tromedja roksandic

8/13/2019 Tromedja Roksandic

http://slidepdf.com/reader/full/tromedja-roksandic 1/312



T r i p l e x C o i i l l m u n i



NASLOV IZVORNIKA

Drago RoksandicTRIPLEX CONFINIUM

ili o granicama i regijama hrvatske povijesti 1500-1800.Copyright © by Barbat, 2003.IZDAVAČ

»Barbat« Zagreb, Nova Ves 77b

ZA IZDAVAČ A

Prof. Vladimir Stokalo

U R E D N I K

Prof. dr. sc. Drago Roksandic

R E C E N Z E N T I

Prof. dr. sc. Mira KolarProf. dr. sc. Nenad MoacaninProf. dr. sc. Nikša Stančić

LEKTOR

Prof Jadranka Brnčic

GRAFIČ KO OBLIKOVANJE

Dražen Tončič

CIP - Katalog izacija u publikaciji

Nacionalna i sveuč ilišna knjižnica - Zagreb

UDK 94(497.5) 15/17

ROKSANDIC, DragoTriplex Con finium ili 0 granicama i regijama hrvatske

povijesti 1500-1800. ; -Z a g re b : Barbat, 2003. -(Homines, tempora, loci)

ISBN 953-181-05 1-6

1. Hrvatska povijest — Novi vijek

430512127

GRAFIČKA PRIPREMA

Durieux d.o.o., Smodekova 2, Zagreb

TISAKSveučilišna tiskara d.o.o., Zagreb



Drago Boksœndié

ZAGREB, 2003.

TriplexConfiniumILI O GRANICAMA I REGIJAMA

HRVATSKE POVIJESTI1500-1800.



Objavljivanje ove knjige potpomogli suMinistarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Ilustracija na presvlaci:

POGLED NA KRAJ IZME ĐU TUR NJA I KARLOVCA(Ljubaznosću Hrvatskoga državnog arhiva. Sign. B.II .i iz 1195. godine)



Sadržaj

Predgovor

I. P R ED M ET, P R IS T U P I , M ETO D E

1. Triplex Con finium između m ikr o- i makrohistorije

2. Natrag k pojmovlju: Confinia .. . Kraine, mejastva, kotarenya ...

II . LJ UD I I PROSTO R

1. Prostor tromeđe: varijacije na temu o Dinari

2. Ljudi i prostori Like i Krbave 1712. godine: »Conscriptiote rrenorum e t hom inum beeder graffschafften Lica vnd Corbavia«(1712.)

III . PERCEPCIJE I STEREOTIPI

1. S toj an Jankov ić u M orejsk om ratu ili o uskocima, ro bovim a ipodanicima

2. J . W. V alvasor i J. Rabatta o Hrva tskoj vo jnoj krajini 1689. i 1719.go din e: Percepcije, stereotipi i mentaliteti na »tromeđi« ukomparativnoj perspektivi (u suradnji sa Sanjom Lazanin)

IV. KARTEGeotektonska struktura jugoistočne E urope

Podunavski, jadranski i egejski sliv i glavna razvodnica

Funkcionalne veze dinarskog planinskog prostora i okolnih nizina usrednjem vijeku

Putna mreža u Hrvatskoj i susjednim zemljama od antike do novogvijeka

Osmansko Carstvo i njegovi susjedi, 1389-1913.

M igracije južno slavens kih naroda od 15. do 18. stoljećaGranice mletačkih po sjeda na istočnoj jadransk oj obali, 15-18.

stoljeće



Toponimi Hrvatske krajine registrirani u vojnokrajiškom popisu iz1573. godine viii

Upravna organizacija prostora pod habsburškom, mletačkom i

osm ans ko m vlašću u dru go j polovici 16. stoljeća ix

Sandžak Lika-Krka 1606. godine x

Srpska patrijaršija prem a defteru Crkv ene kancelarije, 1640-1655. xi

Franjevačka prov incija Bosna Srebrena 1729. god ine xii

Toponimi kod Valvasora (1686) i Rabatte (1719) u Karlovačkom

generalatu (Hrvatskoj i Prim orsko j krajini) xiii

Vo jno-up ravna organizacija Dalmacije 1699-1797. xiv

Pros tor trom eđe 1700. godine xvPlaćena vojska Karlovačkog generalata 1709. godine ( po izvješćima J.Rabatte) xvi

Kap etanije Karlovačkog generalata 1712-1746. xvii

Summary 205

Izvori i literatura 207

DODACI1. Važnija predavanja, izlaganja na skupovima i kolegiji na teme

Triplex Confiniuma (1992 -2003 .) 2292. Znanstveni suradnici u inicijativama Međunarodnog istraživačkog

projekta Triplex Confinium (1996 -2003 .) 2353. Konferencije, kolokviji i izložbe M eđu naro dn og istraživačkog

projekta Triplex Confinium 239

4. Publikacije Međunarodnog istraživačkog projekta TriplexConfinium 241

5. Tekuće inicijative Međunarodnog istraživačkog projekta Triplex Confinium 243

Kazalo 245



Confinium...« nu žn o je čitati kao work-in-progress. S treće strane, ona je osob-no svjedočanstvo o jed no m uistinu kolaborativnom projektu, a to me je po-nukalo unijeti sadržaje kakve danas zagovara intelektualna egohistorija.

Ovo je ponajviše knjiga o granicama i regijama hrvatske povijesti ranoganovog vijeka, dodao bih, u euromed iteranskom obz orju. Siguran sam da nećubiti patetičan kada kažem d a je cijelo m oje profesionalno istraživačko iskustvo— započeto 1978. godine — ponajviše neprekinuti dijalog o granicama i pro-storima hrvatske povijesti u posljednjih pola tisućljeća. Imao sam uistinusreću raditi m agisterij o Se nju i Prim orsk oj krajini krajem 17. i početkom 18.stoljeća.1 Kažem 'sreću'jer mije taj rad — temeljen na brojnim arhivskimistraživanjima u Beču i Zagrebu — olakšao shvatiti važnost granica i 'raz-

mrvljenosti' hrvatskog prostora u to doba, bilo daje riječ o ljudskim svako-dnevnicama ili o nastojanjima da se o njegovoj budućnosti misli 'alternativno'(Senjanin Pavao Ritter Vitezović).

Danas bih mogao reći da se u meni već tada oblikovala potreba za 'poli-centrički strukturiranim' pristupom temama hrvatske povijesti ranoga novogvijeka, tj. d a j e »Triplex Confinium« me ntalno i intelektualno nastao u todoba. Već tada sam hrvatsku povijest ranoga novo g vijeka shvaćao prije svegakao povijest granica i regija. U štočemu je to za me ne ostala do danas, iako se ihrvatska historiografija — kao i sve druge n acionalne historiografije u Sred -njoj i Jugoistočnoj Europi — ustrajno trudi 'konstruirati ' centralitetni modelinterpretacije nacionalne povijesti. Nastao je s uvjeren jem da se temeljne civi-lizacijske i kultur ne vrijednosti hrvatske nacionalne m ode rne mo že poneka d ibolje istražiti kada se najprije definiraju širi, prije svega eurom editeran ski,konteksti pro m jen a u hrvatskoj povijesti i kada se potom središte istraživačkepozornosti pomjeri sa središta nacionalno-integracijskih i modernizacijskihprocesa na njegove periferije, tj. granice i regije.

Kada se ovo pitanje dosljedno izvede do svih svojih implikacija, može se

zaključiti da je u hrvatskoj nac ionalnoj m ode rni ma lo toga što ne bi imalogranične i/ili regionalne konotacije. Pođimo od samog Zagreba, epicentraintegracijskih procesa u modernoj hrvatskoj povijesti, koji je i sam, od svogasrednjovjekovnog nastanka, grad na granici. U ranom novom vijeku pros-torno je to manje bilo izraženo u odnosu prema Osmanskom Carstvu, a višeprema Svetom Rimskom Carstvu. Kasnije su se osmanske granice odmicaleod Grada, ali je potonja granica 'zauvijek' ostala na Sutli i Kupi. U svakoj jeeuropskoj povijesti ranoga novog vijeka grad jedan od najpouzdanijih po-kazatelja mo dernosti. U hrvatskom ih je prostoru i tada bilo razm jerno m no -

1 Drago Roksandić. »Bune u Senju i Primorskoj krajini (1719-1722).« u Radovi Instituta za hrvatsku po-vijest Sveučilišta u Zagrebu. Vol. 15. Zagreb, 1982, 33-106.



go, što god mislili o njih ov u urba nitetu . M eđ utim , velika je većina tih gradovabila na rubovima hrvatskog prostora, tada silno naglašenima habsburškim,mletačkim i osm ansk im imp erijalnim granicama. Bio je to slučaj Varaždina,

ali i Karlovca te Rijeke. Slično se redom može reći i za gradove 18. i 19.stoljeća na Drav i, D un av u, Savi i U ni , odreda gradove na granici. Stari gradoviduž obale Jadranskog mora i na otocima isto su tako bili na različite načinegradovi na granicama. Ne bih se na ovom mjestu upuštao u daljnju argu-m entaciju je r mislim da su i ove varijacije na tem e hrvatske urbane historijeranoga novog vijeka dostatne za potkrijepu pristupa za koji se zalažem.

M no go se toga u m eđu vrem enu dogodilo što je i m oj život i m oje profe-sionalne djelatnosti usmjeravalo u raznim smjerovima. (Nerijetko sam i sam

imao osjećaj da osobno živim iskustvo »Triplex Confiniuma«). Ipak je tem elj-ni interes ostao neizmijenjen. Kada sam se našao u položaju da sam u takavprojekt sam mogao ući, priliku sam nastojao iskoristiti. Sve što sam kasnijeprofesionalno radio bila su prije svega nastojanja da se teme hrvatske povijesti,koje su m ene zanimale, 'prepozna' u svim njiho vim historiografski važnimkontekstima. U tim sam 'prepoznavanjima' istovremeno uvijek nastojao pro-naći teme kojima bih se sam mogao baviti, a ništa manje i one koje bih kaosveučilišni nastavnik m ogao sugerirati drug ima , neov isno je li riječ o s em inar-skim radovima u redovitoj nastavi, doktorskim disertacijama ili projektnim

zadacima. P oslije četvrt stoljeća takva rada, u k ojem rad u »Triplex Con finiu-mu« ima posebno m jesto, imam osjećaj i da je nešto učinjeno 'iza' me ne i da jemnogo više neučinjenog, a poticajnog, 'ispred' mene.

Poslije svega napisano g izlišno je reći da m noš tvu kolegica i kolega, svojihsuradnika u »Triplex Confiniumu«, dug ujem i profesionalnu i usud io bih sereći, prijateljsku zahvalnost. Malo što od onoga što sam htio napraviti bi biloizvedivo bez sura dnje sa svima onim a ko ji su na različite načine profesionalnobili 'pozvani' raditi u »T riplex Confiniumu«. T o se pona jprije odnosi na m oje

zagrebačke studente, danas skoro beziznimno znanstvene novake i profesio-nalne historičare u raz nim statusima. Bilo da je riječ o istraživanjima ili opro-ject-managementu, terenskim ekspedicijama ili uređivanju publikacija itd., u»Triplex Con finiumu« nikada nije nedostajalo snaga izići na kraj s nau m lje-nim . Redovitim raspravnim stručnim sastancima u Za vodu za hrvatsku povi-jest među članovima Projekta stvorenje poticajan komunikacijski prostor, učijem je središtu prije svega intelektualna kreativnost. 'Najvjerniji' članovi»Triplex Confiniuma«, koji su mi pružili prijateljsku podršku i pom oć i uradu na ovoj knjizi, djelatni su u Projektu od samog početka: dr. BornaFtirst-Bjeliš, m r. Valentina G ulin Z rnić, dr. Em il Heršak, m r. Sanja Lazanin,m r. Dubravka M linarić, dr. Nen ad M oačanin, mr. N ataša Stefanec i m r.Snježana Šušnjara. U m eđu vrem enu su nam se pridružili i brojni drugi, čija



su imena u prilogu ove knjige. Među njima moram istaći recentni doprinosznanstvenih novaka u »Triplex Confiniumu«, a to su pored m r. N ataše Stefa-nec i m r. Z rink e Blažević, prof. Hr vo je Petrić i prof. M arko Sarić. Kada je ovaknjiga u pitan ju, dužan sam se zahvaliti i dr. M ireli Altić Slukan te prof. Kri-stini Milković. Iako nije bio član projekta, projek tne je inicijative uvijek u čin-kovito podržavao dr. Nikša Stančić.

S druge strane, »Triplex Confinium« vjerojatno danas ne bi bio to što jestda inicijalno nije imao razmjerno povoljne radne uvjete na Srednjoeurop-skom sveučilištu (C EU ) u B udimpešti, gdje sam i sam predavao pun ih sedamgodina kao gos tujući profesor i gdje je više članova P rojekta studiralo i studira.Iako CEU tada nije bio istraživački usmjereno sveučilište, našlo se bilo mo-

gućnosti podržati »Triplex Confinium« te je jed no vrijeme on bio jed iniistraživački pr ojekt na sveučilišnom Od sjek u za povijest. Zahv alio bih se svi-m a koji su tom e na bilo koji način doprinijeli. Izdvojio bih im ena d r. Ive B an-ca, dr. Vladimira Bilandžića, dr. Stevea Green a, dr. Alfreda Riebera i dr.Istvâna Teplâna.

