Sveučilište u Zadru

Odjel za turizam i komunikacijske znanosti

Diplomski studij Novinarstva i odnosa s javnošću

Kolegij: Uvod u komunikacijske znanosti- razlikovni kolegij

Ivana Dragaš, redovni student

TEORIJA SPIRALE ŠUTNJE

Seminarski rad

Mentor: Marijana Ražnjević Zdrilić, dipl. tur. kom., asistent

Zadar, prosinac 2012.

SADRŽAJ

1. Uvod........................................................................................................................................2

2. Nastanak teorije spirale šutnje................................................................................................3

2.1. Pet hipoteza za istraživanje spirale šutnje............................................................................6

3. Mediji i spirala šutnje..............................................................................................................7

4. Razvoj spirale šutnje...............................................................................................................9

5. Zaključak...............................................................................................................................11

6. Literatura...............................................................................................................................12

1

1. UVOD

Svaki pojedinac želi biti prihvaćen u društvu koje ga okružuje te zbog toga vrlo često

postaje netko tko zapravo nije upravo kako bi se što bolje uklopio u društvo i prikazao kao dio

većine. Mnogo puta uklapanje u društvo koje nas okružuje podrazumijeva prešućivanje

određenih stavova, bolje rečeno podrazumijeva prešućivanje onih stavova kojima bi se

pojedinac izdvajao od društva. Međutim, osim pojedinaca koji se odlučuju na šutnju kada se

od njih traži da iznesu svoje mišljenje, postoje i oni koji su iznimno glasni u iznošenju svojih

stavova iako ih zbog tih stavova društvo možda neće prihvatiti. Upravo to nas dovodi do

pojma spirale šutnje koja je predmet ovog rada. Kroz rad će se prikazati razvojni tijek teorije

spirale šutnje te nastojati objasniti veza između medija i nastanka spirale šutnje kroz razna

istraživanja i pojmove koji su nastali od stvaranja teorije spirale šutnje. Cilj rada je što

detaljnije prikazati teoriju te nastojati objasniti na koje načine utječe na društvo u kojem

živimo.

2

2. NASTANAK TEORIJE SPIRALE ŠUTNJE

Elisabeth Noelle- Neumann, osnivačica i voditeljica Institut za demoskopiju

Allensbach te profesorica komunikacijskih znanosti na Sveučilištu u Mainzu, počinje razvijati

teoriju spirale šutnje 1974. godine jer je željela objasniti način na koji se formira mišljenje

javnosti. Prema njenom mišljenju, mišljenje javnosti odnosi se na: „mišljenje o kontroverznim

temama koje pojedinac može izreći u javnosti bez da se izolira od drugih.“ (Noelle-

Neumann, 1993: 62) Noelle- Neumann se pitala zašto je njemački narod kroz tridesete i

četrdesete godine prošloga stoljeća podupirao krivo političko stajalište što je na kraju dovelo

do poraza, poniženja i uništenja Njemačke nakon Drugog svjetskog rata. Nakon opsežnog

istraživanja o stanju medija i društva u to vrijeme, Noelle- Neumann je došla do zaključka da

je većina šutjela jer je manjina bila glasnija u svojima stajalištima što je na kraju dovelo do

širenja prihvaćenosti nacističkog režima. (Stacks, Salwen, 2009: 154) Također jedan od

poticaja za razvoj teorije spirale šutnje bio je potpuni debakl njenog Instituta za demoskopiju

koji je tijekom parlamentarnih izbora 1965. godine, u potpunosti krivo procijenio pobjednika

izbora. Noelle- Neumann našla se u potpunosti zatečena jer nije mogla objasniti kako su

toliko mogli pogriješiti u analizi pobjednika izbora. (Noelle- Neumann, 1993: 1-3) U trideset

kratkih godina svoga postojanja, teorija spirale šutnje potaknula je sasvim novi pogled na

formiranje mišljenje javnosti, a time i na utjecaj masovnih medija na javnost.

