tema broja: pravilnik o ocjenjivanju potvrda …poput političara. umjesto da javno izgovore čak i...

broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. aktualno 1www.skolskenovine.hr

TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 38 (2778) • Godina LXI. Zagreb, 30. studenoga 2010.

Potvrda učiteljeve profesionalnosti

i autoritetaU ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Vladimir Strugar, dr. Pavao Brajša, Silvija Grepl-Šain, Andro Mršić, Asja Jelaković, Martin Oršolić, Ljiljana Klinger, Vesna Lokner-Kralj, Marinko Plazibat, Blaženka Jelaš, Željko Stipić,

Višnja Francetić, Petar Mladinić, Jadranka Dorešić, Gordana Celinić Haramustek, mr. Nataša Ljubić Klemše, Hermina Koren

180 godina OŠ Ivane Brlić-Mažuranić u Strizivojni

Brže, više, bolje mogu i žele svi naši učenici

Str. 20-21

tema broja: PRAVILNIK O OCJENJIVANJU

HPKZ - JESENSKA ŠKOLAODGOJITELJA I UČITELJA

Svi na istom zadatku Str. 4

PrEDŠKOLSKI ODGOJ

Ravnateljice prve među jednakima

Str. 5

broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.aktualno2www.skolskenovine.hr

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected])

UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle ([email protected]), Branko Nađ ([email protected]), Ivica Buljan ([email protected])

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANjE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TIsAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SaDrŽaja

Znanstveno-stručna rasprava o nasiljuVELIKI IZAZOVI ZA OBITELj, ŠKOLU I cIjELU ZAjEDNIcU str. 7

Mali tehnološki kutakVRIjEME NOsI sVOjE...

str. 10

stručno usavršavanje u BugarskojKAKO INTERAKTIVNO PODUČAVATI? str. 12

Francuska - Kako motivirati djecuADOLEscENTE TREBA UsMjERAVATI I OHRABRIVATI str. 14

meĐU Namapiše Marijan Šimeg [email protected]

Ovih dana, točnije 30. studenoga, bit će puna če-tiri mjeseca otkako je svekolikoj hrvatskoj javnosti, a posebno onoj prosvjetnoj, predstavljen Nacionalni okvirni kurikulum, temeljni dokument našeg odgoj-no-obrazovnog sustava. Trebao bi nam rečeni doku-ment donijeti neke nove vjetrove, neke nove modele i metode učenja i poučavanja, neke nove program-ske i sadržajne module i još mnogo toga što bi u konačnici naš školski sustav trebalo učiniti kompa-tibilnim sa školskim sustavima razvijenih zemalja, a postignuća, znanja, vještine i kompetencije nas, bu-dućih građana Europske Unije, harmonizirati upravo s tom Europom kojoj toliko težimo i u koju samo što nismo ušli. Četiri su mjeseca prošla, a taj reformski dokument mnogima ne silazi s usana, a čini se da za mnoge predstavlja i najgoru noćnu moru.

Nisu se još smirile strasti oko toga treba li u nazivu dokumenta stajati „kurikulum” ili „kurikul” i sve mi se čini da je mnogima puno važnije kako se dokument zove nego što u njemu piše. Jezična prenja uvijek su na ovim prostorima bila zahvalno štivo i tema za ra-spravu pa i dalje slušamo o „naukovnoj osnovi”, na-stavnom planu i programu i još nekim sintagmama kao vjerodostojnim zamjenama za toliko omraženu riječ kurikulum. Ili o Okviru nacionalnog kurikuluma kao boljem nazivu aktualnog dokumenta!? Takvim, čini se, jalovim raspravama posve se promašuje bit stvari, a kad se one vode na velikim stručnim skupo-vima pred stotinama odgojiteljica, učiteljica, učitelja, profesora, stručnih suradnika, ravnateljica i ravna-telja, onda ih objektivni i imalo upućeni promatrač može shvatiti ne samo kao podcjenjivanje slušatelj-stva nego i kao jednostavno pljuckanje po dokumen-tu pljuckanja radi.

Kako drukčije shvatiti ostrašćene istupe pred ta-kvom masom prosvjetara u kojima počesto dominira nekritički ego pojedinaca koji svoje nezadovoljstvo činjenicom da u kreiranju NOK-a, bez obzira na to bili u prvom, drugom ili trećem sazivu Nacionalnog vijeća za kurikulum, netko nije uvažio njihove pri-mjedbe, sugestije ili rješenja određenog problema. I čim je tomu tako, onda ni dokument nije dobar, jer JA nisam sudjelovao u njegovoj izradi! Vade se kosturi iz ormara, nagađa se zašto je raspušteno moje, a

okupljeno sljedeće Nacionalno vijeće uz generalnu tvrdnju da od svega što je na snazi ništa ne vrijedi, ništa nije novo, suvremeno. Sve je tobože već viđe-no, a kako reče jedan akademik na nedavno održa-nom velikom stručnom skupu na kojem se govorilo i o kurikulumu, njegovo je prapočelo u HNOS-u, a u Vodiču kroz HNOS su svi postulati kurikulumskog pristupa u promjenama našega školstva.

Zašto se onda uopće odustajalo od HNOS-a kad u njemu imamo sve – od široke i uhodane logisti-ke do bogatog proračuna za njegovu implementa-ciju!? Osim toga, veliki je grijeh kurikuluma, prema mišljenjima nekih, što uvodi modularno planiranje odgojno–obrazovnog rada i razbija te nama toli-ko prirasle srcu četverogodišnje obrazovne cikluse koji su višestoljetna tradicija kako nas Hrvata tako i Austro-Ugarske Monarhije, naših susjeda Mađara i Slovenaca i Srednje Europe kao takve. Na velikim stručnim skupovima akademici se često ponašaju poput političara. Umjesto da javno izgovore čak i teš-ko probavljivu istinu koja se mnogima neće svidjeti, oni radije govore ono što misle da njihovi slušatelji žele čuti i čime se valjda dodvoravaju nekome, a za-pravo hrane vlastiti ego.

Kad s akademskih visina govore o kurikulumu kažu da taj dokument nije u skladu s preporukama HAZU i da na njegovu temelju nije moguće ni za-početi sustavnu preobrazbu hrvatskoga školstva. Idu i dalje, pa je na nedavno održanom stručnom skupu upravo jedan akademik, želeći valjda biti na silu duhovit, a odgovarajući na primjedbe učiteljica i stručnih suradnika da su rokovi za izradu školskih kurikuluma jesenas bili nerealni i teško izvedivi, izjavio k’o iz topa da škole nisu morale pisati svoj kurikulum, jer u zakonu ne piše u kojoj je godini taj famozni datum - 15. rujna. Ako je i od akademika, malo je previše, jer ne možemo se pretvarati da smo baš svi toliko tupasti. Nije korektno tako se sprdati s dokumentom koji u Hrvatskoj kasni barem deset godina i s kojim nisu zadovoljni svi oni akademski, pedagoški i ini vrhovi koji nisu bili odabrani da su-djeluju u njegovu kreiranju. Pa im je to razlog da ga popljuju kao nesuvisao, loš i, bez njihova doprinosa, posve promašen.

O kurikulumu da ti pjevam

GoVor StatIStIKe

PoDCrtaNo

Ovo društvo mora dobro zasukati rukave i raditi na promociji pravih vrijed-nosti, raditi na lišavanju straha građana od borbe za te vrijednosti, a kad je

riječ o KZ-u [Kaznenom zakonu], bila bih sretna da ga što rjeđe trebamo i zazivamo.

Dr. Ksenija Turković, profesorica Kaznenog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.Vjesnik / 7 dana, 27. i 28. studenoga 2010., str. 23.

OBAVIjEsT PRETPLATNIcIMAPoštovani pretplatnici,zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Škol-ske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka na-šega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uop-će do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretpla-te (tel. 01/4855-824 ili na [email protected]).

Redakcija Školskih novina


Slučajne li podudarnosti: nekako u isto vrijeme dok smo za prošli broj ŠN pripremali osvrt na rezultate GONG-ova istraživanja političke pismenosti, stavova i orijentacija hr-vatskih maturanata, u Bruxellesu je (22. studenoga) pred-stavljena studija koja se sličnom problematikom bavi na međunarodnom planu. Riječ je o najnovijem istraživanju postignuća građanskoga odgoja, točnije znanja, stavova i ponašanja učenika nižih srednjih škola (8. godina školo-vanja).

Rezultati međunarodnog istraživanja građanskog odgoja

Anketiranjem provedenim 2008./2009., najopsežnijim do-sad, bilo je obuhvaćeno više od 140 000 učenika iz 5 300 škola u 38 zemalja, a uključeni su i stavovi oko 62 000 na-stavnika. (Hrvatska, nažalost, nije u tome sudjelovala.) Istra-živanje pod nazivom The International Civic and Citizenship Education Study (ICCS2009), uz sufinanciranje Europske komisije, provelo je Međunarodno udruženje za vrjednova-nje obrazovnih postignuća (International Association for the Evaluation of Educational Achievement – IEA) s ciljem da se utvrdi u čemu su i koliko su mladi pripremljeni za buduće sudjelovanje u građanskom društvu.

– Zemlje u cijelom svijetu pred velikim su izazovima da pripreme mlade za preuzimanje aktivnih uloga u svojim društvima 21. stoljeća – kaže izvršni direktor IEA-a dr. Hans Wagemaker. – Svaka zemlja pokušava odgovoriti na neka ključna pitanja: što i kako učenici trebaju učiti da bi se pri-premili za društveni i politički život u vlastitoj zemlji, u Eu-ropi i u svijetu? Koja je uloga školskog sustava u poučavanju o njihovim pravima i odgovornostima kao budućih građana, dobrih građana.

Kad je riječ o znanjima koje su učenici stakli o demokrat-skom građanstvu, studija pokazuje velike razlike u sadržaju i opsegu, kako među zemljama tako i unutar pojedinih država. Ponajboljima se se iskazali finski, danski i korenski učenici, što se tumači posljedicom formalnog obrazovanja, utjecajem školskog poučavanja na proširenje znanja koje učenici stječu u društvenom životu svojega okruženja i posredstvom medija.

Učenici iz 24 europske zemlje pokazali su, u prosjeku, bo-lje rezultate od sveukupnog prosjeka. Oni su također pokazali da bolje od drugih poznaju činjenice o Europskoj Uniji, iako su u njihovim odgovorima znatnije razlike kad je u pitanju dublje poznavanje propisa i politika EU.

Zanimljivo, u većini zemalja učenice su više od učenika upućene teme građanskog odgoja; tome nasuprot, dječaci bo-lje poznaju sadržaje vezane za EU.

Od 15 zemalja čiji su učenici sudjelovali i u prošlom istra-živanju (1999.), rezultati su u sedam država slabiji, tek u jed-noj su bolji (Slovenija).

Istraživanje je jasno pokazalo da velika većina učenika pri-hvaća demokratske vrijednosti, rodnu ravnopravnosti, jedna-kost prava etničkih i rasnih skupina i doseljenika te slobodu kretanja diljem Europe. Ipak, postoji i ne baš neznatna manji-na koja ima negativan stav prema jednakim mogućnostima i slobodi kretanja, uključujući i migracija.

Nadalje, velika većina europskih učenika ima izrazit osje-ćaj europskog identiteta i ponosni su da je njihova zemlja članica Europske Unije.

Općenito, učenici pokazuju veće zanimanje za domaća politička i društvena pitanja nego za politike EU i međuna-rodne probleme. Čak tri četvrtine učenika iz europskih zema-lja izjavljuje da može komunicirati barem na dva europska jezika te da im škola omogućuje učenje o drugim zemljama, premda tek manjina ispitanika sudjeluje u aktivnostima i/ili skupinama vezanim za Europu.

Za budućnost demokratskog života nije sporedno ni slje-deće: više od 80 posto učenika misli da će (nakon stjecanja prava glasa) izlaziti na izbore, a vrlo malo ih očekuje/želi da se aktivno uključi u rad političkih stranaka.

– Način na koji pojedine zemlje pristupaju civilnom i gra-đanskom odgoju pokazuje njihove preokupacije i interese. No, svima je zajednička potreba osigurati to da obrazovanjem mladi postanu u potpunosti sudionici, aktivni članovi društva – zaključio je dr. Wagemaker prošloga tjedna na predstavlja-nju velike međunarodne studije o građanskom odgoju.

Anđelko Jelin

jo© jeDaN tjeDaN

Katolički vjernici pale prvu svijeću adventskog vijenca. Radosno vrijeme iščekivanja Božića, nada - usprkos svemu…

Za najbolje školske ekološke projekte nagrade Novoga lista i Ine zaslužili su:OŠ „Antun Nemčić Gostovinski” iz Koprivnice, OŠ Vladimira Nazora iz crikvenice i Hotelijersko-turistička i ugostiteljska škola iz Zadra

I ove godine okupili su se mladi pjesnici i njihovi učitelji/učite-ljice (mentori) u Cerniku da bi

pokazali kako se u osnovnim ško-lama Slavonije i Baranje pjesnič-kim izričajem najmlađih njeguju vrednote hrvatskoga jezika i razvija poetsko stvaralaštvo.

Pod pokroviteljstvom Ministar-stva znanosti, obrazovanja i špor-ta, uz potporu Brodsko-posavske županije, Poglavarstva općine Cernik, Euroma i Školske knjige, sedamnaesti po redu Susreti – po-nos Osnovne škole „Matija Gubec” i općine Cernik – imali su završnu svečanost 26. studenog, a bili su posvećeni nedavno preminuloj pje-snikinji Vesni Parun. Na raspisani natječaj ove je godine prispjelo 167 pjesama iz 43 osnovne škole.

Vjerni tradiciji dobrih doma-ćina, osnovna škola i franjevački samostan u Cerniku priredili su i ovoga puta bogat završni program manifestacije koja afirmira literar-no stvaralaštvo i štokavsko narječ-je. Nakon blagoslova i blagovanja kruha u franjevačkom samostanu, vrhunac svečanosti bila je odlič-no posjećena priredba u školskoj športskoj dvorani. U dobro osmi-šljenom i kreativnom programu, uz domaćine te goste iz Primošte-na, Žminja, Zlatara i Usore (BiH),

nastupili su svojim literarnim uradcima natjecatelji iz 26 slavon-sko-baranjskih osnovnih škola: u četiri tematske cjeline (Pjesmom ću doseći oblake, zvijezde, Moje srce pjeva, Radosti i muke odra-stanja i Pozdrav prirodi), ukupno četrdeset pjesama i njihovih auto-ra, što je publika oduševljeno po-zdravila.

Prema mišljenju ocjenjivačkog povjerenstva (Željka Horvat Vuke-lja, Tito Bilopavlović i Ivan Slišu-rić) ponajboljim mladim pjesnicima

su proglašeni te su posebna prizna-nja i nagrade Školske knjige dobi-li: Antonija Sedlar (OŠ Miroslava Krleže, Čepin, voditeljica Marija Dorić), Ivana Đulabić (OŠ Josipa Lovretića, Otok, voditeljica Marica Pejić), Katja Kasač (OŠ Svete Ane, Osijek, voditeljica Marija Matić), Mirna Gusić (OŠ „Matija Gubec”, Cernik, voditeljica Monika Kovar-bašić) i Patricija Eškutić (OŠ Ivana Filipovića, Osijek, voditeljica Bri-gita Krnić).

A. Jelin

Prošlog petka Hrvatska radiotelevizija širom je otvorila vrata najljepšim školskim vrtovima. Na zagrebačkom Prisavlju, u prepunom Studiju

„Bajsić” u koji su stigli učenici, učitelji, voditelji škol-skih vrtova i ravnatelji iz svih dijelova Hrvatske održa-na je svečanost proglašenja pobjedničkih školskih vr-tova za 2010. godinu. Projekt u kojem se u uređenju i ljepoti školskog okoliša natječu osnovne i srednje škole iz cijele Hrvatske pokrenuo je Obrazovni program Hr-vatskoga radija na prijedlog novinarke Lidije Komes, urednice ekološke emisije „ Slušaj kako zemlja diše”. Već šesnaest godina Hrvatska radiotelevizija provodi ga zajedno s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa te uz potporu drugih ministarstava i donatora, koji nagrađuju najuspješnije škole.

Prvi put u petnaestgodišnjoj povijesti projekta „Najljepši školski vrtovi u Hrvatskoj”, pobjednik Pri-morske Hrvatske je Dječji vrtić Jordanovac u Kašel Lukšiću. Od svih područnih škola najljepša je ško-la Kamanje, Osnovne škole Žakanje u Karlovačkoj županiji. Pobjedničku titulu kontinentalne Hrvatske osvojile su za prelijepi okoliš ravnopravno, pre-ma jednoglasnoj odluci Prosudbenog povjerenstva, Osnovna škola kardinala Alojzija Stepinca u Krašiću te Osnovna škola „Visoko” u mjestu Visokom u Va-raždinskoj županiji.

Osim keramičke diplome koju tradicionalno izrađuju učenici Osnovne škole Oca Petra Perice u Makarskoj,

pod vodstvom svojega nastavnika akademskoga sli-kara Ante Grčića, svakoj pobjedničkoj školi pripada i novčana nagrada od 10.000 kuna za daljnje uređenje školskih vrtova.

Dodijeljene su i posebne nagrade u iznosu od 5.000 kuna, koje su ove godine osvojili: Osnovna škola Nad lipom iz Zagreba za najljepši vrt koji uređuju djeca s posebnim potrebama; Centar za odgoj i obrazovanje „Lug” – Bregana, Samobor za najljepši okoliš odgoj-nog centra za djecu; Osnovna škola „Mikleuš”, Mi-kleuš za najljepši vrt na području stradalom u ratu i Učenički dom „Dora Pejačević” Zagreb za najljepši učenički dom.

Nagradu za kontinuitet u dugogodišnjem održava-nju ljepote svojeg školskog vrta, koji je već jedanput bio pobjednik, osvojila je Osnovna škola „Vođinci” u Vođincima, a nagradu za turizam, za školski vrt koji je postao turistička atrakcija svojega mjesta osvojila je Šibenska privatna gimnazija s pravom javnosti za sa-mostanski vrt Sv. Lovre.

Čestitke svim školama, učenicima i učiteljima na za-služenim nagradama za njihov trud i uređenje školskih vrtova u kojima njeguju i čuvaju ljepotu svojega kra-ja i čitave Hrvatske, kao i projektu „Najljepši školski vrtovi u Hrvatskoj” koji je osvojio nagradu Europske federacije turističkih novinara za jedinstven ekološko-edukativni pristup mladima.

R.I.

cERNIK ‡ XVII. sUsRET MALIH PjEsNIKA sLAVONIjE I BARANjE

HRT ‡ PROGLAŠENI NAjLjEPŠI ŠKOLsKI VRTOVI

Jedinstven ekološko--edukativni projekt

Slavonsko-baranjska mlada lirika

I. Slišurić dodjeljuje priznanja za ponajbolje pjesme XVII. Susreta


aktualno

U organizaciji Hrvatskoga pedagoš-ko–književnog zbora u Opatiji od 22. do 24. studenoga održana je

već tradicionalna Jesenska škola odgoji-telja i učitelja, na kojoj se okupilo više od tristo odgojitelja, učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja u dječjim vrtićima i osnovnim školama iz cijele Hrvatske. Otvarajući skup, predsjednik HPKZ–a dr. Nevio Šetić istaknuo je značaj ove najsta-rije prosvjetarske udruge koja će uskoro proslaviti i 140 godina svoga postojanja i kontinuiranog rada na unapređivanju odgojno–obrazovnog sustava i koja i da-nas potvrđuje svoju odanost i predanost, a sve s ciljem da naše obrazovanje bude još bolje. Izrazio je zadovoljstvo što se na stručnom skupu okupio širok tim struč-njaka – od odgojiteljica, učitelja razredne i predmetne nastave, stručnih suradnika i ravnatelja u vrtićima, osnovnim i sred-njim školama i učeničkim domovima, predstavnika lokalne vlasti pa do sveu-čilišnih profesora i akademika – i to je samo dokaz da nam je potreban cjelovit pristup u promjenama u kojima treba-ju participirati uistinu svi koji djeluju u obrazovnoj vertikali.

Upravo na tom zajedničkom obrazov-nom rastu moguće je procijeniti i ocijeniti te razvijati hrvatski obrazovni sustav koji nije tako loš kakvim ga neki žele opisati. Najgore je iz teorijskih visina savjetova-ti školama kako da rade. Puno je bolje svima otvoriti mogućnosti da škole same iznutra mijenjaju svoju praksu, mijenjaju sebe i upravo se kroz tu ravnotežu izme-đu teorije i prakse može najkvalitetnije unaprijediti hrvatsku školu. Promjene se moraju događati u školi i to je pokazao i HNOS, a sad imamo Nacionalni okvir-ni kurikulum, koji je samo okvir koji će pratiti brojni dokumenti, ali je najvažnije da svaka škola u njima pronađe sebe i da kroz svoj kurikulum iskaže sve svoje po-sebnosti i specifičnosti. Upravo zato pozi-vamo sve stručnjake na javni dijalog, na polemiku o stručnim pitanjima, a u tome i Hrvatski pedagoško–književni zbor daje svoj doprinos kroz organiziranje stručnih skupova koji su upravo javna tribina o svim važnim obrazovnim pitanjima – re-kao je Šetić.

Trodnevni skup ponudio je sudionicima pregršt vrijednih i zanimljivih sadržaja. U plenarnom dijelu o preobrazbi hrvatsko-ga školskog sustava, njegovoj naukovnoj osnovi i metodama poučavanja govorio je akademik Leo Budin. Ivica Lovrić, pro-čelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, koji je i glavni pokrovitelj ovoga skupa, govorio je o kurikulumu i ulozi osnivača, dr. Ar-jana Miljak o kurikulumu za rani odgoj i obrazovanje, a dr. Ante Bežen svoje je predavanje naslovio U potrazi za kuriku-lom hrvatskog jezika. Dekan Učiteljskog

fakulteta u Zagrebu dr. Vladimir Šimović govorio je o mogućem komparativnom uzoru u finskom modelu kurikuluma, aka-demik Vladimir Paar o svjetskim trendo-vima u obrazovanju i nacionalnom kuri-kulumu, a dr. Josip Burušić o kvantitativ-no izvedenim pokazateljima uspješnosti učenika i školi kao temelju kurikuluma.

Izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju

U okviru skupa održan je i okrugli stol s temom Kurikulum – izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju, na kojemu su go-vorili brojni istaknuti stručnjaci, sveu-čilišni profesori, akademici, odgajatelji, učitelji i stručni suradnici. Otvarajući okrugli stol, dr. Nevio Šetić istaknuo je da je uvođenje nacionalnoga kurikuluma izazvalo brojne polemike, jer je to vrlo složen i zahtjevan posao.

„Kurikulum je nemoguće izbjeći, jer nas sve promjene u svijetu i Europi upu-ćuju na te procese, ali bi trebalo u svemu izbjeći eksperimente, koji bi oslabili našu školu te iskoristiti sve prednosti koje ku-rikulum može ponuditi. Okrugli stol je i zamišljen kao otvorena tribina na kojoj

bi se kroz raspravu trebalo vidjeti gdje smo i kamo idemo i u kojem ćemo roku realizirati sve postavljene ciljeve. Produ-ženje primarnog obrazovanja je nužnost i moramo osvijestiti neke procese koji nas okružuju, jer obrazovanje je najveće bo-gatstvo i najveća snaga svakog društva. Preobrazbe su u Hrvatskoj započele, ali postoji previše administriranja koje tre-ba ukloniti te nerazumijevanja njegovih bitnih elemenata od toga tko će nadzirati sve te procese. Pitanje je i je li resorno ministarstvo dovoljno da to obavi ili tre-ba pri Saboru osnovati jedno ekspertno tijelo koje će sve to nadzirati. U svakom slučaju, dobro je da je baš oko kurikulum došlo do zbližavanja i suradnje najkom-petentnijih ljudi sa sveučilišta, iz znanosti i praktičara pa i političara i da se konačno shvatilo da je to ozbiljan zajednički pro-jekt” – rekao je Šetić.

Uvodničari na okruglom stolu bili su akademici Leo Budin, Vladimir Paar i Stanko Popović, dekan Učiteljskog fakul-teta u Zagrebu dr. Vladimir Šimović, dr. Ante Bežen, dr. Arjana Miljak, dr. Josip Markovac i mr. Nenad Marković, a na-kon njihovih izlaganja razvila se rasprava u kojoj je bilo i disonantnih tonova, kako pohvala tako i prigovora na račun Naci-onalnog okvirnog kurikuluma, njegovog uvođenja i provedbe u našim odgojno–obrazovnim ustanovama.

Kurikulum nije u suprotnosti s tradicionalnom nastavom

No, iz uvodnog izlaganja i prijedloga zaključaka što ih je znalački artikulirao akademik Leo Budin proizlazi da uspješno ostvarenje obrazovanja koje vodi prema usvajanju kompetencija nije u suprotnosti s provođenjem tradicionalne predmetne nastave kojom se postiže temeljito svla-davanje znanja i stjecanja vještina unu-tar pojedinih disciplina, što je kvalitetna podloga za razvoj ključnih kompetencija. Učitelji i nastavnici, bez obzira na njiho-vu predmetnu specijalizaciju, moraju pri-tom u međusobnoj suradnji sudjelovati u razvijanju ključnih kompetencija svojih učenika u kontekstu cijele škole.

Donošenjem Nacionalnog okvirnoga kurikuluma trebaju započeti brojne aktiv-nosti oko njegova postupnoga oživotvo-

renja. Predstoji nam provjera i nadopuna razrađenim postignućima odgojno–obra-zovnih područja i njihovo međusobno usklađivanje, priprema i izrada predmet-nih kurikula temeljenih na razrađenim postignućima odgojno–obrazovnih po-dručja. Valja napraviti pripremu za izradu udžbenika i ostali nastavnih materijala, ali i prilagođavati sveučilišnu izobrazbu učitelja i nastavnika te pripremiti kvali-tetne programe za osposobljavanje uči-telja, nastavnika i ravnatelja za primjenu nacionalnoga kurikula, dok je ne manje važan posao priprema smjernica za izra-du udžbenika i ostaloga nastavnoga ma-terijala.

Potrebno je točno pozicionirati rani i predškolski odgoj i obrazovanje kao uvjet za razvoj cjelovite ličnosti u suvre-menom društvu, a u sklopu toga valja se založiti za najvišu moguću razinu obrazo-vanja odgojitelja u sustavu predškolskog odgoja, što se može postići sveučilišnim diplomskim studijem.

Sustav ocjenjivanja treba učiniti tran-sparentnim i što je moguće manje subjek-tivnim. Tijekom obvezatnog školovanja bitni naglasak mora biti na usvajanju trajnih znanja i njihovoj primjeni. Potreb-no je stvoriti uvjete za integraciju djece s posebnim potrebama u redovni odgoj-no–obrazovni sustav, posebno dodatnim educiranjem nastavnika i odgojitelja, a posebno treba paziti da nastavni program kao i opterećenje učenika u osnovnoj i srednjoj školi budu primjereni njihovom uzrastu te da učenici imaju dovoljno vre-mena za slobodne aktivnosti.

Za obvezno školovanje treba odrediti zakonske i materijalne preduvjete, po-sebno glede opremljenosti škola i bitno povoljnijeg društvenog statusa nastavni-ka te zaustaviti negativnu i ostvariti po-zitivnu selekciju u odabiru nastavničkog zvanja, kao i ostvariti suvremeno orga-nizirane studije za nastavnike te njihovu cjeloživotnu izobrazbu.

Nastavnici su najjača karika Nastavnici moraju biti ponosni na svoj

poziv, predani svome pozivu i kreativni u radu s učenicima. Vrhunska izobrazba nastavnika bitna je osnova za unapre-đenje pozitivnih ishoda u sustavu obve-znoga hrvatskog školstva. Stoga je vrlo važno poboljšati nastavne kompetencije sveučilišnih nastavnika, koji obrazuju nastavnike za osnovno i srednje školstvo. Konačno, uspjeh preobrazbe hrvatskog školstva ovisi prvenstveno o nastavnici-ma – rečeno je na okruglom stolu na ko-jem je podržan prijedlog istaknut u Hrvat-skoj akademiji znanosti i umjetnosti, a to je da se zbog značenja preobrazbe obra-zovanja za dugoročni razvitak hrvatskog društva i države treba hitno, na najvišoj razini u Republici Hrvatskoj, formirati ti-jelo koje će biti nadležno za odobravanje preobrazbe i praćenje reforme hrvatskog školstva, a koje će biti izravno odgovorno Hrvatskom saboru.

Kako je netko rekao, da bi se napra-vio kvalitetan kurikulum treba se o nje-mu opredijeliti struka u najširem smislu i trebaju o njemu raspraviti oni koji ga provode. Svaka reforma koja nije u osno-vi imala takvu najširu stručnu raspravu i podršku prosvjetnih radnika – propala je. A mi već dvadeset godina nemamo nacionalnoga konsenzusa ni kad je riječ o obrazovanju kao prvom strateškom in-teresu države, ali čini se ni kad je riječ o tome kakvu Hrvatsku želimo.

Bez obzira na sve nesuglasice i straho-ve moramo kroz demokratsku raspravu propitivati sve probleme, projekte i pro-grame, a to će i ubuduće činiti Hrvatski pedagoško–književni zbor. No, kako net-ko reče, moramo puno kvalitetnije komu-nicirati, jer djecu učimo da se razumiju, a mi odrasli se niti čujemo niti razumijemo, premda svi govorimo istim jezikom.

Marijan Šimeg

HPKZ - jEsENsKA ŠKOLA ODGOjITELjA I UČITELjA

Svi na istom zadatku

Na stručnom skupu okupio se širok tim stručnjaka - od odgojiteljica, učitelja razredne i predmetne nastave, stručnih suradnika i ravnatelja u vrtićima, osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima, predstavnika lokalne vlasti pa do sveučilišnih profesora i akademika - i to je samo dokaz da nam je potreban cjelovit pristup u promjenama u kojima trebaju participirati uistinu svi koji djeluju u obrazovnoj vertikali

U okviru stručnog skupa predstavljena je i knjiga „Odnosi s javnošću u obrazovanju” autora Vlade Draguna, koja je nedavno objavljena u nakladi „Školskih novina”. O knjizi su govorili predsjednik HPKZ-a dr. Nevio ©etiÊ, Vinko Filipović, pisac predgovora, urednik Ivan Vavra i autor Vlade Dragun.

Uvodničari na okruglom stolu „Kurikulum - izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju”


„To je glavna teta i ona je svi-ma šefica, našim tetama i nama”, poučio je Matej tatu i mamu dok su prvi puta došli po njega u vrtić. Mališan je brzo naučio hijerarhi-ju, prepoznajući u ravnateljici vrtića autoritet za njega, njego-ve odgojiteljice i ostalo vrtićko osoblje. I iz njegove perspekti-ve, ali dakako i općenito, uloga ravnateljice u vrtiću jedna je od ključnih u odgojno–obrazovnom procesu. O nekim aspektima ulo-ge ravnatelja govorilo se i na ne-davno održanom stručnom skupu ravnatelja predškolskih ustanova održanom u Šibeniku, gdje su ravnatelji više od sto dječjih vr-tića kroz predavanja sveučilišnih profesora, savjetnika iz Agencije za odgoj i obrazovanje i svojih kolega ravnatelja te radom u ra-dionicama imali priliku utvrditi znanje vezano uz prepoznavanje novih paradigmi ranog odgoja i smjernica za poboljšanje rada u dječjem vrtiću te osnažiti svoje opće i stručne kompetencije.

Važna je suradnja s roditeljima

Na skupu se ravnateljima dječjih vrtića obratila i državna tajnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Dijana Vi-can, koja im je objasnila značaj donošenja Nacionalnoga okvir-noga kurikuluma te primjenu NOK–a u praksi. Naglasila je da NOK određuje što dijete određe-ne dobi može i treba znati i za što može i treba biti osposoblje-no tijekom razvojnog ciklusa. Pojasnila je da je NOK temeljni dokument iz kojeg će se razvi-jati drugi dokumenti, kao što su kurikulum za predškolski odgoj, osnovne i srednje škole, strukov-ne škole te Pravilnik o stručnom usavršavanju odgojno–obrazov-nih radnika.

Jedna od predavačica bila je i profesorica Dubravka Maleš, koja je upoznala ravnatelje vrti-ća s novim paradigmama ranog odgoja, među kojima je istaknula promijenjenu ulogu obitelji, na što je prvenstveno utjecala libe-ralizacija društva. U tim novim okolnostima, naglasila je, treba voditi računa o pravima djeteta tako da ih uvažavamo i slušamo, ali istodobno da im postavljamo granice i zahtijevamo od njih od-govornost. U Agenciji za odgoj i obrazovanja, kako nam je kazala viša savjetnica za ravnatelje u predškolskim ustanovama Inga Seme–Stojnović, već pripremaju novi stručni skup, odnosno ciklus Obrazovni menadžment, koji će se sastojati od 10 modula za rav-nateljice predškolskih ustanova i provodit će se u nekoliko para-lelnih grupa. Na naš upit kakav je odnos roditelja i ravnatelja i ima li mnogo primjedbi roditelja Seme–Stojnović odgovara da je pritužbi malo, a najčešće se od-nose na neupisanu djece u vrtiće. No, kazala je da su napravljeni veliki napori da se izađe ususret roditeljima te ispoštuje propisa-na procedura.

O iskustvima iz prakse i odno-sima s roditeljima govorila nam je i ravnateljica DV Kustošija Silvija Grepl–Šain, koja navodi da je suradnja s roditeljima jedan od glavnih pokazatelja kvalitete rada predškolske ustanove.

– Roditelj je ravnopravan član naše pedagoške zajednice, koji ima pravo sve znati i o sve-mu odlučivati. Kao ravnatelji-ca ustanove trudim se da moja suradnja s roditeljima ne bude samo deklarativna već i životna. A to znači biti roditeljima do-stupan u skladu s njihovim po-trebama, odnosno kada je god to moguće. Surađivati za mene znači biti učinkovit u rješavanju zajedničkih problema iskrenom i uvažavajućom komunikaci-jom. Nadalje, suradnja podra-zumijeva uključivanje roditelja u razne razvojne programe ko-jima jačam njihove roditeljske kompetencije, humanitarne ak-cije ustanove, izlete s djecom, projekte u radu s djecom, for-malna i neformalna druženja i slično, što je dio razvojne vizije ustanove, a nezaobilaznu ulogu i odgovornost na tom putu ima, dakako, ravnatelj predškolske ustanove.

Ravnateljica DV Kustošija navodi da ima problema, ali su rješivi.

Mijenjati i razvijati pedagošku praksu

– Naravno da nije lako i jed-nostavno voditi ustanovu u ko-joj participiraju djeca, njihovi roditelji i stručni djelatnici, kao i svi vrijedni zaposlenici koji su dio logistike predškolske ustanove. Sve probleme koji nastaju u mom vođenju ustano-ve svela bih pod nazivnik buke u komunikaciji ili lošega me-đusobnog razumijevanja, što je rezultat nerazvijenih osob-nih kompetencija. Taj problem imaju sigurno svi ravnatelji koji upravljaju i vode, kako mi to popularno kažemo, ljudske resurse, neovisno o tome ko-jom se djelatnošću bave – ka-zala je Grepl–Šain, istaknuvši da rješenje problema vidi u jačanju profesionalnih kompe-tencija svih sudionika života i rada ustanove.

– To znači razvijati pedagoš-ke kompetencije stručnih dje-latnika ustanove – odgojitelja, pedagoga, zdravstvenog vodi-

telja, defektologa i psihologa – poticati roditelje na odgojno roditeljstvo, jačajući njihove roditeljske kompetencije i ko-načno razvijati profesional-ne kompetencije ravnateljice predškolske ustanove, znanje i vještine, uvažavati osobine ličnosti ravnateljice, praved-nost, otvorenost, humanost, demokratičnost, kao i stil vođe-nja ustanove koji nije šefovski već voditeljski, odozdo prema gore. Da bismo se svi profili-rali u osobe koje profesionalno obnašaju svoje uloge i pri tome se dobro razumjeli, moramo razviti mrežu suradnje i podrš-ke unutar cjelovitog sustava predškolskog odgoja i naobraz-be. A to meni kao praktičaru znači sudjelovati u radu svih stručnih tijela koja su pod in-gerencijom našega strukovnog ministarstva, čiju viziju razvoja sustava operacionalizira Agen-cija za odgoj i obrazovanje u suradnji sa savjetnicama za predškolski odgoj. Vrijednim smatram i povezivanje s Uči-teljskim fakultetom u Zagrebu, kao i s Filozofskim fakultetom Odsjekom za pedagogiju, koji me jačaju nizom novih znan-stvenih spoznaja o djetetu koje uči i razvija se kao cjelovito biće. Konačno, ili bolje rečeno, na prvo mjesto stavljam i da-jem prioritet razvoju predškol-ske ustanove iznutra. A to znači neprestanim promišljanjem stručnih djelatnika predškolske ustanove mijenjati i razvijati našu pedagošku praksu kako bi svakog trenutka odgovarala stupnju zadovoljenja djetetovih primarnih i razvojnih potreba. To smatram ključnim proble-mom stručnog vođenja predš-kolske ustanove, koje je pod in-gerencijom ravnatelja, a pomoć vidim u stručnoj literaturi i pro-fesorima s Filozofskog fakulte-ta u Zagrebu. Uloga osnivača predškolske ustanove je nena-domjestiva, kako u financiranju sustava tako i davanju stručne podrške.

