tina drašković znaČajke malih banaka u republici …oliver.efri.hr/zavrsni/872.b.pdfprvi poslovi...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Tina Drašković
ZNAČAJKE MALIH BANAKA U REPUBLICI HRVATSKOJ
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
ZNAČAJKE MALIH BANAKA U REPUBLICI
HRVATSKOJ
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Investicijska analiza
Mentor: prof.dr.sc. Zdenko Prohaska
Student: Tina Drašković
Studijski smjer: Financije i bankarstvo
JMBAG: 0081128864
Rijeka, lipanj 2015.
SADRŽAJ
1. UVOD ............................................................................................................. 1
1.1. Predmet, problem i objekt istraživanja ........................................................................ 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ............................................................................. 2
1.3. Svrha i cilj istraživanja ................................................................................................. 3
1.4. Metode istraživanja ...................................................................................................... 3
1.5. Struktura rada ............................................................................................................... 4
2. POVIJESNI RAZVOJ BANKARSTVA U HRVATSKOM
FINANCIJSKOM SUSTAVU ............................................................................ 5
2.1. Banke i bankarsko poslovanje ...................................................................................... 5
2.2. Vrste banaka ............................................................................................................... 10
2.3. Razvoj banaka i bankarskog poslovanja u Republici Hrvatskoj ................................ 13
3. KARAKTERISTIKE HRVATSKOG BANKARSKOG SUSTAVA ..... 15
3.1. Vlasnička struktura hrvatskog bankarskog sustava.................................................... 15
3.2. Aktiva banaka u Republici Hrvatskoj ........................................................................ 17
3.3. Koncentracija hrvatskog bankarskog tržišta .............................................................. 19
3.4. Pokazatelji poslovanja banaka u Republici Hrvatskoj ............................................... 24
3.5. Regulatorni okvir poslovanja banaka u Republici Hrvatskoj .................................... 31
3.5.1. HNB – regulator hrvatskog bankovnog sustava .................................................... 31
3.5.2. Baselski sporazumi i implikacije na bankovni sustav ............................................ 34
4. MALE BANKE U REPUBLICI HRVATSKOJ ...................................... 39
4.1. Pojam i karakteristike malih banaka u Republici Hrvatskoj ...................................... 39
4.2. Analiza poslovanja malih banaka u Republici Hrvatskoj .......................................... 42
4.3. Okrupnjavanje banaka – posljedice za male banke .................................................... 51
5. BUDUĆNOST POSLOVANJA MALIH BANAKA ................................ 53
5.1. Financijska kriza i bankarska kriza ............................................................................ 53
5.2. Budućnost malih banaka ............................................................................................ 57
6. ZAKLJUČAK .............................................................................................. 59
LITERATURA ..................................................................................................................... 61
POPIS TABLICA ................................................................................................................. 65
POPIS GRAFIKONA .......................................................................................................... 66
1
1. UVOD
1.1. Predmet, problem i objekt istraživanja
Struktura financijskog sustava se konstantno mijenja pod utjecajem gospodarskih i
financijskih okolnosti i mogućnosti, kako u svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj. Velike
banke imaju značajnu ulogu u gospodarstvu svake zemlje te njihove karakteristike kao što su
stabilnost i sigurnost nameću pitanje značaja malih banaka u Republici Hrvatskoj i njihove
buduće perspektive. U bankarskim sustavima diljem svijeta prevladava utjecaj velikih banaka,
odnosno teži se univerzalnom bankarstvu gdje dolazi do sve češćeg procesa okrupnjavanja
kako bi banke lakše odgovorile na nove zahtjeve tržišta. Modernizacija poslovanja, koja
slijedi tehnološki napredak, iziskuje dodatna ulaganja banaka te samim time i povećanje
troškova s kojim se teže nose male banke.
Stabilnost financijskog sustava je vrlo bitna za gospodarski rast i razvoj svake zemlje te
kvalitetnom regulacijom može se postići financijska stabilnost i sigurnost koja drži poslovanje
banaka pod kontrolom, a ujedno ne sputava to isto poslovanje kao i sam napredak banaka.
U radu će se istražiti karakteristike bankarskog sustava Republike Hrvatske kao i regulatorni
okvir unutar kojega banke posluju. Naime, svrha regulacije je postići da na tržištu posluju
likvidne i solventne banke kako bi klijenti s povjerenjem deponirali svoja sredstva te izravno
doprinosili jačanju financijskog sustava. Velika očekivanja kao i postavljeni zahtjevi od strane
regulatornih institucija vrše značajne pritiske na male banke u financijskom smislu i umanjuju
šanse za njihov daljnji prosperitet.
Međutim, poslovne prilike za male banke postoje, budući da se zadnjom financijskom krizom
dokazalo da ni velike banke ne mogu agregirati toliki vanjski pritisak te se sve više zagovara
princip „to small to fail“ koji se odnosi na veći broj malih banaka u financijskom sustavu gdje
se žele izbjeći šokovi prilikom propasti velikih banaka te prepustiti razvoj situacije na tržištu
samim tržišnim okolnostima.
2
Realna su očekivanja da će se broj malih banaka i dalje nastaviti smanjivati, međutim, male
banke i dalje ostaju glavni nositelji razvoja manjih regija i sredina gdje pružaju usluge malim
poduzetnicima i obrtima, stvarajući s njima prisnije odnose i prepoznavajući njihove potrebe
koje uspješno zadovoljavaju.
Male banke su značajne financijske institucije za svako gospodarstvo te njihovim nestankom
ostale bi nezadovoljene razne potražnje koje postoje u bankovnom sustavu.
Potaknuta izmijenjenim i novim uvjetima u kojima su se našle male banke, odlučila sam
istražiti područje njihovog poslovanja kako bi ustvrdila postoji li budućnost za takve
financijske institucije. Predmet istraživanja u ovom radu je položaj malih banaka unutar
bankarskog sustava Republici Hrvatskoj, kao i razvoj ovog segmenta hrvatskog financijskog
sustava. Objekt istraživanja su male banke u Republici Hrvatskoj.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Temeljem prethodno iznesenog problema i predmeta istraživanja poslovanja i problema s
kojima se susreću male banke u Republici hrvatskoj moguće je postaviti znanstveno
utemeljenu hipotezu: Znanstveno utemeljenim spoznajama o principima poslovanja banaka te
sustavnim istraživanjem i analizom hrvatskog bankovnog sustava moguće je dokazati da male
banke u hrvatskom financijskom sustavu ostvaruju lošije performanse od ostatka domaćeg
bankovnog sustava.
Pomoćne hipoteze ovog istraživanja glase:
H1: hrvatski bankovni sustav stabilan je i usprkos financijskoj krizi ostvaruje dobre poslovne
rezultate.
H2: novi regulatorni okvir hrvatskog bankovnog sustava uzrokuje dodatne troškove u
poslovanju malih banaka.
3
1.3. Svrha i cilj istraživanja
Svrha ovog istraživanja je pokazati da su male banke u Republici Hrvatskoj u nezavidnom
položaju uzrokovanim raznim regulatornim mjerama, promjenama u bankarskom sustavu kao
i globalnim financijskim promjenama te da je njihova budućnost neizvjesna, ali raznim
instrumentima se njihovo poslovanje može oporaviti i prilagoditi novonastalim uvjetima
budući da je prepoznata njihova društvena, gospodarska i financijska korist.
Cilj je istražiti imaju li male banke u novonastalim, promijenjenim uvjetima predispozicije za
uspješan nastavak poslovanja ili je doveden u pitanje njihov opstanak unutar bankarskog
sustava.
1.4. Metode istraživanja
Prilikom izrade ovog diplomskog rada bit će korištene razne znanstvene metode. Tako će se
metoda deskripcije upotrijebiti za opisivanje raznih procesa, događaja ili samih činjenica.
Zatim, metoda komparacije će služiti za različite usporedbe podataka. Metoda analize će se
koristiti za raščlanjivanje složenih cjelina na jednostavnije dijelove, a metoda sinteze kod
povezivanja tih jednostavnijih dijelova.
Naposljetku, metode indukcije i dedukcije će se koristiti kod donošenja zaključka.
Cjelokupnim kvanitativnim i kvalitativnim istraživanjem dokazat će se, odnosno opovrgnuti
postavljene hipoteze diplomskog rada.
Prikupljeni podaci vezani uz banke i njihovo poslovanje kao i podaci vezani za gospodarstvo
Republike Hrvatske bit će osnova za korišenje ovih metoda. Izvor podataka činit će
tradicionalna literatura kao i razni internet izvori, publikacije, zakoni i časopisi.
4
1.5. Struktura rada
Diplomski rad se sastoji od uvoda, pet sadržajnih cjelina i zaključka.
U prvom poglavlju, odnosno uvodu, definirat će se predmet, problem i objekt istraživanja,
istraživačke hipoteze, ciljevi kao i metode istraživanja.
U drugom dijelu rada opisat će se povijesni razvoj bankarstva u hrvatskom financijskom
sustavu, objasnit će se kakve vrste banaka djeluju na tržištu te koja je njihova uloga u
bankarskom sustavu.
U trećem poglavlju navest će se karakteristike hrvatskog bankovnog sustava, analizirati
poslovanje banka (njihove poslovne performanse, koncentracija banakarskog tržišta) kao i
regulatorni okvir unutar kojeg djeluju.
Četvrti dio se odnosi na male banke u Republici Hrvatskoj. Pojasnit će se sam pojam malih
banaka kao i njihove karakteristike te će se analizirati njihovo poslovanje kao i sve značajniji
proces okrupnjavanja unutar bankarskog sustava.
U petoj cjelini naglasak će se staviti na budućnost poslovanja malih banaka, ali i analizirati
kako je financijska kriza utjecala na bankarsko poslovanje i cjelokupni sektor.
U zadnjem dijelu rada iznijet će se zaključno mišljenje s najvažnijim činjenicama i otkrivenim
spoznajama ovog istraživanja kao i konačnom ocjenom malih banaka te njihovoj budućnosti
unutar hrvatskog bankarskog sektora.
5
2. POVIJESNI RAZVOJ BANKARSTVA U HRVATSKOM
FINANCIJSKOM SUSTAVU
U ovom dijelu rada bit će prikazan razvoj bankarstva od njegovih početaka do danas te sam
pojam banke kao i podjela banaka. Također će se objasniti uloga banke u gospodarstvu te
njezin značaj i funkcije.
2.1. Banke i bankarsko poslovanje
Prvi poslovi koji se vežu uz bankarstvo nastali su u vrlo ranim razdobljima razvoja ljudske
civilizacije. Pojava kovanog novca je pridonijela i postavila temelje za razvoj banaka. Razvoj
bankarskog poslovanja može se sagledati kroz nekoliko faza koje su istovjetne s razvojem
ljudske zajednice uopće. Prva faza se može povezati sa pojavom kovanog novca, sa
robovlasničkim periodom pa sve do kraja 14. stoljeća. Karakteristični poslovi su mijenjački,
založni i dr. Pozajmice su odobravane u naturalnom obliku. Druga faza, od 14. do 18. stoljeća,
obilježena je pojavom specijaliziranih novčanih ustanova. Prva osnovana banka u povijesti je
Casa di Sant Giorgio u Italiji. Treća faza nastaje početkom 19. stoljeća u Engleskoj, a zatim i
u drugim zemljama. Banke sve više napuštaju financiranje države i posvećuju se
posredovanju u kreditnom i platnom prometu. Također, istraživanje bankarskog poslovanja se
značajno razvija te se analiziraju osnovni principi i postavljaju zakonitosti poslovanja.
Bankarstvo je poslovanje koje obuhvaća držanje depozita i posuđivanje novca. Organizacija i
funkcioniranje suvremenog bankarstva zasnovano je na kreditu, a sustav kredita moguć je
uglavnom zbog razvoja bankovnog sustava (Limun.hr, 2015).
Banke su financijske institucije koje se osnivaju kao dionička društva čiji je osnovni predmet
poslovanja prikupljanje i pribavljanje novčanih sredstava i njihovo usmjeravanje klijentima u
obliku kreditnih i nekreditnih plasmana. Obavljajući navedene, ali i druge bankarske poslove
te poslujući po klasičnim načelima (likvidnost, sigurnost i rentabilnost) banke trebaju
ostvarivati dobit (Jurman, 1991). Napretkom cijelog bankovnog sustava, banke se više ne
ograničavaju samo na financijsko poslovanje nego šire svoje usluge izvan uobičajenih granica
kako bi zadovoljile zahtjevnije potrebe stanovništva.
6
Temeljna zadaća financijskog sustava je realokacija resursa. Kako bi financijski sustav
ostvario ovu zadaću, sustav se koristi sa šest funkcija (Kandžija, Živko, 2014):
1. ponudom likvidnosti i uslugama kliringa i platnim prometom kako bi se olakšala
trgovina i proizvodnja;
2. transformacijom imovine i tijekova sredstava tako da svi projekti budu dostatno
financirani;
3. transferiranjem ekonomskih resursa kroz vrijeme, prostor i gospodarske djelatnosti;
4. stvaranjem, akumuliranjem i širenjem informacija u svrhu donošenja odluka;
5. upravljanjem rizicima;
6. iznalaženjem načina na koji se može upravljati s nepostojanim, nedostatnim ili
asimetričnim informacijama.
Banke upravo ovih šest navedenih funkcija vrlo dobro i uspješno obavljaju jer je banka ta koja
osigurava različita sredstva plaćanja, od primjerice čekova preko kreditnih kartica te
elektroničkog sustava plaćanja. One također transferiraju sredstva od novčano suficitarnih do
novčano deficitarnih subjekata.
Isto tako banke prikupljaju, proizvode i objavljuju informacije o sebi kao i o svojim klijentima
te kada žele odobriti kredit zajmotražitelju, prvo prikupljaju relevantne informacije s tržišta i
informacije dobivene detaljnom analizom financijskih izvještaja te podataka iz industrije.
Zatim je vrlo važno navesti kako banke nadziru sposobnost zajmotražitelja, prate kvalitetu
kredita i osiguravaju garancije sve u cilju smanjenja izloženosti riziku i njegove kontrole.
Dakle, banke obavljaju sve navedene funkcije financijskog sustava, iako druge financijske
institucije obavljaju također neke od ovih funkcija, komercijalne banke su te zapravo koje
vrlo uspješno prilagođavaju svoju institucionalnu strukturu razvoju pojedinih funkcija
financijskog sustava.
7
Budući da je financijski sektor u stalnoj interakciji s realnim sektorom neke ekonomije, može
se izdvojiti pet načina na koje banke mogu utjecati na realni sektor:
1. analiza kreditne sposobnosti banke pomaže utvrditi tko dobiva kredite u gospodarstvu;
2. kreditno rangiranje od strane banaka ograničava dostupnost sredstava pojedinim
zajmotražiteljima;
3. banka ima ključnu ulogu u kreiranju likvidnosti, dok istodobno mora upravljati
svojom likvidnošću u slučaju pojačanog povlačenja depozita ili potražnje za
kreditima;
4. bankovne kreditne linije, obveze i garancije olakšavaju trgovinu i investicijske
aktivnosti;
5. banke osiguravaju informacije o svojim korporativnim klijentima.
Banke u realnom i financijskom sektoru obavljaju određene funkcije koje se mogu podijeliti u
dvije skupine: primarne i sekundarne funkcije. Primarne funkcije banke su primanje depozita i
davanje kredita, dok se u sekundarne funkcije ubrajaju posredovanje u plaćanjima, kreiranje
novca, rizika i politike. Moderne banke imaju i dodatne funkcije koje su netradicionalne
bankarske funkcije i dijele se u dvije skupine: funkcije agenta u ime klijenta (zaprimanje i
isplata čekova, dividendi, kamatnih stopa, zastupanje klijenata kod drugih banaka) te opće
financijske usluge namijenjene i klijentima banke kao i široj javnosti (osiguranje, leasing,
factoring).
Prilikom kreiranja novca banke imaju veliku ulogu koja se očituje u procesu ponude novca
kroz stalnu ponudu kredita, odnosno sekundarnom emisijom novca. Osnovu za kreiranje
novca čini iznos novih kreiranih depozita nastalih odobravanjem bankarskih kredita. Cijeli
proces multiplikacije depozita i kreditne ekspanzije su dva usko povezana, ali i uzajamno
ovisna procesa.
Prilikom obavljanja funkcije financijskog posrednika, komercijalne banke prikupljaju
slobodno raspoložive izvore koji su većim dijelom u obliku depozita iz kojih odobravaju
kredite klijentima te upravo ti pribavljeni izvori, odnosno njihova ukupna vrijednost, čine
financijski potencijal banke. Cijeli iznos financijskog potencijala banka ne može upotrijebiti
prilikom posredovanja jer je na veći dio obvezna izdvojiti stopu obvezne pričuve te u
konačnici, financijski potencijal umanjen za obveznu pričuvu čini kreditni potencijal banke.
8
Obavljajući funkciju financijskog posredovanja banka obavlja (Kandžija, Živko, 2014):
· ročnu transformaciju, koja bankama omogućava odobravanje dugoročnih kredita iz
kratkoročnih izvora;
· stvaranje učinkovitih i racionalnih metoda mobilizacije i usmjeravanja sredstava kroz
smanjenje transakcijskih troškova povezivanja vjerovnika i dužnika, postizanje nižih
prosječnih troškova pružanja usluga;
· diverzifikaciju rizika;
· optimalnu koncentraciju i integraciju novčanih tijekova u cilju prevladavanja
prostornih, vremenskih i namjenskih ograničenja.
