Stranica 1

1. UVOD

Istraživanje i inovacije imaju bitnu ulogu

u poticanju pametnog i održivog rasta i otvaranju radnih mjesta. Budući da

doprinosi stvaranju novog znanja, istraživanje je ključno za razvoj novih i

inovativnih proizvoda, postupaka i usluga kojima se omogućuje veća

produktivnost, industrijska

konkurentnost i u konačnici blagostanje.

Opće je priznata važnost produktivnosti za pokretanje održivog gospodarskog

razvoja i učvršćivanje oporavka Europe1. Međutim, u odnosu na Sjedinjene

Američke Države produktivnost rada u

EU-u niža je za oko 12 % i ta se razlika povećala posljednjih deset godina.

Povećanje produktivnosti rada ovisi o mogućnosti gospodarstava da ulože više

u kapital dostupan po radniku (produbljivanje kapitala) i da učinkovitije

kombiniraju proizvodne čimbenike (multifaktorska produktivnost). Od

razdoblja krize razina ulaganja u kapital

niska je u većini država članica EU-a, a multifaktorska produktivnost ostala je

ista ili se smanjila.

U državama koje imaju visoku produktivnost po glavi stanovnika,

istraživanje i inovacije, vještine i razvoj

tehnologije glavni su čimbenici multifaktorske produktivnosti2. Važno je

1 The future of productivity (Budućnost produktivnosti), OECD, Pariz, 2015. 2 Global Competitiveness Report 2016-2017 (Izvješće o globalnoj konkurentnosti za

2016. – 2017.), Svjetski gospodarski forum, Ženeva, 2017.

da i države koje za njima zaostaju počnu rješavati problem manjka produktivnosti.

Uz bolje regulatorne i institucionalne

okvire i učinkovito funkcioniranje tržišta, sustavi istraživanja i inovacija ključni su

za povećanje učinkovitosti kombiniranog iskorištavanja radne snage i kapitala u

državama članicama.

Sustavi istraživanja i inovacija složeni su

ekosustavi kojima su potrebni razni elementi da bi optimalno funkcionirali,

uključujući čvrstu javnu znanstvenu bazu koja proizvodi visokokvalitetne rezultate,

znatno sudjelovanje poduzeća u aktivnostima inovacije, tečan i obilan

prijenos znanja među dionicima u području istraživanja i inovacija te dobre

okvirne uvjete koji pogoduju razvoju

poslovnih inovacija.

S obzirom na raznolikost nacionalnih sustava istraživanja i inovacija u EU-u

važno je odrediti uska grla u svakom od njih. Analize politika istraživanja i

inovacija u izvješćima Komisije po

državama članicama3 stoga se temelje na pristupu u dva koraka:

određivanju izazova u tom području

za svaku državu članicu na temelju njihovih pokazatelja uspješnosti u

području istraživanja i inovacija, tj.

3 https://ec.europa.eu/info/strategy/european-semester. Za analize, uvide, statističke

podatke i najbolju praksu za oblikovanje, provedbu i ocjenu politike istraživanja i razvoja na razini EU-a i nacionalnoj razini vidjeti i Opservatorij za istraživanje i inovacije –

Instrument za političku podršku u okviru programa Obzor 2020.

TEMATSKI INFORMATIVNI ČLANAK O EUROPSKOM

SEMESTRU

ISTRAŽIVANJE I INOVACIJE

Stranica 2

pronalasku glavnih uskih grla koja sprečavaju maksimalan doprinos

istraživanja i razvoja gospodarskom

rastu i rastu produktivnosti ocijeni toga je li odgovor politike

primjereno sredstvo za suočavanje s utvrđenim izazovima.

Ovaj informativni članak temelji se na

tom pristupu u dva koraka. U 2. odjeljku preispituju se rezultati europskih sustava

istraživanja i inovacija i utvrđuju

dugotrajni izazovi u području ulaganja, prijenosa znanja i okvirnih uvjeta. U 3.

odjeljku razmatraju se postojeći dokazi o potencijalnim politikama za suočavanje s

tim izazovima te učinkovitost politika s obzirom na specifične uvjete u kojima se

primjenjuju. Odgovori politike prikazani u 3. odjeljku samo su ilustracija koja ne

odražava cjelokupni spektar odgovora

politika kojima se mogu poboljšati sustavi istraživanja i inovacija. Na kraju,

4. odjeljku sadržava pregled dobrih političkih praksi u državama članicama

za suočavanje s tim izazovima.

2. IZAZOVI U PODRUČJU POLITIKA

Glavni izazovi u području politike

istraživanja i inovacija utvrđeni u izvješćima po državama članicama u

okviru europskog semestra mogu se svrstati u tri opće kategorije: niska

kvaliteta javnog sustava istraživanja i

inovacija (2.1.), nedovoljan prijenos znanja i suradnja između znanstvenog i

poslovnog sektora (2.2.) i uska grla koja ograničavaju ulaganja u inovacije (2.3.).

