javnih učiteljah sama poděljiva, kao takodjer, da nad njim, na koliko bi se po privatnih osobah poděljivalo, bez uvrěde ipak obi-teljskih prava bdije.

§2.Svi roditelji i zastupnici (tutori) siroitčadi

dužni su děcu svoju ili pověrenu si sirot-čad u onih bar naucih podučavati ili podu-čavati dati, koji će se u naprědak u pučkih učionah predavati.

§3.Mladež može se podučavati: 1. u krugu

obitelji; 2. u privatnih i 3. u javnih učio-nah.

§4.U krugu obitelji može se mladež u svake

vèrsti naucih podučavati; nu mladež kod kuće obučavana dužna je:1. Najkasnije po izpunjenoj dvanaestoj godini u javnoj kojoj učioni javnomu se izpitu podvèrći, za da dokaže, je li u nau-cih, za javne pučke učione prepisanih, sa dovoljnim uspěhom podučena. U slučaju, ako se dovoljan uspěh pokazao ne bi, mogu se roditelji i zastupnici děce obve-zati, da nastoje nedostatak naukah, budi nastavljenim privatnim podučavanjem, budi u javnih nedeljnih i opetujućih učio-nah, izpraviti i nadopuniti.2. Za da se takova děca u javnu koju uči-onu primiti mogu, moraju javnim izpitom dokazati, da su za istu učionu potrěbite predběžne znanosti jur pribavila.3. Isto tako, da se strogi izpiti na visokih učionah, ili dèržavni izpiti, koji se tako-djer na nauke visokih učionah protežu, položiti mogu, potrěbno je, da izpitom tim podvèrći se želeći kroz izpite, ili javna svě-dočanstva dokažu svoju věšatinu i izobra-ženje u onih naucih, koji se na predtečnih pripravljajućih učionah predavaju.

§7.Javne učione děle se u nižje ili pučke,

srědnje i visoke učione. Pučkih učionah zadaća jest obučavati u svem onom, što u naprědak znati svakomu je dèržavljaninu neobhodno potrěbno. Visoke učione bave se strogo znanstvenim izobraženjem, na koliko se ovo u obće u učionah postići može; visoke te učione jesu sveučilišta, i visoki teknički zavodi. – U srědnjih učio-nah mladež stranom pripravlja se za viso-ke učione, stranom za razne onakove u gradjanskom životu poslove, koje više izi-skivaju izobraženje, nego što je ono, koje se u pučkih učionah dostići može, bez da bi ipak nuždu onoga strogo znanstvenoga pravca osětjali, kojim visoke učione uda-raju. – Takove jesu gimnazia, gradjanske, realske i ine razne vèrsti posebne (speci-alne) učione.

§8.U pučkih učionah mladež obučava se

bezplatno. – Ima li se pako u srědnje i vi-soke učione kakova, i kolika na pose ško-larina uvesti? opredělit će naš dèržavni sabor.

§14.Da pučke učione svèrhu svoju posti-

gnu, neka se dužnost polazenja učione za onu děcu, koja dalje od ovih učionah išla nebudu, od navèršene 6. godine do 12. opreděli, od 12. pako do 15. godine neka bude obvezana neděljne učione po-laziti […]

§24.Platja ima se učiteljem onolika opreděli-

ti, da oni prosti od svih inih prečećih ih poslovah sve svoje sile jedino i izklučivo javnomu obučavanju, te uz to kod seoskih učionah jedino jošte službi organistah žèrtvovati i posvětiti budu mogli, a pri tom, da oni istom platjom tako sebe, kano i, poslě kako su se jur několiko godinah u službi učiteljskoj sa dobrim uspehom ba-vili, cělu takodjer obitel městnim razměr-jem pristojno, bez težkih za život i hranu skèrbih i neodvisno od samovolje pojedi-nih članovah obćine uzdèržavati uzmo-gnu. Usuprot zahtěvat će se od učiteljah, da se oni izključivo te posve zvanju svome žèrtvuju; naročito pako pod nikakvimi uvěti dopustiti se neće, da bi oni ujedno službu zvonarah, ili seoskih bilježnikah obnaša-li. Kolika pako da može biti polag ovoga pravila najmanja platja, to ima opreděliti dèržavni naš sabor. […]

§25.Za podporu učiteljah u izpunjavanju

svojih dužnostih iznemogavših, za njihove udove i sirotčad utemeljiti će se za naše kraljevine posebni učiteljski zavod pen-zie, koi će se na godišnjih prinescih svih učiteljah osnivati. Svaki izmedju učiteljah dužan je kod toga udioničtvovati.

