0

FINANCIJSKE INSTITUCIJE I

TRŽIŠTA – LEKO 1

www.referada.hr

Bok,

Drago nam je što si odabrao/la upravo Referadu za pronalazak materijala koji će ti

pomoći u učenju!

Materijali koje si skinuo/la s naše stranice nisu naše autorsko djelo,

već samo sažeti prikazi obvezne literature koji služe za ponavljanje

gradiva.

P.S. Pomozite svojim kolegama ocjenjivanjem predmeta prema kategorijama,

ocjenjivanjem skripti i korisnim savjetima u komentarima.

Također, kako bismo što prije napravili dobru bazu skripti za ponavljanje,

pošaljite nam na mail svaku skriptu koju niste vidjeli na stranici

(skripte@referada.hr).

Želimo ti puno sreće s učenjem!

www.referada.hr

FIT – 1. kolokvij – pitanja

www.referada.hr

FIT - 1. kolokvij – odgovori

1. FINANCIJSKI SUSTAV-KARAKTERISTIKE I ZADACI Sastoji se od nositelja potraţnje i ponude novčanih sredstava,financ. oblika

(instrumenata) u kojima su utjelovljena pravno regulirana novč. potraţivanja

raznih fin. institucija i tokova kretanja novč. sredstava koji omogućavaju

trgovanje novcem, a da pritom odreĎuju cijene financ. proizvodima (npr. kam.

stope), očekivanja u budučnosti. Omogućava usmjeravanje novč. viškova od onih

koji ih imaju tamo gdje su potrebni. Dva su glavna zadatka fin. sustava;prvi je

trnsferirati novč. sredstva štediša (u obliku zajma) onima koji ih trebaju za

investicije ili potrošnju čime se potiče napredakgospodarstva (produktivni

kapital). Iz toga moţemo zaključiti da razvijeniji sustav bolje djeluje na

djelotvornost gospodarstva. Drugi zadatak je usmjeriti raspoloţivi novč. kapital u

profitabilne i ekonomski opravdane projekte po kriteriju profitabilnosti, likvidnosti

i sigurnosti. Time se takoĎer potiče razvoj gospodarstva i moţe se oblikovati

njegova struktura. O upotrebi K ne odlučuju poduzetnici nego financ. investitori.

Funkcije: štedna f. (poticati sklonost štednji i investiranju), funk. likvidnosti

(omogučiti investitorima da svoja potraţivanja lako pretvore u novac), kreditna

f.(omogučiti stalnu dostupnost kredita), f.čuvanja kupovne moći,

gospodarskopolitičke f.(kao instrument drţ. politike),smanjivanje rizika,f.

plačanja (mora omogučiti domaća i meĎunarodna plačanja).

2. PONUDA I POTRAŢNJA FINANCIJSKIH SREDSTAVA Kućanstva su najvaţniji izvor ponude novč. sredstava. Ona svoje prihode

ostvcaruju od plaća, kamata, dividendi, rente, transfera drţave. Nakon odbitka

osobnih poreza, raspoloţiva primanja rasporeĎuju se za potrošnju i osobnu

štednju. Trećinu odnose poduzetnici, a ostatak drţava.NACIONALNA

ŠTEDNJA:1/2 kućanstva, 1/3 poduzetnici, ostatak drţava. U RH stanovništvo

sudjeluje u ponudi s ¾ sredstava od čega je veći dio doznačen od strane radnika

migranata i iseljenika što pokazuje i ¨nova¨ devizna štednja koja je u 1998.

iznosila $3,953 mlrd.

Poduzeća (neto uzajmljivači)čine glavni dio potraţnje jer imaju veće

potrebe za novč. sredstvima nego što im to omogućava štednja

(amortizacija i zadrţana dobit). Sve vaţniji duţnik je i drţava putem javnog duga i drţavnih vrijednosnica i najprisutnija je u razvijenim

zemljama. TakoĎer postoji i sektor inozemstvo čije se učešće u priljevu ili odljevu stranog kapitala razlikuje od zemlje do zemlje.

3. FINANCIJSKA POTRAŢIVANJA I INSTRUMENTI To su potraţivanja na nečiji novac u budučnosti i za njih vlasnici kapitala

dobivaju kamatu ili dividendu. Ostvaruju se ustupanjem novč. kapitala na

izravan način ili preko financ. posrednika. Imaju pisani oblik ugovora ili

vrijednosnica (što je danas sve češći slučaj). Taj fin. instrument predstavlja

prijenos kupovne moći i on za investitora predstavlja fin. potraţivanje, dok je to

za izdatnika fin. obveza koju je on duţan podmiriti.

Kupnjom fin. potraţivanja zamjenjuje se novac za manje likvidan oblik

imovine kao što je vrijednosnica, ali on omogućava veći prinos u

www.referada.hr

budućnosti. U današnje vrijeme razlikujemo mnoštvo fin. instrumenata

koje se razlikuju u likvidnosti, riziku, dospijeću, prinosu, poreznom tretmanu... Te razlike omogućavaju razne kombinacije koje pruţaju

svakome mogućnost fin. investiranja i strukturiranje portfelja.

4. IZRAVNO (DIREKTNO) FINANCIRANJE-PRIMARNA POTRAŢIVANJA

U razvijenim sustavima obuhvaća 5% do 30% ukupnog eksternog financiranja. U situaciji izravnog fin. novčanodeficitarne jedinice (DSU)

emitiraju svoja obećanja plaćanja na trţištima novca i kapitala, a suficitarne jedinice (SSU) kupuju ta potraţivanja očekujući stanovite

prinose u budućnosti. Potraţ. se plasiraju tehnikom privatnog plasmana ili javnim upisom pomoću brokera, dealera i banaka. Na taj način investitori ustupaju svoj novac izdavateljima vrijednosnicačime

postaju njihovi kreditori ako se radi o zaduţnicama (debt), ili suvlasnici tvrtki

ako se radi o vlasničkim vrijednosnicama (equity). Vrijednosnice se putem

takvog plasiranja ne transformiraju u drugi oblik potraţivanja niti po sadrţaju niti

po obliku fin. instrumenta.

One uvijek predstavljaju izravnu vezu krajnjeg uzajmljivača prema krajnjem pozajmljivaču i u pravilu imaju visok stupanj utrţivosti.

Ovaj način fin. nema široke razmjere radi većeg broja ograničenja, jer teško je prilagoditi potrţivanja da im u potpunosti uvjeti odgovaraju, a i

širem krugu investitora je oteţan pristup izravnom trţištu jer je ono veleprodajno i nedostupan im je dovoljan broj informacija npr. o izdanjima

vrijednosnica o bonitetu izdavatelja... PRIMJERI:-kućanstvo kupuje novoizdane dionice ili komercijalne zapise Plive

-poduzeće s viškom novč. sredstava kupuje 3.mj. blag. zapise

drţave

5. FINANCIJSKA INTERMEDIJACIJA (INDIREKTNO FINANCIRANJE)

To je način prijenosa novč. sredstava od krajnjih pozajmljivača krajnjim

uzajmljivačima uz posredstvo fin. posrednika ili intermedijara koji kupuje direktna potraţivanja i transformira ih u indirektna potraţivanja s

drugačijim svojstvima. Proces transformacije potraţivanja naziva se FINANCIJSKO POSREDOVANJE. Kao fin. posrednici pojavljuju se banke, štedne depozitne institucije,

osiguravajuće kuće, stambena društva, mirovinski fondovi, razne drţ. fin.

institucije i dr. Indirektna potraţivanja su za fin. posrednika pasiva, a direktna

potraţ. su dio njihove aktive.

Do fin. sredstava dolaze prikupljanjem svih vrsta depozita, prodajom udjela u

investicijskim fondovima, prodajom polica osiguranja, emisijom blag. Zapisa,

obveznica, uzimanjem kredita...

Takav način prikupljanja sredstava nazivamo emisijom sekundarnih obveza.

Direktna potraţivanja prema krajnjim uzajmljivačima stječu kupovinom

vrijednosnica, odobravanjem kredita,itd.

Prednosti indirektnog u odnosu na direktno fin. su:1)disperzija rizika,

2)kreiranje fin. potraţivanja raznolikijih denominacija, 3)kreiranje obveza s

www.referada.hr

meĎusobno uskjaĎenim dospijećima, 4)visoka likvidnost sekundarnih obveza,

5)bolja raspoloţivost informacijama tj. informacijska intermedijacija.

6. ¨ISTINE¨ O RAZVIJENIM FINANCIJSKIM SUSTAVIMA

Postoji 8 istina: Dionice nisu vaţan izvor eksternog financiranja poduzeća Indirektno fin. vaţnije je od direktnog u većini američkih poduzeća

Financijski sektor je meĎu najdetaljnije reguliranim sektorima ekonomije Dug poduzeća i domaćinstava gotovo je uvijek kolateriziran imovinom Utrţive vrijednosnice- zaduţnice nisu primarni izvor fin. američkih

poduzeća Ugovori o dugu uvijek su posebno sloţeni i na mnogo načina restriktivni za

duţnika Banke su najvaţniji izvor eksternog fin. poduzeća

Samo velike i poznate tvrtke imaju pristup fin. trţištu, mogu preko trţišta vrijednosnica financirati svoje aktivnosti

7. FINANCIJSKA PIRAMIDA

Njome prikazujemo strukturu nečije fin. imovine ureĎenu prema kriterijima sigurnosti i profitabilnosti. Na dnu su piramide najsigurniji

instrumenti koji donose manji prihod, ali su i manje rizični čime osiguravaju stabilnu osnovu piramide. Bliţe vrhu su sve rizičnijioblici

imovine koji donose sve veći moguči prihod, i u njih se ulaţu sve manji iznosi. Oblik i izgled piramide razlikuje se individualno od investitora, a

neki od uzroka razlika su dob, spol, karakter, stanje na trţištu, preferencija likvidnosti, sredstva na raspolaganju... Investitori često

oblikuju svoj portfolio uz pomoć stručnjaka poput brokerskih kuća, posebnih bankovnih odjela i ostalih profesionalnih stručnjaka.

junk bonds

obične dionice

preferencijalne dionice, neosigurani krediti

neosigurane obveznice, neosigurani

štedni ulozi kod banaka

drţ. zaduţnice, hipotekarne i osigurane obveznice

gotovina, transakcijski računi, osigurani štedni ulozi

www.referada.hr

8. FINANCIJSKE INSTITUCIJE - POJAM

To su one institucije koje prikupljaju novč. sredstva (prmanjem depozita, uzimanjem kredita, emisijom udjela i vrijednosnica, prodajom polica

osiguranja, uplatom članarina), usmjeravaju ih u fin. plasmane i obavljaju fin. usluge. Prikupljena sredstva plasiraju u obliku kredita, ulaganjem u

realna dobra, kupnjom vrijednosnica. Dijele se na depozitne i nedep. fin. institucije. Pojam fin. institucija

obuhvaća fin. posrednike; poduzeća koja djeluju kao brokeri, dealeri i investicijski bankari. Najvaţnija fin. institucija je BANKA, a ostale

uobičajeno nazivamo nebankovnim fin. institucijama. Da bi neka institucija bila banka mora zadovoljavati odreĎene uvjete: mora primati

depozite i odobravati kredite najširoj javnosti istodobno, kao svoje glavne poslove.

9. DEPOZITNOKREDITNI KOMPLEKS I NEDEPOZITNE FIN. INSTITUC. Depozitne fin. institucije do sredstava dolaze primanjem novč. depozita

na transakcijske i štedne račune, i plasiraju ih najčešće u obliku kredita. Najveći dio pasive im predstavljaju obveze po primljenim depozitima, a

aktive potraţivanja po odobrenim kreditima i zbog toga ih često nazivaju depozitnokreditni kompleks fin. institucija.