2.1. Niska kvaliteta javnog sustava

istraživanja i inovacija

Javni sustav istraživanja i inovacija (koji

čine ustanove visokog obrazovanja i druge javne organizacije koje djeluju u

području istraživanja i inovacija) ima ključnu ulogu u stvaranju i poticanju

znanja i talenta koji su potrebni

inovativnim poduzećima jer im omogućuje nadogradnju vlastitih

istraživačko-inovacijskih napora. Analizom njegove kvalitete u svim

državama članicama lakše se može odrediti gdje postoje uska grla.

Kvaliteta javnog sustava istraživanja i inovacija može se ocijeniti s pomoću niza

relevantnih pokazatelja uspješnosti. Najčešći su: „bibliometrija” za mjerenje

utjecaja znanstvenih publikacija na

stvaranje novog znanja, broj dodijeljenih prestižnih stipendija Europskog

istraživačkog vijeća znanstvenicima iz određene zemlje (jer se njima nagrađuje

znanstvena izvrsnost) i broj sveučilišta u zemlji s najboljim rezultatima prema

međunarodnim ocjenama.

Iz analize tih pokazatelja jasno je vidljiv

znanstveni jaz koji je prisutan u cijelom EU-u. Prvo se može uočiti jaz između

istoka i zapada, pri čemu su javni sustavi istraživanja i inovacija općenito lošije

kvalitete u zemljama istočne Europe u odnosu na ostale države članice. Nadalje,

iako je manje izražen, jaz postoji i između sjevera i juga jer Grčka,

Portugal, Španjolska, Cipar, Malta i

Italija imaju rezultate malo ispod prosjeka EU-a, što ih pozicionira između

zemalja istočne i sjeverne Europe.

Te razlike u velikoj su mjeri posljedica niske razine javnog ulaganja u

istraživanje i razvoj u zemljama sa

slabijim rezultatima. Međutim, čak i ako uzmemo u obzir različite razine javnih

ulaganja u istraživanje i razvoj, i dalje je vidljivo da neke zemlje koje zaostaju

imaju lošije rezultate s obzirom na razinu javnih ulaganja u taj sektor, što upućuje

na potencijalne probleme u načinu raspodjele ulaganja u istraživanje i

razvoj.

Te su razlike prikazane na grafikonu 1.:

i. na okomitoj osi, bibliometrijski pokazatelj znanstvene izvrsnosti

(postotak često citiranih znanstvenih publikacija u ukupnom broju nacionalnih

znanstvenih publikacija)4; ii. na

vodoravnoj osi, intenzitet istraživanja i razvoja u javnom sektoru (rashodi za

istraživanje i razvoj koji se odnose na javni istraživački sustav, u % BDP-a).

Mogu se uočiti tri glavne vrste situacija:

4 „Često citirane publikacije” znači 10 % najčešće citiranih publikacija. Budući da se

citiranost procjenjuje tijekom razdoblja od nekoliko godina nakon objavljivanja, najnoviji podaci odnose se na istraživanja objavljena 2014.

Stranica 3

države članice u kojima se prvenstveno treba riješiti problem

vrlo niske kvalitete javnog sustava

istraživanja i inovacija, posebno izgradnjom kapaciteta. U tim

zemljama (npr. Bugarska, Latvija, Hrvatska i Rumunjska) povećanje

ulaganja mora ići ukorak sa sveobuhvatnim reformama za

povećanje učinkovitosti i kvalitete. države članice s jakom znanstvenom

bazom, kao što su Ujedinjena Kraljevina, Nizozemska, Danska i

Belgija. U tim državama članicama

glavni je izazov iskoristiti vrhunsku

znanstvenu bazu za povećanje razine inovacija u gospodarstvu.

države članice poput Finske, Češke,

Estonije i Litve, čiji znanstveni rezultati nisu u skladu s javnim

rashodima za istraživanje i razvoj. U slučaju Češke, Estonije i Litve, to je

stanje možda rezultat znatnih povećanja javnih rashoda za

istraživanje i razvoj u posljednjih deset godina koji još nisu do kraja

proizveli svoje učinke. U tim zemljama naglašena je potreba za

povećanjem učinkovitosti ulaganja.

Grafikon 1. – Kvaliteta znanstvenih rezultata i javnih ulaganja u istraživanje i razvoj

Izvor: GU za istraživanje i inovacije – Odjel za analizu i praćenje nacionalnih politika istraživanja i inovacija

Podaci: Eurostat, EIS 2016.

Napomene: (1) Znanstvene publikacije koje su među 10 % najčešće citiranih znanstvenih publikacija u svijetu kao % ukupnih znanstvenih publikacija zemlje metodom frakcijskog

izračuna. (2) Državni rashodi za istraživanje i razvoj zajedno s rashodima ustanova

visokog obrazovanja za istraživanje i razvoj, u % BDP-a. Linearna regresija: y = 7,3693 + 4,3233

EU

BE

BG

CZ

DK

DE

EE

IE

EL

ES

FR

HR

IT

CY

LV LT

LU

HU

MT

NL

AT

PL

PT

RO

SI

SK

FI

SE

UK

3

6

9

12

15

0,2 0,4 0,6 0,8 1,0 1,2

Često

cit

iran

e p

ub

likacije

(u %

)u

2014.

Intenzitet istraživanja i razvoja u javnom sektoru u 2014.