Teorija spirale šutnje se u svojoj osnovi odnosi na naviku ljudi da šute kada smatraju

da se njihova stajališta razlikuju od stajališta većine. Drugim riječima, ova teorija polazi od

pretpostavke da se javno mišljenje zasniva na nesvjesnoj težnji ljudi da budu prihvaćeni u

društvu u kojemu žive. (Kunczik, Zipfel 2006: 207) Smatra se da su razlozi zbog kojih

određeni ljudi šute sljedeći:

1. strah od izolacije kada grupa ili javnost shvati da se mišljenje pojedinca

razlikuje od većinskog mišljenja

2. strah od osvete ili težeg oblika izolacije u smislu da bi izricanje

različitog mišljenja moglo dovesti do posljedica težih od izolacije kao

što je gubitak posla, pozicije u društvu i sl. (Stacks, Salwen, 2009: 155)

Noelle- Neumann je smatrala da ljudi zbog straha od izolacije, neprekidno promatraju svoju

okolinu i bilježe i najsitnije promjene koje se dogode u toj okolini. Također upravo zbog tog

konstantnog opreza mogu osjetiti koje će mišljenje prihvatiti više ljudi, a koje će odbaciti.

Upravo na ovaj način ljudi koji shvate da njihovo mišljenje prevladava postaju jači, a oni koji

uoče da je njihovo mišljenje slabije prihvaćeno, postaju šutljiviji. Ovako dolazimo do optičke

3

i akustičke varke koja omogućava onima čije mišljenje prevladava da budu glasniji te da se u

javnosti pokazuju jačima nego što to u stvarno jesu. Zbog ovih razloga, Noelle- Neumann

smatra da je mogućnost promjene društva rezervirana samo za one koji ne poznaju strah od

izolacije ili su u mogućnosti nadvladati ga. (Kunczik, Zipfel, 2006: 208)

Pojedince koji ne poznaju strah od izolacije, Noelle- Neumann je nazvala hardcores ili

tvrde jezgre, ali je također gledala sa stajališta pojedinca koji bi smatrali da će njihovo

mišljenje ponovno postati mišljenje većine te ih je također nazvala avant- gardes ili

avangarda. Smatrala je da je glavna karakteristika pojedinaca koje je nazvala tvrdim

jezgrama, neprekidna želja za izricanjem nepopularnih stavova, ali upravo zbog tog razloga

ovi pojedinci činili su manjinu u populaciji. (Stacks, Salwen, 2009: 155) Osnova za koncept

pojedinca tvrde jezgre i avangarde bila je da ni jedni, ni drugi ne pokazuju strah od izolacije

jer se njihova mišljenja razlikuju od mišljenja većine. Upravo u tome je nastao problem jer se

stupanj straha razlikuje od osobe do osobe te se ne može sa sigurnošću tvrditi da pojedinci,

koji pripadaju jednoj ili drugoj skupini, u jednom trenutku nisu osjećali barem malu količinu

straha od izolacije.

Gerhards je zbog nedostatka u podjeli Noelle- Neumann, stvorio vlastitu podjelu od

pet različitih tipova koje je klasificirao prema njihovim odgovorima koje je dobio nakon što ih

je podvrgnuo testu željeznice čije objašnjenje možete pronaći dalje u tekstu. Tih pet tipova su:

1. Prilagodljivi- oni koji se izjašnjavaju samo ako mišljenje zastupljeno u

vlaku odgovara njihovu vlastitu

2. Misionari- ponašali su se potpuno suprotno od prilagodljivih te bi se

izjašnjavali samo ako se mišljenje većine razlikovalo od njihovog

stajališta

3. Govorljivci- oni koji su svoje stajalište željeli izreći u svim situacijama

4. Šutljivci- nisu niti u jednoj situaciji pokazali spremnost na iskazivanje

mišljenja

5. Nedosljedni- skupina koja je varirala između izjašnjavanja svojih

stajališta i šutnje što je uzrokovalo nedostatak sustavnog uzorka

ponašanja (Kunczik, Zipfel, 2006: 213)