Dep. fin. institucije su najvaţnije u većini zemalja,i nalaze se pod kontrolom središnje banke koja potem

njih regulira monetarne učinke i općegospodarske ciljeve. Razlikujemo banke i depozitne štedne institucije(štedionice, štedno kreditne zadruge,

stambena društva, hipotekarne štedionice...). Nedepozitne fin. institucije posluju kao i depozitne, ali ne smiju kreirati

obveze primanjem depozita. Razlikujemo ugovorne štedne institucije (osiguravajuće kuće, mirovinski fondovi, soc. osiguranje), tvrtke za

poslovanje s vrijednosnicama (brokeri, dealeri, investicijske banke), fin.

kompanije i konglomerati, investicijski fondovi, drţ. fin. institucije i ostale fin. institucije.

U posljednje vrijeme trend je pada dep. institucija, posebice banaka i štedionica, a osjetljivo raste udjel mirovinskih i investicijskih fondova.

Takav razvoj dogaĎaja moţemo očekivati u budućnosti i u Hrvatskoj.

10. FUNKCIJE I KARAKTERISTIKE SREDIŠNJE BANKE Centralna banka najvaţnija je monetarna institucija i vrhovna novč. vlast

svake drţave. Ona kontrolira novčani, kreditni i bankovni sustav, (a raste joj utjecaj u području sustava svih dep.kreditnih fin. institucija). Njezina

je glavna zadaća kontroliranje gospodarskih kretanja monetarnom politikom i očuvanje vrijednosti nacionalnog novca. Djeluje kao neprofitna

institucija, a do sredstava za pokrivanje troškova dolazi od prihoda kamata na kredite poslovnim bankama i na vrijednosnice koje drţi u

aktivi, od prihoda koje ostvari plasmanom dev. pričuva.

Iako je pod drţavnim nadzorom neovisna je od aktualne administracije. Njezine gl. funkcije su: 1)emisija novca, 2)odrţavanje likvidnosti

privrede, 3)odrţavanje meĎunarodne likvidnosti, 4)odrţavanje likvidnosti

www.referada.hr

banaka i štednih depozitnih institucija, 5)suradnja s drugim

meĎunarodnim i regionalnim fin. institucijama, 6)prikupljanje, analiza i objavljivanje informacija, 7)poslovi za račun drţave, 8)kontrola i nadzor

razboritog poslovanja banaka (prudencijalna kontrola), 9)reguliranje količine novca u opticaju i kreditne aktivnosti banaka.

Funkcije središnje banke privatne banke preuzimaju nakon velike svjetske gosp. krize (1929-1933), jer se primjetilo da banke mogu biti vaţan uzrok

poremećaja u gospodarstvu. Sred. banka ima neovisnost u voĎenju novč. politike, uskraćuje drţavi mogućnost da svoje potrebe financira iz prim.

emisije sred. banke «ex nihilo» bez stvarnog pokrića. Djelotvornost ovisi

o njenoj neovisnosti. U svijetu prevladava sustav jedne sred. banke, osim

u SAD i Njemačkoj. (pr. Bank of England, Deutsche Bundesbank, Europski sustav sred. banaka, Bank of Japan,FEDsustav saveznih rezervi)

11. HRVATSKA NARODNA BANKA Djeluje kao središnja banka RH. Osnovana je u prosincu

1991..1997.promijenjeno joj je ime iz Narodne banke Hrvatske u Hrvatsku narodnu banku. Zadaća joj je očuvanje stabilnosti valute i opće

likvidnosti u plaćanjima u zemlji i prema inozemstvu, te podrţavanje ciljeva ekonomske politike zemlje.

Funkcije: Reguliranje količine novca u opticaju

UtvĎivanje opće likvidnosti banaka Odrţavanje opće likvidnosti u plaćanjima inozem.

Emisija novčanica i kovanog novca Kontrola i nadzor nad bankama,štedionicama i ostalim dep.

institucijama (prudencijalna kontrola) Poslovi za RH

HNB djeluje samostalno u obavljanju poslova, a odgovorna je Saboru i

duţna mu je najmanje dva puta godišnje podnositi izvješće o svome radu i godišnji obračun.

HNB je član MMF-a, Svjetske banke, EBRD (Europske banke za obnovu i razvoj), Banke za meĎunarodna poravnanja,itd.

12. INSTRUMENTI SRED. BANKE ZA REGULIRANJE KOLIČINE

NOVCA U OPTICAJU To su instrumenti monetarno-kreditne politike;kupnja i prodaja

vrijednosnica na otvorenom trţištu,politika obvezne rezerve,eskontno-diskontna politika, ponekad selektivna kreditna politika ili izravno

kvantitativno odreĎivanje kreditne aktivnosti banaka.

13. ODRŢAVANJE LIKVIDNOSTI BANAKA KAO FUNKCIJA HNB HNB odrţava likvidnost banaka tako da propisuje: 1)način korištenja

obvezne rezerve, 2)način formiranja posebne rezerve banaka za osiguranje likvidnosti za isplate štednih uloga i tekućih računa graĎana,

3)minimalne opće uvjete kreditne sposobnosti banaka i 4)datume

nelikvidnosti banaka, 5)visinu, uvjete i način odrţavanja minimalne

www.referada.hr

likvidnosti banaka, 6)obvezne okvire ročne strukture plasmana banaka i

7)uvjete korištenja kratkoročnih kredita banaka kod HNB radi očuvanja dnevne likvidnosti.

14. ODRŢAVANJE MEĐUNARODNE LIKVIDNOSTI KAO FUNKCIJA

HNB HNB je ostvaruje mjerama kojima regulira ovo područje (mjere devizne

politike, politika dev. pričuva), formiranjem dev. pričuva RH i rukovoĎenjem njima, kupnjom i prodajom deviza na dev. trţištu,

regliranjem platnog prometa s inozemstvom i kreditnih odnosa. Devizno trţište čine sve organizirane kupnje i prodaje deviza koje se u

RH obavljaju izmeĎu ovlaštenih banaka, ovlaštenih banaka i drugih osoba i ovlaštenih banaka i HNB. Devize predstavljaju potraţivanja u inozemstvu

koja glase na stranu valutu i sve vrste efektivnog stranog novca, osim

zlata. Mogu se kupovati promptno i na rok. Mjere dev. politike mogu biti npr. obveza odreĎenih banaka da odreĎeni

iznos rezervi drţe u devizama, obveza drţanja odreĎenog % deviznih depozita u inozemstvu...

intervencije HNB na dev. trţištu glavni su tok kreiranja novca i izvor

formiranja dev. pričuva.

15. DEVIZNE REZERVE: STRUKTURA I VRSTE

Namjena dev. rezervi je da osiguravaju meĎunarodnu likvidnost zemlje u uvjetima slobodne kupoprodaje deviza za domaće osobe i nepostojanja

obveznog ustupa deviza (cesija) i retencioznih kvota drţavi. Ukupne dev. rezerve dijele se na one kojima upravlja HNB i one kojima

upravljaju ovlaštene banke. Čine ih: vrijednosnice koje glase na stranu valutu, a u vlasništvu su HNB i ovlaštenih banaka, monetarno zlato u

vlasništvu RH, potraţivanja HNB i ovlaštenih banaka u konvertibilnim

devizama na inozemnim računima, efektivna strana valuta, rezervna tranša pri MMF i specijalna prava vučenja pri MMF.

Do smanjenja dev. pričuva dolazi zbog: prodaje dev. poslovnim bankama i min. financija, iskupa devnih blag. zapisa i plačanja kamata i dr. obaveza

MMF, troškova SWIFT-a,REUTERS-a. Formiraju se otkupom deviza od banaka i Min. financija, povlačenjem

tranši iz MMF-a, iz prihoda od kam. na depozite i od vrijednosnica, prodajom efektivnih kuna stranim bankama.

Devizne pričuve zemlje iznosile su u rujnu 1998. $ mlrd. Najveći dio meĎunarodnih rezervi HNB uloţen je u inozemstvu. Ulaganja u depozite

ograničena su na 200 najvećih posl. banaka s investicijskim rangom najmanje AA. Kriteriji ulaganja su sigurnost, likvidnost, rentabilnost. Kod

jedne banke smije se deponirati najviše 5% rezervi s rokom do 3 mj. 10% pričuva mora biti po viĎenju. Ulaganja kratkoročne vrijednosne papire s

smiju iznositi do 70% rezervi HNB, a trenutno je 17%.HNB drţi 1-2%

efektive namijenjene najnuţnijim potrebama likvidnosti, a pričuve u obliku monetarnog zlata zasad ne drţi.(pripast će joj $160 mil. zlatnih poluga iz

SFRJ

www.referada.hr

16. REGULIRANJE KREDITNIH ODNOSA S INOZEMSTVOM

Odnose s inozemstvom regulira HNB. Ona utvrĎuje mjere za ostvarivanje opsega i strukture zaključivanja i korištenja inozemnih kredita, te prati i

kontrolira njihovo zasnivanje. Čimbenici regulacije inozemnih kreditnih odnosa su vanjska zaduţenost, ročnost potraţivanja i obveza, struktura

kredita (primljenih i datih) po vrstama, iznos dev. rezervi i dr. HNB se moţe zaduţivati i u svoje ime, ali samo ako je to nuţno za odrţavanje

likvidnosti sa inozemstvom. HNB utječe na kreditne odnose tako što:1)prati korištenje, otplate i raskide kreditnih ugovora, 2)propisuje

obvezu obavještavanja o namjeri zaključivanja inozemnog kredita, 3)podnošenje prijave o zaključnom kreditnom ugovoru i podnošenje

dokumentacije, te 4)utvrĎuje namjenu i opseg odobravanja fin. kredita.

17. REGULIRANJE PLATNOG PROMETA S INOZEMSTVOM KAO

FUNKCIJA HNB Sastoji se u tome što HNB: 1)odobrava poslovanje s devizama u zemlji,

2)propisuje obavljanje mjenjačkih poslova, 3)osigurava provoĎenje platnih i fin. ugovora s inozemstvom, 4)odobrava bankama obavljanje

platnog prometa i kreditnih odnosa s inozemstvom, 5)odreĎuje uvjete prenošenja iz i u zemlju domaće i strane valute i vrijednosnica, 6)prodaje

efektivne kune inoz. bankama, 7)organizira meĎunarodni platni promet, 8)odreĎuje načine naplate i plačanja s inozemstvom.

18. KONTROLA I NADZOR BANAKA

Kontrolna funkcija je u nadleţnosti HNB. Ona obuhvaća prudencijalnu (bonitetnu) kontrolu (prikupljanje i analiza podataka prikupljenih putem

kontrole u samim bankamaon-site, ili putem izvješća dostavljenih od

strane banakaoff-site, te nadgledanje i poduzimanje mjera prema

bankama na osnovi tih podataka), kontrolu provedbe mjera monetarne

politike (praćenje kretanja sredstava na ţiro računima banaka i izdvajanja obvezne rezerve, minimalne likvidnosti banaka, korištenja kredita za

likvidnost i dr.) i devizne politike, te deviznu dokumentarnu kontrolu. U nju ubrajamo i obradu zahtjeva za izdavanje suglasnosti o osnivanju

banaka. HNB ima pravo na sankcije bankama i kontrolu štedionica. Sektor nadzora i kontrole HNB obraĎuje zahtjeve za odobravanje

osnivanja banaka i za odobrenja imenovanja članova uprave banaka i prosljeĎuje ih na odlučivanje Savjetu HNB-a.

19. DEFINICIJA I OBJAŠNJENJE BANAKA

Banku je teško definirati. Moţemo reći da banka do sredstava dolazi primanjem depozita i njihovim plasmanom najčešće u obliku kredita, a

bavi se i fin. uslugama. Sredsta takoĎer prikuplja voĎenjem transakcijskih računa, zaduţivanjem kod drugih banaka, emisijom vlastitih

zaduţnica kao što su dionice, obvaznice, blagajnički zapisi... Posluje na načelima likvidnosti, sigurnosti i rentabilnosti.

www.referada.hr

Banka je fin. institucija koja u pasivi bilance sadrţi depozite novčane

prirode i na njih plača pasivnu kamatu, a u aktivi sadrţi kredite. Razlika izmeĎu akt. i pas. kamatne stope je kamatna marţa.