Stranica 4

2.2. Nedostatan prijenos znanja i suradnja između znanstvenog i

poslovnog sektora

Dok neke države članice hitno trebaju

povećati opću kvalitetu javne znanstvene baze, druge bi svoje napore trebale

usmjeriti na bolje iskorištavanje prednosti svoje znanstvene baze za

povećanje produktivnosti i gospodarskog bogatstva te otvaranje radnih mjesta. To

uglavnom znači da je potrebno stvarati

poveznice između znanstvenog i poslovnog sektora kako bi se znanje što

više proširilo i iskoristilo u poslovnom sektoru.

Znanje se može širiti mnogim kanalima, a relativna važnost tih kanala ovisi o

strukturi nacionalnog sustava istraživanja i inovacija. Budući da je

neke oblike prijenosa znanja teško

izmjeriti, ukupni rezultati zemalja ocjenjuju se kombiniranjem niza

kvantitativnih i kvalitativnih podataka.

Jedan od ključnih parametara ocjene jest

razina suradnje između javnog i privatnog sektora u obliku „ugovornog

istraživanja”, tj. izravnih ulaganja

poduzeća u konkretne projekte koje izvršavaju javne istraživačke

organizacije. Grafikon 2. prikazuje:

– na okomitoj osi, obujam istraživanja provedenih u javnom sustavu

istraživanja i inovacija koja su financirala poduzeća (u % BDP-a).

– na vodoravnoj osi, intenzitet istraživanja i razvoja u poslovnom

sektoru (koji se moraju uzeti u obzir jer

opseg suradnje između znanstvenog i poslovnog sektora ovisi o obujmu

poslovnih aktivnosti istraživanja i razvoja u zemlji).

U kombinaciji s drugim kvantitativnim i kvalitativnim podacima, ti nam podaci

omogućuju uočiti zemlje kao što su Irska, Italija i Portugal, u kojima je niska

razina suradnje između javne

znanstvene baze i poslovnog sektora glavno usko grlo sustava istraživanja i

inovacija.

Grafikon 2. – Javni rashodi za istraživanje i razvoj koje financiraju poduzeća (u % BPD-

a), u odnosu na rashode poduzeća za istraživanje i razvoj

Izvor: GU za istraživanje i inovacije – Odjel za analizu i praćenje nacionalnih politika istraživanja i inovacija

Podaci: Eurostat

EU

BE

BG

CZ

DK

DE

EE

IE

EL

ES

FRHR

IT

CY

LV

LT

LU

HU

MT

NL

AT

PL

PT

RO

SI

SK

FISE

UK

0,00

0,01

0,02

0,03

0,04

0,05

0,06

0,07

0,08

0,09

0,10

0,11

0,12

0,13

0,0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5

Jav

ni ra

sh

od

i za

istr

aži

van

je i

razv

oj ko

je f

inan

cir

aju

po

du

zeća (

% B

DP

-a)

u2015.(2

)

Intenzitet rashoda poduzeća za istraživanje i razvoj u 2015.(2)

Stranica 5

Napomene: (1) Državni rashodi za istraživanje i razvoj zajedno s rashodima ustanova visokog obrazovanja za istraživanje i razvoj. (2) Inozemno financiranje nije uključeno.

(3) BE, LU, AT, SE: 2013.; BG, DE, IE, ES, FR, IT, CY, PT, EU: 2014.

Linearna regresija: y = 0,0145x + 0,0234

2.3. Uska grla ulaganja u inovacije

Kako bi se maksimalno povećao potencijal gospodarske koristi

ekosustava istraživanja i inovacija, poduzećima je potrebno osigurati

okruženje koje im omogućuje da znanje

učinkovito pretvore u gospodarsku korist. To ne ovisi samo o kvaliteti i

kvantiteti znanstvenih i tehnoloških rezultata, nego i o okvirnim uvjetima u

kojima posluju. Zato je ključno stvoriti okruženje koje pogoduje ulaganjima i

poduzetničkim aktivnostima u području istraživanja i razvoja s pomoću

strukturnih reformi i učinkovitih

instrumenata politike.

Jaz između EU-a i SAD-a u intenzitetu

istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru5 posljedica je toga što EU ima

manju mogućnost razvoja velikih poduzeća s jakim intenzitetom istraživanja

i razvoja na temelju znanstvenih i

tehnoloških dostignuća, posebno u području IKT-a. Stilizirana je činjenica da

nova poduzeća u EU-u sporije rastu nego u SAD-u i da se manje njih uspije probiti u

redove globalno najvećih poduzeća6.

Grafikon 3. prikazuje broj zaposlenika u

brzorastućim poduzećima u najinovativnijim sektorima7 u usporedbi s

ukupnim brojem zaposlenika (vodoravna

os).