U daljnjoj potrazi za varijablama koje potiču izjašnjavanje istaknula se studija Dieter

Fuchsa, Jürgena Gerhardsa i Friedhelma Neidhardta koja je pokazala da su socio-demografski

čimbenici poput obrazovanja, dobi, spol zanemarivi kad je riječ o spremnosti na izjašnjavanje

dok su se utjecajnim čimbenicima pokazali politički interes, važnost koju su ispitanici

pridavali nekoj temi i uvjerenje da se može utjecati na sugovornika. (Kunczik, Zipfel, 2006:

4

213) Međutim, istraživanje koje su proveli Gonzenbach, King i Jablonski pokazala je da su

varijable kao što su dob i spol povezane sa željom iznošenja mišljenja o kontroverznim

temama. Njihovo istraživanje pokazalo je da su baš žene i ljudi starije dobi uglavnom manje

zainteresirani za iznošenje svojih stavova (Scheufele, 2008: 195)

Osim empirijskih istraživanja spirale šutnje, Noelle- Neumann je sa Institutom za

demoskopiju razvila i različite metode za mjerenje prijetnje od izolacije, straha od izolacije i

retoričke spremnosti koje su bile metode vezane uz društveno- psihološke aspekte teorije

spirale šutnje. (Kunczik, Zipfel, 2006: 210) Na taj način se npr. strah od izolacije istraživao

pomoću stupnja nelagode u različitim situacijama i tzv. testom prijetnje dok se kvazi-

statistička sposobnost percepcije smatrala dokazanom jer je velik udio ispitanika bio spreman

procijeniti raspodjelu mišljenja o određenim pitanjima. (Kunczik, Zipfel, 2006: 211)

Međutim, istraživanje koje je jedno od najzanimljivijih u radu Noelle- Neumann je

istraživanje sklonosti govoru i šutnji koje se istraživalo tzv. testom željeznice koje je

obuhvaćalo postavljanje pitanja ispitanicima o tome bi li htjeli, tijekom petosatne vožnje

vlakom, razgovarati s nekom osobom koja o određenoj temi ima drugačije mišljenje.

(Kunczik, Zipfel, 2006: 211)

Jedno od prvih provedenih istraživanja u kojima se koristio test željeznice bila je

izborna kampanja 1972. godine. Istraživači s Instituta za demoskopiju zamolili su od svojih

ispitanika da zamisle da ih čeka vožnja vlakom duga pet sati te da je netko u njihovom

odjeljku počeo pričati u korist kancelara Brandta, dok je svakom drugom ispitaniku rečeno da

osoba u njihovom odjeljku priča protiv kancelara. Ispitanike su zatim upitali bi li željeli

upustiti se u razgovor s tom osobom kako bi doznali njegovo ili njezino stajalište, ili bi

smatrali da to nije vrijedno njihovog vremena. 50% Brandtovih pristaša odgovorilo je da bi se

željeli upustiti u razgovor, dok je samo 35% njegovih protivnika odgovorilo potvrdno. 42%

Brandtovih pristaša smatralo je da to nije vrijedno njihovog vremena, dok je 56% njegovih

protivnika smatralo da to nije vrijedno njihovog vremena. Stoga možemo zaključiti da su

Brandtovi pristaše bili u većem broju od njegovih protivnika, ali njihova snaga je također bila

pojačana njihovom velikom željom za izricanjem vlastitog mišljenja. (Noelle- Neumann,

1993: 22)

5

2.1. PET HIPOTEZA ZA ISTRAŽIVANJE SPIRALE ŠUTNJE

Elisabeth Noelle- Neumann razvila je pet hipoteza na kojima je želja istražiti teoriju

spirale šutnje. Smatrala je da: „[...] ne postoji društvo koje nema socijalni karakter, koje ne

poznaje strah od izolacije.“ Upravo zbog toga gotovo svih pet hipoteza se na direktan ili

indirektan način vrti oko straha od izolacije od strane društva.