Na upit koliko je važan oda-bir suradnika u poslu, Grepl–Šain odgovara:

– Naravno da su svi sudionici odgojno–obrazovnog procesa

važni pri unapređivanju odgoj-no–obrazovne prakse, a sva-kako su najvažniji odgojitelji i članovi stručno–razvojne služ-be. Svaka ravnateljica svoje suradnike bira u skladu s vizi-jom razvoja ustanove i, dodala bih, iz osobnog uvjerenja te u skladu sa stavovima i vrijedno-stima ustanove. U našem vrtiću vrijednim smatramo kvalitetnu komunikaciju, prijateljski od-nosi i timski rad. Odgojitelji iz ovakvih ustanova zasigurno će biti dobar model ponašanja naj-mlađima. Moć i odgovornost

O tome kako djeca doživlja-vaju glavnu tetu u vrtiću Grep–Šain navodi:

– Ravnateljica predškolske ustanove po svojoj je ulozi najmoćnija osoba ustanove, ali istodobno osoba s najvećom odgovornošću. Čini mi se da uz veliku moć ide uvijek i velika odgovornost. Diskutabilno je, pak, kako djeci, polaznicima naše ustanove slikovito predo-čiti ulogu i važnost ravnatelji-ce. S obzirom na to da sam go-tovo svakodnevno u kontaktu s djecom, svi me poznaju i kažu: „To je teta ravnateljica, ona će nam kupiti nove igračke!“ A ja im se trudim što više približiti, kako bismo zajedno ostvarili topao emocionalni odnos. Svi se u našem vrtiću zajedno bo-rimo protiv klišeja i stereotipa u odnosima i komunikaciji. U tom smislu smatram da rav-nateljica nije ni više ni manje glavna od kuharice, spremači-ce ili odgojiteljice ustanove. A svojim ponašanjem, govorom i odnosom upravo takvu poru-ku pokušavam poslati svakom djetetu, roditelju ili djelatniku ustanove – rekla je Grep–Ša-in i zaključila da je rasprava o kompetencijama svih stručnih djelatnika predškolskih usta-nova hvale vrijedna, a onda je u tom kontekstu nezaobilazna i rasprava o kompetencijama ravnateljica te da se uz podrš-ku svih djelatnika može mnogo napraviti ukoliko za to imaju odgovarajuća znanja, vještine, sposobnosti i volju za rad.

Ivica Buljan

Ravnateljice ‡ prve među jednakima

Svi se u našem vrtiću zajedno borimo protiv kli-šeja i stereotipa u odnosima i ko-munikaciji. U tom smislu smatram da ravnateljica nije ni više ni manje glav-na od kuharice, spremačice ili od-gojiteljice ustanove - navodi ravnate-ljica DV Kustošija Silvija Grepl-Šain

PREDŠKOLsKI ODGOj

RAVNATELjIU VRTIĆU

Ustrajati u izgradnji međuljudskih odnosa

O svom poslu Silvija Grepl–Šain kaže da je ravnatelj predškol-ske ustanove poslovodni i stručni voditelj dječjeg vrtića.

– Kao poslovodni voditelj ravnatelj je dužan poštivati zakon-sku nomenklaturu, koja se odnosi na sustav predškolskog od-goja i naobrazbe. Uz Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi, tu je i Zakon o radu i Kolektivni ugovor za zaposlene u predš-kolskim ustanovama Grada Zagreba te niz internih zakonskih akata ustanove, kao što su Pravilnik o radu, Pravilnik o unutar-njoj organizaciji i načinu radu, Poslovnik o radu upravnog vijeća, Poslovnik o radu odgojiteljskog vijeća... Ravnatelj kao stručni voditelj predškolske ustanove ima najznačajniju ulogu u procesu pokretanja i upravljanja promjenama na putu razvoja od tradici-onalne prema suvremenoj predškolskoj ustanovi. To znači iz-graditi vrtić po mjeri djeteta, u kojem će ono zadovoljavati svoje primarne potrebe s jedne strane, a razvijati urođene potencijale, razvojne potrebe s druge strane, uz poštivanje njihovih prava. Nadalje, biti pokretač promjena znači imati jasnu viziju razvoja predškolske ustanove, koju su svi stručni djelatnici vrtića na vri-jednosnoj razini vrtića prihvatili te u čijoj izgradnji i ostvarenju svi predano sudjeluju. Konačno, dobar stručni voditelj predškolske ustanove uz zajednički rad na kvalitetnom podizanju razine od-gojno–obrazovnog procesa ustraje u izgradnji međuljudskih od-nosa svih djelatnika, pri tome razvijajući kvalitetnu komunikaciju i timski rad, uz ostavljanje što veće mogućnosti izbora – navodi Grepl–Šain.


Želja je svakog nastavnika da na kraju svoga nastavnog sata čuje: “Bilo mi je jako,

jako lijepo i to toliko da bih htjela da se još puno puta ponovi!“, jer to bi značilo da su njegovi učeni-ci sretni u školi, da vole učiti, da neće markirati niti biti nasilni, a to opet njega čini sretnim i moti-viranim za rad u nastavi. Upravo takve i slične poruke dobivaju na-stavnici koji polaze seminar Čita-nje i pisanje za kritičko mišljenje i primjenjuju interaktivne metode u svojoj nastavi.

Upravni odjel za društvene djelatnosti, školstvo i predškol-ski odgoj Grada Velike Gorice i Forum za slobodu odgoja Zagreb već sedmu godinu organiziraju stručno usavršavanje - seminar Čitanje i pisanje za kritičko mi-šljenje za nastavnike i stručne suradnike osnovnih i srednjih škola Velike Gorice. Tijekom osam jednodnevnih radionica, nastavnici osobnom aktivnošću upoznaju sedamdesetak suvreme-nih nastavnih metoda, tehnika i strategija rada s učenicima. Iako je projekt već jedanaest godina u Hrvatskoj, još postoji veliki inte-res za njega, a Grad Velika Gori-ca je među prvima koji su odmah prepoznali njegovu vrijednost i odlučili sufinancirati edukaciju svojih nastavnika.

Brzi razvoj tehnologije, znano-sti i znanstvenih postignuća, glo-

balizacija koja sve više ubrzava razvoj interkulturalnih odnosa i tržišnoga gospodarstva stvara-ju ozračje u kojemu uspijevaju samo spremni (i spretni) poje-dinci, oni koji su stekli temeljne odgojno-obrazovne vrijednosti i stručne kompetencije. No, odgoj i obrazovanje takvih osoba zahti-jeva stalnu promjenu nastavnih metoda i oblika rada koji će po-ticajno djelovati na razvoj svih područja učenikovih sposobnosti i osobnosti, a to je moguće samo ako je učenik aktivan i ravnopra-van subjekt učenja/poučavanja i otvorenog dijaloga, pripremljen i potican za svoj stil učenja, inter-disciplinarni pristup i praktičnu

primjenu naučenoga te ima razvi-jenu sposobnost kritičkog mišlje-nja i volju za timski rad.

Upravo su to temelji filozofije projekta Čitanje i pisanje za kri-

tičko mišljenje, a da se takav na-čin rada sviđa i učenicima uvjerili su se mnogi nastavnici koji orga-niziraju nastavu prema sustavu i metodama ovog projekta. Tije-

kom primjene suradničkih meto-da rada s učenicima, nastavnici su primijetili da učenici ove metode prihvaćaju s oduševljenjem, da imaju bolju koncentraciju i moti-vaciju za učenje, da su svi učenici aktivni na satu, da učenju pri-stupaju s više kreativnosti, da su opušteniji te otvoreniji u verbali-ziranju svojih misli i osjećaja, a ima i manje straha od neuspjeha, manje nediscipline i međusobnog nasilja. Metode omogućavaju kvalitetniju komunikaciju među učenicima, bolje međusobno upo-znavanje, razumijevanje i uva-žavanje te poštivanje drugačijeg mišljenja, a to opet dovodi do razvoja komunikacijskih vještina

i samopouzdanja, samostalnog i kritičkog promišljanja, trajnijeg i kvalitetnijeg usvajanja nastav-nog sadržaja, odnosno do bolje uspješnosti, ugodnijeg ozračja u razredu i školi i bolje suradnje s nastavnikom.

Samim se time i uloga nastav-nika mijenja; nastavnik više nije jedini izvor znanja i procjenjivač usvojenog sadržaja već, kako kažu polaznici seminara, orga-nizator nastavnog procesa i akti-vator učeničke aktivnosti/učenja. Iako treba više vremena za pripre-mu ovakvog načina rada, nastav-nici polaznici seminara naglaša-vaju veliko zadovoljstvo na kraju sata zbog zadovoljstva učenika. A da su učenici sretni i zadovolj-ni na kraju interaktivne nastave potvrđuju i njihove evaluacije u kojima su učenici drugog razreda osnovne škole napisali: “Bilo mi je ljepše nego staro!“, “Bilo mi je jako lijepo i to toliko da bih htjela da se još puno puta ponovi!“

Polaznici seminara naglašavaju da je puno lakše raditi ovim meto-dama u školama u kojima je veći broj nastavnika završio seminar i primjenjuju suvremene metode rada, jer tada su učenici već privi-knuti na suradničko učenje i otvo-renu komunikaciju. Nastavnici su također uočili da će se ciljevi Na-cionalnog okvirnog kurikuluma lakše ostvariti primjenom interak-tivnih metoda. N. N.

ČITANjE I PIsANjE ZA KRITIČKO MIŠLjENjE

Suradničke metode učenja i poučavanja

Učenici su motiviraniji za učenje, pristupaju mu s više kreativnosti i manje straha od neu-spjeha, razvijaju im se komunikacijske vješti-ne i jača samopouzdanje, usvajanje nastav-nog sadržaja je trajnije i kvalitetnije, a sve to dovodi do ugodnijeg ozračja u razredu i školi i bolje suradnje s nastavnikom

Prva hrvatska konferencija o obrazovanju u kemiji s međunarodnim sudjelova-

njem održana je u Splitu od 10. do 14. studenoga, a ostvarena je zahvaljujući zajedničkoj suradnji s vodećim svjetskim udruženjem kemičara International Union for Pure and Applied Chemistry u sklopu programa Flying Chemi-sts, Prirodoslovno-matematičkim fakultetom Sveučilišta u Splitu, Hrvatskim kemijskim društvom i uz potporu Agencije za odgoj i obrazovanje. Ovom je Konferen-cijom započeo dugoročni projekt usmjeren na kvalitetnije stručno usavršavanje učitelja i nastav-nika kemije u Hrvatskoj, koji će im omogućiti i lakšu razmjenu iskustava kako u Hrvatskoj tako i u široj regiji. Planirana plenarna predavanja i radionice vodećih svjetskih i domaćih stručnjaka prepoznali su učitelji i nastavni-ci kemije iz cijele Hrvatske, koji su se odazvali u velikom broju te svojim doprinosom u diskusija-ma i sudjelovanjem u radionica-ma osigurali ostvarivanje postav-ljenih ciljeva.

O konstruktivističkom modelu i modelu procesuiranja informa-cija tijekom učenja i poučavanja govorio je ugledni profesor Bob Bucat, predavač na University of Western Australia. Slijedila su

jednako zanimljiva predavanja profesorice Marian DeWane, Bo-ise, Idaho, SAD, o odgovorima koje nastavnici nerado susreću u testovima svojih studenata od-nosno o primjerima studentskih teškoća i trendova na prijamnom ispitu iz kemije, te predavanje profesorice Mei-Hung Chiu (Na-tional Taiwan Normal University) o tome kako poučavani shvaćaju kemiju, odnosno kako trebamo poučavati.

Drugi dan rada Konferencije obilježila su predavanja profeso-ra Toma Greenbowea o učenju u malim grupama i projektima, a o hrvatskoj inačici poučavanja ot-

krivanjem, temeljenoj na radu u malim skupinama učenika, govo-rio je docent Nenad Judaš, meto-dičar s Kemijskog odsjeka PMF-a u Zagrebu. Izrazito zanimanje učitelja i nastavnika pobudio je i profesor Mordechai Livneh (Bar-ilan University Ramat-Gan) iz Izraela svojim predavanjem o kemijskim pokusima s malim ko-ličinama reagensa i jednostavnim aparaturama te ekološki prihvat-ljivoj (zelenoj) kemiji.

Ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje Goran Si-rovatka, zajedno sa svojim surad-nicima Nenadom Markovićem, dr. Ivanom Vickovićem i Petrom

Vrkljanom, upoznao je učitelje i nastavnike kemije s rezultatima kvalitativne analize nacionalnih ispita 2008. iz područja prirodnih predmeta. Izabrana usmena pri-općenja, primjerice, prof. dr. sc. Tomislava Cvitaša s Kemijskog odsjeka PMF-a u Zagrebu o po-učavanju kemije u Hrvatskoj ne-kad i danas, Marine Stojanovske sa skopskog sveučilišta o pokusu kao sredstvu razbijanja zabluda, Melihe Zejnilagić-Hajrić s Pri-rodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu o Prethodno razvijenim kemijskim i fizikalnim koncepci-jama kod studenata prve godine praćena su s velikim zanimanjem

nazočnih kao i sva izlaganja na-stavnika, studenata i znanstveni-ka.

Upravo se takvim načinom rada nastojalo potaknuti učitelje i nastavnike kemije na suvremeni pristup stručnom usavršavanju putem odabira i raščlambe strate-gije učenja i poučavanja na svim razinama obrazovanja u kemiji. Neposredno sudjelovanje učite-lja i nastavnika kemije, sudioni-ka Konferencije u radioničkom dijelu trećeg dana Konferencije, primjer je kako u nastavnom pro-cesu izabrati odgovarajuću stra-tegiju poučavanja i pritom poti-cati istraživačko učenje i učenje otkrivanjem u malim učeničkim skupinama. Nositelji radioničkog dijela koji se održavao u učioni-cama Osnovne škole Bol u Splitu bili su dr. Metodija Najdoski sa skopskog sveučilišta, dr. Kreši-mir Molčanov, dr. Nenad Judaš i Petar Vrkljan.

Pokazalo se da je održavanje Prve hrvatske konferencije o obrazovanju u kemiji pun pogo-dak, jer je otvorila mogućnost razmjene iskustava i primjera do-bre prakse među učiteljima i na-stavnicima kemije kao i poticanje suradnje između škola i vodećih institucija u području kemijskog obrazovanja.

A. N.

IZ AGENcIjE ZA ODGOj I OBRAZOVANjE - PRVA HRVATsKA KONFERENcIjA O OBRAZOVANjU U KEMIjI

Razmjena iskustava i poticaj na suradnju


aktualno

Grad Osijek proteklog je vi-kenda bio domaćin trećega znanstveno-stručnog sku-

pa o nasilju pod nazivom Psihoso-cijalni aspekti nasilja u suvreme-nom društvu – izazov obitelji, ško-li i zajednici. Riječ je bila o trećem bijenalnom skupu, nakon prva dva održana 2006. i 2008. godine, kojeg su organizirali Filozofski fakultet u Osijeku kao domaćin i Društvo psihologa Osijeka.

Tijekom tri dana skupa preda-vanja i rasprave bile su otvorene svim profesijama koje bi mogle naći najbolje metode prevencije te sanacije rana koje nastaju zbog sve učestalije pojavnosti nasilja u društvu. Tako su se mogla čuti izlaganja psihologa, pedagoga, socijalnih radnika, defektologa, liječnika, pa čak i kriminologa te pravnika. Intencija je trećega bijenalnoga znanstveno-stručnog skupa ponovno bila sustavan pri-kaz problematike svih varijeteta nasilja, poručili su organizatori i istaknuli da se s nasiljem moguće boriti jedino na sustavnoj razini, uređenim sustavom edukacije, prevencije i sanacije, jer se na-siljem ne može i ne smije baviti samo jedna škola, jedna institucija ili nekoliko entuzijazmom pone-senih pojedinaca.

Roditelji s „kratkim fitiljem”Andreja Magoč, psihologinja

iz OŠ Antuna Bauera u Vukovaru, održala je predavanje o izravnoj povezanosti između vršnjačkog nasilja u školi i roditeljskih odgoj-nih postupaka.

- Vrlo je zahtjevno biti roditelj djeteta 21. stoljeća. Roditelji koji su nespremni te im kronično nedo-staju adekvatne odgojne vještine još su skloniji primijeniti fizičko kažnjavanje nasuprot iskrenom i povjerljivom razgovoru s dje-tetom, a kad se pojave problemi prelako odustaju, s izjavama po-

put „Ima sve što poželi, ne znam što mu je! Sve smo probali, više ne znamo što ćemo s njim!” Naro-čito je to prisutno na ovom ratom najviše stradalom području, koji je ostavio velike traume na roditelje i ponekad imaju „kraći fitilj”, od-nosno manje razumijevanja nego roditelji iz ostalih krajeva Hrvat-ske.

Zbog velike koncentracije djece i brojnih interakcija kao i količi-ne vremena kojeg djeca provode u njoj, škola je iznimno povoljno mjesto gdje djeca mogu iskazati mnoge neprimjerene oblike po-našanja kojima na različite načine

povređuju jedni druge. Škole ipak ne smiju zaboraviti ključnu ulogu roditelja kao primarnih socijali-zacijskih agensa, koji svojim od-gojnim postupcima mogu ostva-riti značajan utjecaj na to hoće li njihovo dijete postati nasilnik ili žrtva nasilja.

U OŠ Antuna Bauera provedeno je istraživanje postoji li povezanost između počinjenog odnosno do-življenog nasilja i tri dimenzije ro-diteljskog ponašanja: prihvaćanja, odbacivanja i psihološke kontrole. Roditelji koji šalju odbacujuće po-ruke svom djetetu u odgoju domi-nantno koriste kritiziranje, prema djetetu iskazuju malo pozitivnih

emocija te ga zanemaruju. Rodite-lji koji, pak, u odgoju djece iska-zuju visok stupanj psihološke kon-trole nepovoljno djeluju na razvoj djetetove samostalnosti i individu-alnosti. Istraživanje je pokazalo, primjerice, da se nasilno ponašaju dječaci čije ih majke odbacuju i pokazuju visok stupanj psihološke kontrole nad njima. Kod djevojči-ca je nađena pozitivna povezanost između nasilnog ponašanja i di-menzije kontrole majke i oca, što znači da što u većem stupnju rodi-telji nastoje pratiti djetetove emo-cije, misli i unutarnje doživljaje to će djevojčice u svom ponašanju više koristiti različite oblike nasil-nih postupaka.

- Potvrđeno je, dakle, kako veću vjerojatnost da postanu žrtve na-silja imaju djeca čiji roditelji če-sto viču bez razloga, nazivaju ih pogrdnim imenima, kažnjavaju bez razloga ili ih zanemaruju i ne pokazuju zanimanje za njihov svakodnevni život, a isto tako sputavaju i razvoj psihološke sa-mostalnosti i nezavisnosti djeteta, zaključila je Magoč.

Nažalost, u školi, u vršnjačkoj skupini nasilno ponašanje djeci može donijeti status i moć te ono postaje alat za komunikaciju s okolinom. U tom začaranom kru-gu teško je prekinuti lanac nasilja koji se proteže od roditeljskog doma do skupine vršnjaka.

Dobno heterogene skupine umjesto homogenih

Dilema koja se javlja kod svih stručnih djelatnika u organiziranju rada i provođenju kurikuluma u predškolskim odgojno–obrazov-nim skupinama jest raspoređiva-nje djece u dobno heterogene ili homogene skupine. Na osječkom su skupu o socijalnim kompeten-cijama djece spram homogenosti odnosno heterogenosti skupine govorile odgojiteljica mentorica Adrijana Višnjić-Jevtić i psi-hologinja Eleonora Glavina iz Dječjeg vrtića Čakovec, koje su

provele istraživanje u kojem je su-djelovalo 86 djece koja pohađaju heterogene i 83 djece koja poha-đaju homogene skupine u Dječjem vrtiću Čakovec, u dobi od treće do sedme godine života. Utvrđena je statistički značajna razlika u soci-jalnoj kompetenciji između djece koja pohađaju homogene skupine i one koja pohađaju heterogene. Zbog čega su djeca koja pohađa-ju heterogene skupine socijalno kompetentnija?

- Prvenstveno zbog poticaja vršnjaka različite dobi i boljih toč-nije raznovrsnijih kompetencija. U heterogenim skupinama uvijek postoji određeni broj djece razli-čite dobi koji skupinu pohađaju neko vrijeme te prenose socijal-no prihvatljive oblike ponašanja na novoupisanu djecu, zaključuju Glavina i Višnjić-Jevtić.

Odgojitelji koji biraju rad u dob-no heterogenim skupinama i sami su bolje osviješteni o važnosti so-cijalno kompetentnog ponašanja te se stoga više trude oko razvoja socijalne kompetencije kod djece. Djeca koja pohađaju heterogene skupine u predškolskim ustano-vama potencijalno mogu razviti veću socijalnu kompetenciju od one koja pohađaju homogene sku-pine, jer je socijalna kompetencija razvojna, stječe se i uči upravo u predškolskoj dobi. Dijete predš-kolske dobi najintenzivnije usva-ja regulaciju emocija, socijalna znanja i socijalno razumijevanje, socijalna umijeća, socijalne dis-pozicije kroz interakcije s djecom različite dobi.

Dobno heterogene skupine, na-posljetku, daju mogućnost djetetu da istodobno nekome bude poma-gač i onaj kome se pomaže. Na taj način, kroz različite situacije i iskustva dijete razvija empatiju i prihvaća sugestiju od kompeten-tnijeg, često starijeg djeteta u pri-rodnoj situaciji koja je najsličnija obiteljskom okruženju.

B. Nađ

OsIjEK ‡ ZNANsTVENO-sTRUČNA RAsPRAVA O NAsILjU

Veliki izazovi za obitelj, školu i cijelu zajednicu

Negativno ponašanje roditelja može izravno utjecati na pojavu nasilnog ponašanja kod djece, ali moguće je i posredno djelovanje koje se očituje u izboru prijatelja s kojima djeca provode vrijeme

VREDNOVANjE OBRAZOVNIH POsTIGNUĆA

Dok ovo čitate, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja sažima zaključ-ke netom održane konferenci-je „Nacionalni ispiti - potpora promjeni obrazovnog sustava i razvoja gospodarstva Republike Hrvatske” kojom je zaključena suradnja na projektu Razvoj su-vremenih politika i praksi pro-cjena znanja ivještina u RH, koji je Centar proveo uz savjetodavnu pomoć stručnjaka nizozemskog CITO-a, a financirala Kraljevi-na Nizozemska. Projekt koji je trajao deset mjeseci dao je rezul-tate koji pokazuju da je Centar ustanova koja ima mogućnosti, potencijale i zna na koji način i kojim putem treba kročiti kako bi se rezultati nacionalnih ispita koristili u svrhu razvoja ljudskih

potencijala u suvremenom druš-tvu, gdje je obrazovanje prioritet i gdje je nužna suradnja s gospo-darstvom.

Naime, model koji Centar iz-građuje u provedbi nacionalnih ispita zahtijeva promjene kako u odgojno-obrazovnom sustavu, tako i u uključivanju gospodar-skih čimbenika koji moraju reći kakvog stručnjaka žele, koje kompetencije mora imati mla-di čovjek koji nakon završene srednje škole ulazi u svijet rada i pred kojim je četrdesetogodišnji radni vijek. Brzi razvoj tehnike i tehnologija, kretanja u gospo-darskom razvoju kako u Euro-pi, tako i u svijetu, nameće nam osposobljavanje učenika na pot-puno drugačiji način od dosadaš-njeg. Jesu li znanja koja pruža-

mo u ovome trenutku učenicima dovoljna za njihov profesionalni razvoj u idućih pet, deset, tride-set godina? Možete li zamisliti da će mladi čovjek koji je prošle godine završio srednjoškolsko obrazovanje i zaposlio se moći samo s onime što smo ga naučili tijekom četiri godine odgovoriti izazovima struke bez daljnjega osposobljavanja? Odgovor je svima jasan.

Što nam je činiti? Prvi koraci u promjeni svijesti hrvatskoga društva učinjeni su provedbom državne mature. Državna matu-ra je učinila najsnažniji poticaj promjeni slike koja je prikazivala Hrvatsku korumpiranom, a upise na visoka učilišta povlasticom onih kojima je samo prezime do-nosilo prednost pri upisu ili zapo-

šljavanju. Vrijeme je da se krene dalje. Projekt koji je predstavljen na konferenciji daje posve novu definiciju nacionalnih ispita čiji ciljevi društveno-gospodarskom sustavu omogućavaju upravlja-nje znanjem. Obrazovanje mora biti poput najkonkurentnijeg poduzetnika, spremno za nove izazove, brze promjene ciljeva i osposobiti učenike, a buduće stručnjake, za trajno usvajanje novih znanja i brzu prilagodbu novim zahtjevima struke.

Upravo zbog toga i ispiti dr-žavne mature traže od učenika koji završava srednjoškolsko obrazovanje tri osnovne kom-petencije neophodne za daljnje učenje: jezičnu pismenost u materinskom i stranom jeziku, kojom se ostvaruje mogućnost komuniciranja te matematičku pismenost. Pri izradi programa gospodarskog oporavka hrvatska vlada znala je da su obrazovanje i ljudski kapital nositelji promje-na. I tu je neprocjenjiva uloga odgojno-obrazovnoga sustava i gospodarstva, koji zahvaljujući vanjskom vrednovanju imaju ne-

procjenjive podatke temeljene na rezultatima koji su vjerodostojni i nepobitni. Radom na ovome projektu Centar je uložio puno truda u razvoj stručnih kompe-tencija upravo iz navedenih ra-zloga, kako bi mogao zadovoljiti potrebe društva za promjenama.

Vanjskim vrednovanjem is-hoda obrazovanja postavljen je izazov pred Ministarstvo znano-sti, obrazovanja i športa i Mini-starstvo gospodarstva, ali i ostale čimbenike gospodarskoga razvit-ka Hrvatske. Centar je spreman za izazove i preuzimanje svojega dijela odgovornosti koja mu je dana u zadaću prije pet godina, kada je osnovan kao instituci-ja koja će sustavom vanjskoga vrednovanja pokrenuti promje-ne, ne samo u programskom smislu, već i promjenom u svije-sti naše javnosti koja mora početi vjerovati sustavu koji je prave-dan, transparentan i omogućava svojim učenicima, najvrednijem kapitalu naše zemlje, uspjeh is-ključivo na temelju osobnih po-stignuća, znanja i vještina koje stječe tijekom školovanja.

Kako mijenjati svijest?

Piše Višnja Francetićnačelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja

Andreja MagočAdrijana ViπnjiÊ-JevtiÊ i Eleonora Glavina


aktuakno

Prvi školski radio u splitu SPLIT – U Splitu je prošlog tjedna zaživio prvi

školski radio. Pioniri tog posla u gradu pod Marjanom su učenici OŠ Dobri, koji su slušatelje svoga Dobrog radija pozdravili uobičajenim pozdravom: „Dobar dan, upravo ste u eteru Dobrog radija, radija Osnovne škole Dobri.” Potom je uslijedila glazba dobrih vibracija pop-ularnog Gibonnija, a potom je uslijedilo upoznavanje s poviješću škole i podsjećanje na vrlo važnu osamde-setu obljetnicu škole. Do ovoga hvale vrijednog projek-ta došlo je kroz suradnju roditelja i ravnateljice Ivanke Zaper, kojoj je jedna od vrijednih mama predložila da se pokrene školski radio. Nakon što je nabavljena tehnika, započeo je odabir voditelja i novinara, a kan-didata nije manjkalo pa je proizvodnja mogla startati. Dobri radio odmah je stekao vjerne slušatelje među učenicima i nastavnicima, a emitirat će svakog tjedna program u isto vrijeme, u 10.15 sati, i trajat će za vri-jeme velikog odmora.

Pad broja učenika u Osječko-baranjskoj županiji

OSIJEK – Na području Osječko-baranjske županije tijekom proteklih devet godina, od 2001., dramatično je smanjen broj učenika u osnovnim školama: sa 30.954 na 26.333, koliko učenika ove godine pohađa osnovne škole u toj županiji. To znači da je nestao 4621 učenik ili 15 posto. Istodobno, smanjio se broj učenika i u srednjim školama, gdje ih je 2001. bilo 15.448, a sada je upisano 13.844 učenika, odnosno 1604 manje. Kako navodi Ksenija Zboži, pročelnica Županijskog upravnog odjela za prosvjetu i kult-uru, ako se uzme u obzir da po važećem državnom pedagoškom standardu škola ima oko 400 učenika, ispada da je u proteklih devet godina u županiji iščeznulo više od devet osnovnih škola te četiri sred-nje.

– Naravno da je takav pad vrlo zabrinjavajući, a još više zabrinjava činjenica da će se takav trend nastaviti, jer će prema projekcijama u školskoj go-dini 2015./2016. biti još 3000 učenika manje - kazuje Zboži, koja dodaje da je dosadašnja politika bila da se ne gase područne škole iako ima malo učenika. No, ovakvim tempom pada broja učenika moglo bi se dogoditi da nastavnici postanu višak.

Ambulanta za studente ZADAR – Zadarski studenti uskoro bi, nakon go-

dina čekanja, konačno mogli dobiti ambulantu. Naime, Studentski zbor krenuo je u realizaciju okupivši pred-stavnike Grada i Sveučilišta kako bi se dogovorili na koji će način riješiti ovaj problem i odakle naći sredstva. Studenti već godinama upozoravaju na ovaj problem, ali do sada nije bilo nikakvog odjeka. Kako navode u Studentskom zboru, brojni studenti im se svakod-nevno obraćaju, jer ih odbijaju čak i na Hitnoj, gdje im kažu da ih ne mogu primiti. Sada se traži adekvatan prostora u kojem bi studenti imali ambulantu, a dok se to ne dogodi snalažljivi studenti pokrenuli su virtualnu ambulantu, preko koje putem e-maila mogu postavljati pitanja, raspitati se za savjete i eventualno dobiti dijag-nozu za svoje probleme.

stipendije za deficitarna zanimanja

RIJEKA – Grad Rijeka otvorio je natječaj za sti-pendije u iznosu 1100 kuna mjesečno, koje će dobiti deset studenata koji se obrazuju za zvanje logopeda, socijalnih pedagoga, edukacijskih rehabilitatora te so-cijalnih radnika. Kako objašnjavaju u Odjelu za odgoj i školstvo te Odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb, Grad je prvi put raspisao natječaj za stipendiranje stude-nata koji se obrazuju za deficitarna zanimanja, jer je utvrđeno da takvi kadrovi nedostaju u školama i grad-skim ustanovama. Prema planu, budućim logopedima i socijalnim pedagozima bit će dodijeljene po dvije sti-pendije, dok će po tri stipendije biti dodijeljene onima koji pohađaju studij za edukacijske rehabilitatore i so-cijalne radnike. Prvi su puta uvedeni socijalni kriteriji, pa će prednost pri dodjeli stipendija imati studenti u obiteljima s malim prihodima, obiteljima koje primaju stalnu socijalnu pomoć te osobe s invaliditetom. Pred-nost će imati i studenti završnih godina studija, jer se ranije mogu zaposliti. Nažalost, stipendistima se ne može jamčiti zaposlenje, jer ustanove u Rijeci u kojima je zabilježena potreba za deficitarnim kadrom ne mogu raspisati natječaj za posao bez suglasnosti nadležnog ministarstva.

Ivica Buljan

UKRATKO

Nakon svakakvih državnih proračuna dosad, od soci-jalnih do kriznih, proračun

za 2011. godinu je proračun apsur-da, i služit će samo za održavanje hladnog pogona, odnosno novca neće biti praktično ni za što osim za plaće koje će u obrazovanju, da pa-radoks bude veći, biti i dalje među najnižim plaćama korisnika pro-računskih sredstava. Poručio je to Željko Stipić predsjednik Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod.

Upozorio je da su pojedine stavke u proračunu Minisitarstva znanosti, obrazovanja i športa smanjene do apsurda, a neke su potpuno ukinute.

- Najviše su smanjene kapital-ne investicije, prevencija nasilja i ovisnosti, poticanje izvannastavnih aktivnosti i stručno usavršavanje nastavnika i učitelja, a potpuno se staje sa sufinanciranjem naobrazbe u privatnim školama, financiranjem Nacionalnog vijeća učenika i izo-brazbom zaposlenika u školama za korištenje ITC-a.

Podsjetio je Stipić da je sadašnja vlast s prethodnim resornim mi-nistrom Draganom Primorcem iz-borno obećavala sve i svašta, poput toga da do 2011. godine u Hrvatskoj neće biti škola koje rade u tri smje-ne. To se očito neće dogoditi, jer se u idućoj godini na kapitalne investi-

cije planira potrošiti tek 47 milijuna kuna, što je dovoljno za cjelovito opremanje i izgradnju tek jedne škole. O jednosmjenskoj nastavi da i ne govorimo, jer je ovim tempom nećemo dočekati ni do polovice 21. stoljeća - smatra Stipić.

Najviše je ugrožena sigurnost učenika i nastavnika, odnosno stva-ranje sigurnog okruženja, budući da se za prevenciji nasilja i ovisno-sti izdvajaju nikad manja sredstva, pa se za prevenciju nasilja planira potrošiti oko 300 tisuća kuna, a za prevenciju ovisnosti oko 322 tisuće kuna, što iznosi smiješnih 0.55 kuna po učeniku.

- Unatoč činjenici da se eviden-tirani broj slučajeva nasilničkog ponašanja u osnovnim i srednjim školama kreće u rasponu od dvi-je do dvije ipol tisuće godišnje i u 2011. godini nastavlja se sa sma-njenjem sredstva predviđenih za borbu protiv ovisnosti i nasilničkog ponašanja. U zadnje su dvije godine iznosi za ovu namjenu i više nego prepolovljeni, te u okvirima predvi-đenih sredstava nije moguće realizi-rati niti postojeće, a kamo li uvoditi neke nove sadržaje. Budimo svjesni da se dnevno u hrvatskim školama događa 12 do 15 slučajeva nasilja, a tek svaki deseti dospije u novine - ističe Stipić.

U posljednjih godinu dana pro-

računima i rebalansima proračuna više su nego prepolovljena sredstva namijenjena poticanju izvannastav-nih aktivnosti. U osnovnom škol-stvu će se za ovu namjenu potrošiti svega nešto više od dva milijuna kuna, odnosno 5.5 kuna po učeniku, a u srednjem školstvu oko 10 kuna po učeniku. S ovakvim sredstvima boravak će se naših učenika u ško-lama i školskim sportskim dvorana-ma svoditi na vrijeme provedeno na nastavi. O svim posljedicama ovog restriktivnog rješenja suvišno je i govoriti.

- Unazađeno je stručno usavrša-vanje, a o vjerodostojnosti aktualne vlasti, kada je u pitanju odgoj i obra-zovanje, vrijedi se prisjetiti dvaju obećanja iz 2007. godine, čija se realizacija vezala uz 2011. godinu. Dokidanje rada škola u tri smjene, odnosno porast plaće nastavnika. Nastavnik je, s 15 godina staža, u 2011. godini trebao imati neto pla-ću u iznosu od 6.786 kuna, prema famoznoj knjizi tadašnjeg ministra Primorca “Pregled postignuća”. Samo u Zagrebu pet osnovnih škola još uvijek radi u tri smjene, za Hr-vatsku u globalu da ne govorimo, a plaća spomenutog nastavnika izno-si 5. 454 kuna, odnosno 1332 kuna manje od lažnog predizbornog obe-ćanja - zaključio je Stipić.

B. Nađ

Prošle školske godine dr. Ja-sna Stoić Brezak iz Klinič-kog bolničkog centra Rebro

u Zagrebu inicirala je uspješno predavanje o doniranju organa u Osnovnoj školi Pantovčak, ko-jim je ujedno započeo program zdravstvene edukacije učenika. Ove smo godine uz podršku rav-nateljice škole Romane Marin na-stavili takvu edukaciju i uvrstili je u naš školski kurikulum. Tako je za učenike sedmih i osmih razreda dr. Stoić Brezak održala predava-nje pod naslovom Što znam o ovi-snostima?, čime se škola ujedno uključila u aktivnosti u povodu Mjeseca borbe protiv ovisnosti (od 15. studenoga do 15. prosin-ca).

Dr. Stoić Brezak ispričala je tri nemile životne priče ovisnika iz zagrebačkog okruženja, osvrnuvši se i na sklonost mladih da opona-šaju svoje glazbene i filmske idole u čijim se životopisima konzumi-ranje različitih sredstava ovisnosti navodi kao nešto što se podrazumijeva sâmo po sebi, kao da je to normalno, dok je prava istina da nitko od nas ne bi želio živjeti ta-kvim napornim životom koji nerijetko odražava prazne vrijednosti bez istinskog sadržaja upakirane u blještavu medijsku ambalažu.

U sličnom je tonu predavanje nastavila i dr. Petra Fol-negović Grošić, psihijatrica u KBC Rebro. Naglasak je stavila na psihološke i socijalne čimbenike odrastanja mladih, posebno se osvrnuvši na vršnjački pritisak, že-lju za uklapanjem i pripadanjem grupi te radoznalost. Nije propustila spomenuti ni snažnu želju mladih za osamostaljenjem od svijeta odraslih, težnju za razvo-jem osjećaja vlastitog, ali i grupnog integriteta, kao i njihovu težnju za uspostavom svog, od svijeta odraslih, neovisnog sustava vrijednosti. U želji da ostvare ove prirodne težnje mladi ne pronalaze uvijek i primjerena rješenja i načine. Jasno je poručila da svatko od nas

treba izgraditi čvrst osobni, jasni stav protiv sredstava ovisnosti, i na taj na-čin reći „ne” bilo kakvom pritisku ili lažnoj sreći, kako bi prevladali sve rizike odrastanja i razvijali zdrave sti-love življenja.

Oko 120 učenika sa svojim je učite-ljima zainteresirano pratilo predava-nje i različitim se pitanjima uključiva-lo u diskusiju sa željom da se onima koji su ušli u pakao droge pomogne vratiti ih na pravi put, a neki od njih odvažno su stali pred novinare, koji su popratili događanje, kako bi poru-čili svojim vršnjacima, ali i starijima, da je droga veliko zlo koja mijenja život na lošije dok potpuno ne preuz-me kontrolu nad njim te da najčešće gubimo bitku s njom.

U okviru prevencije protiv ovisno-sti uz školski preventivni program kojim koordinira profesorica biologi-je Tatjana Polchert, školska liječnica dr. Ružica Orlović iz Doma zdravlja Črnomerec održala je predavanje o pubertetu i ovisnostima za roditelje

učenika petih razreda. Planirano je i predavanje struč-njaka Zavoda za javno zdravstvo, sociologinje Marije Cahunek-Žunec, suradnice Agencije za odgoj i obrazo-vanje, te stručnjaka Obiteljskog centra grada Zagreba namijenjeno roditeljima učenika sedmih i osmih razre-da.

Svim spomenutim aktivnostima škola podržava i uključuje se u Nacionalni program prevencije ovisno-sti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu te djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi za razdoblje od 2010. do 2014. godine. Svjesni su da se jedino znanjem kao moćnim oružjem može spriječiti zlouporaba razli-čitih sredstava ovisnosti i pomoći svakom djetetu da iz-gradi zdrav i pozitivan stav o sebi čime će steći osjećaj vlastite vrijednosti i sigurnosti. Jer, kako što se čulo na predavanju, zadovoljstvo, sreća, različitost i posebnost nikada ne dolaze izvana, već iznutra!