5 Intenzitet istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru 2015. bio je 1,25 % u EU-u, u usporedbi s 1,99 % u SAD-u. Razina istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru znatno je viša i u drugim

većim gospodarstvima: Koreji (3,28 %), Japanu (2,58 %) i Kini (1,59 %). 6 Veugelers i Cincera, „Europe missing yollies” („U Europi manjka mladih vodećih inovatora”), sažetak politike, Bruegel, Bruxelles, 2010. 7 50 % „najinovativnijih” sektora odabrano je na temelju koeficijenta inovacije svakog pojedinačnog sektora u EU-u, koji se temelje na rezultatima istraživanja o inovacijama u Zajednici ponderiranima razinom zaposlenosti u sektorima utemeljenima na znanju. U obzir nisu uzeta poduzeća s manje od 10 zaposlenika.

Stranica 6

Grafikon 3. – Zapošljavanje u brzorastućim poduzećima u inovativnim sektorima, u % ukupnog zapošljavanja za 2012. i 2014.

Izvor: GU za istraživanje i inovacije – Odjel za analizu i praćenje nacionalnih politika istraživanja i inovacija

Podaci: EIS 2017.

Napomena: (1) Podaci nisu dostupni za Grčku.

0

2

4

6

8

10

%

2014. 2012.

Stranica 7

Na grafikonu se može uočiti da je više zemalja, primjerice Irska, uspjelo

stvoriti dinamično okruženje u kojem se

potiče poduzetništvo i uvjeti za rast inovativnih poduzeća. Može se uočiti i

zanimljivo stanje u zemljama poput Belgije, koja se nalazi na dnu ljestvice,

iako ima dobre rezultate u drugim, prethodno navedenim pokazateljima

istraživanja i razvoja. Belgija se može pohvaliti dobrom

znanstvenom bazom i jakom akademsko-poslovnom suradnjom, ali

brzorastuća poduzeća u najinovativnijim

sektorima čine mali postotak zapošljavanja u toj zemlji. Iako su

belgijske politike istraživanja i inovacija u posljednjem desetljeću omogućile

povećanje intenziteta istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru, čini se da

su istraživanje i razvoj i dalje previše koncentrirani u manjem broju

multinacionalnih poduzeća. Zbog tog

nedostatka ne mogu se iskoristiti sve prednosti sustava istraživanja i inovacija

za postizanje gospodarskih rezultata. Rast poduzeća složen je proces koji u

velikoj mjeri ovisi o kontekstu. Poduzeća na različitim tržištima suočavaju se s

različitim okvirnim uvjetima i konkurentskim tržišnim okruženjima,

imaju različite mogućnosti i primjenjuju

različite poslovne modele i inovacijske strategije.

Međutim, dokazi upućuju na to da okvirni uvjeti koji podupiru preraspodjelu

tržišnih udjela u produktivnija poduzeća potiču nastanak i povećavaju broj

brzorastućih inovativnih poduzeća u zemlji. Propisi i politike koji

ograničavanju postupke preraspodjele sredstava u učinkovitiju namjenu

sputavaju ta poduzeća8.

Osim toga, na slabije rezultate brzorastućih poduzeća u inovativnim

sektorima možda utječu i drugi čimbenici. Ključno je, na primjer,

osigurati primjereno financiranje. U tom smislu, EU u cjelini i svaka pojedinačna

država članica i dalje kaskaju za SAD-om u pogledu iznosa dostupnog uloženog

poduzetničkog kapitala kao postotka

BDP-a, u omjeru 6:1 u korist SAD-a. Na to utječu i drugi okvirni uvjeti, kao što su

porezni sustav, financijski razvoj, dostupnost stručne radne snage,

učinkovitost javne uprave i vladavina prava.

8 Hölzl, „High growth firms in Europe” („Brzorastuća poduzeća u Europi”), „Science, Research and Innovation performance of the EU” („Znanost, istraživanje i inovacije”), Komisija, Bruxelles, 2016.

Stranica 8

Grafikon 4. – Lakoća poslovanja (najviše vrijednosti odnose se na okruženja u kojima je najlakše poslovati) u 2010. i 2017.

Izvor: GU za istraživanje i inovacije – Odjel za analizu i praćenje nacionalnih politika istraživanja i inovacija

Podaci: pokazatelj lakoće poslovanja (Svjetska banka)

Napomena: (1) EU: neponderirani prosjek vrijednosti za države članice (prosjek za 2010. ne obuhvaća MT).

Grafikon 4. prikazuje rezultate godišnjeg

izvješća Svjetske banke o poslovanju (Doing business) u kojem su zemlje

rangirane prema kvaliteti propisa koji se

odnose na poduzeća, uključujući zaštitu prava intelektualnog vlasništva, čime se

uzima u obzir drugi niz relevantnih okvirnih uvjeta u području inovacija.

Iz kompozitnog pokazatelja Svjetske

banke vidljivo je sljedeće:

Danska, Ujedinjena Kraljevina i

Švedska na snazi imaju vrlo dobre okvirne uvjete za poslovanje.

Neka istočnoeuropska gospodarstva (npr. Poljska, Češka, Slovenija,

Rumunjska i Hrvatska) od 2010. približavaju se državama članicama

EU-a s najboljim rezultatima, uglavnom zahvaljujući smanjivanju

složenosti i troška regulatornih postupaka te jačanju pravnih

institucija.

Grčka, Italija, Portugal i Španjolska,

gospodarstva koja su najviše bila pogođena gospodarskom krizom,

polako ali sigurno provode

regulatorne reforme.