Prvom hipotezom tvrdila je da pojedinci stvaraju predodžbu o „trendovima“

razmišljanja u njihovom društvenom okruženju te promatraju koja razmišljanja dobivaju na

popularnosti, a koja ju gube. Noelle- Neumann smatra da pojedinci obraćaju pažnju na ono

što se događa u njihovom okruženju jer im to pomaže da odluče u kojoj će se mjeri otvoriti

javnosti po pitanju određene teme. (Noelle- Neumann, 1974: 45) Na temelju promatranja

popularnosti određenih tema, pojedinci odlučuju hoće li otvoreno razgovarati o svojim

stajalištima sa svojom okolinom ili samo izraziti jedno neutralno stajalište na zadanu temu.

Druga hipoteza tvrdila je da želja pojedinca za izricanjem svog mišljenja sa okolinom ovisi o

njegovoj procjeni učestalosti spominjanja određene teme u javnosti te o stajalištima u

njegovom društvenom okruženju. Smatra se da je želja za izricanjem mišljenja pojedinca jača

ako vjeruje da će njegovo mišljenje postati dominantno i prihvaćeno u širem krugu. (Noelle-

Neumann, 1974: 45) Jednostavnije rečeno, pojedinac će lakše izraziti svoje mišljenje ako

uvidi da ne postoji strah od izolacije i odbacivanja njegova mišljenja. U trećoj hipotezi

govorilo se da se procjena pojedinca o trenutnoj popularnosti i stvarna popularnost mogu

razlikovati jer se određeno stajalište, čija je jačina precijenjena, češće raspravlja u javnosti.

(Noelle- Neumann, 1974: 45) Dakle, pojedinac može pogriješiti u procjeni popularnosti neke

teme nakon što je promatranjem svoje okoline stekao dojam da je ta tema opće-prihvaćena

samo zbog toga što se češće spominje. U četvrtoj hipotezi dolazi do istraživanja prihvaćenosti

javnog mnijenja u određenim vremenskim periodima. Noelle- Neumann je tvrdila da ako se

jedno mišljenje trenutno smatra dominantnim, vrlo je vjerojatno da će tako ostati i u

budućnosti. (Noelle- Neumann, 1974: 45) Posljednja, peta, hipoteza je u svojoj osnovi

iznimno jednostavna. Njome se samo tvrdi da će pojedincu strah od izolacije biti od malog

značaja ako su razmišljanja društva na putu da postanu slična njegovima. (Noelle- Neumann,

1974: 45) Drugim riječima, pojedinac gubi svoj strah od izolacije ako je promatranjem

okoline shvatio da smjer kretanja misli napreduje prema mjestu na kojemu se on nalazi.

Noelle- Neumann provjerila je svoj hipoteze kroz brojna istraživanja provedena

tijekom sedamdesetih godina. Unatoč vjerovanju da će manjina pokleknuti nad većinom,

njena istraživanja pokazala su da uvijek postoji malena grupa ljudi koja ne će pokleknuti, već

6

će pronaći istomišljenike, ali i medije koji će potvrđivati njihovo razmišljanje. Noelle-

Neumann smatra da je upravo veća spremnost manjina da iskažu svoje mišljenje češći uzrok

promjena u mišljenju od toga da manjina postane nesposobna u argumentaciji jer se više ne

može suočavati s različitim mišljenjima. (Kunczik, Zipfel, 2006: 208)

3. MEDIJI I SPIRALA ŠUTNJE

Noelle- Neumann smatra da masovni mediji imaju nevjerojatno velik utjecaj na način

na koji pojedinac gleda na svoje društveno okruženje. Ako uzmemo u obzir da smo svaki dan

okruženi raznim oblicima masovnih medija, sasvim je normalno očekivati da ćemo nakon

nekog vremena promatrati svoje društveno okruženje upravno na onaj način koji nam ga

predstavljaju mediji jer ćemo smatrati da je to mišljenje većine i strah od izolacije će nas

sprječavati da izrazimo drugačije mišljenje.