S treće strane, brojne moje međunarodne komunikacije, od susjednih ze-malja nadalje, otvorile su mi bile uistinu mnoštvo šansi predstaviti projekt unizu zem alja, dakako, p rije svega oblikuju ći svoje »papers« za skupove na koje

sam b io pozivan na »triplexovski« način. Ne m og uće je čak i procijeniti kolikosu mi bila dragocjena iskustva stečena m eđu nar odn im stručnim raspravama,od kojih doista nikada nisam 'bježao'. (Napose ova knjiga nikada ne bi bilatakva kakva jes t bez iskustva stečena m eđu naro dnim kom unikac ijama .)2 Takoje i bilo moguće i najvažnije naše projektne inicijative realizirati u Budim-pešti, Grazu , Zad ru, a sljedeće godine u Padovi itd. Na ovom m jestu bih h tioizraziti svoju duboku zahvalnost svima onima izvan hrvatskih granica koji su»Triplex Confinium« smatrali vrijednim interesa i podrške.

Sa četvrte strane, brojn e tem e »Triplex Confiniuma« sam apsolvirao usvojoj nastavi i u Zag rebu i u Budim pešti, kako u dod iplom skoj, tako i u po sli-jediplom skoj. U istinu nije bio mali broj seminarskih i diplomskih radova kojisu nastali tragom problematizacija tema ovog projekta.

S pete strane, rad na ovoj knjizi iziskivao je dosta prevoditeljskog, lektor-skog i redaktorskog truda. Za htijevne prijevode izvornih ulom aka i literarnihfragmenata napravili su prof. Jadranka Brnčić (francuski), prof. Olga Diklić(talijanski), m r. sc. Sanja Lazanin (njemački) i prof. M ila Maršić (engleski).Lek turu je obavila prof. Jadranka Brnčić. Vrlo sam im zahvalan na suradn ji.

2 Pregled važn ijih predavan ja i skupova na kojima sam artikulirao svoja shvaćanja problem atike »Tri-plex Confiniuma« nalazi se u »Dodacima« na kraju ove knjige, u prilogu 1, str. 22 9-233.



Sve su to bili, da se izrazim poput Arnoida Toynbeeja, »izazovi« i »od-govori« bez kojih ova^knjiga nikada ne bi bila takva kakva jest. Nju trebashvatiti kao pokušaj sinteze dosadašnjih spoznaja i otvaranja novih istra-

živačkih pitanja, uvijek u dijaloškom smislu, kao poziv na timski rad, namulti-, inter- i transdisciplinarni rad, na internacionalnu i intergeneracijskusur ad nju . Jed no stav no »triplexovski«.

Drago Roksandić

U Zagrebu, siječnja 2003.



1 .

Prvo: Zašto o granicama i regijama hrvatske povijesti

Ov o je knjiga o granicama i regijama u hrvatskoj povijesti ranoga novo g vije-ka. Prito m nije riječ o 'sintezi' — ako taj pojam historiografski danas jo š uvijeknešto znači — ali jes t o osm išljeno m predstavljanju interpretacijskih m o-gućnosti izabranog pristupa. Ipak, u njezin u je središtu p ona jprije jed na pre t-postavka. Mo žd a bi h je mo gao iskazati na sljedeći način. U hrvatsko j povijestiranoga novo g vijeka malo što se mož e prep oznati kao istraživački prob lem , ada nije povezano s fenomenima granice i regije.1

M islim da nijed no historiografsko djelo u nas dosad nije izvedeno iz takvepretpostavke. Ipak, knjiga nije nastala s nam jerom da dokaže ekskluzivnu legi-timnost takva pristupa. Za mene uopće nije sporno daje moguće napraviti idrugačiji izbo r, kao što je to dosada redovito i bio slučaj. Jedna nacionalna h i-storiografija — hrvatska, ali i bilo koja druga — 'proizvodeći značenja' im apotrebu za mnoštvom drugih koncepata, pored 'granice' i ' regije' . 2

1 O shvaćanju 'granice' vid jeti poglavlje 1.2. »Na trag k pojmovlju: Confinia ... Kraine, mejastva, kotarenya...«. O shvaćanju 'regije' vidjeti »Č itava je hrvatska povijest — povijest regija« (Novi list. Profil. God.LVI. Br. 17.588. Rijeka, 29. lipnja 2002, 4-5.), interview koji je sa m no m napravio N ev en Santić.Vidi takođ er leksikografski članak »Regija«, prim jeren p otrebama istraživanja u hrvatskoj historiogra-fij i, u Emil Heršak (ur.). Leksikon migracijskoga i etničkoga nazivlja. Institut za migracije i narodn osti —Školska knjiga. Zagreb, 1998, 227-228. Recentni uvid u koncepte, pored ostalog, omogućuje: Antoi-ne S. Bai l ly (ur.). Le s concepts de la géographie humaine. Armand Colin. Paris, 2001.

2 N a Prvom kongresu hrvatskih povjesničara, održa nom u Zagreb u od 9. do 11. prosinca 1999. godine,plenarno su bila podnesena tri predavanja o temeljnim problemima hrvatske povijesti ranoga novogvijeka koja svjedoče o suvr em eno m pluralizm u p ristupa. Vidi: Miroslav Bertoša. »Hrvatski identitetu o zračju ranoga novovjekovlja.« u Historijski zbornik. God ina LII. Zagreb, 1999,127-13 8; Mirko V a-

lent ić . » Nosioci hrvatskog imena , identiteta i državnop ravnog kontinu iteta tijeko m 17. i 18. stoljeća«,u Historijski zbornik. Godina LII. Zagreb, 1999, 139-142; Drago Roksandić. »Historiografija o h rvat-skom ranom novom vijeku u europskom kontekstu.« u Historijski zbornik. Godina LII. Zagreb, 1999,171-177.



Riječ je o tom e da se stručno ne mo že n e problematizirati i ta dva konce p-ta. Naročito kada je riječ o epohama u kojima se bez njih jednostavno nemože istraživati na kritički vjerodostojan način, kao stoje to rani novi vijek.Isto tako za m en e nije spo rno da hrvatska historiografija baštini mn oštv o ra -dova o 'granicama' i 'regijama' u ranom novom vijeku. Međutim, koncepti'granica' i 'regija', osim u istarskom slučaju (ponajviše zaslugom MiroslavaBertoše), još uvijek nisu kritički i istraživački propitani na način koji bi bioprim jeren razvojnim potrebama hrvatske historiografije i koji bi bio europskiprepoznatljiv.3

Kada ističem 'europsku prepoznatljivost', isključujem intelektualne m od -ne trendo ve. Riječ je o takvu p ostavljanju istraživačkih pitanja koje će jam čiti

europsku interkulturnu komunikativnost i napose, mogućnost komparatis-tičke provjere. H rvatsko povijesno iskustvo i mišljenje o n jem u, dakle, nisueuropsk i 'po se bi', što nije slučaj ni kada je riječ o bilo kojoj drug oj tradiciji.

Drugo: Regere fines

Sto su uopće 'granice', a što 'regije' u europskoj povijesti u razdoblju c.1500-180 0. godine? Iako je kon tinuitet stručnih rasprava vrlo dug, seže višeod stoljeća, moglo bi se ustvrditi da su one silno umnogostručene u posljed-njih deset do petnaest godina. No vih je pristupa, definicija, mode la i teorijasve više, ali bilo tko tko se kvalificirano javlja s novim prilozima redovito ćebiti skloniji postavljati nova pitanja nego neupitno odgovarati na već postav-l jena.4

Kada je riječ o epistem ološkoj p roblema tici, povjesničari su danas i uovom slučaju, kao i u toliko drugih, redovito upu ćeni na spoznaje u drugim

3 Pažnju nesum njivo zavređuje i monografija Vesne Miov ić -Per ić Na razmeđu. Osmansko-dubrovačkagranica (1667-1806.), objavljena u Dubrovniku 1997. godine. Poseban su slučaj vojno-krajiškaistraživanja. Na njih se ovdje neću osvrtati.Inače, »Kazalo pojmova« u knjizi Mirjane Gross Suvremena Historiografija. Korijeni, postignuća, traganja(Nov i Liber - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Za grebu. Zag reb, 2001) ne sadržiodrednicu 'granica', a uvrštena odrednica 'historija, regionalna' ima samo jedn u referencu.

4 Jed no od najnovijih djela o povijesti granica je opsežna monografija D aniela N o r d m a n n a Fronitières

de France. De l'espace au territoireXVIe-XIXe siècle (Gallimard. Paris, 1998). Uv jeren da one u Za padn ojEuropi više nisu pre dm et rasprava, ipak drži potrebnim otvoriti pitanja o tom e što one ustvari jesu —granice m eđu zemljama, vlastima i ljudima te što ostaje i što će ostati od njihova znakovlja. Njiho va

nestalnost (labilité) nije nova te ju je valjalo pronaći, u njezinim različitim obličjima, u prošlosti.(No rdm ann , 1998,9) O n već u uvodu ističe da nijedna granica nije 'prirodna' po sebi. Ljudi su ti kojiih stvaraju. U tom je smislu bolje govoriti o 'granici' kao konceptu. On a je uvijek pitanje izbora, na -primjer, političkog ili državnog. (Nordmarin, 1998, 11)



disciplinama. Pierre Bourdieu jeda n je.od onih koji je u tom smislu dosta u t-jecao na povjesničare, tim više što su jeda n i drugi pojam u njega ko nceptual-no međusobno nerazlučivi.

Ponajprije, u slučaju 'granice' kao 'crte' za njega je uvijek u pitanju prijesvega društveni i duh ovn i poredak, od nosno njihova legitimacija, sje dn e stra-ne te njihov a interiorizacija, s druge. G ovoreći, na prim jer, o obred u prelaskakao o obre du instituiranja, napisao je da bi teoriji obreda prelaska trebalo up u-titi pitanja što ih ona ne postavlja, a to su pitanja o društvenoj funkciji rituala i odruštvenom značenju one crte, one granice čiji prelazak, čije prestupanje ritual dopuštZa B ourdieua nije bitan obred nego njegovo instituiranje je r se njim e po -svećuju jed nu granicu ima nentnu društvenom i duhov nom poretku, dok je

sama ta granica p roizvo ljna.5

U biti isti problem postavlja se u 'proizvodnji' pojma 'regija': Etimologijariječi 'regija' (regio) — onakva kakva se otkriva u opisu Emilea Benvenistea — ukazu-

je na princip di-vizije, magijskog, tj. izrazito društvenog čina dijakrize, diakrisis, kojiodlukom uvodi radikalni diskontinuitet u prirodni kontinuitet (između prostornih regija, ali i između dobnih razreda, spolova itd.).6 Za nas je ovdje bitno daje vlastiiman entna prostorna dimenz ija te je (r)egere fines, čin koji se sastoji u »povlačenjupravaca koji označavaju granice«, u razdvajanju »unutrašnjeg od vanjskog, carstva sv

tinje od carstva profanog, nacionalnog područja od inozemstva«, religijski je čin štoobavlja nosilac najviše vlasti, rex, čija je dužnost regere sacra, utvrđivati pravila kojoživotvoruju ono što propisuju, govoriti s autoritetom, pro-ricati — u značenju: govoroms izvršnom moči ostvarivati izrečeno — i pretvarati u zbilju budućnost najavljenu iska-zom.7 U konačnici, kako je u pitanju načelo legitimne po djele društven og svi-

5 K ad se govori o obredu instituiranja treba ukazati na to da svaki obred nastoji posvetiti neku proizvoljnu granicu,odnosno ovjeriti njezinu legitimnost, kako bi se zaboravilo da je ona proizvoljna i priznalo da je legitimna, prirod-

na : ili, drugim riječima, on svečano, to jest na dopušten i nesvakidašnji način, prelazi preko granica, imanentnihdruštvenom i duhovnom poretku, koje treba sačuvati po svaku cijenu — ...Svečanim obilježavanjem preko crte kojaustanovljava ednu bitnu podjelu u društvenom poretku, obred usmjeruje pažnju promatrača na sa m prijelaz (odatleizraz »obred prelaska«), iako je zapravo crta tu najvažnija. Pierre Bourdieu. Što znači govoriti. Ekonomijajezičnih razmjena. Naprijed. Zagreb, 1992, 103, 104.

6 Bou rdieu , 1992, 117.

7 Bo urdie u, 1992, 117. U ovom radu neće biti mo guće iscrpnije ispitati tem eljne prob lem e simbo ličkegeografije i mental maps. (To će uskoro biti učinjeno u vezi s ovim projektom .) Ipak je potrebn o upo -zoriti da ovakav pristup 'povlačenju granica' danas ima brojne istraživačke implikacije, koje su pred-met raznovrsnih istraživanja. Upozorio bih na nekoliko, po mom mišljenju važnih radova: DavidH o o s o n (ur.). Geography and National Identity. Blackwell. Oxford U K - Cam bridge USA , 1994; H.

H e r b - David H. Kaplan. Nested Identities. Nationalism, Territory and Scale. Row men - Littlefield Pu -blishers, Inc. Lnaham - Boulder - N ew York - Oxford, 1999. Tim sam se pitanjima naročito bavio usvome postdiplomskom kolegiju Comparative History of Multiple Boderlands (16th - 20 th Centuries) naCentral European University History Department 2000/2001. akademske godine.



jeta, između granice i granicom omeđena područja u takvu poimanju nitinema bitne razlike.8

Koji god kriterij razgraničenja bio u pitan ju, uvijek se 'ostva ruje' kao legi-timn a pod jela društven og svijeta. U slučaju regije nu žn o je u pitan ju više kri-terija koji se nikada ne m ogu bez ostatka pod udarati jed ni s drugim a te je i sva-ki akt regionalizacije velikim dijelom proizvod samovoljnog nametanja, to jest pret-hodno postojećeg odnosa snaga na polju borbi za legitimno razgraničavanje.9

Treće: Granice mogućnosti i način života

Pristupi 'granicama' i 'regijama' poput Bourdieuova — koliko god bili ne-sum njivo poticajni — ne rješavaju jeda n prob lem koji ne m ože m o previdjeti,suočavajući se s izazovom granica i regija: što je to što je ' imane ntno' nekomdržavnom i duhovnom poretku?