Osnova temeljnih pravilah javnoga obučavanja za

Hèrvatsku i Slavoniu [1849.]


pisma

NEDOUMIcE

O izjednačenju radnoga staža na 65! Bila sam šokirana i još sam u šoku!

Krajem godine navršit ću šezdeset godina života. Tek s 23 godine radno-ga staža u društvenom sektoru i vrtiću, konačno sam se zaposlila u osnovnoj školi. Dakle, prije točno 15 godina ja sam se ponovo rodila, toliko mi je zna-čilo to zaposlenje u školi, što sam odu-vijek željela, za što sam se školovala i što sam voljela. Jednim dobrim dijelom za to su zaslužni i moji prvi učitelji koji su tu ljubav davno prenijeli na mene. Bila sam sretna. Osmijeh i zadovoljstvo nisu silazili s mog lica. Učenici su toliko radosti unijeli u moj život da mojoj sreći nije bilo kraja. Imala sam puno strplje-nja za njih, a posebno su me odušev-ljavali daroviti koji su imali svoj cilj i uvi-jek težili doznati više. Bilo je i slabijih, ali budući da ne postoje dva ista čovje-ka na ovome svijetu, tako nema istih ni među djecom.

Kako je vrijeme odmicalo, postupno sam upoznavala sve čari učiteljskoga poziva. Koliko je samo truda bilo po-trebno uložiti pripremajući se za djecu da bi se svaki sat odradilo na najvišoj razini?! Koliko strpljenja, obveza, semi-nara, stručnih usavršavanja, dvostru-kih sjednica i po petnaestak godišnje na dvjema školama, kolika korelacijska planiranja, usklađivanja po HNOS-u, dvostruka dežurstva, što znači dežur-stvo dva dana u tjednu cijele školske godine. Biti na hodnicima, na propuhu i istodobno paziti i učenike koji ti nisu na oku, koji su skloni ozbiljnijim nestašlu-cima negdje u kutu. Opominjati ih, a pri tom ostati hladan i sabran i ne reagirati na njihove eventualne provokacije, ne-posluh i inaćenja.

Usporedno s tim, sve ove godine po-lako sam upoznavala i sve čari dječjih nestašluka i onih ponašanja koja pre-laze granicu dobrog ukusa, gdje više nema ni govora o normalnom kultur-nom ophođenju učenika prema učeni-ku, a sve dalje i učenika prema učitelju. Generacije su se znatno promijenile. Djeca su sve slobodnija, bez radnih navika, ne donose osnovni pribor za rad, nemaju strpljenja u radu, često se ponašaju kao da su došla na mjesto gdje će se samo dobro zabaviti, a ne učiti te njegovati i stjecati osnovne ljud-ske vrijednosti koje im očito nedostaju, a toliko su potrebne za život. Znaju za sva prava djece ovoga svijeta, ali svoje obveze još nisu svladala.

Ploče na ulazu u školu dodijeljene školama kao mjestu za nultu toleranci-ju nenasilja, bodu me u oči i pitam se pri svakom ulasku u školu, čemu one služe. Je li to samo ono što nas sva-kodnevno podsjeća na to da to da jako želimo pa će nam se onda to možda i jednom ostvariti. Bilo kako bilo, sve se promijenilo. Nisu više isti učenici, onakvi s kojima je bila uživancija raditi, nisu više isti učitelji. Za vrijeme odmora u zbornici samo se žalimo jedni drugi-ma na ekstremna ponašanja pojedinih učenika i što sve doživljavamo na na-stavi. Nisu više isti ni roditelji, a nisam više ni ja ista. I ja sam se promijenila.