Kreditiranje i primanje depozita njena su najvaţnija karakteristika, iako uz njih banka obavlja i druge poslove fin. prirode. TakoĎer ima i vaţnu

alokativnu funkciju. Banka moţe biti samo ono poduzeće koje ima licencu za rad koja je propisana posebnim zakonima o bankama. U Hrvatskom

zakonu o bankama banka je odreĎena kao d.d. čiji je predmet poslovanja primanje novč. depozita i davanje kredita i drugih plasmana

(18.12.1998.)

20. KOMERCIJALNE I RAZVOJNE BANKE

RAZVOJNE BANKE su banke dugoročnog kreditiranja i time potpomaţu

privredni razvoj. Prikupljaju dugoročna sredstva štednje i na osnovi njih odobravaju dugoročne kredite. Ti krediti namijenjeni su poduzetnicima za

kapitalnu izgradnju i investiranje. Sredstva prikupljaju oročavanjem dep., uzimanjem dugoročnih kredita, emisijom dionica, formiranjem

vlastitog trajnog kapitala, emisijom obveznica na domaćem i meĎunarodnom trţištu, raspolaţu sredstvaim razvojnih drţ. fondova,

sredstvima javnog sektora itd. Razvojne banke mogu biti posebne drţavne banke, specijalizirane privatne poslovne banke, regionalne ili

meĎunarodne. Njihova uloga je sve vaţnija što se očituje u sve većem značenju dugoročnih vrijednosnica i dugoročnog kreditiranja.

KOMERCIJALNE BANKE su banke kratkoročnog kreditiranja. One prikupljaju depozite i novac umnaţaju putem kreditne aktivnosti

(kratkoročni krediti za potrošačko kreditiranje, krediti za financiranje trgovine, proizvodnje, obrta). U pasivi im se nalaze sredstva na računima

plačanja, krakoročni dep., zaduţnice i pozajmice. TakoĎer sudjeluju u

meĎunarodnom platnom prometu. Pod čvrstim su nadzorom centralne banke.

21. OKRUPNJAVANJE BANAKA

Banke se udruţuju radi više razloga. To mogu biti veći profit, bolji porezni tretman, izbjegavanje zakonskih propisa, lakše obavljanje poslova na

domaćoj i meĎunarodnoj razini... pojavljuje se u četiri oblika. BANKOVNI HOLDING je takav oblik u kojem banka «majka» ima u

vlasništvu kontrolni paket dionica ili većinski udio u drugoj banci «kćeri», i utjeće na izbor rukovodstva i politike (banke subsidijarije) iako banka kćer

djeluje kao posebna organizacija s nezavisnim pravnim statusom. Banke se na taj način često udruţuju i uobičajeno je da se udruţuju banke

meĎusobno, iako se u novije vrijeme povezuju i s drugim fin. institucijama. Do takvog oblika udruţivanja dolazi zbog gore navedenih

razloga, a uz njih još i radi mogućnosti obavljanja nebankovnih fin.

poslova koje inače ne smiju obavljati, bavljenja osiguranjem, potrošačkim kreditiranjem, leasingom, koncentracije kapitala, racionalnijeg

poslovanja...

www.referada.hr

Osnivanje holdinga je regulirano zasebno od regulacije osnivanja

industrijskih holding tvrtki. Razlikujemo jednobankovni holding u kojem kojem tvrtka majka kontrolira jednu banku i višenebankovnih podruţnica,

i multibankovnu holding grupu gdje jedna tvrtka kontrolira više banaka i nebankovnih institucija.

Prema američkom zakonu BHC kontrolira banku:1)kontrolom najmanje 25% dionica s pravom glasa, 2)utječe na izbor većeg dijela uprave banke,

3)utječe na upravu ili politiku banke. U SAD bank. holdinzi nastaju zbog velikih ograničenja bankama.

BANKOVNI KONZORCIJ-tu se banke udruţuju na temelju ugovora radi ostvarivanja nekog velikog i važnog projekta koji same nisu u mogućnosti

ostvariti ili bi to iziskivalo velike troškove i teškoće, i traje samo do ostvarivanja tog cilja. Konzorcijem rukovodi banka-gestor.

Razlikujemo kratkoročne (npr. odobravanje kredita) i trajne (npr.

uzajamno odrţavanje likvidnosti) ciljeve konzorcija. Banke ne gube svoju samostalnost, već samo ulaţu potrebnu tehniku, kadrove, dio kapitala.

Konzorcij moţe biti nacionalni ili meĎunarodni. Primjer:konzorcij hrv. i slo. banaka za izdavanje garancija američkoj

EXIM banci pri izgradnji nuklearke Krško

konzorcij slavonskih banaka za financ. izgradnje osječkog

aerodroma

MULTINACIONALNE BANKE su treći oblik okrupnjavanja, gdje se udruţuje kapital banaka više zemalja, što čini korak naprijed ka globalnoj

integraciji. Banke putem mreţe svojih podruţnica koje se nalaze u nekoliko zemalja obavljaju fin. poslove i pritom ostvaruju dobit na temelju

razlika u uvjetima na pojedinim trţištima. BANKOVNI SINDIKAT je četvrti oblik udruţivanja banaka za koji je

karakteristično da grupa banaka na čelu s bankom voditeljem odobrava

sindikalizirani kredit, s tim da svaka od banaka iz te grupe sudjeluje u njegovom dijelu. U taj oblik ubrajamo i grupu investicijskih banaka koje

kupuju nova izdanja vrijednosnica emitenata koja su velikih vrijednosti u svrhu prodaje investitorima na primarnom fin. trţištu.

PURCHASE GROUP-kupovna grupa inv. banaka SELLING GROUP-prodajna grupa inv. banaka

22. BANKOVNI HOLDING

Vidi pitanje 21.

23. NEBANKOVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Od banaka se razlikuju po tome što ne obavljaju depozitnokreditne

poslove za cijelo tržište, ne obavljaju ih kao osnovnu djelatnost, obavljaju samo jedan od tih

poslova ili zakonski ne zadovoljavaju uvjet da budu banke. Ukoliko nemaju licencu za rad kao banka smatraju se nebankovnim fin.

institucijama, koliko god one bile slične bankama.

www.referada.hr

Najvaţnije od njih su: štedne depozitne institucije, ugovorne štedne

organizacije, investicijski fondovi, investicijske banke, stambena društva, fin. kompanije, brokeri i dealeri, povjerbena društva,leasing,

factoring...EU ih je razgraničila na pet grupa i to su: 1)štedno kreditne institucije, 2)brokerske institucije, 3)posrednici za vrijednosnice,

4)sindikati, 5)ostali. Pod pojmom investitora razlikujemo institucionalne od individualnih, u

kojima su ovi prvi u prednosti radi mogućnosti disperzije rizika i utjecaja na cijene i druge uvjete na trţištu. Najvaţniji instituc. investitori su:

inv. fondovi, osiguravatelji, banke, mirovinski fondovi, zaklade, sindikalni fondovi.

24. DEPOZITNE ŠTEDNE INSTITUCIJE

Razlikujemo štednju graĎana (nepotrošeni dohodak) i nacionalnu štednju (skup osobne, poduzetničke i drţ. štednje). Tradicionalno se ulaţe

u depozitne štedne institucije kojih ima više vrsta. One sredstva mogu uzajmljivati od središnje banke, ali moraju izdvajati obveznu rezervu.

Značaj štednje u obliku depozita sve više opada jer raste mogućnost ulaganja u druge fin. oblike. U RH štednja je još uvijek vrlo zastupljena,

ali banke vode glavnu riječ na tom području. ŠTEDIONICE prikupljaju manje ušteĎevine širokog sloja graĎanstva,

istovremeno im pruţajući fin. usluge, kredit, kamate i sigurnost. U pasivi im se nalaze štedni računi, depoziti i štedni planovi različitih namjena.

Aktiva im se najčešće sastoji od kredita graĎanstvu (stambeni, osobni i potrošački), dok neuposlena sredstva ulaţu u razne plasmane. Štedionice

su sudionici domaćeg i ino fin. trţišta, vode račune malih i srednjih poduzeća.pod čvrstim su nadzorom drţave. U EU su najjače u NJ.

ŠTEDNO-KREDITNE ZADRUGE osnivaju se na načelu uzajamnosti unutar

odreĎenih zajednica. U posljednje vrijeme se prtvaraju u kapitalske organizacije koje svojim članovima isplaćuju dividendu. Do sredstava

dolaze prikupljanjem štednih uloga, pozajmicama i emisijom vrijednosnica. U RH imaju status neprofitnih štedno-kreditnih zadruga

koje odobravaju kredite članovima i nečlanovima. KREDITNE ZADRUGE neprofitne su institucije koje u pravilu imaju porezne

olakšice, i u vlasništvu su članova štediša. U njih se udruţuju manje zajednice ljudi radi odobravanja kredita isključivo članovima. Na temelju

udjelnih računa članovi stječu pravo upravljanja. Ne dijele dividendu. Članovi ostvaruju veću kamatu na štednju, a manju na kredit. To su

svojevrsne blagajne uzajamne pomoći. POŠTANSKE ŠTEDIONICE graĎanima plasiraju različite drţ. zaduţnice, a

prednost im je u dostupnosti poštanskih šaltera, sigurnosti i čekovnom platnom prometu. Ne kreditiraju članove, već sredstva usmjeravaju u

programe komunalne infrastrukture. Danas im značaj opada, a u RH ne

postoje. U većini zemalja mogu uzajmljivati sredstva od sred. banke, te su duţni izdvajati obv. oezervu, nadziru ih isti nadzorni organi kao i banke ili

posebni za njih(SAD).

www.referada.hr

25. STAMBENA DRUŠTVA Do sredstava dolaze prikupljanjem kratkoročnih oblika osobne štednje

(udjelni računi, štedni depoziti),posebnim planovima s por. olakšicama,većim pozajmicama na fin. trţištu, a plasiraju ih u obliku

dugoročnih stambenih kredita koji su osigurani hipotekom. Osim stambenog kreditiranja bave se i poslovanjem s kreditnim karticama i

putničkim čekovima te ulaţu u drţavne vrijednosnice. Nalaze se pod nadzorom drţ. koja ih i potpomaţe. Vrlo su vaţna u rješavanju stambenog

pitanja niţih socijalnih slojeva, pa zato uţivaju i por. olakšice. Prvo st. društvo je osnovano u GB. RH je 1997. zakonski regulirala mogućnost

njihova osnivanja s istom svrhom kao u drugim zemljama, a uţivale bi i drţ. potporu radi pomaganja u rješavanju soc. i političkog pitanja

stanovanja.

26. UGOVORNE ŠTEDNE INSTITUCIJE

OSIGURAVATELJNE INSTITUCIJE prodajom polica osiguranja i uplatama premija štite pojedince i poduzeća od ekonomskog, zdravstvenog ili

ţivotnog gubitka. Sredstva prikupljaju dugoročnim fin. aranţmanima i plasiraju ih na fin. trţištu. Priljev novca im je predvidiv jer na temelju

zaključenih ugovora mogu procijeniti prihode. Zbog toga ulaţu u dugoročne oblike aktive.

Osiguravatelji ţivota ulaţu u dugoročne koorp. obveznice, hipotekarne obv., dionice i slične relativno sigurne plasmane. Osiguravatelji imovine

ulaţu u drţ. obveznice, koorp. obveznice, dionice, drţe dep. u bankama, kreditiraju trgovinu. Razlikujemo policu ţivotnog osiguranja gdje se

osiguravatelj obvezuje korisniku isplatiti odštetu u slučaju osiguranikove smrti ili samom osiguraniku ako doţivi dospijeće; polica osiguranja

imovine obvezuje osiguravatelja na isplatu odštete u slučaju oštećenja,

uništenja ili otuĎenja imovine;polica zdravstvenog osiguranja omogućuje nadoknadu ekonomskog gubitka zbog rizika gubitka zdravlja i pokriće

troškova liječenja, a uplaćuju ga obično tvrtke u ime svojih radnika, ali to nije pravilo.