Banke su posrednici u plaćanjima jer obavljaju poslove platnog prometa te poslove kliringa za
svoje klijente i druge banke. Navedene poslove obavljaju točno, brzo i uz niske transakcijske
troškove. Budući da za obavljanje poslova platnog prometa s inozemstvom i sva plaćanja u
inozemstvu postoje propisi koje banka mora udovoljiti, samo one banke koje posluju prema
zadanim propisima smiju obavljati navedene poslove. Funkcija posredovanja u plaćanjima je
izuzetno bitna u procesu kreditne aktivnosti jer je sustav bezgotovinskog plaćanja temelj
kreditne akitvnosti banaka. Kako su navedeni poslovi zapravo standardizirani i
automatizirani, banka ih može obavljati u velikoj količini te ostvariti učinke ekonomije
obujma.
Funkcija rizika je vrlo važna za bankovni sustav te banke svojima klijentima nude proizvode
kojima upravljaju rizicima svojega poslovanja. Riječ je o proizvodima upravljanja rizikom
kojima klijenti banke obilježja financijskog rizika po kreditima i drugim instrumentima
preoblikuju bez pregovaranja ili dodatnih odredbi na uvjete originalnog instrumenta. Na ovaj
se način klijenti banke štite od tržišnih rizika (kamatne stope, cijene roba, valutnog rizika)
kako bi lakše upravljali dugom. Neki od proizvoda banke su: kamatni swap, valutni swap,
kamatni cap, floor i swap (Kandžija, Živko, 2014).
Razmatrajući funkciju politike, od velikog je značaja da država i njezina Vlada imaju interes
za osiguranjem svih državljana, odnosno omogućavanjem društvenoj zajednici jednak i
ravnopravan pristup po pitanju proizvoda i usluga banke. Dok s druge strane, banke imaju
važnu ulogu u nacionalnoj makroekonomskoj i monetarnoj politici budući da su kanal kojim
novac i krediti se kreću prema gospodarstvu kao i ostalim sektorima financijskog sustava.
9
Banke su u svom poslovanju izložene utjecajima raznih rizika te se prilikom poslovanja
moraju držati određenih načela među koje pripadaju:
· načelo sigurnosti;
· načelo likvidnosti;
· načelo rentabilnosti.
Načelo sigurnosti se odnosi na to da banke prilikom odobravanja kredita veliku pažnju
posvete sigurnosti otplate tog kredita. Odnosno, banke trebaju stalno voditi brigu o
smanjivanju kreditnog rizika i izbjegavati ulaganje u rizične projekte.
Načelo likvidnosti se odnosi na sposobnost banke da u svakom trenutku bude sposobna
otplatiti svoje dugove. Ovo načelo je izuzetno bitno jer ako je likvidnost narušena, čak se i
solventna banka može naći u velikim problemima.
Načelo rentabilnosti odnosi se na sposobnost ostvarivanja profita koji se pak ostvaruje
povećanjem prihoda i/ili smanjenjem troškova.
Banke su specifične institucije koje se razlikuju od ostalih sektora aktivnosti jer upravo one
predstavljaju sustav, odnosno pripadaju institucionalnom i hijerarhijskom ustroju. Veoma je
važno da taj bankovni sustav bude stabilan i siguran kako bi mogao disperzirati rizike koje
nastaju prilikom poslovanja te biti učinkovit financijski posrednik koji stimulira gospodarski
razvoj pojedine zemlje. Bankarski sustav koji je dobro organiziran, glavni je temelj održivog
ekonomskog razvoja i napretka kao i procesa smanjenja siromaštva.
10
2.2. Vrste banaka
Suvremeno bankarstvo karakterizira više vrsta banaka, što je najvećim dijelom rezultat
najzahtjevnijih bankovnih poslova, kako po kriteriju roka, rizika tako i po njihovu opsegu
(Gregurek, Vidaković, 2011). S obzirom na poslovne aktivnosti i sadržaja konkretnih poslova
kojima se neka banka pretežno bavi, moguće je banke podijeliti na više vrsta, ali sljedeći
tipovi bankarskih i drugih financijskih institucija su najčešći u okviru bankarskog poslovanja
(Kandžija, Živko, 2004):
1. središnja banka;
2. investicijske banke;
3. komercijalne banke;
4. univerzalne banke;
5. štedne banke i štedionice.
Središnja banka je temeljna financijska institucija novčanog sustava, odnosno banka koja u
suvremenim tržišnim gospodarstvima ima zakonski monopol za izdavanje zakonskog sredstva
plaćanja ili primarnog novca kao i pravo da poslovne banke kod nje moraju držati određene
rezerve. Monopol na stvaranje primarnog novca centralnoj banci omogućava obavljanje
ostalih funkcija koje se odnose na reguliranje novčanog sistema, održavanje stabilne
vrijednosti novca, upravljanje tečajem domaće valute u odnosu na svjetske valute, upravljanje
deviznim rezervama države, obavljanje platnog prometa među bankama (Poslovni dnevnik,
2015).
Investicijske banke su banke čije usluge se sastoje od preuzimanja, spajanja i akvizicije,
trgovanja dionicama i instrumentima fiksnog prihoda, menadžment fondova, konzultacije i
globalnu zaštitu.
Komercijalne banke su banke koje kreditiraju gospodarstva, ali i stanovništvo. Temelj ove
aktivnosti čine kratkoročni depoziti iz svih izvora. Odobravanjem kredita ove banke
povećavaju novčanu masu. Temeljna razlika između investicijskog i komercijalnog
bankarstva je u tome što komercijalne banke u svoje poslovanje uključuju i usluge
investicijskog bankarstva.
Univerzalne banke pružaju većinu bankarskih usluga te su danas banke pretežito univerzalne.
One su organizirane tako da koriste sve pozitivne odlike komercijalnih i investicijskih banaka.
11
U svojoj pasivi, veliku pažnju posvećuju jačanju vlastitog kapitala, vlastitim emisijama
vrijednosnih papira i povećanju likvidnosti kroz likvidne rezerve. Takve banke posluju i sa
svim sektorima u ekonomiji, bez obzira na veličinu i zahtjeve. Njihove usluge obuhvaćaju
tradicionalno bankarstvo, ali isto tako pružaju i usluge koje ulaze u poslovanje na tržištu
kapitala te usluge financijskog savjetovanja (Gregurek, Ivanović, 2011).
Većina banaka koje posluju u Hrvatskoj su univerzalne banke i zbog toga postoji problem
profiliranja pojedinih banaka u različite vrste kategorija na malome tržištu. Međutim, da bi
male banke opstale na bankarskom tržištu, važna je specijalizacija za pružanje određenih
usluga određenim klijentima kako bi se uspješno zadovoljile njihove potrebe koje i dalje
postoje unutar manjih regija i sredina. Ako se gospodarska kretanja promatraju kroz prizmu
njihovog dualističkog karaktera, onda se može zaključiti da upravo nizak nivo razvijenosti
gospodarstva u regiji bi trebao predstavljati šansu malim regionalnim bankama za stvaranjem
vlastite klijentele i njihovim vezanjem za jednu dugoročniju suradnju (Institut za javne
financije, 2003).
Štedionice su specifične, specijalizirane financijske institucije koje su se specijalizirale po
tipu poslova koje obavljaju i tipu klijenata s kojima posluju. Njihova je osnovna djelatnost
prikupljanje i plasman štednje određenih slojeva stanovništva u što većem broju. Specifičnost
štedionica je upravo u prikupljanu malih, ali vrlo brojnih štednih uloga. Prikupljena sredstva
se zatim plasiraju po točno određenim pravilima u točno određene instrumente.
Štedna banka je kreditna institucija karakteristična za Hrvatsku koja pruža sljedeće usluge:
izdavanje garancija ili drugih jamstava, kreditiranje uključujući odobravanje potrošačkih i
hipotekarnih kredita, trgovanje za svoj račun, obavljanje platnog prometa, izdavanje
instrumenata plaćanja i ostali poslovi.
Također, unutar bankovnih sustava razlikuju se velike od malih banaka te je važno naglasiti
da nema jedinstvenih kriterija razlikovanja koji vrijede za bankovna tržišta diljem svijeta jer
se pojam malih banaka razlikuje od svake zemlje posebno.
Tako se npr. u SAD-u banke dijele na (Šverko, Pavlović, Vukas, 2012):
· male banke s aktivom manjom od 1 milijarde USD;
· srednje banke s aktivom između 1 i 10 milijardi USD;
· velike banke s aktivom preko 10 milijardi USD.
12
Međutim, Europska unija pojam malih banaka različito definira u odnosu na iznesenu podjelu
u SAD-u. Europska središnja banka male banke definira kao one banke čija je aktiva manja
od 0,005 posto bankovne aktive Europske unije, srednje banke su one čija je aktiva između
0,005 i 0,5 posto bankovne aktive, dok su velike banke one koje imaju aktivu iznad 0,5%
(Šverko, Pavlović, Vukas, 2012).
Međutim, iako definicija malih banaka nije jedinstvena, male banke imaju manju veličinu
aktive te su zapravo orijentirane na manje tržište.
Velike banke su vrlo kompleksne organizacije koje nude širok spektar proizvoda i usluga te
odluke temelje na centraliziranim odlukama i modelima na razini grupacije. A suprotno tim
karakteristikama, male banke su okrenute klijentima pa svoje odluke zasnivaju na osobnom
kontaktu s klijentima i na pojedinačnoj ocjeni njihova boniteta (Šverko, Pavlović, Vukas,
2012).
Organizacija male banke je jednostavna, što pospješuje brže donošenje odluka i analizu
poslovnih informacija. Veza između uprave banke i nižeg menadžmenta je dosta jaka i temelji
se na važnosti efikasnosti menadžera prilikom vođenja i upravljanja poslovima banke.
Najčešće rješenje problema malih banaka je pronalazak novih menadžera koji će zamijeniti
postojeće.
13
2.3. Razvoj banaka i bankarskog poslovanja u Republici Hrvatskoj
Bankarski sustav kao važan segment gospodarskog sustava se mijenjao kroz godine pod
utjecajem različitih političkih, socijalnih i ekonomskih uvjeta te je za razumijevanje današnje
strukture banaka u Republici Hrvatskoj, potrebno napraviti kratki povijesni pregled
bankarstva u Hrvatskoj.
Republika Hrvatska je zbog svog državnog statusa imala razne posebnosti u području
bankarstva budući da do 1990. godine je bila u sastavu drugih država uz veću ili manju
samostalnost. Upravo takva situacija je ostavila značajan trag na bankarstvo u Hrvatskoj te
zahtijevala od hrvatskih bankara promptne promjene kako bi se zadovoljili hrvatski nacionalni
interesi. Među značajnije primjere unaprijeđenja domaćeg bankarskog sustava je osnivanje
1916. godine zastupstva Središta za novčane zavode iz Budimpešte u Zagrebu (Kandžija,
Živko, 2004).
U prvoj polovici 19. stoljeća na području današnje Republike Hrvatske se razvija bankarski
sustav kada se razvija i kapitalizam i osnivaju prve financijske institucije. Založni zavod,
osnovan 1671. godine u Dubrovačkoj Republici, preteča je banke, međutim, primat hrvatskog
bankarstva nosi Prva hrvatska štedionica koja je osnovana 1846. godine u Zagrebu te postaje
vrlo značajna i među najvećim bankama tog razdoblja. Među prvim i značajnijim bankama
mogu se navesti i Realna vjeresiona banka zemaljske vlade, Hrvatska eskomptna banka,
Hrvatska poljodjelska hipotekarna banka, Osječka štedionica d.d., Bjelovarska štedionica d.d.
i druge značajne. U to vrijeme bankarstvo je bilo karakteristično po izuzetno velikoj
rascjepkanosti i broju malih privatnih banaka te odsustvu specijalizacije u bankarskim
poslovima. Tako na primjer, u Republici Hrvatskoj, nakon Prvog svjetskog rata je djelovalo
178 banaka koje doživljavaju stečaj, likvidaciju ili pak pripajanje drugim bankama nakon
izbijanja velike svjetske ekonomske krize 1929.-1932. godine. Dakle dolazi do promjene
vlasničke strukture gdje veliki broj banaka prelazi u državno ili poludržavno vlasništvo.
Važnu ulogu u razvoju domaćeg bankarstva imala je i Poštanska štedionica gdje se obavljao
gotovinski i bezgotovinski platni promet te je imala velik broj podružnica diljem Hrvatske
koje su pružale usluge velikom broju klijenata.
Nakon Drugog svjetskog rata likvidiraju se sve privatne banke i prelazi se na administrativno-
centralističko planiranje te se bankarstvo podređuje novom društvenom poretku gdje postaje
državno vlasništvo.
14
Hrvatski bankarski sustav, koji se nalazio unutar jedinstvenog sustava državne zajednice čija
je bila pripadnica, prošao je različite etape organizacije - od organizacije po teritorijalnom
principu savezne, republičke i lokalne banke do koncentracije bankarskog sustava u okviru
središnje banke pa sve do decentralizacije. Važnu ulogu u bankarstvu socijalizma imala je
Služba društvenog knjigovodstva (SDK) koja je osnovana 1959. godine u cilju kontrole,
evidencije i statističke obrade novčanih tijekova.
Nastankom Republike Hrvatske počinje se razvijati moderno bankarstvo. Prelaskom iz
socijalističkoga društvenoga u privatno vlasništvo omogućuje se i stvaranje privatnih banaka
koje djeluju na području Republike Hrvatske. Godine 1990. osnovana je Hrvatska narodna
banka koja ima ulogu središnje banke u Republici Hrvatskoj i u njezinom je vlasništvu
(Gregurek, Vidaković, 2011).
Razdoblje od 1990. do 2000. godine obilježeno je u početku ratnim uvjetima, a zatim
konsolidacijom i stabilizacijom bankarskog sustava. Samim prelaskom društvenog u državno
vlasnišvo, banke ostaju u istom vlasništvu budući da su u vrijeme socijalizma bile u
vlasništvu poduzeća ili lokalnih zajednica. Problem s kojim se banke susreću početkom 90-ih
godina odnosi se na loše plasmane koji nastaju raspadom SFRJ i ratnim uvjetima, tako da
veliki dio banaka odlazi u sanaciju te se prodaju uglavnom stranim vlasnicima. Također je
važno je nadodati kako je u navedenom periodu hrvatski bankovni sustav prošao dva ključna
razdoblja bankovnih kriza. Prvo krizno razdoblje bilo je između 1991. i 1996. godine tijekom
kojeg je država izdala obveznice umjesto stare devizne štednje, obveznice za restrukturiranje i
razvoj te sanirala neke od tada najvećih banaka (Privrednu, Riječku i Splitsku banku). Druga
bankovna kriza javila se 1998. godine nakon kraja faze brzog rasta kreditnih plasmana
srednjih i manjih banaka. Nakon tog kriznog razdoblja prisutne su individualne, za razliku od
sustavnih, i nepovezane krize (Prga, 2006).
Naposljetku, novija povijest bankarskog sustava od 2000. godine do danas može se podijeliti
na razdoblje prije i poslije financijske krize. Prije financijske krize Hrvatska narodna banka je
je vodila jednu restriktivnu monetarnu politiku, dok samom pojavom krize središnja banka,
težeći povećanju likvidnosti cijelog sustava kako bi banke mogle svoja sredstva usmjeriti u
razvoj gospodarstva, počinje voditi ekspanzivnu monetarnu politiku. Sama pojava navedene
krize je zapravo iznijela nagomilane probleme hrvatskog gospodarstva na površinu. Cijeli
bankovni sustav je bio stabilan i za vrijeme krize, međutim banke su svoja sredstva
usmjeravala prema državi. Dominatan proces okrupnjavanja banaka i dalje se nastavlja.
15
3. KARAKTERISTIKE HRVATSKOG BANKARSKOG SUSTAVA
U ovom dijelu rada analizirat će se bankarski sustav Republike Hrvatske, njegova struktura
kao i trendovi poslovanja banaka. Uvidom u regulatorne smjernice pobliže će se objasniti
okvir unutar kojeg djeluje hrvatski bankarski sektor te njegov utjecaj na poslovne aktivnosti.
3.1. Vlasnička struktura hrvatskog bankarskog sustava
Broj banaka u Republici Hrvatskoj se dinamično mijenjao što najbolje potvrđuju događaji
poput bankarske krize u 1998. godini kada je ukupno propalo 14 banaka, zatim od 1999. do
2005. godine stečajem ili likvidacijom je zahvaćeno 19 banaka. Također, u tom istom periodu
ostvarilo se 16 procesa spajanja ili pripajanja. Broj banaka se konstantno smanjuje, kao što je
vidljivo iz grafikona 1 te tako trenutno posluje 30 banaka na području Republike Hrvatske, od
kojih je najveći dio u stranom vlasništvu, a njih samo dvije u domaćem vlasništvu. Očekuje se
nastavak procesa spajanja ili pripajanja. Među pet najvećih banaka na domaćem prostoru
ubrajaju se: Zagrebačka banka, Privredna banka Zagreb, Erste&Steiermärkische banka,
Raiffaisen banka te Hypo Alpe-Adria banka.
Grafikon 1: Broj banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2014. godine
Izvor: izradila autorica prema Standardnom prezentacijskom formatu HNB, 2015.
2 2 2 2 2 2 2 2 2 2
18 16 15 16 17 16
13 13 12 11
14 15 16
16 15 15
17 16 16 17
0
5
10
15
20
25
30
35
40
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
Broj banaka u stranom
vlasništvu
Broj banaka u domaćemprivatnom vlasništvu
Broj banaka u domaćemdržavnom vlasništvu
16
Prva strana banka ušla je u Hrvatsku krajem 1994. godine. Do 1999. udio aktive stranih
banaka u ukupnoj aktivi bio je mali, a većina stranih banaka bile su novoosnovane tvrtke kćeri
matičnih banaka. Ta se situacija drastično promijenila krajem 1999. i početkom 2000. kad su
druga, treća i četvrta najveća banka po ukupnoj aktivi prodane inozemnim strateškim
ulagačima (Kraft, 2003).