N a ovom je m jestu kontekst mn ogo širi, uključujući teme ljna pitanja od-nosa čovjeka, kao povijesn og bića i njegova okoliša. U m noš tvu pristupa, k oji-ma, kada je o eu ropsk oj k ulturi riječ, nije teško prepozn ati antička i/ili kršćan-ska izvorišta, najuočljiviji su bili uplivi lamarkizma i darvinizma. Suočavajućise s pitanjem kako ostati prirod no biće a osloboditi se vlastite anima lnosti, 19.i 20. stoljeće na različite načine postavljali su dvojno pitanje — kako se prila-goditi okolišu i istovremeno ga što bolje iskoristiti:

Ovaj tip tumačenja koji vrednuje kulturne crte prikazujući okoliš kao veliki regula-tor razvoja nalazimo kod brojnih autora koji te imati stanovitog utjecaja na istraživanju povijesti okoliša: Ratzel, otac njemačke antropogeografije, i njegov učenik Franz Butemeljitelj američke antropologije, ili još začetnici posibilizma, francuski geograf V ide La Blache i povjesničar Lucien Febvre.10

U svojoj knjizi La Terre et l'évolution humaine. Introduction géographique àVhistoire (1922) Lucien Febvre je postavio problem 'cadres naturels' ljudskihdruštava, povijesti i ustvrdio da se pitanje ljudskog okoliša ne može postavitiizvan pov ijesti. Međutim, svaka ljudska zajednica u svom okolišu ima povije-sno ograničene mogućnosti (possibilités) praktičnih izbora. Stoga su te mo-gućnosti uvijek u odnos u s nekim načinom života (genre de vie). Iako je Febvre

8 Regio i njezine granice (fines) samo su mrtav trag čina vlasti koji se sastoji u omeđenju zemlje, teritorija (za koji stakođer kažefines), u nametanju legitimne, poznate i priznate definicije (finis u još jednom značenju) granica i te-

ritorija, ukratko principa legitimne podjele, di-vizije, društvenog svijeta. Bourdieu, 1992, 117.9 Bo urdie u, 1992, 118.

10 Vidi: Rob ert D e l o r t - François W alter. Povijest europskog okoliša. Barbat. Zagreb, 2002, 61.



uvijek nastojao izbjeći geografski determ inizam u svom shvaćanju povijesti,mo gućnosti ljudskih izbora su za njega uvijek bile 'prirodno /povijesno' uvje-tovane.1 1

Njeg ov sljedbenik, Fernand Braudel , koji je isto tako kasnije postao in-stitucija u baštinjenoj tradiciji, mno štvo je puta varirao misao: »Ako govorimoo civilizaciji, znaci da govorimo o prostorima, zemljama, reljefima, klimama,vegetacijama, životinjskim vrstama, danim ili stečenim prednostima.«12 Dakle,ljudski okoliš, koji nikada nije samo prirodni, nego je uvijek i hu ma niziran,nikada se ne može shvatiti u smislu nekoga usk(og) determiniz(ma). Ljudskimpraksama se ne može istraživački pristupiti neovisno o okolišu, a njegovebaštinjene prednosti/nedostaci povijesno mogu biti vrlo važni. Riječ je o pred -

nostima/nedostacima koji svoje pune učinke mogu imati u intercivilizacijskojkomunikaciji i razmjeni, dakle, preko granica vlastitog prostora. 1 3 Ipak, zaBraudela su civilizacije prostori: ...svaka je civilizacija vezana s nekim prostoromgotovo postojanih granica; odatle svakoj od njih pripada jedna posebna, njezina geogra-fija, koja uključuje udio mogućnosti, danih prisila, nekih naizgled stalnih, ali nikad istod jedne do druge civilizacije.14 Ta j ed n a posebna, njezin a geografija u slučajusvake civilizacije vrlo je složen pojam, što se u Braudelovu slučaju najboljeočituje u njegovu M editeran u: Recite 'planina', pa če vam jeka odgovoriti: oskudica,surovost, zaostalost, rijetka naseljenost. Recite 'ravnica', pa če vam ista jeka odgovoriobilje, imučnost, blagodati, lagodan život. U vrijeme u koje se prenosimo, a radi se o diteranskim krajevima, jeka veoma lako može prevariti onoga tko je sluša.15 Bilo koja

11 Vidi: Lucien Febvre. La Terre et l'évolution humaine. Introduction géographique à l'histoire. Albin Michel.Paris, 1970.

12 Fernand Braudel . Civilizacije kroz povijest. Globus. Zagreb, 1990, 43. Na Braudelu ću se neštoiscrpnije zadržati zbog njegova velikog utjecaja na suvrem enu historiografiju. Kritičko osporavanjenjegovih shvaćanja počelo je i u francuskoj historiografiji, me đu njegovim đacima, još za njegovaživota. Vidjeti: Une leçon d'histoire de Fernand Braudel. C hâteauvallon. Journées Fernand Braudel 18, 19 et 20octobre 1985. A rthaud -Flam ma rion. Paris, 1986. Veći dio rasprave kao i neki drugi prilozi o braud eli-

janskom shvaćanju povijesti prevedeni su na hrvatski i objavljeni kao »Naša tema« časopisa Naše teme(God. XXX III. Br. 5. Zagreb, 1989, 979-1095). Č itav smo blok bili uredili Petar Strpić i ja. Kritikabraudelijanskog načina povijesnog m išljenja nastavljena je i sljedećih godina. N a hrvatskom je objav-ljen niz ključnih argumenata osporavanja. Vidi: »Treba li spaliti Fernanda Braudela?«. (Gordogan.God. 16. Br. 39-40. Zagreb, 1995, 193-202). U najnovije vrijeme braudelijanska tradicija doživljavasvojevrsnu 'renesansu', dakako, nerijetko u kontekstima koji nisu izravno povezani s njegovim te-meljnim shvaćanjima.

13 D ok je L. Febvre bio u izravnoj komunikaciji s geografima svog doba, za F. Braudela se to već ne bimo glo reći na isti način. Vrlo je indikativno da ga vodeći francuski sveučilišni udžbe nici iz la géographiehumaine ili ne spom inju ili to rade u biti m arginalno. Vidjeti: Max Derruau. Géographie humaine.Armand Colin. Paris, 1976; Antoine Bailly et al. Les concepts de la géographie humaine. Armand Colin.Paris, 2001 5 .

14 Braudel, 1990, 44.

15 Fernan d Br au de l. »Mediteran i mediteranski svijet.« u Naše teme. Br. 5. God . 1989,979-1037, ovdje1006.



civilizacija jednako je tako ponajprije povijesni pojam, što znači da i samau istom prostoru mo že biti u promjenljivu odnosu prema m ogućnostima kojeinteriorizira: Čovjek se međutim isprva domogao bregova, osamljenih brežuljaka, tera-sa uz rijeke i rubova planina, gdje je podigao velika zbijena sela, a ponekad i gradove.Nasuprot tome, u dnu vodoplavne kotline često su pravilom ostala raštrkana selišta.Neke mogućnosti, civilizacijski ostvarljive, ne moraju biti ,realizirane', kaošto to kazuje primjer dračke nizine: U 16. stoljeću il i tako nekako, velike nizinenisu dakle sve bile bogate. Naizgled paradoksalno, često su pružale žalosnu i bijednu sku. (...) Tota lno je prazna dračka nizina, koja je takvom ostala i dan-danas.17

Ovih nekoliko rečenica dovoljan su povod za cijelu ekohistorijsku studi-ju, koja, s druge strane, vjerojatno ne bi mogla biti dovršena bez više interdi-

sciplinarnih ,otvaranja'. S tako shvaćenim civilizacijskim prostorom kore-spondira i kulturni krug, tj. u antropološkoj formulaciji, skup određenih kul-turnih obilježja,18 Braude l u biti prihvaća načelo njegova hijerarhijskog s truk-turiran ja i to na način koji nije daleko od marksističke tra di cij e. 1 9 Na prvi po-gled, kra jnje determ inistička formulacija M eđ utim , čitajući njegov u pos t-humno objavljenu knjigu L'identité de la France. Espace et Histoire, u poglavlju»Un test essentiel: la frontière« 2 0 može se pročitati d a je Francuska vrlo ran oimala svoje granice — baštinjen e, osvojene, iznova osvojene — prije nego što

je formalno postojala. O na je dugo m eđu sobn o povezivala regije koje nisubile voljne biti zajedno, a takva se istovremeno morala braniti od vanjskihopasnost i .21 Na istom mjestu Braudel kaže daje dugo bila un 9monstre\ N eulazeći na ovom mje stu u njegovu argum entaciju, htio bih samo ustvrditi daona nikako nije mogla biti 'linearna' te da su u povijesnom oblikovanju takveFrancuske međusobno kompetitivni kolektivni mentaliteti nezaobilazni.

Kada je o temeljnim vrijednostima jednoga kulturnog kruga riječ, u nji-

hovu je središtu uvijek religija. Intercivilizacijske kom unikac ije u vijek su i re-ligijski uvjetovane. Implikacije religijski posredovane intercivilizacijske ko-munikacije uvijek su dalekosežne. Civilizacije nisu spremne sve bez razlike

16 Braude l, 1989, 1007.

17 Braude l, 1989, 1008.

18 Braud el, 1990, 44.

19 U svakom razdoblju izvjesna predodžba o svijetu i stvarima, vladajući kolektivni mentalitet oživljava i prožima ci-jelu masu društva. Taj mentalitet, koji diktira stavove, usmjerava izbore, ukorijenjuje predrasude, usmjerava kretanja društva, svakako je civilizacijska činjenica. Braudel, 1990, 53.

20 Fernand Braudel . L'identité de la France. Espace et Histoire. Arthaud-Flammarion. Paris, 1986, ovdje279-296.

21 Braudel, 1986, 279.



usvojiti, neov isno o tom e kakva sve mo že biti pohlepa civilizacija.22 Međutim , ci-vilizacijska 'viđenja svijeta ' su posljedica društvenih napetosti koje vladaju 2 3

Vraćajući se na načelno pitanje o onom e što bi moglo biti iman entno ne -kom državnom i duhovnom poretku, nužno je imati na umu da ono što jeimanentno može imati povijesno različite kontekste. Najizazovniji su oni'strukturalne' naravi ili kako kaže Braudel: ...neprekidne prisile prostora, ko-lektivne 'psihologije' i ekonomske nužnosti, naime, sve one duboke, ali na prvipogled teško prepoznatljive sile, osobito onima koji ih žive, kojima izgleda da seone podrazumijevaju i da ne postavljaju nikakav problem. Današnji jezik testvarnosti naziva strukturama .24 Intercivilizacijsko prihvaćanje/neprihvaća-nje vrlo je sporo, nerijetk o po dsvjesno . Kada se zbije, sama civilizacija se preo-

bražava, 'odvajajući se' od nekog dijela svoje vlastite prošlosti.25

T o je konceptM ichela Fo ucaulta, koji Braudel prihvaća s vidljivim entuz ijazm om :

Svojim p osebnim jezikom M. Foucault to naziva 'odvojiti' se, što, naime, znaci daneka civilizacija stanovitu poricanu vrijednost odbacuje s onu stranu svojih granica iispravnog toka svoga života. Foucault piše: 'Mogli bismo prikazati povijest granica, tihopskurnih čina, nužno potisnutih nakon samog izvršenja, pomoću kojih neka civilizaci-ja odbacuje nešto što če za nju biti Izvanjsko; i tijekom cijele njene povijesti ta izdubenapraznina, taj prazni prostor kojim se ona izolira, određuje je isto kao i njene vrijednosti.Jer ona svoje vrijednosti stiče i održava u povijesnom kontinuitetu; međutim, u tom po -dručju o kojemu želim govoriti, ona vrši svoje bitne izbore, ona vrši 'razdvajanje' koje jdaje sliku vlastite pozitivnosti; u tom se razdvajanju nalazi ona prvobitna gustoća u kojojse ona oblikuje/26 T o je stajalište koje u načelu i nije tako ud aljeno od Bourd ie-uova, iako se načinom postavljanja pitanja i traženja odgovora nesumnjivo irazlikuje od njegova. Legitimacy ski princip, kada je o granicama riječ, ipakdolazi do punog izražaja i kod Foucaulta i kod Bourdieua.

22 Braudel, 1990, 57. Ov dje moram upozoriti da su se u historiografijama pop ut američke oblikovaleuveliko drugačije tradicije mišljenja o 'granicama' civilizacija. Skrenuo bih pozornost na sljedeće ne-davno objavljene radove: G.D. Nash . Creating the West: Historical Interpretations, 1880-1990. Alber-querque, 1991; W. C r o n o n - G. Miles - J . Gittlin. Under an Open Sky: Rethinking America's WesternPast. Ne w York, 1992; J. M . Farager. »The Frontier Trail: Rethinking Turner and Reimagining theAm erican West.« u American Historical Review. F ebruary 1993, 106-117; Jerem y A d e l m a n - StephanAron. »From Borderlands to Borders: Empires, Nation -States, and the Peoples in Between in N or thAmerican History.« u American Historical Review. June 1999, 814-841.

23 Braud el, 1990, 48. Za razliku od Svetoga Rimskog Carstva poslije Tride setogo dišnjeg rata, Francuskanije ustrajala u politici vjerske trpeljivosti. Politička ideologija francuskog mo narh izm a d ugo ročnijenije mogla asimilirati njegove prepostavke. S druge strane, postrevolucionarna republikanska Franc u-ska, nakon svoje stabilizacije skoro čitavo stoljeće kasnije, konstituiravši se na sekularnim prepostav -kama, isključivija je u svome sekularizmu nego bilo koja druga zemlja europskog Zapada.

