EKONOMSKA POLITIKA = Osnovni cilj je ostvariti pozitivne promjene u rastu i razvitku i podii blagostanje stanovnitva. Osnovni ekonomski cilj je upravljanje rastom bruto domaeg proizvoda. Pod EKONOMSKOM POLITIKOM podrazumijevamo koncepciju, strategiju, ciljeve, zadae, mjere i aktivnosti povezane sa ostvarenjem ekonomskog cilja.

EKONOMSKA POLITIKA podrazumijeva aktivnosti subjekata radi ostvarivanja kratkoronih i dugoronih ciljeva. Vano je naglasiti da duina vremenskog horizonta smanjuje efikasnost ekonomske politike. Na uinkovitost ekonomske politike, uz brojne egzogene varijable, utjeu i: tzv. tehnika znanja ili strunost, sposobnost nositelja ekonomske politike i kompetencije nositelja ekonomske politike. REGIONALNA EKONOMSKA POLITIKA je usmjerena na regionalni ekonomski razvoj. REGIONALNU EKONOMSKU POLITIKU obiljeavaju razlike koje su posljedica ekonomskih, socijalnih, politikih, prirodnih i drugih obiljeja regija/drava. REGIONALNA EKONOMSKA POLITIKA predstavlja sustav koji usmjerava i unapreuje gospodarstvo regije i meuregionalne odnose.

AKCELERACIJA RASTA na globalnoj razini zahtijeva otklanjanje prepreka dinaminom rastu i razvitku regija. Regije su nosioci rasta i razvoja u globaliziranoj ekonomiji. Formiranje i provoenje regionalne ekonomske politike je nuno zbog: 1.)REGIONALNI NESKLADI uzrokuju ukupno usporavanje rasta i razvitka, slabljenje funkcije trita u regiji i zemlji, to slabi regionalne strukture i usporava integracijske veze. 2.)Nacionalne i integracijske privrede su agregati regionalnih gospodarstava. 3.)Naglaene regionalne disproporcije i nepostojanje konzistentne regionalne politike smanjuju ekonomsku uinkovitost na globalnoj razini. NACIONALNA PRIVREDA JE AGREGAT REGIONALNIH GOSPODARSTAVA. Ishodite i poticaji regionalne politike su : 1. Tretiranje i razrjeavanje nejednakosti u okviru i izmeu teritorijalnih dijelova nacionalne privrede, ali i izmeu pojedinih zemalja i grupacija zemalja. 2. Spoznaja da nacionalna privreda podrazumijeva regiju kao osnovni okvir i polazite nacionalnog razvitka. PROBLEM RASTA je kljuno uporite regionalne ekonomske politike. EFIKASNOST podrazumijeva optimalnu regionalnu kombinaciju i upotrebu faktora radi maksimiziranja ekonomskih uinaka uz uvjet pune zaposlenosti faktora. To je OSNOVNI KRITERIJ prilikom stvaranja regionalne politike, jer u protivnom slabljenje efikasnosti moe ponititi alokacijske pretpostavke za uklanjanje nejednakosti I ZAUSTAVITI RAST. FAZE RAZVITKA I TIPOLOGIJA PODRUJA :Rostow (1960) Klasifikacija drutava po ekonomskoj dimenziji. Drutva se nalaze u nekoj od slijedeih 5 faza: tradicionalno drutvo, preduvjeti za uzlet, uzlet, stremljenje prema sazrijevanju i vrijeme visoke masovne potronje. Friedman (1966) etiri osnovne faze regionalnog razvitka: predindustrijsko drutvo, prijelazna faza, industrijalizacija i postindustrijsko drutvo. Ova teorija je jedno od relevantnih polazita za prepoznavanje regionalnih problema.