Kako bismo što bolje razumjeli ulogu medija kao izvora percepcije socijalne okoline,

Kunczik i Zipfel predlažu da se uzmu rezultati novijih znanstvenih istraživanja koji pokazuju

kako statistički podaci koji omogućuju relativno valjanu procjenu većinskih odnosa, znatno

manje utječu na percepciju okoline recipijenata. Kunczik i Zipfel predlažu da se ovaj rezultat

može objasniti uz pomoć modela svakidašnje racionalnosti, prema kojemu ljudi u recepciji

medijskih informacija primjenjuju kriterije koje su u mogućnosti svakodnevno doživjeti.

(Kunczik, Zipfel, 2006: 209).

Noelle- Neumann opisala je proces spirale šutnje uz utjecaj medija na ovaj način:

„Dominantni tijek medijskog informiranja, odnosno njegova promjena,

prethodi promjeni procjene klime mišljenja stanovništva. Promjena procjene

klime mišljenja prethodi promjeni vlastitih stavova. Ponašanje- retorička

spremnost- slijedi procjenu klime mišljenja u interakciji koja proizvodi proces

spirale.“ (Kunczik, Zipfel, 2006: 209)

Kunczik i Zipfel tvrde da komunikacija ima sposobnost oblikovanja predodžbi o

realnosti te da ideje, događaji i osobe postoje u javnoj svijesti gotovo samo ako ih mediji u

dovoljno mjeri promoviraju. Na ovaj način mediji utječu na klimu mišljenja koju pojedinac

percipira. (Kunczik, Zipfel, 2006: 209) Noelle- Neumann utjecaj masovnih medija na

pojedinca definira na ovaj način:

„[...] masovni mediji čine dio sustava koji pojedinac koristi kako bi prikupio

informacije o svom okruženju. Za sva pitanja van njegove osobne sfere

7

iskustva okreće se masovnim medijima za činjenica i svoju osobnu procjenu

klime mišljenja [...] (Noelle- Neumann, 1974: 51)

Noelle- Neumann uvela je pojam kvazi- statističkog organa koji pomaže pojedincu da

promatra okolinu i prepozna promjene u raspodjeli mišljenja, ali ne i da procijeni apsolutni

udio različitih stavova. (Kunczik, Zipfel, 2006: 208) Međutim, postojali su autori koji su

pokušali opovrgnuti postojanje kvazi- statičkog organa percepcije koristeći se argumentima iz

teorija koje su polazile od iskrivljene percepcije društva. Jedna od hipoteza iskrivljenje

percepcije društva je i looking glass koju su razvili Fields i Schuman. Oni su tvrdili da

postojeći stav utječe na procjenu klime mišljenja i iskrivljuje percepciju umjesto da klima

mišljenja utječe na stav. Među fenomenima iskrivljenih percepcija važno je istaknuti i efekt

third person prema kojemu ljudi smatraju da mediji više utječu na druge ljude nego na njih

same. (Kunczik, Zipfel, 2006: 214)

U svom istraživanju utjecaja masovnih medija, Noelle- Neumann dotakla i pitanja da li

masovni mediji služe samo u funkciji postavljanja agende. U svojoj knjizi navodi kako

postoje brojne znanstvene rasprave o tome da li masovni mediji služe kao zrcala ili stvaratelji

stvarnosti. Zaključak Noelle- Neumann bio je da: „[...] masovni mediji stvaraju pritisak

okoline na koji ljudi reagiraju sa srećom, ili pokoravanjem, ili tišinom [...] (Noelle- Neumann,

1974: 51)