U tablici 1 je prikazana vlasnička strukutura banaka i udio njihove imovine u imovini svih
banaka u Republici Hrvatskoj u radoblju od 2011. do 2014. godine. Trenutno u Republici
Hrvatskoj posluje 13 banaka u domaćem vlasništvu, dok je preostalih 17 banaka u većinskom
vlasništvu stranih dioničara čiji je udio u ukupnoj imovini svih banaka bio dominantan,
odnosno iznosio je 90% u 2014. godini. Broj banaka je u promatranom periodu, u domaćem
državnom vlasništvu, konstantan te u tu skupinu banaka pripadaju Hrvatska poštanska banka i
Croatia banka. Imovina banaka u domaćem vlasništvu se smanjila u zadnjoj promatranoj
godini u odnosu na 2013. godinu. Udio imovina banaka u domaćem državnom vlasništvu je
ostala na istoj razini, dok se imovina banaka u domaćem privatnom vlasništvu smanjila za
0,4%.
Iz ovih podataka je vidljivo kako je hrvatski bankarski sustav visoko koreliran utjecajem
stranog kapitala, a to zasigurno znači da su strane financijske institucije promijenile strukturu
bankovnog sustava i utjecale na njegov razvitak. Jedan od najznačajnijih učinaka ulaska
stranih banaka u Hrvatsku jest taj što su strane banke, ušavši u vlasničku strukturu neke od
banaka, postupno zatim stjecale udjele u vlasničkim strukturama drugih, najčešće manjih
banaka te onda s vremenom te manje banke pripajali (Šubić, 2009).
Tablica 1: Vlasnička struktura banaka i udio njihove imovine u imovini svih banaka u
Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2011. do 2014. godine
2011. 2012. 2013. 2014.
Broj
banaka
Udio Broj
banaka
Udio Broj
banaka
Udio Broj Udio
banaka
Domaće vlasništvo 15 9,4 15 9,9 14 10,3 13 10,0
Domaće privatno
vlasništvo 13 4,8 13 5,2 12 5,1 11 4,7
Domaće državno
vlasništvo 2 4,5 2 4,8 2 5,3 2 5,3
Strano vlasništvo 17 90,6 16 90,1 16 89,7 17 90,0
Ukupno 32 100 31 100 30 100 30 100
Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, 2014.
17
Među bankama koje su u stranom vlasništvu, šest banaka su kontrolirali austrijski dioničari, a
imovina tih banaka činila je 60,5% ukupne imovine svih banaka. Zatim dioničari iz Italije su u
svome vlasništvu držali četiri banke čiji je udio u ukupnoj imovini svih banaka iznosio 18,3%.
3.2. Aktiva banaka u Republici Hrvatskoj
Aktiva je sva imovina jedne banke iskazana u njenoj bilanci te pokazuje u što su uložena
financijska sredstva banke. Stavke aktive imaju protustavku u pasivi banke (HNB, 2015). Na
grafikonu 2 je prikazana ukupna imovina banaka u Republici Hrvatskoj u periodu od 2005.
godine do 2014. godine.
Grafikon 2: Ukupna imovina banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do
2014. godine
Izvor: izradila autorica prema SPF, HNB, 2015.
Iz grafikona se može primjetiti kako ukupna imovina banaka od 2005. godine, kada je iznosila
260,3 mlrd. HRK, do 2011. godine, kada je iznosila 406,9 mlrd. HRK, konstantno raste, a od
2007. godine, kada je uvedena mjera upisa obveznih blagajničkih zapisa HNB-a za banke čija
aktiva raste po stopi višoj od dopuštene, aktiva banaka raste usporenim tempom.
Četvrta uzastopna godina u kojoj je gospodarska aktivnost padala ili stagnirala, ostavila je
dosta posljedica na poslovne aktivnosti bankarskog sektora te se posljedično tome u 2012.
godini po prvi puta nakon 1999. godine smanjila ukupna imovina banaka (HNB, 2014).
260,3
304,6
345,1 370,1 378,4
391,1 406,9 399,9 397,9 399,7
0
50
100
150
200
250
300
350
400
450
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
mlrd. HRK
Ukupna imovina banaka
18
Smanjenje imovine u 2013. godini bilo je posljedica više činitelja, od izlaska jedne banke iz
sustava i prodaje problematičnih potraživanja do regulatornih i metodoloških promjena (HNB,
2014).
Najznačajnija stavka unutar aktive banaka su krediti. Njihov udio u aktivi u promatranom
desetogodišnjem razdoblju, prema grafikonu 3, prelazi 50%. Od 2003. do 2010. godine njihov
udio je u konstantnom rastu, dok se lagani pad počinje bilježiti 2011. godine te se on nastavlja
i do zadnje promatrane 2013. godine. Do usporavanja kreditiranja stanovništva pod utjecajem
promjena na financijskom tržištu i smanjenja potražnje dolazi u 2008. i 2009. godini te
sukladno tome, u navedene dvije godine, zabilježen je jednaki udio kredita u ukupnoj imovini.
U 2012. godini HNB je poduzimao niz poticajnih mjera kako bi olakšao dostupnost kredita
privatnom sektoru. Međutim, unatoč tim mjerama bilježi se smanjena potražnja za kreditima,
kao i nastavak nesklonosti banaka prilikom preuzimanja novih rizika.
Grafikon 3: Struktura aktive banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003. do
2013. godine
Izvor: izradila autorica na temelju godišnjih Biltena o bankama, HNB, 2003.-2013.
Gotovina i depoziti kod HNB-a do 2006. godine imaju uzlazni trend, zatim se njihova
količina smanjuje te 2008. godine imaju najmanju vrijednost. Depoziti kod banaka se
smanjuju od 2003. do 2006. godine, zatim u sljedećoj bilježe porast i nakon 2007. godine
ponovno smanjenje sve do zadnje promatrane 2013. godine. Vrijednosni papiri nemaju
konstantan trend kretanja, ali može se primjetiti da u periodu od 2008. do 2012. godine,
bilježe lagani pad. U 2012. godini porast vrijednosti navedene stavke najvećim dijelom se
zasnivao na trezorskim zapisima Ministarstva financija.
13,7 15,2 16,5 16,3 14,9 11,5 12,6 12,1 13 12,8 12,9
15,3 14,5 8,9 8,5 10,2 9,6 8,7 7,7 6,6 6 5,4
53,8 54,6 58,4 61,6 62,7 66,7 66,7 68,3 68 67 66,3
9,1 10,5 10 8 7 6,7 6,7 6,4 6,1 8 7,5
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Vrijednosni papiri
Krediti
Depoziti kod banaka
Gotovina i depoziti kod
HNB-a
%
19
3.3. Koncentracija hrvatskog bankarskog tržišta
U bankarskom poslovanju nameću se razna pitanja o pružanju usluga potrošačima i
zadovoljavanju njihovih potreba te sve važnije postaje pružiti brzu i kvalitetnu uslugu, a to za
mnoge od njih postaje problem i opterećenje.
Banke su usmjerene na istu tehnologiju, a susreću sa sa silama globalizacije i tehnoloških
izmjena, te moraju ulagati visoke iznose u vlastiti informatičko-tehnološki sustav.
Elektronička revolucija također iscrpljuje tradicionalnu ulogu banke kao posrednika između
uzajmljivača i pozajmljivača novčanih sredstava te smanjuje bankarske prihode. Tako su
banke prisiljene na nužno i često puta hitno smanjivanje troškova pa koncentracija s drugom
bankom postaje privlačna opcija (Petrović, Ružić, 2001).
Bankarsko tržište u Republici Hrvatskoj karakterizira visoki stupanj koncentracije. Pod
pojmom koncentracija sažeto se može zaključiti da se radi o nekom obliku povezivanja
banaka kojim one dolaze pod zajedničku kontrolu te se među njima stvara određeni stupanj
ekonomskog zajedništva koji do trenutka udruživanja nije postajao jer su banke djelovale,
pravno i ekonomski gledano, kao samostalni subjekti (Šubić, 2009). Postoje mjere
koncentracije koje prikazuju udio nekog poduzeća na tržištu i daju pojednostavljeni prikaz
realnog stanja poduzeća na tržištu.
Najčešće korištene mjere, odnosno indeksi koncentracije su Herfindahl-Hirschmanov indeks i
koncentracijski omjer koji se izračunavaju i publiciraju u Biltenima Hrvatske narodne banke.
Hrvatska se nalazi ispod europskoga prosjeka prema pokazateljima koncentracije u
bankarstvu za referentnu skupinu „malih“ zemalja. To znači da su pokazatelji koncentracije
banaka u Hrvatskoj niži od očekivanih vrijednosti u europskome kontekstu kada se uzme u
obzir utjecaj stupnja ekonomskog razvitka (koji ima negativan učinak na koncentraciju: što je
viši stupanj razvoja, koncentracija je manja) i veličine zemlje (koja također ima negativan
učinak: koncentracija je veća u manjim zemljama) (HUB analiza, 2007).
Koncentracijski omjer stavlja naglasak na “k” najvećih banaka, a zanemaruje utjecaj manjih
banaka na tržištu. Najpoznatiji je način mjerenja industrijske koncentracije izračun relativnog
tržišnoga udjela i/ili temeljnog kapitala nekoliko najvećih banaka (Tipurić, Kolaković,
Dumičić, 2002).
20
Obično se računa udio imovine najvećih banaka u ukupnoj imovini bankarske industrije.
Omjer se kreće u rasponu od 0 do 1, približavajući se vrijednosti 0 kad je na tržištu prisutan
beskonačan broj jednakih banaka (uz pretpostavku da je izabrani k iznimno malen u odnosu
na ukupan broj banaka), dok vrijednost 1 poprima kad zbroj k broja banaka čini kompletnu
bankarsku industriju. Zbog lakše interpretacije dobiveni se koncentracijski omjer najčešće
množi s brojem 100 te se tumači kao postotak udjela na određenom tržištu (Ljubaj, 2005).
Formula za izračun koncentracijskog omjera:
Iz grafikona 4 se može primjetiti da udio imovine dvije najveće banke u ukupnoj imovini
banaka iznosi nešto više od 40%, međutim kad se u omjere uzmu u obzir četiri najveće banke,
taj udio u imovini iznosi preko 60% udjela u ukupnoj imovini banaka.
Udio imovine dvije najveće banke od 2007. godine sve do zadnje promatrane 2014. godine
bilježi konstantan rast, dok udio četiri najveće banke od 2007. do 2012. godine je u
konstantnom rastu, dok u 2013. počinje bilježiti manji pad u udjelu u ukupnoj imovina banaka
u Republici Hrvatskoj.
Grafikon 4: Udio imovine dvije (četiri) najveće banke u ukupnoj imovini banaka u
Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2014. godine
Izvor: izradila autorica prema SPF, HNB, 2015.
43 41,3 40,09 41,6 41,7 42 42,3 43,3 43,4 43,5
64,9 64,1 63,9 64,8 65,2 65,3 66,4 66,9 66,8 66,8
0
10
20
30
40
50
60
70
80
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
Dvije najveće banke Četiri najveće banke
%
21
U izračun Herfindahl-Hirschmanov indeksa (HHI) uključuju se sve banke te on zapravo pruža
bolju informaciju nego koncentracijski omjer. Osim toga, HHI stavlja veći naglasak na
najveće banke jer se tržišni udjeli kvadriraju. HHI se kreće u rasponu od 1/n do 1, s time da
najnižu vrijednost, koja je jednaka recipročnoj vrijednosti broja banaka, doseže kada su sve
banke na tržištu jednake veličine. U slučaju monopola HHI se približava vrijednosti 1. Indeks
se može prikazati i u drugačijem rasponu, tako da maksimalna vrijednost bude 100 ili 10000
(Ljubaj, 2005).
HHI se računa prema formuli:
²
Budući da se smatra da nekoncentrirane industrije imaju HHI koncentracije manji od 1.000, a
visoko koncentrirane preko 1.800, može se zaključiti da je tržište srednje koncentrirano s
obzirom na navedene podatke u grafikonu 5 za razdoblje od 2005. do 2014. godine kada se
vrijednost Herfindahl-Hirschmanovog indeksa kreće između 1.200 i 1.500.
Grafikon 5: Herfindahl-Hirschmanov indeks za banke u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2005. do 2014. godine
Izvor: izradila autorica prema SPF, HNB, 2015.
Povećanje koncentracije bankovnog sustava u zadnjem promatranom periodu, može se
protumačiti otvaranjem stečaja nad velikim brojem banaka te ponekim pripajanjem manjih
bankovnih institucija.
1357,9
1296,5 1277,7
1308,9
1366,4 1361,7
1400,6
1427,2 1440,5
1429,6
1150
1200
1250
1300
1350
1400
1450
1500
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
Sve banke
22
Broj banaka manje veličine se konstantno smanjuje, međutim zadržavanje njihovog broja na
relativno visokoj razini, održalo je HHI koncentracije na umjerenoj razini. Grafikon 6
prikazuje HHI za imovinu, dane kredite i primljene depozite u Republici Hrvatskoj u periodu
od 2004. godine do 2013. godine.
Grafikon 6: Herfindahl-Hirschmanov indeks za imovinu, dane kredite, primljene
depozite u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, HNB, 2004.-2014.
Na kraju 2013. godine on iznosi 1440, što je za samo 0,9% više nego u odnosu na prethodnu
2012. godinu. Značajniji porast bilježi HHI za dane kredite (neto) za 1,3%, dok se HHI za
depozite vrlo blago smanjio i bio najniži među tri promatrane vrijednosti.
Grafikon 7 prikazuje udio imovine, kredita i depozita najvećih banaka u ukupnoj imovini,
kreditima i depozitima u Republici Hrvatskoj u 2013. godini. Posljedica razduživanja i
smanjivanja imovine dijela vodećih banaka je smanjenje HHI za depozite, zbog čega dolazi i
do blagog pada udjela prvih pet banaka u ukupnoj imovini. Međutim, taj udio je zadržao
visoku vrijednost od 74,4% na kraju 2013. godine te zajedno sa udjelima preostalih
promatranih grupa upućuju na znatnu koncentriranost bankovnog sustava.
Ova razina koncentriranosti bankovnog sustava je tipična za manje zemlje i zemlje čija su
gospodarstva prošla proces tranzicije (Bilten o bankama, 2012).
1.000
1.050
1.100
1.150
1.200
1.250
1.300
1.350
1.400
1.450
1.500
1.550
2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. VI. 2013.
Imovina Primljeni depoziti Dani krediti
23
Grafikon 7: Udjeli imovine, kredita i depozita najvećih banaka u ukupnoj imovini,
kreditima i depozitima svih banaka u Republici Hrvatskoj u 2013. godini
Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, HNB, 2014.
Prema navedenim podacima, nameće se logično pitanje posljedica ovog rastućeg trenda
koncentracije. Međutim, odgovor je dvojakog karaktera budući da s jedne strane klijenti mogu
imati koristi od koncentracija u vidu jeftinijih proizvoda i usluga i većih pasivnih kamatnih
stopa. S duge strane, na hrvatskom bankarskom tržištu prevladavaju banke u stranom
vlasništvu i problem nastaje ako se velike banke počnu ponašati po principu „to big to fail“
(prevelike da bi propale) i posljedično tome preuzimati veću razinu rizika nego što zapravo
mogu, računajući na pokriće od strane države.
Prikazani trendovi koncentracije nikako ne idu u prilog opstanku malih banaka. Velike banke
koje se svojim poslovanjem ističu na hrvatskom bankarskom tržištu, žele širiti svoj tržišni
udio, postaju sve veće i pridobivaju sve više klijenata te tako utječu na poslovanje malih
banaka kojima ne preostaje puno prostora za daljni napredak i razvitak.
43,0 43,8 42,8
74,9 76,5 74,8
92,6 93,5 92,3
0
20
40
60
80
100
Udio imovine u ukupnoj imovini Udio danih kredita u ukupnim
danim kreditima
Udio primljenih depozita u
ukupnim primljenim depozitima
%
Dvije najveće banke Prvih pet najvećih banaka Prvih deset najvećih banaka
24
3.4. Pokazatelji poslovanja banaka u Republici Hrvatskoj
Zarada ili dobit je primarni cilj poslovanja svake poslovne banke, no tek pod uvjetom da su u
svakom trenutku sposobne izvršiti sve dospjele obveze te barem očuvati vrijednost uloženog
kapitala dioničara. Međutim, profitabilnost i uspješnost poslovanja banaka nije važna samo
njihovim dioničarima, upravama, zaposlenima i komitentima već i cjelokupnoj javnosti, a s
obzirom na u znanosti i praksi poznate tzv. pozitivne i negativne eksternalije njihova
poslovanja. Nakon razdoblja njihova redefiniranja, restrukturiranja i rehabilitacije, bankovni
sustav u Republici Hrvatskoj, kao uostalom i u drugim zemljama, očekivano upravlja s
najvećim dijelom ukupne nacionalne štednje, stoga se od njega opravdano očekuje da svojim
kreditnim i drugim aktivnostima ne teži samo ostvarivanju interesa svojih vlasnika već da
podupire i razvoj cjelokupnog hrvatskog gospodarstva (Pejić-Bach, Posedel, Stojanović,
2009).
Prema zadnjem Biltenu o bankama (2014) poslovanje kreditnih institucija je bilo narušeno s
obzirom na nepovoljno ekonomsko okruženje. Kreditna aktivnost prema privatnom sektoru je
bila slaba jer su banke pojačale oprez pri kreditiranju, a i samo potraživanje stanovništva je
bilo znatno smanjeno. Poslovni rezultati banaka su bili opterećeni poraslim troškovima
rezerviranja za gubitke u kreditnim portfeljima.