Unatrag pet godina počeli su zdrav-stveni problemi, a na kraju treba pri-znati da sa šezdeset godina nemam više ni toliko snage, a ni strpljenja sti-šavati ih kad hoću nešto objasniti, a oni si dopuštaju, bez pardona, bez imalo srama, reći sve što im padne na pa-met, pariraju mi kao da su na nekakvoj parlaonici, a ne na nastavi. Ne slušaju, bezobrazni su jedni prema drugima, često i psuju, često im se ne da raditi, a najčešća je reakcija: ja to ne znam, ja to ne mogu, bez da bi pokušali barem

malo se potruditi napraviti nešto dobro kako bi naučili biti kreativniji, strpljiviji, uspješniji.

Ali, kako uvijek ima sreće u nesreći i u svakom zlu neko dobro, tako ima i razreda gdje je zaista zadovoljstvo ući, odraditi još jedan sat, napuniti baterije koje će se već sljedećeg dana ili sata potpuno istrošiti u nekom problematič-nom razredu nakon kojeg ćete se osje-ćati poput iscijeđena limuna. I tako iz dana u dan, iz stresa u stres. Ja sam na odlasku, a mojim mladim kolegicama i kolegama trebat će puno sreće, snage i puno živaca da bi ostali prisebni i bili u stanju odgajati i obrazovati nove ge-neracije, ako izdrže do 65. godine živo-ta. Ili će i oni osjetiti jednoga dana da više nisu spremni za nove nadolazeće generacije. Da, želim im puno sreće. Trebat će im!

Budući da krajem godine navršavam 60 godina, moja dokumentacija za mi-rovinu je u pretkompletiranju. Službe-nik koji radi na tom poslu nije mi izraču-nao iznos mirovine, barem okvirno, da bih znala što me čeka, jer kako kaže, vodi se rasprava o izjednačenju radno-ga staža na 65 te da je moguće da to bude još ove godine. To bi značilo da ove godine neću moći ostvariti staro-snu mirovinu. Bila sam šokirana!

Oni koji to pričaju i predlažu, bez uvrede, ne znam imaju li zdrav razum. Možda je to izjednačenje moguće u ne-kim profesijama, ali u radu s djecom, u tako specifičnom, stresnom poslu iz dana u dan, kako može žena, majka i učiteljica dati isto sa 65 godina kao i u mlađim godinama radnoga staža? I još značajnije pitanje - gdje će uopće raditi i gdje se zaposliti oni mladi učitelji koji su tek završili fakultet? Već sad, prili-kom opredjeljenja u koju školu nakon osnovne, djeca se pitaju što upisati. Ne razmišljaju o tome što bi željela upisati, nego se pitaju što upisati da bi se sutra mogla zaposliti. Ne pitaju li se to možda s pravom? Sve ovo je samo moj prilog raspravi, ako je uopće bude, zato jer znam da nisam jedina koja tako misli!

Irena Perić, Zagreb

RAZMIŠLjANjA

Kozmetički popravci ili radikalni zahvat? Naša je reforma zamišljena u prošlovjekovnom ozračju, a tradicija se svodi na klišeje

Definitivno se svijet promijenio. Ubr-zano se radi na kloniranju ljudi. Čovjek iz Kristova vremena je nestao! Žalo-sno, ali očito više nema Tvorca. Čo-vjek je konačno sam svoj (i drugima) postao stvoritelj - u laboratoriju. Suvre-mene ljude stvoriti bez greške na svo-ju sliku i priliku, je li to moguće? Ideja je zanimljiva i primamljiva, ali - suluda. Svi smo dio svijeta koji ubrzano srlja kroz bespuća i neizvjesnost. No, ne-mamo druge. Idemo i mi, ali kamo? Možda (sve) to i nije važno. Važno je da je školstvo konačno dotaklo najnižu točku organizacijske atrofije.

Znamo da školska nastava i shema novoga nije uspjela već u startu. Ovu reformu teško da itko može hvaliti, situacija je bez izgleda za dobro. Hr-vatska kriza školstva ne može se više svladavati parcijalnim kozmetičkim po-pravcima. Potrebno je korjenito novo, a novo se može provesti (samo) inter-vencijom novoga (zdravog), a ne po-litikom podobnih staraca. Nedvojbeno je to rezultat pedagoškog (i političkog) sljepila odgovornih. Izlazak iz ove situ-acije je nova reforma s novim idejama i stavovima!