Kroz svoja istraživanja, Noelle- Neumann je također postavila tezu da osobito jak

utjecaj medija, pogotovo kada se radi o mediju televizije, proizlazi iz dvaju čimbenika za čije

je imenovanje koristila pojmove konsonancije i kumulacije. Pod pojmom konsonancije

podrazumijevala je podudaranje medijskih sadržaja, a pod pojmom kumulacije neprekidnu

izloženost ljudi medijima te je smatrala da zbog ovih čimbenika, recipijenti gube mogućnost

odabira tj. gube mogućnost slobodnog razmišljanja. Noelle- Neumann također je tvrdila da je

stav koji prevladava u medijima lakše nametnuti u stvarnosti jer zagovornici mišljenja koje

prevladava mogu iz medija preuzeti argumente za zastupanje svog mišljenja. (Kunczik,

Zipfel, 2006: 209) Noelle- Neumann ustvrdila je tri bitna okvirna uvjeta za koje je smatrala da

moraju biti zadovoljni kako bi se u medijima uopće pokrenula spirala šutnje:

1. Mora biti riječ o mišljenjima i stavovima koji su u tijeku, kod kojih

nastupa promjena.

2. Mišljenja moraju biti nedvosmisleno moralno definirana; rasprave koje

se u svezi s njima vode ne bave se racionalno točnim ili netočnim, nego

moralno dobrim ili lošim stajalištima.

8

3. Mora biti riječ o procesima u kojima masovni mediji zauzimaju jasan

stav. (Kunczik, Zipfel, 2006: 209-210)

Jedan od autora koji dijeli mišljenje Noelle- Neumann o tome da masovni mediji

igraju bitnu ulogu u stvaranju spirale šutnje je i Dietram Scheufele. On je tu ulogu masovnih

medija nazvao dvostruka klima mišljenja. (Scheufele, 2008: 176) Scheufele tvrdi da masovni

mediji vrlo često služe ljudima kao izvor informacija o temama o kojima ne znaju mnogo te

zbog toga, ako pojedinac već nema razvijen stav o određenoj temi, njegov stav će formirati

mediji. (Scheufele, 2008: 176) Noelle- Neumann tvrdi sljedeće: „Dvostruka klima mišljenja

nastaje samo kada dođe do razilaženja između klime mišljenja stanovništva i mišljenja koje

prevladava među novinarima.“ (Kunczik, Zipfel, 2006: 209)

4. RAZVOJ SPIRALE ŠUTNJE

Početkom modernijeg razvoja spirale šutnje smatrala se opsežan članak koji su

Dietram Scheufele i Patricia Moy objavili 2000. godine. Njihov članak pružao je detaljan

pregled teorije te istraživanja koji su proizašli u 25 godina postojanja pojma spirale šutnje kao

i njihova vlastita stajališta o određenim hipotezama postavljenim tijekom vremena. Kroz

članak, Scheufele i Moy se uglavnom pozivaju na teze koje je postavila Noelle- Neumann te

nude svoje vlastito stajališta u većini slučajeva.

Scheufele i Moy nude detaljnije objašnjenje za dva koncepta koje je prva uvela

Noelle- Neumann. Prvi koncept je javno mnijenje kao razum, a drugi javno mnijenje kao

društveni nadzor. (Scheufele, Moy, 2000: 4) Autori smatraju da je javno mnijenje proces koji

nastaje nakon pomnog razmatranja i javne rasprave te da je to neophodan proces za stvaranje

društvenih promjena. (Scheufele, Moy, 2000: 5) Pod konceptom javnog mnijenja kao

društvenog nadzora, Scheufele i Moy smatraju da su to mišljenja koja se moraju izraziti kako

ne bi došlo do izolacije. Prema njima, javno mnijenje kao društveni nadzor je zapravo

mišljenje koje sa sobom ne nosi rizik izolacije od društva. (Scheufele, Moy, 2000: 5)