Kao što je vidljivo iz grafikona 8, depoziti uz kredite su stavke koje imaju najveći udio unutar
pasive banaka. Depoziti od 2008. godine imaju spori trend rasta, izuzevši 2012. godinu kada
je zbog razduživanja prema maticama, bio zabilježen pad depozita od 2%. Depoziti su u 2013.
godini iznosili 282,8 mlrd. kuna te su bilježili porast od 2,5% u odnosu na 2012. godinu.
Međutim, stopa porasta ostvarena u toj godini bila je najslabija u zadnjih 16 godina i na
njezinu visinu je utjecalo razduživanje banaka prema domaćim financijskim institucijama i
usporavanje porasta depozita stanovništva.
Unatoč navedenom, depoziti stanovništva su i dalje najstabilniji i najveći izvor financiranja
banaka s udjelom od 52,6% u ukupnim izvorima. Porast udjela depozita stanovništva,
djelomice je rezultat smanjenja depozita ostalih sektora i to u prvom redu depozita trgovačkih
društava, a zatim depozita stranih i domaćih financijskih institucija.
25
Grafikon 8: Obveze i kapital banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od
2007. do 2013. godine
Izvor: Bilten o bankama, HNB, 2014.
Ukupni kapital banaka tijekom 2013. godine bilježi najmanji iznos u posljednjih 15 godina,
ali unatoč tome ostaje na visokoj razini u pasivi banaka te u zadnjoj promatranoj godini iznosi
14%. Samom smanjenju kapitala najviše je pridonijela dobit tekuće godine, koja je bila niža
za 81,1% u odnosu na 2012. godinu, također dodatne utjecaje imale su isplate dividendi i
izlazak jedne banke iz sustava.
Nakon blagog smanjenja u 2012. godini, dani krediti banaka skromno su porasli u 2013.
godini. Kreditni rast bio je usmjeren na veće i stabilnije klijente, posebno na one iz javnog
sektora. U 2013. godini kreditni portfelj bio je izložen izvanrednim utjecajima koji su imali
snažan učinak na njegovu visini i iskazanu kvalitetu te strukturu promatranu po
institucionalnim sektorima (Bilten o bankama 2014).
Kao što je vidljivo iz grafikona 9, banke su pretežito bile usmjerene na kreditiranje državnih
jedinica te je njihov udio u strukturi kredita izrazito visok i imaju uzlazni trend kretanja, a u
razdoblju od 2008. godine do zadnje promatrane godine taj se udio povećao za 7 postotnih
bodova.
Suprotan trend, odnosno negativan trend bilježi sektor stanovništva, čiji se udio smanjio za 7
postotnih bodova u istom periodu jer dolazi do smanjenja potražnje stanovništva za kreditima
u nestabilnim recesivnim uvjetima gospodarstva. Što se tiče kredita prema trgovačkim
društvima, njihov udio se nije značajno mijenjao.
26
Grafikon 9: Stope promjena kredita banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004.
do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema HNB, 2004.-2014.
Narušavanje kvalitete kredita banaka nastavljeno je malo snažnijom dinamikom, što je
posljedica višegodišnjih nepovoljnih gospodarskih kretanja, koja umanjuju mogućnost naplate
bankovnih kredita. Grafikon 10 prikazuje udio djelomično nadoknadivih i nenadoknadivih
kredita banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2008. do 2013. godine.
Grafikon 10: Udio djelomično nadoknadivih i potpuno nenadoknadivih kredita banaka
u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2008. do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, HNB, 2008.-2014.
Najveći udio u djelomično nadoknadivim i potpuno nenadoknadivim kreditima u razdoblju od
2008. do 2013. godine, nedvojbeno imaju trgovačka društva, zatim ih slijede dani krediti
stanovništvu. Djelatnost građevinarstva je najveći izvor rizika bankama, te više od četvrtine
ukupnog iznosa trgovačkim društvima odnosilo na tu djelatnost u skupini B i C.
-25
-15
-5
5
15
25
35
45
55
2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. VI. 2013.
%
Trgovačka društva Stanovništvo Državne jedinice Ukupno
58 62,6
65,6
58,2 58,1
67,8
40,1 34,8
32,2 30,4 30,3 30,5
1,4 2,4 2 1,1 1,4 1,5
0
10
20
30
40
50
60
70
80
2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Državne jedinice Trgovačka društva Stanovnišvo Ostali sektori
%
27
Unutar svih vrsta kredita stanovništvu bilježilo se pogoršanje kvalitete, a stambeni krediti su
bili glavni uzrok ukupnom kretanju pokazatelja.
Kao što je vidljivo iz grafikona 11, najveći udio u strukturi izvora financiranja banaka
zauzimaju depoziti i to čak preko 80% ukupnih izvora. Njihov uzlazni trend je primjetan kroz
sve promatrane godine. Zatim ih slijede krediti, čiji se udio kroz godine smanjuje te u zadnjoj
godini iznose 12,6%.
Grafikon 11: Struktura izvora financiranja banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju
od 2010. do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, HNB, 2010.-2014.
Izdani podređeni i hibridni instrumenti zauzimaju neznatni udio u stukturi izvora financiranja
i to manji od 2%, dok izdani dužnički vrijednosni papiri imaju udjele koji se kreću oko 0,1%.
Glavni izvori prihoda banaka su prihodi od kamata. Većina kamatnih prihoda dolazi od
kredita koje su banke dale drugim subjektima, ali banke također ostvaruju kamatne prihode i
ulaganjem u vrijednosnice i depozite kod drugih banaka. Osim već navednih kamatnih
prihoda, znatan dio prihoda banaka se odnosi na nekamatne prihode, odnosno na prihode od
provizija i naknada nakon čega slijede i ostali nekamatni prihodi.
Kamatni rashodi, čine najveći dio rashoda banaka te oni obuhvaćaju kamate isplaćene po
osnovi kredita, depozita i vrijednosnih papira kojim su banke financirale svoje poslovanje.
Osim toga i nekamatni rashodi (među kojima najveći udio imaju opći administrativni troškovi
i amortizacija) zauzimaju veliki dio rashoda banaka.
83,3 83,9 84,1 85,9
15,4 14,7 14,4 12,6
1,2 1,5 1,4 1,4
0
20
40
60
80
100
120
2010. 2011. 2012. 2013.
Depoziti Krediti Izdani dužnički vrijednosni papiri Izdani podređeni i hibridni instrumenti
%
28
Najveću promjenu u računu dobiti i gubitka banaka pokazao je kamatni prihod. To se
dogodilo primarno pod utjecajem rasta poteškoća u naplati kredita. Dio smanjenja kamatnih
prihoda, nadoknađen je uštedama na troškovima, ponajprije razduživanjem na financijskim
tržištima i daljnjim smanjivanjem općih troškova poslovanja (Bilten o bankama, 2014).
Prema grafikonu 12, dobit banaka u promatranom razdoblju nije imala ujednačen trend
kretanja, međutim od 2011. godine bilježi negativan trend kretanja. Banke su ukupno u 2013.
godini ostvarile 726,1 mil. kuna dobiti što je čak za 78,4% manje od dobiti ostvarene u 2012.
godini. Troškovi ispravka vrijednosti i rezerviranja snažno opterećuju neto prihod iz
poslovanja te u 2013. godini iznose 6.176,1 mil. kuna što je u odnosu na 2012. godini porast
od čak 62,8%, a najveći uzrok tog porasta su regulatorne promjene, odnosno pooštrena pravila
klasifikacije plasmana. Zbog starenja neprihodonosnog portfelja ovi troškovi će i dalje
opterećivati poslovne rezultate banaka.
Grafikon 12: Dobit banaka prije oporezivanja u Republici Hrvatskoj u razdoblju od
2007. do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, HNB, 2007.-2014.
Operativni prihod u 2013. godini je iznosio 14.391,7 mil. kuna, što je za 3,1% manje u odnosu
na 2012 godinu, zbog smanjenja neto kamatnog prihoda. On je zadržao visoku vrijednost od
70,6% u operativnim prihodima i zrcalio udio tradicionalnih bankarskih poslova, odnosno
depozitno-kreditno poslovanje (Bilten o bankama, 2014).
5105
5737
4215 4303
4660
3359
726
0
1000
2000
3000
4000
5000
6000
7000
2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Dobit banaka (prije oporezivanja)
29
Trend jačanja udjela niskorizičnih i manje izdašnih plasmana (poput plasmana državnim
jedinicama i najvećim klijentima) je nastavljen i zapravo odražava pojačani oprez banaka, ali i
smanjenu potražnju stanovništva (HNB, 2013). Kamatni prihod je smanjen za 7,6% zbog
otežane naplativosti plasmana u uvjetima nižih kamatnih stopa i slabog rasta kreditne
izloženosti. Najvažniji učinak na sam pad kamatnih prihoda, imao je pad kamatnih prihoda od
kredita koji je zabilježen kod svih sektora, a posebice u sektoru trgovačkih društava.
Banke su veliki pad kamatnih prihoda uspjele nadoknaditi nižim kamatnim troškovima, koji
su se smanjili za 9,8% u odnosu na 2012. godinu, a u tome im je uvelike pomoglo
razduživanje na financijskom tržištu i padu kamatnih stopa na depozite.
Gubitke (prije oporezivanja) imala je polovica banaka, odnosno njih 15, u ukupnoj vrijednosti
od 1,2 mlrd. kuna.
Analiza profitabilnosti je temelj analize poslovanja banaka, a pokazatelji ROAA i ROAE su
najbolji indikatori uspješnosti poslovanja banaka.
Stopa profitabilnosti prosječne imovine banke (ROAA) računa se kao omjer neto dobiti i
prosječne ukupne imovine. ROAA je računovodstvena stopa prinosa na aktivu banke, tj. na
ukupnu prosječnu imovinu kojom upravlja menadžment banke. (Pejić-Bach, Posedel,
Stojanović, 2009). Ovaj pokazatelj zapravo prikazuje koliko menadžment banke ostvaruje
kuna neto dobiti na sto kuna aktive.
Stopa profitabilnosti prosječnog dioničarskog kapitala, odnosno, ROAE banke izračunava se
kao omjer neto dobiti i prosječnog dioničarskog kapitala. Vlasnicima banke ova mjera govori
koliku je dobit menadžment banke ostvario po kuni njihova udjela u kapitalu banke. ROAE se
izračunava na temelju knjigovodstvene, a ne tržišne vrijednosti dioničarskog kapitala banke
(Pejić-Bach, Posedel, Stojanović, 2009).
Grafikon 13 prikazuje kako je nakon dvije godine blagog oporavka, u 2012. godini došlo do
pada pokazatelja profitabilnosti, a u 2013. godini pad je bio još izrazitiji. ROAA i ROAE
spustile su se na najnižu razinu zabilježenu od 1998. godine, kada je bankovni sustavi bio u
krizi. Tako da ROAA je iznosila 0,2%, a ROAE 0,9%. Pad profitabilnosti u 2013. godini bio
je ponajprije posljedica rasta troška rizika, a zatim i smanjenja neto kamatne marže.
30
Grafikon 13: Profitabilnost prosječne imovine (ROAA) i profitabilnost prosječnog
kapitala (ROAE) banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, HNB, 2007.-2014.
Iako na vrijednosti ovih pokazatelja djeluju i eksterne varijable (npr. regulatorna ograničenja,
monetarna i fiskalna politika), oni su općeprihvaćeni pokazatelji uspješnosti rada uprave
banke iz sljedećih razloga (Pejić-Bach, Posedel, Stojanović, 2009):
1. Neto dobit je razlika između ostvarenih ukupnih prihoda i troškove banke u određenom
razdoblju, što je u izravnoj vezi s poslovnom politikom banke koju utvrđuje uprava i nadzire
njezino provođenje;
2. ROAA je u prvom redu određena strukturom aktive banke i njezinom sposobnošću da
generira prihode i dobit, dok je ROAE uz spomenuto određena i visinom multiplikatora
dioničarskog kapitala, što je također izravna odgovornost uprave banke.
Prema stajalištu Europske središnje banke profitabilnost je prva linija obrane banaka od
nepredviđenih gubitaka, zato jer osnažuje kapitalnu poziciju i poboljšava buduću
profitabilnost kroz ulaganja zadržane dobiti.
1,6 1,6 1,1 1,1 1,2
0,8 0,2
10,9
9,9
6,4 6,5 6,9
4,8
0,9
0
2
4
6
8
10
12
2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
ROAA
ROAE
%
31
3.5. Regulatorni okvir poslovanja banaka u Republici Hrvatskoj
Stabilni financijski sustav utječe na gospodarski rast zemlje te je sustav regulacije banaka
izuzetno važan za postizanje financijske stabilnosti i sigurnosti. Bankarski sektor je jedan od
najreguliranijih sektora, budući da se radi o području od posebnog društvenog interesa. Tako
u Zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci (NN 75/08, 54/13) kao temeljni zadaci ističu se upravo
regulacija i nadzor bankovnog poslovanja preko raznih regulatornih mjera kako bi se očuvala
efikasnost poslovanja te indirektno stabilnost cijelog gospodarstva. Regulacijom se želi
osigurati solventnost, likvidnost banaka, te izgraditi konkurentniji financijski sustav. Samom
pojavom financijske krize pojavila se potreba za strožim nadzorom i regulatornim sustavom.
3.5.1. HNB – regulator hrvatskog bankovnog sustava
Hrvatska narodna banka zadužena je za nadzor nad bankama od samog stjecanja
samostalnosti Republike Hrvatske te donošenja Zakona o Narodnoj banci Hrvatske i Zakona o
bankama i štedionicama, a zbog promjena u bankarskom sektoru i potrebe za dodatnom
regulacijom poslovanja banaka te su zakone vrlo brzo zamijenili novi zakoni i propisi. U
travnju 2001. donesen je novi Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci (NN, br. 36/01) kojim se, uz
posebno isticanje samostalnosti i neovisnosti Hrvatske narodne banke, u poslove iz njezine
nadležnosti ubraja i nadziranje poslovanja banaka. Zbog potrebe proširivanja ovlasti Hrvatske
narodne banke u nadzoru banaka 1998. godine donesen je Zakon o bankama (NN, br. 161/98)
kojim se utvrđuje da HNB nadzire zakonitost poslovanja banaka, ocjenjuje sposobnost banaka
da upravljaju rizicima u poslovanju i donosi mjere za uklanjanje utvrđenih nezakonitosti i
nepravilnosti. Razvoj bankarstva, ulazak stranih banaka na domaće tržište te izlazak domaćih
banaka na strana tržišta, no, prije svega, pridruživanje europskim integracijama razlog su
sastavljanja i donošenja novog Zakona u bankama u srpnju 2002. godine (HNB, Supervizija,
2015).
Hrvatska narodna banka ima i poseban sektor bonitetne regulative i nadzora banaka, koji
usklađuje postojeće bonitetne regulative s međunarodnim standardima supervizije, ali i donosi
nove regulative. Zatim usklađuje analize financijskih izvješća i podataka pojedinačnih
banaka, vrši izravni nadzor nad poslovanjem banaka, podružnica i predstavništava stranih
banaka u Republici Hrvatskoj. Također obavlja poslove analize podataka i pokazatelja te
izrađuje standardna izvješća na razini bankovnog sustava Hrvatske (HNB, 2015).
32
Regulatorni okvir HNB-a je vrlo složen i može se reći da se sastoji od četiri glavna
regulatorna instrumenta.
Prvi instrument je prava obvezna pričuva, koja se obračunava na gotovo sve obveze bez
obzira na njihovo dospijeće. Trenutna stopa obvezne pričuve iznosi 12%. Osnovica za
obračun sastoji se od kunskog i deviznog dijela. Stopa, obuhvat i postupak održavanja mnogo
su puta mijenjani, ponajviše zbog promjene karaktera monetarne politike, ali i kreiranja,
odnosno povlačenja kunske i devizne likvidnosti (HNB, istraživanja, 2015).
Drugi instrument su minimalno potrebna devizna potraživanja koji obvezuje banke da
određeni postotak deviznih obveza održavaju u likvidnim deviznim potraživanjima i to
proizlazi iz štednje hrvatskog stanovništva u stranoj valuti. Kako središnja banka ne može
kreirati devize, poslovne banke moraju održavati velik dio svojih deviznih obveza u obliku
likvidnih deviznih sredstava da bi ih po potrebi mogle upotrijebiti. (HNB, 2015). Ovaj je
instrument također doživio brojne promjene stope i obuhvata.
Treća vrsta regulatornog zahtjeva, ukinuta 2008. godine, bila je granična obvezna pričuva,
koja se odnosila na zaduživanje poslovnih banaka u inozemstvu u razdoblju od 2005. godine.
Zahtjev je uveden kako bi se otežalo veliko inozemno zaduživanje poslovnih banaka kojim se
financira domaća kreditna ekspanzija. Stopa je postupno povećavana s 25% na 55% novoga
inozemnog duga poslovnih banaka. Tom je mjerom uspješno zaustavljen rast inozemnog duga
poslovnih banaka, a potaknute su znatne dokapitalizacije banaka (strane banke majke
povećale su kapital domaćih banaka da bi izbjegle izdvajanje granične pričuve, zbog čega je
iznimno narasla kapitaliziranost hrvatskih banaka) te izravno inozemno zaduživanje
poduzeća.
Zadnji regulatorni instrument odnosi se na obvezne blagajničke zapise. Poslovne banke koje
ostvaruju rast plasmana privatnom sektoru veći od dopuštenog obvezne su kupiti blagajničke
zapise HNB-a koji donose mali prinos, i to u iznosu od 75% osnovice rasta plasmana koji
premašuje dopuštenu stopu rasta. Mjera je uvedena 2003. godine, ukinuta 2004. godine te
ponovo uvedena 2006. godine. U oba je slučaja njome uspješno usporen rast domaćih kredita
u Hrvatskoj, dok su u drugim zemljama u regiji plasmani brže rasli.