1. PREDINDUSTRIJSKO DRUTVO: Zemlje imaju izraenu agrarnu strukturu ,Nizak dohodak po stanovniku (ispod 500 USD),U ekonomskoj politici nema prostora za uvaavanje regionalnog aspekta, Teite je na rjeavanju vitalnih preduvjeta rasta (infrastruktura) i na razvijanje javnih funkcija; posebno naglasak na obrazovanje i zdravstvo,Stvaraju se preduvjeti za industrijski rast:unapreivanje poljoprivredne proizvodnje, osiguravanje energije, razvitak prometa, obrazovanja i zdravstva. 2. PRIJELAZNA FAZA:U ovoj se fazi stvaraju preduvjeti za ekonomski uzlet,Regionalna politika dobiva na znaenju, Postepeno se uvode PROMJENE PROSTORNE ORGANIZACIJE; nastaju centri rasta i razvitka tzv.GRANSKI i URBANI POLOVI ili ARITA.Diferencira se struktura zemlje i oslikavaju se REGIONALNI CENTRI i OKRUENJE ILI PERIFERIJA, gdje privredna aktivnost stagnira ili opada. U toj su fazi najizraenije regionalne razlike u razini dohotka po stanovniku. Ova faza je danas karakteristina za razvitak npr.Brazila,Indije, Pakistana

3. INDUSTRIJALIZACIJA:U ovoj fazi postoje kumulirani problemi regionalnog razvitka iz prethodnih faza i nove tekoe koje generira industrijski razvitak. Naglaeni su problemi REGIONALNE EFIKASNOSTI FAKTORA, visoke nezaposlenosti i sporiji rast potranje za radnom snagom u odnosu na rastuu ponudu. Niska razina dohotka po stanovniku i izrazite regionalne razlike.

4. POSTINDUSTRIJSKO DRUTVO: Neke regije ostaju izvan industrijskih procesa, a u drugima su izraeni PROCESI KONCENTRACIJE. LOKACIJSKA POLITIKA: problemi koncentracije u urbanim sreditima i problemi periferije; migracijski tokovi prema sreditu, to dovodi do rasta urbanih trokova i poveava cijenu rasta.Regionalna politika je usmjerena na planiranje razvitka gradova i na smanjivanje tenzija izmeu kretanja i alokacije kapitala, zatite prirodne sredine. 1. PRIVREDNO SLABIJE RAZVIJENA (NERAZVIJENA) PODRUJA/REGIJE karakterizira: Nepostojanje ili poetak industrijalizacije ,Visok udio primarnog sektora, Visok udio poljoprivrednog sektora, Nerazvijen tercijarni sektor. 2. DEPRESIVNE REGIJE karakterizira: One postoje i u najrazvijenijim zemljama, njih karakterizira razvijen proces industrijalizacije,Relativno mala zastupljenost primarnog sektora, razvijen tercijarni sektor,Privrednu struktura obiljeavaju TRADICIONALNE, ali i kapitalno intenzivne (npr.metalurgija) i STATINE INDUSTRIJE za kojima opada agregatna potranja na razini nacionalne privrede i u okruenju, to vodi usporavanju dinamike rasta, gubljenju razvojnih vitalnosti i razvojnih perspektiva. Ove regije zbog statinosti i nedostatka svjeih industrija postepeno prelaze u regije koje karakterizira BESPERSPEKTIVNOST i sve vee zaostajanje za nacionalnom privredom ili okruenjem. U tim regijama javlja se i nezaposlenost, migracijska kretanja i odlazak mlae i obrazovane radne snage. Rjeenje: Privlaenje svjeih faktora rasta, promjena gospodarske strukture, zaustavljanje odljeva kvalificirane radne snage. 