Vesna Rak, psihologinja, OŠ Pantovčak, Zagreb

sINDIKAT PREPOROD O PRORAČUNU ZA OBRAZOVANjE

Godina beznađa u odgojui obrazovanju

ZDRAVsTVENA EDUKAcIjA UČENIKA U OŠ PANTOVČAK U ZAGREBU

Ti ne uzimaš drogu... droga uzima tebe

Jedino znanjem kao moćnim oružjem može-mo spriječiti zloupora-bu različitih sredstava ovisnosti i pomoći sva-kom djetetu da izgradi zdrav i pozitivan stav o sebi te tako stekne osje-ćaj vlastite vrijednosti i sigurnosti


Piše Petar Mladinić, Zagreb

Zamislite da vam netko da-ruje klavir s tipkama koje sviraju krive note! Ili dže-

pno računalo čije tipke ispisuju krive znamenke! Ili softver za pisanje koji piše kriva slova! Što biste mislili o darovima? Što bi-ste mislili o darovatelju? Biste li uporabljivali darove za sviranje, računanje ili pisanje iako ti da-rovi funkcioniraju u slučajevima kad ne rabite krive tipke?

Što da pomislimo o onome koji svjesno ili iz neznanja daje djeci softver s krivim tipkama i/ili s njime poučava matematiku? Šime Šuljić javio se da je on je-dan od takvih i da je softver koji ima krive tipke Geo Gebra! U Školskim novinama u br. 31 od 12. listopada 2010. u članku Ima li u matematici demokracije? i u br. 35 od 9. studenoga 2010. Nečasna rabota (ne)poznatog kolege naznačeno je nekoliko temeljnih stvari matematike i/ili poučavanja i učenja matematike od interesa i za širi krug čitatelja (a ne samo nastavnika matemati-ke). No, najprije treba upozoriti na nekoliko stvari.

Tko (ne)smije postavljati pitanja?

U prvom se tekstu nigdje „ne izriču uvrede nemalom broju nastavnika“ kao ni „nastavnim materijalima tisuća kreativnih nastavnika diljem svijeta“, niti „izradi interaktivnih internet-skih stranica“. Šimi Šuljiću to se priviđa, jer toga u tekstu nigdje nema! U tom se tekstu proble-matiziraju softverska rješenja nekih matematičkih pojmova kao i pitanje vide li nastavnici to. I jesu li svjesni mogućih i nemogućih posljedica u svojem poučavanju uporabom takvoga manjkavog softvera. Ne spo-minju se konkretni nastavnici (imenom i prezimenom), niti se imenuje softver. Radi se o tekstu koji prakticira ad rem raspravu, a ne ad hominem kakvu pokušava prakticirati Šime Šuljić u svojem tekstu.

Na ironično-sarkastične hiper-

bole u dvjema anegdotama Šu-ljić se prepoznao, a nakon toga se bacio u potragu za identitetom autora prvoga članka Ima li u matematici demokracije? Smiju li „potpuno anonimne osobe ... postavljati pitanja“? Šuljić sma-tra da ne smiju.

Što je simetrala kuta?Stručno elaboriranje tehničkih

i metodičkih dostignuća Geo Ge-bre i usporedbe s drugim softve-rom kao alata za nastavu može se vidjeti na internetskoj stra-nici http://www.keypress.com/x25230.xml. S takvim stvarima nastavnici trebaju biti upoznati prije nego donesu svoju odluku odnosno odluke o uporabi alata. Još jedanput treba naglasiti da je ovdje riječ o nastavi matemati-ke i učenju, poučavanju djece (koja ne znaju matematiku!), a ne o blogerima i internetskim stranicama matematičara (koji znaju matematiku!). Usporedba je načinjena samo na temeljnim pojmovima nastave matematike. Svatko može razmotriti sine ira et studio taj elaborat i argumente te donijeti svoj sud i odluku.

Još na nešto treba upozoriti! Šime Šuljić svojim je tekstom eksplicitno potvrdio da su Geo Gebri ugrađene krive tipke. Pokušava samo zamutiti i rela-tivizirati primjedbe svojom in-terpretacijom. Ilustracije radi, dovoljno je osvrnuti se na prva dva primjera i Šuljićevo relativi-ziranje.

Simetrala kuta jest zraka s po-četkom u vrhu kuta kojoj je bar još jedna (dakle sve) točka jed-nako udaljena od krakova kuta. Ovo je citat iz Matematičkog rječnika, Zagreb 1995., str. 214., autora Ivice Gusića koje je iz-dao Element, a recenzirali prof. dr. sc. Vladimir Devidé, mr. sc. Alemko Gluhak i prof. dr. sc. Vladimir Volenec.

Ako to nije dosta da bi se uo-čilo pogrješno definiranje sime-trale kuta koju zagovara Šime Šuljić, onda se može otvoriti En-cyclopedia of Mathematics, vol. I, str. 104., koju je napisao Eric W. Weisstein, a izdala 2009. go-dine izdavačka kuća CRC Press iz New Yorka.

Usporedite Šuljićevu tvrdnju s ovom Gusićevom definicijom i primjedbom iz prvog članka i

zaključite kome se mogu uputiti ozbiljni prigovori! Tko tu ne ra-zumije o čemu se radi: Šuljić ili Gusić, Devidé, Gluhak, Volenec, Element, Weisstein...

Prije donošenja vlastitog za-ključka čitateljima predlažem mali eksperiment, istraživanje:

- nacrtajte kut (na papiru) i tražite od ispitanika da skiciraju/nacrtaju simetralu kuta;

- nacrtajte kut (ili dvije dužine koje se ne sijeku) i dva okomita pravca koje spominje Šime Šu-ljić, pa upitajte ispitanike što je na slici;

- nacrtajte kut i simetralu kuta (sukladno Gusićevoj definiciji) i upitajte ispitanike što je na slici.

U obrazloženju/interpretaciji drugog primjera Šuljić eksplicit-no pojašnjava da su zbog potre-ba softvera dane krive tipke, a ne zbog nastave.

Temeljna pitanjaVratimo se temeljnim pitanji-

ma koja se vide u objavljenim tekstovima u Školskim novi-nama, a koja mogu biti zani-mljivi širem krugu čitatelja. Principijelno je pitanje treba li se bespogovorno podrediti nesavršenosti tehnologije ili je mijenjati, usavršavati i podredi-ti je učeniku i nastavi? Mora li se respektirati dostignuta razina i iskustvo klasičnog poučava-nja, a tehnologijom dati novu dimenziju poučavanju? Zašto bi učenik morao nešto dodatno (i nepotrebno) provjeravati (ili slijepo vjerovati računalu), jer to dostignuta razina računalnog programa ne može učiniti na pravi način?

Tko u matematici, znanosti, svakodnevnom poučavanju smi-je postavljati pitanja, proble-matizirati određene činjenice i iznositi svoje mišljenje? Smije li to samo poznata osoba ili to smije i nepoznata (pa bila ona i

crni vrag s najzločestijim moti-vima)?

Pa, matematika je izgrađena i stalno se izgrađuje na stalnom propitivanju dostignutog i na mogućnosti da svatko iznese svoje argumente i protuargu-mente (dokaz i kontraprimjer) ili elaborira nove činjenice. U matematici nema povjerenja na riječ ili skrivanja iza titula, udruga, autoriteta ili demokrat-ske većine. Upozoravanje na to nije (niti može biti) uvreda ni-kome. Sve što je i postignuto u matematici rezultat je manjine/pojedinca koji je uspješno argu-mentirao svoje tvrdnje i na mo-gućnosti provjere njegovih tvrd-nji. (Odatle i aktualni prijepori u matematičkoj zajednici o tome može li se računalo uporabiti u matematičkom dokazu!)

Je li velikom Euleru bila uvre-da kad su mu (ne)poznati rušili tvrdnje? Za one koji ne znaju, Euler je jedan od najvećih i naj-produktivnijih matematičara svih vremena. Poznat je i po tome da

je objavio stotine netočnih tvrd-nji koje su mu oborili i poznati i nepoznati matematičari. Je li on zato manje velik?

Smije li se u nastavi olako ignorirati psihološka razina pro-blema? Primjerice, učenik uvijek vidi isti pravac, a računalo mu za različite kombinacije točaka tog pravca daje svaki put novu jed-nadžbu. Ili, simetrala je jedan objekt, a računalo mu daje dva objekta. Trebaju li geometrija i algebra biti usklađene i ne zbu-njivati učenike?

Argumenti sile ili sila argumenata?

Treba li edukacijski softver brusiti matematičke definicije, pojmove, činjenice oslobađajući ih natruha didaktičkom materi-jalizma ili ih treba dodatno za-gađivati odnosno komplicirati? Dakle, predlažem da svatko sam razmotri i sam sebi odgovori na neka od sljedećih pitanja.

Treba li se nastavnik i nastava podrediti alatu i njegovim ogra-ničenjima?

Smije li beskonačno nepozna-ta osoba (ili izmišljena) ili samo poznata i priznata (ma što god to značilo) raspravljati o matemati-ci?

Kako treba raspravljati: argu-mentima sile ili silom argume-nata?

Je li ukazivanje na lošu odlu-ku/aktivnost i njezino problema-tiziranje napad na osobu ili na odluku/aktivnost?

Mogu li titule, autoriteti ili demokratske odluke zaštiti ma-tematiku od netočnosti i glupo-sti? I treba li im se vjerovati na riječ?

Na kraju, svaki čitatelj može još jedanput pročitati oba na po-četku spomenuta teksta i prosu-diti o čemu je riječ.

odgojno-obrazovna praksa

Klavir s krivim tipkama

REAGIRANjE: IMA LI U MATEMATIcI DEMOKRAcIjE? (3)

Matematika je iz-građena i stalno se izgrađuje na stal-nom propitivanju dostignutog. U ma-tematici nema po-vjerenja na riječ ili skrivanja iza titula, udruga, autoriteta ili „demokratske većine“ - tvrdi Petar Mladinić u svome odgovoru Šimi Šu-ljiću na njegov čla-nak Nečasna rabota (ne)poznatog kolege (ŠN, broj 35., od 9. studenog 2010.)

Slika simetrale kuta u „Matematičkom rječniku“



Pišu mr. sc. Jadranka Dorešić, dipl. oec. i Gordana Celinić Haramustekdipl. ing. preh. teh.Srednja škola Ivan Švear, Ivanić Grad

Dana 15. listopada učenici četvrtog razreda komer-cijalnog smjera Srednje

škole Ivana Šveara zajedno sa svojim predmetnim nastavnica-ma mr. sc. Jadrankom Dorešić, dipl. oec. i Gordanom Celinić Haramustek, dipl. ing. preh. tehn., bili su na terenskoj nastavi u Varaždinu. Cilj je bio utvrditi znanje iz strukovnih predme-ta (povezati teoriju i praksu) te upoznati poduzetničke aktivno-sti u praksi. Osim toga, cilj je bio i proširiti opću kulturu učenika. Ekološki način proizvodnje

Posjetili su hladnjaču Podrav-ke Kalnik, gdje su vidjeli načine skladištenja i čuvanja hrane u hladnjači, s kojima su se učeni-ci do sada mogli upoznati samo teoretski na nastavi trgovinskog poslovanja; transporta, špedicije i osiguranja; poslovnih komuni-kacija, vanjsko–trgovinskog po-slovanju, marketinga, poduzet-ništva i u okviru drugih stručnih predmeta. Učenici su na taj način dobili kompletan uvid u jednu

vrlo važnu kariku proizvodnog procesa robe, ali i plasmana robe na tržište gledano s ekonomskog i komercijalnog stajališta.

Nakon toga su posjetili tvrtku Gumiimpeks koja se bavi dje-latnošću proizvodnje i reciklaže te skladištenjem gume. Učenici su na terenu upoznali bescarin-sku zonu Varaždina i uspješni ekološki način proizvodnje i reciklažu gume te proizvoda od gume, kao i način plasiranja robe na tržište, uglavnom inozemno.

Ova nastavna cjelina teoretski je obrađena na satovima pozna-vanja robe iznimno kvalitetno i zanimljivo prvenstveno za-hvaljujući njihovoj internetskoj stranici koja je bila od velike pomoći. Teoretska obrade na-stavne cjeline guma izvedena je na jedan zanimljiviji i drugačiji način koji se učenicima jako svi-dio i otvorio nove, dosad nepo-znate horizonte, a to sve skupa sada su vidjeli i uživo uz stručno vođenje zaposlenika. Učenici su obogatili svoje znanje, imali su

prilike vidjeti nove tehnologije u tvrtki koja se bavi ekološkom reciklažom gume jednoj od tri u svijetu.

U Varaždinu je nezaobilazno posjetiti uz asistenciju vodiča jedinu u Hrvatskoj entomološku zbirku kukaca Franje Košćeca, gdje su, među ostalim, zastuplje-ne skoro sve obitelji reda leptira karakterističnih za ovo područje. Za svaku utvrđenu vrstu dani su lokaliteti i datumi nalaza. U ovoj zbirci uvrštena je građa kukaca skupljena u razdoblju od 1930.

do 1970. godine u okolici Varaž-dina. Osim kukca, u ovoj su zbir-ci i priručne naprave kojima se u svom istraživačkom radu slu-žio sam osnivač Franjo Košćec. Kroz zbirku vodila ih je kustosi-ca Antica Bregović. U Gradskom muzeju

Bili su i u Gradskom muzeju u Starom gradu. Osim pečat-njaka, sudačkih žezla i povije-snih dokumenata, izložene su i vrijedne zbirke cehova, topova, kamenih spomenika te hladno-

Piše mr. sc. Nataša Ljubić Klemše učiteljica savjetnica, I. osnovna škola Bjelovar

Mogućnostima multi-medijskih prikaza i pristupa računalnim

mrežama, osobito internetu, omogućen je trenutni pristup golemu i brzo rastućemu broju informacija iz cijeloga svijeta, omogućujući ujedno njihovo pretraživanje. Uz to, pridonosi razvoju učeničkih sposobnosti samostalnog učenja i suradnje s drugima te njihovih komuni-kacijskih sposobnosti, zatim ra-zvoju pozitivnog odnosa prema učenju, unapređenju načina na koji učenici prikazuju svoj rad te njihovim pristupima rješava-nju problema i istraživanju.

Učenik u središtu učenja

Isto tako, učinkovita i racio-nalna primjena informacijske i komunikacijske tehnologije u različitim situacijama daje bitan

doprinos razumijevanju temelj-nih koncepata u području tehni-ke i informatike.

Stoga je odgovarajući pristup informacijskoj i komunikacij-skoj tehnologiji nužno omo-gućiti svim učenicima i u svim predmetima. U svijetu postoji mnogo dobrih primjera uvođe-nja novih tehnologija u obra-zovni proces. U Hrvatskoj još ima mnogo problema (tehnološ-ke, pedagoške, organizacijske prirode) s kojima se susreću uči-telji pri uvođenju ICT-a i e-uče-nja u nastavu, što rezultira ne-dovoljnim korištenjem e-učenja u nastavnoj praksi. U primjeni je treća generacija e-učenja (e-learning 2.0), čiji je glavni element primjena Web 2.0 ala-ta, a karakteristika postavljanje učenika u središte učenja i po-učavanja uz pomoć ICT-a i e-učećih tehnologija, pri čemu je uloga učitelja potpuno drugači-ja od one u tradicionalnoj školi, koja u svome radu ne koristi i ne primjenjuje nove tehnologije. Učitelj je pomagač i poticatelj u radu svojim učenicima, a taj cilj realizira korištenjem Web 2.0 tehnologija i društvenog softve-

ra koji uz određene pedagoške i didaktičke primjene omogućuje postizanje 95 posto uspješnosti u učenju (prema navodu Wi-lliam Glassera).

U novoj obrazovnoj sredini učionici s jednim računalom na različite načine mogu biti korišteni Web 2.0 alati. Već od prvog razreda učenike se može i potrebno je navikavati na upo-trebu i primjenu računala u svo-jem radu te ih uvoditi u svijet Web 2.0 kulture. Osim tehnič-kih preduvjeta (računala i prate-će periferije i veze na internet), osnovno je da učitelj svojim pri-mjerom učenicima pokažu da su FIT osobe (engl. Fluid in Te-chnology), spretne u ophođenju informatičkom tehnologijom. Sljedeći koraci su individualni, ali ovisni o osobnosti učitelja. Najvažnije je učenika staviti u središte učenja i stjecanja isku-stva.

Wiki alatiDugogodišnji korisnici Web

2.0 alata znaju za MOODLE pri CARNetu kojemu mogu pristupiti svi učenici na teme-

lju elektroničkog identiteta koji dobivaju od administratora ime-nika HUSO (hosting usluga za osnovne i srednje škole) sustava CARNeta. U izradu internetskih stranica škole unutar CMS-a (Content Management System), sustava za upravljanje sadržaji-ma pri CARNet-u, a koje karak-terizira jednostavno kreiranje i održavanje stranice škole te kontrola nad tijekom informaci-ja u zajednici učenja i suradnju na projektu, upućeni su mnogi učitelji. Pri tome je zbog pojed-nostavljenja, ali i omogućava-nja rada u pojedinim opcijama trebalo učenike podučiti kako raditi s uploadom, kako preni-jeti podatke s određenog medija na računalo i kako iste učitati na internet. Pri tome su korišteni mnogobrojni Web 2.0 alati za audio i video podcasting.

Za one željne spoznaja i iz-bora Web 2.0 alata magazin http://web2magazine.blogspot.com/2007/01/thanks-for-web-2.htm/ objavljuje listu najboljih 100 najboljih Web 2.0 alata. Iznimno korisni Web 2.0 ala-ti uporabljivi u nastavi i izvan nje su Wiki alati. Korisni su u

Vrijeme nosi svoje...Web 2.0 alati unutar NOK-a svoje mjesto pronalaze u me-đupredmetnoj temi Uporaba informacijske i komunikacij-ske tehnologije. Kao takva ima mogućnost biti najsuvremenije dostupno na-stavno poma-galo i sredstvo u svim odgoj-no-obrazovnim područjima

Poduzetničke aktivnosti u praksi

TERENsKA NAsTAVA: UČENIcI IZ IVANIĆ GRADA U POsjETU VARAŽDINU

MALI TEHNOLOŠKI KUTAK (1) (3)

Učenici su se na te-renskoj nastavi upo-znali s proizvodnjom i načinom skladište-nja i čuvanja hrane u hladnjači, s čime su se do sada mogli upo-znati samo teoretski na nastavi. Na taj su način dobili komple-tan uvid u jednu vrlo važnu kariku proi-zvodnog procesa



ga i vatrenog oružja. U travnju 2007. godine postav je obogaćen još jednom muzeološkom jedini-com, i to s oko 400 predmeta iz zbirki stakla, keramike i satova. Posebnost postava čini desetak soba koje, kao zasebne cjeline, kronološki predstavljaju stilska razdoblja: renesansu, barok, ro-koko, empire, bidermajer, histo-ricizam i secesiju. Šetnjom kroz te sobe doživjeli su duh prošlih vremena i način onodobnog živ-ljenja. Jedna prostorija u Muzeju posvećena je dvojici znamenitih Varaždinaca: povjesničaru i ilir-cu Ivanu Kukuljeviću Sakcin-skom te jezikoslovcu svjetskog ugleda Vatroslavu Jagiću.

Posjetili su i tiflološku izložbu u organizaciji Tiflološkog muze-ja iz Zagreba, koju je taj muzej prvi put postavio u svojem pro-storu prije godinu dana, kada se u cijelom svijetu obilježavala 200. godišnjica rođenja izumi-telja reljefnoga pisma za slijepe Louisa Braillea. Izložba govori o značaju Brailleova otkrića i djelu Vinka Beka, prvoga hrvat-skoga tiflopedagoga, čiju ideju o obrazovanju i što kvalitetnijem životu slijepih osoba treba i na-dalje promicati.

Bili su i na Varaždinskom groblju, a s mnogim legendama i pričama upoznala ih je Mirja-na Mikac, stručni vodič. Sve do dolaska Hermana Hallera, varaž-dinsko je groblje bilo kao i svako

drugo. Danas na njemu počivaju mnoge poznate ličnosti. Spome-nimo samo Vatroslava Jagića, Tomu Blažeka i Miljenka Stan-čića. Groblje je danas zaštićeni park prirode, a i spomenik kul-ture. Tome pridonose nadgrobni spomenici, čija se ljepota među-sobno nadopunjuje s prelijepo oblikovanim zelenilom. Spome-nimo reljef kipara Roberta Fran-geša Mihanovića te djelo Antuna Agustinčića, koji daje poseban sjaj ovoj igri svjetla i sjene, ze-lenila i spomenika. Mističnost varaždinskog groblja

U starom se dijelu groblja, zva-nom pekel, mogu pronaći najsta-riji spomenici, a na spomeniku Johana Galina može se vidjeti božje oko, ispod kojeg se nalazi mrtvačka lubanja s dvjema pre-križenim kostima. Ovakvi prizo-ri samo produbljuju mističnost ovog mjesta. Herman Haller, kao nekadašnji nadziratelj, groblje je uređivao od 1905. do 1947., da bi ono danas moglo imati prepo-znatljivi izgled. Zahvalni Varaž-dinci podarili su mu Aleju lipa, koja povezuje groblje i stari dio grada. Njihove se krošnje suve-reno nadvijaju nad Hallerovom alejom.

Sve te priče ponijeli smo u Ivanić Grad, podijelit ćemo ih sa svojim prijateljima te sačuvati uspomene na školske dane.

UPOZNAjMO sEBE!

Ljubav je način međusobnog ophođenja, sre-dišnji faktor timskog suradništva, važniji pro-duktivni faktor negoli strategija i racionalnost. Ljubav pripada području najvažnijega timskog softvera. Od članova tima treba ne samo zahti-jevati nego i brinuti za njih, poticati ih i prati-ti. Ravnatelj treba biti partner, prijatelj i otac. Motivirani želimo, izabiremo, hoćemo i djeluje-mo. Moramo biti poticani i usmjeravani jedna-komjerno izvana (vanjska motivacija) i iznutra (unutarnja motivacija). Iznutra smo motivirani dobivamo li priznanja za svoje uspjehe, doživ-ljavamo li sigurnost i zadovoljstvo u radu, osje-ćamo li povezanost s drugima u zbornici. Posao doživljavamo sa zadovoljstvom kada prihvaća-mo izazov, rješavamo probleme, prevladavamo rizik, pretvaramo nesigurnost u sigurnost i ostva-rujemo povezanost sa svima u zbornici.

Drugima u zbornici trebamo prilaziti s uvaža-vanjem, pošteno, iskreno, profesionalno, s pri-hvaćanjem, pozitivnim stavom, odgovorno, cje-lovito, sa suosjećanjem, uz opraštanje. Da bismo se mogli kvalitetno ponašati u zbornici važno je imati uvid u sebe, svoje ponašanje i reagiranje, prihvatiti sebe kakvi jesmo, slobodno i dozira-no otkrivati sebe drugima. Pred sobom moramo imati idealni ja – kakvi bismo htjeli biti, realni ja – kakvi jesmo, svoje jakosti i slabosti. Sret-ni kvalitetnije surađujemo nego nesretni. Svoju sreću trebamo ne samo za sebe nego i za one s kojima surađujemo.

Ključ sreće nije u genima niti u potrazi za po-voljnim vanjskim okolnostima nego u našem svakodnevnom svjesnom ponašanju. Imamo 40 posto slobodnog prostora da sreću svjesnim djelovanjem i mislima povećamo ili smanjimo. Uspješni suradnici proizvode rezultate, razvijaju nove ideje, motiviraju i povezuju suradnike. Što ne želiš da suradnici čine tebi, ne čini niti ti nji-ma. Postupaj sa suradnicima kako bi rado da oni postupaju s tobom.

Timska suradnja je važna u zbornici. Njoj je potrebna zajednička interpersonalna kvaliteta. Vrijeme velikih, genijalnih i kreativnih pojedina-ca pripada prošlosti. Individualna se kreativnost mora razviti u timsku. Timska kreativnost nije zbroj kreativnosti pojedinih članova tima nego nova kvaliteta različita od one pojedinog člana i sume njihovih pojedinačnih kvaliteta, vrijednosti

i produktivnosti. Discipline bi se lako složile kad ne bi bilo i njihovih predstavnika.

Da bi zbornica bila više nego samo zbroj njezi-nih članova potrebno je ono između – međusob-na suradnja. Važna je međusobna povezanost, suradnja, odnosi, komunikacija, prilagođavanje i doživljavanje suradnika. S optimalnom orga-nizacijom postižemo 20 posto suradnje, a ostalo ovisi o stavu suradnika, njegovoj osobnoj odgo-vornosti, svijesti i načinu promatranja. Suradnja uključuje osobnu odgovornost, unutarnju moti-vaciju, slobodno prihvaćenu obavezu. Odgovor-nost pretpostavlja izbor (autonomiju), volju (ini-cijativu) i kreativno reagiranje suradnika.

Odlučni se odlučuju za ono što im je važnije. Preuzimaju glavnu ulogu u svom životu. Ako ne-što žele i nemoguće postaje moguće. Odlučni se doživljavaju kao autori, a ne žrtve svog života. Prihvaćaju posljedice svojih odluka. Ne osjećaju se upravljanima od drugih. Ne možemo utjecati na vjetar, ali možemo upravljati jedrima. Ako ne možemo promijeniti lošu situaciju, možemo svoj stav prema njoj. Kontrola se premješta izvana prema unutra. Sami smo odgovorni za naše do-življavanje. Stres ne postoji kao takav nego ga mi stvaramo.

Izabrali smo takav doživljaj. Svaki kreira stres na osnovi osobnog iskustva. Stvarima dajemo individualno značenje. Ako sami ne dopustimo, nitko i ništa nas ne može naljutiti. Na nas ne dje-luju događaji nego naš način reagiranja na njih. Osobno odgovornu i slobodnu suradnju i obave-zu nazivamo obvezivanjem (commitment). Od-govornost se doživljava kao užitak. Međusob-no povjerenje u zbornici omogućuje zajednički i timski rad, čini ga bržim, potiče prihvaćanje promjena, štedi novac, povezuje i štiti unutarnju motivaciju i djelotvorno je. Ne uspijeva u modelu oni gore i oni dolje . Faktor je vjerodostojnosti. Povremene suradnike pretvara u stalne. Nema kvalitetu vječnog trajanja. Pametan egoist sura-đuje i ima povjerenja. Pogreška je vjerovati svi-ma i nikome, previše i premalo. U prvom slučaju postajemo plijen drugih, a u drugome bez dru-gih. Kod povjerenja možemo dobiti ili izgubiti, a kod nepovjerenja uvijek gubimo. Tko ne želi ni-šta izgubiti ne može ništa dobiti. Nepovjerenjem izazivamo nepovjerenje. Povjerenje se ne može pozitivno dokazati. Ako nemamo povjerenja u povjerenje i nepovjerenje u nepovjerenje, nikad nećemo doznati je li povjerenje opravdano. Tko sebi vjeruje i sebi dopusti ranjivost, u sebi je si-guran, ima unutarnju opuštenost i jakost, može izdržati napetost između očekivanog povjerenja i mogućnosti razočaranja, dobiva povjerenje i drugih.

Zbornica odražava dušu svake škole. Nju ne sačinjavaju samo stol i stolci nego i oni koji na njima sjede za vrijeme odmora i sjednica. Za tim se stolom moramo snabdijevati novim idejama, dobivati novu energiju, ali i rješavati razne nedoumice. Tu bismo trebali dobivati su-pervizijsku pomoć u našem radu s učenicima. Sve to je nemoguće bez navedenih pretpostavki, umijeća i vrlina, odnosno, rada na sebi i svom ponašanju.

(U sljedećem broju: Lukavo, naivno i pametno ponašanje učitelja)

Ljubav, motiviranost i

međusobno povjerenje u zbornici

primarnom obrazovanju i na korisničkoj razini, a s pora-stom informatičkih znanja i na uredničkoj razini, što se posebice odnosi na nastavno i znanstveno osoblje koje ras-polaže relevantnim informaci-jama koje se mogu objaviti na Wikiju.

Putem društvenih mreža učitelj dobiva svojevrstan uvid obiteljske odnose, sklonosti, afinitete te na određeni način

može tumačiti određena zbi-vanja u obitelji (kad učenici

dobiju privolu i povjerenje roditelja počinju iskazi-vati osobnost, a danas to biva vrlo brzo, jer roditelji imaju sve manje vremena

za kontrolu svih djetetovih aktivnosti tijekom dana).

NadogradnjaPremda se Web 2.0

alati ne dijele na napred-nije i manje napredne,

može se izvesti nji-hova nadogradnja

u primarnom obrazovanju.

Toj skupi-ni pripa-daju alati

za izradu mentalnih mapa i

blok-dijagrama, kojima će se učenici u primarnom obra-zovanju moći koristiti samo uz pomoć učitelja koji će ih usmjeriti na njih i potrebu nji-hove upotrebe.

Alate za organizaciju vre-mena učitelji će često koristiti u svom privatnom i profesio-nalnom životu, ali neće imati neposrednog utjecaja na uče-nike tako da ih oni moraju ili trebaju ovladati. Vrijeme nosi svoje...

(Nastavlja se)

(13)

Nije dovoljno da budemo kvalitetni u razredu, moramo to biti i u zbornici. I tu je važan softer ljubavi, motivirano-sti, međusobne suradnje i povjerenja. U zbornici nam treba iskreno oduševlje-nje, odano i pošteno partnerstvo te prijateljska ljubav Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša

psihoterapeut i komunikolog



Piše Hermina Koren pedagoginja u OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića, Varaždinske Toplice

Zahvaljujući kontinuiranom informiranju škola o pro-gramima i djelatnostima

kojima se bavi, pobliže sam upo-znala Agenciju za mobilnost i programe EU (AMPEU) i otkrila široku lepezu mogućnosti koje se nude hrvatskim školama i svima koji u njima rade.

Odabravši program Comenius koji je namijenjen svim osoba-ma uključenima u proces predš-kolskog odgoja i školskog obra-zovanja, a čiji su ciljevi, među ostalim, podizanje razine kvali-tete školskog obrazovanja u Eu-ropi, poboljšanje kvalitete i broja mobilnosti učenika, nastavnika i nenastavnog osoblja u Europi, učenje i razumijevanje raznoli-kosti europskih kultura i jezika te poticanje poboljšanja u pedagoš-kim pristupima i upravljanju ško-lama, odlučila sam se prijaviti za sudjelovanje na stručnom semi-naru How to teach interactively? (Kako interaktivno podučavati?), koji se održavao u glavnom gradu Bugarske, Sofiji.

Metode učenjaJedan od ciljeva AMPEU-a,

„poticanje poboljšanja u pedagoš-kim pristupima i upravljanju ško-lama”, ujedno je profesionalni im-perativ u radu svakoga školskog pedagoga. Potreba za radom s uči-teljima početnicima i učiteljima s malo radnog iskustva, osobito pri metodičkom kreiranju nastavnog sata, vodila me pri odabiru teme za stručno usavršavanje.

U Bugarskoj smo se podsje-tili, odnosno naučili smo da in-teraktivne metode podučavanja podrazumijevaju odnos, odnosno dijalog u kojem se između učite-lja i učenika, ali i između samih učenika u grupi, izmjenjuju zna-

nje, informacije na koordiniran i na temelju zajednički prihvaćenih pravila usklađen način.

Za interaktivno podučavanje i učenje potrebno je okruženje u kojem se aktivnosti mijenjaju pre-ma logičnom redoslijedu, u kojem je prostor maksimalno iskorišten za upotrebu vizualnih pomagala, rada u grupi, u paru ili individu-alno, u kojem vlada pozitivna, podržavajuća, stimulativna mi-kroklima (međuodnosi), u kojem postoji stalni povrat informacija, u kojem su učenici vrlo aktivni, osobito u timskom radu, u kojem učitelj ima ulogu pomoćnika i pružatelja podrške, u kojem je po-trebna kombinacija različitih vr-sta kontrole (samokontrola, gru-pna kontrola, indirektna kontrola učitelja) te u kojem učenici imaju značajan udio slobode pri kreira-nju nastavnog procesa.

Motivacija učenikaU procesu interaktivnog po-

dučavanja učenici su motivirani, timski orijentirani, razvijaju vje-štine suradnje, tolerancije, pažnje, prihvaćaju različitosti u mišljenju i stavovima, spremni su na kom-promise, ne izražavaju agresiju. Učitelji su, pak, sposobni efika-sno kontrolirati vlastite emocije i nezadovoljstvo, prevladavaju pre-drasude vezane uz autoritet („je-dini autoritet je učiteljev, jedina istina je učiteljeva”) i ne brinu da će davanjem više slobode i prava na mišljenje i izbor učenicima nji-hov vlastiti autoritet biti ugrožen.

Metode koje smo u sedmod-nevnom radu proučili i razradili na praktičnim primjerima bile su SWOT analiza, 3 (4, 5...) naj-važnije stvari, Piramida, Bljesak, Oluja ideja, Pisanje ideje, Lavina, Krug, Sastavak, Semafor, Akvarij,

Kognitivne mape, Crtanje ideje, Igra uloga, Igre simulacije, Dra-matizacija, Podijeljeni poster, Ra-sprava i Debata.

Stručnom usavršavanju prisu-stvovalo je 12 sudionika - učitelja u osnovnim školama, nastavnika u srednjim, profesora na fakulte-tima te jedna prosvjetna inspekto-rica - iz zemalja Europske Unije: Portugala, Španjolske, Italije, Ru-munjske, Slovenije, Irske, Litve i moja malenkost (pedagoginja u OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića Varaždinske Toplice). Interaktiv-nosti su nas podučavali prof. dr. Viara Todorova Gurova, sveuči-lišna profesorica za obrazovanje odraslih i menadžment u obra-zovanju na Filozofskom fakul-tetu sveučilišta St. Kl. Ohridski u Sofiji, zatim prof. Vanya Bo-risova Bozhilova, asistentica na Filozofskom fakultetu sveučilišta St. Kl. Ohridski u Sofiji, obrazo-vanje odraslih i menadžment u obrazovanju, i prof. Stoyan Saev, asistent na Filozofskom fakultetu sveučilišta St. Kl. Ohridski u So-fiji, ICT u obrazovanju. Organi-zacija stručnog usavršavanja bila je pod okriljem udruge National Association of the Bulgarian Eu-ropean Clubs (NABEC), čija je osnivačica i predsjednica dr. Kra-simira Vasileva sa Sveučilišta u Sofiji.

Razmjena iskustvaOčekivanja koja sam imala pri-

javljujući se za stručni seminar u Bugarskoj potpuno su se ostvarila, tim više što sam uočila da neke od interaktivnih metoda već aktivno koristim u svom radu, a vjerujem da je to slučaj i kod mnogih naših učitelja odnosno nastavnika. No, moram spomenuti da točku na i cjelokupnog dojma sa stručnog usavršavanja stavlja jedanaestero divnih ljudi, učitelja, profesora iz cijele Europe koji su ovo sedmod-nevno iskustvo učinili nezaborav-nim i vrijednim prenijeti ga drugi-ma te ga uskoro ponoviti.

sTRUČNO UsAVRŠAVANjE U BUGARsKOj

• Šoljan, N. N. (2007). Taksonomija svjetskih razvoja u obrazovanju: prema (de)konstrukciji pedagogije. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Svezak 1. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan & N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 411. – 441. Društvo znanja: između znanja i neznanja. Standardizacija ili personal-izacija obrazovanja. Bolonjski proces. Svjetski prostor obrazovanja.• Vodič kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard (2005). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Prema kvalitetnoj hrvatskoj školi. Hrvatski nacionalni obrazovni stan-dard. Nacionalni nastavni uputnik (kurikulum) i HNOS. Kako je nas-tao HNOS? Kako primijeniti HNOS? HNOS i nastavne teme. Praćenje i vrednovanje kakvoće obrazovanja – nužan uvjet za ostvarivanje ciljeva HNOS-a. Zajednički okvir za procjenu napredovanja u učenju stranih jezika i za samoprocjenu učenika. Razvoj i provedba HNOS-a.

• Batarelo, I. (2007). Obrazovanje nastavnika za poučavanje temeljno na kompetencijama. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 1. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 16. – 28. Kompetencije u sustavu odgoja i obrazovanja. Informacijsko komu-nikacijska tehnologija (ICT). Kompetencije nastavnika. • Buljubašić-Kuzmanović, V. (2007). Očekivani i željeni ishodi učenja: kompetencijski pristup. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazo-vanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 110. – 118. Polazišta. Konceptualne odrednice, metodološke pretpostavke i predmet istraživanja. Rezultati istraživanja i diskusija. • Đuranović, M. (2007). Socijalna kompetencija učitelja u suvremenoj školi. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znan-ja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 174. – 181. Prema suvremenoj školi. Socijalna kompetencija učitelja • Kuljašević, K. (2007). Ključne obrazovne kompetencije za cjeloživotno učenje: predškolski pedagog i informacijska tehnologija. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 320. – 329.Informacijska pismenost ili: što je još osim tehnologije potrebno? In-formacijski sustavi i tranzicijski procesi. Kompetencije za informatičke tehnologije. Cjeloživotno učenje i internet.• Luketić, D. (2007). Značenje stjecanja poduzetničkih kompetencija na razini obveznog obrazovanja. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 381. – 389.Razvoj i poticanje poduzetničkih kompetencija. Poduzetništvo kao dio nacionalnoga kurikuluma. Poduzetništvo kao dio školskog kurikuluma. Kako poučavati djecu i učenike poduzetničkoj kompetenciji? • Mattes, W. (2007). Rutinski planirati – učinkovito poučavati. Zagreb: Naklada Ljevak. Planiranje nastave usredotočene na kompetenciju. PISA-ini podaci kao temelj za poboljšanje kompetencije čitanja. S načelom nastavnika glaso-vira ostvarit ćete obrazovne standarde.• Mijatović, A. (2005). Od minimalne kompetencije do profesionalne djelotvornosti učiteljstva. U: Stanje i perspektive obrazovanja nastavnika. Ur. V. Rosić. Rijeka: Filozofski fakultet, Odsjek za pedagogiju, str. 27. – 40.Pedagoške kompetencije. Nastavnik – činovnik ili kreator? Škola i in-telektualni kapital. Nastavnik i odgoj/obrazovanje. • Petljak-Jakunić, B. (2007). Profesionalni razvoj učitelja primarnog obrazovanja – između motivacije i kompetencije. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 522. – 533.Učitelj – od motivacije do kompetencije. Kompetencije učitelja. Imple-mentacija kurikuluma. Nove perspektive. • Piršl, E. (2007). Interkulturalna osjetljivost kao dio pedagoške kom-petencije. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 1. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 275. – 292.Interkulturalizam i interkulturalna kompetencija. Metakognitivne spo-sobnosti i interkulturalna kompetencija. Razvojni model interkulturalne osjetljivosti. Metkognitivne sposobnosti i DMIS. Važne pretpostavke u odgoju i obrazovanju na interkulturalnu kompetenciju. • Prevendar, N. (2007). Socijalno-pedagoška kompetencija suvre-menog nastavnika. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 585. – 596. Razvoj škole, nastave i nastavnika. Suvremena škola. Nepoželjne pojave u školi. Uloga nastavnika u suvremenoj školi. Stručno-pedagoške kom-petencije nastavnika. Socijalna kompetencija nastavnika. Pedagoško-socijalno osposobljavanje nastavnika. • Sever-Carnevali, S. (2007). Suvremene kompetencije pedagoga. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 640. – 646.Nacionalni kurikulum. Školski kurikulum. Nastavnici. Školski pedagog. • Šarić, Lj. & Modrić, N. (2007). Socijalna kompetencija odgajatelja u dječjem vrtiću. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan, N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 685. – 692.Socijalna kompetencija odgajatelja u prepoznavanju temeljnih potreba. Rezultati istraživanja.