Ukupni troškovi reglutornih mjera, izračunati kao postotni udio likvidnih sredstava u ukupnim
obvezama, vrlo su visoki i iznosili su oko trećine ukupnih obveza banaka.
33
Regulacija poslovanja banaka je uvijek bilo ključno pitanje koje se može promatrati sa dva
aspekta. Neki kritičari zapravo se ne slažu da bi se bankovno poslovanje trebalo regulirati jer
se tako postojeće banke štiti od ulaska novih konkurenata u sustav. Naime, u prilog toj tezi
iznosi se objašnjenje kako regulatori osim što postavljaju pravila poslovanja, nerijetko
ograničavaju ulazak novih banaka na tržište i time omogućavaju postojećim da ostvare
monopolističke naknade.
Međutim, dobro reguliranje poslovanja banaka može utjecati na povjerenje klijenata u banke
koji, kada su sigurni da središnja banka ispravno i redovito kontrolira poslovne banke,
povećavaju svoje aktivnosti sa bankom i vjeruju da su svoja sredstva ostavili na sigurnom
mjestu. Sva regulatorna pravila su u osnovi skup zaštitnih mehanizama s naglaskom na
preventivnom djelovanju, koji uz organizacijski ustrojene procedure i postupke te sustav
internih kontrola trebaju osigurati maksimalnu zaštitu malih štediša, deponenata i općenito
vjerovnika banke što sve u konačnici pozitivno utječe na stabilnost bankovnog i gospodarskog
sustava (Miletić, 2008).
Također, promatrajući regulaciju s aspekta likvidnosti kao i solventnosti banaka, ona služi
kako bi sve banke imale i zadržale zadovoljavajuću količinu likvidnih sredstava koja će služiti
za pokrivanje dospjelih obveza. Bez postojanja regulacije tog područja, vrlo lako bi se moglo
dogoditi da klijenti koji ne uspiju doći do svojih sredstava u banci, izgube povjerenje u njih i
krene uništavajući juriš drugih komitenata na banke, koji dovodi do insolventnosti banke ako
ne uspije osigurati likvidna sredstva kako bi ispunila zahtjeve svojih klijenata.
Budući da poslovanje regulatora iziskuje razne troškove postavlja se pitanje do koje mjere
treba razvijati ulogu regulatornog tijela kako taj kontrolni aparat ne bi postao preskup s
aspekta ljudskih resursa, s aspekta administracije i s aspekta sredstava koje banke moraju
izdvajati kao mjeru koju propisuje nadzorno tijelo sve u svrhu zaštitnog mehanizma za
potrebe očuvanja stabilne monetarno-kreditne politike (Proklin, Šubić, Zima, 2010).
34
3.5.2. Baselski sporazumi i implikacije na bankovni sustav
Financijska kriza koja je potresla cijelo gospodarstvo kao i bankarski sektor otvorila je pitanje
stabilizacije cjelokupnog sustava te se kao odgovor nametnula ideja o postrožavanju
regulatornih zahtjeva. Baselski komitet za bankarsku superviziju 2009. godine objavljuje prvu
verziju mjera bankarskih reformi pod nazivom Basel III. koji unaprijeđuje postojeći okvir
Basel II. i Basel I.
Prihvaćanje Bazelskih standarda nije dužnost nego slobodan izbor, međutim zemlje članice
Europske unije su dužne uskladiti svoje poslovanje s ovim standardima jer je Europska unija
donijela Direktivu kojom sve zemlje članice, kao i one koje to žele postati, imaju obvezu
poslovati prema standardima Basela.
Ciljevi Basela I. bili su: osiguranje dovoljno kapitala kako bi se apsorbirali gubici i time
spriječile pojave sistemskih rizika te stvaranje jedinstvenih pravila poslovanja na
međunarodnoj razini kako bi se izbjegli konkurencijski sukobi (Živko, Kandžija, 2014).
Smatralo se da se problem upravljanja drugim rizicima u poslovanju banke riješava
adekvatnim pokrivanjem kreditnog rizika te komitet razvija nove pristupe mjerenja rizika,
pomoću kojih se adekvatnost kapitala pokušava vezivati s bitnim elementima bankarskog
rizika. Isto tako se želi poboljšati i unaprijediti bankarske sustave upravljanja rizicima kao i
sposobnost djelatnika koji se bave upravljanjem rizicima unutar bankovnog poslovanja.
Stopa adekvatnosti kapitala banke koje je izračunata prema Baselu I. ne mora biti dovoljno
dobar indikator njezine adekvatnosti kapitala te su zbog toga predložene izmjene standarda za
regulaciju kapitala. Ciljevi novog standarda, donesenog 2001. godine poznatijeg kao Basel II.
bili su (Živko, Kandžija, 2014):
1. unaprijeđenje sigurnosti i stabilnosti financijskog sustava s tim da novi sustav treba
održavati najmanje tekuću razinu ukupnog kapitala (8% minimalnog jamstvenog
kapitala);
2. stvaranje uvjeta za osiguranje konkurentske jednakosti banaka;
3. stvaranje šireg pristupa raspoređivanju rizika (kreditni, tržišni, operatvni rizici);
4. razvijanje prikladnih pristupa određivanju adekvatnosti kapitala koji reflektiraju
osjetljivost na stupanj rizične izloženosti banke u njezinim pozicijama i aktivnostima.
35
Koncept se temelji na tri stupa, od kojeg se prvi stup odnosi na minimalnu adekvatnost
kapitala koja izražava sposobnost banke da apsorbira rizike kojima je izložena u svome
poslovanju. Izmjene se odnose na to da se aktiva prilikom izračuna minimalne adekvatnosti
kapitala ne ponderira samo kreditnim već i tržišnim i operativnim rizikom.
Drugi stup se odnosi na bankarsku superviziju i temelji se na nekoliko smjernica kojima je
zajedničko obilježje nastojati utjecati na banke kako bi one prilagodile svoju adekvatnost
kapitala riziku koje su izložene tijekom poslovanja. Supervizija mora ocijeniti upravljaju li
banke dobro svojom adekvatnosti kapitala u odnosu na rizike kojima su u svojem poslovanju
izložene.
Baselski komitet kroz treći stup pokušava stvoriti i ohrabriti postojanje tržišne discipline
preko niza zahtjeva koji omogućuju tržišnim sudionicima dobivanje ključne informacije o
rizičnoj izloženosti banke i razini kapitaliziranosti. Na taj način svi sudionici na tržištu imaju
više informacija o izloženosti i upravljanju rizicima pojedinih banaka, što će u konačnici
rezultirati i zdravijim bankarskim sustavom.
Prema grafikonu 14, promatranjem kretanja adekvatnosti kapitala bankarskog sektora u
Republici Hrvatskoj, omjer kapitalne adekvatnosti pokazuje da su banke tijekom krize
zadržale visok stupanj stabilnosti. Dvije su male banke imale stope manje od zakonski
propisanog minimuma od 12%, a pojedine su male banke stope održale pretvaranjem
hibridnih instrumenata u kapital ili dokapitalizacijama u novcu.
Grafikon 14: Kretanje stope adekvatnosti jamstvenog kapitala banaka u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, 2014.
16,4
15,2
16,4 18,8
19,6
20,9
21,1
0
5
10
15
20
25
2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala
Stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala
%
36
Neprijeporno je da relativno nizak kapital banaka povećava njihovu ranjivost, produžuje
recesiju i otežava izlazak iz krize. Kod nisko kapitaliziranih banaka veća je vjerojatnost da
neće izdržati neki od šokova krize, pa će u najgorem trenutku morati prikupljati kapital. To će
pak odgoditi početak kreditnoga ciklusa. Također je neprijeporno da je uvođenje nove
regulacije Basel II neposredno prije krize kod najvećih banaka podržalo iluziju o mogućnosti
održavanja povijesno niskih kapitalnih omjera. Stoga je bilo posve logično da su regulatori
naumili zamijeniti regulaciju Basel II novom regulacijom Basel III (HUB analiza, 2007).
Problem vezan za primjenu regulative Basel II. je to da su banke prisiljene da u značajnoj
mjeri vežu dio izvora te da povećaju operativne troškove i investicije u informatičku
tehonologiju.
Basel III. pokušava ukloniti manjkavosti koje su uočene kod izražene osjetljivosti modela
interne ocjene kreditnog rizika i njegova pridonošenja procikličnosti te redefiniranju kvalitete
i kvantitete banaka do 2019. godine. Basel III. donosi više zahtjeve adekvatnosti kapitala,
strožija pravila definiranja kapitala i izračuna rizikom ponderirane aktive.
Nova regulativa uvodi dva nova pokazatelja (HUB analiza, 2010):
1) Omjer pokrića likvidnosti (Liquidity Coverage Ratio - LCR) - otpornost kratkoročnih
pozicija likvidnosti - od banaka se traži da imaju dovoljno kvalitetne likvidne imovine da se
održe u uvjetima 30-dnevnog stresnog scenarija koji određuju nacionalni regulatori;
2) Omjer neto stabilnih izvora (Net Stable Funding Ratio) - otpornost kroz duža vremenska
razdoblja - predstavlja dugoročni strukturni omjer koji se bavi neusklađenostima likvidnosti i
potiče banke da koriste stabilne izvore financiranja.
Učinak Basela III. na banke se očekuje kod manjih i slabijih banaka zbog problema u
osiguranju i dosezanju više razine kapitala. Rast kapitalnih zahtjeva za sobom nosi više
troškove financiranja, pritisak na marže banaka i njihov operativni kapacitet (Živko, Kandžija,
2014).
Prema podacima preuzetima sa stranica Privredne banke Zagreb procjenjuje se utjecaj Basela
III. na izračun stope adekvatnosti kapitala i upravljanje sustavom likvidnosti.
37
Procjena utjecaja promjena u izračunu stope adekvatnosti kapitala (Birov, 2011):
Prema svim relevantnim studijama postoji globalni nedostatak redovnog osnovnog kapitala
(CET1):
· BCBS (263 banke iz 23 države): do 2019. godine nedostaje 602 milijarde EUR kapitala;
· CEBS (246 banaka iz 21 države): do 2019. godine nedostaje 291 milijarda EUR kapitala.
Analiza utjecaja regulacije upravljanja sustavom likvidnosti (Birov, 2011): Prema svim
relevantnim studijama postoji globalni nedostatak kratkoročne likvidnosti (likvidnih
instrumenata):
· BCBS (263 banke iz 23 države): do 2019. godine nedostaje 1730 milijardi EUR;
· CEBS (246 banaka iz 21 države): do 2019. godine nedostaje 1000 milijardi EUR.
Također, postoji i globalni nedostatak dugoročne likvidnosti (izvora financiranja):
· BCBS (263 banke iz 23 države): do 2019. godine nedostaje 2890 milijardi EUR;
· CEBS (246 banaka iz 21 države): do 2019. godine nedostaje 1800 milijardi EUR.
Studija Međunarodnoga monetarnog fonda (MMF) govori da strahovi koji su se pojavili među
bankama zbog uvođenja Basela III. su neopravdani te navode: ”Čini se da banke imaju
sposobnost prilagoditi se regulatornim promjenama bez poteza koji bi naštetili širem
gospodarstvu.”
U studiji ističu da banke već sada povećavaju kapitalnu bazu zbog financijske krize koja je
zahvatila cijeli svijet i da bi posljedično tome trebale biti sposobne apsorbirati nešto više
troškove. Stručnjaci smatraju da će novi kapitalni zahtjevi poput povećanja osiguranih
depozita kao i stroža pravila za derivate, povećati trenutne razine kapitala banaka i pojačati
amortizere u nedostatku likvidnosti te neće znatnije smanjiti kreditiranje ili naštetiti globalnoj
ekonomiji.
Nova pravila, koja pooštravaju zahtjeve za kapitalom i likvidnosti, banke su oštro kritizirale
tvrdeći da će posljedica biti smanjen plasman kredita, a samim time i gospodarski rast.
Također, Institut za međunarodne financije smatra da će Basel III smanjiti svjetski BDP za
3,2% i povećati kamatne stope za petpostotnih bodova u SAD-u i Europi.
38
Ipak, bit će i kratkoročnog dodatnog troška te će nastati dodatni tranzicijski troškovi s
obzirom da će banke povećati kapital i likvidnost (Bašić, 2012). Procjenjuje se da je ukupan
manjak u kratkoročnom financiranju zbog novog omjer pokrića likvidnosti (LCR) oko 1,3
trilijuna € (Bank for International Settlements).
Sama primjena propisa Basela III, ne uključujući promjene velikih sistema, procjenjuje se da
će iznositi €45m - €70m po banci, isključujući unaprjeđenje rizika i financijskih sposobnosti,
kapitala, financiranja i upravljanja bilancom stanja. To je ekvivalentno 30%-50% troškova
Basela II (Jackson, 2015).
Prvi problem koji se javlja prilikom primjene novih odredaba je praćenje kreditnih statistika
kako bi se kapitalni rizik točno izračunao. Dakle, kako bi banke mogle pratiti kreditne
statistike, morat će investirati u nove računovodstvene sisteme ili pak modificirati postojeće.
Također, potrebni su dodatni djelatnici i često prilično skup software.
Sljedeći problem na koji se nailazi prilikom primjene Basela III. je sam ponder rizika čija će
promjena vrlo vjerojatno uzrokovati prekid hipotekarnih kredita u malim bankama. Kada
banka mora po novim uvjetima zadržati četverostruko više kapitala, postaje jednostavno
preskupa za tržište gdje drugi sudionici ne posluju pod istim uvjetima.
Primjenom Basela III. od malih banaka će se zahtijevati sakupljanje novih i često složenih
informacija kako bi mogle odrediti ponder rizika. Novi regulatorni okvir i teret koji s njim
dolazi utjecat će na povećanje troškova koji će se kroz godine višestruko povećati te utjecati
na ionako već oslabljenu profitabilnost malih banaka. Kao posljedica navedenim promjenama
također će se javiti veći troškovi posuđivanja, smanjenje dostupnosti kredita i bankarskih
usluga klijentima, malim poduzećima i lokalnim vlastima te nastavak procesa konsolidacije.
U uvjetima produljene recesije i rasta udjela problematičnih kredita, većina se vlasnika malih
i srednjih banaka sve teže nosi sa zaoštrenim regulatornim zahtjevima. O tome svjedoče i
učestale rošade u upravama banaka (Poslovni.hr, 2015).
Sve navedeno u potpunosti potvrđuje hipotezu da su novi regulatorni zahtjevi izvor novih,
dodatnih troškova u poslovanju malih banaka. Iako su nove regulatorne mjere donesene radi
jačanja stabilnosti bankovnog sustava, one ne upravljaju rizikom u bankarskom sektoru te čak
povećavaju razinu sistemskog rizika. Povećava se rizik likvidnosti, smanjuje se mogućnost
povećanja kapitala kroz privatne dionice te se smanjuje diverzifikacija bilance jer je povučena
cijela jedna klasa proizvoda iz ponude banaka.
39
4. MALE BANKE U REPUBLICI HRVATSKOJ
U ovom poglavlju analizirat će se male banke u Republici Hrvatskoj, odnosno njihovo
poslovanje, značaj i karakteristike malih banaka kao i koje posljedice nosi sa sobom sve
primjetniji proces okrupnjavanja u hrvatskom bankarskom sektoru.
4.1. Pojam i karakteristike malih banaka u Republici Hrvatskoj
Prema podjeli Hrvatske narodne banke, male banke su one čiji tržišni udio ne prelazi 1%
udjela u aktivi ukupnog hrvatskog bankovnog sustava. Takve banke su uglavnom lokalnog ili
regionalnog karaktera te su najčešće čvrsto povezane sa sredinom u kojoj djeluju. Njihova
glavna prednost je fleksibilnost s obzirom da u odnosu na velike banke imaju znatno manji
broj klijenata te češće izlaze u susret klijentima. Također, često mijenjaju svoju ponudu
prilagođavajući je postojećim klijentima i ujedno pokušavajući privući nove klijente (Štednja,
2011). Zadnjih nekoliko godina većina hrvatskih manjih banaka modernizirala je svoje
poslovanje kroz uvođenje elektroničkog poslovanja za klijente, modernizaciju web stranica i
šireći druge aspekte poslovanja. Određeni nedostatak ovih banaka može biti manji kapital
zbog kojeg moraju puno pažljivije birati svoje plasmane, ali isto tako zbog te činjenice često
nude veće kamate na štednju od velikih banaka.
Hrvatska narodna banka razlikuje tri vrste banaka - velike, srednje i male banke prema
kriteriju tržišnog udjela u aktivi bankovnog sustava:
· male banke su banke s tržišnim udjelom manjim od 1 posto;
· srednje banke su banke s tržišnim udjelom između 1 i 5 posto;
· velike banke imaju tržišni udio iznad 5 posto.
Broj malih banaka se konstantno smanjuje pod utjecajem procesa okrupnjavanja te, kao što se
može vidjeti iz tablice 2, trenutno posluje 21 mala banka na području Republike Hrvatske, što
je i dalje značajan broj s obzirom da srednjih banaka ima 3, a velikih 6. Međutim, kada se
uzme u obzir njihov udio u ukupnoj imovini svih banaka, primjećuje se da njihov udio iznosi
neznatnih 8,4%, dok za razliku od njih 6 velikih banaka zauzimaju udio od 81,3%.
40
Udio velikih banaka u ukupnoj imovini se smanjio u 2013. godini u odnosu na prethodne
promatrane godine, dok se udio srednjih i malih banaka povećao u ukupnoj imovini banaka.
Tablica 2: Grupe banaka i udio njihove imovine u imovini svih banaka u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2013. godine
2010. 2011. 2012. 2013.