3. REGIJE U ZAOSTAJANJU karakterizira: One se po strukturnim karakteristikama i po razini razvijenosti nalaze izmeu depresivnih i nerazvijenih regija. One mogu nastati kao rezultat nepravovremenog rjeavanja problema depresivnih regija i usporavanja rasta i procesa transformacije nakon prijelaza granica nerazvijenosti. Struktura ovih regija: udio primarnog sektora vei od prosjeka nacionalne privrede, kumulirani socijalni problemi i nepovoljnija socijalno-ekonomska struktura. Industrija je homogena i esto uniformna sa tehnoloki tromim poduzeima. Perspektive su u otvaranju prostora za dinaminu industrijsku strukturu s malim i srednjim poduzeima. To bi omoguilo bre trine prilagodbe. Potrebno bi bilo smanjiti udio primarnog sektora i poveanje proizvodnje, poveanje proizvodnosti rada i stvaranje uvjeta za tehnoloki razvitak. Porast znaenja tercijarnog sektora. Rjeenje: privlaenje novih svjeih faktora iz okruenja, dinamiziranje privrednih aktivnosti. 4. PRENAPUENE REGIJE karakterizira: Regionalna prenapuenost je rezultat migracija i prirodnog kretanja stanovnitva. Proces koncentracije i prenapuenosti treba promatrati kroz odnos trokova i koristi. Drutveni trokovi su cijene urbanih usluga i cijene energije, prijevoza, obrazovanja, zdravstva, komunalnih usluga i slino. Radi se o dinaminom sustavu koji se neprekidno mijenja pod utjecajem tehnolokog razvitka. Regionalna ekonomska politika problem prenapuenosti moe rjeavati stimuliranjem kretanja populacije iz prenapuenih sredita prema okolici, tj. drugim gradovima ili manjim sreditima. 5. DEPOPULACIJSKI PROCESI:To je esta pojava u regionalnom razvitku. Radi se o smanjivanju prirodnog prirataja i o negativnim migracijskim tokovima. U prvoj se fazi odvijaju emigracijski procesi u kojima sudjeluje stanovnitvo koje je u radnoj funkciji. U drugoj fazi se to odraava na smanjivanje prirodnog prirataja. Smanjivanje prirodnog prirataja i mehanika kretanja stanovnitva rezultiraju poveanom SENILIZACIJOM. DEPOPULACIJSKI PROCESI su posljedica, a ishodite valja traiti u: Dugoronim nepovoljnim razvojnim procesima,U niskoj razini regionalne razvijenosti ,Prirodnom poloaju i resursima koji ne osiguravaju, ekonomsku aktivnost, Ogranienoj mogunosti zadovoljavanja osobnih i kolektivnih potreba u odnosu na okruenje. REGIJA I PROCES REGIONALIZACIJE. REGIJA predstavlja prostor koji je i unato brojnim imbenicima, koji na njemu postoje (prirodnim, ekonomskim, socijalnim, kulturolokim, ekolokim), po odreenim obiljejima HOMOGEN i u tom smislu ini odreenu cjelinu. REGIJA se moe promatrati u UEM i IREM smislu: A) u uem smislu ona oznaava prostor unutar nacionalnih granica B) u irem smislu regijom se moe smatrati svaki prostor koji je iri od nacionalnog, a ima odreeno prepoznatljivo obiljeje. REGIONALIZACIJA je proces stvaranja sustava regija u okviru nacionalnog prostora, pri emu se regije profiliraju po nekim prepoznatljivim obiljejima koja su dominantni na njihovom prostoru i po kojima one postaju prepoznatljive. Nastanak regija i regionalnog sustava moe se