MIROVINSKE FONDOVE ubrajamo u najznačajnije institucionalne investitore.

Današnji fondovi u razvijenim zemljama djeluju na načelu kapitalizacije tj. uplata članova, dok u nekim drţ. još uvijek djeluju oni što posluju na

načelu generacijske solidarnosti(pri čemu se uplate zaposlenih koriste za isplate mirovina trenutnih umirovljenika).

Do novč. sredstava dolaze doprinosima članova za vrijeme njihovog radnog vijeka, i obvezuju im se isplaćivati redovite mjesečne isplate

nakon odlaska u mirovinu. Ulaţu u dugoročne instrumente trţišta kapitala (dionice i obv. poduzeća, drţ. vrijednosnice i veliki oročeni

depoziti kod banaka) i tako odrţavaju likvidnost. Strukturom portfelja

pojavljuju se kao vlasnici i financijeri privrede i kreditori drţave, osloboĎeni su poreza. Na povećanje njihove vaţnosti utječe više razloga:

poduzeća plaćaju radnike i izbjegavaju ograničenja visine nadnica i

www.referada.hr

istovremeno privlače obrazovani kadar nudeći radnicima veće mirovine

ulaţući u mir. fondove, radni vijek je sve kraći, a ţivotni sve dulji, pa mirovina predstavlja vaţan dio ţivota čovjeka. Fondovi mogu biti

privatni, drţavni ili pod podrţavanjem drţave, ali njima upravljaju banke i druge fin. institucije kao povjerenici.

27. INVESTICIJSKE BANKE I INVESTICIJSKO BANKARSTVO

To su fin. specijalisti koji pomaţu emitentima vrijednosnica pri njihovoj emisiji i rasprodaji na primarnom fin. trţištu i na njemu djeluju kao

najvaţniji sudionici. Karakteristične su za SAD, a u Europi te poslove obavljaju univerzalne banke (merchant bank, bank daffaire) preko svojih

posebnih tvrtki za poslovanje s vrijednosnicama. Investicijske banke ne djeluju kao fin. posrednici, jer ne mijenjaju prirodu potraţivanja koja se

prodaju. Do sredstava dolaze pozajmicama od banaka, sporazumima o

reotkupu (REPO), emisijama zaduţnica i depozitima na računima komitenata. Obavljaju sve poslove na fin. trţištu (primarnom i

sekundarnom). Funkcije su im:upis cijele emisije ili organiziranje kupovne grupe, prodaja vrijednosnica, pomoć pri odlučivanju i kreaciji

emisije, brokersko-dealerski poslovi na sekundarnom trţištu i poslovi imovinsko-financijskog restruktuiranja (preuzimanja, stjecanja i spajanja

poduzeća),odrţavanje emisijskog tečaja. Najveća i najvaţnija inv. banka na svijetu je Merryl Lynch. Ona je

univerzalna tvrtka za poslovanje s vrijednosnicama koja ima i banku u sastavu pa se bavi i bank. poslovima. Ostale su Coldman Sechs, 1.

Boston, Prudential...

28. BROKERI I DEALERI To su specijalisti za kupnju i prodaju vrijednosnica na sekundarnim fin.

trţištima. Do sredstava dolaze putem bankovnih kredita i sredstava

klijenata na posebnim računima koja se koriste za kupnju vrijednosnica. Sve inv. banke djeluju kao brokersko-dealerske tvrtke. Dealeri obavljaju

te poslove za vlastiti račun i očekuju dobit i preuzimaju rizike promjena cijena, dok brokeri predstavljaju posrednike u tim odnosima poslujući u

ime kupca i prodavača i za te usluge naplaćuju proviziju i ne preuzimaju rizike. Brokeri posluju sa širom javnošću i s dealerima, a u odreĎenim

situacijama posluju kao dealeri i obratno. Postoje i sprcijalizirani brokeri za odreĎena trţišta, npr. hipotekarni brokeri.

Dealeri se specijaliziraju za pojedine vrijednosnice i za njih su oni «market makers», a zarada im je razlika izmeĎu zahtijevane i ponudbene cijene.

Razlikujemo nekoliko vrsta brokerskih kuća. Tvrtke za potpunu brokersku uslugu posluju i kontaktiraju sa širokim krugom sudionika

trţišta i bave se savjetovanjem i struktuiranjem portfelja svojih klijenata. Diskontni brokeri klijentima pruţaju uţi obujam usluga uz niţu cijenu koju

ne uzimaju u obliku provizije već je ugovaraju u obliku fiksne naknade. Ne

bave se istraţivanjem trţišta i savjetovanjem. Takav tip brokerskih kuća tipičan je za američko trţište;posluju na veliko. Tim poslovima diskontne

brokeraţe bave se specijalizirane diskontne brok. kuće i banke.

www.referada.hr

www.referada.hr

29. FINANCIJSKE KOMPANIJE

Često se nazivaju koorporacijskim bankama i poduzeća preko njih osiguravaju novac za vlastite potrebe, ali za razliku od banaka ne uzimaju

depozite šire javnosti. Osnivaju ih velike koorporacije, banke, osiguravajuće kuće i dr. Banke ih osnivaju da bi ušle nebankovne poslove

koje nemaju ovlaštenja obavljati. Fin. institucije ih osnivaju da bi stanovništvu i poduzećima osigurali kratkoročne i srednjoročne kredite, a

sredstva pribavljaju emisijama dugoročnih vrijednosnica, uzimanjem kredita od banaka. Koorporacije osnivaju fin. kompanije da bi ušle u fin.

poslove kreditiranjem kupaca i tako ih potičući na kupovinu njihovih proizvoda, financiranjem svoje proizvodnje ili zaradom na obavljanju fin.

transakcija. Fin. kompanije odvojene su od poslovanja koorp. koja ih osniva ali ostvaruju njene interese.

Razlikujemo potrošačke fin. kompanije koje izravno odobravaju kredite

potrošačima za kupnju robe, prodajne koje kupce financiraju otkupom kreditnih ugovora od dealera, i poslovne koje financiraju posebne potrebe

poduzeća. Najveća fin. kompanija je GMAC (General Motors Acceptance Corp.) i bavi se prodajom automobila, kamiona, kreditnim karticama,

hipotekarnim kreditima i skoro svim fin. poslovima.

30. FONDOVI ZAJEDNIČKOG INVESTIRANJA-INVESTICIJSKI FONDOVI

To su institucionalni investitori registrirani kao tvrtke koji prikupljaju novč. sredstva individualnih investitora (graĎanstva) i poduzeća i ulaţu ih u

dugoročne (rjeĎe kratkoročne) fin. instrumente. Članovi ulaganjem stječu udjele u fondu i na osnovi njih dobivaju udjelne certifikate, ali nemaju

pravo na upravljanje već je to isključivo pravo osnivača fonda. Individualnom investitoru smanjuju mogućnost rizika, smanjuju troškove

jer rade na veliko, osiguravaju likvidnost, omogućavaju por. olakšice... Za

svoje usluge naplaćuju godišnju članarinu i pristupninu, u čemu se i očituje interes njihova poslovanja. TakoĎer je u mogućnosti depozite

vezivati kod sebe i u fond ukomponirati vrijednosnice u vlastitom vlasništvu. Inv. fondovi organiziraju se ispravom o povjerbi. Skup

imovine kod sebe drţi skrbnik fonda koji kontrolira aktivu, vodi računovodstvo i sl., a administraciju, oglašavanje, kreiranje fonda, politiku

investiranja odreĎuje upravljač fonda. Razlikujemo otvorene i zatvorene fondove. Skrbnik fonda (povjerbena kuća) najčešće je banka ili

osiguravatelj.

31. OTVORENI I ZATVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI

Investicijski fondovi organiziraju se ispravom o povjerbi. Skup imovine kod sebe drţi skrbnik fonda koji kontrolira aktivu, vodi računovodstvo i sl.,

a administraciju, oglašavanje, kreiranje fonda, politiku investiranja

odreĎuje upravljač fonda. Otvoreni fondovi (open end) imaju promjenjivi broj udjela koji se

povećavaju ulaganjem novca u fond ili smanjuju reotkupom na zahtjev

www.referada.hr

člana. Time se istovremeno povećava ili smanjuje veličina fonda ovisno o

potraţnji. Emitirajući dodatne udjele fond prikuplja sredstva kojima kupuje vrijednosnice i dodaje ih postojećem skupu. Ograničenja u broju

udjela ne postoje. Kod zatvorenog fonda (closed end) broj udjela je fiksan i fond ih ne

reotkupljuje već ih se prodaje na burzi ili organizatoru fonda. Točno se odreĎuju vrijednosnice i prodajni udjeli. Vrijednost udjela i investicijskog

fonda kalkulira se dnevno kao neto vrijednost fonda (NAV-vrijednost; Nett-Asset Value) koja predstavlja ukupnu vrijednost svih vrijednosnica u

fondu pomnoţenih s njihovom dnevnom trţišnom cijenom i uvećana za vrijednost ostale aktive. Udjele prodaju osnivači fonda izravno ili preko

mreţe fin. institucija, a za njih postoji i sekundarno trţište. Interes investitora moţe biti u kapitalnom dobitku (porast cijene udjela) i u

dividendi.

32. DRŢAVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE

Glavna zadaća tih institucija je financiranje dijelova nacionalne ekonomije od posebne drţavne vaţnosti, a nisu u dovoljnoj mjeri

financirane iz proračuna ili kredita (izvoz, poljoprivreda, stipendiranje studenata, stanogradnja). Nastojanje drţave je uključiti privatni kapital sa

fin. trţišta putem ovih institucija da bi se ostvarili značajni javni ciljevi. Fin. institucije s potporom drţ. (GSE; Government Sponsored Enterprises)

privatne su institucije koje ostvaruju javne funkcije. Ovlaštene su odobravati kredite krajnjem korisniku, otkupljivati odobrene kredite od

banaka i štedionica, jamčiti za zaduţnice što ih izdaju same komercijalne institucije. Posluju profitabilno što drţavnom proračunu bitno pomaţe.

Drţava ih potpomaţe tako što pozajmljuje fin. potpore iz proračuna, daje posebno povoljan status zaduţnica sponzoriranih institucija i pogodnosti

glede propisane veličine i odnosa kapitala i plasmana...

Izvozne fin. institucije su drţ. institucije koje obično obavljaju osiguranje izvoznih poslova, ali postoje i neke posebne (HERMES). Izvori sredstava

su im drţ. proračun, sredstva sred. banke, drţ. fondovi, sredstva pribavljena na fin. trţištu...