Broj
banaka
Udio Broj
banaka
Udio Broj
banaka
Udio Broj
banaka
Udio
Velike
banke
6 82,1 6 82,6 6 82,2 6 81,3
Srednje
banke
3 9,0 3 9,0 3 9,7 3 10,4
Male
banke
24 8,9 23 8,4 22 8,2 21 8,4
UKUPNO 33 100,0 32 100,0 31 100,0 30 100,0
Izvor: izračun autorice prema Bilten o bankama, HNB, 2010.-2013.
Nepovoljna gospodarska kretanja utječu na to da banke i dalje smanjuju opće troškove
poslovanja što uključuje troškove zaposlenika i kanale distribucije. Na kraju 2013. godine u
bankama je bilo zaposleno 20.982 osobe, a to je za oko 3% manje nego u prethodnoj 2012.
godini. Smanjuje se ukupan broj zaposlenika i to najviše u skupini malih banaka gdje se
negativni trend kroz godine povećava, za razliku od skupine srednjih banaka gdje se bilježi
povećanje broja zaposlenika. Najveći utjecaj na smanjenje broja zaposlenih u malim
bankama, pored pokušaja smanjenja operativnih troškova, imala je propast nekoliko malih
banka i pripajanje jedne male banke velikoj banci.
Također, zbog intenzivnijeg smanjenja broja djelatnika dolazi do povećanja iznosa imovine
kojom prosječno upravlja jedan zaposlenik banke na gotovo 19 mil. kuna. Visina tog iznosa
uobičajeno je manja kod skupine malih banaka te veća kod skupina velikih banaka koje imaju
i veću složenost samog poslovanja.
Broj poslovnih jedinica se smanjuje i četvrtu godinu zaredom i skupina malih banaka bilježi
konstantan negativan trend, kao i skupina velikih banaka, dok skupina srednjih banaka
suprotno od toga povećava broj poslovnih jedinica.
41
Poslovna mreža na kraju 2013. godine od svake banke sastojala se od prosječno 41 poslovne
jedinice, dok su samo tri banke svoje poslovanje obavljale unutar jedne poslovne jedinice.
Za razliku od broja poslovnih jedinica, broj bankomata se nastavio povećavati u svim
grupama banaka osim u skupini malih banaka gdje se bilježi pad od 9,1%. Također, četiri
male banke u ponudi svojih usluga nemaju bankomate.
Male banke u Republici Hrvatskoj su pretežito u vlasništvu poduzetnika ili bogatih pojedinaca
koji, pod sve većim vanjskim pritiskom i novim regulatornim okvirom, traže rješenje za
opstanak tih banaka. Budući da financijskim sredstvima kojima raspolažu ne mogu odgovoriti
na sve zahtjevnije uvjete poslovanje, traže vanjske ulagače te se vlasnička struktura malih
banaka konstantno mijenja. Tako se proces konsolidacije unutar bankovnog sustava i dalje
nastavlja te strani vlasnici ulaze na domaće tržište.
Male banke koje su u stranom vlasništvu većinom pripadaju europskim bankovnim
grupacijama i to pretežito austrijskim i talijanskim grupacijama (Bilten o bankama, 2013).
Ulaskom stranih investitora u domaće banke njezine performanse bi se trebale poboljšati
budući da oni donose svoja iskustva i znanja kao i tehnologije te utječu na smanjenje ukupnih
troškova poslovanja i povećanje profitabilnosti malih banaka.
42
4.2. Analiza poslovanja malih banaka u Republici Hrvatskoj
Poslovanje malih banaka u Republici Hrvatskoj bit će prikazano kroz analizu njihove
imovine, troškova, obveza i ostalih sastavnica unutar tog područja.
Tablica 3 prikazuje ukupnu imovinu po grupama banaka usporedivih značajki u Republici
Hrvatskoj. Iz tablice je vidljivo da nakon dugog perioda rasta imovine, koji je bio i usporen
nakon 2007. godine kada je uvedena mjera upisa obveznih blagajničkih zapisa HNB-a za
banke čija aktiva raste po stopi višoj od dopuštene, ukupna imovina banaka opada u zadnje tri
promatrane godine.
Tablica 3: Ukupna imovina po grupama banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od
2004. do 2014. godine
GODINA
VELIKE
BANKE
SREDNJE
BANKE
MALE
BANKE
UKUPNA
IMOVINA
RAST
IMOVINE
2004. 187.366.959 22.607.739 19.330.538 229.305.237
2005. 213.051.093 27.098.771 20.135.365 260.285.229 13,51
2006. 244.292.761 36.669.532 23.642.963 304.605.256 17,03
2007. 272.659.919 44.350.907 28.070.564 345.081.390 13,29
2008. 293.899.910 46.072.594 30.130.494 370.102.998 7,25
2009. 312.985.729 34.279.487 31.105.362 378.370.578 2,23
2010. 321.140.983 35.366.304 34.563.906 391.071.193 3,36
2011. 335.991.808 36.804.046 34.141.778 406.937.632 4,06
2012. 328.598.600 38.665.972 32.655.272 399.919.844 -1,72
2013. 323.474.596 41.352.736 33.290.906 398.118.239 -0,45
2014. 320.535.367 47.830.369 27.532.098 395.897.834 -0,49
Izvor: izradila autorica prema Privremeni nerevidirani pokazatelji poslovanja za kreditne institucije,
2005-2014.
Udio manjih banaka u ukupnoj aktivi raste sve do 2010. godine kada je ukupna imovina malih
banaka iznosila 34,5 milijarde kuna. Do ovog rastućeg trenda došlo je vjerojatno zbog toga
što je dotadašnji model agresivnog rasta aktive velikih banaka zamijenjem modelom
stabilizacije aktive (ponajprije zbog promjena u strategijama banaka-majki u inozemstvu)
(Šverko, 2012). Nakon toga su uslijedile dvije godine pada ukupne imovine kao rezultat
smanjenja broja malih banaka, pada danih kredita, pogoršanja njihove kvalitete izravno
starenjem portfelja i problema u naplati.
43
Zatim u 2013. godini imovina malih banaka ponovo raste za 1,9% i iznosi 33,3 milijarde
kuna, da bi u 2014. godini ponovno bilježila pad koji je iznosio -17,3%.
Kao što je vidljivo iz grafikona 15, kod skupine manjih banaka niža je razina imovine po
zaposlenom jer manje banke teško ostvaruju efekte ekonomije obujma. Tako njen iznos
sredinom 2013. godine iznosi 10,7 mil. kuna te u svim promatranim godinama nema većih
odstupanja. Imovina banaka po zaposleniku u svim skupinama banaka raste, međutim u
kategoriji malih banaka ta imovina raste, ali u znatno slabijem omjeru.
Grafikon 15: Imovina banaka po zaposleniku usporedivih značajki u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2011. do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema HNB, 2013.
U ovom segmentu poslovanja teško je očekivati neke veće promjene kod malih banaka te se
očekuje sličan trend i u daljnjim godinama poslovanja.
Sljedeći grafikon 16 prikazuje kretanje aktive malih banaka u odnosu na ukupnu aktivu u
Republici Hrvatskoj te se može primjetiti da je rast aktive malih banaka konstantno veći od
rasta aktive svih grupa banaka u periodu od 2005. do 2011. godine s povremenim znatnijim
odstupanjima kao u 2007. i 2010. godini. Nakon 2010. godine vidljiv je pad aktive malih
banaka i to u većem omjeru od ostalih grupa banaka. U 2013. godini zabilježen je ponovi rast
aktive malih banaka, međutim u 2014. godini bilježi do sada najveći pad od čak -17,3%, dok
rast ostalih grupa banaka je ostao konstantan.
21,1 20,7 20,8
14,5 14,8 15,2
10,1 10,4 10,7
18,6 18,5 18,7
0
5
10
15
20
25
2011. 2012. VI. 2013.
mil
. H
RK
Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno
44
Grafikon 16: Kretanje aktive malih banaka u odnosu na ukupnu aktivu u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2014. godine
Izvor: izradila autorica prema Privremeni nerevidirani pokazatelji poslovanja za kreditne institucije
2005-2014.
S druge strane, ako se gleda utjecaj pojedinačnih stavki imovine na ukupnu aktivu malih
banaka, najveći utjecaj svakako imaju odobreni krediti, a potom slijede gotovina i depoziti
kod HNB-a te u konačnici vrijednosni papiri.
Nadalje, valja istaknuti da se male banke u Hrvatskoj po poslovanju značajno razlikuju od
svojih srednjih i velikih konkurenata. Najznačajnije razlike su: manji udio kredita u aktivi,
veći udio depozita u pasivi, niži omjer kredita i depozita, niža imovina po zaposlenom, viši
omjer općih administrativnih troškova te amortizacije i neto prihoda, niža profitabilnost, viši
udjel problematičnih plasmana te niža stopa adekvatnosti kapitala (Pavlović, Šverko, Vukas
2012).
Promatrajući strukturu imovine grupe banaka usporedivih značajki, iz sljedećeg grafikona,
primjećuje se da u svim grupama banaka, iako postoje, razlike po pojedinim stavkama nisu
znatno izražene. Tako na primjer krediti kod grupe velikih banaka zauzimaju udio od 68,1%,
kod srednjih banaka 65,3%, a kod malih banaka 58,5%. Međutim, niži udio kredita u aktivi
jedan je od glavnih razloga niže profitabilnosti malih banaka u odnosu na njihove veće
konkurente. One ta sredstva plasiraju u vrijednosne papire ili u depozite (tj. u likvidnija
sredstva).
4,16
17,42
18,73
7,34
3,24
11,12
-1,22
-4,35
1,95
-17,3
-20
-15
-10
-5
0
5
10
15
20
25
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
Ukupano kretanje aktive Kretanje aktive malih banaka
%
45
Grafikon 17: Struktura imovine grupe banaka usporedivih značajki u Republici
Hrvatskoj u 2013. godini
Izvor: izradila autorica prema HNB, 2013.
Razlozi za manji udio kreditnog portfelja kod malih banaka raznoliki su, ali od najvažnijih
treba napomenuti da su velike i srednje banke u većini slučajeva dijelovi velikih bankovnih
korporacija i kao takve mogu računati na grupne izvore likvidnosti u slučajevima stresnih
situacija.
S malim bankama to obično nije slučaj jer su one većinom osigurane isključivo svojim
rezervama likvidnosti. Male banke u Hrvatskoj imaju lošiji kreditni portfelj od svojih većih
konkurenata, sukladno tome veće ispravke vrijednosti te konačno i manja neto stanja
kreditnog portfelja (Pavlović, Šverko, Vukas, 2012).
Banke i dalje ne uspijevaju poboljšati troškovnu efikasnost, unatoč naporima koje ulažu u
smanjivanje općih troškova poslovanja (u koje se ubrajaju opći administrativni troškovi i
amortizacija). Iz grafikona 18, koji prikazuje opće troškove poslovanja po grupama banaka
usporedivih značajki u Republici Hrvatskoj, primjećuje se da je znatan broj banaka pod
opterećenjem općih troškova, što se posebno odnosi na manje banke.
13,0
5,5 10,7
67,0
4,5 -0,7
-10
0
10
20
30
40
50
60
70
80
Gotovina i
depoziti kod
HNB-a
Depoziti Vrijednosni
papiri
Krediti Ostalo Ispravak
vrijednosti za
gubitke na
skupnoj osnovi
%
Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno
46
Grafikon 18: Opći troškovi poslovanja po grupama banaka u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2011. do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema HNB 2011.-2013.
Opći troškovi poslovanja banaka se povećavaju u svim grupama banaka, a posebno je taj
trend naglašen u skupini malih banaka gdje ti troškovi prelaze u zadnjoj promatranoj godini
čak 90% udjela operativnog prihoda.
Opći troškovi kod velikih banaka ne prelaze udio od 50% u sve tri promatrane godine, dok u
skupini srednjih banaka u 2013. godini taj pokazatelj prelazi 60%. Dio ovih troškova se
odnosi upravo na ispunjavanje regulatornih zahtjeva koji znatno više opterećuju male banke
nego njihove veće konkurente s obzirom da one raspolažu sa manjim iznosom financijskih
sredstava i ostalih potrebnih uvjeta.
Na sljedećem grafikonu 19, prikazana je struktura obveza i kapitala grupe banaka usporedivih
značajki u Republici Hrvatskoj. U strukturi obveza i kapitala najveći udio u svim grupama
banaka zauzimaju depoziti, koji kod skupine malih banaka zauzimaju 74,2%, kod srednjih
71,8%, a kod velikih banaka 69,2%. To znači da njihovi veći konkurenti ipak više ovise o
ostalim izvorima sredstava, prije svega o međubankarskim izvorima.
43,5 45,1 49,7
58,9 63,1
66,2
77,1
89,1
97,8
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
2011. 2012. VI. 2013.
% o
pe
rati
vn
og
pri
ho
da
Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno
47
Grafikon 19: Struktura obveza i kapitala grupa banaka usporedivih značajki u
Republici Hrvatskoj u 2013. godini
Izvor: izradila autorica prema HNB
Viši udio depozita u ukupnoj pasivi obično je vezan uz relativno stabilnije izvore u
poslovanju banaka. Međutim općeniti trend kretanja depozita u pasivi je takav da kod malih
banaka je u laganom padu ili stagnaciji, a kod srednjih i velikih banaka raste. To može biti
jedan od znakova nepovjerenja klijenata, odnosno stanovništva u samo poslovanje i
budućnost malih banaka, ali i sve manje razlike u pasivnim kamatama što ima za posljedicu
okretanje klijenata ka većim bankama, u kojima vide veću sigurnost i stabilnost.
Grafikon 20 prikazuje stopu adekvatnosti jamstvenog kapitala po grupama banaka u Republici
Hrvatskoj, a banke su prema Zakonu dužne održavati stopu adekvatnosti jamstvenog kapitala
u iznosu od najmanje 12%.
Grafikon 20: Stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala po grupama banaka u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2011. do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema HNB, 2011.-2013.
69,8
11,1
1,2 3,7
14,1
0
10
20
30
40
50
60
70
80
Depoziti Krediti Vrijednosni papiri Ostalo Kapital
%
Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno
20,1 21,8 21,9
17,5 17,2 16,6 16,4 16,6 16,1
0
5
10
15
20
2011. 2012. VI. 2013.
Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno
%
48
Jamstveni kapital kreditne institucije jest iznos izvora sredstava koji je kreditna institucija
dužna održavati radi sigurnoga i stabilnog poslovanja, odnosno ispunjenja obveza prema
svojim vjerovnicima (HNB, propisi).
Stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala u promatranom periodu je najviša u grupi velikih
banaka gdje u sve tri godine prelazi 20%, dok kod srednjih je malo niža, ali prelazi 16%, te na
kraju najmanju stopu adekvatnosti kapitala imaju male banke koje su na tragu stope grupe
srednjih banaka i prelaze također 16%.
Povremeni rast stope adekvatnosti jamstvenog kapitala posljedica je dokapitalizacije, rasta
jamstvenog kapitala te sporijeg rasta plasmana i izloženosti banaka rizicima (Bilten o
bankama, 2008).
Prema grafikonu 21, može se primjetiti kako se dobit u svim kategorijama smanjuje pa tako u
skupini velikih banaka je znatna razlika između zadnje promatrane godine u odnosu na 2011.
godinu, kada se dobit smanjila za čak 71%. Skupina srednjih banaka također bilježi smanjenje
dobitka kroz zadnje dvije promatrane godine te tako dobit u 2013. godini iznosi 100,6 mil.
kuna.
Grafikon 21: Dobit (gubitak) banaka iz poslovanja koji će se nastaviti u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema HNB, 2013.
Skupina malih banaka jedino u 2011. godini bilježi dobitak, dok u svim ostalim promatranim
godinama bilježi gubitak. U 2012. godini 11 malih banaka je bilježilo gubitak od 125 mil.
kuna.
-1000
0
1000
2000
3000
4000
5000
Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno
2010.
2011.
2012.
2013.
49
Grafikon 22 prikazuje profitabilnost prosječne imovine u Republici Hrvatskoj za grupe
banaka usporedivih značajki iz kojeg se može primjetiti da male banke imaju nisku razinu
ROAA te da u 2012. i 2013. godini poprima čak i negativne vrijednosti. Grupe srednjih
banaka drže razinu ovog pokazatelja između 0,2% i 0,6% prosječne imovine u promatranom
periodu, dok kod velikih banaka se ovaj pokazatelj smanjuje kroz godine i u zadnjoj
prikazanoj godini iznosi 0,8% prosječne imovine.
Grafikon 22: Profitabilnost prosječne imovine banaka (ROAA) u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2011. do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema HNB, 2013.
Smanjenje svih marži dovelo je do pada profitabilnosti, pri čemu je ključan utjecaj imao pad
neto kamatne marže koja se zapravo najviše smanjila u grupi malih banaka, što je u
suprotnosti sa dosadašnjim trendom kretanja i tradicionalno najvišim vrijednostima neto
kamatne marže kod malih banaka.
Male banke su neto kamatnu maržu koristile kako bi pokrile fiksne troškove i troškove
gubitaka u kreditnim portfeljima gdje se najveći udio odnosi na odobrene kredite trgovačkim
društvima, a oni su zapravo znatno rizičniji u usporedbi sa kreditima danim državnim
jedinicima ili pak stanovništvu.
1,3
1,1
0,8
0,6
0,2
0,5
0,1
-0,9
-0,6
-1
0
1
2
2011. 2012. VI. 2013.
% p
rosj
ečn
e im
ovi
ne
Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno
50
Grafikon 23 pokazuje profitabilnost prosječnog kapitala banaka u Republici Hrvatskoj te je iz
grafa vidljivo da ovaj pokazatelj također poprima negativne vrijednosti za skupinu malih
banaka te iznosi -5,3% prosječnog kapitala. Skupine srednjih i velikih banaka drže pozitivnu
razinu ROAE.