odvijati: A) spontano odnosno stihijski B) planski. SVRHA REGIONALIZACIJE: AFIRMACIJA regionalnih specifinosti (komparativnih prednosti), USPOSTAVA nacionalne razvojne ravnotee, STVARANJA administrativne spone izmeu centralne i lokalnih vlasti, STVARANJE pretpostavki za planiranje prostornog i gospodarskog razvitka, UVANJE tradicionalnih i kulturnih vrijednosti odreenog podruja, UINKOVITIJA zatita okolia. VRSTE REGIJA se mogu definirati prema razliitim kriterijima: prema obiljejima, prema funkcionalnosti, odnosno stupnju polarizacije, prema stupnju homogenosti ,prema stupnju razvijenosti i dr. Prema navedenim kriterijima regije mogu biti: geografske, ekonomske, administrativne. Poloaj regije u odnosu na okruenje moe biti: A)VERTIKALAN - koji podrazumijeva odnos prema centralnoj vlasti ili lokalnoj samoupravi , B) HORIZONTALAN - koji podrazumijeva odnos prema drugim regijama iz okruenja unutar nacionalnih granica - interregionalna (meuregionalna) suradnja. EUROREGIJA, odnosno EUROREGIONALNA SURADNJA predstavlja organizaciju susjednih regija na prostoru dvije ili vie zemalja, koji se u tom smislu moe smatrati regijom koja ima TRANSGRANINI karakter. S obzirom na ovo svoje obiljeje EUROREGIJA se formira i funkcionira na osnovi zajednikog interesa kao faktora homogenizacije (gospodarskog, kulturolokog, ekolokog i sl.) Svrha je takvih regija transgranina suradnja na zajednikim projektima. Kao temeljni cilj euroregionalne suradnje Dunav-Drava- Sava utvren Statutom kao temeljnim aktom ove organizacije je stvaranje podruja koje e se sukladno razvijati i svojim stanovnicima osigurati blagostanje, a u tom okviru: unaprijediti gospodarske i kulturne veze ukljuenih podruja, uskladiti gospodarske razvojne programe, uiniti sva podruja privlanim ulagaima,uspostaviti veze izmeu obrazovnih, znanstvenih i istraivakih ustanova, zapoeti i pruiti potporu programima zatite okolia, pomoi razumijevanju i priznavanju razliitih kultura. REGIONALIZAM kao pojava najee predstavlja nastojanje pojedinih dijelova nacionalnog prostora (regija) da postigne veu samostalnost u odnosu na centralnu vlast.Regionalizmi mogu biti ekonomski ili politiki, a uzroci su im najee u osjeaju pojedinih regija da su zapostavljene ili u da su ak eksploatirane od strane centralne vlasti.Regionalizam kao proces potie vei stupanj ekonomske i politike decentralizacije gospodarskog i politikog sustava jedne zemlje. REGIONALNA POLITIKA I RAZVITAK. REGIONALNA POLITIKA predstavlja skup mjera koje potiu regionalni pristup u razvitku nacionalnog gospodarstva kroz poveanje njegove uinkovitosti i uravnoteeni razvitak cijelog nacionalnog prostora. Regionalna politika podrazumijeva stvaranje uvjeta na: ekonomskom, politikom, drutvenom planu za razvitak svake regije ali i cijelog nacionalnog prostora. OBLICI REGIONALNE POLITIKE :PREVENTIVNA - kada nastoji sprijeiti nepoeljna kretanja u buduem razvitku, KOREKTIVNA - kada pokuava ispraviti posljedice dosadanjeg razvitka na odreenom prostoru .