33. KONKURENCIJA BANAKA I NEBANKOVNIH FIN. INSTITUCIJA

U klasičnom fin. sustavu banke i depozitno kreditni kompleks su dominirali, a konkurencija se odvijala unutar grupe istovrsnih banaka ili

na odreĎenom dijelu trţišta. Specijalizirale su se za točno odreĎene poslove. Pojava novih konkurenata (institucije osiguranja, mirovinski i inv.

fondovi i dr.) na fin. trţištu i njihov sve veći značaj u bankovnim aktivnostima dovodi do despecijalizacije banaka i njihovog preoblikovanja

u fin. institucije potpune usluge. Time prestaje njihov monopol na fin. trţištu. Banke postaju univerzalne i polifunkcionalne, kao posljedica ţelje

da u potpunosti zadovolje potrebe trţišta. Do smanjenja uloge banaka

dovela je stroga regulacija čime su bile dovedene u nepovoljniji poloţaj od ostalih fin. institucija, što je na kraju uzrokovalo sve niţu profitabilnost i

neisplativost za njihove vlasnike. Mirovinski fondovi koji posluju na

www.referada.hr

principu kapitalizacije i osiguravajuće institucije potiskuju banke u drugi

plan, a primjetna je i konkurencija investicijskih fondova. Ti su efekti prvenstveno rezultati mekše regulacije nebankovnih konkurenata koji

mogu bolje iskoristiti promjene na trţištu. Takva kretanja dovela su do kriza banaka i bank. sustava u odreĎenim zemljama. meĎutim, opstanak

banke mogu zahvaliti osnivanjem ili preuzimanjem najuspješnijih fin. institucija i njima pripadajućih poslova. TakoĎer se proširila primjena

računalske tehnologije, novih fin. tehnika, integracija banaka, poboljšanje kvalitete bilance banaka, sniţenje troškova poslovanja, osposobljavanje

kadrova...

34. FINANCIJSKA TRŢIŠTA-ULOGA I FUNKCIJA Fin. trţišta općenito predstavljaju ukupni fin. sustav, a svakodnevno taj

pojam rabimo za trţišta vrijednosnica. Sastoje se od osoba, fin.

instrumenata, tehnika i tokova koji u ureĎenim sustavima polovanja omogućavaju razmjenu novč. viškova i manjkova i odreĎuju cijene po

kojima se ta razmjena obavlja. Na razvijenim trţištima susreće se mnoštvo fin. oblika, dok se u nerazvijenim sustavima susreću banke,

depoziti i krediti kao dominantni oblici. Fin. trţišta dijele se na trţišta vlasničkih udjela (kapitala, equity trţišta)

na kojima se trguje dionicama, i na kreditna debit trţišta na kojima se trguje zaduţnicama i kreditima. Najčešća podjela fin. trţišta je na trţište

novca i kratkoročnih vrijednosnica, devizno trţište i trţište kapitala. Razvijeno fin. trţište omogućava: disperziju rizika, stalno mijenjanje

oblika imovine i vrednovanje svakog sudionika trţišta, prilagoĎavanje ročnosti plasmana i izvora, brisanje granica izmeĎu likvidnih i nelikvidnih

sredstava, dezinvestiranje... Na razvijenim fin. trţištima sve više sudjeluju poduzeća, drţava i stanovništvo, što je i prmjereno demokratskim

društvima.

35. ŠTEDIŠE, INVESTITORI, INSTITUCIONALNI I INDIVIDUALNI

INVESTITORI Razlikujemo štednju graĎana i nac. štednju (skup osobne, poduzetničke

i drţavne štednje). GraĎani svoju štednju koju predstavlja nepotrošeni dohodak ulaţu u banke, štedionice i ostale fin. institucije u obliku

depozita; ročnih ili po viĎenju. Štediše za povjerbu svog novca kod tih institucija očekuju prihod u obliku kamata. Investitori ulaţu u

vrijednosnice od kojih očekuju buduće prihode u obliku dividende, kamate, diskonta... Dijelimo ih na individualne, a to su pojedinci i

kućanstva, i institucionalne (inv. fondovi, banke, mir. fondovi, siondikalni fondovi, zaklade, institucije za osiguranje). Institucionalni investitori u

stanju su utjecati na cijene i druge uvjete na trţištu te disperzijom smanjiti rizičnost ulaganja, a kupci su najvećeg dijela vrijednosnica na

trţištu. Zbog svoje veličine i fin. snage i gore navedenih razloga u

prednosti su nad pojedincima, pa danas zauzimaju sve vaţniju ulogu u trgovini vrijednosnicama.

www.referada.hr

36. PRIMARNO FINANCIJSKO TRŢIŠTE

Na njemu se prodaju nove emisije vrijednosnica putem kojih se prikupljaju nova novč. sredstva i time povećava kapital izdavatelja ako se

radi o dionicama, a uzajmljuju dugoročna novč. sredstva ako je riječ o obveznicama. Na primarnom fin. trţištu prodaja vrijednosnica vrši se

samo jedanput. Pomoć pri emisiji vrijednosnica moţe se naći kod investicijskih banaka ili poslovnih banaka preko njihovih poslovnih

departmana. Pomoć se očituje u analizi trţišta, prijedlogu vrste i osobine vrijednosnice koje bi trebalo emitirati, registracija emisije, raspisivanje

poziva na upis, prodaja vrijednosnica, ili čak i same otkupe cijelu emisiju pa je prodaju kao veleprodavači te tako preuzimaju rizik. Pri sudjelovanju

na primarnom trţištu vrlo je vaţno imati informacije o bonitetu emitenta, koji predstavlja njegovu vrijednost, kreditnu i poslovnu sposobnost i

pouzdanost. Pri odreĎivanju boniteta rangiraju se emitenti ocjenjujući ih

ocjenama od AAA (najmanji rizik) do C ili D (najrizičnije). Te ocjene mogu imati i brojčanu oznaku. Rizične vrijednosnice mogu donijeti veće prihode,

ali to za sobom povlači i visok stupanj rizika koji se preuzima. TOMBSTONE-novinski oglas kojim inv. bankari javnosti najavljuju novu

emisiju vrijednosnica pri njihovoj javnoj ponudi;to je prva informacija i uput na «prospectus» koji sadrţi detalje o emisiji, uvjetima ponude

odobrene od nadleţne nac. komisije.

37. SEKUNDARNO FIN. TRŢIŠTE Naziva se i «tržište druge ruke». Na njemu se vrši stalna kupoprodaja već

emitiranih vrijednosnica koje su prethodno bile rasprodane na primarnom trţištu. Zove se i transakcijsko trţište jer na njemu originalni izdatnik

vrijednosnica ne pribavlja novč. sredstva nego se mijenjaju vlasnici. Ono pruţa mogućnost investitorima da preprodajom odrţe likvidnost i oslobaĎa

novac za druge plasmane. Vrlo je vaţno i za opstanak primarnog trţišta,

jer bez njega vrijednosnice postaju tek običan komad papira koji je neupotrebljiv do roka dospijeća.

Ono je pravno i organizacijski ureĎeno zbog zaštite sudionika.transakcije na sek. trţištu se odvijaju u bankama, na burzama, na OTC trţištima i «iz

ruke u ruku».

38. BURZA VRIJEDNOSNICA To je organizirano i centralizirano mjesto trgovanja dionicama i

obveznicama na kojem članovi trguju (brokeri i dealeri) u skladu s određenim pravilima, čija je zadaća osigurati trgovinu i infrastrukturu

uvrštenim vrijednosnicama iako se prema posebnim pravilima moţe trgovati i sa neuvrštenima. Ona ostvaruje najveći promet na sekundarnom

trţištu. Članovi burze mogu imati jedno ili više uplačenih mjesta (seat). Da bi se vrijednosnice mogle uvrstiti na burzu one moraju zadovoljiti

odreĎene uvjete i emitent je duţan predočiti odreĎene dokaze o tom. Na

burzi se trguje velikim brojem vrijednosnica, ali se zato odlikuju vrhunskom kvalitetom.

www.referada.hr

Uvjeti za prodaju dionica na burzi: iznos god. dobiti, broj dioničara,

broj krupnih dioničara, neto-aktiva, minimalna trţ. vrijednost. NYSE je osnovana 1782. i ona je najveća; na njoj kotira oko 3114 tvrtki.

Trguje se dionicama i preferencijalnim d., izvedenicama, varantima itd. Druga burza u SADje AMEX.

39. OTC FINANCIJSKO TRŢIŠTE Uz burze vrijednosnica predstavlja vrlo vaţan oblik sekundarnog trţišta.

Ponekad se naziva i tercijarnim trţištem. Na njemu se vrši trgovina dionicama i obveznicama malih tvrtki koje najčešće nisu uvrštene na

burzi. Trgovci su prvenstveno dealeri, a trguje se putem umreţenih računala. Princip rada je slijedeći: na ekranima računala se kontinuirano

ispisuju kupovne i ponudbene cijene na temelju kojih trgovac na zahtjev

komitenta telefonski obavlja kupoprodaju, a ne dolazi do fizičkog susreta sudionika

To je, zapravo, sustav automatskih kotacija na mreţi meĎusobno spojenih računala. Organiziralo ga je NASD (nac. udruţenje dilera vrijednosnica)

uvodeći 71 sustav automatskih kotacija NASDAQ. Drugi primjeri OTC-a su

trţište drţ. obveznica vlade SAD, devizna trţišta, a kod nas Varaţdinsko

kompjuterizirano trţ. vrijednosnica.

40. NOVČANO TRŢIŠTE; SUDIONICI, INSTRUMENTI, GOSP.

FUNKCIJE Na njemu se trguje novcem, a rok dospijeća instrumenata je do godinu

dana. Funkcija mu je svakodnevno opskrbljivanje banaka novcem kao transakcijskim sredstvom, da bi one odrţavale likvidnost za tekuća

plaćanja svojih komitenata. Dijeli se na trţ.novca i trţ. kratkoročnih

vrijednosnica. Na trţ. novca trguje se kratkoročnim duţničkim vrijednosnicama i likvidnim rezervama banaka. Likvidne rezerve

pozajmljuju banke i štedne institucije meĎusobno ili kod sred. banke (ona ne mora biti nuţno sudionik ovog trţišta) na kratke rokove, a sudionici

mogu biti i nebankovne institucije koje uglavnom pozajmljuju od banaka. Novč. trţištem se postiţe prilagodba likvidnosti sudionika trţišta i

ukamaćivanje kratkoročnih viškova novca kojim se smanjuje oportunitetni trošak drţanja novca. Ono nema formalnu institucionalnu strukturu.

Nepersonalno je, veleprodajno i kompetitivno. Sastoji se od različitih specijalista i trţišta.

Instrumenti novč. trţišta su blag. zapisi ministarstva financija, centralne banke i banaka, komercijalni zapisi, sporazumi o reotkupu,

utrţivi certifikati o depozitu i bankovni akcepti. Svi oni imaju minimalni rizik neplaćanja i visokog su stupnja utrţivosti. Imaju kratke rokove

dospijeća. Obično predstavljaju obvezu drţave, a potraţivanja centralnih

banaka, poduzeća i tvrtki za trgovinu vrijednosnicama. Trţište kratkoročnih vrijednosnica (money market paper) naziva se i

diskontno trţište vrijednosnica s rokom dospijeća do jedne godine.

www.referada.hr

41. INSTRUMENTI NOVČANOG TRŢIŠTA Vidi pitanje 40.

42. TRŢIŠTE KAPITALA: FUNKCIJE, SUDIONICI, INSTRUMENTI

Podrazumijeva i primarno i sek. trţište što uključuje burze i OTC trţišta. To je skup institucija, fin. instrumenata i mehanizama putem kojih se

dugoročno slobodna štednja prenosi od suficitarnih deficitarnim jedinicama koje ih koriste za ulaganje u razvoj (oprema i fiksni fondovi).

Uloţeni kapital vraća se uvećan za ustupljena tuĎa sredstva. Instrumenti koji se susreću na ovom trţištu imaju rok dospijeća preko jedne godine.

To su obveznice drţave, lokalnih vlasti i koorporacija, te koorporacijske dionice, hipotekarne obveznice i note i dugoročni bankovni krediti.

Sudionici tog trţišta su poduzeća, koorporacije, kućanstva, investicijke

banke, brokersko-dealerske institucije, kreditne ustanove, te regulatorne i nadzorne ustanove.

Primjer: primarni uzajmljivači emitiraju duţničke instrumente izravno ili preko institucionalnih investitora; kupuju ih kućanstva ili pojedinci

kaonosioci viškova štednje.