24 Braud el, 1990, 58.25 Braud el, 1990, 60.

26 Braude l, 1990, 61.



V

Četvrto: Granice u prostoru vremenu — hrvatska povijestranoga novog vijeka u europskom kontekstu

Pojaš njenje iziskuje tem eljni pojam 'hrvatska povijest ranoga novog vijeka'.Dakako da uopće nisu u pitanju njezini etnički kontinuiteti od ranoga sred-nj eg vijeka, njezine tradicije u ku lturno m i civilizacijskom sm islu u dugo mepovijesnom trajanju U pitan ju je nešto d rugo, istraživački izazovnije u h rvat-skom, kao i svakom drugo m slučaju. Nije dna nacija nije 'oduvijek', a vjerojat-no ni 'zauvijek', kao što nije uvijek ni 'ista'. Otuda i pitanje o tome što je'hrvatska povijest ranoga novog vijeka'. Sto je čini različitom i/ili sličnom

srednjovjekovnoj hrvatskoj povijesti i/ili ovoj nama suvremenoj? Na koncukonca, ima li uopće smisla izdvajati hrvatsku povijest ranoga novo g vijeka ilibilo koje druge epohe? Da li su u pitanju 'epohalni' imperativi, dakle, da lijeriječ o nečem što bi u osnovi bilo 'nadređ eno' hrvatskom povijesnom iskustvutog doba ili se radi o periodizacijskim potrebam a same hrvatske pov ijesti? Iakopraktično sve europsk e nacionalne historiografije koriste koncept rano nov o-vjekovne povijesti, ne bi bilo moguće reći, bar kada su u pitanju poznatislučajevi, d a je njego vo značenje uvijek 'isto'. Rani novi vijek skoro u svakom

slučaju počinje i završava na drugačiji način, neovisno o svim mogućim'sličnostima'. U svakom će slučaju biti potrebno nešto određenijeg reći ohrvatskoj povijesti tog doba kao o pred me tu i podru čju istraživanja. To je da-nas nemo guće učiniti bez primjere nih konceptualizacija. Nije to samo u nasslučaj. N ajp rije je u pitanju 'naro d'. Dese tljećima već u svijetu traju rasprave okonceptima 'etnos' , 'narod' i nacija' . 2 7 Taje rasprava i u Hrvatskoj isto takoveć desetljećima otvorena, ali je iznimno malo radova o hrvatskom narodu uranome novom vi jeku .2 8

27 Danas je referentna literatura s time u vezi skoro nepregledna. Imajući na um u stručnu vrijednost idostupno st, za potrebe ovog rada bih izdvojio ponajprije dva izbora iz serije »Oxford Readers«: JohnH u t c h i n s o n - Anthony D. Smith (ur.). Nationalism. O xford University Press, 1994; Joh n H u t -ch inson i Anthony D. Smith (ur.). Ethnicity. Oxford University Press, 1996; zatim, Alex Inkeles iMasamichi Sasaki. Comparing Nations and Cultures. Readings in a Cross-Disciplinary Perspective. Engle-wood Cliffs, NJ: Prentice Hall, 1996 te jedan poticajan pokušaj kritičkog vrednovanja: U m u t Ö z k i-rimli. Theories of Nationalism. A Critical Introduction. St. Martin's Press. New York, 2000.

28 Najo smišljen iji recentni takav projektni doprinos realizira se u Institutu za migracije i narodnosti uZagrebu . Vidi: Ružica C i č a k -C h a n d - Josip Kumpes (ur.). Etničnost, nacija, identitet i Europa. Hrvat-ska i Europa. Zagreb, 1998; Jadranka Čač ić -Kumpes (ur.). Kultura, etničnost, identitet. Zagreb, 1999;Emil Heršak (ur.). Etničnost i povijest. Zagreb, 1999; Silva Mežnar ić (ur.). Etničnost i stabilnost Europe u

21 . stoljeću. Položaj i uloga Hrvatske. Zagreb, 2002; Rani novi vije kje i u nj em u relativno n ajslabije ra-spravljen. Moderna sinteza hrvatske povijesti ranoga novog vijenca još uvijek ne po stoji. Koliko goduvažavao cjelokup nu dosad nastalu baštinu s tim u vezi, na ovom mjes tu ne bi imalo smisla upuštatise u bilo kakvo nje zino vrednovanje, imajući na um u narav ovog rada.



Ne bih se na ovom mjestu upuštao ni u pitanje kako uopće istraživatietnički identitet u staleskom društvu, k tome društvu posvemašnje nepisme-nosti daleko n ajvećeg dijela žiteljstva. T o je nes um njivo m oguće, ali koncep tinu žn o m ora ju biti složeni i prim jenjiv i za vrlo različite case-studies unu tar isteetničke zajednice. Morali bi biti mnogo složeniji ako je riječ o više etničkihzajednica u istom pros toru, što je i hrvatski slučaj. Pritom je ponajvažnije ima-ti na umu da povijest nisu samo kontinuiteti već i diskontinuiteti. Povijest sutrajanja i prom jene , a prom jena m ože biti mnogov rsnih, ovisno o teorijskomizvođenju koncepta.2 9

Prema tome, 'hrvatska povijest ranoga novog vijeka' načelno je vrlo slo-žen povijesni koncept. Sto će u njemu biti koncepti 'granica' i 'regija', isto je

tako sve prije neg o jedn ostavno . Kada je riječ o istraživačima u svijetu koji suse ponajviše teorijski bavili etnona cionalnom problema tikom, malo ih je kojisu se o zbiljnije bavili granicama i regijama. T o je slučaj s najutjecajnijim teo-retičarima nacije u 1980-im godinama.3 0 Dakle, nije to samo hrvatski slučaj.M eđ utim , kada imam o u vidu historiografsku produkciju na regionalne eu -ropske teme, uključujući i razdoblje ranoga novog vijeka, dostupni su bro jnipoticajni uvidi. Moguće je ustvrditi, iz suvremene povijesne perspektive, a skomparatističkog stajališta, da su S rednjoistočna i Jugo istočna Eu ropa za razli-

ku od Zap adne i Istočne Europe u isto doba prostori velikih druš tven o-po vi-jesn ih i etnonacionalnih kako segm entacija tako i fragm entacija.31

Da ne bi bilo nesporazum a Kada je riječ o ljudsko j svakodnevnici e uro p-skoga VAncien régimea, koncept segmentacije nužan je za istraživanje bilo kogfenomena. Riječ je o konceptu imanentnu predmodernoj, pa i protomoder-no j situaciji. To ne bi bilo dov oljno za specifično istraživanje bro jnih fen om e-

29 Kon tinuiteti i diskontinuiteti, trajanja i prom jene, dakako, povijesno nikada nisu u odnosu 'binarnihopozicija'. Vidi: D ag Strpić. Politička ipolitičko-ekonomska promjena od Hobbesa do Hayeka. Uvodne studi-

je . Politička misao. Zagreb , 1998. Izn im no iscrpna bibliografija osigurava odličan uvid i u histo rio-grafsku literaturu o 'prom jeni', uključujući i ranonovovjekovnu epohu . Strpić, 1998, 195-273.

30 Niti Benedict Anderson u izvornom izdanju svog djela Imagined communities. Reflections on the Originand Spread of Nationalism (Verso. London, 1983), ni Ernest Gel lner u svom Nations and Nationalism(Blackwell. Lond on, 1983), ne bave se ni granicama niti regijama u vezi s fenomen om nacije. Ne radito ni Eric J. H o b s b a w m u Nations and Nationalism since 1780. Programme, myth, reality (CambridgeUniversity Press, 1990). Sve tri knjige prevedene su na hrvatski jezik.

31 Istvân B ibö je u Bijedi istočnoevropskih malih država razvio mnoštvo, povijesno različitih značenja poj-ma 'granica', izgleda sa ciljem da n e bi obesmislio svoje shvaćanje o srednjovjekovn om po rijeklu e u-ropskih nacija. Jenö Szücs , Bibôv sljedbenik, očigledno je uočio teškoće nastale takvom 'ontologiza-cijom ' nacije te je napravio pom ak regionalno klasificirajući europske nacije u Oris triju povijesnih regijaEvrope. V rijedi ga citirati: Iz izvornog položaja regija, iz njihova pomjeranja i datih odgovora na povijesne iza-

zove slijedili su oni strukturni modeli, koji do danas začudnom snagom odreduju modernu Evropu. I. B ibö - T.H u s z â r ~ J . Szücs . Regije evropske povijesti. Naprijed. Zagreb, 1995,149. Umjesto nacije, 'ontologizi-rana' je regija. Ne ovisno o ovim prigovorima, riječ je o vrlo po ticajnim studijama — načelno i uhrvatskom slučaju.



na hrvatske povijesti ranoga novog vijeka, kao i brojnih drugih u sred njo- i ju -goistočnoeuropskom prostoru.3 2

Naime, veći dio tog prostora već je od 16. stoljeća bio pogranični u raz-ličitim sustavima im perijalne m oći. T o je njegov u segmentaciju činilo povije-sno različitom od one u protomodernim državama europskog Zapada. Višeod toga — rani novi vijek je bio ep oha imp erijalnih ekspanzija sa Zapad a iIstoka u srednjo— i istočnoeuropskom prostoru. B aštinjene segmentacije suse u im perijalnim konfliktima u ratu i miru fragmentirale, s povijesnom šan-som ili bez nje da se na novim pretpostavkama iznova segmentiraju. Dakle,već u kasnom srednjem vijeku u tom su se prostoru učvrstile imperijalne silekojih su ep icentri m oći redovito bili ili na njegovim ru bov ima ili izvan njego -

vih granica. (Dakako, s ugarskim izuzetkom.) To je ponajprije bio slučaj sre-doz em ne imperijalne sile Mletačke Republike na jug u te Poljsko-litvanskeunije na sjeveru.3 3 Kasnije su to bili Osm ansko Carstvo i Sveto Rimsko Ca r-s tvo .3 4 Habsbu rgovc i su birani za češke, ugarske i hrvatske kraljeve uz ostalo izato što su bili njegovi carevi.35

S dubinskim osmanskim prodorima sve do jezgre srednjoeuropskog pro-stora do s redine 16. stoljeća, s habsbu rškim 'pacifikacijama' Č eške, Ug arske iHrvatske u sedam aestom stoljeću, s trojno m po djelom Poljsko-litvanske un i-je — izravnom posljedicom uspona Prusije i Rusije u osamnaestom stoljeću

— fragmentacija tog prostora dosegla je svoj vrhu nac . Iz takvih fragmentacijanastajale su nove segm entacije, u nizu slučajeva točnije rečeno — regionaliza-cije. Ne ke m eđu njima održale su se do dan as. 3 6

32 U nje mu je samo Ugarsko kraljevstvo uistinu bilo sila. O no je to ubrzano sve ma nje nakon korvinov-skog razdoblja. Vidi: Péter H a n â k (ur.). Povijest Mađarske. Barbat. Zagreb, 1995.

33 Vidi: Frederick C. Lane. Venice: A Maritime Republic. T he Johns H opkins U niversity Press. Baltimo-re-London, 1973; Lonnie R .Johnson. Central Europe: Enemies, Neighbors, Friends. Oxford UniversityPress, 1996; Jacques Le Rider. Mitteleuropa. Barbat. Zagreb, 1998. U prilogu ove knjige, pod naslo-vom »Izbor 'Sredn joeuropske varijacije«, tiskani su radovi o srednjoe uropskim temam a u distinktiv-

nim nacio nalnim tradicijama. Pritom navedeni m otiv »centar« i »poluperiferija« ili i »periferija« dolazido pun og izraštaja.

34 Halil Inalcik. Osmansko Carstvo. Klasično doba 1300. — 1600. Srednja Europa. Zagreb, 2002; AndrinaStiles. The Ottoman Empire 1450-1700. Hodd er & Stoughton. 1989; Josef Matuz . Osmansko Carstvo.Školska knjiga. Zagreb, 1992; Erich Zöl lner - Therese Schüssel. Povijest Austrije. Barbat. Zagreb,1997.

35 Jean-François N o ë l . Sveto Rimsko Carstvo. Barbat. Zagreb, 1998; Le Rider, 1998.

36 Jed an hrvatski prim jer. U 15. stoljeću, u vrijem e kada su počeli osman ski prodori duž istočne obaleJadranskog mora mletačka Dalmacija nije bila tako prostrana kao što bi se moglo zaključiti iz standar-dnih interpretacija hrvatske povijesti, a s Karlovačkim i Požarevačkim m irom (1699. i 1718.) steklaje iposjede kojima nikada ranije nije vladala. Istovremeno su njezini kartografi konstruirali 'Tursk u Dal-mac iju' do Sarajeva. Imajući na um u fragmentacije osmanske i habsburške prov enijencije, dakako, u

odno su na hrvatsko i bosansko kasno srednjovjekovlje, moguće bi bilo konstruirati model istraživanjatog procesa u ranom novom vijeku u prostoru u kojem su ove tri imperijalne sile interferirale je dna sdrugo m. (Vidjeti s tim u vezi: Ivo Goldstein i dr. Hrvatske županije kroz stoljeća. Školska knjiga. Za-greb, 1996.) Komparatistički bi trebalo istražiti obrasce imperijalnih ekspanzija u Srednjoistočnoj i



Ako se tome doda epizodni prodor Francuskog Imperija na Jugoistok,kon cem 18. i početko m 19. stoljeća, dobit ćem o sliku koju valja sravnjivati saslikom istovrem enih e pohalnih disperzija autohtonih etnokonfesionalnih za-jednica unu tar istoga tog prostora. Prvi problem koji će se nam etnuti s tim uvezi će biti proble m imp erijalno uvjetovane fragmen tiranosti velike većineautohtonih etnokonfesionalnih zajed nica. 37 Fragmentiranost će biti jošuočljivija ako njez inu dinamiku povežem o s dinamikom pro m jene imp erijal-nih granica.