Premda je većina država članica općenito

poboljšala svoje okvirne uvjete poslovanja, jedan od konkretnih izazova

u području politike i dalje je pružanje primjerene potpore brzorastućim MSP-

ovima u inovativnim sektorima jer oni, poticanjem tržišnog natjecanja i

učinkovitije raspodjele sredstava, mogu

dodatno ubrzati strukturne promjene na ukupnoj razini i pridonijeti transformaciji

EU-a u gospodarstvo koje je više usmjereno na znanje i inovacije.

3. ODGOVORI POLITIKE

3.1. Povećanje kvalitete javnog sustava istraživanja i inovacija

Razina financijskih sredstava koje javni

sektor istraživanja i razvoja ima na

raspolaganju ključna je odrednica kvalitete njegovih rezultata, npr. broj

često citiranih publikacija: ako države članice više od prosjeka ulažu u svoju

javnu istraživačku bazu, sustav obično ima dobre rezultate u pogledu

znanstvene izvrsnosti.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

2017. 2010.

Stranica 9

Istovremeno, iako visokokvalitetna znanstvena baza ovisi o odgovarajućem

javnom financiranju, nije dovoljno samo

povećati ulaganja. Za osiguravanje uspjeha i učinkovitosti tih ulaganja

ponekad je potrebna ambiciozna reforma nacionalnih sustava istraživanja i

inovacija usmjerena na način raspodjele javnih sredstava za istraživanje i razvoj.

Takva reforma može obuhvaćati međunarodne panele za dodjelu

projektnog financiranja ili primjenu kriterija uspješnosti pri raspodjeli

institucionalnog financiranja.

U nekim državama članicama prevelika

fragmentiranost istraživačkih ustanova prepreka je učinkovitosti njihovih javnih

istraživačkih sustava; potrebne su dalekosežne institucionalne reforme da

bi se dosegnula kritična masa, posebno u

područjima za koje je utvrđeno da su važna za provedbu strategije pametne

specijalizacije.

Na koncu, međunarodna mobilnost istraživača pridonosi znanstvenoj

kvaliteti, inovacijama i rastu. Pokazalo se

da je znanstveni utjecaj autora koji nikad nisu radili u inozemstvu manji od onih

koji jesu. I povratnici i pridošli istraživači obično pridonose povećanju kvalitete

znanstvenih rezultata zbog izloženosti drukčijim načinima provođenja

istraživanja i doprinosa međunarodnoj istraživačkoj mreži. Stoga je važno da

zemlje s najviše odljeva primjenjuju

politike za reintegraciju istraživača u njihov izvorni sustav ili za privlačenje

međunarodnih istraživača. Tako bi se također moglo potaknuti one koji su

odlučili ostati da povećaju svoju produktivnost.

3.2. Jačanje prijenosa znanja i suradnje između znanstvenog i

poslovnog sektora

U nekim državama članicama koje imaju dobar javni sustav istraživanja i

inovacija, suradnja između znanstvenog i

poslovnog sektora može i dalje biti ograničena zbog nesklada između

javnoistraživačkih kapaciteta i gospodarskih potreba. Uspješna suradnja

između znanstvenog i poslovnog sektora dakle ovisi o oblikovanju i provedbi

„strategija pametnog specijaliziranja” kojima se sredstva usmjeravaju u

područja u kojima postoji potencijal za

iskorištavanje u poslovnom sektoru. Mnoge države imaju takvu strategiju, no

ona se ne provodi učinkovito.

Osim toga, vlade mogu primijeniti niz instrumenata politike s pomoću kojih se

javnoistraživački kapacitet može bolje uskladiti s potrebama industrije i

gospodarstva. To su, na primjer:

poticaji za javna istraživanja,

posebno za ustanove (npr. na temelju kriterija financiranja kojima

se potiče suradnja s poduzećima) i istraživače (npr. priznavanjem

radnog iskustva u poslovnom sektoru

za razvoj karijere u javnom sektoru);

ciljani programi financiranja za javno-privatne projekte, provjere

koncepata, istraživačke programe utvrđene u suradnji s industrijom i u

okviru doktorskih programa u

području industrije.

3.3. Uspostava inovacijskog okruženja pogodnog za ulaganja

Uz čimbenike koji se odnose na kvalitetu i važnost znanstvene baze, za poticanje

ulaganja u istraživanje i razvoj u poslovnom sektoru i prijenosa novih

znanstvenih i tehnoloških rezultata u inovacije i gospodarsku aktivnost može

se primijeniti čitav niz odgovora politike. Države članice koriste se i izravnim i

neizravnim instrumentima potpore kako

bi potaknula ulaganja i aktivnosti koja se odnose na istraživanje i razvoj u

poslovnom sektoru.

Osiguravaju bespovratna sredstva i kupuju usluge istraživanja i razvoja

(izravna potpora) te pružaju fiskalne

poticaje, npr. u obliku povoljnog poreznog tretmana za rashode za

istraživanje i razvoj i povlaštenog tretmana za prihode od licenciranja i

prodaje imovine koji se mogu pripisati istraživanju i razvoju ili patentima

(neizravna potpora).