43. HIPOTEKARNI KREDIT

To je najstariji oblik kredita. Predstavlja dugoročni kredit kojeg banke, štedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju graĎanima i

poduzećima. Vraćanje kredita osigurava se nekretninama poput stambenih i poslovnih prostora, zemljišta i dr. (iznimno avioni ili brodovi)

na temelju intabulacije putem koje se traţbina na duţnikovoj nekretnini uknjiţuje u sudskoj gruntovnici. Krediti se odobravaju u iznosima manjim

od procijenjene vrijednosti nekretnine (50-80%), ali se omogućava dizati

više hipoteka na jednu nekretninu ako je pravno utvrĎen redoslijed kreditora. U svijetu je njihova primjena vrlo raširena, iako kod nas to još

uvijek nije slučaj zbog nekih pravnih nedorečenosti.

44. HIPOTEKARNO TRŢIŠTE I SEKURITIZACIJA HIPOTEKARNIH POTRAŢIVANJA

Hipotekarno trţišta spada pod tržište kapitala i vrlo bitan njegov element. Na njemu se radi s hipotekarnim kreditima. Oni predstavljaju izrazito

dugoročnu vrstu kredita kojeg banke, štedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju graĎanima i poduzećima. Vraćanje se

osigurava nekretninama poput stambenih i poslovnih prostora, zemljišta i dr.(iznimno avioni ili brodovi) na temelju intabulacije putem koje se

traţbina na duţnikovoj nekretnini uknjiţuje u sudskoj gruntovnici. Krediti se odobravaju u iznosima manjim od procijenjene vrijednosti nekretnine,

ali se omogućava dizati više hipoteka na jednu nekretninu ako je pravno

utvrĎen redosljed kreditora. U svijetu je njihova primjena vrlo raširena, iako kod nas to još nije slučaj. Zbog visokih iznosa kredita i dugih rokova

dospijeća kredita koji tim osobinama imobiliziraju aktivu kreditora, njima

www.referada.hr

se trguje na sekundarnom trţištu hipoteka čijem razvoju pomaţe i drţava.

Na osnovi odobrenih kredita i budućih priljeva hipotekarne institucije emitiraju dugoročne obveznice i note ili udjelne certifikate koje zatim

rasprodaju. Takve hipotekarne obveznice apsorbiraju sve veće iznose kapitala na trţištu; nazivaju se MBB (mortgage backed bonds). MeĎutim

kupac zaduţnice ne postaje vlasnikom hipoteke već se kamata i glavnice isplaćuju otplatama kredita. Sustav je ustrojen tako da krajnji korisnik

kredita i ne zna za postupke sekuritizacije već od odobravanja kredita posluje samo sa svojim kreditorom.

U SAD više od polovice hipotekarnih kredita je sekuritirano tj. na osnovi hipoteka izdane su zaduţnice. To je rezultat drţavne potpore i nedzora i

osiguranja hipotekarnih kredita, te precizna pravna regulacija zbog čega su te zaduţnice nerizične. Kupci obveznica najčešće su institucionalni

investitori.

45. DEVIZNO TRŢIŠTE

Na deviznom trţištu se prema utvrĎenim pravilima trguje stranim valutama, tj. devizama, i to u uvjetima potpune konkurencije. Ne postoji

u obliku institucije, već je sastavljeno od svjetske mreţe sudionika povezanim suvremenim komunikacijskim sredstvima. Putem njega

sudionici se opskrbljuju devizama za plaćanje uvoza. Trguje se uglavnom konvertibilnim devizama. Razmjena se obavlja na specijaliiranim deviznim

burzama i u sustavu meĎusobno povezanih banaka (to čini 24 satno svjetsko dev. trţište. Devizni tečaj predstavlja cijenu strane valute

izraţenu u domaćoj valuti, a oblikuje se na temelju ponude i potraţnje za devizama. Trguje se, dakle, konvertibilnim devizama, a cijene tih deviza

notiraju direktno. MeĎu najvaţnijim sudionicima dev. trţišta moţemo nabrojati brokere i

dealere specijalizirane za trgovinu devizama, multinacionalne

koorporacije, velike komercijalne banke, centralne banke, dok poduzeća i manje banke ne sudjeluju izravno. Brokeri obavljaju najveći dio prometa

na deviznom trţištu. Razlikujemo dvije vrste cijena; zahtijevane (offered, asked) i ponuĎene, a

njihovu razliku nazivamo marţom (spread). TakoĎer razlikujemo dvije vrste trţišta: spot trţište (promptno) na kojem se trguje po dnevnim

cijenama i izvršenjem transakcije u roku do dva dana, i terminsko trţište (forward) na kojem se transakcije vrše u rokovima preko dva dana koji se

realiziraju unutar dogovorenih rokova (30, 90, 180 dana). U RH dev. trţište čine odnosi trgovine devizama meĎu ovlaštenim bankama,

ovlaštenih banaka i HNB i ovlaštenih banaka i drugih osoba. Devizna burza u RH još ne postoji iako je njena mogućnost zakonom predviĎena.

Svjetski fin. centri su najvaţnija središta trgovanja devizama (NY, London,Zurich, Frankfurt, Singapour, Tokyo).

Nova dev. trţišta su povezana s pokrivanjem (covering), zaštitom

(hedging), eliminiranjem (swaping) deviznih rizika.

www.referada.hr

46. SUVREMENE POJAVE U FINANCIJAMA I UZROCI PROMJENA

Promjene u fin. nastale su razvojem svjetske ekonomije i pojavom računalne

tehnologije, a mogu se uočiti na tehnikama i tehnologijama financiranja, fin. instrumentima, pojavi novih institucija, regulaciji... Opći uzroci

promjena su: naftna kriza 70, smanjenje inflacije 80, porast vjere u

snagu fin. trţišta i u vrijednosnice, rast štednje kao posljedice stabilnog

razdoblja i rasta, nova fin. trţišta i instrumenti, dostupnost jeftinih računala kao posljedica razvoja tehnologije.

47. DISINTERMEDIJACIJA

To je pojava selidbe novč. sredstava s indirektnog na direktno i neposredovano trţište čime se zaobilazi posrednička uloga fin. institucija,

a krajnji zajmodavci posluju izravno. Novčani fondovi sele se od fin.

posrednika s ograničenim kam. stopama onima koji ih nemaju. Javlja se 80 godina izazvana duţničkom krizom, a posljednjih godina slabi zbog

ukidanja kamatnih ograničenja. Njeni uzroci su npr. činjenica da velike tvrtke imaju bolji bonitet od fin. posrednika, pa se potraţivanja prema

njima lako prihvaćaju,čime se omogućilo izravno i jeftinije zaduţivanje na fin. trţištima od bankovnih kredita. TakoĎer su je uzrokovala ograničenja

kam. stopa koje dep. institucije smiju obračunavati na depozite primljene od javnosti zbog kojih deponenti sele svoja u vrijednosnice za koje ne

vrijede ograničenja jer se kam. stope formiraju trţišno. U zadnje vrijeme je taj proces oslabio jer su ukinuta kam. ograničenja. U najrazvijenijim

drţ. 70-85% ekst. financiranja odvija se preko fin. posrednika.

48. INTERNACIONALIZACIJA FINANCIJA Nakon 70 godina dolazi do naglog rasta meĎunarodnog financiranja. Uz

razvoj svjetske trgovine i tehnologije javljaju se potrebe fin. i izgradnje mehanizama meĎunarodnih plaćanja. Liberaliziraju se propisi i omogućava

sloboda kolanja meĎunarodnog novca i kapitala. Banke i multinac.

kompanije šire mreţu poslovnih jedinica, a depozita i dev. rezerve rasporeĎuju u više zemalja zbog rizika. Ostvaruju i visoke profite zbog

jeftinijih izvora sredstava, nepodlijeganjadepozita oporezivanju, manje devizne konrole i neregulacije kam. stopa. Stvaraju se i zaštitni

mehanizmi od rizika likvidnosti, promjena kam. stopa i tečajnih razlika. Dionice i obveznice kotiraju na više burzi u inozemstvu, kam. i dividende

se isplačuju u više valuta i u više zemalja za istu vrijednost, instrumentima drţ. duga trguje se na svim vaţnijim trţištima, a u

bilancama banaka sudjeluju i strane osobe. Internacionaliziraju se nac. trţišta, a segmente svjetskog trţišta čine i eurotrţišta, dev. trţišta, trţišta

drţ. duga i offshore trţišta. Offshore fin. centri su novi fin. centri na otocima Europe i ugl. sjeverne

Amerike, bez ikakve fin. infrastrukture,u kojima multinac. kompanije i banke otvaraju podruţnice radi obavljanja dijela njihova fin. poslovanja i

obavljanja posebnih fin. transakcija. Najčešće su to tek poštanski pretinci i

nisu strogo zakonski regulirani (niski porezi, nema ograničenja kam. stopa

www.referada.hr

niti obveze izdvajanja rezervi). Ponekad se taj pojam veţe uz pranje

prljavog novca. U novije vrijeme pod tim terminom podrazumijevamo sve fin. centre u kojima nerezidenti ne podlijeţu domaćim propisima, a mogu

obavljati fin. transakcije. Danas se off. centrima smatraju i posebne zone IBF-a (international banking facilities)NY,London, Tokyo, Hong Kong,

Singapour, Luxembourg.

49. SEKURITIZACIJA To je praksa kreiranja utrţivih fin. potraţivanja (zaduţnica) na temelju

nekih oblika aktive tj.predstavlja pojavu pozajmljivanja sredstava primjenom vrijednosnica kao kreditnih instrumenata. Javlja se kao

meĎunarodna pojava. Njome se kreiraju zaduţnice na temelju nekih oblika aktive čime se oni preobraţavaju u nove odnose zaduţivanja, tj.

dolazi do financiranja na osnovi aktive (asset-back financing), a

vrijednosnice su osigurane aktivom (asset-back securities). Sama bit sekuritizacije je u tome da se stvaraju zaduţenja pomoću utrţivih

vrijednosnica emitiranih na temelju neutrţivih dijelova aktive. Nelikvidna ili zaleĎena potraţivanja (dijelovi aktive) pretvaraju se u utrţive

instrumente duga. Tehniku su razvile velike kompanije i fin. organizacije radi izbacivanja nepovoljnih i rizičnih karakteristika potraţivanja iz

bilance. Time popravljaju likviditet institucije i istovremeno ostvaruju zaradu od naknada. Na temelju novoemitiranih zaduţnica obećavaju se

priljevi po otplati prvobitnog potraţivanja i kamati koju ona donosi. Skup potraţivanja koji se izdvaja kao posebna imovina povjerava se trćoj osobi

koja za svoje usluge uzima proviziju. Ta potraţivanja postaju obveza koja će dospijećem vrijednosnica biti ispunjena. Sekuritizacija se javlja u SAD

u hipotekarnom stambenom kreditiranju,a kasnije se širi i na sekuritizaciju automobilskih zajmova, svih oblika kredita, potraţivanja po

leasingu i kreditnim karticama, bankovnim akceptima...

Primjer: GMAC financira prodaju GM automobila (str. 94).