KURIKULUM - Tematska bibliografija

S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjet-nih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma

Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar

Odgojno-obrazovni standardi (3)

Kompetencije

Kako interaktivno podučavati?

Interaktivne metode podučavanja podrazu-mijevaju odnos, od-nosno dijalog u kojem se između učitelja i učenika, ali i između samih učenika u gru-pi, izmjenjuju znanje, informacije na koor-diniran i na temelju zajednički prihvaće-nih pravila usklađen način

Za interaktivno podučavanje i učenje potrebno je okruženje u kojem se aktivnosti mijenjaju prema logičnom redoslijedu, u kojem je prostor maksimalno iskorišten za upotrebu vizualnih pomagala, rada u grupi, u paru ili individualno

Prigoda za razmjenu iskustava i stvaranje novih prijateljstava - učitelji i profesori iz cijele Europe na seminaru u Sofiji


regija

U Ministarstvu prosvjete i znanosti Crne Gore, u odjelu za visoko obrazovanje, krajem listopada održan je informativni sastanak o programu Me-

diteranski ured za mlade, s posebnim osvrtom na pilot-projekt koji se realizira u okviru programa Mobilnost studenata i mladih profesionalaca. Sastanak je održan s ciljem boljeg informiranja predstavnika ustanova vi-sokog obrazovanja o ciljevima i značaju programa i sti-pendijama koje se osiguravaju u njegovu okviru. Tako-đer, pojašnjeni su uvjeti i postupak prijave za ustanove visokog obrazovanja koje žele konkurirati za sudjelova-nje u programu.

Svrha i cilj programa Mediteranski ured za mlade jesu promocija mobilnosti mladih ljudi, kako student-ske tako i radne, na Mediteranu. U početku svog dje-lovanja Ured će implementirati pilot-program Mobil-nost studenata i mladih profesionalaca te informativ-

ni centar o programima mobilnosti za mediteranske zemlje. Zemlje članice programa su Albanija, Bosna i Hercegovina, Cipar, Crna Gora, Egipat, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Libanon, Malta, Maroko, Slovenija, Španolska, Tunis i Turska. Ministarstvo prosvjete i znanosti nacionalni je operator u progra-mu.

Predstavnici ustanova visokog obrazovanja bliže su upoznati s ovim programom kroz prezentacije i izlaga-nja predstavnica Ministarstva prosvjete i znanosti Nade Kovač i Biljane Mišović, nakon čega su u raspravi pre-poznata određena pitanja koja treba podrobnije definirati te je potvrđeno da će Ministarstvo pružiti svu nužnu po-dršku u procesu prijave ustanova visokog obrazovanja koje se žele uključiti u program.

Prema MPNCG Priredio Ivica Buljan

CrNa Gora Visoko obrazovanje

Mobilnost studenata i mladih profesionalaca

Posjet Ministarstvu obrazovanja, znanosti i športa RH

Čelnici Federalnog ministarstva obrazovanja i zna-nosti boravili su sredinom studenoga u uzvrat-nom posjetu Ministarstvu obrazovanja, znanosti

i športa Republike Hrvatske. Tom su prilikom federalna ministrica obrazovanja i znanosti Meliha Alić i hrvatski ministar znanosti obrazovanja i športa Radovan Fuchs izrazili obostrano zadovoljstvo odličnim prijateljskim i partnerskim odnosima Hrvatske i BiH. Razgovarali su o poboljšanju i konkretizaciji suradnje u području zna-nosti i obrazovanja u sklopu već postojećih potpisanih ugovora u tom području.

Operacionalizacija sporazuma iz 2002. godine

Posebno se razgovaralo o operacionalizaciji Sporazu-ma o znanstveno-tehnološkoj suradnji koji je potpisan 2002. godine između Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, koji nudi realizaciju za-jedničkih projekata i sudjelovanje u regionalnim, europ-skim i međunarodnim programima, razmjenu iskustava i znanja te suradnju znanstveno-istraživačkih i istraživač-ko-razvojnih organizacija.

Federalna ministrica istaknula je da Bosna i Her-cegovina cijeni snažnu političku i tehničku potporu

koju joj Hrvatska pruža u cilju što bolje integracije u euroatlantske organizacije, a posebno je zahvalila na financijskoj pomoći Bosni i Hercegovini koja se ostvaruje raznim projektnim podrškama. Važna tema sastanka bila je državna matura, pri čemu je ministrica naglasila da je Bosna i Hercegovina zainteresirana za iskustva koja je Hrvatska imala prilikom provođenja toga iznimno zahtjevnog projekta. Tema od posebnog interesa bila je petogodišnje iskustvo u provedbi Bo-lonjskog procesa i planirani daljnji koraci usmjereni prema boljem uređivanju sustava visokog obrazova-nja.

Zanimanje za NOK Ministrica Alić iskazala je veliki interes za suradnju

u području povećanja obuhvata djece predškolskim od-gojem i obrazovanjem, provedbe Nacionalnoga okvirnog kurikuluma i Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira. Hrvat-ski ministar znanosti, obrazovanja i športa zahvalio je na posjetu kao i na sadržajnom razgovoru te izrazio još veću spremnost Ministarstva u konkretizaciji daljnje suradnje s Federalnim ministarstvom obrazovanja i znanosti BiH.

Prema FMON Priredio Ivica Buljan

boSNa I HerCeGoVINa

Pojačati partnerske odnosne u obrazovanju

SrbIja

Velik interes za učenje hrvatskog

jezikaMeđusobno upoznavanje, druženje te razmjena

iskustava bili su razlozi susreta učenika srednjih škola koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku u Mađarskoj i Srbiji. Susret je održan 19. studenoga u Pečuhu, u školskom centru i Učeničkom domu Miroslav Krleža. Član Izvršnog odbora Hrvatsko-ga narodnog vijeća zadužen za obrazovanje Pero Horvacki ističe značaj tog susreta.

“Učenici mađarskih, hrvatskih i srpskih škola međusobno se upoznaju te razgovaraju o proble-mima, uspjesima i pozitivnim stranama učenja na hrvatskom jeziku. Ta će im iskustva itekako dobro doći kada se vrate u svoje škole.“

Antonija Tumbas, učenica 3.f razreda subotičke gimnazije, kaže da je učiti materinski jezik u pot-puno jezično stranom okružju mnogo teže.

“Shvatili smo da je njima teže ne samo naučiti nego i očuvati vlastiti jezik. Velika je jezična razli-ka, a nama je mnogo lakše.“

Za učenika istog razreda Vladimira Peića zani-mljivo je što je u Mađarskoj mnogo učenika zain-teresirano za nastavu na hrvatskom jeziku. Njemu se također sviđa učenje u školskom centru.

“Pažnju mi je privuklo to što je ovaj učenički dom gotovo popu-njen. Učenici su ovdje navikli na drugačije uvjete, jer nama je srpski jezik bliži nego njima mađarski. Zato je nama lakše naučiti hrvatski. Uvjeti za učenje u školskom cen-tru bolji su nego kod nas. Jedino je prostor za učenje vrlo mali i može se samo prespavati.“

Ravnatelj usta-nove Gabor Gyor-

vari ponosan je na njezin uspjeh te ističe da je ona doista centar očuvanja hrvatskog jezika i naroda u Mađarskoj. Dodaje da je to škola hrvatske tradici-je i europske budućnosti. Sastavni je dio mađar-skog odgojno-obrazovnog sustava i zadaća joj je pripremiti učenike za maturalni ispit na srednjem i višem stupnju, odnosno za klasifikacijske ispite visokih učilišta. Nastavni jezik je hrvatski, a tra-dicionalno se na mađarskom jeziku radi na satima mađarskoga jezika i književnosti. Stručni predme-ti predaju se dvojezično.

Prema Subotica Danas

SLoVeNIja

Donesen plan aktivnosti za

Bolonjski procesU slovenskom Ministarstvu za visoko škol-

stvo, znanost i tehnologiju na redovitoj sjednici održan je sastanak članova nacionalne stručne skupine za Bolonjski proces, na čelu sa Stojanom Sorčanom, v.d. ravnatelja za visoko obrazovanje. Izradili su plan aktivnosti do lipnja 2011. godi-ne, za završetak projekta u Bolonji uz potporu Europske komisije. Dogovoreno je i održavanje stručnog seminara o sudjelovanju visokih učili-šta i gospodarstva u pripremi stručnih tečajeva, na kojem će se predstaviti primjeri dobre prakse u području energetike. Seminar će biti posvećen visokoškolskim ustanovama i studentima.

Sredinom prosinca u Ljubljani će se održati se-minar o strukturi studija. Gost će biti David Crosi-er iz programa Eurydice 2, a u veljači iduće godine bit će održana nacionalna konferencija o visokom obrazovanju i internacionalizaciji visokog obrazo-vanja. Kao dodatnu djelatnost članovi Nacionalne skupine bolonjskih stručnjaka postavili su sami sebi obavezu konzultacije za doktorski studij u Sloveniji i vrednovanje novih doktorskih progra-ma, što se planira provesti u travnju iduće godine.

Prema MVZT I. Buljan

Ravnatelj ustanove Gabor Gyorvari ponosan je na uspjeh škole te ističe da je ona doista centar očuvanja hrvatskog jezika i naroda u Mađarskoj. Dodaje da je to škola hrvatske tradicije i europske budućnosti


Šok koji donosi pubertet, njegove posljedice na per-cepciju vlastitog ja i od-

nosi s drugima destabiliziraju adolescenta i čine ga manje ras-položenim za učenje. Tim više što korištenje novih tehnologija narušava njegove odnose s odra-slima, ali i s radom.

Naučiti dijete da svladava prepreke

U višim razredima osnovne škole djetetu je potreban pravi autoritet, koji uzima u obzir nje-gove prolazne slabosti. To znači da je nužno ohrabrivati njegov rad, ne postavljati ljestvicu ni previsoko ni prenisko, poticati njegovu odgovornost, a da ga se pritom ne prepusti samome sebi, zanimati se za njega, a da ga se pritom ne guši. Iznutra destabi-liziranom, a privučenom tisuća-ma stvari izvan škole potrebna mu je jasna orijentacija. To zna-či da ga treba poticati da redov-no radi, ograničiti mu gledanje televizije, poticati prakticiranje sportskih ili umjetničkih aktiv-nosti kako bi se njegova energi-ja kanalizirala. Izazov je za ro-ditelje paziti kako njihovo dijete napreduje u školi, a da se pritom ne usredotočuju na krajnji rezul-tat. Moraju imati na umu da bi prejaki pritisak mogao izazvati demotiviranost. Adolescent po-činje raditi za sebe, a ne više da bi udovoljio roditeljima. Stoga je važno poticati njegovu želju za učenjem.

Usmjeravanje podrazumijeva čitanje časopisa, romana ili puto-pisa, rasprave s odraslima u koje će ga roditelji uključiti potičući ga da izrazi svoje mišljenje... Današnje adolescente vrlo je lako obeshrabriti. Najvažnije je stoga da ga roditelji podrže kako bi prihvatio da mora ići polako, a da se pritom ne obeshrabri, i to sve dok ne shvati što se od njega traži i dok ne počne napredova-ti. Roditelji koji pomažu djetetu otkriti njegove potrebe i nagla-siti jake strane pozitivno utječu na njegovo samopoštovanje, što dijete čini jačim i pomaže mu da lakše svlada teškoće, kako u školi, tako u životu općenito. Djetetu treba objasniti da se ne smije usredotočiti na ocjenu niti dramatizirati zbog svojih pogre-šaka. Da bi u tome uspjeli, rodi-telji moraju imati na umu da se ocjene odnose samo na sposob-nosti u određenom trenutku i da nisu odraz vrijednosti njihova djeteta. Dakle, dijete nije nitko i ništa ako je dobio lošu ocjenu niti je genijalan ako je dobio od-ličnu ocjenu.

suradnja roditelja i profesora

Kako adolescent može poštivati profesore ako mu roditelji govo-re da su nekompetentni? Kako se može zainteresirati za njihovo poučavanje ako se njihova vrijed-nost neprestano umanjuje? Ado-lescenti imaju potrebu osjetiti po-vezanost odraslih - roditelja i pro-fesora - kako bi i u učenju pronašli smisao. Na roditeljima je stoga da

izbjegavaju obračune sa školom, a na profesorima da roditelje prebr-zo ne osuđuju za popustljivost...

Da bi dijete ostvarilo uspjeh u školi, nužno je da se roditelji i profesori redovno susreću, i to ne samo da bi govorili o ocjena-ma i vladanju. Ako primijeti da mu roditelji i profesori, dakle odrasli s kojima dolazi u kontakt, daju ključeve za razumijevanje svijeta u kojem živi i nalaženje svoga mjesta u njemu, više će se zalagati.

Dijete u višim razredima osnovne škole ima manjak moti-vacije ako pokazuje nekoliko od sljedećih znakova: • ne vidi smisla u tome što uči;• omalovažava svoje profesore;• ujutro ne želi ustati iz kreveta;• zaboravlja zabilježiti što ima

za domaću zadaću;• zaboravlja predati zadaće, čak

i one koje je napisao;• ne nadoknađuje propuštene sa-

tove; • ne sluša na nastavi i neoprav-

dano izostaje iz škole;• za vrijeme odmora ostaje u ra-

zredu;• satima sjedi pred televizijom;• često ide liječniku;• žali se na umor i spava na

satu. Umoran zbog teškoga gradiva i

zabrinut za budućnost, srednjoš-kolac se lako može obeshrabriti. Stoga ga hitno treba motivirati osobnim projektom. Adolescent koji sanja o tome da što prije uzleti teži, čini se, samo jedno-me: da pobjegne od školskih i obiteljskih obaveza koje su mu postale preteške. Na tom su putu

dvije neprilike: suviše često izla-zi pa njegovi prijatelji i aktivno-sti u slobodno vrijeme prevlada-vaju nad školskim obavezama ili nedovoljno izlazi i zatvara se u virtualni svijet videoigara i druš-tvenih mreža, udaljavajući se od stvarnosti. Ta dva zastranjenja mogla bi ga povući unatrag.

Nužno je, dakle, prije nove školske godine s adolescentom utvrditi okvir njegova rada, i to na temelju ugovora kojim će se obvezati da će uravnotežiti druš-tveni i školski život. Ako prekrši pravilo, bolje je tražiti od njega da odvoji dio svog vremena ili svoje osobnosti negoli ga, pri-mjerice, potpuno lišiti sporta, što je izvor neravnoteže njegove ži-votne higijene. Tako bi, primje-rice, mogao dobiti zadatak da ti-jekom tjedan dana usisava stan, pregledava zadaće svoga mlađeg brata, ide u kupnju... Preuzete odgovornosti omogućavaju da adolescent upozna samoga sebe, stekne pozitivnu sliku o sebi i ponovno uspostavi kontakt sa stvarnošću. Iz istih razloga rodi-telji mogu poticati rad udvoje, s kolegom ili u maloj grupi, što je u toj dobi idealno za povećanje motivacije.

Motivacija je nužna za napredak

Prije nego što izradi osobni projekt (odabir fakulteta ili zani-manja), adolescenta je potrebno potaknuti da se zapita o svojim adutima, potrebama, željama, pri-oritetima, vrijednostima, ukusima i interesima. Nakon tog procesa, objektiv će sâm izroniti. Iako ne-precizan, donosi motivaciju koja je nužna da bi mogao napredova-ti. Roditelji imaju presudnu ulo-gu tijekom te etape. Da bi razvili široku viziju djetetovih sposob-nosti, ne trebaju se držati samo njegovih školskih rezultata, već uzeti u obzir umjetničke, sportske i druge aktivnosti. To mu prizna-ti i pokazati znači pomoći mu da uvidi svoje adute i potrebe koje će moći artikulirati tijekom svo-ga srednjoškolskog puta. Transfer sposobnosti priznatih u nekoj dru-goj domeni u školski rad važan je čimbenik motivacije.

Dijete u srednjoj školi ima manjak motivacije ako pokazuje nekoliko od sljedećih znakova: • redovno kasni na satove i po-

nekad markira; • zatvara se u sebe ili naljuti čim

mu počnete govoriti o školi;• već je predao dvije prazne stra-

nice tijekom testa;• ne uspijeva se koncentrirati;• teško mu je planirati obaveze

za iduća tri dana;• razmišljanje o profesionalnoj

orijentaciji za njega je stre-sno;

• boli ga glava u dane kada piše test;

• nema društvenog života ili on prevladava nad životom sred-njoškolca;

• napustio je sve izvanškolske aktivnosti ili se bavi gotovo isključivo njima;

• većinu vremena provodi na in-ternetu.

Prema Psychologies Priredila Marina Suman

Kako motivirati djecu? (2. dio) FraNCUSKa

Adolescente treba usmjeravati i ohrabrivati

svijet

Roditelji koji pomažu djetetu otkriti njegove potrebe i naglasiti jake strane pozitivno utječu na njegovo samopoštovanje, što dijete čini jačim i pomaže mu da lakše svlada teškoće, kako u školi, tako u životu općenito. Djetetu treba objasniti da se ne smije usredotočiti na ocjenu niti dramatizirati zbog svojih pogrešaka. Da bi u tome uspjeli, rodi-telji moraju imati na umu da se ocjene odnose samo na sposobnosti u određenom trenutku i da nisu odraz vrijednosti njihova djeteta

Pomoć pri izradi profesionalnog projekta Praćenje srednjoškolca u izradi njegova projekta vrlo je važ-na etapa. On će u tome bolje uspjeti ako mu razdoblje nakon mature bude manje apstraktno. Roditelji stoga trebaju uzeti u obzir njegove želje, kvalitete i školski uspjeh, pazeći da na njega ne projiciraju vlastite ambicije. Mogu ga povesti na susret sa stručnjacima iz područja koje ga privlači, a koji će mu govoriti o njihovu zanimanju, potrebnim sposobnostima, zaprekama i zadovoljstvima koje dotično zanimanje pruža. Obavljanje prak-se omogućit će mu da provjeri svoje sposobnosti u doticaju sa stvarnošću, kao što će ga nekoliko dana eksperimentiranja bez novih tehnologija povezati s unutrašnjim izvorima.

Kada njegov projekt bude definiran, roditelji ga mogu pota-knuti da potraži informacije koje će mu omogućiti ostvarenje tog projekta, ne zaboravljajući da će prva orijentacija bez daljnje-ga tijekom vremena evoluirati. Mogućnost da će se adolescent zatvori u privrednu granu za njega je neprihvatljivo i nadasve pogrešno. Sociolozi predviđaju da će današnji studenti obavljati sedam ili osam zanimanja. Neka, dakle, u to istraživanje uđu odlučno i bez straha.


Tema

broja

: Prav

ilnik

o ocje

njiva

nju

Potvrda učiteljeve profesionalnosti

i autoriteta

Nakon punih petnaest go-dina naš je obrazovni su-stav krajem rujna, dakle

u vrijeme kad je nastava u našim osnovnim i srednjim školama već bila u punome jeku, dobio posve nov i moderan Pravilnik o načinima, postupcima i ele-mentima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi – kraće rečeno Pravilnik o ocjenjivanju. Petnaest dugih godina na snazi je bio stari pravilnik koji je, kako mnogi kažu, bio pun rupa i loših rješenja, prepun s jedne strane administriranja i marginalizira-nja učitelja, a s druge strane pun želje da se što više ugodi uče-nicima i njihovim roditeljima, da se ispoštuju sve konvencije o pravima djece, da se uzmu u obzir moguće posljedice svih te-orija o preopterećenosti učenika ili njihovoj izloženosti stresu.

Predstavljajući prije dva mje-seca ovaj dokument, državni tajnik Želimir Janjić naglasio je

da je iz Pravilnika maknuto sve ono što se moglo smatrati činov-ničkim dijelom posla nastavnika te da se željelo napraviti rav-notežu između onoga što sami nastavnici u praćenju i vredno-vanju učenika već rade i onoga što se općenito smatra pravima učenika s čime učenici moraju biti upoznati, jednostavno da bi znali kako će se njihov rad vred-novati. Mora se reći da je novi pravilnik znatno izmijenjen u odnosu na svog neslavnog pret-hodnika. Primjerice, u starom pravilniku postojao je zahtjev koji je bilo teško provediv, jer je sadržavao odredbu da svaki uče-nik u svakom polugodištu mora imati najmanje po dvije ocjene po jednom elementu. Za hrvatski jezik to je značilo deset ocjena po učeniku pa bi prema tome na svakom satu učitelj trebao dati barem šest ocjena. To je bilo ne-realno i gotovo nemoguće ostva-riti pogotovo u predmetima s

malom satnicom, a ako nije bilo ispunjeno prosvjetna inspekcija je mogla poništiti ocjenu, što se je i događalo. Takve odredbe više u pravilniku nema.

Novi Pravilnik donosi i no-vost u vezi ocjene iz vladanja te o njoj sada zajednički odlu-čuju razrednik i čitavo razredno vijeće, premda u Zakonu o od-goju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi stoji da tu ocje-nu donosi isključivo razrednik, no kreatori Pravilnika valjda su željeli ukloniti mogućnost neopravdanog nagrađivanja ili kažnjavanja bilo kojeg učenika od strane pojedinog nastavnika. Usmena provjera trebala bi u pravilu trajati najviše deset mi-nuta, ali zbog prirode zadataka može biti i neznatno dulja. Kad je riječ o pisanim provjerama, u starom je pravilniku bilo odre-đenje vezano za godišnji fond sati u pojedinom predmetu i to je bilo nepotrebno, jer postoje

kratke i dulje pisane forme iz-među kojih sam nastavnik može odabrati onu koju procijeni kao najbolju. Sada će za to nastav-nici imati slobodne ruke, a pra-vilnik ih jedino ograničava na najviše četiri pisane provjere u jednome tjednu.

Najviše dva ispita u jednome danu

Ispitivanje učenika ograničeno je na najviše dva ispita u jedno-me danu, a kako bi se učenici na vrijeme mogli pripremiti za svaki od ispita, nastavničko vi-jeće škole je na početku školske godine dužno donijeti vremenik pisanih provjera koji mora biti takav da ne dopusti nagomilava-nje ispita u samo jednome tjed-nu. Tako se već od rujna, istina s malim zakašnjenjem, na razini nastavničkog vijeća planiraju sve provjere znanja tijekom na-stavne godine uz obvezu da se

tema broja

Pripremili Marijan Šimeg i Branko Nađ

Pravilnik u središte stavlja nastavnike, iako se dugo govorilo da su marginalizirani i da samo učenici i roditelji imaju brojna prava. Pošlo se od činjenice da onaj tko poučava daje elemente ocjenjivanja i donosi odluku o ocjeni i u tome nije ništa čudno, jer se

kreće od pretpostavke da su učitelji i nastavnici stručno najosposobljeniji za planiranje, donošenje kriterija i izbor metode te provedbu i nadzor ocjenjivanja učenika


tema broja

ne preklapaju međusobno i da ih tijekom svakog tjedna ne bude više nego što je propisano i do-pušteno. No, jedno je propis, a drugo je sam život. U školama prigovaraju tom cjelogodišnjem planiranju pismenih ispita, jer mogu se dogoditi razne nepredvi-đene situacije. Primjerice, učitelj procijeni da učenici neko gradivo nisu svladali na zadovoljavajućoj razini pa nekoliko sati posveti ponavljanju i utvrđivanju gradiva što automatski za sobom povlači moguće odgađanje davno tempi-ranog pismenog ispita. Učitelj, također, može završiti na bolova-nju, a njegova nestručna zamjena ne uspije obraditi sve zacrtane nastavne jedinice.

Prema novom pravilniku o po-navljanju pismenog ispita ubu-duće će samostalno odlučivati nastavnik te se ukida odredba iz starog pravilnika prema kojoj se ispit automatski ponavlja ako više od polovice učenika na ispi-tu dobije nedovoljnu ocjenu. Po-kazalo se da je ta odredba često mogla biti predmet manipulacije učenika, jer se događalo da uče-nici namjerno napišu loš pismeni ispit, pa su tako učitelja zavlačili do iznemoglosti. Upravo stoga je ostavljeno nastavnicima da sami procijene i utvrde jesu li učenici svladali znanja potrebna za nor-malno praćenje daljnje nastave ili to znanje treba dodatno utvrditi pa i opetovano pismeno provjeriti.

Na tragu kurikulumskih načela

Novi pravilnik prati strateška načela iz Nacionalnog okvirnog kurikuluma, u kojem se predviđa da učitelji na svim razinama, od školske do nacionalne, usklađu-ju načine, postupke i elemente praćenja i ocjenjivanja učeničkih postignuća. To bi trebalo omogu-ćiti usporedivost ocjena učenika na svim razinama, te pridonijeti i smanjenju broja odlikaša. Propi-sano je da svi kriteriji i elementi ocjenjivanja moraju biti javno obznanjeni učenicima početkom školske godine, kako bi oni mo-gli znati što se točno od njih oče-kuje u pogledu usvojenih znanja iz pojedinih predmeta ili nastav-nih sadržaja.

Novim pravilnikom je utvrđe-no da u zadnjem tjednu nastavne godine nema potrebe za roditelj-ske ili informativne sastanke s roditeljima. Pokazalo se da u tom razdoblju zna biti puno pritisaka na nastavnike te ih valja zaštititi i pustiti da odrade taj zadnji tje-dan na miru. Roditelji tijekom cijele godine mogu dolaziti na roditeljske sastanke ili individu-alne informacije, s čijim raspore-dom je svaki roditelj upoznat već na početku školske godine i to je njihova dužnost, a ne samo pravo. Obiteljskim se zakonom također reguliraju obveze roditelja i ako roditelj tijekom cijele godine ne dolazi u školu da bi se informi-rao o postignućima svoga djeteta, onda o tome škola mora obavije-stiti socijalnu službu, jer je očito da se roditelj ne brine o svome djetetu.

Kad se te odredbe pretoče u život onda to znači da razrednici više nisu dužni roditeljima koji ne dolaze u školu slati pismene obavijesti o uspjehu njihova dje-teta. I nije stvar u tome da netko dobije ocjene putem SMS-poru-ke, već da pokaže interes za svoje dijete, da se brine o njemu i da zbog toga dolazi u školu na raz-

govor s razrednikom. A ako se ne pojavljuje u školi, znači da je nemaran prema svom djetetu i da ga zapostavlja na razne načine.

Manje posla za inspekciju

Najlakše je reći da je škola za sve odgovorna i od toga ne tre-ba bježati, međutim neki zadaci nisu isključivo u domeni škole. Primjerice, odgojna zapuštenost doista nije samo stvar škole ili razrednika. Pravilnik obuhvaća obrazovnu vertikalu koju čine osnovna i srednja škola, a sva-ka se specifičnost regulira kroz kućni red i sve ostale akte koje škola mora propisati i koji vrije-de za učenike i nastavnike. I to treba biti kodeks ponašanja koje-ga se svi pridržavaju i poštuju ga. Cilj je odgajati djecu da pošteno odrade svaki svoj zadatak, a ne da prepisuju, da varaju na testo-vima, odnosno da se djecu odgoji i da prihvate određeni vrijedno-sni sustav. Učenici moraju osvi-jestiti i taj proces ocjenjivanja i znati što mogu, što ne mogu, koja su im prava i obveze kako se ne bi događalo da na kraju nastav-ne godine u njihovo ime u školu dolaze roditelji i rođaci kako bi isposlovali da im se ocjena iz ne-kog predmeta poveća ili ispravi.

Važno je naglasiti da Pravilnik u središte stavlja nastavnike, iako se stalno govorilo da su margina-lizirani i da samo učenici i rodi-telji imaju brojna prava. Pošlo se u Pravilniku od činjenice da onaj tko poučava daje elemente ocje-njivanja i donosi odluku o ocjeni i u tom smislu sve je u rukama nastavnika. Nema u tome ništa čudno, jer novi pravilnik kreće od pretpostavke da su upravo učitelji i nastavnici stručno naj-osposobljeniji za planiranje, do-nošenje kriterija i izbor metode te provedbu i nadzor ocjenjivanja učenika te se očito ovim pravil-nikom počelo govoriti o profe-sionalizmu učitelja kao temelju njegova autoriteta.

Stari je pravilnik davao veliku mogućnost za poništavanje ocje-na u slučaju da je netko uložio prigovorio. Novim pravilnikom prosvjetna inspekcija više ne može biti autoritet iznad nastav-nika i ne može niti smije ulaziti u tako specijalistički posao kao što je ocjenjivanje. Vjerojatno će u novim okolnostima inspekcija imati manje posla, a još će manje nesporazuma, prigovora i žalbi od učenika i roditelja biti ukoli-ko nastavnik na početku objasni učenicima što moraju napraviti i što se od njih očekuje do kraja nastavne godine. Onda se nitko neće moći pozivati na to da nije znao što mora raditi, niti tražiti intervencije izvana kako bi po-pravio lošu ocjenu. Novim se pravilnikom nastavnika konačno počinje tretirati kao znalca, struč-njaka i profesionalca koji zna svoj posao, a ne kao osobu koja samo traži načina da zagorča ži-vot učeniku i njegovu roditelju.

Vrijeme će pokazati jesu li tvorci Pravilnika o ocjenjivanju imali pravo. Dva mjeseca doista nije dovoljno da se Pravilnik kva-litetno provede i ocijeni, no bez obzira na tu činjenicu upitali smo nekolicinu prosvjetnih djelatnika, učitelja, ravnateljica i ravnatelja o tome kako oni doživljavaju novi pravilnik, o tome koje su njegove vrline, a koje mane. Njihova raz-mišljanja donosimo u nastavku teme broja.

Asja jelaković, ravnateljica Škole za medicinske sestre Mlinarska, Zagreb

Skala od jedan do pet nam je preuska

Svaki Pravilnik prilagođen je vremenu u kojem živimo i tako je i s ovim dokumentom. Pra-vilnik o ocjenjivanju svakako nam je potreban, jer, ako ništa drugo, vodi nas dosljednosti, što je osnova svakoga pedagoškog rada. I Pravilnik regulira barem tu dosljednost. Praćenje i provje-ravanje kao elementi vrednova-nja u svakom slučaju su potrebni. Ipak, mislim da ocjenjivanje nije trebalo i dalje biti ograničeno na brojčano, od jedan do pet, naro-čito u novom obrazovnom pro-gramu strukovnih škola. Riječ je o preuskoj skali ocjena i mislim da bi mnogo kvalitetnije ocjenji-vanje bilo da se koriste postoci. Kompetencije koje se usvajaju teško je ocjenjivati od jedan do pet, jer je prekratak put napredo-vanja. Ako netko počinje s kom-petencijom nula ili jedan, vrlo brzo dođe do pet. Čini mi je da je trebalo ostaviti više prostora za prave omjere svladavanja. Kada krenemo u stručnu nastavu, poči-nje dodjela ECTS bodova, pa je ovaj Pravilnik u budućnost za nas preuzak po skali ocjenjivanja.

Posebno mi se ne sviđa oba-vezno planiranje, upisivanje i poštivanje kalendara događanja, vremenika. Takav način admini-strativnog planiranja je prekrut. Škola je živi organizam, kotač koji se stalno vrti, i vremenik, kalendar događanja i najavljiva-nja, primjerice, pismenih provje-ra znanja, ne treba vezati unapri-jed za striktno određeni datum. Ne traju ni polugodišta jednako, a nama se mijenja i raspored sati svaka dva tjedna, jer imamo mnogo vanjskih suradnika.

Kod elemenata i kriterija ocje-njivanja reda treba biti i zato po-navljam – dobro je što imamo Pravilnik, jer će biti uvedena do-sljednost. Moramo imati kostur dosljednost. Ne treba, dakako, iznova učiti nastavnike kako da ocjenjuju, ali im treba pomoći u tome.

Dobra je stvar novog Pravil-nika što je roditelj sada obvezan dolaziti redovito u školu na in-formiranje o uspjehu i ponašanju svog djeteta. To je vrlo dobro baš za našu školu, jer mnogo rodite-lja živi izvan Zagreba i dosad ih je jako teško bilo privući u školu, dolazili bi uglavnom pred kraj nastavne godine. Stoga je dobro da više nismo dužni informacije davati ni roditelje primati tije-kom zadnjeg tjedna nastave ili pred popravne ispite, što su mno-

gi roditelji zloupotrebljavali da bi eventualno utjecali na konačnu ocjenu svog djeteta.

Dobro je da se i regulira pita-nje dopunske nastave, u slučaju ponavljanja pismenih ispita zbog prevelikog broja negativnih ocje-na, a znam da učitelje najviše ra-duje odredba u Pravilniku prema kojoj bi održavanje te dopunske nastave trebalo biti plaćeno.

Martin Oršolić, ravnatelj Treće gimnazije, Zagreb

Puno pozitivnih pomaka

Prvo, dobro je to što je nakon punih 15 godina donesen novi pravilnik. Stari pravilnik o ocje-njivanju imao je dobrih učinaka u uspostavljanju reda i rada u poje-dinim segmentima vrednovanja, praćenja, provjeravanja i ocje-njivanja učenika, ali je normalno da se javila potreba za određenim korekcijama. Definirani su poje-dini pojmovi zbog veće transpa-rentnosti u radu škola, a dobro je i to što su neki oblici rada poseb-no precizirani. Dobro su određeni oblici vrednovanja učenika s teš-koćama kao i oblici inicijalnog provjeravanja znanja učenika prvih razreda na početku školske godine, ali nije dobro što se inici-jalna provjera ne ocjenjuje.

Mislim da učenicima i njihovim roditeljima treba jasno i precizno dati na znanje rezultate inicijal-

nog provjeravanja u obliku ocjene kako bi i učenici i roditelji znali koliko su njihove ocjene s kojima su došli u srednju školu iz, primje-rice, matematike i fizike u skladu s njihovim stvarnim znanjem; a sve to s temeljnim ciljem da im se pomogne nadoknaditi „praznine” iz osnovne škole i tako olakša redovno praćenje srednjoškolske nastave. Od istine ne treba bježati. S istinom se treba suočiti i naći na-čina i mogućnosti da se stanje po-boljša. Posebice je dobra odredba da se kod usmenog provjeravanja znanja ispitivanje ograničava do 10 minuta, jer je ponekad u praksi bilo i loših oblika ispitivanja koji su znali potrajati i cijeli školski sat, što je značilo određenu diskri-minaciju učenika i „mrcvarenje” na cijelom satu.

Kod pisanog provjeravanja znanja dobro je što se na počet-ku školske godine treba napraviti vremenik pisanih provjera i da se u jednom tjednu mogu pisati četiri pisane provjere kako bi svi profesori mogli krajem studeno-ga i početkom prosinca obaviti sve pisane provjere, ali je nedo-statak to što nije precizirano da se zadnja dva tjedna nastave u prvom i drugom polugodištu ne mogu pisati pismene provjere, kako bi se u ta dva zadnja tjedna učenicima omogućilo usmeno is-pitivanje kao mogućnost eventu-alnih popravaka ocjena. Isto tako nije dobro precizirana kratka pi-sana provjera koja bi trebala ima-ti status kao i usmeni odgovori. Mislim da kratke pisane provjere nemaju nikakvog smisla ako se najave pet dana prije kao što je to propisano, jer njihov glavni cilj bi trebao biti spoznaja profesora kako su neku tematsku jedinicu ili pojmove u njoj učenici shvati-li. Smatram da bi trebalo ograni-čiti broj kratkih pisanih provjera kako bi se generalno smanjila te-stomanija.

Bilo je bolje dosadašnje rješe-nje da se nakon pismene provjere učenika u razrednom odjelu u ko-jem je više od polovice učenika ocjenjeno negativnom ocjenom pisanu provjeru ponovi.

Trebalo je više pozornosti po-svetiti usmenim oblicima pro-vjeravanja znanja, jer su oni višestruko značajni za učenike: ne samo kao mogućnost izrav-nog odgovora na dodatna pitanja profesora već i za razvoj komu-nikacijskih vještina te razvijanje


tema broja

kulture dijaloga. U članku 13., gdje se govori o pravima i ob-vezama učenika, nije dovoljno precizirana obveza učenika da se mora pridržavati određenih pra-vila koja se odnose na korištenje nedopuštenih pomagala, prepisi-vanje, razgovaranje i ometanje, predavanje rada drugog učenika ili zamjenu identiteta. Trebalo je precizirati što učenik smije ili ne smije koristiti u vrijeme pisanog oblika ispitivanja kako bismo ih mogli pripremiti i za ispite na državnoj maturi. Dobro je što je školama ostavljeno da takve pre-kršaje rješavaju izricanjem peda-goških mjera.

Konačno, u školi se nisu do-godile značajne promjene osim obveze da na internetskim strani-cama objavimo rokovnik pisanih provjera u prvom polugodištu, što smo i do sada činili informi-rajući učenike na prvim satima i roditeljskim sastancima na počet-ku školske godine.

Blaženka jelaš, ravnateljica OŠ Retfala, Osijek

Pravom učitelju Pravilnik ne treba!

Mislim da jednom dobrom učitelju Pravilnik o ocjenjiva-nju nije niti potreban. Jer učitelj treba osjetiti svoje učenike, nisu

svi učenici jednaki i ne može se uvijek prema svakome učeniku jednako ponašati niti ophoditi. S druge strane, upravo zbog te različitosti koja je dobra i poželj-na, dokument poput Pravilnika o ocjenjivanju postoji.