Grafikon 23: Profitabilnost prosječnog kapitala banaka (ROAE) u Republici Hrvatskoj
u periodu od 2011. do 2013. godine
Izvor: izradila autorica prema HNB, 2013.
Osjetno veći troškovi rezerviranja za gubitke po plasmanima utjecali su također na pad
pokazatelja profitabilnosti malih banaka, čemu su pridonosile migracije problematičnih
potraživanja u lošije rizične skupine (Bilten o bankama, 2013).
Analiza poslovanja malih banaka pokazuje kako promjene u bankarskom sustavu od
regulacije preko tržišnih uvjeta do financijske krize utječu na performanse kako velikih i
srednjih banaka, tako i na male banke.
7,7
6,1
4,1 4,4
1,3
4,0
-0,3
-6,8
-5,3
-8
-3
2
7
12
2011. 2012. VI. 2013.% p
rosj
ečn
oga
kap
ital
a
Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno
51
4.3. Okrupnjavanje banaka – posljedice za male banke
Prethodnim analizama koncentracije bankarskog sustava u Republici Hrvatskoj (u poglavlju
3.1.3.) pomoću koncetracijskog omjera i Herfindahl-Hirschmanovog indeksa ustvrdilo se da
hrvatski bankarski sustav karakterizira znatan stupanj koncentracije gdje se banke povezuju te
se nameće pitanje nastavka procesa koncentracije banaka i utjecaja na poslovanje malih
banaka.
Proces okrupnjavanja se može provoditi iz različitih motiva i ciljeva, međutim on se
uglavnom povezuje sa povećanjem učinkovitosti i profitabilnosti te postizanjem prednosti za
same sudionike, kao i za klijente te ostale sudionike na tržištu. Tako na primjer ulaskom
inozemnih banaka u vlasničku strukturu domaćih banaka može se pridonijeti razvoju novih
proizvoda i usluga te banke, prenijeti znanje, iskustvo i tehnologiju kao i omogućiti lakši
pristup stranom kapitalu.
Također, banka bi smanjivanjem administrativnih troškova te modernizacijom poslovanja i
posljedično tome porastom učinkovitosti i profitabilnosti, ostvarila veću stopu povrata na
kapital, a komitentima bi mogla ponuditi povoljnije proizvode i usluge od svojih konkurenata.
Cijeli proces okrupnjavanja može pozitivno utjecati na korištenje suvremenijih metoda
poslovanja kao i rukovođenja, međutim ako pojedinačne male banke ne prate proces napretka
i ne posluju po novim zahtjevima, njihovo poslovanje se ozbiljno ugrožava i dovodi do
problema opstanka na tržištu.
Razlog za polovinu banaka koje više nisu u bankovnom sustavu, krije se u činjenici da je
došlo do neke vrste okrupnjavanja među bankama, koje je bilo pokrenuto inozemnim
kapitalom matičnih institucija koje su preuzimale manje banke. Takvi oblici koncentracija
najčešće su se odvijali između neke od velikih banaka koja bi onda pripajala neku manju
banku. Koncentracije u bankarskoj industriji mogu utjecati i na ekonomski rast, no to će
ponajprije ovisiti o stupnju gospodarskog razvoja pojedine zemlje. Razvoj financijskog
sustava pozitivno je koreliran s gospodarskim rastom, stoga su obilježja bankarskog sektora
iznimno važna (Ljubaj, 2005).
Prema dosadašnjim bankovnim okrupnjavanjima na području hrvatskog bankovnog sustava,
može se zaključiti da se stvaranje velikih financijskih grupa provodilo međusobnom
spajanjem i okrupnjavanjem među bankama.
52
Na hrvatsko bankarsko tržište velike inozemne banke su ušle kroz stjecanje već postojećih
banaka na tržištu. Jedan od razloga je taj što su se one već specijalizirale u postupcima
pripajanja banaka te posljedično tome izabrale taj model kao njihovu strategiju ulaska na nova
ciljana tržišta, ali i uvjeti za dobivanje odobrenja za osnivanje nove banke su teški.
Okrupnjavanje banaka vrlo vjerojatno dovodi do porasta razine koncentracije u bankovnom
sustavu, međutim, tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja treba procijeniti da li je porast
koncentracije dovoljno značajan da bi mogao ugroziti učinkovito tržišno natjecanje (Šubić,
2009). Prilikom okrupnjavanja banaka može se javiti problem omogućavanja nekim bankama
da svoj položaj, kojeg imaju na tržištu, zloupotrijebe.
Analizirajući okrupnjavanja banaka na hrvatskom bankovnom tržištu vidljivo je da su u
velikom dijelu okrupnjavanja sudjelovale najveće banke u sustavu. Ukoliko bi se nastavio i
dalje takav trend, potencijalna opasnost za tržišno natjecanje bi mogla biti činjenica da se
prevelika koncentracija tržišne moći nalazi u posjedu nekoliko najvećih banaka u sustavu.
Prethodno izračunati pokazatelji koncentracije mogu dodatno potvrditi navedenu tvrdnju
(Šubić, 2009).
53
5. BUDUĆNOST POSLOVANJA MALIH BANAKA
5.1. Financijska kriza i bankarska kriza
Financijska kriza je zasigurno ostavila trag na bankarsko poslovanje kako u svijetu, tako i u
Republici Hrvatskoj. Sve skupine banaka su se našle u otežanim uvjetima poslovanja, a
posebno su male banke sve teže upravljale svojom imovinom, obvezama i rizicima
poslovanja. S obzirom da recesivna okolina utječe na performanse bankovnog sustava,
potrebno je dodatno pojasniti i analizirati financijske, ali i ne tako rijetke bankovne krize.
Financijska kriza je širi pojam od bankarske, koja je samo jedna vrsta financijske krize i mogu
biti u snažnoj interakciji. Ekonomska teorija definira financijsku krizu kao oštro, kratko i
ultracikličko pogoršanje svih ili većine financijskih parametara, kamatnih stopa, cijena
dionica ili nekretnina što rezultira komercijalnom insolventnošću i stečajevima financijskih
institucija. Suvremena ekonomska teorija priklanja se stavu o postajanju snažne interakcije
između financijske i bankovne krize. Iako monetaristički pristup pokušava dokazati relativnu
autohtonost bankovnog sektora i njegovu sposobnost da sačuva stabilnost u situaciji
poremećaja na financijskim tržištima, realnije je stajalište po kojem fragilnost realne i
financijske strukture čini i bankovni sustav visoko senzibilnim na eksterne šokove (Prga,
2006). Prilikom promatranja financijske krize ne smiju se izostaviti psihološki čimbenici koji
izazivaju neracionalno i nepredviđeno ponašanje tržišnih sudionika i samim time produbljuju
krizu.
Prema Mishkinu, bankovnu krizu vrlo složenom čini domino efekt, odnosno, kada dođe do
nepovjerenja u financijske institucije, štediše će zbog nedovoljnog znanja o stabilnosti
pojedine banke vući svoje sredstva kako iz nesolventnih, tako i iz solventnih banaka te dolazi
do financijske panike koja se odražava na čitavo gospodarstvo i rezultira velikim gubicima.
Uzrok bankovnim krizama koje su bile izražene devedestih godina može se tražiti u
pogrešnim kreditnim politikama kao i u propustima kontrolnih procesa unutar banke.
Bankovne krize najčešće kreću kao kriza u jednoj banci koja se poslije počinje prelijevati i
zahvaćati cijeli sustav. Karakteristično je za te krize da štediše masovno kreću podizati svoja
sredstva sa računa (bank run) gdje dolazi do propasti banaka. Ovakve krize imaju snažan
financijski efekt na cijelo gospodarstvo gdje građani gube povjerenje u financijski sustav i
regulatorne mehanizme tog sustava (Prga, 2006).
54
Trenutna financijska kriza se razvijala sporo. Postupno je jačala od ljeta 2007. godine, kad su
problemi s drugorazrednim hipotekarnim kreditima izašli na vidjelo. Ipak, tek je trebalo
otkriti koliko su ti proizvodi prisutni u cijelome financijskom sustavu. U proljeće 2008.
godine, američke su vlasti već započele proces dokapitalizacije nekoliko najvećih financijskih
institucija, a financijska je kriza dosegnula vrhunac krajem rujna 2008., kada je propast
Lehman Brothersa potresla cijeli financijski svijet (HNB, 2010).
Zemlje čija tržišta su tek u nastajanju, osjetila su utjecaj krize s povećanjem nesklonosti
prema riziku te smanjenju priljeva kapitala. Zabilježen je također pad tržišta dionica u cijelom
svijetu te je sve navedeno uzrokovalo porast troškova inozemnog zaduživanja za zemlje s
tržištima u nastajanju, unatoč tome što je ublažavanje monetarne politike koje su proveli FED
i ESB dovelo do smanjenja kamata u zemljama s razvijenim tržištima. Povećanje ovih
troškova sve primjetnije postaje krajem 2008. godine.
Uzroci krize kriju se i u povećanom nekontroliranom kreditiranju koje obuhvaća snižavanje
samih kriterija za odobravanje kredita, niske kamatne stope i povoljnije uvjete. Banke su više
gledale vrijednost samog kolaterala nego kreditnu sposobnost dužnika kako bi zaradile na
njegovoj prodaji u slučaju da dužnik nije u stanju otplatiti kredit. Također liberalizacijom
tržišta kapitala sve više su postali dostupni vanjski izvori financiranja te kontrola priljeva
kapitala postaje sve teža.
Financijska kriza u Republici Hrvatskoj se pojavila zbog prelijevanja odnosno domino učinka
iz okruženja. To se dogodilo i zato što robna razmjena hrvatskog gospodarstva s članicama
EU-a čini oko 60% sveukupne razmjene (Prohaska, Draženović, Suljić, 2011). Hrvatska je
imala rastuće troškove zaduživanja, dok je gospodarska aktivnost počela slabiti sredinom
2008. godine da bi 2009. godine krenuo period velike recesije.
Prema Mihaljeku (2009), izdvajaju se četiri glavna događaja na globalnoj razini koji su
prouzročili prenošenje šokova na europske zemlje s tržištima u nastajanju, uključujući
Hrvatsku:
1) propast dvaju fondova banke Bear Stearns za omeđivanje rizika (engl. hedge funds) 17.
srpnja 2007., što je dovelo do postupnog rasta razlika prinosa na državne obveznice izdane u
inozemstvu;
55
2) propast banke Lehman Brothers 15. rujna 2008., nakon čega se ubrzao tada već
jednogodišnji trend pada vrijednosti vlasničkih vrijednosnih papira i rasta razlika prinosa na
državne obveznice izdane u inozemstvu i razlika prinosa na premiju osiguranja od kreditnog
rizika (engl. credit default swaps, CDS), što je dovelo do kratke epizode navale na banke i
povlačenja depozita u rujnu i listopadu 2008.godine;
3) neispunjavanje obveza i nacionalizacija velikih islandskih banaka od 7. do 9. listopada
2008. godine, koji su produbili strahove vezane uz likvidnost i solventnost bankarskog sektora
malih europskih država, a to je potaknulo povlačenje štednih depozita i s tim u vezi
deprecijaciju domaće valute;
4) upozorenje koje je 17. veljače 2009. godine izdala agencija Moody’s, a koje se odnosi na
mogućnost smanjivanja kreditnog rejtinga onih zapadnoeuropskih banaka koje su značajno
izložene europskim državama s tržištima u nastajanju, nakon čega je uslijedio još jedan krug,
najžešći dosad, ponovnog određivanja cijena vlasničkih vrijednosnih papira, obveznica,
premija osiguranja od kreditnog rizika i valuta europskih zemalja s tržištima u nastajanju.
Bankarski sektor je osjetio negativne posljedice recesije u realnom sektoru. Recesivna okolina
je znatan uteg za poslovanje banke, stopa nenaplativih zajmova raste, a regulator sve više
inzistira na strožoj klasifikaciji plasiranih zajmova, što stvara dodatni pritisak na adekvatnost
kapitala, koji se sve više približava zakonskom minimumu, a u nekim je bankama već i prešao
kritičnu razinu (Banka.hr, 2014). Nastankom krize sve je veći udio loših kredita zbog rasta
nezaposlenosti i problema rasta švicarskog franka. Također dolazi do velikog pada danih
kredita kako stanovništvu tako i privatnom sektoru. Vlada zatim poduzima mjere kako bi
zadržala povjerenje u bankarske institucije i povećava iznos osiguranih depozita sa 100 tisuća
na 400 tisuća kuna te time pokušava smiriti već vrlo uznemirene štediše.
Financijska kriza je kao posljedice ostavila nemogućnosti vraćanja kredita, pad tržišnih cijena
nekretnina, porast razine rizika i kamatnih stopa što za sobom povlači i sporiji rast
gospodarstva te deflaciju.
Utjecaj na banke evidentan je u smanjenju kreditne aktivnosti, smanjenju osnovnih prihoda
banaka te povećanje troškova rezerviranja za gubitke i negativne utjecaje tečajnih razlika
(Bilten o bankama, 2010). Međutim, iako su se smanjili troškovi poslovanja (trošak rada,
amortizacija i materijalni troškovi poslovanja), također se smanjila i dobit razdoblja kao i
rentabilnost poslovanja.
56
Prema Europskoj središnjoj banci, prvu liniju obrane od financijskih kriza čine banke,
osiguravajuća društva i druge financijske institucije. Njihova je dužnost da ostanu likvidne i
solventne, da provjeravaju kreditnu sposobnost zajmoprimaca i na taj način upravljaju
rizicima koje preuzimaju.
Drugu liniju obrane čine mjere koje donose tijela javne vlasti kako bi ublažila financijsku
krizu. U te se mjere ubrajaju (ESB, 2015):
1. bonitetna regulativa (tj. pravila kojih se financijske institucije moraju pridržavati kako
bi osigurale učinkovito upravljanje rizicima i sigurnost sredstava deponenata), praćena
objavom informacija kako bi se promicala tržišna disciplina;
2. bonitetni nadzor (tj. osiguravanje da se financijske institucije pridržavaju tih pravila);
3. aktivnosti praćenja i procjene, kojima se utvrđuju ranjivosti i rizici financijskoga
sustava u cjelini.
Pritisci na banke da smanje obujam poslovanja ojačali su nakon globalne financijske krize
kojoj su prethodili valovi spajanja i akvizicija (Banka.hr, 2015). Posljedično tome, razni
ekonomisti smatraju da nema potvrde da razmjeri bankarstva, odnosno veličina banke utječe
na kvalitetu poslovanja te da veće ne znači ujedno i bolje. Preostaje pitanje koliko se vodeće
osobe banaka žele upuštati u ponudu široke palete proizvoda i usluga ili s druge strane, u
jednostavniju ponudu.
57
5.2. Budućnost malih banaka
Sve oštrija konkurencija u bankarskom sektoru, jačanje najvećih banaka, intezivno uvođenje
novih tehnologija i bankarskih proizvoda, te postupan ulazak nebankarskih organizacija na
bankarsko tržište i uvođenje procesa disintermedijacije na domaćem tržištu, opravdano
postavljaju pitanje gdje se danas nalaze male regionalne banke i koja je perspektiva njihovog
razvoja u Hrvatskoj (Institut za javne financije, 2003).
Analiziranjem poslovanja malih banaka pokazano je kako male banke zaostaju za svojim
većim konkurentima. Njihova aktivnost ne ostvaruje dobre rezultate i nužna je promjena,
najizglednije u vidu daljnjeg spajanja ili okrupnjavanja. Međutim, male banke u okviru
pokazatelja poslovanja bilježe kako negativne, tako i pozitivne razlike.
Tako se unutar pozitivnih razlika ističe niži udio kredita u akitvi i viši udio depozita u pasivi
što im donosi dodatnu stabilnost jer je niži omjer kredita i depozita. Suprotno tome, negativne
razlike se očituju u nižoj imovini po zaposlenom, višim troškovima - što uzrokuje slabiju
efikasnost kao i profitabilnost. Nadalje, male banke imaju viši udio loših plasmana koji nije
pokriven višim stopama adekvatnosti kapitala, koji je znatno viši kod njihovih većih
konkurenata.
Do prije nekoliko godina za male banke na hrvatskom tržištu bilo je uobičajeno da svake
godine bilježe dvoznamenkasti postotni rast depozita i kredita, rast dobiti te da imaju stabilnu
bilancu koja je podloga za daljnje širenje poslovanje. No, danas su vlasnici malih banaka u
Hrvatskoj i regiji u izrazito teškoj situaciji. Od 15 banaka koje su u 2013. godini poslovale
negativno, 13 banaka ima aktivu manju od tri milijarde kuna (Banka.hr, 2014).
Potražnja za bankovnim uslugama je dovoljno snažna u svim regijama Republike Hrvatske,
što omogućuje kreditno sposobnim klijentima da dođu do potrebnih usluga. Ako velike
nacionalne banke uspiju u širenju svojih mreža na području cijele države, one će vjerojatno
preuzeti mnoga bolja, veća poduzeća, čak i na regionalnoj razini. Takva veća poduzeća će
zahtijevati širi raspon financijskih usluga od onih koje mogu ponuditi manje lokalne banke.
Isto tako, veće će banke vjerojatno moći ponuditi atraktivniji izbor financijskih proizvoda za
stanovništvo pa će vjerojatno na koncu također imati znatan dio depozita stanovništva na
regionalnoj razini.