50. REGULACIJA, DEREGULACIJA, REREGULACIJA U FINANCIJAMA Svrha regulacije je stvoriti povjerenje u bankovni sustav, osigurati

konkurenciju i spriječiti monopole, spriječiti banke da ulaze u prevelike rizike... Regulacija polazi od shvaćanja da je banka javno dobro, a putem

fin. sustava drţava ostvaruje političke i gospodarske ciljeve, pa je bitno osigurati da ne doĎe do njegovog raspada. Za to je razdoblje

karakterističan Zakon o bankama iz 1933. poznat kao Glass-Steagallov zakon, kojim se uvodi osiguranje depozita i ograničenja kam. stopa i

zabrana plaćanja kamata na depozita po viĎenju, odvajanje komercijalnog od investicijskog bankarstva, te povjeravanje kontrole FOMC-u (odbor za

otvoreno trţište). TakoĎer je komercijalnim bankama zabranjena distribucija novih emisija vrijednosnica osim drţavnih i posjedovanje

podruţnica uključenih u poslovanje s vrijednosnicama, te im je ograničena

trgovina vrijednosnica za tuĎi račun.time se suţava aktivnost banaka, ali i postavljaju temelji za razvoj trţišta vrijednosnica.

www.referada.hr

Od 80 godina počinje proces deregulacije koji se sastoji u ukidanju

brojnih ograničenja koja su odreĎivala osnivanje i poslovanje fin. institucija. Javlja se u najrazvijenijim sustavima i odnosi se ugl. na banke i

štedionice. Najizraţeniji je u SAD (DIDMCA-Depositors Institutions Deregulation and Monetary Control). Polazi se od razmišljanja da drţava

moţe više pomoći nac. gospodarstvu kroz stabilan i transparentan fin. sustav, nego sputavajući njegove aktivnosti. Nova pravila teţište stavljaju

na preventivne i zaštitne mehanizme i prudencijalnu kontrolu, te zaštitu investitora i malog štediše. Novim pravilima banke se obvezuju

primjenjivati pravila o adekvatnosti kapitala, angaţirati vanjske revizore, obavještavati javnost, osiguravati depozite, odrţavati likvidnost,

angaţirati kvalitetnu upravu, a sve to sa svrhom prevencije rizičnog poslovanja banaka

51. TEHNOLOŠKA REVOLUCIJA U FINANCIJAMA, UTJECAJ

ELEKTRONIKE 70 godina dolazi do tehnološke revolucije u financijama i bankarstvu, i

danas još traje. Prmjetna je i u Hrvatskom bankarstvu. Očituje se u jeftinijim i

novim fin. proizvodima, uslugama i procesima i pojavljivanju banaka u gotovo svim fin. poslovima, ali i potpunom restrukturiranju fin. sustava

koje je izazvalo velike troškove ulaganja, promijenilo kanale distribucije usluga i izazvalo druge promjene. Postupci i informiranje su se

automatizirali i uvelike utjecali na financije. Računalska tehnologija snizila je značajno troškove poslovanja potem povećane produktivnosti,

softverskih paketa bankovnih usluga, automatizacije bankovnih poslova i informiranja. TakoĎer je bankama omogućeno poslovanje s milijunima

graĎana (retail-maloprodano bankarstvo) čime su oni danas postali jedan

od vaţnijih segmenata trţišta. Gube se fizičke granice izmeĎu lokalnih i meĎunarodnih banaka i njihove meĎusobne razlike. Mijenjaju se pojavni

oblici novca, pa susrećemo elektronički i plastični novac, vrijednosnice su se dematerijalizirale i pretvorile u elektronički zapis... Javljaju se i novi

oblici poslovanja meĎu kojima su: elektronski prijenos novca (EFT) koji se odvija putem bankomata, POS (point of sale) terminali koji

omogućavaju trgovinu kreditnim karticama, telebanking putem kojeg je moguće obavljanje bankovnih poslova iz kuće ili ureda posebnim

terminalima, drive in bankarstvo koje omogućava obavljanje bankovnih poslova 24 sata na dan iz automobila. U meĎunarodnim plaćenjima koristi

se SWIFT tj. sustav meĎunarodnih meĎubankovnih fin. telekomunikacija. MeĎutim, javljaju se i odreĎeni problemi kao što su visoki početni

troškovi, zaštita podataka od kriminalnih radnji, neosposobljenost starog kedra za nove tehnologije...

52. FINANCIJSKE INOVACIJE (ILI NOVI PROIZVODI)

Javljaju se kao posljedica povećane kompetitivnosti na fin. trţištima,

regulacije, napretka tehnologije, poreznih propisa, promjenjive inflacije i

www.referada.hr

kam. stopa. TakoĎer, jeftinije su fin. usluge zbog niţih marţi

posredovanja. Pojavljuju se kao novi procesi ili kao novi proizvodi (junk bonds, zero-kupon obveznice, debt-equity, štednotransakcijski računi). Od

novih procesa moţemo navesti POS terminale, ATM, drive in bankarstvo, automatski kliring, SWIFT...

53. SUSTAV OSIGURANJA DEPOZITA

On polazi od pretpostavke da štediša nije u stanju procijeniti bonitet banke ili štedionice, čime se izlaţe rizičnim ulaganjima. Zakonom o

bankama iz 1933. u SAD uveden je sustav obaveznog osiguranja depozita kod posebnih drţ. agencija. U SAD je tim zakonom smanjeno propadanje

banaka, jer je osnovana FDIC kao organizacija a osiguranje depozita. Svaka banka ili štedionica duţna je kod FDIC osigurati sve depozite do

$100 000, a u slučaju propasti FDIC isplaćuje štedišama svaki iznos do

$100 000. Depoziti koji se drţe kod brokera osigurani su kod Koorporacije za zaštitu kupaca vrijednosnica. Smatra se da drţava ne smije besplatno

jamčiti štednju kod privatnih banaka jer time potiče nesigurne plasmane sredstava, i zato je sustav osiguranja depozita efektniji. U Europi sustav

osiguranja dep. reguliran je 1986., a od 1995. obavezno je osiguranje oročenih depozita i depozita na tekućim računima do 20 000 ECU. U

Hrvatskoj je takoĎer reguliran 1997.

54. DRŢAVNI VRIJEDNOSNI PAPIRI I NJIHOVO TRŢIŠTE One su osnova svakog razvijenog fin. sustava i temelj strukture fin.

imovine investitora. Predstavljaju izravnu obvezu drţave. Vrlo su likvidne jer se prodaju na sekundarnom trţištu preko brokera i dealera. NuĎenje i

nadmetanja za kupnju drţ. vrijednosnica teku kontinuirano prema utvrĎenom rasporedu koji je poznat investitorima.

Drţ. vrijednosne papire izdaje Ministarstvo fin. i ima ih tri vrste.

Blagajnički zapisi su kratkoročne zaduţnice s rokom do jedne godine, a prodaju se s diskontom od nominalne vrijednosti koji ustvari predstavlja

kamatu. Note su srednjoročne (dospijeće od 1 do 10 godina), a obveznice dugoročne (dospijeće preko 10 godina) zaduţnice koje nose

polugodišnju kamatu. Prinosi po drţ. vrijednosnicama su oporezovani. Njihove kam. stope, prinosi i cijene indikator su i referentne stope novč.

trţišta i trţišta kapitala. Evidencije o vlasnicima vode se kao elektronički zapisi kod Ministarstva fin., saveznih rezervi banke ili fin. institucije (ovisi

tko ih prodaje).

55. ULOGA DRŢAVE NA FINANCIJSKOM TRŢIŠTU Drţ. je najvaţniji regulator fin. sustava koji svojim zakonima odreĎuje

okvir unutar kojeg se odvijaju fin. transakcije na trţištu. Djelovanje sustava nadzire mjerama monetarne politike i kontrole. Osigurava

regularnost na fin. trţištu i štiti investitore. Na trţištu nema posebnih

prava, već njen uspjeh ovisi o uvjetima koje nudi investitorima. Putem javnog duga djeluje kao izravni sudionik na fin. trţištima (najveće trţište

duga je ono Vlade SAD). Do sredstava takoĎer dolazi emisijom blag.

www.referada.hr

zapisa, nota, obveznica, neutrţivih štednih cetrifikata, izravnim

pozajmljivanjem od banaka i središnje banke. Sudjeluje na fin. trţištu i putem lokalnih organa vlasti, fin. institucija za financiranje posebnih

namjena, privatnih institucija osiguranja koje sponzorira, drţ. mirovinskih fondova...

56. HRVATSKI FIN. SUSTAV- STRUKTURA, PROBLEMI, PROMJENE

Promjene u fin. sustavu počele su nakon osamostaljenja RH. Reforme su bile usmjerene na izgradnju modernog fin. trţišta s razvijenim spektrom

fin. institucija i instrumenata. 1991. formirana je centralna banka i napravljena valutna reforma. 1994. uvedena je trajna hrvatska valuta-

kuna. Liberalizirano je devizno trţište i omogućena neograničena trgovina devizama, a tečaj kune stabiliziran. Reformiran je i sustav domaćih

plaćanja čime se nastojao ukinuti monopol Zavoda za platni promet

prebacivanjem ovog posla u banke. To još nije ostvareno zbog neprilagoĎenosti infrastrukture platnog prometa. Hrvatska je primljena u

članstvo MMF-a i MeĎunarodne banke za obnovu i razvoj. TakoĎer su regulirani kreditni odnosi s inozemstvom. U Hrvatskoj dominiraju

univerzalne banke, dok ostale fin. institucije još ne postoje ili ne igraju svoju ulogu. Trebalo je i promijeniti problem da su banke kao glavnu

svoju funkciju imale distribuciju kredita uz ostale naslijeĎene probleme iz starog sistema. To je potenciralo potrebu restrukturiranja i rereguliranja

banaka. Počelo se od stvaranja zakonske podloge, čime su stvoreni uvjeti za osnivanje novih fin. institucija. UtvrĎeno je i institucionalno ureĎenje

trţišta vrijednosnica kojim su stvoreni uvjeti za pojavu novih fin. instrumenata. Investicijsko bankarstvo takoĎer je u razvoju, ali u

nedovoljnoj mjeri. Bankovni krediti i dalje dominiraju kao element kreditnog trţišta, a trţište vrijednosnicama nedovoljno je razvijeno.

Zagrebačka burza tek je u posljednje vrijeme počela djelovati onako kako

bi trebala. Provodi se proces privatizacije poduzeća u kojem ona ima vaţnu ulogu. Ukratko bi mogli reći da je napredak Hrvatskog fin. sustava

donekle zadovoljavajući, ako uzmemo u obzir ratno razdoblje i stanje kakvo je naslijeĎeno iz prošlog sistema.

57. STANJE U BANKOVNOM SEKTORU RH

1997. u RH je djelovalo 60 banaka od kojih su 56 dionička društva, a 4 d.o.o.. 87% banaka bilo je u privatnom vlasništvu. Banke su univerzalne i

regionalne. Većina banaka nalazi se u Zagrebu, ali ih ima relativno dovoljno i u ostatku zemlje. Sustavom dominiraju najveće, naslijeĎene

banke. Dvije najveće banke su Zagrebačka banka na prvom i Privredna banka na drugom mjestu. Najveća privatna banka je Croatia banka koja

je osnovana 1989. Jedan od naslijeĎenih problema u bankarstvu predstavljao je visoki udjel imobilizirane aktive. Bila je to stara devizna

štednja koja je iznosila $2,5 mlrd, a Vlada ju je preuzela na sebe. TakoĎer

su izdane drţ. obveznice u iznosu $1 mlrd koje su dodijeljene velikim poduzećima radi podmirenja njihovih obveza prema bankama. U

imobiliziranu sktivu moţemo ubrojiti i trajna ulaganja u dionice, rezerve

www.referada.hr

kod centralne banke, materijalna i nematerijalna imovina... Kao

najvaţnije probleme moţemo nabrojati previsoke kam. stope, neiskustvo u procesima spajanja i «gašenja» banaka, te loša kvaliteta aktive i

kreditna politika.

58. CILJEVI HRVATSKIH ZAKONA O BANKAMA 1993. donesen je Zakon o bankama i štedionicama koji je djelomično

izmijenjen 1996. Cilj mu je bio učiniti bankovni sustav kompatibilnim i usporedivim svijetu, te mu osigurati stabilnost i poticati konkurenciju i

učinkovitost. TakoĎer su mu glavni ciljevi: potpuna privatizacija banaka, osloboĎenje banaka utjecaja politike, eliminirati utjecaj najvećih duţnika

na upravljanje bankom, prisiliti bankovni sektor da posluje prema trţišnim kriterijima, liberalizirati osnivanje i pooštriti kontrolu poslovanja banaka,

te razviti konkurenciju meĎu njima i ostalim fin. institucijama, i omogućiti

ulazak inozemnog kapitala. 1998. donesen je novi Zakon o bankama koji je donio neke promjene na stari zakon.