Bilo je dosta eksperimentiranja. Mi smo tu u zaostatku za Zapadom i

svijetom uopće. Naša je reforma za-mišljena u prošlovjekovnom ozračju, a tradicija se svodi na klišeje. Novo mora biti otvorenije, jasnije i neopte-rećeno klišejima staroga. No, naše je školstvo zastarjelo i u dubini skriva sil-nu prisutnost dekadencije. Dakako, to je paradoks, jer samo suputnik zna da ima puta. Zato smo zalutali i ne znamo kamo idemo. Zagovaranje novoga, a raditi po starom, pogrešna je taktika. Najnovija reforma naše škole skup je zastarjelih ideja, stavova i pogleda.

Način na koji je strukturirano hrvat-sko školstvo ne može zadovoljiti ni obrazovnu ni odgojnu funkciju. Daka-ko, mi smo previše očekivali od refor-me, a dobili smo (ili ćemo dobiti) vrlo malo (i loše). A drugačije i ne može biti uz te famozne komisije (vijeća) koje se znaju samo međusobno nadmudrivati. Često čujemo da se moramo ugledati na europske zemlje. Rješenje, među-tim, ne dolazi od drugih, iluzija je da će se pojaviti neki novovjekovni Herbart, Komensky ili Makarenko.

Vrlo je hrabro koketirati s novim na posudbi tuđih ideja. Naši reformatori škole ne nude ništa ni novo, ni original-no, ni u didaktičkom (i pedagoškom), ni u tehničkom smislu. Pa, ako se već ugledamo na Zapad i pokušavamo se osloboditi Balkana (u sebi i oko sebe), odbacimo napokon stare i prepoznat-ljive šablone. Nije baš utješna, ali je istinita konstatacija da mi nismo orga-nizirano društvo, već frustrirano u ko-jem vladaju podobni.

Montaža pedagoga i zastarjelog zna-nja gubi na didaktičkoj i pedagoškoj logici. To je prošlost. Kopiranje tuđeg hrabar je pokušaj uvođenja novoga, ali to je ujedno prodaja roga za svijeću. Dakako, tim se ne postiže ništa, to je (uzalud) utrošeno vrijeme i novac.

Moramo spasiti školstvo od euta-nazije, pod hitno. Sutra je već kasno. Prosvjetnom politikom bave se ljudi (stručnjaci) koji imaju višak ambicija i manjak znanja. Dominacija klanova je očita. To je mentalna slika hrvatske budućnosti (i u školstvu) kakva nam se nudi reformom. Umjesto naprijed, mi se vraćamo! Naši kreatori reforme ostaju uvijek vjerni tradiciji (uhodanog puta), uz koji su odrasli i formirali se. Stoga, probudimo se i što prije potra-žimo kvalitetne ljude (stručnjake) i ide-je.

Marko Obradović, Slatina

PARADOKsI

Tko zapravo krši zakon?!Ravnatelj škole u kojoj radim, ali i inspekcijska služba, tvrde da moraju postupiti tako te mi sav-jetuju da pravdu tražim na sudu, zato što oni zakon čitaju, a ne tumače ga

Poštovani, pišem vam kao jedinom časopisu u Hrvatskoj koji se bavi škol-skom problematikom. Učitelj sam povi-jesti i zemljopisa u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi koja gubi učenike, a time i broj sati u nastavi. Iz tog će razloga je-dan od tri zaposlenika iz aktiva učitelja povijesti i zemljopisa izgubiti pola ili čak cijelo radno vrijeme, ovisno odluci Mini-starstva obrazovanja. Zakon o radu ne daje jasne kriterije prema kojemu bi po-slodavac mogao odrediti tko će dobiti otkaz, a tko zadržati posao. Rašireni je običaj da otkaz ili umanjeno radno vri-jeme dobije zaposlenik s najmanje sta-ža koji je posljednji došao raditi u školu, premda postoje i drugi kriteriji.