Dobro je to što je Pravilnik u neku ruku „natjerao” učitelje da razmišljaju unaprijed i što mora-ju planirati svoje pismene provje-re, moraju ih najaviti i moraju se onda tih vremenika doista i pridr-žavati. Dosad su također morali najavljivati provjere, ali ih se če-sto nisu držali. To je u redu, neka sve bude transparentno, tko, što, kada i kako radi na školi.

Doduše, pismene provjere su prečeste, a činjenica je da djeca gotovo i ne znaju govoriti. Nau-čena su samo odgovarati s „da” ili „ne”, ne uči se djecu odgovarati, ne uči ih se detaljnijoj verbalnoj ko-munikaciji, pogotovo što je novim Pravilnikom povećan broj pisme-nih provjera s tri na četiri tjedno. To je bilo nepotrebno. Najveći je problem u tome što je donesen isti unificirani Pravilnik i za osnovne i za srednje škole, a to su dva razli-čita svijeta. Jednostavno je previše sadržajnih razlika i mnoge stva-ri nisu istodobno primjenjive na osnovne i na srednje škole.

Dobro je što su ograničeni do-lasci roditelja u školu, naročito u zadnjem tjednu. Iako moram reći da je u našoj školi uvijek bila takva situacija, rekla bih svoje-vrsno međusobno uvažavanje roditelja i učitelja. U zadnjem tjednu nastave roditelji su znali da „nemaju što tražiti u školi”. I nikad nije bilo nekih pritisaka na učitelje kod zaključivanja ocjena. Ako je, pak, roditelj pravodobno obaviješten o svemu, o svim us-ponima i padovima svog djeteta, ako razrednik odradi taj dio posla kako treba, onda niti nema izne-nađenja, šokova, pa ni potrebe za takvim pritiscima.

Zaključno, vjerujem da će tre-bati proći određeno razdoblje da vidimo kako Pravilnik funkcioni-ra u praksi. Jer, teorija je jedno, a praksa često nešto sasvim drugo. Ali ponavljam, pravom učitelji u principu Pravilnik nije potreban. Ako postoji kvalitetna komuni-kacija škola - roditelj - učenik, kada je taj trokut zatvoren, onda nema jaza ni nepoznanica. Jed-ni drugima moramo vjerovati, a tome sâm Pravilnik ne može ni odmoći ni pomoći.

Željko stipić, sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod

Novi Pravilnik bolji je od starog, ali...

Polazišni stav Preporoda za-pravo je da nikakav Pravilnik o ocjenjivanju nije potreban. I da-nas sam uvjeren da bismo najma-nje problema imali kada bismo iz prakse isključili ovaj pravilnik. Naime, svaki predmet odnosno svaka struka ima svoje specifič-nosti, određeni specifikumi pro-izlaze i iz različitog fonda sati i jako je teško napraviti Pravilnik koji bi pomirio sve interese. Zato se obično teži rješenjima prema kojima će se normativno odrediti neke stvari, primjerice propisati koliko ocjena mora biti u kojoj rubrici, koliko testova mora biti održano, sve kako bi se izbjeglo pitanje sadržaja. Tako se provo-đenje Pravilnika svodi na admi-nistriranje, koje je samo nova i dobrim dijelom nepotrebna ob-veza za učitelje i nastavnike.

Pravilnik o ocjenjivanju ipak smatram kvalitetnijim od prijaš-njih. Nekim rješenjima nismo zadovoljni, ali ima i pozitivnih pomaka, poput nepostojanja odredbe da iz svakog predmeta, kao dosad, više ne moraju posto-jati najmanje dvije ocjene u polu-godištu. To je bilo jako teško is-punjavati, osobito u predmetima koje učenici slušaju samo jedan sat tjedno. Budući da Pravilnik nije poznavao te nijanse, takvo rješenje bilo je instrument u ruka-ma prosvjetnih inspektora koji su poništavali nastavničke ocjene.

Drugi je pozitivan iskorak da su „hodočašćenja” roditelja i brojni pritisci pred kraj godine ograničeni odnosno da su učitelji pošteđeni silnih pokušaja inter-vencije. Po starome Pravilniku ograničenje nije postojalo, rodi-telji su mogli dolaziti do zadnjeg dana pa i sata, informirati se, a zapravo raditi pritisak da se već zaključene ocjene promijene ili da se zaključe onako kako to roditelji žele. Sada više nema informativnih dolazaka niti ro-diteljskih sastanaka u zadnjem nastavnom tjednu, a mislim da bi to razdoblje trebalo i produ-ljiti. Roditelji su uvijek dobro-došli u školu, ali pojedinci su zloupotrebljavali tu mogućnost. Ne bi dolazili kroz cijelu godi-nu, već samo pred kraj, da „po-prave” ocjenu za svoje dijete. U tom smislu cijeli sustav treba unaprijediti, da bude osigurana i zaštićena autonomija učitelja i nastavnika kod tog krajnje od-govornog posla - zaključivanja ocjena.

Dobro je što je broj pisanih provjera povećan, poglavito

tamo gdje je 16 ili 17 predme-ta i gdje nastavnici teško mogu kvalitetno provoditi usmeno is-pitivanje. Dobro je i to što nema automatskog poništavanja ocje-na kod pisanih testova, a odluka o tome je prepuštena učitelju, koji je jedini u stanju objektivno sagledati razloge zašto je iz neke pisane provjere bilo više negativ-nih ocjena i treba li onda taj test ponoviti.

Što je loše? Kao nastavnik hr-vatskog jezika u gimnaziji sma-tram da je loše što je striktno pro-pisano desetminutno ispitivanje učenika. Naime, ako učenik zbog bolesti nije duže bio u školi, mo-rate ga ispitati opsežno gradivo i mislim da ovakvo vremensko ograničenje nije dobro.

Nije dobro niti to što nastav-nicima probleme stvaraju razni vremenici, nametnuto planiranje vremenika. Sve se mora upisiva-ti, najavljivati. Nisam protiv pla-niranja, ali nisam siguran da se sve aktivnosti moraju upisivati po točnim datumima, poglavito pred kraj polugodišta, a ni polugodišta nisu simetrična. Pred nastavnika se stavljaju identične obveze, a razlika u trajanju polugodišta ipak je značajna. Na kraju, opet ostaje pitanje treba li učiteljima Pravilnik o ocjenjivanju. Treba li ih učiti kako ocjenjivati? Trebaju li poduku iz znanosti o ocjenjiva-nju? Dokimologija je znanstvena disciplina koja ozbiljno pristupa problemu kojim se bavi, a to je procjenjivanje i mjerenje znanja. Mnogo je naših nastavnika u svo-me školovanju osposobljeno i za taj dio nastavničkog posla. Ono što svima nama nedostaje jest stručno usavršavanje, upozna-vanje s novim metodama, novim dokimološkim spoznajama. A iz najnovijeg proračuna za 2011. godinu vidimo da se za stručno usavršavanje izdvaja sve manje i time ni na koji način ne možemo unaprijediti naše školstvo, odno-sno rad naših učitelja.

Vesna Lokner-Kralj, ravnateljica Osnovne škole samobor

Čemu vremenik pisanih ispita za godinu unaprijed

Tri su kritične točke u Pravil-niku koje, prema mome mišlje-nju, nisu dobro riješene. Prvo je pitanje koliko je vijeće roditelja kompetentno razmotriti svaku pi-sanu predstavku roditelja koja se odnosi na načine i postupke vred-novanja učenika. U kojem se-gmentu je Vijeće roditelja toliko

kompetentno da bi razmatralo ili postupke učitelja ili ocjenu samu? Doista me zanima što bih ja kao ravnateljica trebala reći članovi-ma Vijeća roditelja o tome što oni mogu rješavati i na što se mogu žaliti. Voljela bih da mi to objasni netko tko je sudjelovao u kreira-nju Pravilnika, kako bih znala što roditeljima reći. Može se povući paralela s ulogom Vijeća roditelja pri odabiru udžbenika. O čemu bi oni to trebali raspravljati i odlu-čivati? O kvaliteti, o metodičkom pristupu pojedinog udžbenika ili samo o njegovoj cijeni? I za-što bi o ovom pravilniku trebali raspravljati roditelji kad nitko učitelje nije pitao što misle o nje-mu!?

Druga je problematična stvar vezana za Pravilnik okvirni vre-menik pisanih provjera znanja. Najprije, u samom pravilniku dva se članka sudaraju, jer jedan kaže da je škola dužna do kraja trećeg tjedna nastave objaviti vremenik, a zatim da se u vremenik upisu-ju i kratke pisane provjere koje se u vremenik upisuju samo pet dana prije provedbe. Ako se krat-ke pisane provjere pišu gotovo svakodnevno u svim školskim predmetima, tko je taj tko bi sva-kodnevno mogao i trebao ažuri-rati rečeni vremenik? Mislim da se je tu išlo na normiranje koje se pokazalo lošim i u bivšem pravil-niku i sad bi valjda svaki datum iz vremenika trebao biti sveto pismo, no to je nemoguće, jer se učitelj može razboljeti, gradivo se ne stigne obraditi na vrijeme, učitelj procijeni da neke lekcije nisu usvojene na zadovoljavaju-ćoj razini pa ponavlja gradivo i utvrđuje ga, a mora se držati da-tuma zacrtanog u rujnu. Ako se ispit ne realizira u definiranom terminu, propada stvar i mora se odustati od pisanog ispita i tražiti termin za novi, a o tome odluku donose nastavnik, stručni surad-nik i ravnatelj škole.

Jako je teško uskladiti vreme-nik u velikim školama gdje je puno razrednih odjela i učitelja pa bi bilo bolje da se u pravilnik samo stavila odredba da se sva-ka pisana provjera mora najaviti sedam ili četrnaest dana ranije. Uostalom, mi tako već godinama radimo, planiramo i najavljujemo pisane ispite. Takvo rigidno pla-niranje ispita je u suprotnosti s kurikularnim pristupom u kojem se ne moramo k'o pijan plota dr-žati nastavnog plana i programa i u kojem učitelj treba biti fleksi-bilan i prilagođavati ritam nasta-ve djeci i tome u kojoj su mjeri usvojila određeno gradivo.

Treća stvar koja mi se ne čini logičnom je zahtjev da se kriteriji ocjenjivanja dogovore i utvrde na školskoj, lokalnoj i nacionalnoj razini. Trebalo se i u tome, kao i u kurikulumu, krenuti s nacio-nalne prema lokalnoj razini, a ne obrnuto, jer mi u školi na aktivi-ma smišljamo naše kriterije koji uopće ne moraju biti usklađeni s onima na županijskoj i nacio-nalnoj razini. Bilo bi bolje da su definirani kriteriji na nacionalnoj razini prema kojima bismo mo-gli modificirati kriterije u svakoj školi, biti zahtjevniji ili manje zahtjevni u odnosu na njih u sva-kom pojedinom predmetu.

Pravilnik je eksplicite odredio da se roditelj više ne može zbog ocjene žaliti inspekciji ili mini-starstvu nego izravno u školu, no i dalje se događa da roditelji ne poštuju proceduru i da se obraća-ju za pomoć u te institucije zaobi-lazeći škole namjerno ili slučaj-no. Nemam ništa protiv toga da mi se roditelji javljaju s prigovo-rima koje ćemo vrlo brzo riješiti, ali nisam za to da zaobilaze školu i traže rješenja tamo gdje ih neće dobiti.


tema broja

Marinko Plazibat, učitelj hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Retfala, Osijek

Prevladalo stručno stajalište

U odnosu na stari, a još više u odnosu na prijedloge koji su mu prethodili, novi Pravilnik o nači-nima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnov-noj i srednjoj školi, unatoč ne-kim nedorečenostima, svakako predstavlja napredak. Najviše zbog toga što su uvažene mnoge učiteljske primjedbe pa on uče-nicima i roditeljima, za razliku od prijedloga, ne ostavlja puno prostora za različite pritiske na učitelja. Naime, Pravilnik o ocjenjivanju kod nas je iznimno važan dokument - prije svega roditeljima i učenicima. Često predstavlja prostor u kojemu se pod mikroskopom traže propu-sti učitelja koji mogu poslužiti kao sredstvo pritiska na njih u slučajevima kad netko nije za-dovoljan Njegovim Veličanstvom Ocjenom. Koja se u javnosti na-metnula kao najveća i najvažnija vrijednost obrazovnog procesa.

Prijedlozi koji su prethodili Pravilniku bili su vrlo naklo-njeni spomenutom doživljaju ocjene učenika, roditelja i jav-nosti. Čini se da su priređivači pokušali što više smanjiti stres učenika i roditelja zbog lošije ocjene, nedovoljnog broja bo-

dova i slično. Pritom im je bilo manje važno što bi predloženi pravilnik nekim odrednicama vrijeđao dignitet učiteljeva rada i omogućavao češće učeniko-vo izbjegavanje obveza, štetno kalkuliranje ili nastavak infla-cije odlikaša. Mnogim svojim odredbama prihvaćeni Pravilnik učiteljima znatno pomaže. Pri-mjerice, snažnije ozakonjuje in-dividualni pristup vrednovanju učenika s teškoćama. Ne propi-suje stroge uvjete za ponavljanje pisanih provjera ili obvezu pisa-nja inicijalnoga ispita. I nadalje dopušta usmenu provjeru znanja na svakomu nastavnom satu. Zahtijeva timski rad, i na razini školskoga i županijskoga aktiva, pri donošenju mjerila, odnosno elemenata praćenja te načina i postupaka vrednovanja, što uči-telju svakako olakšava posao. Nezadovoljne ocjenom upućuje prvo na ravnatelja, a ne na pro-svjetnu nadzornu službu.

S druge strane, međutim, Pra-vilnik ima i značajnih propusta. On ostavlja, što nije dobro, dosta mogućnosti učiteljima za zlo-uporabu nekih neodređenih ili prefleksibilnih obveza. Uopće se ne spominje, naime, broj pojedi-načnih ocjena na temelju kojih se može donijeti zaključna ocjena, odnosno kad učenik mora osta-ti neocijenjen! Zatim, moraju li se pisati pisane provjere iz svih predmeta, i koliki mora biti nji-hov broj - „kontinuirano tijekom nastavne godine” prilično je ne-definirana odrednica? Mora li, može li i kada, učenik koji zbog odsutnosti nije pisao neku pisanu provjeru nju pisati naknadno ako je, primjerice, sljedećih tjedana po vremeniku pisanih provjera predviđen maksimalan broj ispi-ta? Budući da zaključna ocjena iz nekoga nastavnog predmeta „ne mora proizlaziti iz aritme-tičke sredine upisanih ocjena”, može li prosjek ocjena 4,2 biti zaključen kao ocjena dobar? I tko takvu ili neku drugu učitelje-vu ocjenu može promijeniti? I u kojim još slučajevima?

Kako bi spriječili zaživlja-vanje određenih rješenja koja doživljavaju kao loša, ograni-čavajuća, štetna te kao sredstvo neopravdanoga i suvišnoga priti-ska, učitelji su se ovaj put javili vrlo glasno. Ovo je bilo valjda prvi put da su odlično iskoristili

i internet kao medij, vrlo sadr-žajno diskutirajući na forumi te prikupljajući potpisnike peticije protiv predloženoga pravilnika. Rezultat ove pobune jest poma-lo iznenađujući novi Pravilnik. U njemu su ostale samo one ra-zumne, općeprihvatljive i nepri-jeteće odredbe kojima se doista nema što prigovoriti iz perspek-tive nedoživljavanja ocjene pre-sudnim smislom odgoja i obra-zovanja.

Moglo bi se reći da Pravilnik u odnosima s učenicima i roditelji-ma učiteljima donosi puno mira. Njegovo je značenje i u tome što je o stručnim pitanjima prevla-dalo stručno, a ne stajalište naj-šire javnosti. Možemo se samo nadati da će se u skorije vrijeme moći do kraja, u stručnoj tišini i bez pritisaka, donijeti i neka po-boljšanja.

Ljiljana Klinger, ravnateljica Osnovne škole Matije Gupca, Zagreb

Sve je u rukama učitelja

Mislim da su se učitelji i svi koji rade u školi razveselili Pra-vilniku, jer je to dokument koji određuje jasna pravila igre i u kojima se uz određena prava kri-ju i obveze, a to je ključna riječ za kojom mi u školama vapimo.

Pravilnik je odredio jasne naput-ke učiteljima kako ocjenjivati, djeca također znaju što im je či-niti, a i roditelji dobivaju puno jasniju sliku pa ćemo i njima kroz primjenu pravilnika dati jasno do znanja, gdje je njihovo mjesto i odgovornost u odgo-ju i obrazovanju djece. To nam pravilnik omogućuje i time smo ustvari učinili veliki iskorak u kurikularnim promjenama.

Druga važna stvar koja će za-sigurno dugoročno unaprijedi-ti sustav jest nužnost da se sve jasno isplanira, jer nema kvali-tetnog obrazovnog procesa bez kvalitetnog planiranja. Stvara-nje vremenika pismenih ispita daje mogućnost i roditeljima i djeci da unaprijed isplaniraju svoje obveze i učenje. I učitelji imaju jasniju sliku o tome kroz koje razdoblje djecu mogu do-bro poučiti, utvrditi gradivo, po-noviti što je potrebno i napraviti pisanu provjeru. Veselimo se i kriterijima vrednovanja, koji su na tragu kurikularnih promjena i koji će sigurno biti posljedica njihova kvalitetnog provođenja. Pozdravljam odluku da se una-prijed planiraju testovi i odre-di njihov broj i sasvim sigurno iskorištena analiza europskih školskih sustava prije donošenja pravilnika, jer jasno je da uvo-đenjem nacionalnih ispita i dr-žavne mature vreba opasnost od svojevrsne testomanije.

Recimo, u Njemačkoj je silna testomanija pokazala da su re-zultati u školama jako loši, jer su učitelji poučavanje i načine ispitivanja podredili ostvarenju dobrih postignuća, ali to je bio obrazovni sustav usmjeren na dobre rezultate, a ne na cjelo-životno učenje, trajna znanja, vještine, kompetencije. Ovim pravilnikom to je anticipirano i izbjegnuto, ali je sve u rukama učitelja i morat ćemo taj proces prilagođavanja novom pravilni-ku svi zajedno proći.

Dobro je i to što je određena maksimalna duljina usmenoga ispitivanja. Vjerujem da autori Pravilnika nisu željeli poručiti da nemaju povjerenje u učitelje nego nešto suprotno, a to je da je usmeno ispitivanje nešto za što učenici moraju biti spremni svakoga dana i time se pojačava redovito učenje i trajna znanja. Kad ne bi bilo toga, učitelji ne bi mogli redovito ispitivati djecu i opet bismo ušli u zamku testo-manije, periodičnog procesa, te se tako vratili na fragmentarno ispitivanje.

Novim pravilnikom uređuje se uloga roditelja, koji su suod-govorni za uspjeh svoga djeteta u školi. Kad govorim o uspješ-nosti, ne mislim na odlikaše, jer uspješno dijete je svako ono koje redovito usvaja nastavni plan i program, koje ima stalnu potpo-ru roditelja i učitelja te razvija visoku razinu samopoštovanja i samopouzdanja. Nema li potpore roditelja, mala je šansa da dijete bude uspješno. A potpora rodite-lja izostaje ne zato što oni zane-maruju svoje dijete nego zato što je način života postao takav da su nam prioriteti negdje drugdje. Zato moramo dijete vratiti u nji-hov fokus.

Usudila bih se reći da je Pravil-nik i velik korak prema preven-ciji neprihvatljivog ponašanja, jer znamo da takvo ponašanje uglavnom ispoljavaju ona djeca koja imaju niži školski uspjeh. Logično, niži školski uspjeh ta-kvu djecu dovodi do pada samo-poštovanja i povjerenja u sebe, a u želji da postignu uspjeh takva se djeca okreću i devijantnim po-našanjima kroz koja se „afirmi-raju” u negativnom smislu. Zato škola mora biti mjesto pozitivne afirmacije i škola i roditelji to moraju poticati.

Naravno da za cjelovitiju ocje-nu Pravilnika treba proći više vremena. Moramo prihvatiti či-njenicu da je trenutačno ocjena jako važna i za dijete i za rodi-telje, jer je jedino mjerilo na te-melju kojega netko napreduje u obrazovnoj vertikali. No, ocjena ne smije biti odraz nečije impre-sije, pa željno očekujemo i jasne kriterije ocjenjivanja koji će tu impresiju svesti na minimum.


savjetnici

Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika, uz već navedene proble-me, treba primjenjivati pa ćemo analizirati mo-gućnost njegove primjene u uvjetima već usvo-jenoga godišnjeg plana i programa rada škole sa svim propisanim sastavnicama. Zbog lakšeg praćenje i usporedbe u tekstovima koji slijede,

starim pravilnikom nazivat će se Pra-vilnik o načinu pra-ćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, dok će novi biti Pravilnik o načinima, postup-cima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi.

Novi, kao i stari, pravilnik nalaže da je ravnatelj škole na početku školske godine dužan infor-mirati sve učitelje stručne suradnike o odredbama ovoga pravilnika, pa je lo-gično da je analiza i usporedba pravilnika prvi korak u njegovoj provedbi, bez obzira na to što je školska godina u tijeku, na razini učiteljskog vi-jeća.

U novom su pra-vilniku definicije poj-mova vrednovanje, provjeravanje, pra-ćenje i ocjenjivanje usklađene s Nacio-nalnim okvirnim ku-rikulumom, odnosno razinama kompeten-cija koje se za učeni-ke postavljaju. Stari

pravilnik odredio je konkretno osnovne elemente ocjenjivanja učenika u postupcima provjeravanja, mjerila koja utvrđuje Ministarstvo, a ako ne, onda sami učitelji. Novi je pravilnik, pak, omogućio da elemente ocjenjivanja određenoga nastavnoga predmeta te načine i postupke vrednovanja izra-đuju učitelji istoga nastavnog predmeta i područ-ja na lokalnoj, regionalnoj, odnosno nacionalnoj razini te posebno naglašava potrebu ocjenjivanja na temelju primjene učenikova znanja.

Stari pravilnik određivao je da ocjena iz likovne, glazbene, tjelesne i zdravstvene kulture, etike, vjeronauka te izbornih i fakultativnih predmeta trebaju biti poticaj u osobnom razvoju, a u po-stupcima provjeravanja i ocjenjivanju zahtijevao poštivanje učenikove sposobnosti i mogućnosti, što novi pravilnik ne definira zasebno.

Članak 5. novog pravilnika govori o vredno-vanju učenika s teškoćama, pri čemu naglašava odnos prema radu i postavljenim zadacima te odgojnim vrijednostima, što ne mora nužno zna-čiti da se primjenjuje samo za navedenu skupinu učenika, ali ih ovako sročenim člankom izuzima. U starom pravilniku naglašeno je bilo da provje-ravanje i ocjenjivanje učenika treba provoditi da se poštuje učenikovu ličnost i potiče učenikovo samopouzdanje i njegov osjećaj napredovanja i aktivno sudjelovanje u nastavi i izvannastavnim aktivnostima, što je uključivalo i učenike s teš-koćama.

Novi pravilnik u istom članku jasno definira i obvezu provjeravanja primjerenim oblicima i pre-porukama stručnog tima što se ne mora odno-siti samo na učenike s teškoćama. U doslovnim interpretacijama ovoga članka možemo se naći pred formalnim prepoznavanjem njegove primje-ne samo na učenike koji imaju izdano rješenje o primjerenom obliku odgoja i obrazovanja, čime se gubi smisao individualiziranog pristupa uče-niku.

Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika (2)

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenovićpedagoginja, ravnateljica, Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Obrazovni proces bi trebao omogućiti znanja (materijalni zadaci) i sposobnosti (funkcionalni zadaci). Potrebno je stvarati odnose i veze među materijalnim i funk-cionalnim zadacima (znanje - činjenice i generalizacije; sposobnosti - mišlje-nje). Naš se sustav uglavnom temelji na znanjima i učenici često ne uvježbavaju mišljenje. Rad s darovitim učenicima u radionicama vrlo je zahtjevan, ali donosi puno zadovoljstva, jer s učenicima otkri-vate i stvarate nešto novo i zanimljivo. Iz svoga rada s darovitim učenicima mogu navesti primjer učenika Sergeja, koji je na vrlo kreativan i sebi svojstven način obavljao zadatke. Jednom prigodom učenici su dobili zadatak prikazati svoje područje interesa. Sergej je odabrao vje-trenjače, proučio ih je i prezentirao kroz tipove vjetrenjača, umijeće građenja, povijest, zemljopisna područja u kojima se grade, kulturno okruženje, likovna i literarna dijela o vjetrenjačama. Sve je napravio kao predavanje, kroz modele vjetrenjača od lego-kocaka koje je sam izradio i na kraju je proveo zabavan kviz o vjetrenjačama.

Na koji način misle daroviti i koji su putovi njihova razmišljanja? Možda je mišljenje darovitih najbolje predočiti kao krošnju vrlo razgranatog drveta koja ne stane u naše vidno polje. Zadatak je nas učitelja koji radimo s takvim učenicima ne rezati grane tog drveta i sužavati „krošnju razmišljanja” darovitih. Njihovo je bogat-stvo mogućnost pogleda na svijet iz ra-zličitih kutova i na originalan način, bez shematizma. Oni nas uvijek iznenađuju.

Mišljenje može biti - konvergentno

(logičko zaključivanje, traženje točnog rješenja) i divergentno (stvaranje novih ideja, uživanje u procesu traženja - što više točnih rješenja). Divergentno mišlje-nje imaju kreativne osobe. Osobe koje koriste konvergentno mišljenje, iako in-teligentne i posjeduju vještinu mišljenja, mogu biti i netolerantne: smatraju kako postoji „ispravan i neispravan način rje-šavanja zadatka”. Evo priče o studen-tu koji divergentno razmišlja i njegova profesora koji razmišlja konvergentno. Znanstvenik Murray Gell-Mann, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku i veliki zalju-bljenik u matematiku, priča o nezgodama jednog studenta. Profesor ga pita: „Kako ćeš izmjeriti visinu tornja s pomoću ba-rometra?” Mladić odgovara: „U džepu imam klupko konca, za nj vežem baro-metar, popnem se na toranj i spustim ba-

rometar, a zatim izmjerim dužinu konca.” Profesor nemilosrdno odgovara: „Pao si!” Profesor je od učenika očekivao sljedeći odgovor: barometar mjeri tlak, a tlak se mijenja s visinom. Na svakih deset i pol metara stupac žive spušta se za milime-tar; pa ako je tlak na zemlji 760 mm, a 757 na vrhu tornja, to znači: 760 - 757 = 3; 10,5 x 3 = 31,5: toranj je visok 31,5 metara.

Student se ipak nije predao. Obratio se komisiji koja mu je dopustila da još jed-nom ide na ispit. Ovoga puta ispitao ga je osobno profesor Gell-Mann. Obratio se studentu ovako: „Zaboravimo što je bilo na prošlom ispitu. Evo barometra, ovdje vani je toranj, reci mi kako ćeš ba-rometrom izmjeriti visinu tornja.” Student je napravio bilješke i rekao: „Našao sam 21 rješenje pa ne znam koje je najbolje. Prvo rješenje: čekat ću sunce, staviti ba-rometar na zemlju i izmjeriti njegovu sje-nu pa usporediti sa sjenom tornja i tako odrediti visinu na način kao je to uradio Tales. Drugo rješenje: popet ću se na vrh tornja s kronometrom, bacit ću barome-tar, izmjeriti vrijeme pa po formuli zakona o sili teži i ubrzanju izračunati visinu tor-nja. Četvrto... Peto... Šesto... A na kraju je ono koje možda nije odveć pošteno. Otići ću do čuvara tornja, pokazati mu barometar i darovati mu ga - ako mi kaže koliko je toranj visok!”

Ova priča opisuje koliko nas i na koje sve načine daroviti iznenađuju kada od njih tražimo da riješe probleme. Moramo biti fleksibilni, ali i znati procijeniti u kojem trenutku i koliko ih moramo korigirati, jer i to je ponekad nužno.

?Zaposlena sam u srednjoj ško-li kao stručna suradnica puno

radno vrijeme. Molim da mi poja-snite kakvo je radno vrijeme struč-nih suradnika u srednjoj školi unu-tar najnovijih zakona, pravilnika... Prema evidenciji dolaska/odlaska s posla, koliko vremena trebamo provesti na radnom mjestu u školi (pet, šest ili osam)? Na što se po-zivati ukoliko se takav problem javi na poslu? Očito je da svi različito interpretiramo zakonske propise kao i to da status stručnih surad-nika, osobito u srednjoj školi, već duže nije jednoznačno reguliran. Donedavno sam radila šest sunča-nih sati u školi. Nakon obveze vo-đenja evidencija dolaska na posao i odlaska s posla, u školi moram biti osam sunčanih sati. Ostajala sam na poslu uvijek duže kad sam radila s učenicima i nastavnicima (do 15 sati), dolazila sam redovito na ro-diteljske sastanke u popodnevnim satima i time imala dvostruke troš-kove putovanja.

Sukladno članku 104. stavak 1. Za-kona o odgoju i obrazovanju u osnov-noj i srednjoj školi („NN” br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10. dalje u tekstu: ZOOOSŠ), ukupne tjedne obveze uči-telja, nastavnika, odgojitelja i stručnih suradnika u školskim ustanovama utvrđuju se u 40–satnom radnom tjednu godišnjim planom i programom rada u skladu s nacionalnim kuriku-lumom, nastavnim planom i progra-

mom i školskim kurikulumom, o čemu se učitelju, nastavniku, odgojitelju i stručnom suradniku izdaje rješenje o tjednom i godišnjem zaduženju na poslovima neposrednoga nastavnog rada i ostalim poslovima koji proizla-ze iz neposrednog nastavnog i od-gojno–obrazovnog rada i iz izvršenja aktivnosti i poslova iz nastavnog pla-na i programa i školskog kurikuluma. Isti članak 104. stavak 8. ZOOOSŠ–a propisuje da tjedne radne obveze uči-telja i stručnih suradnika u osnovnoj školi propisuje ministar.

Sukladno članku 13. stavak 1. Pravilnika o normi rada nastavni-ka u srednjoškolskoj ustanovi („NN” br. 94/10., dalje u tekstu: Pravilnik o normi), poslovi stručnog suradnika u srednjoškolskoj ustanovi utvrđuju se u okviru 40–satnoga radnog tjedna. Ob-veza vođenja evidencija o radnicima i radnom vremenu radnika na temelju odredbi Zakona o radu propisana je Pravilnikom o sadržaju i vođenju evi-dencije o radnicima („NN” br. 66/10., dalje u tekstu: Pravilnik o evidencija-ma). Pravilnik o evidencijama propi-suje da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati najmanje sljedeće podatke propisane člankom 8. navedenoga Pravilnika, a početak i završetak rada radnika neki su od po-dataka koji su obvezni.

Obveza vođenja evidencije o rad-nom vremenu radnika otvorila je niz problema u osnovnoškolskim i sred-njoškolskim ustanovama s obzirom

na specifičnost struke: neposredni od-gojno–obrazovni rad i ostale poslove. ZOOOSŠ je propisao da se ukupne tjedne obveze stručnih suradnika (uz ostale odgojno obrazovne radnike) utvrđuju u 40–satnom radnom tjednu, a da ministar propisuje tjedne radne obveze. Pravilnik o normi razradio je tjednu normu nastavnika, no ne i stručnih suradnika. Pravilnik o normi propisao je obavljanje poslova struč-nih suradnika u srednjoškolskoj usta-novi u okviru 40–satnog radnog tjed-na, tj. punog radnog vremena – osam sati dnevno, bez strukture tih obveza, npr. neposredni rad s učenicima, na-stavnicima i roditeljima, stručno usa-vršavanje (koje se obavlja izvan škol-ske ustanove), vođenje pedagoške dokumentacije i slično.

Navedeni nedostatak u praksi re-zultira različitim načinima određivanja radnih obveza stručnih suradnika u srednjoškolskim ustanovama glede dnevne obveze rada u školi. U osnov-nim školama obveze učitelja i stručnih suradnika ministar još nije propisao pa se kao produžena pravna pravila i dalje primjenjuju odredbe granskoga kolektivnog ugovora prema kojemu su obveze stručnih suradnika razra-đene sadržajno i vremenski. Dopuna Pravilnika o normi rada nastavnika u srednjoškolskim ustanovama glede tjednih obveza stručnih suradnika i strukture tih obveza, sadržajno i vre-menski, nedvojbeno bi razriješila ovaj problem.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

PraVoPiπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Radno vrijeme stručnog suradnika

Novi je pravilnik omogućio da elemente ocjenji-vanja određeno-ga nastavnoga predmeta te načine i postup-ke vrednovanja izrađuju učitelji istoga nastav-nog predmeta i područja na lokalnoj, regio-nalnoj, odnosno nacionalnoj ra-zini te posebno naglašava potre-bu ocjenjivanja na temelju pri-mjene učenikova znanja

Divergentno mišljenje imaju kreativne osobe. Osobe koje koriste kon-vergentno mišljenje, iako inteligentne i posjeduju vještinu mišljenja, mogu biti i netolerantne: sma-traju kako postoji „ispra-van i neispravan način rješavanja zadatka”

Divergentno i konvergentno mišljenje (1)


Škola koju smo posjetili proteklog tjedna djeluje u općinskom mjestu od 3000

stanovnika, no imaju sreću da je demografska slika dobra i obe-ćavajuća, pa je oko deset posto stanovništva još uvijek osnov-noškolskog uzrasta. Osnovna škola Ivane Brlić–Mažuranić u Strizivojni nedaleko od Đakova nalazi se u najduljoj hrvatskoj Ulici braće Radića, dugačkoj čak 7,8 kilometara. Smješteni su na broju 166, dok zadnji kuć-ni broj premašuje čak i brojku 600.

Iako po broju učenika spadaju u red prosječnih srednje velikih škola u Hrvatskoj, ravnatelj An-dro Mršić ističe da su po stan-dardu i znanju već godinama u gornjem domu. Vrlo su dobro opremljeni, primjenjuju se naj-modernije metode izvođenja nastave:

- Cilj nam je i svojevrsno geslo brže – više – bolje. To se doka-zuje kroz ocjene i nastupe naših učenika po brojnim natjecanji-ma i smotrama, iako nam to nije primarna zadaća. Nije primarno biti prvi, već pokazati najviše što se može u određenom trenutku.

Geslo škole vjerojatno potječe od radnih navika samog ravna-telja, bivšeg nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture, gdje je ta-kođer uvijek potrebno biti brži, bolji i jači.

- Ne treba se zadovoljavati prosjekom ako postoje moguć-nosti za bolji, kvalitetniji rezul-tat. Ne treba stajati na mjestu, ako možeš hodati. Nije sramota

nekad i pasti, ali je sramota osta-ti ležati. Tim se vrijednostima vodimo i one su nam uvijek mo-tiv, uvjerljiv je Mršić. Zadovoljna djeca ne znaju za agresiju

Tako je i kod opremanja ško-le. Unatoč ne naročito dobrom proračunu, kako škole tako i ci-jeloga kraja, uspjeli su nabaviti suvremenu informatičku opre-mu pa je uređen specijalizirani kabinet, budući da među učeni-cima vlada veliki interes za in-formatiku.

Novi, sadašnji objekt otvoren je 1999. godine, sportska dvo-rana je otvorena prije tri godine. Ipak, postignuće kojim su u ško-li u Strizivojni najponosniji jest odnos škole i đaka te njihovih roditelja. Učenici su toliko privr-ženi školi da je doživljavaju kao

svoju i zapravo nikakve deva-stacije ni šaranja zidova ili klu-pa u ovoj školi nema. Slično se odnose i međusobno, pa su me-đuvršnjačke tenzije svedene na minimum. I sve je to postignuto edukacijom i osvještavanjem, a ne prisilom i represijom.

- Težnja je kvalitetna škola u maloj slavonskoj sredini, gdje je život ponešto drugačiji od ostatka države. Kada dođu tu-robni, hladni jesenski i zimski dani, život ovdje stane. Pa, ako ne postoje dodatne aktivnosti, prvenstveno u školi, jer ško-la ovdje zaista jest kulturno i društveno središte, onda djeci i život postane dosadan i turoban. Zato planiramo raznovrsne cje-logodišnje aktivnosti, školske i izvanškolske, povezujemo cijelo mjesto sa školom.

Organiziraju se tako u školi predstavljanja knjiga, surađu-je se s kulturno-umjetničkim društvom, udrugama, pjevač-kim skupinama Strossmayer, tu je Osnovna glazbena škola. Jednom godišnje organizira se i veliki glazbeni dječji festival Stribor, koji okupi cijeli kraj, i s godinama je postao možda najiščekivaniji događaj školske godine.

- Sve to radimo da djeca budu motivirana, zainteresirana i pr-venstveno zadovoljna. A čim je prisutno zadovoljstvo, manje je agresije i negativne energije, koja, svjedočimo iz dana u dana, sve više nagriza odgojno-obra-zovni rad u većim sredinama, smatra Mršić.

Školi nedostaju još barem tri učionice za prelazak u jedno-

smjenski rad, pa se zasad na-stava još uvijek održava u dvije smjene, gdje viši razredi uvijek idu prijepodne, a niži poslije-podne. To je dobro i zbog ve-likog broja učenika putnika, i zbog racionalnosti, budući da niži razredi imaju kraću nastavu, pa završavaju dva sata ranije. A zadovoljni su i roditelji.

Nedovoljno su opremljeni ka-bineti kemije, biologije, fizike, i to ponajviše u vidu potrošnog materijala, a nedostaje im i pa-metna ploča, koja uvelike upot-punjuje suvremeno izvođenje nastave.

Svemu tome ipak prethodi čo-vjek i sve zapravo ovisi o zna-nju, volji, entuzijazmu i pristupu učitelja. Koliko u svemu treba biti prisutna i presudna tehnolo-gija, pita se ravnatelj:

- Za učitelja nije uvijek pre-sudno koliko zna. Za učitelja znanje nije znati, nego dati!

svaka ocjena je zaslužena, ne poklonjena

A po primljenom znanju uče-nici su vrlo dobri, iako statistika ne pokazuje „poplavu” odlikaša kao u nekim drugim osnovnim školama. Međutim, ravnatelj Mršić objašnjava da se ovdje slika ne uljepšava, a ocjene ne poklanjaju. Između 37 i 44 posto učenika svake godine nastavu završava s odličnim uspjehom, ali svaka je realna i zaslužena.