59. OSNIVANJE, POSLOVANJE I VRSTE BANAKA U REPUBLICI

HRVATSKOJ Hrvatske banke razvijene su na njemačkom konceptu univerzalne i

polifunkcionalne banke. Prema novom zakonu mogu se osnivati samo kao d.d. Mogu ih osnivati domaće i strane (pod uvjetom uzajamnosti) fizičke i

pravne osobe. Licencu za osnivanje dobivaju od HNB. Da bi mogle podnijeti zahtjev moraju priloţiti odreĎenu dokumentaciju o Statutu

banke, detaljnom opisu planiranih aktivnosti banke za slijedeće dvije godine, raspolaganju potrebnom količinom sredstava i kapitala, podatke o

osnivačima i njihovom fin. stanju, te ostalim dokazima o zadovoljavanju svih uvjeta za poslovanje. Potrebna količina sredstava za osnivanje iznosi

20 miliona kuna, plus plaćanje naknade. Zahtjev za osnivanjem moţe biti

odbijen ili ukinut, ili se moţe ograničiti poslovna samostalnost banke. Banke su duţne poslovati po načelima likvidnosti, rentabilnosti i

sigurnosti. Banka osnivanjem ostvaruje isključivo pravo na primanje depozita i davanje kredita, te upotrebljavanje riječi banka ili štedionica u

imenu. Banke su takoĎer ovlaštene izdavati vrijednosnice, davati jamstva ili garancije, obavljati mjenjačke poslove, trgovati novčanim

instrumentima, obavljati platni promet u zemlji i inozemstvu, leasing i factoring, pruţati fin. informacije. Tri godine po osnivanju ne smiju

prikupljati depozite i štednje graĎana. Banke dijelimo na banke malih, srednjih i velikih ovlaštenja, a razgraničavaju se po temeljnom kapitalu od

minimalnih 20, 40 ili 60 milijuna kuna. Banke malih ovlaštenja po opsegu se tek neznatno razlikuju od ovlaštenja štedionica.

60. TIJELA (ORGANI) BANKE

Tijela banke su glavna skupština, nadzorni odbor i uprava. Uloga

nadzornog odbora je, meĎu ostalim, da razmatra izvješća o nadzoru i druga izvješća koja mu dostavi HNB, a u slučajevima ugroţavanja

stabilanosti banke sankcionira upravu. Članovima ne mogu biti osobe

www.referada.hr

zaposlene u HNB i Savjetu HNB, te one nad kojima je pokrenut stečaj.

Uprava se sastoji od najmanje dva člana od kojih je jedan predsjednik. Članom uprave ne mogu biti (uz pravila vezana za člana uprave d.d.)

osobe koje su članom nadzornog odbora bilo koje banke u RH ili Savjeta HNB, one osobe nad čijom je imovinom pokrenut stečajni postupak, te

osobe koje temeljem Zakona o bankama ne mogu biti članovi uprave. Sa imenovanjem člana mora se suglasiti HNB.

61. OGRANIČENJA PREUZIMANJA PREVELIKIH RIZIKA

Izloţenost banke prema osobi predstavlja iznos svih potraživanja prema toj osobi. Prema osobama ne smije prijeći 25% iznosa jamstvenog

kapitala, a prema dioničarima se kreće od 5 do 25%. O velikoj izloţenosti prema osobi govorimo kad prelazi 10%, a ukupna izloţenost mora biti

manja od 400% jamstvenog kapitala. Banka takoĎer ne smije kreditirati

kupnju vlastitih dionica. Minimalnom adekvatnosti kapitala banke su obavezne usklaĎivati iznos svog jamstvenog kapitala tako da on uvijek

iznosi 10% ukupne aktive. Time se osiguravaju pokrića vjerovnika banke i onemogućava njezin nekontrolirani rast bez pokrića. TakoĎer su bankama

ograničena izlaganja prevelikim rizicima maksimalnim ukupnim iznosom ulaganja, odnosom minimalnih likvidnih sredstava prema aktivi i pasivi,

posebnim uvjetima koji se mogu odnositi na zaduţivanje banke... Najveći duţnici banaka bili su njihovi dioničari, stoga se nastojalo isključiti duţnike

iz upravljanja bankom. Zbog toga veliki dioničari, članovi uprave i nadzornog odbora, te njihove obitelji mogu dobivati kredite samo uz

jednoglasnu odluku nadzornog odbora. Radi osiguranja od rizika banke su obvezne formirati rezerve i posebne rezerve za osiguranje od potencijalnih

gubitaka.

62. ŠTEDIONICE, ŠTEDNOKREDITNE ZADRUGE, STAMBENE

ŠTEDIONICE Počele su se razvijati tek nakon demokratskih promjena. Štedionice su

zakonski regulirane 1993., a štednokreditne zadruge 1998. Štedionice su ureĎene kao institucije kapitala. Vlasnici im mogu biti i domaće i strane

osobe, a osnivački kapital mora biti veći od milijun DEM. Prikupljaju štednje graĎana u domaćoj i stranoj valuti, vode tekuće i ţiro račune,

poslovanje s depozitima i kreditima. Nemaju većeg značenja na našem trţištu, a njihovu ulogu preuzimaju banke. Štednokreditne zadruge su

neprofitne institucije koje omogućuju udruţivanje malih štediša i njihovo uzajamno pomaganje. Svi su osnivači ravnopravni, a mora ih biti

najmanje trideset s najmanjim pojedinačnim udjelom od po 100 000 kuna. Na osnovi primljenih štednih uloga zadrugari si pomaţu

odobravajući kredite. Štedni ulozi nisu osigurani kod posebne agencije, već za njih jamče zadrugari svojim udjelima. Stambene štedionice kod

nas se formiraju 1998. kao specijalizirane štednodepozitne institucije koje

prikupljaju stambenu štednju u svrhu financiranja izgradnje, kupnje ili opremanja nekretnina. Potpomagane su od strane drţave, a osnivaju ih

banke ili štedionice. Do danas ih tri ima odobrenje za rad u RH.

www.referada.hr

www.referada.hr

63. NEBANKOVNE FINANCIJSKE ORGANIZACIJE U RH

Investicijski fondovi nove su institucije na hrvatskom fin. trţištu, a očekuje ih uspješan razvoj. Dijelimo ih na otvorene i zatvorene. Mogu ih

osnivati samo posebna društva za upravljanje fondovima čiji temeljni kapital mora prelaziti milijun kuna. Nadzire ih Komisija za vrijednosne

papire. Da bi se potpomoglo formiranje investicijskih fondova drţava je omogućila dodjelu dionica bez naplate prognanicima i izbjeglicama,

invalidima domovinskog rata... Brokerske kuće bave se trgovinom vrijednosnicama u svoje ili tuĎe ime, upravljanjem portfeljom

vrijednosnica svojih klijenata, investicijskim savjetovanjem i bankarstvom. Vrlo su vaţne u trgovini vrijednosnicama. Zagrebačka burza

jedina je burza vrijednosnica u Hrvatskoj. Osnovana je 1991. i djeluje kao neprofitna institucija. Do sredstava dolazi članarinama i naknadama

za pruţanje svojih usluga. Da bi se postalo članim burze potrebno je kupiti

burzovno mjesto. Biljeţi visoke stope rasta, a najjače vrijednosnice su Plivine i Zagrebačke banke. Uz nju kao instituciju trgovanja

vrijednosnicama moţemo nabrojati Varaţdinsko trţište vrijednosnih papira i Trţište novca Zagreb na kojem se trguje novčanim viškovima banaka i

drugih fin. institucija. Osiguravateljna društva djeluju u RH kao d.d. Ima ih 22 od kojih je najveće «Croatia osiguranje» sa 2/3 udjela na tom

trţištu i jedino se bavi reosiguranjem.

64. TRŢIŠTE VRIJEDNOSNICA U RH Zakonski je regulirano izdavanje i trgovina vrijednosnicama javnim

pozivom na upis ili javnom ponudom za kupnju. TakoĎer je odreĎen djelokrug prava i obveza sudionika na tom trţištu i djelovanje Komisije za

vrijednosne papire RH. Komisija se sastoji od pet članova koji su odgovorni Saboru. Svrha joj je nadzor trţišta vrijednosnica, a djeluje

samostalno i nezavisno. Emisija se obavlja javnom ponudom, a zakon je

odredio i ovlaštene osobe za poslovanje vrijednosnicama, burze, središnju depozitarnu agenciju, zabrane i ograničenja poslova u vezi s

vrijednosnicama... Izdavane su brojne dionice i mali broj dugoročnih obveznica, ali se njima tek povremeno trgovalo. U RH kao sekundarna

trţišta vrijednosnica postoje Zagrebačka burza, Varaţdinsko trţište vrijednosnica i odjeli u bankama koje bismo uvjetno mogli nazvati

burzama, ali oni su počeli oţivljavati tek unazad tri godine, pa potpuni napredak moţemo tek očekivati. Taj razvoj započeo je uvrštavanjem

Plivinih dionica i dionica Zagrebačke banke na Zagrebačku burzu i London Stock Exchange. TakoĎer je drţava počela izdavati vlastite blagajničke

zapise i dugoročne obveznice.

65. NUŢNOST DOGRADNJE FINANCIJSKOG SUSTAVA RH Uz mnogobrojne promjene fin. sustav Hrvatske i dalje ima neke osobine

starog, netrţišnog sustava. Ograničenja kreditne i emisijske aktivnosti

banaka i središnje banke i danas su uzroci nepremostivih problema i poremećaja u gospodarstvu. Financijski sustav je i danas funkcionalno

neplodan i skup i strukturno siromašan. Praktički se svodi na banke i

www.referada.hr

bankovni kredit. Poduzeća, stanovništvo i drţava nisu u dovoljnoj mjeri

sudionici fin. trţišta, neizdiferencirana je struktura imovine, sekundarno trţište, njegovo instrumenti i sudionici nisu strukturno dovoljno razvijeni,

kadrovi nisu osposobljeni za rad u modernom fin. sustavu, banke su monopolisti trţišta, a drţava još nije u dovoljnoj mjeri aktivni sudionik. Da

bi se prevladali svi postojeći problemi nije dovoljno samo zakonodavno regulirati sustav, ali je zbog njegove sloţenosti nuţno od toga početi.

Time bi se stvorili uvjeti za automatsko stvaranje modernog sustava.

66. DEVIZNA KONTROLA I NADZOR

HNB ima zadatak kontolirati i nadzirati poštivanje odredbi deviznog

sustava – reţima. Uz HNB obavljaju ju u sklopu Ministarstva financija i

Drţavni inspektorat i Carinska uprava.

67. DEFINIRANJE BANAKA U RH Zakon posebno ne definira banku već se bankom smatra ona financijska

institucija koja je od HNBa dobila odobrenje za rad. UtvrĎujući uvjete za

osnivanje, poslovanje i prestanak rada te nadzor i kontrolu banaka

posebnim zakonom, zakonodavac je jasno razgraničio banku od ostalih

financijskih institucija i definirao ju cijelim zakonom. Smjernice EU ne

upotrebljavaju riječ „banka“ već izraz „kreditna institucija“. Kreditne

institucije čine: 1) poslovne banke, 2) štedionice, 3) kooperativne banke,

4) poštanske štedne institucije i 5) specijalizirane kreditne institucije (npr.

stambene, poljoprivredne, izvozne,...). Zajedničko im je da smiju primati

depozite i ostala sredstva s obvezom vraćanja od javnosti i odobravati

kredite za vlastiti račun. Kreditne se institucije od ostalih financijskih

institucija razlikuju po tome što jedine imaju privilegiju primati novčane

depozite od najšire javnosti dok je to svim ostalim financijskim

institucijama zabranjeno. Po pravnom statutu banke su u RH dionička

društva.