Dr ug o, dinamička etnokonfesionalna izmiješanost čitava prostora u ran o-m e n ovo m v ijeku isto je tako bila nerazlučiva od im perijalnih strategija te im -perijalnih konstrukcija granica i regija. (Ipak, velika bi greška bila istraživački

ih svesti samo na taj faktor ) U odnosu prema kasnome srednjem vijeku naj-veća se promjena zbila s procesom 'autohtonizacije' islama u velikom dijeluJugoistočne Europe. Vrlo velika promjena se zbila i sa znatnim pomacimaistočnog kršćanstva prem a sjeverozapadu tog prostora, ponajviše u granicamakrajiških ustanova Osmanskog Carstva, Habsburške Monarhije i MletačkeRepublike. Ako i Ugarsku uključimo u Jugoistočnu Europu, velika se pro-m jena zbila i sa silnim u spon om i s ograničenim padom protestantizma. O d16. stoljeća, u slučaju O sm ansk og Carstva te od 17. stoljeća, u slučaju sred njo -istočnoeuropskih imperija, brojno se povećavaju židovske zajednice. Dakle,

iako je svaka impe rijalna sila svoj legitimitet izvodila iz jedn e vjeroisp ovjed netradicije, odn osno , identificirala se s njom e, etnokonfesionalna isprožimanostčitava tog prostora na kraju ranoga novog vijeka u usporedbi s njegovimpočetkom bila je silno povećana. N a ovom smo m jestu veću pažn ju ukazalikonfesionalnoj strani demografskih prom jena, ali su one bile vrlo velike i setničkog stajališta, možda i veće.

Treće, u više slučajeva — od poljskog do hrvatskog — u istom e tnokonfe-sionalnom prostoru sustjecalo se više imperijalnih granica. Ukoliko su takva

Jug oisto čnoj Eu rop i d o kraja 18. stoljeća. Tada je čitav taj prostor podijeljen između Habsburgovaca,Hohenzollerna, Romanova i Osmanlija te Mletačke Republike — do njezina sloma 1797. godine.Dakle, dok je u obz orjima povijesnih iskustava regionalnih etnokonfesionalnih zajednica tada m o-guće govoriti o vr hun cu fragmentacije, u im perijalnim je tradicijama to bilo doba potp uno g trijumfaimperijalnog načela. Dod uše, k onkretnohistorijski se svako od njih m oralo doživljavati nedovršenimjer nijedna imperijalna sila u Srednjoistočnoj i Jugoistočnoj Europi nije ostvarila svoje maksimalneciljeve. U takvoj povijesnoj situaciji, inače, počinju procesi modernih nacionalnih integracija u istomtom prostoru.

37 Svjesno koristim očigledno nedovo ljno pouzdan pojam 'autohtn onih etnokonfesionalnih zajednica'da bih izbjegao razlikovanje između 'povijesnih' i 'nepovijesnih' 'naroda' u nje m u, poput Ceha i Slo-vaka i si. Ovaj pojam ignorira migracije unutar čitava tog prostora, neovisno o imperijalnim granica-

m a. Ovdje je isto tako uvjetno upotrijebljen. Pojm om 'autohtno st' su obuhv aćene zajednice koje suse do kasnoga srednjeg vijeka oblikovale u samoj Srednjoistočnoj i Jugoistočnoj Eu ropi. N jim e se tak-ve zajednice razlikuje od on ih koje su u tom prostoru na različite načine naseljavane u ranom e novomvijeku .vfio u vezi s različito motiviranim imperijalnim potrebama.



višegraničja bila povijesno trajnija, kao stoje to bilo u hrvatskom slučaju —graničnom prostoru Mletačke Republike, Osmanskog Carstva i HabsburškeM ona rhije — problem povijesti granica i regija jeda n je od tem eljnih proble-ma epohalnih povijesnih istraživanja.38

Time ćemo se nužno suočiti s pretpostavkom da su istraživanja povijestigranica i regija u slučaju svakog na roda u sred nj ois točno— i jugoistočnoeu-ropskom prostoru od bitne važnosti za objašnjenje i razumijevanje tem eljnihproblema njegove povijesti i tog doba, a nerijetko i kasnijih, sve do našega.Sljedeća će pretpostavka b iti da je u tom pros toru razm jern o vrlo učestaoslučaj višegraničja, prostora u kojima se višestruko sustječu i granice i regije.Izlišno je reći da su tro- i višestrano određene granice i regije potencijalno

složenije pojave nego dvostrane. O dn os takve višegranične 'periferije' prem akores pon dentn im 'centrima' na svakoj od strana granice/regije m ože se više-struko usložiti u simboličko-antropološkom smislu, kao i sa stajališta praksi.Ti su slučajevi ovdje najveći istraživački izazov. Njima je ova knjiga najviše iposvećena.

Peto: Imperijalna trogranicjaKada je riječ o ranom novom vijeku jed no je višegraničje u hrvatskom slučajuuočljivije od drugih. T o je ono u ko jem su se u epoha lnom rasponu sustjecalimoć i vlast Mlečana, Osmanlija i Habsburgovaca. U prostornom smislu onozadugo nije bilo jedn ozn ačno određeno. U kasnom 15. i ranom 16. stoljeću

38 Rijetko se gdje u hrvatskoj povijesti toga doba tako jasno m ože prepoznati problematiku granica i re-gija, napose granične regije, kao u slučaju Međ imu rja u posjedu Zrinskih krajem 16. i početkom 17.

stoljeća. Ono je tradicionalno bilo granični prostor između Ugarske i Slavonije, ali i austrijske Štajer-ske, da bi u vrijeme kada su Osmanlije bile doprle do Kanizse, koju su 1600. godine i osvojile,Me đimu rsko vlastelinstvo postalo jed nim od najvažnijih kraj išta i za hrvatsku i za ugarsku i za austrij-sku obranu te potencijalno ključ za dubinski osmanski prodor u Unutrašnju Austriju. Njegov jeslučaj iznim an i po tom e što ono nikada nije prestalo funkcionirati kao vlastelinstvo. N apro tiv, vlaste-linska je ekonom ika, proma trana u dužem trajanju, bila u usponu , a demografski je raslo i žiteljstvo.Po tom e se ono razlikuje od drug ih hrvatskih krajišta u to doba, koja su bila nerazlučiva od svo jih »ter-rae desertae«. U to su doba upravo na tom području rimokatolici i muslimani, protestanti i pravoslav-ni bili na domak jed ni d rugima kao nigdje drugdje u hrvatskom p rostoru ranoga novog vijeka. Vidi:Nataša Štefanec. Heretik Njegova Veličanstva. Povijest oJurju IV. Zrinskom i njegovu rodu. Barbat. Zagreb,2001.

Lokalnohistorijski case-study podravske tromeđe slavonskog i ugarskog Provincijala te slavonske Voj-ne krajine (Hrvoje Petrić. Općina i župa Drnje. Povijesno-geografska monografija. Drnje, 2000, ovdje

66-94) važan je zato što pokazuje da u ranom novom vijeku nije bila nužna najneposredn ija blizinaOsmanlija da bi se oblikovala mikroregionalna situacija višegraničja, s prepoznatljivom socioeko-nom skom i sociokulturno m dinamikom . Ekohistorijska dinamika rijeke Drave takvu je situaciju čini-la još uo čljivijom.



Os ma nlije su s m an jom ili većom učestalošću prodirali od jugoistoka prem asjeverozapadu do duboko u habsburške nasljedne zemlje, sjedne strane te umletačke posjede, nerijetko nadomak Venecije, s druge strane. Č inili su to u

vrijem e kada su se M lečani i Habsburgo vci inače sukobljavali u bo rbi za vlastna sjevernojadranskoj obali. Ako bismo trograničje prije svega htjeli odreditikao prostor tro jnih im perijalnih konfrontacija, prva bi tromeđ a imala svoj epi-centar u Trš ćansko m zaljevu. U njezin u slučaju se uopće ne bi m oglo govoritio granicama , osim ako bismo historiografski htjeli iscrtati granice po dručja ukojima po određenim kriterijima možemo 'prepoznati ' Mlečane, Habsbur-govce i Osm an li je. 3 9

Ipak, ova prva imperijalna tromeđa mn ogim povjesničarima bila je epizodne

naravi. N e b ih se s time mo gao suglasiti. Do voljn o je zadržati se na ml e-tačkom primjeru. Kada se Mletačku Republiku tog doba vrednuje u medite-ranskom kontekstu, njezin se status do 1500. godine nesumnjivo izmijenio.Prvo, godine 1499, M lečani se nisu branili samo u svome nep osred nom grad-skom okolišu. Istovremeno su izgubili više svojih ponajvažnijih uporišta naistočnom Mediteranu, uključujući Modon i Coron, 'oči Republike' na putuza Levant. Mirovnim ugovorom iz 1503. godine odrekli su se najvećeg brojaluka u Albaniji i Grčkoj. Tako veliko slabljenje njihova utjecaja na Levantunesumnjivo je imalo velik neposredni upliv na pomicanje težišta mletačkih

interesa s Levanta na Terra Fe rm u. D odu še, M lečani su i dalje i trgovali i rato-vali na istočnom Sredozemlju, ali su težišta republičinih interesa bila promi-j en j en a . 4 0

39 Ht io bih na ovom m jestu citirati fragment iz slovenske povijesti tog doba, koji nesum njivo predočavasituaciju fragmentirane tromeđ e: Opetovana (je) podjela pokrajina između članova habsburške dinastije(1379, 1395/96, 1411 — u tim podjelama nastaje kao jedna grupa zemalja Štajerska, Koruška, Kranjska i Istra,sa zajedničkim imenom »Unutrašnja Austrija«, u koju se poslije 1500 ubraja i Goriška), ...Habsburška vlast nadslovenskim teritorijem opet počinje opadati, upravo u vrijeme kada j e Venecija postigla nove, krupne uspjehe: god1420 srušila je svjetovnu vlast akvilejskog patrijarha te pripojila Republici Furlaniju (s Beneškom Slovenijom iTolminskim do Idrije) i ostatke njegovih posjeda u zapadnoj i sjevernoj Istri (Milje, Buje, Buzet). U ratu koji jeizbio između Venecije i Trsta 1463 i u kojem je otpor kranjskih staleža onemogućio Frideriku III značajnijeangažiranje na strani Trsta, Venecija čak oduzima Trstu jugoistočni dio gradskog teritorija (Mokovo, Sočerproširuje svoju vlast na dio Krasa (do crte Svarcenek-Novi Grad). (...)Padom Bosne (1463) pod vlast Turaka, ovi su od najbližih dijelova slovenskih pokrajina bili udaljeni manje od100 km (što se u XVI st. smanjilo na oko 40 km najprije kod Bele krajine, a god. 1600 i kod Prekmurja). God.1469počinju novi turski upadi, koji se do 1483 redaju skoro svake godine (1469-83 bilo ih e oko 30); ponekad ihima i više u istoj godini (1471 četiri), a ponekad isti upad zahvaća sve slovenske pokrajine (1473, 1476, 1478 i1480) i traje duže vrijeme (3 mjeseca 1471, 4 mjeseca 1476, itd.). Kako su slovenske pokrajine hrvatskim teritori-

jem odijeljene od turske države, ti upadi nemaju osvajački nego pljačkaški karakter:...(...) Tek na prelomu XVXVI st., u vrijeme cara Maksimilijana (1490/93-1519), prestaju najteži oblici vanjske krize: poslije smrti MatijeKorvina (1490) Maksimilijan ponovo sjedinjuje austrijske zemlje, 1500 priključuje svojim zemljama grofovijuGoricu, a u prvom ratu s Venecijom (1508-16) i mletačke pokrajine na gornjoj Soči,... »Slovenci« u Enciklopedi-

ja Jugoslavije. Vol. 7. JLZ. Zagreb, 1968, 243-244.40 Historiografski je ovaj stav najbolje obrazložio, koliko m ij e poznato, Frederick C. Lane: In any specu-

lation about what might have been, this may bejudged the turning point of Venetian history. (...) Against the Turks,in contrast, they showed no stomach or extreme measures, even when their sea power was at stake. (...) Unlike Ve-



Nakon pada Klisa 1537. godine, Senj, inače najstarije hrvatsko krajiškosredište, postavši i najjače uskočko uporište, u epicentru je sljedeće hab-sburško -mleta čko-osma nske trome đe. Na lazio se na granici osmanske Like iKrbave sj e d ne strane te na granici mletačke Dalmacije, s druge strane. T adastvorena im perijalna trom eđa potrajat će do kraja D ugo g ili Sisačkog rata, od -nosno, do Madridskog mira (1617) u svojoj uskočkoj periodi, ali će nastavitipostojati i dalje, sve do Bečkog rata (1683-1699). U tom je pros toru, valja na-glasiti, bio sam o n jezin ep icentar, ali je sama trom eđa bila nesravn jivo pros tra-nija, tj. prostirala se na sve one strane gdje su se uskoci kao habsburški pod ani-ci sukobljavali s osmanskim i mletačkim po dan icim a. 41

N ak on uskočkog sloma mo guće je uočiti kao svojevrsnu podvrstu imp e-rijalnu trom eđa u obrovačkom podru čju, koja je također potrajala do kraja 17.stoljeća. Obrovac se već početkom 16. stoljeća de facto našao u situaciji tro-m eđe , ali će tek sa slom om senjskih uskoka početkom 17. stoljeća obrovačkikraj postati sustjecište intenzivnijih trojnih imperijalnih suočavanja, ali i mi-krohistorijske dinam ike koja je za hrvatsku historiografiju mo žda jo š i većiistraživački izazov.