- To je stvar kriterija. Digli smo kriterije pa se svaka ocjena mora zaraditi. Nismo određiva-li maksimum, ali smo odredili i propisali minimum koji učenik mora znati za prolaz, ocjenu do-voljan. Uz znanje, to ima veze i s odgojnom komponentnom, za-laganjem, pa i pristojnošću. Ako je učenik zdrav, sposoban doći u školi, nositi svaki dan školsku

Školu ove godine pohađa 300 učenika u 17 razrednih odjela, za koje brinu 42 djelatnika, od čega 26 učitelja te stručni suradnici. Po-dručnu školu Soljak, pak, pohađa svega pet učenika i jedan predškolac, a za njih brine učiteljica Itana Tomšić. Od njih pet, dva su prvašića te po jedan učenik drugog, trećeg i četvrtog razreda, pa za istovremeni rad s nji-ma treba dosta pažljive pripreme


reportaæa

180 GODINA OŠ IVANE

BRLIĆ-MAŽURANIĆ

U sTRIZIVOjNI

Ravnatelj Andro Mršić

Projektni dan posvećen slavonskom hrastu

Crtice iz povijestiPrvi poticaji za osnivanje škola u Vojnoj Krajini dolaze od Ma-

rije Terezije 1764. i Josipa II. 1780. godine; tada se traži da se u svakom poduzeću osnuje njemačka trivijalna škola koja će se izdržavati iz dohodaka krajiške proventne zaklade. Prema po-vjesničaru Cuvaju, već je 1833. godine u Brodskoj regimenti bilo 60 slavonskih škola, uz dvije njemačke (Brod, Vinkovci), šest srpskih i jednu evangeličku. U sva tri sela vrpoljačke župe (Vr-polje, Strizivojna, Čajkovci) škola je otvorena istodobno, 1830. godine. Prvi je učitelj u Strizivojni bio isluženi graničarski kaplar Đuro Ivanetić, koji je primao plaću od 24 forinte za cijelu godinu. Biskupska vizitacija 1833. daje nam kratak, ali dragocjen izvje-štaj: u Strizivojni tada službuje 18-godišnji Ilija Damjanović koji - budući da je rodom iz sela - stanuje kod roditelja, a plaća mu iznosi tri forinte. Škola u Strizivojni djeluje u graničarskoj kući, većoj građevini tipičnoj za to vrijeme.

Kod nas nema zločeste djece

Pedagoginja Zorica Banjanin odnedavno je u ovoj ško-li, od ove školske godine, ali brzo je pohvatala sve konce i sada se u punom opsegu može posvetiti djeci, njihovim potrebama i problemima.

- Srećom, zbog pitomosti ovoga kraja nemamo problema s disciplinom, ali neka djeca imaju teškoća u učenju, kon-centraciji, organizaciji slobodnog vremena. Djeca će uvijek biti djeca, pomalo nestašna, ali uglavnom vrijedna, traže pažnju, ali i savjete i pomoć. Radimo mnogo na prevenciji nasilja, ovisnosti i mogu iskreno reći da kod nas nema zlo-česte djece, ni u kojem pogledu definicije te riječi!

Knjižničarka Ivanka Ratković


torbu, smatram da mora biti spo-soban i znati za dvojku. Vjeru-jem da takav pristup ima poziti-van odjek i među učenicima!

Zbog trajne brige o zaštiti okoliša i usađivanja ekološku svijet kod učenika i nastavnika škola je dobila status međuna-rodne ekološke škole, pa je s ponosom istaknuta zelena zasta-va. Rijetka je ovo škola, barem među seoskim školama, koja je cijelo desetljeća bila županijski prvak u šahu. A vrlo su se do-bri rezultati postizali u šahu i na državnim natjecanjima. Vrlo dobar uspjeh videosekcija je po-stizala na Lidranu, informatiča-ri matematičari o Strizivojni su

diljem Hrvatske pronijeli dobar glas. Naravno, dobri su bili i u svim drugim područjima gdje su nastupili, jer su se za svaki aka-demski i sportski nastup uvijek dobro pripremili, iz materije, fi-zički, ali i psihički.

- Rano se uči strani jezik, engleski, i kada se dijete nađe među tridesetak najboljih u žu-paniji koja ima 30 tisuća stanov-nika onda je i to hvalevrijedan rezultat. Drugi strani jezik je njemački, a i tu se pokazuje so-lidno znanje.

Kadar je stopostotno stručno zastupljen te se redovito ide na stručna usavršavanje, najmanje dvaput godišnje na seminarima Agencije za odgoj i obrazova-nje. Među njima je i učiteljica razredne nastave Darinka Vuč-ković, koja je voditeljica župa-nijskog aktiva razredne nastave.

- Ovdje radim 11 godina, ove sam godine postala učiteljica mentorica, a prije dvije je godi-ne naša škola postala Centar za stručno usavršavanje. To nam je vrlo bitno, jer učitelj uvijek mora biti u tijeku, pratiti suvre-mene nove trendove. Uvjeti su nam ovdje divni, imamo sve što nam treba, čak i više nego druge škole, a posebno sam sretna zbog vrijednog i složnog kolektiva!

Stručno se usavršava čak i tehničko osoblje, jer škola ima plinsko centralno grijanje, ko-

tlovnica je vrlo zahtjevna, pa se onda usavršavaju i domari od-nosno ložači, što je nekad bilo nezamislivo. Racionalnost kod planiranja svih aktivnosti

Među brojnim izvannastavnim aktivnostima učenicima su tradi-cionalno najprivlačnije sportske, iako su vrlo vrijedni i kroz Lidra-no, klub mladih tehničara, glazbe-ne sekcije, mali i veliki pjevački zbor i folklor, ritmiku, itd. To se, pak, nadovezuje na izvanškolske aktivnosti, također ponajprije kroz sport u školskoj dvorani, u kojoj nema praznog hoda odno-sno puna je aktivnosti od jutra do mraka - od odbojke, košarke, no-gometa, pa čak do brazilskog jiu jitsua.

Tijekom našeg posjeta školi odr-žavao se projektni dan posvećen slavonskom hrastu, koji uključuje gotovo sva nastavna područja, od hrvatskog do matematike, biolo-gije, kemije preko informatike do glazbe. Uza sve đake, primijetili smo da je školu tijekom tog dana posjetilo i mnogo mještana, što nam je još jednom dokazalo da je škola kulturno i društveno sredi-šte ovoga kraja.

Barem jednom godišnje ide se na terensku nastavu. Okružena je Strizivojna poznatim slavonskim šumama, u kojoj se može na-

praviti niz pokusa, uz praktično izvođenje nastave.

- Radimo najbolje s onime što nam je dostupno i racionalnost je zapravo u samoj srži naše škole, kazao je ravnatelj.

Suradnjom s roditeljima Mršić je vrlo zadovoljan i ima samo ri-ječi hvale za Vijeće roditelja, koje unapređuje i pomaže rad škole kad god stigne. A na razini razre-da previđene su jednom tjedno konzultacije razrednika s rodite-ljima, tako da su stalno upućeni u akademska i odgojna postignuća svoje djece.

Knjižničarka Ivanka Ratković prije je radila u nastavi matema-tike i fizike, a zadnjih desetak go-dina radi u knjižnici. Govori nam da djeca rado dolaze u knjižnicu,

koja je središte brojnih aktivno-sti.

- Od edukacijskih programa do motivacije djece na samo čitanje, tu je i dramska skupina, igraonica, pričaonica, pa čak i smijaonica. Pomažemo i samim nastavnicima kod projekata, a od ukupnog fon-da od 5200 svezaka lektira nije to-liko zastupljena, budući da su se obavezni naslovi dosta mijenjali. Možda se najviše čitaju djela koja nisu propisana lektirom, recimo svi obožavaju Guinessovu knjigu rekorda.

Profesor likovne kulture Josip Ivandić pohvalio je učenike, vrlo su kreativni u svim likovnim teh-nikama, a posebno se njihov rad ističe prilikom zajednički škol-skih projekata. Tako je Ivandić uz pomoć učenika osmislio i izradio i školski ekosimbol škole, pove-znicu zdrave zemaljske kugle i stabla, kao simbola slavonskih šuma.

Dakle, vrlo dobar standard i opremljenost unatoč maloj seo-skoj sredini. Ali kroz dobru po-vezanost s lokalnom zajednicom i vlastitom sposobnošću uspijeva se nadoknaditi vječiti nedostatak sredstava u obrazovanju.

- Školstvo bi moralo biti primat kod financiranja. Jer, ako je u ratu to bila vojska i policija, zdravstvo, onda danas moramo ulagati u obrazovanje. Ipak, još se gledaju partikularni interesi, tko je bliže vatri bolje se grije, premda bi se dugoročno svi trebali odmaknu-ti od te vatre da se ne opečemo, uvjeren je ravnatelj Andro Mršić.

I to je argument koji ide u pri-log školi u Strizivojni, biseru slavonskoga kraja.

Branko Nađ


reportaæa

Dani kruha

“Veliki” kolektiv područne škole Soljak

Glazbena škola

Učiteljica Darinka Vučković

Učenici rado uređuju okoliš

Dan jabuka


CRIKVENICA Postignuća i trenuci novi je, 15. broj školskoga ljetopisa koji je izdala Srednja škola dr. Antuna Barca u Crikvenici. U knjizi tiskanoj na 230 strani-ca zabilježena su raznovrsna događanja u prošloj školskoj godini. Godišnjak sadrži izvješća o nizu zbivanja i uspjeha učenika i njihovih profesora mentora, a sve je to potkrije-pljeno dokumentarističkim prilozima. Učenici i njihovi profesori strpljivo su bilježili sve što se događalo u školi i izvan nje i tako sačuvali od zaborava. Svoje su mjesto u ljetopisu našli i učenici generacije Marin Mihalić, Denis Mršetić, Nina Mamula, Marita Tomljanović i Iris Mrzljak te uspješni sportaši Sara Ivančić i Mauro Veljačić, kao i zaposlenici koji su se umirovljenjem oprostili od dugogo-dišnjeg rada u školi. Navedena su i imena dobitnika jubi-larnih i gradskih nagrada u povodu Svjetskog dana učitelja. Objavljeno je i nekoliko kvalitetnih učeničkih literarnih i likovnih radova, a izdvojeno je i nekoliko nagrađenih ura-daka. Vrijedno je spomenuti i prilog profesora povijesti Petra Pavlića koji je autor zapažene monografije o 90 godi-na djelovanja Nogometnoga kluba Crikvenica, kao i knjigu profesorice hrvatskoga jezika Marije Gračaković naslov-ljenu Tražim nekog dječaka poznatog književnika Vladimira Nazora. Ovaj koristan presjek događanja završava popisom zaposlenika škole, imenikom učenika popraćenog fotogra-fijama i spomenima na preminule djelatnice Milenu Marčec i Marijanu Miharija-Pavlić. (I. Š.)

VODNJAN Šesti dani mladog ma-slinovog ulja odr-žani u Vodnjanu od 19. do 21. studenoga 2010. godine oduševili su mnoge posjetitelje, među njima i učenike četvrtoga razreda poljoprivrednog smjera Srednje škole Mate Balote iz Poreča i njihovu profesoricu Nadu

Baksa, koja ih je pratila na tom stručnom obilasku. Nakon svečanog otvaranja izložbe učenici i ostali posjetitelji mogli su kušati mlado maslinovo ulje raznih proizvođača, pršut, sir, suhe smokve i slične proizvode. Osim izložbe maslinovog ulja, učenici su posjetili i uljaru Grubić u Balama. U uljari obitelji Grubić vidjeli su uljaru iz tridese-tih godina te usporedili staru tehnologiju prerade maslina i najsuvremeniju liniju za dobivanje ulja visoke kakvoće Pieralisi. (Marinela Srdoč)

OSIJEK Ugodno iskustvo Učenici drugoga razreda Osnovne škole Augusta Šenoe iz Osijeka, koja ima međunarodni ekološki status, uče o zanimanjima ljudi, a kako to u stvarnosti izgleda uvjerili su se u pratnji svojih učiteljica Mirte Ćosić i Biljane Pavić, posjetivši tvornicu keksa i slanih grickalica Karolinu d.o.o. Djelatnici Karoline dočekali su ih lijepo i s veseljem. Prije ulaska u pogon pomoćnica u marketingu Silvija Lauš podijelila im je kape i zaštitne ogrtače i upoznala ih s mjerama sigurnosti. U Karolini su vidjeli kako se proi-zvodi keksi Moto i Jadro, medenjaci, bobi flips i druge slane grickalice. Posebno su ih zadivili veliki strojevi i miješalice za tijesto i kreme. Vidjeli su i veliko skladište, gdje se čuvaju proizvodi. Saznali su da skladište mora biti u polumraku, a u njemu određena temperatura. Roba stoji na visokim policama do kojih može doći samo pose-ban viljuškar. Vidjeli su i kako se pakirani proizvodi odvoze u kamione. Svi su se počastili sokovima i Karolininim proizvodima i na veliko veselje dobili i daro-ve. Proveli su ugodno i korisno prijepodne koje će im vjerojatno ostati u lijepoj uspomeni. Sljedećih su dana crtali što im se najviše svidjelo u Karolini, izrađivali pla-kate o posjetu i pisali dojmove. Zajedno s učiteljicama izradili su Power Point prezentaciju i izložbu fotografija, crteža i plakata u školskom predvorju i tako podijelili sa svima ovo lijepo iskustvo. (B. P.)

UKRATKOsuradnici javljaju

Sklonost nasilju djeca izražavaju u različitoj životnoj dobi pa se o tomu nikada ne govori prerano ni dovoljno

Svjetski dan borbe protiv na-silja nad djecom obilježen je u Osnovnoj školi Josipa Lo-

vretića u Otoku javnom tribinom Stop nasilju za učenike sedmoga i osmoga razreda te njihove rodi-telje. Budući da Ministarstvo unu-tarnjih poslova tijekom studenoga provodi kampanju Živim život bez nasilja, ova je tribina bila prilika za nastavak vrlo uspješne dosadaš-nje suradnje škole i Policijske po-staje Otok. Zajednički je cilj sma-njiti sve učestalije nasilje djece i mladeži pa je takav vid suradnje poželjan i potreban.

Predavanje popraćeno brojnim napisima iz tiska, fotografijama i primjerima iz života održala je učiteljica Daria Gongeta, a vrlo dojmljiv bio je i učenički scenski izričaj. Nakon toga su djelatni-ci Policijske postaje Otok Ivan

Mijatović, Tunjo Džijan i Ivan Abramović govorili o posljedica-ma nasilja, zakonskim odredbama koje ga prate, kako se može pomo-ći žrtvi nasilja, kako reagirati kao promatrač, komu i kada se obratiti zbog nasilja.

Govorilo se i o zanemarivanju djece, prikazani su kratki filmovi, a sve je završilo pjesmom Srebrnih krila Nek živi ljubav. Tema je vrlo aktualna, sveprisutna i zahtijeva ozbiljan pristup, dijalog i surad-nju u nekoliko smjerova. Sudioni-ci su pokazali veliko zanimanje i vrlo je izgledno da će se upriličiti

nove tribine u koje će biti uključe-ni i ostali učenici i roditelji. Ako u idućih nekoliko dana spriječimo barem jednu tučnjavu, uvrede i ponižavanja djece, napravili smo korak na dugom putu sprječavanja nasilja među vršnjacima.

Zaključili smo zajednički da sklonost nasilju djeca izražavaju u različitoj životnoj dobi pa se o tomu nikada ne govori prerano ni dovoljno. Za nasilje nema oprav-danja! Žrtvi nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja treba pomoći! Svi smo jednako odgovorni!

Daria Gongeta

Osnovna škola Josipa Lovretića otoK

Tribina protiv nasilja Učenici i roditelji na zajedničkoj tribini

Štefica Topljak (1933. - 2010.) Dana 15. studenoga pokopana je na trsatskom groblju umirovljena učiteljica Štefica Topljak. Rodila se 2.

kolovoza 1933. godine u Senju u obitelji Devčić. Nakon završene osnovne škole, upisala je učiteljsku školu u Rijeci i 1952. stekla zvanje diplomirane učiteljice. Radila je kao učiteljica u Medulinu i Kanfanaru, a njezin rad u Istri ostavio je vrlo pozitivne rezultate. U ljeto 1956. zajedno sa suprugom Krešimirom, također prosvjetarom, dolazi u Područnu školu Praputnjak, kojoj je matična škola u Hreljinu, u kojoj je 1993. dočekala mirovinu, radeći u mjestu punih 36 godina.

U toj maloj primorskoj sredini ostavila je neizbrisive tragove i pozitivne rezultate u učiteljskom, kulturnom, društvenom i političkom radu. S mnogo volje i smisla za zvanje obavljala je učiteljski posao. Isticala se društve-nim angažmanom u raznim udrugama i društveno-političkim organizacijama. Bila je velika ljubiteljica čakavštine i kao voditeljica čakavske sekcija redovita gošća Čakavskog sabora u Žminju. Humana djela bila su joj svojstve-na u radu Društva Naša djeca i u organizaciji Crvenoga križa. Jedna je od osnivačica dječjeg zbora Praputnjar-ski slavići koji djeluje i danas. Uz rad završila je i Pedagošku akademiju u Rijeci.

Nije mirovala ni u mirovini. Bila je predsjednica umirovljenika Praputnjaka i odradila četverogodišnji mandat kao članica Mjesnog odbora Praputnjaka. U školi i u privatnom životu bila je cijenjena i voljena, vesela i srdačna, komunikativna i druželjubiva osoba. Imala je osjećaj za pravdu i socijalnu osjetljivost. Za svoju bogatu prosvjet-nu i društvenu djelatnost dobila je mnoga priznanja. Dugogodišnji skladni brak pun ljubavi i razumijevanja sa suprugom Krešimirom, koji je preminuo prije pet godina, okrunjen je kćerkom Dubravkom, liječnicom, i sinom Edom, također prosvjetnim djelatnikom, te unucima Ivom, Vinkom, Petrom i Pavlom.

Plemenit i dragi lik ostat će u sjećanju svima koji su je poznavali i s kojima je surađivala, kao i brojnim gene-racijama učenika kojima je darovala dobrotu i ljubav.

Ivan Šamanić

U sPOMEN

Uz Mjesec hrvatske knjige, delnički ogranak Matice hr-vatske organizirao je u Ge-

rovu 19. dijalektalno sijelo Govor moga zavičaja. U prepunom pred-vorju Područne škole Gerovo čuli su se svi dijalekti Gorskog kotara. Učenici su govorili na čabarskom, prezidskom, tršćanskom, gerov-skom, brodmoravičkom, skrad-

skom, ravnogorskom, lokvarskom i delničkom mjesnom govoru te fužinskom čakavicom i mrkopalj-skom štokavicom. Sudjelovali su učenici iz skoro svih osnovnih ško-la Gorskog kotara te Željezničko-tehničke škole iz Moravica.

Domaćin sijela, ravnatelj Osnov-ne škole iz Čabra Ivan Kvesić, po-zdravio je sve nazočne, a posebno

inicijatoricu dugogodišnjih sijela Nives Marjanović, predsjednicu delničkoga ogranka Matice hrvat-ske. Učenike su vrlo rado poslu-šali i predsjednik Matice hrvatske u Čabru Ivan Janeš i ovogodišnja gošća sijela Zlata Bujan Kovače-vić, književnica podrijetlom iz Fu-žina, a ovom je prigodom pročitala ulomak iz svoje najnovije knjige Fužinarski Bunjevci koja je kao i Rječnik govora čabarskog kraja Slavka Malnara, pisca iz Čabra, darovana svim školama.

Vodeći kroz program Ivan Kve-sić zahvalio je svim učenicima, njihovim voditeljima, a najviše njihovim bakama i djedovima na očuvanju govora u svojim sredina-ma te izrazio želju i podršku da i dalje ustraju u nastojanjima da se ne zaborave stari običaji i naše je-zično bogatstvo, usprkos sve ma-njem broju ljudi koji ovdje žive.

Dijana Arbanas

Devetnaesto dijalektalno sijeloGeroVo

Govor mog zavičaja


Čestitke i čestitanja Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Martinje je prošlo, tuste guske su očerupane i završile su na ražnju, ali gaganje kod nas ne prestaje. Kao da smo postali eldo-rado za raznovrsne gage i mage koji se iz bijela svijeta nekako kod nas udomaćiše i malo, pomalo pa eto vese-lja, gostuju vesele spodobe i educiraju i odgajaju našu mladež po svojoj mjeri. Čim jedno ode, drugo se već na-javljuje i reklamira, gledaju nas pokraj putova, blistaju s ekrana malih i velikih, nude se po plaćenim i besplatnim tiskovinama, najavljuju, hvale, zovu sebi.

Šarene slike, obnažene starlete, narogušeni rokeri, pankeri, donose nam svoj stil života, a traže koješta, netko led, netko maserke, netko sirovo meso, krv pra-

vu i umjetnu. Za njih se nađe sve. Zna se da je na-rod oduvijek volio cirkuse i cirkusante, ali ovoliko toga što se navadilo na naše recesijske prilike i neprilike, teško je proba-viti. U redu, odabrali smo slobodu i demokraciju pa možemo mirne duše uži-vati u tim spektaklima.

Jedino se bojim da ti na-pirlitani i bizarni stvorovi možda donose nama nešto

čega se poslije nećemo moći lako otresti i osloboditi. Sipaju oni svoje zakone i pravila, svoje poruke i pouke, a naša mladež to upija mnogo lakše nego infinitezimalni račun. Istina, dijete može preživjeti i bez računa, ali će teško steći onu nauku za koju se zalaže naš kurikulum.

Po pravilu su se ti moderni cirkusanti okušali gotovo u svim porocima, isprobali sve što život pruža pa se javno hvale da su se drogirali, pili, prodavali svoje meso i ko-sti. Jedan, svjetski poznat pjeva o tome da je svoju dragu morao ubiti i zakopati u vrtu, jer ju je previše volio. To se kod nas prodaje, a još gore to se kod nas već i doga-đa. A mi s druge strane organiziramo okrugle stolove, radionice, parlaonice o tome da želimo odgajati čednu, sretnu, pristojnu, uljuđenu, kompetentnu dječicu.

Primjerice, te naše kompetencije nekako nam teško idu od ruke, djeca nam nisu više socijalno kompetentna, što će reći nije im društveni život na visini, ne vole se, ne druže se, međusobni odnosi su na niskoj razini, soci-jalno ozračje je negativno, nasilje svake vrste vidi se u svakoj školi. Po uzoru na svjetske zvijezde, naša mladež želi sve isprobati, odmah i sad, ako nema, onda je fru-strirana, ako ima, onda luduju u skupim automobilima, oponaša gage i mage, obnažuje grudi i stražnjice, jer je ljepše biti drugačiji, a nije joj baš do socijalne kompe-tencije.

Na to sve mi našoj dječici, maloj i velikoj, dovodimo baš takve socijalno nekompetentne gage i mage, koji nemaju pojma o tome da mi želimo socijalnu kompe-tenciju. Možda priželjkujemo kompetenciju, ali ona nije korisna onima koji žele samo lovu do krova po svaku cijenu. Mi mislimo da možemo u školama odgajati djecu, ali odgoj se događa negdje drugdje. Taj odgoj i ti doživljaji vriske, omame, nisu nikako u skladu ni s našim kurikulom, ni s našom tradicijom, a još manje s našim plemenitim namjerama da budemo zemlja znanja i izvrsnosti.

Nisu naša djeca lijena, nisu nesposobna, nisu glupa, nadarena su i vrijedna. Ne obožavaju baš svi tuđe ša-rene krpice, nego vrijedno vježbaju, treniraju, natječu se, pišu, slikaju, pobjeđuju po svijetu i donose medalje, priznanja, pohvale. Ali to nije popraćeno blistavim gla-murom, o tome ne pišu tiskovine, ne slikaju naše mlade veslače, košarkaše, plivače, matematičare, informatiča-re i druge afirmirane pojedince.

Na međunarodne turnire naša djeca idu o roditeljskom trošku, plaćaju put i nose svoje sendviče. O tim mladim pregaocima ne zna se gotovo ništa kao da to nije najbo-lji primjer socijalne i druge kompetencije. Možda bi uz malo truda i dobre volje takva djeca mogla poslužiti za primjer i biti uzor drugima, samo kad bismo se i upola manje oko njih potrudili i medijski ih bar ponekad po-pratili. Naša djeca zaslužuju mnogo više pažnje i brige nego što im pruža ovo društvo.

Dužni smo naše učenike uputiti na stvarne vri-jednosti, to će im biti najvrednija i najbolja čestitka

suradnici javljaju

Na©a SVaKIDa©NjICa

Nakon uspješno provede-nog UNICEF-ova projekta Škole za Afriku, učenici

matične i područne Osnovne škole Andrije Kačića Miošića iz Donje Voće na poticaj ravnateljice Rahe-le Blažević, koja je i sama dugo-godišnja humanitarna djelatnica u Gradskom društvu Crvenoga križa Ivanca, kao i u Županijskom druš-tvu Crvenoga križa, uključili su se u školski projekt Djeca za djecu. Ravnateljica je predložila da se ponovi prošlogodišnji sajam ra-bljenih učeničkih sitnica te da se po simboličnim cijenama proizvo-di ponude učenicima, a sva priku-pljena sredstva uplate u zajedničku blagajnu iz koje će se sufinancirati izvanškolski programi siromašni-jim učenicima, poput izleta, odla-zaka u kazalište, školu u prirodi, školu plivanja i slične akcije.

Učenici su u školu donijeli mno-go svojih potrepština kojih su se odlučili odreći u korist druge dje-ce, napravili svoje vlastite izlož-bene prostore u svakoj učionici te je u vrijeme odmora moguće obići onoliko prodavaonica koliko u školi ima učionica s mnoštvom zanimljivih sitnica. Tako se na školskom sajmu može naći nakit, marame, kape, šalove, novčanike, CD s igricama, punjače za mobi-tele, časopise, čestitke, novčanike, parfemske bočice i druge sitnice.

Bogatstvu ponude pridonijele su i majke učenika koje su na školski sajam poslale i kućanske potrep-štine, vaze, šalice, kutije za kekse i slične predmete.

Sada samo predstoji svakom ra-zrednom odjelu napraviti što bo-lju reklamu i zainteresirati druge učenike da kupe baš njihove sit-nice. Da bi uspješno prodali svoje izloške, učenici daju i raznovrsne popuste na prvotnu cijenu pa tako u praksi vježbaju i matematiku. Učenici razvijaju i solidarnost kao i poduzetnički duh, jer se o sva-koj prodanoj sitnici vodi precizna evidencija, s veseljem se na kraju dana prebrojava prikupljen novac, a svakodnevno se prodajni prosto-ri dopunjuju novim sitnicama. No, kriza se osjeća i u učeničkim dže-povima, jer bi mnogi rado ponešto kupili, ali ni sami nemaju dovoljno za svoje potrebe s obzirom na to da se donjovoćanska škola nalazi na

području od posebne državne skrbi koje je taj status steklo na temelju kriterija ekonomske nerazvijeno-sti. Prodajna mjesta obogatile su i učiteljice koje, osim što su dobri kupci, daruju i svoje sitnice.

Međutim, učenici se ipak rado odazivaju na sve humanitarne ak-cije, svi su učlanjeni u Crveni križ, u predbožićno vrijeme sudjeluju u akcijama Caritasa te imaju razvi-jen osjećaj empatije i potrebe da pomognu onima kojima je pomoć potrebna.

- Sretna sam zbog toga što je so-lidarnost naših učenika na visokoj razini. I sama sam donijela u razred koji pohađa moj sin mnogo proi-zvoda privlačnih učenicima i radu-je me što će oni naći mjesto kod ne-koga novog vlasnika, a novac pri-donijeti da netko od mojih učenika otputuje na besplatan izlet - ističe ravnateljica Rahela Blažević.

B. J.

Osnovna škola Andrije Kačića Miošića DoNja Vo∆a

Djeca za djecu

Učenici su u školu donijeli mnogo svojih potrepština kojih su se odlučili odreći u korist druge djece

Izvoli, što želiš od ponuđenoga

Uz Mjesec hrvatske knjige i Jelačićev rođendan za-prešićka Matica hrvatska

objavila je prijevod povijesnog romana Sličice o banu Jelačiću i ratu u Mađarskoj1848. – 1849., za koji se u Hrvatskoj nije znalo, iako je objavljen u Parizu prije više od 150 godina! Da je prijevod ove knjige važan kulturni događaj za francusko-hrvatske odnose, najbo-lje potvrđuje to što je u predstav-ljanju romana u Gradskoj vijećnici u Zaprešiću, dan uoči Jelačićeva rođendana, 14. listopada, sudje-lovao i francuski veleposlanik

Jérôme Pasquier sa svojim surad-nicima. Uz priređivača Stjepana Laljka, povjesničare Miru Kolar i Željka Holjevca te prevoditeljicu Sanju Hoić, o knjizi je govorila i Gabrijela Vidan, donedavna pred-sjednica Francuske Alijanse u Za-grebu, ulomke iz romana čitao je Joško Ševo, a glazbeni program, veleposlaniku u čast, izvela je Te-reza Kesovija.

Francuski povjesničar Philarète Chasles (1798. – 1873.) roman je napisao po zapisima austrijskog časnika iz Tirola, koji je pristupio Hrvatima i Jelačićevom naredbom

postao satnik. O Hrvatima, Jelači-ću, vođama mađarske revolucije i zbivanjima u Beču taj nam satnik pripovijeda u 12 slika-poglavlja. Povijesna vrijednost romana je u tome što nije pisan pristrano, kao što je to slučaj s hrvatskim ili ma-đarskim povjesničarima, koji ovaj rat – s obzirom na nacionalnu pri-padnost – interpretiraju sasvim ra-zličito.

Razloge tome zašto je roman, ti-skan u Parizu 1855. i 1879., ostao u Hrvatskoj nepoznat sve do danas, vjerojatno bi trebalo tražiti i u već poslovičnom hrvatskom nemaru, zbog kojega hrvatski čitatelji, ali i znanstvenici i stručnjaci punih 150 godina nisu znali što o hrvatskoj povijesti i nacionalnim junacima (među koje nedvojbeno spada i Jelačić) pišu zapadnoeuropski po-vjesničari.

Da bi današnji čitatelj razumio povijesne okolnosti hrvatsko-ma-đarskoga sukoba 1848., opširne pogovore o romanu napisali su povjesničari Mira Kolar i Željko Holjevac. Ovaj roman „otkrio“ je priređivač i urednik Stjepan La-ljak, koji je objavio Pjesme / Gedi-chte Josipa Jelačića (2009.), zbir-ku prigodnica o Jelačiću Ustani bane (2001.) te napisao monogra-fiju o Jelačiću i Novim Dvorima (1990.). I. Dorić

Predstavljen dosad nepoznat roman o banu Jelačiću ZaPreŠIĆ

Francuski roman o Jelačiću, Hrvatima i Mađarima

Priređivač Stjepan Laljak, prevoditeljica Sanja Hoić i rancuski veleposlanik u

Hrvatskoj Jérôme Pasquier


suradnici javljaju

Ana Flatz (1947. - 2010.) Iznenada, 30. listopada 2010. godine oprostili smo

se na groblju Markovu polju od učiteljice engleskog jezika, kolegice i prijateljice, brižljive majke i supruge, naše drage Ane Flatz. Rođena je 2. svibnja 1947. u Ko-privnici, gdje je završila osnovnu i ekonomsku školu, a 1970. diplomirala je engleski jezik u Čakovcu. Radila je u raznim ustanovama, a želja za radom u školi ostvarila joj se 1994. kada je s radnoga mjesta bankovne službenice došla u našu Osnovnu školu Ante Kovačića u Zagrebu.

Došla je tiho i skromno, bila učiteljica s ljubavlju, raz-rednica i majka mnogim učenicima od prvog do osmog razreda, dijelila svoju brižnost i dobrotu svima nama i zadužila nas svojom plemenitošću. Hrabra Podravka, naočita i srdačna, cijeli je svoj život proživjela darujući

se drugima. Svoju aktivnost i životnu snagu crpila iz neizmjerne ljubavi i privrženosti svojoj obitelji.

Posebno će nedostajati kćerki Tamari i sinu Rober-tu te suprugu Krsti i njezinoj rodnoj Podravini, koju je zadužila plemenitošću i dobrotom. Znala je voljeti ljude, naročito svoje učenike, cijeniti prijatelje, blago i uzorno podnositi sve nedaće ovog narušenog života i svijeta. Narušenog zdravlja, na početku ove godine odlazi u zasluženu mirovinu.

OŠ Ante Kovačića imala je čast punih 15 godina živjeti i raditi s iznimno omiljenom učiteljicom, a njezin dragi lik ostat će trajno u sjećanja i ljubavi prema drag-oj učiteljici. Njezina iznenadna smrt nenadoknadiv je gubitak kako za obitelj, kolege i prijatelje, učenike naše škole, tako i za cjelokupno hrvatsko školstvo.

Nedostajat će nam svojom vedrinom, optimizmom, druželjubivošću, radinošću i kreativnošću. J. H.

U sPOMEN

BROD MORAVICE Učenici i učitelji Osnovne škole u Brod Moravicama oduvijek su posvećivali pažnju zavičajnim piscima pa su ove godine obilježili život i rad Viktora Jurko-vića (1927. - 1999.), učitelja, novinara i književnika iz Brod Moravica. Pred brojnim mjesnim posjetiteljima i članovima obitelji Viktora Jurkovića, pokušali su dočarati njegov život i književni opus. Recitirajući ulomke iz njegovih knjiga, izri-čući vlastite tekstove isprepletene nastupom pjevačkog zbora i folklora, prikazali su sve značajne pojedinosti protkane kroz život i rad Viktora Jurkovića - ljubav, majku, zavičaj i domo-ljublje. U svemu su im pomogli i članovi Tamburaškog sasta-va Lipica iz Brod Moravica u čijem sastavu sviraju i osnov-noškolci. Nakon uspješne priredbe ravnateljica Indira Rački Joskić zahvalila je nazočnima te ih pozvala da zajedno posjete spomen-sobu u kojoj se nalaze rukopisi i osobna ostavština Viktora Jurkovića. Na poticaj etnološke udruge Turanj iz Brod Moravica, na rodnu kuću postavljena je 2007. spomen-ploča. Viktor Jurković volio je svoj zavičaj više od svega te svoju ljubav prema njemu prenosi i sada kroz mlade naraštaje putem svojih knjiga i sjećanja na njega. (Dijana Arbanas)

NAŠICE Dan sjećanja na Vukovar obilježen je u Osnovnoj školi kralja Tomislava u Našicama zapaženim prigodnim programom u školskom predvorju. Ravnateljica Blaženka Kapetanović pozvala je sve učenike i djelatnike na minutu šutnje za sve poginule branitelje. Program je nastav-ljen sadržajima koje je osmislila učiteljica povijesti Anica Dundović pod nazivom Vjera i nada. Učenica sedmoga razre-da Monika Antolović pročitala je svoju pjesmu Vukovaru, grade junački. Tekst o Vukovaru i hrvatskoj povijesti čitala je učenica osmoga razreda Tihana Mihaljević. Priredba je zavr-šila paljenjem lampiona, od kojih su učenici načinili veliki križ ispred škole i izmolili Očenaš. (Đurđica Zailac)

ZAGREB Metodičke radionice HMD-a Hrvatsko matematičko društvo sukladno odlukama sva

četiri dosad održana kongresa nastavnika matematike te na tragu Matematičkih procesa i koncepata razrađenih u Nacionalnom okvirnom krikulumu organizira metodičke radionice kao oblik stručnog usavršavanja nastavnika ma-tematike. Tijekom zimskih praznika, od 3. do 5. siječnja 2011. godine planirane su metodičke radionice Mislimo ge-ometrijski, Igrajmo se podatcima, Elementi vizualizacije, Abeceda uporabe računala u nastavi i Elementi statistike s ukupnim trajanjem od 18 sati po radionici odnosno za svakog učitelja / nastavnika / sudionika. Svi sudionici će dobiti prateće radne materijale, kao i tekstove predavanja, te potvrdu o stručnom usavršavanju s određenim brojem bodova. Radionice (predavanja i vježbe) će se održati u zgradi XV. gimnazije u Zagrebu, s početkom rada u 9 sati svakoga dana. Sudionici će biti podijeljeni u skupinama su-kladno njihovoj želji, predznanju i iskustvu, a prijaviti se mogu faxom (01/4680335) ili e-mailom (na adresu [email protected]) najkasnije do 23. prosinca 2010. godine. Više o Metodičkoj radionici na web adresi www.matematika.hr.

POREČ Suvremeni način prehrane nazvana je radionica održana u Srednjoj školi Mate Balote u Poreču u kojoj se pod vodstvom psihologinje Marijane Rajčević, raspravljalo o utjecajima fast food hrane. Prisutni su najprije ispunili anketu o načinu života i prehrani, a kasnije se anali-zom pitanja pokušalo dobiti uvid u suvremenu hranidbu mla-dih. Uslijedila je prezentacija o fast food hrani, nekim činjeni-cama vezanim uz nju i štetnim utjecajima. Najzanimljiviji je bio kratki dokumentarac o čovjeku koji si je dao zadatak da će se mjesec hraniti u McDonaldsu. Supersize me pokazao je šokantne posljedice pa je nakon samo jednog mjeseca taj čovjek imao problema s jetrom, krvnim tlakom i srcem. Uslijedio je razgovor o zdravoj prehrani. Psihologinja je pred-ložila da svi zajedno pronalaze načine zdravog života, što je bilo vrlo zanimljivo. (Anja Ipša)

UKRATKOKao i svake godine, Graditeljska

škola Čakovec je Mjesec hr-vatske knjige obilježila s više

aktivnosti usmjerenih čitanju, knjizi i kulturi življenja, nastojeći proširiti okvir škole i biti prisutna u široj ži-votnoj zajednici. U suradnji s mjesnim Ogrankom Matice hrvatske te Knjižni-com i čitaonicom Nikole Zrinskog or-ganizirala je promociju pretiska knjige dr. Anđele Horvat Spomenici arhitek-ture i likovnih umjetnosti u Međimur-ju. Predstavljanje knjige popratila je izložba fascinantnih fotografija Dami-ra Klaića Međimurski pilovi, kojom se već predstavio međimurskoj, ali i svjetskoj javnosti. Međimurski kraj-putaši, kako su popularno nazvani, nastali su od 17. do 20. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i primjeri su umjet-nosti koja polako nestaje. Autor izložbe predstavio je neke od najzanimljivijih primjera snimljenih diljem Međimurja.