Međutim, dostupnost, pristup i

učinkovitost izravne javne potpore za istraživanje i inovacije te drugi poticaji

Stranica 10

za jačanje istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru u mnogim se

slučajevima moraju poboljšati kako bi se

osiguralo da javna potpora rezultira dodatnim privatnim ulaganjima.

Administrativna opterećenja povezana s javnom potporom mogu biti ozbiljna

prepreka ulaganjima, pogotovo MSP-ovima. U nekim državama članicama

možda je potrebno poboljšati sustave poreznih odbitaka za istraživanje i razvoj

koji više idu na ruku većim poduzećima i prilagoditi ih potrebama MSP-ova i

mladih, brzorastućih inovativnih

poduzeća.

Pristup sredstvima za financiranje inovacija ključan je za pretvaranje novih

ideja u inovacije. Premda su bankovni zajmovi i vlasničko financiranje, posebno

u obliku poduzetničkoga kapitala, i dalje

najčešći načini financiranja inovacija, postoje i drugi kanali, a neke nove

metode, npr. skupno financiranje, koje su uzele maha posljednjih godina mogu

biti korisna alternativa MSP-ovima koji pokušavaju pretvoriti nove ideje u

inovacije.

Dostupnost radne snage s odgovarajućim

vještinama također je problem koji treba riješiti: nedostatak vještina može nastati

zbog, primjerice, nesklada između akademskih programa i potreba na

tržištu rada.

Poticanje okruženja koje pogoduje

ulaganjima u istraživanje i razvoj u poslovnom sektoru i inovacijama

općenito ovisi o koordiniranoj primjeni niza politika: udaljavanje od „silosnog”

pristupa i razvoja pristupa cjelovitog upravljanja u kombiniranju politika.

To bi trebalo obuhvaćati pametno donošenje propisa, javnu potražnju za

inovativnim proizvodima i razvoj

učinkovitih tržišta proizvoda provođenjem strukturne reforme kojom

se podupire učinkovita (pre)raspodjela

proizvodnih sredstava u inovativne aktivnosti visoke produktivnosti. U

mnogim će državama članicama stoga biti potrebno ojačati institucije i

upravljanje.

4. STANJE POLITIKA

Učinkoviti i uspješni sustavi istraživanja i

inovacija uspijevaju proizvesti visokokvalitetne i relevantne rezultate u

području znanosti, tehnologije i inovacija kojima se rješavaju ekonomski i socijalni

izazovi društva. Premda i dalje postoje velike razlike među državama članicama

u smislu rezultata njihovih sustava

istraživanja i inovacija, većina aktivno radi na poboljšanju kvalitete svojih

javnih istraživačkih sustava i/ili uspostavi odgovarajućih okvirnih uvjeta kojima će

olakšati ulaganja i inovacije i neke postižu izvrsne rezultate.

4.1. Povećanje kvalitete javnog istraživačkog sustava

Znanstvena izvrsnost u EU-u i dalje je

donekle koncentrirana u vodećim zemljama, kao što su Ujedinjena

Kraljevina, Nizozemska i Danska. Većina

ostalih država članica proteklih je godina ipak postigla napredak, što se može

vidjeti iz grafikona 5. u kojem su prikazane često citirane publikacije kao

postotak ukupnog broja nacionalnih znanstvenih publikacija u 2004. (crvene

crte) i 2014. (plavi stupci).

Iz grafikona 5. vidljivo je da neke

zemlje, kao što su Estonija, Luksemburg, Malta i Slovenija, zaista aktivno

ostvaruju napredak

Stranica 11

Grafikon 5. - Znanstvene publikacije koje su među 10 % najčešće citiranih znanstvenih publikacija u svijetu kao % ukupnih znanstvenih publikacija(1) u 2004. i 2014.

Izvor: GU za istraživanje i inovacije – Odjel za analizu i praćenje nacionalnih politika istraživanja

Podaci: CWTS, na temelju baze podataka Web of Science

Napomene: (1) Znanstvene publikacije koje su među 10 % najčešće citiranih znanstvenih publikacija u svijetu izražene kao postotak ukupnih znanstvenih publikacija zemlje.

Vremenski okvir citiranosti publikacije obuhvaća godinu objavljivanja i sljedeće dvije godine.

Ta poboljšanja znanstvene kvalitete

uglavnom su omogućila velika ulaganja u istraživanje i razvoj, bilo iz državnih

sredstava (Luksemburg) bilo iz

strukturnih fondova EU-a (u zemljama istočne Europe). Povezanost s

ulaganjima može se vidjeti na grafikonu 6., koji pokazuje razliku između 2004. i

2014. i u udjelu često citiranih publikacija (okomita os) i u intenzitetu

istraživanja i razvoja u javnom sektoru (vodoravna os). Iz tog je grafikona

vidljiv pozitivan učinak povećanih

ulaganja i negativan učinak smanjenih ulaganja u istraživanje i razvoj

(Mađarska, Bugarska).

Međutim, grafikon 6. pokazuje i to da je

učinak povećanih ulaganja na kvalitetu bio manji u nekim državama (npr.

Češka, Latvija i Litva) nego u drugima.