U mojoj je školi riječ o kolegici koja je

povjerenica Sindikata hrvatskih učitelja te se poziva na članak 249. Zakona o radu koji štiti sindikalne povjerenike od otkaza. U tome je podržava sindikat koji je stavio veto na ravnateljevu od-luku da ju iskaže kao tehnološki višak. Ako bi se doista primijenio taj članak, upravo bih ja izgubio posao ili dio sati kao radni višak. Ravnatelj je ovih dana zapravo već obavijestio Gradski ured o tome da sam ja višak za pola radnoga vremena.

Nakon konzultacije s brojnim odvjet-nicima i pravnim službama, došao sam do zaključka da sam u takvom slučaju zaštićen i ja prema članku 5. istoga za-kona koji štiti zaposlenika od diskrimi-nacije prema bilo kojem kriteriju, kao i po članku 247. koji štiti članove sindi-kata i one koje sudjeluju u sindikalnim djelatnostima, ali im također onemogu-ćuje da budu u povlaštenom položaju o odnosu na nečlanove i na one koji ne sudjeluju u sindikalnim djelatnostima. No, držim da je obavljanje poslova sin-dikalnog povjerenika upravo to sudje-lovanje u sindikalnim djelatnostima, a te djelatnosti, držim, ne stavljaju kole-gicu u povlašten položaj u odnosu na mene.

Članak 107. Zakona o radu određuje kriterije prema kojima se nekome može ili ne može otkazati ugovor o radu. Nig-dje se kao kriterij ne spominje sindikal-no povjereništvo. Dakle, ono nije kriterij prema kojemu bi netko mogao zadržati posao, odnosno netko drugi izgubiti jer nije sindikalni povjerenik. Također sam stekao dojam da bi se selektivnom pri-mjenom članka 249. u ovom slučaju kršio Zakon o suzbijanju diskriminacije, kao i Ustav. Jasno mi je da striktnom primjenom tog članka sindikalni povje-renik ne može dobiti otkaz, ali prema drugim navedenim člancima još ga manje trebam dobiti ja. Cilj je spome-nutoga članka 249. zaštititi sindikalnog povjerenika od pritisaka poslodavca, a ne osiguravati mu povlašteni položaj.

Ravnatelj škole u kojoj radim, ali i inspekcijska služba, tvrde da moraju postupiti tako te mi je savjetovano da pravdu tražim na redovnom ili Ustav-nom sudu, zato što oni zakon čitaju, a ne tumače ga. Mogao bih ovdje upitati zašto se čita upravo članak 249., a ne drugi relevantni članci, te bih mogao dodati da je čitanje bez tumačenja zapravo nemoguće, ali krenimo dalje. Članak Zakona o radu koji štiti sindi-kalnog povjerenika od otkaza temelji se, kako sam doznao, na Konvenciji 135. Međunarodne organizacije rada iz 1971. godine. U prvom članku te kon-vencije piše da sindikalni povjerenik ima zaštitu od otkaza temeljenog na položaju i aktivnostima sindikalnog po-vjerenika, dok u našem Zakonu o radu u članku 249. nema ni traga takvom obrazloženju! U kanadskom zakonu o radu, pak jasno piše da zaposlenik ne može dobiti otkaz zato što je sindikalni povjerenik.

Držim da je riječ o manjkavosti na-šega Zakona o radu koju bi svakako trebalo ispraviti. No, isto tako držim da sam oštećen čak i prema sadašnjem, manjkavom i proturječnom Zakonu o radu, kao i prema drugim, spomenutim zakonima. Držim, također da su ovim činom narušena moja građanska pra-va. Pitam se: 1. Je li sindikatima doista u interesu provoditi članak 249. Zakona o radu bez obzira na sve ostale članke istoga zakona, kao i na druge zakone koji se bave tim pitanjima? 2. Stvara li se kasta povlaštenih sindikalnih dužno-snika koji će imati veća prava u odnosu na ostale zaposlenike? 3. Zašto su-stav, kojega sam trenutno žrtvom, uop-će forsira takvo bizarno i nepotpuno tumačenje zakona koje, zapravo znači njegovo kršenje?

Hvala na pažnji i razumijevanju.Zabrinuti učitelj

Ivan Marijanović, Zagreb

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraće-nja, lektoriranja i redigiranja.

tema broja: obrazovanjem protiv socijalne isključenosti · broj 27 • zagreb • 14. rujna 2010....

Documents