Svečani dio programa uveličale su i recitatorice Gra-diteljske škole Čakovec koje su pod vodstvom profe-sorica Emilije Kovač i Katarine Horvat izvele recital pjesama iz opusa Nikole Pavića Međimurski kipci. U edukativnom dijelu priredbe, predsjednik čakovečkoga ogranka Matice hrvatske dr. Stjepan Hranjec, govorio je o kulturološkoj važnosti knjige Anđele Horvat u za-vičajnoj nastavi. Ta je knjiga nezaobilazna literatura i svima onima koji se zanimaju i bave djelima likovne umjetnosti i arhitekture u Međimurju.

Tajnica Povijesnog društva Međimurja Ivana Puzak osvrnula se na graditeljsku baštinu Međimurja iscr-pnim predavanjem, a ravnatelj Zoran Pazman govorio je o obrazovanju za graditeljsko naslijeđe u Graditelj-skoj školi Čakovec, uz prigodnu prezentaciju programa

te prikazom stručnih ekskurzija na ko-jima su učenici stjecali i primjenjivali znanja o graditeljskom naslijeđu.

Budući da se ove školske godine obi-lježava 510. obljetnica nastanka Maruli-ćeve Judite, remek djela starije hrvatske književnosti, taj su događaj naglasili in-tegriranom nastavom hrvatskoga jezika izvan učionice, uz sudjelovanje četiriju odjela drugoga razreda.

Učenici su, uz vodstvo profesorica, aktivno sudjelovali u nastavi. Uz pomoć prezentacije, iznosili su svoja zapaža-nja, informacije koje su prikupili o Ju-

diti i Maruliću, čitali su ulomke iz djela, a na kraju su i uprizorili ulomak iz Judite Mire Gavrana, pokazujući time povezivanje tradicije i sadašnjosti. Te su priredbe ujedno i obilježavanja 50. obljetnice Graditeljske škola Čakovec, događaja koji je okosnica radne koncepcije ove ustanove u aktualnoj nastavnoj godini.

Z. P.

Generacijama učenice i učenici Tehničke škole Ruđera Boškovića uspješno nastavljaju školo-vanje i pronose ime Škole kako u zemlji tako

i u inozemstvu, te mnogi od njih stasaju u vrsne teh-ničare, inženjere, umjetnike, vrhunske sportaše. Uz mnogobrojne vrhunske rezultate na svim razinama

natjecanja, susreta, smotri i izložbi u području inova-torstva, tehničkog stvaralaštva mladih, računalstva, elektrotehnike, mehatronike, matematike, fizike, stranih jezika, sportskih disciplina, posebno se pono-se humanitarnim radom i provođenjem akcija dobro-voljnog darivanja krvi koje se uspješno organiziraju u Školi, već više od trideset godina.

Mogu se pohvaliti i školskim listom Ruđer info, dramskom skupinom Industrijska zona, estetsko eko-loškom skupinom Ruđer, školskim bendom Teacher’s little mistak, Klubom mladih inovatora Ruđer, Udru-gom za promicanje znanja i vještina mladih Croatia-Skills. Posljednjih godina jedna od istaknutijih izva-nnastavnih aktivnosti je i šah. Šahovski susreti subo-tom zanimljivi su i za učenike i za nastavnike. Kako je šah izazov posebno u intelektualnom smislu, organi-ziran je i šahovski susret na 12 ploča s državnim prva-cima u šahu i velemajstorima FIDE Robetrom Zelči-ćem i Mladenom Palcem. Posebni gost na navedenom susretu bio je i predsjednik zagrebačkog šahovskog saveza Filip Kovačević, bivši učenik Ruđera.

M.Š.

Graditeljska školaČaKoVeC

Zanimljiva promocija i izložba

Bogatim aktivno-stima i izvan uči-onica, proširuje se okvir škole i ona je sve prisutnija u široj životnoj zajednici

Tehnička škola Ruđera BoškovićaZaGreb

Simultanka velemajstora i učenika


mediji

U prostorijama Doma kulture u Du-gopolju 20. studenog otvorena je izložba Ane Krželj naslovljena

„Radost žrtve”. Izložba je dio bogatog Programa osamnaestih dana Ogranka Matice hrvatske (Split) koji su se odvijali od 11. studenog do 13. prosinca.

Krželj ima bogato fakultetsko obrazo-vanje, a između ostalog profesorica je likovnog odgoja i likovnih umjetnosti, diplomirala je grafiku u klasi prof. Petra Jakelića i umjetnost dvadesetog stolje-ća. Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika (HULU) Split i Matice hrvat-ske. U Agenciji za odgoj i obrazovanje – Podružnici Split – radi kao viša savjetnica za stručne suradnike školske knjižničare. Ovo joj je sedma samostalna, a sudjelova-la je i na nekoliko skupnih izložbi.

U ciklusu „Radost žrtve” Ana Krželj problematizira estetiku patnje i ulazi u fi-lozofsko preispitivanje o smisla žrtve. To nisu samo propitkivanja žene već i umjet-nice, a umjetnici su često neslušani i teš-ko razumljivi u svojim tajnama pa čak i onda kad govore univerzalnim jezikom. I slikarsko propitkivanje Ane Krželj tek je jedno u nizu, no nju osobito zanima motiv i smisao žrtve dok traži odgovor na pita-nje zbog čega žrtva uvijek i nužno ide s patnjom.

Oslanjajući se na čvrste temelje svojih likovnih učitelja i vlastitog životnog isku-stva, Krželj istražuje potencijalnu osobnu i likovnu katarzu. Spoznavši višekratnu bol buđenja, iskusivši neumitni susret sna i jave u poprištu golih istina i razočarenja, Ana Krželj pokazuje da život nije jedno-dimenzionalan iako je jednosmjerna, vr-tložna cesta.

Ana Krželj slika starom tehnikom enka-ustike koja traži izuzetnu vještinu i brzu reakciju. Naime da bi se na papir nanio vrući sloj boje pomiješan s ugrijanim i ra-stopljenim voskom, umjetnik treba imati jaku koncentraciju i jasnu viziju buduće slike. Osim toga, Krželj ulaže i napor kako bi došla do onog lucidnog slikar-skog trenutka kada je moguće prihvatiti da istina prelazi u fantastiku, a fantazija metamorfozira u istinu.

Ona gradi svoju likovnu grafiju snagom šapata, a ne krikom. No ipak ostaje suge-stivnost njezinih slika u sakralnim simbo-lima, motivima, blagoj ritmici slike, ujed-načenom koloritu. Krželj sažimlje sliku na bitno i esencijalno, fokusirajući svoju likovnu meditaciju u sakralnim motivima, kontemplaciji i intimi molitve. Fizičkom samodisciplinom traži duhovnu ravnotežu u sjecištu vertikale i horizontale - u križu i

Kristu na njemu. No ipak njezin Krist dje-luje monolitno u napuštenosti i suvereno u patnji. „Radošću žrtve“ umjetnica nas upućuje na bipolarnost života, kontras-tnost dobra i zla, izdaje i oprosta, Golgote i Uskrsnuća. U tome lako prepoznajemo umjetičin credo - jaku izdržljivost i snagu prkosa naspram vrtoglavosti u boli i inti-mnoj ranjivosti u rezignaciji.

Vanja Škrobica

Estetika patnje

IZLOŽBA - „RADOsT ŽRTVE” ANE KRŽELj U DOMU KULTURE U DUGOPOLjUU»IteLjI PISCI

Ljerka TotchNaumova

Ljerka Totch Naumova rođena je u Daruvaru. Završila je Ekonomski fakultet, postdiplomski studij, magistrirala na Ekonomskom fakulte-tu u Skoplju i postala magistrica ekonomskih znanosti. Dugogodišnji sudionik u ulozi profe-sora i koordinatora mnogobrojnih znanstvenih projekata Vlade R.Makedonije, Ekonomskog fakulteta iz Skoplja i inozemnih fondacija. Ljerka Totch Naumova je pjesnikinja, esei-stica i prevoditeljica. Članica je Društva knji-ževnika i Književnih prevodilaca Makedonije. Predsjednica je Odbora za projekte Zajedni-ce Hrvata u Makedoniji i uredništva glasila Hrvatska riječ. Piše na makedonskome i hr-vatskome jeziku. Objavila je do sada desetak knjiga poezije, a pjesme su joj prevedene na engleski, talijanski, francuski, turski,vlaški i druge jezike.Dobitnica je prestižnih nagrada za poeziju i uvrštena je u projekt vlade RM „130 tomova makedonske književnosti” u knjizi Suvreme-na makedonska poezija.Živi i radi u Skopju.

Između dvojbiUnutar korjenitosti začaranesvjetiljke ostavljene u brazdamakleče kroz nepravduu vječnost

Odskakanja naježenog crvanove zemljeu iskri približenostizbunjuje atmosferupoznatim pjesmamanalik napridružene glasove daljinaizmeđu dvojbi

Lice živi iza licaRazapeti glas.Ne zaustavljaju se zvijezde.Bijele zvijezde!Govorim li ono što mislim?Bože, osveta Sna!Kao otpadnik razmišljam.Nijedna boja ne bi razgorjela veselje.Bjelina zrije.Bijesno Nebo - predvodnik –bujicu izlijeva - tumač zagonetke.Pjeva prestvaranje.Koga bih volio osim tebe, osim tebe?-šapuće San i slijedi jednu pjesmužednu za Snom,iščezavajući onamo gdje je prekinut.Isprani vlastiti lik pred zrcalom –lice živi iza lica.Postajem bljesak...San li bijaše to?

Pješčani satUmnoženost mreža pretakaumiveni pješčani satčekajući probuđeni mirna kamenu nezasjenjenu

Tada beskraj vremena dojuribezimeno sjećanje pečeuzburkana krv tražineuhvatljivu munjuu zrnu pijeska.

Drugi program, četvrtak, 2. 12. 2010. - 8.50 i 14.15

KOKIcE - emisija o filmu za djecu i mladeU 308. emisiji Kokice donose reporta-žu sa snimanja filma za djecu i mlade “Koko i duhovi” u režiji Danijela Ku-šana. Zatim predstavljamo hit film u kinima “Maksim Um” i podsjećamo na najveća suparništva na filmu. Razgova-ramo s glumicom Zrinkom Cvitešić u povodu nominacije za Europsku filmsku nagradu i otkrivamo koje su najpozna-tije filmske nagrade. Na kraju emisije pogledajte insert iz igranog filma “Nona i komp (ne) idu zajedno” mladih filmaša iz Videodružine Nazorwood, OŠ Vladi-mira Nazora, Rovinj.Voditeljica: Sandra BosnarScenarist: Boško PiculaRedateljica: Sanja AničićUrednica: Zinka Kiseljak

Montessori pedagogijaMontessori pedagogija poznata je već 100 godina, a temelji se na učenju kroz igru i uvažavanje djetetove osobnosti. To je alternativan način usvajanja gra-

diva, a provodi se već od vrtićke dobi. Kako to izgleda u stvarnosti, čut ćemo od učenika i nastavnika Osnovne Mon-tessori škole “Barunice Dédée Vranyc-zany”.Urednica: Ksenija BurcarNovinarka: Tina Zlatar

ABEcEDA EU - slovo P-2Počinjemo s Portugalom. Smješten na Iberskom poluotoku, najzapadnija je zemlja kontinentalne Europe, poznat po melankoličnom fadu, nogometu, Portu, specijalitetima s bakalarom. Zaštitni znak Portugala je pjetlić. Legendu o pjetliću ispričat će vam Maja. P kao Povelja o temeljnim ljudskim pravima - prihvaćena je u Nici i pred-stavlja dokument u kojem su navede-na prava i slobode svakog europskog građanina.P kao pravna stečevina Europske uni-je. Važna je jer je moraju prihvatiti sve kandidatkinje koje će postati punoprav-ne članice. Voditeljica: Maja ValjakScenaristice: Ksenija Andrašević Pata-ran i Ivana Gudelj Redateljica: Jasna ZastavnikovićUrednica: Marija Vukelić Božičković

Drugi program, petak, 3. 12. 2010. - 8.50 i 14.10

PUNI KRUGI ovoga petka možete gledati pregled najvažnijih vijesti i zanimljivosti iz ze-mlje, svijeta, ali i iz vaših školskih dvo-rišta. Kroz temu tjedna “Kod gosta u gostima!” provest će vas “leteća repor-terka”. A studijski dvojac “prošetat” će vas kroz sve važno što vam je možda, zbog školskih obveza, promaknulo vi-djeti, čuti ili pročitati.Ali da ne bi samo gledali nego i sudjelo-vali u stvaranju Punog kruga, vaše prijed-loge, pozive i komentare, također ćemo uvrstiti u naših zajedničkih 15 minuta.Novinarka: Sanja NakićRedateljica: Natali Cikoja ZahratkaUrednica: Silva Skender

GLAZBEcEDA - DuoNjih su dvije, a kada zajedno zasviraju, postaju - duo. Pogledajte Glazbecedu u kojoj ćete upoznati Doru Weiss i Maju Ši-šetu, studentice flaute na Muzičkoj akade-miji u Zagrebu. Od kada sviraju zajedno, što ih privlači zajedničkom muziciranju, kako biraju skladbe i još ponešto - doznat ćete u ovoj emisiji.Urednica: Anamarija Simonelli Milković

HtV Školski program(izbor)

Najavljujemo...


Media on Demandhttp://mod.carnet.hr

CARNetov servis nazvan Media on Demand (MoD) može biti zani-mljiv i koristan i odgojno-obrazov-nim ustanovama budući da nudi rješenja i savjete za primjenu mul-timedijskih tehnologija, posebice ako postoji potreba za multimedij-skom produkcijom ili potreba za potporom u dizajnu, izgradnji i upo-rabi sustava za proizvodnju i distri-buciju multimedijskih sadržaja.

Kao korisnicima, pojedincima ili ustanovama, dostupni su materija-li pohranjeni na MoD poslužitelju; CARNet im osigurava transparen-tan pristup multimedijskim sadržaji-ma, pruža obavijesti o materijalima te čini dostupnima alate potrebne za reprodukciju pohranjenih sadr-žaja. Kao autorima sadržaja, što mogu biti i odgojno-obrazovne ustanove ili skupine unutar njih, MoD servis omogućava dodava-

nje tih sadržaja na središnji MoD poslužitelj, ali im može i pomoći – savjetom i alatima – u proizvodnji multimedijskih sadržaja.

Među sadržajima zasad dostu-pnima na stranicama MoD-a niz je multimedijskih produkcija, po-najviše CARNet-ovih (primjerice Edu.hr, ELA, Tesla u školi…), za-tim nekih visokoškolskih ustanova, MZOŠ-a, te nekoliko srednjih ško-la i učenika osnovnih škola.

Istina, može se požaliti da sadr-žaja odgojno-obrazovnoga karak-tera i namjene ondje nema više. S tim u vezi i sve većom proizvod-njom i uporabom multimedijskih sadržaja u školama, razložno je postaviti pitanje jesu li škole i pro-svjetni djelatnici u dovoljnoj mjeri upoznati s ovim servisom i moguć-nostima koje im pruža.

A. Jelin

mediji

KaZaLIŠte

Amir Bukvić: Tko je srušio Berlinski zid, u redateljstvu Zorana Mužića, Glumačka družina Histrion, Zagreb, 2010.

Osnovni je problem nove drame Amira Bukvića u tome što u osnovi za-

pravo nije nadahnuta pojedinač-nim sudbinama ljudi iz kojih bi se mogle očitavati i društvene i političke prilike, nego je (mla-dalački!) nadahnuta upravo društvenim i političkim prili-kama (što sugerira i naslov), a pojedinačne sudbine ih zapravo ilustriraju. No, to ne znači da drama nije dobra, štoviše: lanj-ska je dobitnica Držića, obasuta brojnim komplimentima! Svrše-tak koji upućuje na zaključak: čovjek ima svoju ženu (ako je ima) i žena ima svog čovjeka, obitelj, djecu (ako ih ima), a sve ostalo je luk i voda - dobar je zaključak.

Drama pokazuje privođenje hrvatskoga pisca Pavla (s pod-sjećanjem na Havela!) u po-liciju gdje mu istražitelj nudi suradnju u zamjenu za odusta-janje od progona. (Taj je toliko dobro proučio tekst da je pisac uvjeren kako jedino on zapra-vo i razumije u potpunosti to što pisac piše te konačno svom najboljem čitatelju isipa na stol sve što je napisao: to je bio sja-jan trenutak, šteta što priča tu

gubi nit!) Umjesto pisca (iako se već ruši Berlinski zid!), pre-ko grane šmugne zakonita mu. U daljnjem “imamo svoju dr-žavu te onaj udbaš postaje mi-nistar, a zatim lupež, optužen pa, naravno, oslobođen, žena se u Švedskoj bogato udala, ona i kći joj prevode tekstove pisca na švedski, on se izvodi i doma... Satiričke su žaoke dobar začin tekstu, a loš što mu je ipak tre-bao lektor (kći/kćer npr.!). Pisan je postmodernistički, kao niska prizora; najbolji dio je odnos in-spektora/udbaša i pisca...

Zoran Mužić to je postavio redateljski vrlo pročišćeno, su-vereno vladajući mizanscen-skim prostorom s minimumom neophodnih predmeta, sve pred tamnom pozadinom, u čemu mu je dobar suradnik bio Mar-

ko Vodeničar (ton). Dakle, bez ikakvih suvišnosti, da usredoto-čenje na radnju bude potpunije. Ovdje nebitnu, odjeću je osmi-slila Đurđa Janeš, ostalih surad-nika i nema.

Glumci su odlično odabrani: nervozni, nesređeni, izbezumlje-ni pisac je Dragan Despot, izni-mno angažiran (na premijeri 19. studenoga). No, nadmašio ga je (jer je bolje napisan!) Siniša Po-pović kao inspektor, zaradivši najjači pljesak! Dvojici prvaka HNK al pari bila je kolegica im Barbara Vicković (žena). Kći joj Lena vrlo je nadarena Tara Ro-sandić.

Srednjoškolcima bi uz nasta-vu književnosti itekako vrijedilo pogledati ovu dramu iz naše su-vremene zbilje.

Stijepo Mijović Kočan

Nisu svi veliki skladatelji romantizma fa-vorizirali ličnosti kakve su bili Berlioz i Liszt. Frédéric Chopin uživao je skladati

minijature što je izraz intimnijeg Chopinovog sti-la. Premda je katkad skladao za orkestar, glas i ko-morne ansamble, većina njegovih najboljih djela su skladbe za glasovir.

Na koncertu Frédéric Chopin – na kraju Chopi-nove godine u ciklusu koncerata studenata Muzič-ke akademije u Zagrebu Virtuoso (Hrvatski glaz-beni zavod, 14. studenog 2010.) nastupilo je sedam izvođača, tri studentice i če-tiri studenta sa odjela za kla-vir, izvodeći sedam Chopi-novih skladbi za klavir solo. Bile su to četiri balade dva scherza i jedna poloneza. Prva je nastupila najmlađa sudionica u programu Ivana Šenk (Gladbeck, Njemač-ka, 1992.) studentica druge godine klavira u klasi Ru-bena Dalibaltayana. Ona je majstorski izvela Baladu br. 1 u g-molu. op. 23. Balade je Chopin skladao inspiri-ran poezijom sunarodnjaka slavnog Adama Mickiewi-cza. Karlo Ivančić (Banja Luka, 1989.), student četvr-te godine klavirau klasi prof. Dalibora Cikojevića, odsvi-rao je Baladu br. 2 u F-duru op. 38, skladbu tako miste-rioznog sadržaja – o jezeru

koje skriva tajne, a potom je slijedila Balada br. 3 u As-duru, op. 47 o sireni koja mami mladića u uzburkane valove. Ovu muzičku poemu znalački je odsvirao Dario Sabol (Zagreb, 1988.).

On je učio klavir u klasi prof. Ivanke Brkanović na Glazbenom učilištu Elly Bašić, a sada je stu-dent pete godine klavira u klasi prof. Đure Tikvice na MA. Baladu br. 4 u f-molu, op. 52, nadahnutu Mickijewiczevom poemom Tri brata lijepo je in-terpretirala Ana Čehil (Zagreb, 1988.), studentica

pete godine klavira u klasi prof. Ide Gamulin.

U drugom dijelu koncer-ta odsvirana su dva Cho-pischerza. Scherzo br. 3 u cis-molu, op. 39 maštovito je odsvirao Robert Batelić (Pula, 1987.). Dobitnik je Rektorove nagrade. Scher-zo br. 4 u E-duru, op. 54 odsvirala je vrlo dobro Una Smrekar, studentica četvrte godine klavira u klasi prof. Đorđa Stanettija, opisujući i ozbiljni, a ne samo lepršavi tretman Chopinovih djela ove vrste. Posljednja točka ovog koncerta bila je sklad-ba Andante spianato i velika Poloneza u Es-duru, op. 22 u briljantnoj interpretaciji Nikole Kosa, studenta pete godine klavir au klasi prof. Ljubomira Gašparovića.

Milica Jović

Dobri: i spisatelj i redatelj i glumci

GLaZba NajaVLjUjemo

Mladenačka virtuoznost

Web

Glazbajubilej koncertnog ciklusa Mladi za mladeČetvrtak, 2. prosinca 2010. u 20 sati

Svečanim koncertom u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog, Hr-vatska glazbena mladež obilježit će jedan važan događaj – četvrt stoljeća koncertnoga ciklusa Mladi za mlade i isto toliko stare suradnje s Mu-zičkom akademijom Sveučilišta u Zagrebu, s kojom Hrvatska glazbena mladež taj Ciklus ostvaruje od samoga početka.

Početni koncept programa toga Ciklusa, a koji se zadržao sve do da-nas, jest da se koncert uvijek odvija uz voditelja koji djeci približuje dje-lo koje slušaju i glazbena tijela koja ih izvode. Ciklus Mladi za mlade, kao što to i samo ime pokazuje, mladu publiku suprotstavljenu mladim izvođačima iste generacije potiče ne samo na slušanje već i razvijanje interesa za bavljenje glazbom. S druge strane, mladi glazbenici osvajaju i stječu svoju publiku, grade samopouzdanje kroz činjenicu da njihovu umjetnost prihvaćaju i cijene njihovi vršnjaci.

Svečani koncert u povodu obilježavanja 25. obljetnice ciklusa Mladi za mlade, pod nazivom 25 nam je godina tek, održat će se u četvrtak, 2. prosinca 2010., u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisin-skog, s početkom u 20 sati. U programu svečanog koncerta sudjelovat će gošće pijanistice Katarina Krpan i Eva Kirchmayer, nekadašnje solistice u ciklusu Mladi za mlade, te sadašnji studenti Muzičke akademije: an-sambl flauta, ansambl klarineta, solisti i dirigenti uz Zagrebački komorni zbor “Bersa”. (RI)

NA KRAjU cHOPINOVE GODINE

Ivana Šenk, studentica druge godine kla-vira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu

Webinar6. svjetsko natjecanje inovativnosti u obrazovanjuČetvrtak, 2. prosinca 2010. u 12.30 sati

Od 24. do 30. listopada 2010. u Cape Townu se održalo 6. svjetsko natjecanje inovativnosti u obrazovanju (Worldwide Innovation Educa-tion Forum) na kojemu se okupilo više od 500 inovativnih nastavnika i predstavnika inovativnih škola iz šezdesetak zemalja. Među njima bila je i peteročlana hrvatska delegacija. Kakva su bila njihova očeki-vanja o natjecanju, kakve su rezultate postigli, s kakvim iskustvima su se vratili te koje savjete imaju za inovativne nastavnike i inovativne škole, saznajte posredstvom webinara o inovativnim školama.

Webinar će voditi Arjana Blažić, prof. u IX.gimnaziji iz Zagreba i Željka Knezović, prof., viša savjetnica za informatiku u Agenciji za odgoj i obrazovanje

Sve informacije potrebne za uključenje pronaći ćete na portalu www.ucitelji.hr, na stranici Webinari.


mediji

Smijeh, humor sastavni je dio života svakoga čovjeka. Du-

hovitost je poseban dar koji nema svatko i spretnost u baratanju hu-morom smatra se posebnom druš-tvenom vještinom. Kakva je uloga i značenje humora u svakodnevnom životu mladih istraživali su doc. dr. Renata Relja i Danijel Baturina i o tome objavili raspravu u novome broju splitskoga pedagoškog ča-sopisa Školski vjesnik. Empirijskim istraživanjem obuhvaćena su 503 ispitanika na području Splita. Unu-tar istraživanja utvrđeno je da se humor javlja kao ključan element komunikacije i društvenih odnosa, a duhovitost kao ključan konstitutivni element osobnosti.

U procesu unapređivanja odgoj-no–obrazovne djelatnosti neizo-stavnu ulogu imaju pedagozi kao najšire profilirani stručnjaci koji bi trebali kontinuirano raditi na razvoju odgojno–obrazovne ustanove u ko-joj su zaposleni. S tim u vezi učinko-vitom se pokazala provedba raznih akcijskih istraživanja o kojima piše Tonća Jukić, dajući pregled važnijih znanstvenih spoznaja o tim istra-živanjima. Doc. dr. sc. Vesna Bu-ljubašić Kuzmanović i Sanja Simel u svome se članku bave odnosom univerzalnih i ponašajnih vrijednosti mladih, a Anđela Gilić i Ivan Boško-vić osvrću se na antologičarski rad Josipa Pupačića. Slavica Vrsaljko u svome članku donosi pregled prou-čavanja u stilistici, a dr. sc. Esmeral-da Sunko istražuje utjecaj okolinskih čimbenika na konzumaciju sredsta-va ovisnosti kod adolescenata. Na kraju Snježana Dimzov komentira pismenost mladih u Hrvatskoj pre-ma PISA istraživanju 2006.

Prvi prilog u novome broju časo-pisa Metodika posvećen je me-

todici likovne kulture – Miroslav Hu-zjak piše o obrazovanju na daljinu i e–učenju u likovnoj kulturi. Metodi-kom glazbene kulture bave se Lidija Nikolić i Gordana Ercegovac–Ja-gnjić koje istražuju ulogu glazbenih sposobnosti u glazbenom obrazova-

©kolski vjesnik

Hrvatska revija

Časopis za pedagoška i školska pitanjagod. 59., broj 3., Split, srpanj - rujan 2010.

Časopis Matice hrvatskegodište X., broj 3., Zagreb, 2010.

nju učitelja primarnog obrazovanja. U području kineziološke metodike Ivan Prskalo, Josip Babin i Tonči Bavčević opisuju metodičke organi-zacijske oblike rada i njihovu učin-kovitost u kineziološkoj edukaciji. Metodika stranih jezika predmetom je istraživanja Ines Jelovčić koja analizira stavove studenata prema učenju stranoga jezika kao jezika struke kao i oblike nastavnoga rada koje studenti smatraju poželjnima i učinkovitima.

Vesna Grahovac–Pražić bavi se poviješću metodika, a tema njezina rada su gramatike slavonskih auto-ra B. Tadijanovića, A. M. Reljkovi-ća i M. Lanosovića koje autorica u njihovoj višestrukoj funkcionalnosti opisujući ih kao priručnike za uče-nje stranoga i materinskoga jezika s udžbeničkim sadržajima. U rubrici Ugledni metodičari predstavljena je Mirjana Vilke, plodna metodičarka engleskoga jezika s kojom je razgo-varala Jelena Mihaljević Djigunović, koja je napisala i kraći portret ove ugledne metodičarke te napravi-la bibliografski popis svih njezinih radova. Na kraju časopis donosi i Preporuku Europskog parlamenta i Savjeta o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje, a svi članci objavljeni su dvojezično, na hrvat-skom i na engleskom jeziku.

Jakša Kušan (1931.), dugogodišnji politički emigrant, novinar i publi-

cist, koji je 1959. godine u Londonu pokrenuo Novu Hrvatsku, najraši-renije glasilo u hrvatskoj dijaspori, gost je ovoga broja Hrvatske revije. S njim je razgovarao urednik Mla-den Klemenčić, a razgovor je objav-ljen pod indikativnim naslovom De-ficitarni smo u idealizmu i idealima. Apetiti i predrasude naslov je članka Branka Salaja o ulozi zapadnih sila u urušavanju Jugoslavije i priznanju Hrvatske (1987. – 1992.).

Inače, glavna je tema broja novi naslov Globalne priče. Uvod u temu broja napisao je glavni urednik HR Mladen Klemenčić, koji je okupio nekoliko inozemnih autora, politič-kih geografa, koji uglavnom rade kao sveučilišni profesori i predaju predmet koji se uglavnom zove „po-litička geografija”. Tako je nastao zanimljiv prilog u kojemu svatko od njih opisuje neko svoje neobično putovanje ili neki doživljaj s puto-vanja, ili pak zanimljivu osobu koju su negdje upoznali ili susreli. John O’Loughlin (Sveučilište Colorado) piše o zadovoljstvima terenskoga rada, koje je spojio sa zadovolj-stvom trčanja. Vladimir Kolosov, vodeći ruski politički geograf, piše o svojim posjetima samoproglašenoj Abhaziji. Gerard Toal (Sveučilište Virginia Tech) u svome prilogu dota-knuo se rušenja njujorških blizana-ca Elena dell’Agnese (Milano) po-zabavila se granicama, smjestivši svoju geopolitičku priču u Zambiju, a tu su još prilozi Revaza Gachec-hiladzea (Gruzija), Antona Gosara (Slovenija), Colina Flinta (SAD), Cli-vea Schofielda (Australija) i drugih. Od ostalih, pak, priloga izdvajamo članak Velimira Cindrića o slastičar-skom Zagrebu.

Pripremio Ivan Rodić

ČaSoPISI

MetodikaČasopis za teoriju i praksu metodikȃ u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbibroj 20 (1-2010).

KNjIGe

Dragutin PavličevićHrvatske kućne/obiteljske zadruge I. i II. Golden marketing - Tehničke knjigeZagreb 2010.

Veliko djelo o povijesti našega sela Prije 19 godina u našem je

listu F. Mirošević objavio kratku recenziju prve knjige

ovoga djela (do 1881.) pod naslo-vom Povijest običnog čovjeka i pozitivno ocijenio važnost istra-živanja „povijesti hrvatskog sela” kojem je u središtu bio „hrvatski seljak na kojem je počivala struk-tura tadanjega hrvatskog društva”. I dodao kako je to zanimljiva ma-terija koja „ne opisuje povijest kraljeva i careva, istaknutih poli-tičkih ličnosti već povijest obič-nog čovjeka, što je dotada bilo uglavnom zanemarivano”. Osim njega tu su knjigu vrlo povoljno ocijenili povjesničari, sociolozi, pravnici i u drugim zemljama, a da su te ocjene bile ispravne po-tvrđuje i činjenica da je knjiga dobila prvu nagradu u demokrat-skoj Republici Hrvatskoj 1992. nazvanoj po jezikoslovcu B. Ka-šiću, koji je tu tradicijsku ustano-vu života i rada opisao još 1612. u svom putopisu.

Sada se kod istoga izdavača po-javljuje II. izdanje prve knjige i druga knjiga koja razrađuje raspa-danje i nestajanje zadruga na kraju 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Nestajanje zadruge bio je nemi-novni proces u razvoju te ustanove koja je nastala u dubokoj prošlosti ljudskog roda kod raznih naroda, a održala se najduže kod južnosla-venskih i balkanskih naroda, npr. Albanaca. Međutim, kad su ukinu-ti feudalni odnosi, kad je nestalo vojničkog feudalizma u Vojnoj krajini, kad je počeo proces nasta-janja kapitalističkih odnosa, kućne

ili obiteljske zadruge koje su ima-le i po nekoliko desetaka članova, morale su nestajati kao preostatak bivših životnih i proizvodnih od-nosa. Dioba i nestajanje kućnih zadruga dovodila je do siroma-šenja sela, do iseljavanja, seobe u gradove, uopće do radikalnih promjena hrvatskog društva što su opisali ne samo povjesničari nego i brojni hrvatski pisci poput Šenoe, Kozarca, Pavlinovića, Tadijanovi-ća, pa i drugih.

Time su se kao našom speci-fičnošću bavili i brojni inozemni pravnici, sociolozi i etnolozi i zato autor tvrdi da nema naše instituci-je koja bi kao zadruga i Vojna kra-jina izazivali zanimanje u svijetu. Opravdano je zadrugu nazvao kuć-nom, jer je kuća, velika kuća, bila temeljna osobina zadruge, a hrvat-skom zato što je jedino u Hrvat-skoj i Slavoniji te za Vojnu krajinu bilo doneseno dvadesetak zakona. U Srbiji i Crnoj Gori po jedan, dok zadružnih zakona u Dalmaci-ji, Dubrovačkoj Republici i Bosni i Hercegovini nije bilo. Sve se rav-nalo po običajnom pravu.

Ukratko, to je veliki i važan pri-log našoj socijalnoj povijesti te-meljen na tisućama dokumenata te na anketama koje je autor proveo prije 30 godina dok su još bili živi mnogi zadrugari. Nažalost, iako smo još donedavno bili agrarna, seljačka zemlja, knjige o povije-sti sela mogle bi se u posljednjih 100 godina nabrojiti na prste jedne ruke i zato su ove knjige tim dra-gocjenije.

Ivna Dorić

Velik i važan prilog našoj socijalnoj povi-jesti temeljen na tisućama dokumenata

Viktor Vito GrabovacPovijest pučke škole u PrološcuMatica hrvatska Ogranak Imotski, Državni arhiv ZadarZadar, 2010.

Prološka školska spomenica Pravnik i publicist Viktor Vito

Grabovac i u svom šestom naslovu obasjava davnu i

nedavnu povijest svoga imotskog zavičaja te u knjizi Povijest pučke škole u Prološcu, u nakladi Imot-skog ogranka Matice hrvatske i Državnog arhiva Zadar prikazuje povijest školstva u svome rodno-me mjestu.

Koristeći se s više arhivskih izvora, Grabovac je prikupio niz dokumentarne građe i povijesnih činjenica o razvoju imotske i pro-loške prosvjete, čiji su začetci vezani za djelovanje franjevaca. Makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković spominje franjevačku školu 1626. na Prološkom blatu (Manastiru), a zanimljiv je poda-tak da je u to vrijeme pod Turci-ma 1630. u Prološcu bila vjerska škola u kojoj je imam Halil-efen-dija poučavao mlade islamu. Fra-njevci su i pod mletačkom vlašću podučavali nadarene mladiće i buduće svećenike, a dolaskom Austrougarske (1797.) stižu bolja prosvjetiteljska vremena pa opći-ne ubrzo osnivaju škole, koje su i u Prološcu vezane za franjevce (rodom iz susjednih mjesta). Tako fra Anđeo Udiljak (spomenik mu je postavljen u rodnim Studenci-ma) otvara prvu privatnu pučku školu 1828., a fra Karlo Grančić (iz Glavine) 17. studenoga 1873. otvara državnu školu u kući Frane Franceschija uz most na istočnoj strani Suvaje.

U knjizi se kroničarski bilježe odrazi političkih previranja na mjesno školstvo, a na 255 stranica pretiskani su popisi učenika i uči-telja, među njima su često suprug i supruga, jedan od njih, Dinko Sirovica, bavio se i književnim radom. Dan škole postaje župni Blagdan sv. Mihovila (29. rujna). Godine 1939. otvara se četvrto odjeljenje škole koju pohađa 350 učenika, a te godine učitelj je Pro-ložanin Ivan Leko, kasniji ministar prosvjete u Republici Hrvatskoj, po kojem je škola ponijela ime 1995. godine. Do Drugoga svjet-skog rata iz te je škole poniknuo i sveučilišni profesor Vice Rako te više poznatih učitelja i pravnika, a nakon tog rata školu su pohađali i mnogi umjetnici, znanstvenici i neki danas popularni pisci, među njima Mario Bilić i Ante Tomić.

Državna pučka škola u Pro-lošcu u svojoj 137 godina dugoj povijesti ucijepilo je prva znanja brojnim uspješnim Proložanima, akademskim građanima i umjetni-cima, pa je tako i ova Grabovčeva knjiga, s obiljem podataka, spo-menica svim naraštajima koji su pronosili prološko ime diljem svi-jeta, zahvala njihovim učiteljima i profesorima, ali je ujedno poziv-nica mlađim istraživačima da na-stave proučavati odraze prološkog školstva na društvene, političke, sociološke, kulturne i druge prili-ke cijele Imotske krajine.

Mladen Vuković

Grabovčeva knjiga, s obi-ljem podataka, spomenica je svim naraštaji-ma koji su pro-nosili prološko ime diljem svi-jeta te zahvala njihovim učiteljima


U Austriji ne vlada neznanjeKako se u Austriji dižu pučke učione, može se suditi

po broju bukvarah (početnicah), što izidoše iz osrednjega skladišta školskih knjiga god. 1859. Prodano je bukvarah njemačkih 337, 318 komadah; českih 180,306; magjar-skih 93,865; talijanskih 56,775; poljskih 34,417; hrvat-skih 21,898; slovenskih 27,291; srbskih 13,045; rusinskih 14,639; rumunjskih 11,780. Tudier se mora spomenuti, da se u prenapravi obučnih knjigah u hrvatskom, slovenskom, srbskom, rusinskom i rumunjskom knjižtvu nije bilo česa držati; već se moralo sve snova stvoriti. Glavno skladište za knjige pučkih učiona jest u Beču i Pragu, te dočim je u Beču god. 1847. prodano 487,895, god. 1854. prodano je 1,547,040 knjigah. Njemačkih ubožkih knjigah, koje se šalju po učionah, da se bezplatno razdiele, odpremljeno je god. 1859. iz Beča 978,450, iz Praga 241,547 komadah. Českih iz Beča 170,258. iz Praga 366,589; magjarskih iz Beča 182,335; talijanskih 124,850; poljskih 99,300; hrvat-skih 77, 452; slovenskih 63,513; srbskih 52,408; rusinskih 30,722 komada. Ova prava istina budi dovoljan dokaz, da je onaj prigovor, kao da je tobože u Austriji neznanje, te se zanemaruje puk, zlobna kleveta.

NapredakBr. 5 / 1. prosinca 1869.