Znanstvena kvaliteta ne ovisi samo o razini javnih ulaganja u istraživanje i

razvoj, nego i o različitim sposobnostima nacionalnih istraživačkih sustava za

optimalno iskorištavanje tih ulaganja: ti su sustavi ključni za zemlje sa slabijim

rezultatima. Ima dobrih primjera reformi kojima se

potaknula učinkovitost javnog

istraživačkog sustava. U Danskoj se reformom visokog obrazovanja nastojalo

konsolidirati

0

2

4

6

8

10

12

14

16

%

2014. 2004.

Stranica 12

Grafikon 6. – Kvaliteta znanstvenih rezultata i javnih ulaganja u istraživanje i razvoj u 2004. i 2014.

● 2004. ● 2014.

Izvor: GU za istraživanje i inovacije – Odjel za analizu i praćenje nacionalnih politika istraživanja

Podaci: CWTS, na temelju baze podataka Web of Science

Napomene: (1) Znanstvene publikacije koje su među 10 % najčešće citiranih znanstvenih

publikacija u svijetu kao % ukupnih znanstvenih publikacija zemlje. Vremenski okvir citiranosti publikacije obuhvaća godinu objavljivanja i sljedeće dvije godine.

programe visokog obrazovanja u manje

ustanova i tako povećati koherentnost i kritičnu masu javnih istraživanja. U

Ujedinjenoj Kraljevini uveden je okvir znanstvene izvrsnosti (Research

Excellence Framework) radi jačanja veze

između istraživačke izvrsnosti i institucionalnog financiranja.

4.2. Jačanje prijenosa znanja i

suradnje između znanstvenog i poslovnog sektora

Iako mnoge države članice i dalje moraju

usmjeravati svoje napore na poticanje suradnje između znanstvenog i

poslovnog sektora kako bi povećale

privatna i javna ulaganja u istraživanje i razvoj i omogućile primjereno širenje

znanja (vidjeti odjeljak 2.2.), u nekim

zemljama već postoji jaka suradnja

između javnog i privatnog sektora. Belgija, Nizozemska i Njemačka u tu

svrhu provode zanimljive politike.

U belgijskoj regiji Valoniji 2005.

pokrenuta je politika „klastera

konkurentnosti”, napredna industrijska politika u okviru koje su znatna sredstva

dodijeljena određenim gospodarskim područjima kako bi se potaknuo rast i

zapošljavanje te privukli inozemni ulagači i visokokvalificirana radna snaga.

Klasteri obuhvaćaju poduzeća, centre za izobrazbu i javne ili privatne istraživačke

jedinice na određenom zemljopisnom

području (Valonija) koji primjenjuju partnerski pristup u cilju stvaranja

Stranica 13

sinergija povezanih sa zajedničkim inovativnim projektima.

Partnerstva se stvaraju u pet određenih

sektora (bioznanost, poljoprivredno-prehrambeni sektor, strojarstvo, promet

i logistika te zrakoplovstvo i istraživanje svemira) i povezanim tehnološkim i

znanstvenim područjima. Konačni je cilj stvoriti kritičnu masu koja je potrebna za

konkurentnost i međunarodnu vidljivost. Klasteri konkurentnosti omogućili su

uključenim poduzećima da ostvare višu razinu izvrsnosti i okupe kompetencije

potrebne za pokretanje uspješnih i

ambicioznijih projekata, da inoviraju oslanjajući se na kompetencije svojih

partnera i da poboljšaju kvalifikacije svojih radnika. Tijela državne uprave

podupiru klastere konkurentnosti u provođenju projekata ulaganja,

istraživanja i razvoja i izobrazbe u skladu sa strategijom konkurentnog

pozicioniranja koju su sama definirala.

U Nizozemskoj je 2011. pokrenut tzv. pristup „glavnih sektora” kojim se

prednosti znanstvene baze te zemlje iskorištavaju na ciljani način zahvaljujući

partnerstvima između poduzeća, akademske zajednice i javnih

istraživačkih centara te se nastoje povećati raspon i ambicije poslovnih

inovacija. Taj novi oblik industrijske

politike, usmjeren na devet ključnih gospodarskih sektora, u središte

koordinacijskog procesa stavlja predstavnike industrije, dok je vlada

uglavnom usmjerena na razvoj sektorskih politika u ministarskim

resorima, uključujući obrazovanje, inovacije i vanjsku politiku.

Na kraju, tzv. „model Fraunhofer” u

Njemačkoj dobar je primjer suradnje javnog i privatnog sektora. Udruženje

Fraunhofer jedna je od vodećih međunarodnih istraživačkih organizacija

koje broji 67 instituta diljem Njemačke, od kojih svaki djeluje u različitom

području primijenjene znanosti. Iako osnovna sredstva za to udruženje

osigurava država, više od 70 %

financiranja potječe od ugovornog rada na državnim ili industrijskim projektima.

Tim je modelom omogućen fleksibilan, autonoman i poduzetnički pristup

istraživačkim prioritetima Fraunhofera te se potiče suradnja s poslovnim sektorom

uzimanjem u obzir njegovih istraživačkih

potreba.