58
Zbog komparativnih prednosti boljeg poznavanja lokalnog tržišta, odnosno manje asimetrije
informacija od strane menadžmenta i fleksibilnije unutarnje organizacije, lokalne banke mogu
napraviti kvalitetniju i jeftiniju procjenu rizičnosti klijenata i ulaganja te bolje sagledati
perspektivu razvoja određenog projekta (Institut za javne financije, 2003). Male banke imaju
lokalno iskustvo, odnose, informacijski kapital i osoblje za procjenu malih poduzeća i
zadovoljavanje njihovih financijskih potreba. Također, mala poduzeća često cijene manji
birokratizam malih banaka te visoko vrednuju sposobnost malih banaka za pružanje brze
usluge.
Malo i srednje poduzetništvo u hrvatskom gospodarskom sustavu zauzima vrlo važno mjesto
jer zapošljava veliki broj ljudi, brojno je i ima velik ukupno ostvareni prihod kao i izvoz.
Njihov potencijal je velik te razvojem takvog poduzetništva može se utjecati na razvoj cijelog
gospodarstva kroz otvaranja novih radnih mjesta, povećanjem izvoza i djelovanjem na ukupne
performanse nacionalne ekonomije. Međutim, takva poduzeća nailaze na velike probleme
prilikom prikupljanja financijskih sredstava jer iako banke nude kredite i za njih, teško
prikupljaju informacije na temelju kojih procjenjuju njihovu kreditnu sposobnost. Upravo
zbog toga male banke, koje su upućene u događanja na lokalnom tržištu mogu reagirati na
takve zahtjeve te kvalitetnije i jeftinije odrediti sposobnost klijenata za otplatu kredita.
Ispitivanje Hrvatske narodne banke (2001) je potvrdilo da postoji nekoliko zdravih, uspješnih
lokalnih banaka, malih po veličini prema međunarodnim standardima, pa čak i prema
hrvatskim standardima, koje popunjavaju, a vjerojatno će i dalje nastaviti popunjavati, tu
tržišnu nišu.
Isto tako, sposobnost malih banaka da opstanu može ovisiti o njihovoj spremnosti na
međusobnu suradnju i suradnju s većim bankama, bilo da omoguće klijentima usluge koje
manje banke same ne mogu pružiti, financiranjem većih projekata putem sindiciranih kredita
ili drugih sporazuma o suradnji, bilo stvaranjem potrebne uobičajene infrastrukture kao što su
bankomati (Kraft, 2001).
Očekivanja vezana za budućnost malih banaka idu u smjeru procesa daljnjeg okrupnjavanja
gdje će takve novonastale banke nastaviti pružati specijalizirane usluge svojim klijentima te
pronalaskom tržišnih niša osigurati svoje buduće poslovanje.
59
6. ZAKLJUČAK
Banke, kao najvažniji financijski posrednici, imaju veliki značaj i ulogu u nacionalnoj
makroekonomskoj i monetarnoj politici budući da se preko njih novac i krediti kreću prema
ukupnom gospodarstvu. Stabilnost i sigurnost bankovnog sustava je od izuzetnog značaja jer
samo takav sustav može disperzirati rizike koji nastaju u poslovanju te poticati gospodarski
razvoj pojedine zemlje.
Hrvatski bankovni sustav u posljednja dva desetljeća, prolazi kroz procese spajanja i
pripajanja, odnosno dolazi do porasta koncentracije samog sustava. Broj banaka, zaposlenika
kao i poslovnih jedinica se smanjuje. Također, vrlo je izražen utjecaj ulaska inozemnih
banaka u vlasničke strukture domaćih banaka. U bankarskom sektoru vrlo je važno
zadovoljstvo klijenata koje im se može pružiti brzom i kvalitetnom uslugom, međutim
problem je kako smanjiti troškove prilikom pružanja takvih usluga i kao privlačna opcija
bankama se jednostavno nameće međusobno okrupnjavanje.
Cijeli proces okrupnjavanja može biti poticaj za korištenje suvremenijih metoda poslovanja i
upravljanja bankama. S druge strane, problem se može pojaviti u skupini malih banaka ako ne
rade na poboljšanju svojih usluga i modernizaciji cjelokupnog poslovanja budući da još uvijek
postoje male banke koje u svojoj ponudi npr. nemaju bankomate. Za njihovo poslovanje je
vrlo važno da prate nove zahtjeve tržišta jer u suprotnom, dolazi do problema samog
opstanka.
U recesivnoj okolini koja vlada posljednjih sedam godina, male banke sve teže upravljaju
imovinom, obvezama i rizikom banke. Uloga financijskog posrednika postaje sve teža, budući
da je konstantno prisutan pad neto prihoda, rast nenaplativih zajmova kao i troškova
poslovanja te troškova za rezerviranje po gubicima iz nenadoknadivih ili djelomično
nadoknadivih plasmana. Slabljenje investicijske aktivnosti na tržištu i pogoršana rizična
struktura kredita utječe na cjelokupno bankarsko poslovanje kao i održavanje tražene stope
adekvatnosti jamstvenog kapitala.
Novi regulatorni okvir uvelike otežava poslovanje malih banaka u vidu povećanja pritiska na
marže, problema osiguranja i dostizanja viših razina kapitala, te pritiska na operativni
kapacitet. Cijela situacija zahtjeva prilagodbu na novo nastale uvjete koji utječu na poslovanje
malih banaka.
60
Također, opći troškovi poslovanja će se kroz godine povećavati te utjecati na njihovu već
oslabljenu profitabilnost jer regulatori žele, neovisno o veličini i financijskoj snazi banaka,
stvoriti mjesto samo za solventne i likvidne banke, kao okosnice zdravog financijskog
sustava.
Budućnost za male banke nosi razne izazove s kojima se moraju suočiti i samo pravim
odgovorom na nove postavljene uvjete, moći će naći svoje mjesto u bankovnom sustavu.
Usmjeravanjem na određeni segment bankarskog tržišta uz pružanje specijaliziranih usluga s
obzirom na potrebe svojih klijenata, mogu ponovno postati razvojni centri unutar svojih
lokalnih zajednica. Bliske odnose s klijentima te prepoznavanje potreba malih poduzeća uz
njihovo kreditiranje, najuspješnije provode male banke budući da velike često gube takav
kontakt sa svojim strankama.
Važno je zaključiti kako se male banke moraju konstantno razvijati i raditi na prilagodbi
novim uvjetima jer u konačnici sustav prepoznaje samo banke koje se razvijaju ili pak
stagniraju.
61
LITERATURA
A) KNJIGE
Gregurek, M., Vidaković, N., 2011, Bankarsko poslovanje, RRiF, Zagreb
Kandžija, V., Živko, I., 2014, Upravljanje bankama, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci i
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar – Rijeka
Kandžija, V., Živko, I., 2004, Poslovna politika banaka, Ekonomski fakultet Sveučilišta u
Rijeci i Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar – Rijeka
B) ČLANCI
Derado, D., 2009, 'Financijska integracija i financijska kriza: Hrvatska na putu prema
ekonomskoj i monetarnoj uniji’, Financijska teorija i praksa, vol 33., no. 3, pp. 303-333.
Jurman, A., 2003, 'Jamstveni kapital hrvatskih banaka u svijetlu novih bazelskih standarda',
Časopis za ekonomsku teoriju i praksu, vol. 21, pp. 65-82.
Jurman, A., 1991, ‘Pribavljanje izvora sredstava u hrvatskim bankama’, Zbornik Pravnog
fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 28, no. 2, pp. 1377-1397.
Mihaljek, D., 2009, ‘Globalna financijska kriza i fiskalna politika u središnjoj i istočnoj
Europi: hrvatska proračunska odiseja u 2009. godini’, Financijska teorija i praksa, vol. 33,
no. 3, pp. 239 – 272.
Miletić, I., 2008, 'Nadzor banaka i stabilnost bankarskog sustava', Ekonomska istraživanja,
vol. 21, no. 3, pp. 43-56.
Pavlović, A., Šverko, I., Vukas, J., 2012, 'Analiza poslovanja malih banaka u Republici
Hrvatskoj', Privredna kretanja i ekonomska politika, vol. 133, pp. 27-45.
Pejić-Bach, M., Posedel, P., Stojanović, A., 2009, 'Determinante profitabilnosti banaka u
Hrvatskoj', Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, vol. 7, no.1, pp. 81-92.
Petrović, S., Ružić, T., 2001, 'Koncentracija banaka', Hrvatska pravna revija, vol. 9, pp. 1-20.
62
Prga, I., 2006, 'Stabilnost hrvatskog bankovnog sustava - jesu li bankovne krize prošlost?',
Ekonomija, vol 13., pp. 141-156.
Prga, I., Šverko, I., 2004, 'Značaj malih banaka i njihova budućnost', Računovodstvo i
financije, vol. 50, no. 4, pp. 81-87.
Tipurić, D., Kolaković, M., Dumičić, K., 2002, Istraživanje promjena u koncentraciji hrvatske
bankarske industrije 1993.-2000., Ekonomski pregled, vol. 53., pp. 470-494.
Šubić, R., 2009, 'Uloga stranih banaka u okrupnjavanju bankovne industrije', Ekonomski
vjesnik, vol. 2, pp. 296-313.
C) ZAKONI
Uredba o Narodnoj banci Hrvatske (NN 71/91)
Zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci (NN 75/08, 54/13)
Zakon o bankama (NN, br. 161/98)
D) OSTALI INTERNET IZVORI
Banka.hr, 2015, Novi model banaka – „manje i jednostavnije“, pogledano 28.05.2015.,
<http://www.banka.hr/svijet/novi-model-banaka-manje-i-
jednostavnije?utm_source=nldnevni&utm_medium=email&utm_campaign=newsletter>
Banka.hr, 2014, Male banke: Tko će preživjeti, a tko propasti?, pogledano 25.04.2015.,
<http://www.banka.hr/male-banke-tko-ce-prezivjeti-a-tko-propasti/print>
Bankarstvo, Limun.hr, pogledano 25.04.2015.,
<http://limun.hr/main.aspx?id=27399&Page=>
Bank for International Settlements, pogledano 20.04.2015.
<http://www.bis.org/about/financial.htm?m=1%7C2%7C600>
63
Bašić, T. 2012, Monetarni fond bankarima: prenapuhali ste utjecaj Basela III., Poslovni
dnevnik, pogledano 12.04.2015. <http://www.poslovni.hr/trzista/monetarni-fond-bankarima-
prenapuhali-ste-utjecaj-basela-iii-215631>
Birov M., 2011, Basel II. – utjecaj nove regulative na financijska tržišta, banke i njihove
korporativne klijente, Privredna banka Zagreb, pogledano 12.04.2015.,
< www.treasury.hr/docs/HukrHR/DokumentiTekst/99/0.0/Original.ppt>
Dozan, J., 2015, Male banke pod pritiskom kapitalnih zahtjeva HNB-a, Poslovni dnevnik,
pogledano 02.04.2015.,
<http://www.poslovni.hr/hrvatska/male-banke-pod-pritiskom-kapitalnih-zahtjeva-hnb-a-
289619>
Europska središnja banka, 2015, pogledano 13.06.2015.,
< https://www.ecb.europa.eu/ecb/tasks/stability/html/index.hr.html>
Hrvatska narodna banka, 2014, Bilten o bankama, Zagreb, pogledano 15.04.2015,
< http://www.hnb.hr/publikac/bilten-o-bankama/hbilten-o-bankama-27.pdf>
Hrvatska narodna banka, Supervizija - nadzor nad bankama, pogledano 27.04.2015.,
<http://www.hnb.hr/supervizija/hnadzor-nad-
banakama.htm?tsfsg=c415ab445e68585fe845ede944926497>
Hrvatska narodna banka, Publikacije, pogledano 30.04.2015.
<http://www.hnb.hr/publikac/pregledi/p-021.pdf>
Hrvatska udruga banaka, 2010, Ususret novoj financijskoj regulaciji, pogledano 19.04.2015.,
<http://www.hub.hr/sites/default/files/hub_analize_broj_27_-_nova_regulacija.pdf>
Hrvatska udruga banaka, 2007, Okrupnjavanja u gospodarstvu: o složenosti između
koncentracije i konkurencije u europskome okviru, pogledano 29.03.2015.,
< http://www.hub.hr/sites/default/files/hub_analize_broj_2_-_koncentracije.pdf>
Institut za javne financije, 2003, Perspektiva razvoja malih banaka u Republici Hrvatskoj,
pogledano 15.05.2015., <http://www.ijf.hr/zaklada/2003/skr5.pdf>
64
Jackson, P., Problemi implementacije, pogledano 26.03.2015.,
< https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uac
t=8&ved=0CCAQFjAA&url=http%3A%2F%2Fsiteresources.worldbank.org%2FEXT
CENFINREPREF%2FResources%2F4152117-1270824012230%2F6954188-
1306236058192%2FPatricia_Jackson_BaselIII_issues_May262011_BosnianSerbian.p
df&ei=dvHrVPPJGoyHPfDFgMAN&usg=AFQjCNEH1fDDfl1KCMaLnIwNzztlzkxa
RA&bvm=bv.86475890,d.ZWU.>
Korinčić D., 2014, Analiza hrvatskog bankarskog sektora, Financijski klub, pogledano
15.04.2015. ,<http://finance.hr/analiza-hrvatskog-bankarskog-sektora/>
Kraft E., 2001, Kreditna politika hrvatskih banaka: Rezultati drugog HNB-ova projekta
anketiranja banaka, Hrvatska narodna banka, pogledano 02.05.2015., <http://www.hnb.hr/>
Kraft E., 2003, Strane banke u Hrvatskoj: iz druge perspektive, Hrvatska narodna banka,
pogledano 05.04.2015., <http://www.hnb.hr/>
Ljubaj I., 2005, Indeksi koncentracije bankarskog sektora u Hrvatskoj, Hrvatska narodna
banka, pogledano 27.03.2015., < http://www.hnb.hr/publikac/pregledi/p-021.pdf>
Poslovni dnevnik, 2015, pogledano 10.04.2015, <http://www.poslovni.hr/leksikon/sredisnja-
banka-1083>
Prohaska, Z., Olgić Draženović, B., Suljić, S., 2012, Uloga banaka u recesiji hrvatskog
gospodarstva, Financijska tržišta i institucije Republike Hrvatske u procesu uključivanja u
Europsku uniju,, pp. 200-215. pogledano 25.05.2015.
<https://bib.irb.hr/datoteka/610997.Monografija_-_ProhaskaDimitriBlai.pdf>
Štednja, 2011, pogledano 28.05.2015., <http://stednja.blogspot.com/2011/05/male-vs-velike-
banke.html>
The Unintended Consequences of Basel III for Community Banks in the United States,
pogledano 08.04.2015., <www.profitstars.com>
65
POPIS TABLICA
Broj
tablice Naslov Broj
stranice
1 Vlasnička struktura banaka i udio njihove imovine u imovini svih banaka u
Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2011. do 2014. godine
16
2 Grupe banaka i udio njihove imovine u imovini svih banaka u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2013. godine
40
3 Ukupna imovina po grupama banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od
2004. do 2014. godine
42
66
POPIS GRAFIKONA
Broj
grafikona Naslov
Broj
stranice
1 Broj banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2014. godine
15
2 Ukupna imovina banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do
2014. godine
17
3 Struktura aktive banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003. do
2013. godine
18
4 Udio imovine dvije (četiri) najveće banke u ukupnoj imovini banaka u
Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2014. godine
20
5 Herfindahl-Hirschmanov indeks za banke u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2005. do 2014. godine
21
6 Herfindahl-Hirschmanov indeks za imovinu, dane kredite, primljene
depozite u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do 2013. godine
22
7 Udjeli imovine, kredita i depozita najvećih banaka u ukupnoj imovini,
kreditima i depozitima svih banaka u Republici Hrvatskoj u 2013. godini
23
8 Obveze i kapital banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do
2013. godine
25
9 Stope promjena kredita banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004.
do 2013. godine
26
10 Udio djelomično nadoknadivih i potpuno nenadoknadivih kredita banaka u
Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2008. do 2013. godine
26
11 Struktura izvora financiranja banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od
2010. do 2013. godine
27
67
12 Dobit banaka prije oporezivanja u Republici Hrvatskoj u razdoblju od
2007. do 2013. godine
28
13
Profitabilnost prosječne imovine (ROAA) i profitabilnost prosječnog
kapitala (ROAE) banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do
2013. godine
30
14 Kretanje stope adekvatnosti jamstvenog kapitala banaka u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do 2013. godine
35
15 Imovina banaka po zaposleniku usporedivih značajki u Republici Hrvatskoj
u razdoblju od 2011. do 2013. godine
43
16 Kretanje aktive malih banaka u odnosu na ukupnu aktivu u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2014. godine
44
17 Struktura imovine grupe banaka usporedivih značajki u Republici
Hrvatskoj u 2013. godini 45
18 Opći troškovi poslovanja po grupama banaka u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2011. do 2013. godine 46
19 Struktura obveza i kapitala grupa banaka usporedivih značajki u Republici
Hrvatskoj u 2013. godini
47
20 Stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala po grupama banaka u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2011. do 2013. godine
47
21 Dobit (gubitak) banaka iz poslovanja koji će se nastaviti u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2013. godine
48
22 Profitabilnost prosječne imovine banaka (ROAA) u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2011. do 2013. godine
49
23 Profitabilnost prosječnog kapitala banaka (ROAE) u Republici Hrvatskoj u
periodu od 2011. do 2013. godine
50
68
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ZNAČAJKE MALIH BANAKA U
REPUBLICI HRVATSKOJ izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Zdenka
Prohaske, a pri izradi diplomskog rada pomogla mi je i doc. dr. sc. Bojana Olgić Draženović.
U radu sam primijenila metodologiju znanstveno istraživačkog rada i koristila literaturu koja
je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti
koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen standardan način,
citirala sam i povezala s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog
jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim stranicama
Fakulteta.
Studentica
Tina Drašković