PODRUJE DJELOVANJA REGIONALNE POLITIKE: Danas se politika regionalnog razvoja uglavnom koncentrira na: A) socijalni kapital, blagostanje i redistribuciju u korist slabijih regija, B) gospodarski rast u svim dijelovima neke drave. a)Uinak sektorskih politika na regionalni razvoj esto se naziva regionalnom politikom u irem smislu,b) Napori za doprinos razvoju slabijih regija nazivaju regionalnom politikom u uem smislu.DILEME REGIONALNE POLITIKE: Razvojna politika pojedine zemlje moe se nai pred dilemom: kako uskladiti razvitak pojedinih djelatnosti s razvitkom pojedinih podruja - u ovom pitanju nalazi se potencijalni konflikt. Ako se zanemari prostorni faktor u razvitku djelatnosti, vjerojatno e se dobiti super koncentracija djelatnosti u malom broju toaka u prostoru, najee u samo jednoj centralnoj regiji. Ako se insistira na apsolutnoj jednakosti u stupnju razvijenosti svih regija, vjerojatno se nikad nee postii zadovoljavajui stupanj razvijenosti jedne djelatnosti. REGIONALNI RAZVITAK moe se promatrati kao proces zapoinjanja, strukturiranja i postizanja odrivog razvitka,uzimajui u obzir sloene regionalne prilike, uz primjenu odgovarajuih postupaka i instrumenata iji je cilj gospodarski razvitak, uz istodobno njegovanje drutvenih naela i ekolokih zahtjeva. PRETPOSTAVKE ZA REGIONALNU RAZVOJNU POLITIKU: Peter Maskell navodi etiri preduvjeta za uspjenu regionalnu razvojnu politiku: 1. Dobra regionalna politika ovisi o specifinom kontekstu, uzimajui u obzir posebnosti gospodarske strukture regije i netrinih institucija. 2. Dobra regionalna politika je trino usmjerena, podravajui aktivnosti koje je trite ve odabralo. 3.Dobra regionalna politika odgovara na proces globalizacije: (a) usredotoenou na uenje, (b) koncentracijom napora na podravanje poduzea kako bi prebrodila kognitivnu udaljenost od vrijedne osnovice znanja koja se nalazi izvan njihovog sadanjeg dohvata, i (c) podrkom akumulaciji i zatiti socijalnog kapitala potrebnog za suradnju i razmjenu djelomino pritajenog znanja meu poduzeima. 4. Institucionalni preduvjeti gospodarske globalizacije za politiku regionalnog razvoja moraju se razlikovati: regionalno identini institucionalni okviri raznih nacija vrlo e malo koristiti regionalnoj konkurentnosti. REGIONALNA KONKURENTNOST KAO OSNOVA RAZVITKA : TRADICIONALNA regionalna razvojna politika je polazila od komparativnih prednosti regije kao osnovne orijentacije u njenom razvitku. SUVREMENA regionalna razvojna politika polazi od konkurentske prednosti regije kao osnove njenog razvitka. Razlika izmeu komparativne i konkurentske prednosti proizlazi iz razlike kratkorone (alokativne) i strateke (adaptivne) uinkovitosti odreene regije. ELEMENTI KONKURENTNOSTI REGIONALNOG RAZVITKA: Gospodarstvo sa svojom industrijskom strukturom i sektorima poslovanja moe uspjeno konkurirati onima koji raspolau komparativnim prednostima, pod pretpostavkom da se racionalno odaberu poslovna podruja, industrijske grane, odnosno da svoje djelovanje usmjere na segmentirano, umjesto masovno trite. U okviru razliitih proizvodnji i usluga vano je postii odgovarajuu SINERGIJU, kako bi se one meusobno osnaile i tako doprinijele poveanju stupnja konkurentnosti regije, kao stupanj razvijenosti netrinih imbenika (razvojna istraivanja, struna udruenja, informacijske usluge, tehnoloki centri i sl.). CILJEVI REGIONALNE POLITIKE:smanjenje razlike u stupnju razvijenosti izmeu pojedinih podruja,optimalno koritenje raspoloivih resursa,alokacija kapitala na cijelo nacionalno podruje,redistribucija stanovnitva,smanjenje stope nezaposlenosti, poveanje osobnog