Kada je s Karlovačkim m iro m (1699) i susljed nim raz graničenjem prvipu t stvorena m eđ un aro dn o verificirana granica, nastala je i točka koja je im e-novana 'Triplex confinium' ili 'T ro m eđ a' . 4 2

T a j e točka bila M edveđak, sada Medviđa glavica, vrh Deb elog brda, sje-verozapadno od Knina. Stručnjaci triju država za razgraničenje zajednički suodlučili 1700. godine da se ovo mjesto, koje predstavlja stvarnu tromeđu, označi ljepšei izrazitije, pa je podignuta »jedna velika humka, bolja, ljepša i viša od ostalih« i postav

nice's leaders of earler centuries, the dominant statesmen o f 1500 were thinking more in terms of territory than o fpower. Lane, 1973, 242.

41 Vidi recentnu monografijsku obradu: Catherine Wendy Bracewel l . Senjski uskoci. Piratstvo, razboj-ništvo i sveti rat na fadranu u šesnaestom stoljeću. Barbat. Zagreb, 1997.

42 Prem a »Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika...« Jugoslavenske akad emije znanosti i um jetn ostiTR OMEĐA , t romeđa, f. (je) mjesto, gdje se sastaju mede triju država ili područja, a) u navedenom značenu. Urječniku Vukovu s naznač. akc. (mjesto, gdje se sastaju međe od tri države, kao na pr. što se otprije u Dalmacijistajala meda od tri države austrijska, turska i mletačka; Ort, wo drei Grenzen zusammentreffen, die Dreimark;f in ium) i u Ivekovićevu (tro-meda; s primjerom, koji vidi dale). Tromeđa je. .. poznato ime u Iliriku. Zelić. 1. UVukovaru jedan starac rodom iz Bosne s Tromeđe pripovijedao mije, kako je u Velebitu gledao vilu gdje sjedi nakamenu i ove pjesmice pjeva. Nar. Pjes. vu k (u bi(ešci) 1, 149. Žegara, nekako mjesto na Tromeđi rječnik 156b.Sa Skočidjevojke... obala ide na Tromeđu. £ubišaprip. 6. Mletačka vlada ... nije mogla pružati svojim Judima nTromeđi nikakve pomoći. £ubiša prip. 155. Te četice vršlale svakako... dok ne niče D espotović Pero na Tromeđi uTiškovcu tijesnu. Osvetn. 5, 57. Kad izvedem vojsku na Tromeđu, tudijer među carsku hoću preći. Nar. pjes.

hörnt. 1, 28 . Krene Marko u z primorje ravno u z Tromeđe turske i kaurske. Nar. pjes. u Basni zabi(ežio Surmin.— b) ime zempštu. Ime zabrani u Otoku u Slav. Zborn. za nar. živ. 2, 94. Imepašnaku i kraju u gospićkom ko-taru u Hrv. 22, 242. — c) ime nase{ima. Ime mahalama cazinskog i gračaničkoga kotara u Bosni i mostarskogakotara u Hercegovini. Popis žit. bos. i herc. 236, 318 i 498/ (739)



Ijeni su posebni znakovi na tri strane, koji su ukazivali na granične linije između Au-strije i Turske, Austrije i Mletačke Republike i Mletačke Republike i Turske.43

Ipak, nasup rot vrlo raširenu u vjeren ju da je Karlovačkim m irom m eđ un a-rodno ugovoreno utvrđivanje habsburško-osmanske i mletačko-osmanskegranice kao granične crte, to načelo ipak nije bilo dosljedno primijenjeno.T om e je čitav niz primjera Zadržat ću se na izabranima. Prema m irovno mugov oru s hab sbur škim dvo rom , rijeka Sava je bila proglašena zajedn ičkimposjedo m Habsburgovaca i Osman lija. U pitanju su bili ponajprije trgovačkiinteresi obje strane:

Cl. 5. Pošto je jedna obala rijeke Save u posjedu uzvišene države, a jedna obala uposjedu pomenutog česara, od mjesta gdje se u Savu ulijeva rijeka Bosut do mjesta gdje

Savu utječe rijeka Una, neka bude u zajedničkom posjedu rijeka Sava koja je izmeđudva teritorija, a i ostrva koja se u njoj nalaze. Podanici dviju strana neka se ravnopravnkoriste kako saobraćajem lađa tako i drugim pogodnostima, i neka se međusobno lijeodnose. (...)44

St oj e značio prijelaz od graničnog područja ka graničnoj crti u m eđu sob -nom razgraničenju, najbolje se može shvatiti iz čl. 6, u kojem su pobrojanineki od pon ajvažnijih problema interimeprijalnih odnosa, koji su se nerijetkopretvarali u pogranične sukobe i u vremenima kada su dvorovi komunicirali is dosta m eđuso bnog povjerenja:

CL 6. Bilo međa i granica koja je određena u vrijeme razgovora o miru, od obje strne, ovim odredbama (članovima), bilo međa i granica koja će poslije toga, tokom vrena, sa znanjem predstavnika obiju strana biti povučena i utvrđena, neka se ubuduće tretira sa krajnjim poštovanjem i neka sa bilo kojim razlogom i izlikom ne bude mijenjana,modifikovana, proširivana i sužavana, neka ni s jedne od dviju strana ne dolazi do povrede granice koja je povučena i utvrđena, i neka ne bude miješanja i prisizanja u posjed upravu jedne i druge strane, neka ne bude pritiska na podanike dviju strana nametanjepodložnosti i neka se nikako pritiskom i prisiljavanjem ne zahtijeva harač bilo ubuduće,

bilo traženjem zaostalog harača ili na neki drugi, proizvoljan način. Neka se sporovpravično rješavaju.45

Granica između Osmanskog Carstva i Mletačke Republike slijedila jedrugi obrazac. Prema 8. članku Ugovora o miru u mletačkoj su vlasti trebaleostati osvojen e tvrđave K nin, Sinj, Gabela i Č itluk. Kako je bilo teško izvestirazgran ičenje koje bi uvažavalo mn oštvo interesa s obje stran , dvije strane su se

43 Ešref Kovačević. Granice Bosanskog Pašaluka prema Austriji i Mletačkoj republici po odredbama Karlovačkogmira. Svjetlost. Sarajevo, 1973, 63, 107. Vidjeti i Stjepan Srkulj. »Uređenje međa po karlovačkom ipožarevačkom miru.« u Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva. Zagreb, 1907.

24-43 (NB: Srijemskokarlovački mirovni ugovor na talijanskom jeziku).44 Kovačević, 1973, 68.

45 Kovačević, 1973, 69- 70.



sporazumjele da se povuče prava linija od kninske tvrđave do tvrđave Vrlika, odatletvrđave Sinj, odatle do tvrđave Zadvarje koje se naziva Dvare, odavde do tvrđave Vrrac, a odatle do tvrđave Čitluk, i da se razdvoje granična područja ... .4 6 Am bijentalje prem a istom članku granične crte trebalo istaći već prema odlikama (sposobno-stima) mjesta: nenaseljenim područjem, ili šumama, ili rijekama i rječicama, a na m jestima koja nemaju mogućnosti za isticanje /granične linije/ rovovima, kočevima i ka-menjem.47

Bu dući da su tvrđave trebale određivati graničnu crtu, n už no im je bilo nadrugi neki način osigurati neposre dnu okolicu. U činjen o je to time što im jeistom točkom zajamčeno zemljište od jednog sata hoda, linijom pravom ili kružnom,već prema zahtjevu (potrebi) mjesta.48

Međutim, tromeđa je bila znatno širi prostor. Imperijalnim kriterijimavrednovan, iznova je to bio prostör u kojem su se sustjecali interesi, prakse,imaginacije... sve do nostalgija na sve tri strane. M ikrohistorijski, lokalno i re-gionalno, bio je to prostor promjenljivih granica, ali s dosta jasno oblikova-no m jezg rom , ponajviše unutar granica krajina sa sve tri impe rijalne strane. Unje m u su demografski dom inirale vlaške/morlačke z aje dn ice .4 9

Na sve tri strane tromeđe od 16. do 19. stoljeća opstoje međusobno i raz-ličiti i slični vojnokrajiški sustavi i to je onaj vid njezine povijesne zbilje kojine sum njiv o izaziva najviše istraživačkih pitanja. Iako su ti vojnokrajiški susta-

46 Kovačević, 1973, 110-11 1.

47 Kovačević, 1973,111. Na ovo m bih mjestu samo htio upozoriti daj e u različitim razdobljima na raz-ličite načine bilo razgraničavano i hrvatsko provincijalno i vojnokrajiško područje. Kako se to radilokoncem 18. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na granicama Varaždinskog generalata, zorno pre-dočava Beschreibung des Warasdiner Generalats (1783), koji je pohra njen u Ratnom arhivu u Beču, na si-gnaturi K V II1 213:

Dio drugi o vojnom ustroju, s obzirom na prirodno i političko uređenje zemlje1. odsječak o granicama Varaždinskog generalata općenito te o posebnom uređenju Vojne graniceČlanak l.o zemaljskim granicama općenito te o posebnim granicama između Vojne granice i ProvincijalaK članku 1.Ovdje ćemo samo spomenuti granice Varaždinskog generalata kako su već opisane u 1. dijelu, 1. odsječku, čla

nak 2, kako za prošla, tako i za sadašnja vremena. Zato se nadalje oš ukratko može dodati da je ovaj generalatcijelim svojim opsegom obuhvaćen i osiguran neprekinutom linijom razgraničenja, osiguranom i okruženomdvostrukim jarkom te uz to i podignutim humcima s brojevima od 1 do 1080.Ti humci il i granične oznake sastoje se od hrpa nabacane zemlje, visokih 8 do 9 stopa i ograđenih ogradom visokom oko 4 stope, u čijem se središtu nalazi uspravno ukopan hrastov stup koji strši još za 5 stopa. Na njega jepaljenjem utisnut ne samo redni broj humka, nego je oš s vojne strane utisnuto M, as provincijalne P, a poredtoga upisane su i udaljenosti od ednog do drugog humka u klaftrima. O tome su sastavljeni protokoli koje čuva

ju i vojna i provincijalna strana. Isto tako, prema previšnjoj odluci povjerenici obiju strana svake godine viziti-raju i pregledavaju (granicu), imajući pritom na raspolaganju cijele geografske karte koje su obje strane izradirazmijenile. (57-58).

Cijeli ovaj rukopis prevodi na hrvatski jezik, pripremajući njegovo kritičko izdanje, Hrvatsko-nje-mačka povijesna radionica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zag rebu, koju vodim od 1995.

godine. Ovaj je fragment prevela Jasenka Fijok, apsolventica povijesti i njemačkog. N ajljepše joj za-hvaljujem na suradnji.

48 Kovačević, 1973, 111.

49 N a ovom mje stu taj pojam nem a etnokonfesionalne nego socioekonomske konotacije.



vi ugrađeni u v rlo različite imperijalne društvenopovijesne i kulturno povije-sne zbilje, iako reprez entiraju vrlo različite sustave vrijednos ti, aspiracije itd.,oni su utemeljeni prije svega u tradicionalnim, u korijenu paleobalkanskimzajednicama stočara-ratnika ili seljaka-ratnika. Ti m je ljudima trom eđa uvijekrelativan pojam, ali ipak niti jedan od tih vojnokrajiških sustava nije mogućezamisliti prije svega bez takovih zajednica. One, uostalom, mogu prelaziti izjednoga vojnokrajiškog sustava u drugi, neopozivo ili do povratka u njega ikao što su oni imperijalni instrumenti, tako su i vojnokrajiški sustavi i samatromeđa instrumenti u ljudskoj svakodnevnici na njoj samoj.5 0

U tom je sm islu trom eđa »svačija« i »ničija« je r je u me ntalitetima i onih»odozgo« i onih »odozdo« ona sama besplodna, v ječno poprište, bojište u »ve-

likim« i »malim« ratovima, onim a s me đunaro dnim legitimitetom i onima bezikakva legitimiteta. S to je više različita sj ed ne od svoje tri strane, to je više istau nemogućnosti povijesnog bijega iz vlastite višestrano određene situacije. Anjezini ljudi, što se više trude biti različiti, s mnogovrsnim civilizacijskim,kultu rnim ili etnokonfesionalnim opravdanjima, tim su više isti po načinukako odbijaju priznati svoje mnogostruke međuovisnosti. Otuda su tromeđeili prostori ljudi velike ljudske imaginacije ili još veće mentalne skučenosti iisključivosti, prostori iznim ne ljudske trpeljivosti i još iznim nije ljudske n etr -peljivosti itd. Drugim riječima, na tromeđi je sve uvijek na »početku«, bilo

kako se pamti, sjeća, razmišlja o budućnosti. Tromeđa je uvijek arhaična jerkad bi postala moderna više ne bi bila tromeđa.

M eđu tim, imao je i svoju urbanu dinamiku. Tro m eđu je nem oguće za-misliti bez Zadra, Senja i Bihaća, kao njezinih urbanih epicentara. U njezinuje središtu nesumnjivo Knin.

Šesto: Knin

Uv id u geotektonsku strukturu Jugoistočne Europ e, riječne slivove te funk-cionalne veze dinarskoga planinskog prostora i okolnih nizina otkriva da-našnje kninsko p odručje kao jed no od najvažnijih u dinarskom povezivanju

50 Koncept 'trome đe' u euroazijskom kontekstu problemski je razradio Alfred J. Rieber. V idjeti njegovčlanak »Triplex Confinium in Comparative Context« u Drago R oksandic - Nataša Stefanec (ur.).

Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. Central European University History Depar-tme nt. Bud apest, 2000, 13-28. Za potp unije razum ijevanje njegova pristupa vidjeti: Howard Lamar- Leonard T h o m p s o n (ur.). The Frontier in History. Yale Unive rsity Press, 1981 ; M . Anderson . Fron-tiers: Territory and the State Formation in the Modern World. Polity Press. Cambridge - Oxford, 1996.



srednjoeuropskih sa sredozemnim krajevima. Od antičkih vremena, naposeod rimske ceste nadalje, Magna via, najvažnija prom etnica od Splita do Za gre-ba i dalje na sjeverozapad i sjeveroistok u osnovi je uvijek slijedila put Knina,gdje su se sustjecale prom etnice iz drugih pravaca. Kninsko je pod ručje uvijekfunkcioniralo kao višegraničje u vrlo različitim ekohistorijskim i društve -nopovijesnim situacijama. M eđu tim , višegraničnost nije morala biti predn ost.M ogla je b iti i nedostatak. M ogao je 'konstru irati' vlastitu cen tralitetnu struk -turu, a mogao je biti periferija neke ili nekih d rugih centralitetnih struktura.Knin je povijesno iskušao sve prednosti i nedostatke svog položaja.

Od 9. do kraja 15. stoljeća, Knin je više od šest stoljeća bio jedno odvažnih, a nerijetko i najvažnijih središta hrvatskog srednjovjekovlja. Od 9.stoljeća u njemu je bilo središte vojvode ili kneza, od 11. stoljeća hrvatskogkralja, a od 12. stoljeća hrvatskog bana. N jeg ov je usp on, pored ostalog, bio uvezi s izravnim putovima, sj ed ne strane, u gradove Zadar, T rogir i Split te uunutra šnjost, s druge strane, preko Bihaća, k Gradecu, o dnosn o, u Austriju iUga rsku. U nje m u je bilo ij ed no od najjačih žarišta pokrštavanja Hrvata, a od11. stoljeća u Kninu je stolovao i episcopus croatensis.51

U kasnom sredn jem vijeku, Knin je bio katkad središte ce ntripetalnih, akatkad centrifugalnih tenden cija u odno su na kraljevsku vlast. U 15. stoljeću

kraljevi su iz Knina nastojali ograničiti širenje m letačke vlasti iz njiho vih ja-dranskih gradskih uporišta.5 2

Epilog hrvatskog kasnog srednjovjekovlja se podudara s banovanjem Iva-na Karlovića (1521-1524). U trenutku kada postaje banom, na hrvatskoj sestrani vjeruje da će kao čovjek dvojne lojalnosti, kralju Ludoviku II. i Mle-tačkoj Rep ublici, čiji je kon dotijer bio, imati više uspjeha u o tporu osm anskimosvajanjima. 5 3

Vjera u mogućnost dugotrajnog ugarsko-mletačkog, kao i kasnije habs-buršk o-m letačkog protuosm anskog saveza u smislu ideologije globalnog sra-za Kršćanstva i Islama tada, kao i više puta kasnije, bit će jed na od povijesnihiluzija i bitn o će utjecati na povijesna zbivanja na trome đi i to uprav o zato štoredovito neće biti djelatna u pretpostav ljenom smislu, ali će uvijek iznova d o-bivati svoje povijesno opravdanje. Tako i u doba bana Ivana Karlovića neo-stvareni hrvatsko-ug arsko-m letački savez presudn o utječe na rasplet g olem o-ga sukoba s Osmanlijama i nastanak tromeđe. Poslije pada Beograda (1521)

51 Nikola Jakšić. Knin hrvatska srednjovjekovna prijestolnica. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.Split, 1996.

52 Tomislav Raukar. Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje. Školska knjiga - Zavod za hrvatsku po-vijest. Zagreb, 1997, 78-80, 95, 104, 108.

53 Raukar, 1997, 104-10 5.



sve do pada Jajca, nakon M ohačke bitke, 1526. godine, pa daju i Knin (1522),Krbava (1527) i Lika (1528).5 4

Osm alije su ga osvojile 29. svibnja 1522. godine. Siloviti osmansk i pro doru d ub inu hrvatskog prostora 1522. godine nikada ne bi mogao biti tako učin-kovit da su upravo u tom prostoru nisu, uz ostalo, sukobljavali kraljevska imletačka vlast. K nin je već tada bio na svojevrsnoj tr om eđ i. 5 5

U osm anskom posjedu, koliko god da je strategijski bio važan Osm anlija-ma, nikada se nije pretvorio u jače gradsko središte. Jedno vrijeme u njem u jebilo središte sandžaka Zakrčje. Mlečani su ga prvi put osvojili 1649. godine idržali do 1653., kada ga Osmalije iznova stječu, utvrđuju i uspješno branesljedeće, 1654. godine. Tek 11. IX. 1688, poslije četrnaestodnevne opsade,Mlečani su osvojili Knin, ovaj put trajno. 5 6

Dakle, nakon pada pod osmansku vlast — umjesto u središtu društve-no-p ovije snih zbivanja — naći će se na njihov oj periferiji, iz bilo koje p er-spektive. Još će veće biti prom jene sociokulturnih i etnodemografskih struk-tura od 16. do 18. stoljeća, bilo daje riječ o onima izvedenima pod osman-skom vlašću ili o onima pod mletačkom. Dok će se do pada pod osmanskuvlast njegove (p roto)urbane strukture razvijati ravnom jernije, u skladu s mje -rilima vrem ena, kako pod osma nskom , tako i pod mletačkom vlašću, Knin će

54 »Turska osvajanja u Hrvatskoj u XVI. st.« u Nada Klaić - Zvonimir D u g a č k i - Petar Mardeš ić(ur.). Historijski atlas. Učila. Zagreb, 1954, karta 42.

55 Historiografski je slabije poznato što o njem u kaže Evlijä Celebï:Kasnije, godine 961/1553, opsjedao je G äzT Malkoč-beg t ri godine i, kad ga j e na vjeru zauzeo, stavio je njegoveključe u futrolu iskićenu draguljima i poslao ih sultanu Sulejmanu s ovim izvještajem (arz):Osvojio sam jedan grad (tvrd) k ao grad Van. Ia ko e dosada neprijatelj mnogo puta navaljivao [na ovaj grad], svapu t se vratio poražen.Sada j e to sjedište krčkog sandžak-bega u bosanskom ejaletu. Begov häs koji mu je dao sultan iznosi 200 000 akči.[U tome sandžaku] ima 700 zaima i 2 060 timarnika. Ima, dalje, svoga alajbega, ceribašu (čeribaši) ijuzbašu. P ozakonu, ovaj krčki sandžak ima s vojskom svoga »paše« tri hiljade i tri stotine vojnika koji na zapovijed idu na voj-nu. To je častan kadiluk s rangom od sto pedeset akči.Oblik i položaj grada Knina. — Ovaj visoki grad je jaka tvrđava koja leži na najvišem vrhu jedne nepristu-pačne žuto-crvene klisure s koje se on diže do nebeskog vrha i n a kojoj se legu orli i sokoli. Ravni su m u moždasamo gradovi Mardin iAmadija. Eto toliko je to neuporediva krajiška utvrda. Samo ne znam koliki oj e opseg, jernije moguće izmjeriti to koracima na sve četiri strane. U tvrđavi se nalazi [nekoliko] sirotinjskih kuća, džamija Sulejman-hana, skladište (džebhane) i žitni magazin. Evlijâ Celebï. Putopis. Odlomci ojugoslovenskim zemlja-

ma. Hazim Sabanović — preveo, uvod i komentar napisao. Veselin Masleša. Sarajevo, 1979,157-159.Evlijä je p om akn uo osvajanje Knina za tridesetak godina, sto je doista m nogo za njegovo doba. Kninje zauzet, prema Sabanoviću, 28. svibnja 1552. godine. Osvajač je bio Husrev-beg, a pobijedio je uzpodršku hercegovačkog sandžak-bega Mahmud-bega.N B : M ar din je grad u gornjoj Mesopotamiji, aAmadija, stari grad između Mosula i Vana. ČelebT, 1979, 158.Van je prastari grad u Maloj Azij i na persijskoj granici, 95 km istočno od Bitlisa. (...) U doba Evlije, V an je bioglavni grad istoimenog pašaluka kome je pripadao i Bitlis. (...) Č elebT, 1979, 135.

56 »Knin.« u Enciklopedija Jugoslavije. Vol. 5. Zagreb, 1962, 267-268.



biti prije svega pogranična tvrđava, nepovjerljiva i prem a onim a s drug ih stra-na granica i prema vlastitim podanicima, raskrižje brojnih putova, kretanja iinteresa. (Zanimljivo je uočiti da Knin nije ni mogao biti drugačiji u vrijemerazm jerno velike centralizacije moći u Osm ansko m Carstvu ili krajnje centra-lizacije mletačke vojne moći. U tom će smislu uvijek biti poticajno uspo-ređivati ga s Bihaćem s bosanske strane, koji će naročito u 18. stoljeću, kaoorijentalno strukturiran grad, s prepoznatljivom kasnosrednjovjekovnomhrvatskom fizionom ijom, pored vojnih, imati razvijenije i druge urbanefunkcije.)

Os ma nlije ipak nisu uspjele izbiti na obalu Jadranskog mo ra u Senju, je -dinom e lučkom izlasku na sm jeru prodora spram Istre i Venecije, prije svega

zato što je Senj već bio postao najjače habsburško vojnokrajiško, uskočko,uporište, usmjereno i prema Osmanlijama, ali i prema Mlečanima, koji seinače, u načelu, o dupiru bilo kakvu jačanju habsburškog utjecaja na Jadran-skom m oru . Tim e je sa senjske, odnosn o, habsburške strane određena povije-sna zbilja tromeđe.

S mletačke strane u tom e oblikovanju im ao je najviše udjela Zadar, koji jeistovremeno bio i gradska kom una i upravno središte m letačke pokrajine D al-macije, i luka i trg te nadasve središte mletačke vojne moći na istočnoj obali

Jadrana, kako pom orske tako i kopnene, kako redovite tako i neredovite itd.Dakle, izm eđu Zadra, K nina, Senja i Bihaća izvorno je određen a povijest

tromeđe. Njihove urbane jezgre, ma kako bile slabe i nejasno oblikovane,unutar tri različita imperijalna sistema moći, imale su golemu privlačnu moću prostoru tromeđe, inače bitno određene zbiljom stočara-ratnika (Vlaha iliM orlaka itd.). I s tog je stajališta povijest Triplex confinium izuzetan istra-živački izazov je r se povijest vojnokrajiških sustava ipak pre težn o razum ijevakao povijest seoskoga svijeta, iako je njez in dubinski smisao uprav o u m eđ uo -

visnosti seoskoga i gradskog svijeta na imperijalnim granicama. Vlaški/mor-lački seoski svijet, bez kojega su vojnokrajiški sustavi na bilo kojoj od tri stranetromeđe nezamislivi, nikada sâm ne bi mogao ustaliti niti jednu od granica natrome đi, a sama pak tromeđ a, kao prostor već u ishodištu neprijateljski urba -noj civilizaciji, svoju ranu novovjekovnu postojanost dobiva tek s usponomsvojih urbanih uporišta.



Dakle, kako razu m jeti interes za Triplex confinium? N e ulazeći ovom prili-kom u iscrpnije razmišljanje o mog ućim odgovorima, sigurno je d aj e u novijevrijeme iznova povećan istraživački interes za povijest granica u Europi i usvijetu. Procesi globalizacije, mondijalizacije, regionalnih integracija, poputeuropske, povijesno su još uvijek prepuni nepoznanica, kao što su puni ne-poznanica procesi etnonacionalnih i vjerskih obnova, »revivals« itd. Ijedni idrugi, neovisno o tome koliko su samo »lica« i »naličja« iste povijesne zbiljenesu m njivo obn avljaju zanim anje za granice u prošlosti i budućnosti. Sigurno

je daje danas skoro bespredmetno misliti u kategorijama izvedenim iz binar-nih opozicija, u međusobnim neprepoznatljivostima i/ili nesvodljivostima.57

Bilo da je riječ o čovjeku, kulturi, društvu, naciji, »novom svjetskom po -retku« ili bilo čemu drugom, pojam »granica« neizbježna je kategorija u bilokakvoj dosljednije izvođenoj kulturi mišljenja. Već je sam p ojam »granica« da-nas toliko mnogostran i proturječan da su više nego nužna brojna novaistraživanja i to utemeljenja na novim pitanjima o smislu i zbilji granica, nama nje poznatim izvorima i na novim pristupima. U tome je jed no moguće,

možda i najvažnije izvorište interesa za Triplex confinium.Za razliku od bilo koje dvostrane granice u europ skoj povijesti — počevšiod granice između »civilizacije« i »barbarstva«, kao jed ne od najstarijih u e u-ropsk om zapisanu iskustvu, preko ranije granice Juga i Sjevera pa kasnije Isto -ka i Zapada, preko nacion alnih razgraničenja (»mi« i »oni«) sve do najno vijihhladnoratovskih i poslijehladnoratovskih iskustava (EU i »ostatak« Europe)— svaka trostrana ili čak i višestrana granica pretpostavlja ili uveliko različitekonceptualne pristupe u bilo kakvu mišljenju ili potiče nerazumijevanje,ignoranciju, fatalizam, ravnodušje i si. Danas smo svjedoci i jed no g i drugog.