Scheufele i Moy u svom su članku predstavili spiralu šutnje koristeći prethodno

navedenih pet hipoteza koje je postavila Noelle- Neumann te su ih dodatno objasnili. Pet

hipoteza predstavljaju prijetnja izolacije, strah od izolacije, kvazi- statistička sposobnost

percepcije, želja za izražavanjem mišljenja u kontrastu sa šutljivosti te spirala šutnje. Oni su

također nadodali tri nova faktora za objašnjavanje procesa spirale šutnje, a to su moralni

čimbenik javnog mnijenja, vremenski faktor i uloga medija. (Scheufele, Moy, 2000: 8-11)

9

U zaključku svog članka iznose svoje slaganje sa tvrdnjom da je teorija spirale šutnje

makroskopska teorija i kažu sljedeće: [...] ne samo da makro- teorijski pristupi, poput spirale

šutnje, mogu objasniti mikro- nespojivosti na empirijskoj razini, već nude i ključ za

istraživanje i detaljnije definiranje koncepata kao što su tvrda jezgra i avangarda koje su

prijašnja istraživanja spirale šutnje zanemarivala [...] (Scheufele, Moy, 2000: 21)

10

5. ZAKLJUČAK

Teorija spirale šutnje je u kratkom vremenu svoga postojanja uzrokovala brojne

kontroverze o utjecaju medija na društvo te time potaknula brojna istraživanja koja su

nastojala ili pobiti, ili dokazati postojanje spirale šutnje u društvu u kojem živimo. Također,

zbog kontroverzi koje je izazvala, doživjela je iznimno brz razvoj. Nakon pregleda

istraživanja i tvrdnji koje su vezane za teoriju spirale šutnje mogli bismo zaključiti da ona

doista postoji u današnjem svijetu i da utječe na ponašanje pojedinca iako postoje istraživanja

koja tvrde suprotno. Međutim, važno je imati na umu kako je, unatoč velikom razvoju, spirala

šutnje relativno mlad pojam, nemoguće je sa sigurnošću doći do nekog zaključka koji bi točno

govorio u prilog ili protiv spirale šutnje. Kroz rad smo mogli vidjeti kako mediji u današnjem

svijetu imaju utjecaj na još jedan aspekt ljudskog života i kako mogu utjecati na formiranje

mišljenja, ali i zatrti mišljenja koja se razlikuju od većine te time ostaviti iznimnu jednoličnost

u stavovima javnosti. Kako mediji danas služe kao kreatori stvarnosti, vrlo je teško očekivati

da će različiti stavovi imati jednaku zastupljenost u medijima koji se vode samo za

izvještavanjem o temama za koje smatraju da će privući najveći broj konzumenata.

11

6. LITERATURA

Kunczik, M. & Zipfel, A. (2006) Uvod u znanost o medijima i komunikologiju, Zagreb:

Zaklada Friedrich Ebert. 2006.

Noelle- Neumann, E. (1974) „The Spiral of Silence. A Theory of Public Opinion“, u Journal

of Communication, vol. 24 (2)

http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1460-2466.1974.tb00367.x/abstract (stranica

posjećena 6. 12. 2012.)

Noelle- Neumann, E. (1993) The Spiral of Silence: Public Opinion- Our Social Skin, 2.

izdanje, Chicago: The University of Chicago Press.

Scheufele, D. (2008) „Spiral of Silence Theory“, u. Donsbach, W.; Traugott, M. The SAGE

Handbook of Public Opinion Research, London, SAGE Publications Ltd. str. 175-183

Scheufele, D. & Moy, P. (2000) „Twenty Five Years of the Spiral Silence: A Conceptual

Review and Empirical Outlook. International Journal of Public Opinion Research, vol. 12 (1)

http://ijpor.oxfordjournals.org/content/12/1/3.abstract (stranica posjećena: 6. 12. 2012.)

Stacks, D. & Salwen, M. (2009) An Integrated Approach to Communication Theory and

Research, 2. izdanje, New York: Routledge.

12