i drutvenog standarda stanovnitva,usmjeravanje procesa industrijalizacije i razvitak naselja, kroz poveanje konkurentnosti regija, poveanje konkurentnosti nacionalnog gospodarstva, zatita okolia. FAKTORI REGIONALNE POLITIKE:Prirodni resursi (zateeni stvoreni), Ljudski resursi (socio-demografska struktura, kvalifikacijs.struk.i sl.),Materijalni resursi (gospodarska, drutvena i socijalna infrastruktura),Drutveno-gospodarska osnova (socijalna kohezija, kulturni identitet, proizvodna struktura i odnosi, proizvodi, usluge i trgovina, konkurentnost i receptivnost), Odnosi snaga (financijski kapital,politiki,administrativni i zakonodavni okvir,informacije)

STRATEGIJA REGIONALNE RAZVOJNE POLITIKE:Uporina toka regionalne politike nalazi se u njenoj razvojnoj strategiji .Dva su osnovna strateka pitanje regionalne politike: A) IZBOR MODELA REGIONALIZACIJE, koja se odnosi na definiranje regija, odreenje u odnosu na izbor veeg broja manjih regija ili manjeg broja veih regija, definiranje razvojnih centara i sl. B) IZBOR MODELA MOBILNOSTI OSNOVNIH REGIONALNIH FAKTORA, meu kojima se posebno preferira pitanje mobilnosti kapitala i radne snage, odnosno pitanje je li regionalnom politikom treba usmjeravati radna mjesta prema izvorima radne snage ili radnu snagu prema radnim mjestima. 1. POLITIKA: RADNIK RADNOM MJESTU:Polazna osnova je PODUZETNIKI MOTIV pri izboru lokacije,odnosno PROFIT ako na njega utjee lokacija. Stupanj optimalnosti je uvjetovan interesima poduzetnika. Drutveni kriterij optimuma je sekundarnog znaenja. Na ovaj nain se POTIU MIGRACIJE. Ako se ovaj model primjenjuje nekontrolirano, posljedice mogu biti prelazak praga koncentracije i poveanje ukupnih drutvenih trokova i u mjestu emigracije i u mjestu imigracije. 2. POLITIKA: RADNO MJESTO RADNIKU:Polazna osnova je ravnomjeran razvitak nacionalnog prostora.Stvaranje regionalne strukture se realizira kroz disperziju investicija, stanovnitva, stvaranje razvojnih centara. Stimulacija poduzetnika, kao osnovnih nositelja razvitka, da prihvate ovaj model provodi se kompenziranjem njihove izgubljene dobiti. REGIONALNA RAZVOJNA STRATEGIJA predstavlja dugoroni razvojno okvir za regionalnu politiku, a polazi od regionalnih potencijala i njihove gospodarske valorizacije.Razvojna strategija determinira regionalnu razvojnu politiku u kojoj do izraaja dolazi razvojna orijentacija koja ini uporite regionalne strukture i njene dinaminosti i optimizacije.U odnosu na regionalnu razvojnu strategiju REGIONALNI PLANOVI imaju provedbenu funkciju. OSNOVE REGIONALNOG PLANIRANJA: REGIONALNO PLANIRANJE je instrument regionalne politike kojim se usmjeravaju procesi njene realizacije. REGIONALNO PLANIRANJE ima zadau izgraditi optimalne odnose izmeu individualnih, granskih, regionalnih i globalnih koncepcija, strategija i ciljeva i na takav nain korigirati stihijsko djelovanje trita na regionalnu strukturu i ublaavati disproporcije u regionalnom razvitku. Sustav regionalnog planiranja ima tri osnovne razine: 1.)regionalni aspekt planiranja irih drutveno ekonomskih jedinica od definiranih regija,2.)unutar regionalno planiranje,3.)planiranje na razini nositelja regionalnog razvitka (gospodarskih subjekta, subjekata drutvenog sektora i sl.). UNUTAR REGIONALNO PLANIRANJE:Sustav unutar regionalnog planiranje usmjerava razvojne procese unutar regije i stvara pretpostavke za razvitak meu regionalnih odnosa. Stupanj kompetentnosti ovog tipa planiranja uvjetovan je stupnjem subjektiviteta regije u kojoj se obavlja funkcija planiranja (je li regija samo drutveno-gospodarska cjelina ili je i administrativna