4.3. Uspostava inovacijskog

okruženja pogodnog za ulaganja

Zahvaljujući izrazito djelotvornim i učinkovitim javnim ulaganjima u

istraživanje i razvoj, stalnom povećanju znanstvene i tehnološke izvrsnosti i

razvoju žarišnih mjesta za ključne

tehnologije, nizozemski sustav istraživanja i inovacija uspio je povećati

svoj inovacijski kapacitet. Štoviše, nizozemski rezultati u području inovacija

postupno su se poboljšavali od 2008. do 2014. i prema Europskoj ljestvici uspjeha

u inoviranju (Europska komisija, 2016.) Nizozemska sada predvodi u

inovacijama9. U toj su zemlji čvrsto

uspostavljeni okvirni uvjeti za inovacije i ona zahvaljujući tome ima izrazito

konkurentno gospodarstvo s velikim intenzitetom znanja.

Pristup „zeleni dogovor” (eng. Green Deal) dobar je primjer nizozemske

politike kojom se nastoji stvoriti okruženje povoljno za ulaganja i ukloniti

prepreke inovacijama za održiv

gospodarski rast, posebno na samom početku kad se inovacijske inicijative

susreću s najviše prepreka. Taj se pristup primjenjuje kao nadopuna

postojećim instrumentima, kao što su zakoni i propisi, tržišni i financijski

poticaji te mjere za poticanje inovacija i kako bi se vlada približila poduzećima,

organizacijama dionika i interesnim

skupinama.

Pristup „zelenog dogovora” inspirirao je

„sporazume o inovacijama” koje je Europska komisija pokrenula u svibnju

2016. prvenstveno kako bi pomogla inovatorima s obećavajućim rješenjima

9 innovation/facts-

figures/scoreboards_en innovation/facts-figures/scoreboards_en

Stranica 14

da lakše svladavaju regulatorne izazove i svoje ideje stave na tržište10.

„Sporazumi o inovacijama” praktičan su,

otvoren i transparentan način prevladavanja prepreka inoviranju koje

proizlaze iz zakonodavstva EU-a. Trebali bi se realizirati u obliku dobrovoljne

suradnje između inovatora, nacionalnih/regionalnih/lokalnih tijela i

službi Komisije. Ta je suradnja formalizirana zajedničkom izjavom o

namjeri.

Sporazumi o inovacijama temelje se na

dokazima iz država članica prema kojima

se gotovo dvije trećine primijećenih regulatornih prepreka koje trenutačno

sprečavaju inovatore da svoje ideje prenesu na tržište mogu prevladati tako

da tijela državne uprave objasne ili jasnije tumače određene propise. Ako se

potvrdi da je pravilo ili propis prepreka inovacijama od šireg društvenog

značaja, sporazum će omogućiti da izađu

na vidjelo i osigurati moguće daljnje mjere.

Datum: 16.11.2017.

10 https://ec.europa.eu/research/innovation-deals/index.cfm?pg=home

Stranica 15

5. REFERENTNI DOKUMENTI

Science, Research and Innovation Performance of the EU (Rezultati znanosti,

istraživanja i inovacija u EU-u), Europska komisija, Bruxelles, 2016.

The future of productivity (Budućnost produktivnosti), OECD, Pariz, 2015.

Global Competitiveness Report 2016-2017 (Izvješće o globalnoj konkurentnosti za 2016.-2017.), Svjetski gospodarski forum, Ženeva, 2016.

Europska ljestvica uspjeha u inoviranju, Europska komisija, Bruxelles, 2017.

Doing business (Izvješće o poslovanju), Svjetska banka, Washington, 2017.

Veugelers i Cincera, 'Europe missing yollies’ („U Europi manjka mladih vodećih inovatora”), pregled politike, Bruegel, Bruxelles, 2010. http://bruegel.org/wp-

content/uploads/imported/publications/PB-RVMC_Yollies_27082010_01.pdf

web-mjesto instrumenta za političku potporu u okviru programa Obzor 2020.: https://rio.jrc.ec.europa.eu/en/policy-support-facility

web-mjesto europskog semestra: https://ec.europa.eu/info/strategy/european-semester

Innovation Deals: https://ec.europa.eu/research/innovation-deals/index.cfm?pg=home

6. KORISNI IZVORI

Često citirane publikacije, izvor: CWTS, ažurira se svake godine u rujnu

Intenzitet istraživanja i razvoja u javnom sektoru (javni rashodi za istraživanje i razvoj u % BDP-a); Izvor: Eurostat, ažurira se svake godine u ožujku i studenome

Intenzitet istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru (rashodi poduzeća za istraživanje i razvoj u % BDP-a); Izvor: Eurostat, ažurira se svake godine u ožujku i

studenome

Javni rashodi za istraživanje i razvoj (državni rashodi za istraživanje i razvoj zajedno

s rashodima ustanova visokog obrazovanja za istraživanje i razvoj) koje financiraju

poduzeća (osim financiranja iz inozemstva), izraženi kao % of GDP: Izvor: Eurostat, ažurira se svake godine u ožujku i studenome

Lakoća poslovanja; Izvor: Svjetska banka, ažurira se jedanput godišnje (listopad)