Protivnici radne školeŠkola s pomoću rada nailazi u Njemačkoj na mnoge

protivnike, a naročito u onim krugovima učiteljstva, koji su se zagrijali za uzgoj s pomoću umjetnosti. „Kunstwar-te“ priopćuje članak Ernsta Webera iz Münchena, kojim se osuđuje škola s pomoću rada i dopušta tek toliko utjecaj rada na uzgajanje, koliko taj rad može da bude izjava in-dividualnoga unutrašnjeg života djeteta. U tom se članku kaže između ostaloga i ovo: „Ona mnogo ocrnjivana ško-la, u kojoj se samo učilo, uzgajala je usprkos prekomjer-nom učenju napamet više za samostalan rad, nego većina tako zvanih škola rada s dječinskim igrarijama ili prisil-nim privikivanjem duha kakvoj ukočenoj obrtnoj šemi. Protivnik sam škole, u kojoj se samo uči, ali držim, da je za više uzgojne ciljeve još škodljivija ta moderna uredba, koja za nečim teži, što joj u njezinoj pedagoškoj nevinosti nije suđeno postići.“

Hrvatski učiteljski domBr. 23. / 5. prosinca 1910.

Učiteljice žele vlastiti domUpravni odbor Udruge učiteljica nabavio je veoma

zgodno zemljište u površini od 388 četvornih hvati, te je sva prilika, da će se već ovoga proljeća moći pristupi-ti gradnji vlastitoga doma. Dakako da radi te izvanredne zgode mora odbor ne čekajući naredni dječji dan, potražiti pomoći plemenitih i darežljivih srdaca.

Domaće ognjišteBr. 12. / prosinac 1910.

Umro Lav Nikolajevič TolstojDne 20. studenoga 1910. u 6 sati i 5 časaka u jutro umro

je u Astapovu Lav Nikolajević Tolstoj, „savjest Rusije“, u kršćanstvu „trinaesti apostol“, a u pedagogici „ruski Rousseau“. Čovjek, koga su u Rusiji sve stranke štova-le, ma da se i kolju međusobno, kolos, koji se uspeo sam na prijestolje i zajedno s carem Nikolom vladao Rusima, sacrosanctus, ali bez tjelesne straže. Rodio se 28. kol. (po starom, 9. ruj. po novom) 1828., napisao 205 književnih djela, umro je neizmirivši se s crkvom ni državom. Za života izrazio je želju, da ga sahrane na njegovu imanju Jasnaja Poljana na brežuljku, na kom se najviše igrao kao dijete. Tamo, gdje je vidio svijet kao nešto lijepo, tamo želi da se preko svega života opet vrati i nađe mir svoje djetinjske duše.

PreporodBr. 12 / prosinac 1910.

PRIJE 150 GODINA

PRIJE 100 GODINA

obLjetNICe

Od male realke do velike gimnazije

Prije 150 godina, osnivanjem dvorazred-ne male realke, postavljeni su temelji gimnazijskog obrazovanja u Gospiću.

Zasluga za to, kako navode izvori, pripada Adolfu pl. Bermannu, pukovniku bivše lič-ke pukovnije, „koji je u svom izvještaju na više oblasti od 8. prosinca 1859. toplo zago-varao, da se na previšnjem mjestu uznastoji oko osnutka male realke za ličku pukovniju i za obližnje satnije otočke pukovnije.“ Ber-mannov je zagovor urodio plodom i već je u veljači 1860. godine car Franjo Josip I. pot-pisao dopuštenje za osnivanje male realke, a 1. listopada iste godine započela je nastava u prvom razredu novoutemeljene škole.

Određeno je da se radi prema propisanom nastavnom planu i programu za male realke, da se odmah namjeste dvojica učitelja - jedan za gramatikalnu, a drugi za tehničku struku te da rimo-katoličke i grčko-istočne učenike u nauku vjere podučavaju dvojica vjerouči-telja, dok je poučavanje u hrvatskom jeziku trebalo bit povjereno učitelju gospićke glav-ne učione. Nastavni je jezik bio njemački, uz iznimku vjeronauka i povijesti, gdje je bilo dopušteno poučavati na hrvatskome jeziku.

Za ravnatelja realke, a ujedno i ravnatelja ostalih mjesnih škola (Lokalschulendirek-tor) postavljen je Josip Welko, dotadašnji učitelj pančevačke realke, a za razrednog učitelja Franjo Vodopivec, dotadašnji namje-sni učitelj realke u Gorici. Sljedeće školske godine, kada je otvoren i drugi realni razred, pridružio im se učitelj Ivan Balaško, a nakon otvorenja i trećeg razreda, školske godine 1862./63., primljeni su učiteljski pripravnici Ivan Jamnicki i Josip Witasek. Budući da u Gospiću nije postojala viša djevojačka škola, bilo je dopušteno da od 1864./65. malu realku pohađaju i djevojčice.

Škola je 1869. godine dobila novu dvokat-nu zgradu u kojoj će ostati sve do 1947. go-

dine, kada je svojoj funkciji vraćena školska zgrada izgrađena 1939. godine. Tu je moder-nu funkcionalnu gimnazijsku zgradu, u kojoj se gimnazija nalazi i danas, projektirao zagre-bački arhitekt Berislav Odić.

Trogodišnja je realka 1872. godine proši-rena na četiri razreda, a četiri godine kasnije, zahvaljujući zalaganju generala Franje baru-na Filipovića, stiglo je dopuštenje za njezino pretvaranje u veliku osmorazrednu gimnazi-ju. Tako se od školske godine 1878./79. Gos-pićka gimnazija našla u društvu malobrojnih elitnih klasičnih gimnazija u Hrvatskoj. Prvi privremeni ravnatelj bio je Ivan Pakosta, dotadašnji profesor Vinkovačke gimnazije, a prvi ispit zrelosti održan je 1886. godine. Među deset maturanata, koliko ih je položilo prvu maturu, samo je jedan ocijenjen najvi-šom ocjenom – zreo s odlikom.

Do 1911. godine ispit zrelosti s uspjehom je položilo 176 učenika, među njima književnik Milan Ogrizivoć, slikar Miroslav Kraljević, znanstvenik Valentin Vouk i drugi. Gospić-ku je malu realku pohađao i Nikola Tesla. U prvih pedeset godina kroz zbornicu Gospićke gimnazije prošlo je više od sto učitelja i pro-fesora, među kojima i mnoga poznata imena hrvatske znanosti i kulture kao što su: Julije Adamović, Artur Gavazzi, Stjepan Gjurašin, Koloman Rac, Ferdo Šišić i drugi.

Godine 1893. u Gospiću je na poticaj predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Isidora Kršnjavoga otvoren internat da bi se siromašnim a nadarenim učenicima omogu-ćilo gimnazijsko obrazovanje. Osnivanje in-ternata izravno je utjecalo na povećanje broja gimnazijalaca. Godine 1897., kada je sagra-đena nova zgrada internata, upisana su 284 učenika, što će dugo ostati rekordan broj upi-sanih učenika. Uzdržavanje internata postalo je preskupo, pa je 1900. godine ukinut, što je dovelo do smanjenja broja učenika. Pomaga-nje siromašnim učenicima dalje se provodilo kroz različita humanitarna društva i zaklade.

Proces ukidanja klasičnih na račun realnih gimnazija nije zaobišao ni gospićku gimnazi-ju. Do 1927. radila je po programu klasičnih gimnazija, a zatim je nastavila djelovati kao Državna realna gimnazija. Od 1948. godine nosi naziv Gimnazija Nikole Tesle. Sedam-desetih godina 20. stoljeća, uslijed tzv. Šu-varove reforme, gimnazija, zajedno s ostalim srednjoškolskim ustanovama gospićke opći-ne postaje sastavnicom Centra usmjerenog odgoja i obrazovanja „Nikola Tesla“. Vraća-njem gimnazija u hrvatski školski sustav, po-četkom devedesetih godina, gospićka gimna-zija ponovno počinje djelovati kao samostal-na ustanova pod svojim današnjim nazivom Gimnazija Gospić.

Gospićka se gimnazija osamde-setih godina 19. stoljeća našla u društvu malobrojnih elitnih hrvatskih gimnazija

150 godina gimnazije u Gospiću

Priredila Štefka Batinić

Televizija u službi stručnog obrazovanja

U Italiji se provodi zanimljiv naučno-odgojni ekspe-riment. Riječ je o kursu za profesionalno obrazovanje u trajanju od tri godine koji se prikazuje na televiziji šest dana u sedmici pod nazivom „Telescuola“, a namijenje-na je dječacima i djevojčicama sa završenom osnovnom školom. Na ovom se kursu predaju predmeti kao i u državnim školama takozvanim „Scuola di avviamento profesionale“. Među predmetima se nalaze talijanski, francuski, povijest, geografija, građanski odgoj, praktič-ki radovi, tehničko crtanje i dr. Za djevojčice je uveden sat ekonomike domaćinstva za koji se kaže da je postao vrlo popularan.

Dva sata po trideset minuta emitiraju se svako posli-je podne. Njima uvijek prisustvuju u studiju i učenici. Ovi su sati praćeni i zornim pomagalima. Koriste se npr. materijalima iz laboratorija ili predmeti pozajmljeni iz muzeja, zatim domaći i strani nastavni filmovi, a i alat i

instrumenti dopremljeni u studio radi neposrednog upo-znavanja gledalaca s načinom njihove upotrebe.

Đaci „Telescuole“ podvrgnuti su svake godine stro-gim ispitima poput đaka državnih škola. Ako polože ispite, oni kao i svi drugi učenici prelaze u viši razred. Na kraju treće godine, u slučaju da dobiju pozitivne ocjene, dobivaju svjedodžbu o svršenoj srednjoj školi za profesionalnu orijentaciju („Avviamento professio-nale“).

Školske novineBr. 38 / 25. studenoga 1960.

Novine u nastaviU toku prošlog ljeta četiri velika sveučilišta u SAD

organizirala su za nastavnike petnaestodnevno prouča-vanje koje se odnosilo na upotrebu novina u nastavnom radu u školi. Većina tih nastavnika upotrebljavala je već nekoliko godina novine u školskom radu. Spomenuti se-minar imao je zadatak da prouči najuspješnije metode upotrebe novina namjesto udžbenika kako bi se unijelo u nastavu više živosti.

Školske novineBr. 38 / 25. studenoga 1960.

PRIJE 50 GODINA

iz proπlosti

Zgrada gospićke gimnazije 1939. godine (Hrvatski školski muzej, Zbirka fotografija)


πkolski æivot nekoÊ

I on jest jedan od krasne one četice, koja je budila i osvješćivala hrvat-sko pučko učiteljstvo. Osobito se ga

dobro i ugodno sjeća sadanji mlađi uči-teljski naraštaj. Još ga i sad živa gledamo pred sobom, ma da mu i ne bismo vidjeli vjerne slike njegove, kako nas voljko, kako nas lagodno i kako nas zanosno upućuje na dužnosti službene, stališke, čovječne, a nada sve, kako nam otkriva ljepotu jezika našega, kako nas upućuje u tančine njegove, kako nas bodri i nutka, da se laćamo pera, osjećamo li spreme i sposobnosti, da i tim radom pokoristimo narodu svomu. Živo se i sad još sjeća-mo, kako nam je znao predočivati i crne i jasne strane našega rada, kako nas je upozorivao na prijatelje i dušmane naše, makar da nam je bio samo učiteljem hr-vatskoga jezika. Ta osjećao je, da nije lih pedantni i dosadni stručnjak, a zašto? Jer uz nauke svoje, mnogo je toga crpao iz živoga vrutka – iz života. Bio je isku-san, a nevolja gola, najbolja škola. Zato mu i jest pripovijedanje i poučavanje bilo toli živo, toli zanimljivo. [...]

God. 1865. pozvala ga zemaljska vla-da u Zagreb, na mušku učiteljsku školu, koja je kasnije preuređena i raširena i na žensku učiteljsku školu. Na ovim se za-vodima koncentrovao glavni učiteljski rad Fabkovićev, koji je kano „obrazuju-ći učitelj” budućih učitelja bio duša sve-ga obrazovanja učiteljskoga. Pa i kasni-je, kad je podučavoa samo u hrvaštini, nije Fabković zaboravio, da učitelj uči-teljskoga podmlatka nije samo dosadni stručnjak, već da mu je iskrenim savjet-nikom za njegovo mučno buduće zvanje, koje iziskuje ne smao puno stručnoga i svestrana znanja, nego i vrlo – vrlo mnogo plemenita zanosa, a kud i kamo još i više zataje. To pak može budućemu pučkomu učitelju ucijepiti onako iskre-no i onako srdačno opet samo onaj, koji je odlično službovao kano pučki učitelj. Buduće učitelje valja za njihovo zvanje većma odgajati nego li natrpavati kojeka-kvim beskorisnim i suvišnim formalnim naucima i apstraktnim teorijama, koje ne može u budućem svom pozivu ni sam da upotrebi, a niti ih može svojim učenici-ma i puku da priopći.

Jest, učitelj pučki mora više da znade, nego li njegovi učenici i puk, no to znanje treba da je protkano nježnim

osjećajem i srdačnom toplinom, koja ogrijava i staro i mlado blagim svojim tracima. Njegovo znanje treba da je upo-trebljivo (praktično), jer puk, ta jezgra svega ljudskoga života, jest pronicav i on sudi o svem, što se oko njega zbiva i što mu se pripovijeda, pak što spoznaje kao suvišno ili beskorisno, to i ne sluša i ne cijeni onoga, koj mu to „ gospodske petljanije” saopćuje, jer da gospoda od duga časa izmišljavaju kojekakve nepo-trebne „mudrije”, od kojih seljaku ni že-ludac sit, ni kesa puna. Zato treba, da se učiteljski podmladak snabdije jezgrom korisna znanja iskustvenim (pokusnim, eksperimentovanim) putom, kako se ui-stinu pravo utvrđeno znanje crpilo, a i danas još crpi. I samo će se tako prava naravnost obučavanja srasti s budućim učiteljem, koj će tako umjeti bez koje-kakvih „petljanija” (kojih zaista ima već i u „metodici” kao suvišnih i štetnih na-domjetaka ili surogata zlatnoga onoga i neosporiva Komenskova pravila „obuča-vaj naravno”) da razvija u dječice svoje znanja i vještine onako naravno, lagano i neprisiljeno, da ne će ni on, a ni dje-

ca osjećati da uče, već da se zabavljaju. Učiteljska se škola ne smije da isporedi s gimnazijom ili realkom. Ona ima sa-svim posebnu svrhu, a toj posebnoj svrsi za volju, treba i posebne uredbe nauč-ne, dakle i učitelje, ne puke teoretičare, nego učiteljske učitelje, koji shvaćaju to zvanje, koji su nikli iz njega, jer pravo kaže Nijemac: „Selbst essen macht fett”, praktičar Kehr: „Ein Jahr Praxis ist mehr werth als zehn Jahre Kathederweisheit”, a Goete u Faustu: „Grau theuerer Freund ist alle Theorie, grün des Lebens goldʼner Baum”. Ne misli se time, da budu učitelji učiteljske škole neznalice i da budu za-postavljeni onima inih srednjih zavoda, ali narav toga zavoda zahtijeva, da budu i učitelji njegovi inako osposobljeni, nego li oni gimnazijski i realni.

I Fabković je bio takav, koji je prošao kroz vatru i vodu, koj je i malu djecu podučavao i uzgajao prije, nego li je

počeo da obrazuje buduće pučke učitelje, al je zato shvaćao svoj zadatak, a mi neg-dašnji njegovi učenici još danas osjećamo (a što smo iskusniji i stariji sve većma), da je Fabković bio naš pravi učitelj, ne po imenovanju, već po radu. Mnoga nje-gova uputa, mnogi njegov savjet vrijedi nam i danas kao zlatno zrnce, što nam ga je podao iz bogata svoga iskustva, da ne bludimo toliko u svom zvanju. Da Fa-bković nije bio ono, što smo mi danas, jamačno da nas ne bi bio mogao tako da savjetuje. Fabković bio je kano stariji naš prijatelj i obrazovatelj, koj nije nikada zaboravio na to, da učitelj ima u društvu da živi, pak je svaku zgodu upotrebio, da upućuje omladinu svoju, kako treba da se ponaša u raznim zgodama života, a da ne bude smiješna ili pak ropska, nego je vazda želio i naglašivao, da budu učitelji svagda i svagdje prijazni, uljudni, usluž-ni, ali ne podli, da se ne razmeću i da ne budu bahati, no da su muževni i odlučni, kako to zahtijeva čast osobna ili stališ-ka. Učitelj neka nastoji da i spoljašnošću svojom predobiva. Neka je vazda čisto i pristojno odjeven. Kroj neka mu je uku-san i pristao. Ne mora da se ravna po hi-rovima mode i da se kicoški odijeva, no opet neka ne bude stari journal (žurnal) na ruglo drugima, a sebi na sramotu. Ako sav svijet nosi kapute, koji ne sežu do koljena, onda se njegov nek ne vuče do peta. Neka pazi na to, kakav će da stupi na pozornicu svijeta u svečanim, a kako u žalobnim zgodama. Da ne bude smije-

šan, neka čita valjanu knjigu o ponaša-nju, no najvrijednije je ipak, promatra li općenje pristojna svijeta, te da se po tom ravna. Naročito je svjetovao, da se učitelj ne miješa u ničije raspre i da ne pristaje uz nikoje stranke, jer onaj, kojemu je da-nas povladio, onaj će se sutra na njega da nabaci kamenom, te će tako iz jedne trza-vice da pada u drugu. Njegovim će srcem da zavlada nemir, a mir mu je duše to-liko potreban u njegovu radu. Namjesto kojekakvih ispraznih ovacija neka radije savjesno vrši svoje dužnosti u školi, pak će si tim steći trajne ljubavi i simpatiju. Služiti Bogu i školi, a po njoj narodu, neka je sva njegova politika. Učitelja kao takova cijeni svatko napokon ipak najvi-še po onom, što on uradi u školi, jer škol-ski mu je rad prava dužnost. I bolje bi mu bilo, da se nije ni rodio, tko se je dao na učiteljsku stolicu, a ne služi punim srcem Bogu i narodu.

Učitelj neka ne razlikuje surinu od kaputa, već neka cijeni plemeni-to srce i zdrav razum u krpežu, a

prostotu, surovost i glupost u svili i kadifi neka suzbija svom oštrinom uma svoga. Učitelji neka iskreno i prijazno opće za-jedno. Mlađi neka poštuju starije, a ovi neka cijene mlađe. Stariji su iskusniji, a mlađi su učeniji možda. Među njima neka ne vlada mržnja, svađa, prezir i nasilje, već prava iskrena bratska sloga. Ako ih je više zajedno, pak jedan mora da ravna zborom, neka ne nameće silom svoje nazore, a često svoje kaprice (mu-šice) drugima, već neka dogovorno radi sa svima, jer će tako i sebi i drugima olakšati i zasladiti i onako dosta gor-ke časove učiteljskoga života. Žalosno je, gdje jedan drugomu prkosi, pak se tuže nadležnim poglavarima i oblastima zbog kojekakvih sitnica i razmirica, a

upravo je nedostojno uzgojitelja naroda, da denuncuje druga svoga. To je podlo, to je rugoba najveća, te nema riječi, kojom bi se ovaka kukavština mogla da okrsti i nema načina, kojim bi se dosta osjetljivo mogao denuncijant da kazni. Od njega neka se svatko kloni kao kuge. I onako će ga stići kazna, jer sami oni, kojima denuncuje, preziru ga i odvraćaju se od njega gnjušenjem... Ovako je Fabković upozorivao svoje đake.

Učitelj neka ljubi svoju mladež, a ona će njega. Djeca dobro pogađaju, tko im je prijatelj, pa makar bio kadšto i oštar. Gdje treba blagosti, neka bude majka, a gdje treba strogosti neka bude otac. Neka mu ne dosadi jednu te istu stvar da razjaš-njuje i po više puta, jer evo i vi ste već poodrasli, brčiće izvlačite ispod kože, hoćete, da vas već nazivamo (tituliramo) gospodom, a koliko se puta dogodi, da vam se mora po gdjekoja stvar opetovati. Budite i vi s djecom obzirni, pak se ne že-stite, ako vam nejaki onaj mališ ne bude odmah znao baš onako da reče, kako si vi to mislite. Ne može bogče odmah da zna-de sve onako, kako ste vi to nakon mno-ge vježbe zapamtili. Bit ćete mnogo ob-zirniji i smilovniji, budete li se potrudili, da ispitate prilike, u kojima živi svaki vaš mališ, naročito ako je slabićak, pa teško shvaća i pamti. Često ćete da otkrijete tako žalosne prilike, poradi kojih ćete se začuditi, da ovako bogče jošte može da živi i ne ćete biti već tako okrutni, da se podrugivate, da ga osramoćujete ili da ga neumjesno kaznite. Vi mu ne ćete i onako tužan životić njegov još većma da ogorčite žaokom svojom. Siroče će osje-ćati to i nositi u svom srcu sliku vašu, a

to je pobjeda učiteljeva. Ne mučite djece s filozofiranjem, već ju učite malo, ali te-meljito i shvatljivo, pa zbilja samo ono, što može slabi njihov duševni želučić da prokuha. Žalosno je po današnji naš vijek, te je to nazadak roda ljudskoga, a ne napredak, da slabićak ovaki mora već sobom da nosi čitavu knjižnicu. Od same lekcije ne može da se pravo najede i jelo da prokuha, malo da se poigra i proskače, pak zato i zamrzi knjigu, pak mu smrdi kao „vragu tamjan”. Sami su to mladi starci.

Zato je on nama tako priprosto objaš-njivao oblike i sintaksu, stil (slog) i po-etiku, povjest knjige naše i metodiku jezične obuke, da nam se sve to činilo posve prirodno. Odabirao bi zgodne pri-mjere za sama čitanja i onako nenadano, kao za poslasticu objasnio koje pravilo, te nijesmo niti osjetili, da nas podučava, već smo mislili, da nam samo neuzgredi-ce pripovijeda, a kad je bio gotov, osjeti-smo, da je to bilo naučanje.

Zašto je slovnica toli pusta i gorka? Jer je skup samih pravila. Kosti su to bez mesa. To nije probavljiva hrana. Djeca, mladež, puna je života, pak ne može da shvaća toga mrtvaca živoga govora. Dà, gramatiku valja osobito u pučkoj školi primijenjivati, a ne učiti ju. Učitelj ju neka poznaje, da po njoj može da popravlja pogrješke govora i pisma, no djeca ne treba da joj znadu ni za ime. Ta i narod nije po slovnici naučio da govori, već je narodni govor stvorio slovnicu. Govor je čin, rad, a slovnica je apstrakcija, pojam. Za takove pak apstrakcije slabašno dječje pojimanje, koje se još ne može umom da nazove, nije dovoljno razvijeno, da bi ga moglo da shvaća. One se mogu da utuve dre-surom, ali duševnom svojinom ne mogu da postanu. Što se pak u duši ne sljubi s ostalim spoznajama, to nije trajno, to se usprkos sili gubi iz nje. [...]

Fabković je značaja čeličnoga, pra-va „hrvatska korenika”, ćudi blage, nježne, a vedra ga misao i danas još

resi, te ga nije ostavljala ni u časovima kušnje. Teške udarce udesa podnosio bi mirno, a poradi materijalne štete, koju trpi s krvnje drugih, tješi se još i danas ovako: „Imam, što trebam. Valja uvijek gledati dolje, pa misliti na one, kojima i to najpotrebnije manjka. Sretniji sam od onih, koji su mi štetu prouzročili. Oni se u svojoj duši grizu, a ja mirno spavam zadovoljan”.

Prijatelju od mladosti ostao je vjeran do sijede starosti, ma da ga poradi toga i koj put snašla koja neugodnost i šteta. Kako je Fabkovića pratila sreća u materijalnim njegovim prilikama, pokazuje ovaj doga-đaj. U natječaju za preparandijalno mje-sto nijesu bili spomenuti ni kvinkvenali ni decimali, pak ih nije dobio, a da ne do-bije i posljednji mu priznati kvinkvenal, pobrine se za to, kako on veli, dobar „pri-jatelj”, te je bio datum njegovog umirov-ljenja pomaknut za dan nazad, naime na 30. rujna mjesto na 1. listopada. Manjkao mu dakle do potpuna kvinkvenija jedan dan i time se Fabkoviću umanjila mirovi-na za 200 for. na godinu, ili kako on veli „mrtva plaća” njegova, o kojoj čil i zdrav živi već od g. 1888.

„Moderno” natjecanje i utrkivanje za srećom t. j. za blagom i častima Fa-bkoviću nije poznato. Kako je skroman i čedan, vrijede za nj riječi Sirahove 44: „Prava mudrost i krijepost ne hrli za hva-lom i slavom”.

Zbivanja i osobe iz stvarnog škol-skog života, zrcaljeni u pojedinač-nom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i nor-me bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti.Da bismo osvijetlili bogatstvo, razno-likost pa i proturječja naše školsko-pedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilu-striraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s dru-ge strane – u teoriji i normama.

Priređuje Anđelko Jelin

Topla sjećanja puna zahvalnosti što su je pojedinci dugovali svojim negdašnjim učiteljima i učiteljicama zrcale se u mnogim tekstovima naše školske i pedagoške periodike. Takav je i prilog iz pera Julija Varžičke o znamenitom i zaslužnom hrvatskom učitelju Skenderu Fabkoviću (1826. – 1905.), objavljen 1898. godine u karlovačkoj Školi, listu za učiteljstvo i prijatelje škole.

Skender Fabković[Ulomci]

Julije Varžička

Fot

o: H

rvat

ski š

kols

ki m

uzej


pisma

PUTOVANjA

Nagradni izlet u ZagrebZabavili smo se, bilo je prekrasno i ništa nije moglo pokvariti naše odlično raspoloženje

Učenici Srednje škole Mate Balote iz Poreča krenuli su u subotu, 6. studeno-ga 2010., u rano ujutro prema Zagrebu. Bilo je to nagradno putovanje za učenike razreda koji su najuspješnije obilježili i re-alizirali Dan hrane 21. listopada u svojim razrednim prostorima. Na izlet su krenuli učenici 2. jezične gimnazije, koji su osvojili prvo mjesto, zatim učenici trećeg i četvr-tog razreda poljoprivredne struke, koji su bili drugi te učenici 2. opće gimnazije za-hvaljujući osvojenom trećem mjestu.

U Zagrebu smo u Muzeju za umjetnost i obrt posjetili izložbu pod nazivom Zbirka hrvatske umjetnosti 19. i 20. stoljeća. Na-kon izložbe smo mogli prošetati ulicama grada. Zagreb je slavio blagdan Sv. Mar-tina, zaštitnika vina i vinograda. Imali smo priliku uživati u atmosferi štandova, kuša-ti vino i kobasice. Zabavile su nas ulične plesne točke i folklorni nastupi. Svemu je tome pridonijelo i vrijeme, sunčano, hlad-no, ali prekrasno, jer nam ništa nije moglo uništiti naše odlično raspoloženje.

Navečer smo u teatru Exit gledali pred-stavu Preko trnja do zvijezda u izvedbi Nataše Janjić i Ivana Glowatzkog. Izvrsno smo se zabavili, predstava je bila zanimlji-va, dojmljiva i smiješna, upravo zato što je prilagođena mladima poput nas. Nakon predstave, oko 21 sat, krenuli smo prema zavičaju, zadovoljni, sretni i prepuni ra-znobojnih dojmova.

Ana Mihatović, Poreč

AKTIVNOsTI

Autorsko stvaralaštvoOdavno smo spoznali da je vlas-tito zalaganje jedini način na koji možemo utjecati na svijet oko sebe

Posljednjega dana Mjeseca knjige, 15. studenoga 2010. godine, u školskom predvorju Ekonomske i trgovačke škole u Čakovcu predstavili smo radove naših dje-latnika. Kao autori, suautori i recenzenti, brojni su djelatnici naše škole sudjelovali u objavljivanju udžbenika i knjiga. Nakon uvodnog upoznavanja, svaki je iznio svo-ja iskustva vezana uz vlastiti istraživački i spisateljski rad, podsjećajući na priliku da se u sasvim konkretnom obliku sudjeluje u oblikovanju nastavnih sadržaja koji su ponuđeni učenicima tijekom obrazovnoga procesa.

U nepunih deset godina objavljene su 42 recenzije, a u pisanju udžbenika i pri-ručnika za nastavnike sudjelovalo je 25 školskih zaposlenika. Iznenađuje podatak da je tako mnogo upravo naših profesora aktivno uključeno u oblikovanje nastavnih sadržaja trogodišnjega, četverogodišnje-ga i srednjega strukovnog obrazovanoga programa, a manjim dijelom pokrivaju i gimnazijski.

Uz predstavljanje, bili su izloženi i svi radovi, knjige, udžbenici i brošure. Sve su to aktualna izdanja, u predavačkim krugo-vima jedna od najčešće biranih. Zamjetno je da su upravo naši kolege, autori ili sua-utori među prvima uvidjeli nedostatak za-nimljivih, pedagoški prihvatljivijih izdanja i hrabro krenuli u sastavljanje boljih, po uzoru na prosvjetno najrazvijenije zemlje, ali poštujući specifičnosti vlastitog okruž-ja. Svaki njihov iskorak značio je mnogo u razvoju načina na koji se nastavni sadr-žaji prezentiraju učenicima. I mnogi drugi

djelatnici zaposleni u nas kao predavači povijesti, zemljopisa, biologije ili stranoga jezika aktivno sudjeluju u postojećim žu-panijskim udrugama, društvima i aktivima te svojim radom nastavljaju promicati i ra-zvijati ljubav prema znanju i učenju.

Susreti, kao što je bio ovaj, prilika su da kažemo hvala svim kolegama na njiho-vu doprinosu u stvaranju slike škole koju gradimo, a koja ove godine obilježava 90 godina svog postojanja. Velika hvala i svima onima čiji rad nismo predstavljali, a koji vrijedno pišu, objavljuju svoje radove u tjednicima, u školskim novinama, struč-nim časopisima, vjesnicima, kalendarima, almanasima ili na brojne druge načine sudjeluju u radu s ljudima i ne odustaju, ponukani vlastitim idealima unatoč svim teškoćama. Odavno smo spoznali da je vlastito zalaganje jedini način na koji mo-žemo utjecati na svijet oko sebe. Kritika, ma kako se opravdanom činila, bez odgo-varajuće akcije da se kritizirano izmijeni, ostavlja mjesta za rast upravo onome od čega zaziremo.

Lea Resman-Borković, Čakovec

POTIcAj

Medena pobjedaMladi su inspiracija, jer i običan jesenski dan znaju pretvoriti u bajkovitu priču

Jesen je već odavno pokucala na naša vrata, udomaćila se u našim domovima, po-stala dio naše svakodnevice. Iako su neke od prvih asocijacija na jesen tmurno i pro-mjenjivo vrijeme koje uglavnom kvari pla-nove i raspoloženje, učenici Srednje škole Mate Balote iz Poreča odlučili su pronaći poticaje u jesenskim motivima i to godišnje doba doživjeti na potpuno drugačiji način. Predvođeni profesoricom Marinom Čanić, svojim razrednicima i drugim profesorima, učenici su se usredotočili na raskoš plodo-va i boja te tako obilježili Dan hrane.

Ove je godine program zamišljen tako da svaki razred odabere jednu namirnicu ili temu vezanu uz hranu i plodove zemlje te ju obradi na sebi svojstven način kako bi ju kasnije mogao prezentirati. Tako se u samo nekoliko trenutaka škola pretvorila u zgradu u kojoj su se na jednom mjestu mogle doživjeti čari američkog Dana za-hvalnosti i Noći vještica, mjesto na kojemu se svatko mogao zasladiti raznim voćnim koktelima ili brzom hranom, ali i mjesto na kojemu se mogao osvijestiti problem gladi i siromaštva u pojedinim dijelovima zemlji-ne kugle. Također, u školi se moglo sresti pčelice koje se ponose svojim medom i njegovim proizvodima, putem navratiti do tržnice ili se zabaviti na partiju banana.

Dok se većina učenika u školi borila za naklonost stručne komisije, koja se sasto-jala od pojedinih učenika i profesora škole te obilazila sve razrede i projekte, ostatak se učenika na školskom dvorištu nadme-tao u raznim, posebno za tu priliku osmi-šljenim igrama trudeći se skupiti što više bodova. Zbroj bodova koje su učenici za svoj projekt zaslužili po mišljenju stručne komisije ili u osmišljenim igrama upućivao je na pobjednika. Ovog su puta najuspješ-niji bili učenici drugoga razreda jezične gi-mnazije, koji su se bavili medom, proizvo-dima i kozmetičkim pripravcima na bazi meda, a na svoju su prezentaciju doveli i profesionalnog pčelara Franka Ventina koji je održao prikladno predavanje.

Drugo mjesto podijelili su učenici trećeg i četvrtog razreda poljoprivrednog smjera u središtu čijeg je interesa bila jabuka, a na trećem su se mjestu našli učenici dru-gog razreda opće gimnazije koji su za svoju temu izabrali bananu kao zdravu hranu. Za svoj su rad ti učenici nagrađeni jednodnevnim izletom u Zagreb.

Cijela je priredba imala i humanitarno obilježje pa su učenici tijekom toga dana na različite načine skupljali sredstva za malu vilu, Maju Ladenlajter. Ukupno je skupljeno 4782,25 kuna. Projekt je nad-mašio očekivanja i odaslao niz pozitiv-nih poruka. Ovime su učenici još jednom

dokazali da se uz malo inspiracije, dobre volje i predanoga rada mogu osmisliti hva-levrijedni, kreativni projekti te zanimljivo projektno učenje. Stoga, neka mladi budu inspiracija, jer i naizgled običan jesenski dan znaju pretvoriti u bajkovitu priču za sve one koji kroz bajku žele prošetati, ako žele i sudjelovati u bajci!

Nina Čuš, 2. r. SŠ Mate Balote, Poreč

REAGIRANjE

Otvoreno pismo Petru Bonačiću U povodu članka Ima li u mate-matici demokracije (ŠN br. 31/2010)

U Školskim novinama broj 31 od 12. listopada 2010. pročitao sam vaš sramni članak, profesore Petre Bonačiću. Pro-mislio sam kako bi bilo bolje da pokušam saznati vašu adresu i što prijateljski, a što profesionalno korektno povesti s vama razgovor o vašem pitanju Ima li u mate-matici demokracije? Počeo sam određe-nim redom slagati pitanja za razgovor s vama:

1. Kako vam nije neugodno pozivati se na dvije otrcane anegdote s početka tek-sta? Što kazati nego da je to bilo glupo i neumjesno. S ove dvije anegdote željeli ste skrenuti pozornost na ponašanje na-stavnika koji nekritično šire i koriste edu-kacijski softver, koji očito nije po vašoj volji, na način kao i učitelj iz prve dvije anegdote. Da se razumijemo, aludirate na Geo Gebru, softver kojeg koriste mnogi

nastavnici. Vi se pitate tko su ti koji tom softveru daju podršku i tko daje stručno odobrenje za uporabu tog softvera u na-stavi.

2. Postavljate pitanje kako širitelji ove matematičke izmišljotine diljem Hrvatske nisu uočili ono što vi uočavate, čime do-vodite u pitanje njihove matematičke i na-stavničke kompetencije.

3. Preispitajte se, profesore Petre Bo-načiću, kako ste se obrušili na Simetralu kuta, ili Pravac kroz tri kolinearne točke, ili Dužinu između točaka A i B, ili Crtanje kružnice, ili Duljinu dužine. Ovdje ste kli-znuli.

Ovdje sam prekinuo nizati pitanja, jer su mi u ruke dospjele Školske novine broj 35 od 9. studenoga 2010. godine s člankom Nečasna rabota (ne)poznatoga kolege ko-jeg potpisuje Šime Šuljić, prof. matemati-ke, savjetnik u Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile u Pazinu. Taj članak je kriv što reduciram veliki dio osmišljenog sadr-žaja kojeg sam vam želio uputiti (možda za to bude zgode). Naprosto sam odustao zbog dijela članka profesora Šuljića koji moram doslovno citirati zbog javnosti:

“Najvjerojatnije Petar Bonačić i ne po-stoji. Barem kao matematičar i pisac ovog pamfleta. Moglo bi se zaključiti kako se radi o skrivanju, o lažnom predstavljanju pisca. A zbog čega skrivanje, čemu laž-no predstavljanje ukoliko postoji poštena namjera? Samo je jedan razuman i logi-čan odgovor: riječ je o svjesno nečasnoj raboti s ciljem blaćenja jednog (nekomer-cijalnog) softvera kako bi se pogodovalo drugom (komercijalnom) čiji je distributer sin jednog, u prosvjetnim krugovima oči-gledno utjecajnog oca.“

Nije li vas sram baviti se ovakvim rabo-tama? Sramite se barem zbog gospođe simetrale, koja je zaista pravac, a ne po-lupravac.

Vinko Bajrović, Split

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

HRVATSKI ŠKOLSKI MUZEJ

raspisuje

NATJEČAJza prikupljanje likovnih radova

te poziva škole i druge odgojno-obrazovne ustanove na suradnju

Hrvatski školski muzej prikuplja likovne radove za potrebe slanja na 39. međunarodnu izložbu dječjeg likovnog stvaralaštva Lidice 2011. u Češkoj. Pravo na sudjelovanje imaju djeca i učenici od četiri do 16 godina. Tema je ovogodišnjeg natječaja Tu živim, to sam ja (sudionici mogu slati radove nadahnute sljedećim temama: Moja zemlja i njezine prirodne, arhitektonske i povijesne znamenitosti i posebnosti; UNESCO spomenici u mojoj zemlji; Grad, selo u kojem živim i koji/koje volim; Moj dom – tamo gdje živi moja obitelj; Moja soba – moje kraljevstvo). Mogu se poslati sljedeći radovi: crteži, slike, grafike, fotografije, keramika, kombinirane tehnike (skulpture, radovi od metala, keramika, drvo, staklo, tekstil, papir). Maksimalni format rada 2D je 70x50 cm. Broj radova iz ustanova nije ograničen. Poslani radovi moraju biti u originalu, re-produkcije i kopije neće se uzimati u obzir. Fotografije moraju biti izrađene na kvalitetnom fotografskom papiru.

Rok za slanje radova je 31. siječnja 2011.

Svaki rad na poleđini treba imati: ime i prezime djeteta (prvo ime, pa prezime)godine i spolpuno ime i adresa škole ili ustanoveadrese po načelu: ime škole, ulica, broj, poštanski broj, grad, država e-mail ustanove (sve pisano velikim slovima)

Radove treba poslati na adresu HRVATSKI ŠKOLSKI MUZEJ, Trg maršala Tita 4, 10000 Zagreb.

Pristigle radove pregledat će i odabrati stručno povjerenstvo, uz napomenu da radove ne vraćamo.

tema broja: pravilnik o ocjenjivanju potvrda …poput političara. umjesto da javno izgovore čak i...

Documents