jedinica.). U obuhvatu unutar regionalnog planiranja nalazi se planiranje gospodarske strukture i prostorno planiranje. U prvom sluaju usmjerava se razmjetaj gospodarskih kapaciteta u prostoru regije, a u drugom, usmjeravaju se aktivnosti na ureenju prostora, procesu urbanizacije i zatiti okolia.PLANIRANJE NA RAZINI NOSITE-LJA REGIONALNOG RAZVITKA:S obzirom na autonomnost gospodarskih subjekata u planiranju svojih poslovnih aktivnosti (investiranja i tekueg poslovanja), motivacija planiranja nije sadrana u obvezi koja slijedi iz norme, ve spoznaji da egzistira o danom prostoru i potrebe da zbog toga korespondira sa svojim okruenjem. Planovi gospodarskih subjekta predstavljaju integralni dio sustava regionalnog planiranja u segmentu koji im stvara uvjete za funkcioniranje djelatnosti i u segmentu koji, zbog usklaivanja odnosa u prostoru regije, postavlja odreena ogranienja. INSTRUMENTI REGIONALNE POLITIKE:Proraunska (budetska) politika,Politika cijena, Politika kontrole,Politika poticanja mobilnosti faktora. PRORAUNSKA POLITIKA:Polazna osnova proraunske politike je uspostava ravnotee izmeu agregatne potranje i agregatne ponude na razini regije. U odreenim regijama postoji suficit, a u nekim deficit u kapitalnim i tekuim transakcijama. Drava e npr. u razvijenijim regijama poveati porezne stope, a u nerazvijenim dravne izdatke. Mogu to biti npr. dravne investicije u nerazvijena podruja u izgradnju infrastrukture, stvaranje novih razvojnih centara i sl. U okviru ove politike znaajnu ulogu mogu imati i ugovorni i opi PREFERENCIJALI. U prvom sluaju kada poduzee iz razvijenije regije ugovara poslove s poduzeem iz nerazvijenog podruja od vlade dobiva razne olakice. U drugom sluaju poduzea iz nerazvijenih podruja imaju odreene prednosti kod vladinih narudbi u odnosu na poduzee iz razvijenijeg podruja. POLITIKA CIJENA predstavlja svaku politiku diskriminacije jedne regije u odnosu na drugu pomou poreza ili supsidija. Moe se odnositi na inpute ili proizvodni output. Politika cijena inputa postoje kod investicijskih poklona ili supsidija drave nekoj regiji, niih poreskih stopa, odobravanje niskokamatnih kredita. Cilj ovih mjera je sniavanje trokova proizvodnje slabije razvijenih regija i poticanje njihove konkurentnosti.Politika cijena outputa primjenjuju se onda kada drava daje slabije razvijenijim regijama povlastice pri izvozu, druge olakice na proizvode i sl. POLITIKA POTICANJA MOBILNOSTI FAKTORA:Politika poticanja mobilnosti faktora moe se provesti na slijedee naine: A) Uklanjanjem trinih nesavrenosti koje uzrokuju relativnu tatinost faktora (npr. ukidanje propisa o minimalnim zaradama), B) Dugoronom politikom promjene kvalitete faktora koji su po prirodi statini, direktnim supsidijama mobilnim faktorima (npr. razvitak sustava obrazovanja, izravna podrka nekim oblicima obrazovanja isl.) C) Izravnom podrkom potencijalni migrantima (naknada trokova seobe, supsidije u stanarini za novodoseljene i sl. NOSITELJI REGIONALNE POLITIKE:Da bi se regionalna politika mogla provesti moraju postojati njeni NOSITELJI, koji se mogu svrstati u slijedee skupine: 1. Zakonodavna i upravna tijela vlasti - upravna tijela na dravnoj i regionalnoj razini i razini lokalne samouprave,2. Politike organizacije i institucije - politike stranke, sindikati, udruge graana, interesne skupine, meunarodne organizacije, obrazovne i kulturoloke ustanove, znanstveno-istraivake institucije, crkva i njene institucije 3. Gospodarski subjekti i institucije - trgovaka drutva, banke, institucionalni investitori, gospodarske komore, udruge poslodavaca i sl.

1