»Tromeđa« je danas nesumnjivo intelektualni i praktični izazov. Granicesu u lju dsk om m išljenju i iskustvu sve mn ogo stranije, ali i sve uvje tnije, a tak-ve su znale i ranije biti u razn im dijelovima Eu rop e i svijeta. Ljudski identitetii identiteti ljudsk ih zajednica danas su u sve većoj dvojbi zbog svijesti o svojojvišeslojnosti (multiple identities) i u europskoj tradiciji duboko ukorijenjenepotrebe da se prepo zna ju u svojoj monističnosti. Ipak su danas sve prepoznat-ljivije pretpostavke boljeg objašnjenja i razumijevanja slojevitosti graničnihpojava. U tom je jed an dubinski sm isao projekta Triplex confinium.

57 Vidjeti: Edgar Morin. Penser l'Europe. Paris, 1987. Također: bosanskohercegovački prijevod: Kako m i-sliti Europu. Sarajevo, 1989. te hrvatski prijevod Misliti Europu. Zagreb, 1995.



Počeo bih s praktičnim pitanjem : Da l ije u hrvatskoj historiografiji um jesnijekoristiti pojam »Vojna krajina« ili »Vojna granica«? Nisu bili rijetki povje-sničari koji su se suočavali s tim pitanjem. Neki, očigledno, ne bez nelagode.Oso bito danas ono mo že izazivati nedoum ice. D oduš e, neki će ljudi od strukeuvijek biti sigurni u svom jedn ozn ačnom odgovoru, a ima i onih koji će s po-dozrivošću reagirati na sam o sp om injan je bilo kakve »Krajine«. N i danas nisurijetki povjesničari koji će u nizu situacija prije upotrijebiti pojmove poput»antemurale Christianitatis«, tj. »predziđe kršćanstva« — da spomenem naj-učestaliji.1 Kako bi sve mogli reagirati ljudi izvan struke ovdje nem a smisla n iraspravljati.2 O vako sročena dvojba, m eđu tim, vrlo je daleko od svih onih p oj-m ov nih upitn osti s kojima bi se trebala baviti vojnokrajiška historiografija da-nas.

»Vojna krajina« i »Vojna granica« danas su p rije svega stručni po jm ov i, a toznači i koncepti. Kada je o profesionalnoj praksi riječ, oni su u up otreb i po -sljednjih stotinu, do stotinu i pedeset godina. Stvoreni su u vrijeme kada jeVojna krajina/Vojna granica nestajala kao imperijalna institucija.3 Dakako da

1 Pritom se skoro redovito previđa da svi europski narodi od Baltičkog do Jadranskog, odnosno, Sredo-zemnog mora, koji su u ranom novom vijeku bili suočeni s osmanskim izazovom, baštine tradicijuupotrebe tog pojma.

2 Posljed njih sam godina uočio da pojam »Vojna krajina« izaziva najviše nesporazuma me đu ljudimapodrijetlom iz Slavonije, koji baštine tradiciju nesravnjivo učestalijeg korištenja pojma »Vojna grani-ca«. To je slučaj i u susjedn oj Vojvodini. Nesp orazu m je razumljiv jer se za habsburške vojne krajinenastale u Slavoniji, Srijemu i južnoj Ugarskoj poslije Bečkog rata (1683.-1699.) mnogo češće i ofici-jelno i kolokvijalno upotrebljavao naziv »Vojna granica«, odnosno, »Militär Grenze«. Zašto je tomebilo tako, otvoreno je pitanje, kojim bih se htio baviti i u ovom radu.

3 Ako su dvojica ili više povjesničara suglasni da stručno treba koristiti jed an ili drugi od ova dva pojm a,to još uvijek ne znači da su m eđu njima isključene velike nesuglasice glede bitnih pitanja vojnokra -

jiške historiografije. U austrijskoj će historiografiji malo tko koristiti pojam »H rvatsko-slavonska V oj-na krajina« itd, dok će u hrvatskoj malo tko sustavno pisati »c.-k. Vojna krajina«, odnosno »car-sko-kraljevska Vojna krajina« itd. Iza poneki put vrlo malih pojmovnih razlika mogu se skrivati vrlorazličita razumijevanja predmeta istraživanja.



je nem oguće poreći da su ije da n i drugi pojam korišteni i znatno ranije u voj-nokra jiškoj praksi. Da, to je istina — ali ne baš uvijek i naročito ne u oblicimakoji nam se danas redovito 'nam eću' kao jedini, neovisno o tom e je li u pita-nju »Vojna krajina« ili »Vojna granica«.

Dru gačije bi bilo kada bi povjesničari i u ovo m važno m pitan ju po segnuliza izvorima različita p odrijetla, k tom e iz svih razdoblja vojnokrajiške pov ije-sti. Suočili bi se s velikim mnoštvom leksema i sintagmi u arhivskom gradivuod 15. do 19. stoljeća. Sve bi ih morali uzeti u obzir, dakako, ukoliko bi htjelireći nešto pou zda nije o povijesti ova dva pojm a. Bili bi to leksemi i sintagmepodrijetlom iz niza jezika korištenih u »Vojnoj krajini« ili u vezi s nj om — la-tinskog, njemačkog, talijanskog, hrvatskog i drugih južnoslavenskih jezika,

mađarskog, turskog itd. Ako bismo više htjeli znati o povijesti spornih po jm o-va, morali bism o istraživati ne samo situacije u kojima se bilo koji od n jih jav -lja, nego i u kakvim su sve m eđu odn osim a različiti pojmo vi bili u od ređ en omrazdoblju. B rojno je pojmo vlje u je dn om jez iku i tada, kao i danas, nastajaloprema obrascima i praksama drugih jezika. 4 Pojmovi »haramija«, »uskok«,»prebjeg«, »vlah«, »hajduk«, »serežan« — da ne nab rajam dalje — izazivaju ilibi tek mogli izazivati silne nesuglasice s tim u vezi. 5

U tom se smislu u nas previđa da su pojm ovi »Vojna krajina« i »Vojna gra-

nica« u biti sinonim i T o je na ročito onda slučaj kada ih se generalno koristi zacijelo razdoblje povijesti krajiške ustanove od kasnoga 15. ili ranoga 16. stol-jeća pa sve do kasnoga 19. stoljeća, do njezina povijesnog utrn uća. U starijimizvorima, u sud io b ih se reći sve do sredine 18. stoljeća, nigdje nem a pridjeva»vojna« u njezinu nazivu. Ustalit će se tek s »militarizacijom«, »regulacijom«itd, dvorsko-apsolutističke provenijencije od sredine 18. stoljeća. U najrani-ji m razdobljima i u latinskom i u hrvatskom i u njema čkom jeziku najčešće ćebiti riječi o kapetanijama. U po ton jim će razdobljima, naročito od sred ine 16.

do kraja 17. stoljeća, biti korišteni m nog obro jni pojm ovi. U hrvatskom jez ikuće to biti jedno stavn o »krajina«, »konfin« ili »kunfin« — praćeni, kada je to tre-balo, prostornim razgraničenjima (»Hrvatska krajina«, »Primorska krajina«itd.). U njemački pisanim izvorima u tim ranijim razdobljima mnogo češće,ako ne i isključivo, koristit će se pojam »Grenze« dakako, u m noš tvu pravopis-nih oscilacija, kao i u slučaju hrvatskog jezika (npr. »Crabatische Gränitz« ili

4 Ui stin u ozb iljno utem eljen projekt takve naravi bi trajao dosta dug o i iziskivao vrlo specijalističkaznanja i umijeća. Koliko m ij e poznato, nitko se dosad u nas nije upustio u takav posao. Hrvatskoj h i-

storiografiji inače nedo staju i neki elem entarn i pojm ovnic i, naročito za rani novi vijek.5 Ne ki među njima trajno su predm et sporenja — npr. pojam »vlah« i/ili »Vlah« — ponajčešće zbog raz-

loga koji su po naj ma nje znanstven e naravi te su i dalje isuviše često u opticaju shvaćanja koja s kultu -rom znanstvenog m išljenja nem aju u osnovi ništa zajedničko.



»Mör Grenze«,). U 17. stoljeću češće će se početi koristiti pojmovi »Warasdi-ner Generalat« i »Carlstädter Generalat«.6

Sredino m 18. stoljeća, bolje rečeno u d rugo j polovici, počet će prevlada-vati pojam »Militär Graenitz« pa »Militär Grenze«, odnosno, hrvatski »Vojnagranica«, kao i »Vojna krajina«. Sto će habsburški apsolutizam biti utjecajniji,to će se češće koristiti, kao i u drugim slučajevima, atribucija »k.k.« u nje-mačkim, tj. »c.k.« u hrvatskim izvorima.

Da se ne bih up uštao u egzemplifikacije, htio bih dodati još nešto uistinuvrlo važno. P ogre šno bi bilo steći dojam da su pojm ovn i izričaji na različitimjezicima, kada su se odnosili na 'isto', bili sinonimi. To nije morao biti slučajčak ni na istoj strani granice je r je upotreba jezika tada mn og o više nego danas

bila sociokulturno i statusno konotirana. U koliko se radilo o upotreb i jezika srazličitih strana granica, komunikacije su mogle biti još teže. Naročito je tomogao biti slučaj na trome đi. N a koncu konca, već sam pojam »tromeđa« s u-gerira da su u njegovoj tvorbi bili suvišni i »krajina« i »granica«. Dostajala je»međa« »Triplex Confinium « se i danas redovito prevodi s »Trom eđa« 7 T onije bilo slučajno. Granica dijela Bosanske krajine (Cazinska krajina ) s lijeveobale rijeke Un e, naspram Banije i Korduna, tradicijski je u pučkim govorimai danas »suha/suva međa«, čak »sumeđa« itd. U korijenu, dakle, iznova »me-

đa«.Da ne n avodim iscrpnija navođenja arhivskih potkrijepa, je r nikako ne b ih

mogao izbjeći učinke fragmentarnosti, ovom će prilikom biti korisnije upo zo-riti na pojm ovlje u rječnicima hrvatskih leksikografa 16,17 . i 18. stoljeća, kao ina neka drug a, nov ija jezikoslovna istraživanja s njim a u vezi. M eđ u starijima,iskustvu tro m eđe suvrem enim rječnicima, najizdašniji je Belostenčev, paćemo ga najprije navesti kao primjer. Za njega je latinsko Confinis,... Mejaski,megyaski, a Confinia, orum... plur. — inače tako učestalo u arhivskim izvorima

tog doba — Kraine, mejastva, kotarenya.

8

(Tk o će danas govoriti o »mejaštvu« ili»kotarenju«?) O tud a je za njega Confinium, ij... jednostavno Konecz zemlye, gde-sze z-drugum zesztaje, mejas, kotar.9 Uočljivo je da p ojm a »granica« čak nitinem a u o vom značenju krajišta kao prostora koji relativizira raz gra ničenje .10

6 Izgleda da se ranije ustalio pojam »Varaždinski generalat« nego pojam »Karlovački generalat«.

7 Mo žda je i latinski izraz u ovom slučaju nastao prijevo dom s hrvatskoga.

8 Belostenec, 1, 1740, 339.

9 Belostenec , 1, 1740, 339 -340 .

10 U tom smislu nije čudno stoj e u hrvatskoj i srpskoj jezičkoj tradiciji uko rijenjen po jam »tromeđa«, ane »trograničje«, kada je o prosto ru riječ. Cak bismo mog li reći da bi danas bilo korisno uvo đen je raz-like između pojma »tromeđa« kao prostora i pojma »trograničje« kao susretne granične točke, npr. naMedveđoj Glavići na Debelom Brdu (Triplex Confinium).



Za nas je u ovo m radu važnije da se u Belostenca i pod po jm om »kotar«može podrazumijevati »krajina« jer su u sjevernoj Dalmaciji upravo »RavniKotari«, ko jima se u o voj knjizi podosta bavimo , na jvažnije kraj ište u ne po -srednoj blizini Zadra od 16. do 18. stoljeća, a u 16. i u manjoj mjeri 17. sto-ljeću je i »Gorski Kotar« u habsburškoj Hrvatskoj važan i kao krajište.1 1

Inače, po jam »granica« kao »krajina« Belostencu nije nepoznat (npr. Kotar-szki, Granichni, krainszki. Limitaneus), ali je njegovo težište na razgraničenju,razlici. Isto to vrijedi i za pojam »međa« kao granice, razgraničenja (Mejay ilimegya napolyu, vinogradu, etc. Limes, tis, terminus, ines, um, lapisfinalis, meta, ae...confinium, ij v. Pogon).12 Dak le, za razliku od »krajine«, koja je značenjski sloje-vitija, s naglašenim prostornim značenjem, u slučaju »granice« težište je na

onome što dijeli, razdvaja, sučeljava itd. U tom je smislu moguće govoriti okrajiškim granicama. Nije čudno daje pojam »granica« znatno učestaliji na-kon Karlovačkog m ira 1699, tj. nakon m eđu naro dno -prav nog razgraničenja,kada i pojam »krajina« po činje sve više značiti »granica«. T o je proces cijela 18.stoljeća.1 3 Toliko za početak. Pitanja su, dakako, mnogo složenija.

11 Takvo značenje pojm a »kotar« je predkrajiško jer Belostenec confines agri tumači kao zemlye kesze szkupkotare, a confinis meus kao kotarnik, mejasnik moy, megyas moy. Kao stoje dobro poznato u iskustvu kri-tičke historiografije, filološka argum entacija ne m ože biti dokaz, već samo pok azatelj. Tako n i uslučaju pojma »kotar« pojam »krajina« nije uvijek istoznačnica u smislu o kojem pišemo, a to nijeslučaj ni kod samog B elostenca: Kotar, Hatar, darsava. Rustice. Supa. Territorium, ij. Districtus, us, Univer-sitas rerum inter ines cujusljue Civitatis, Regni. Fines, ium, Limites, um . Kotare polasem, Fines pono, Terminosconstituo, terminis circumscribo, v. Meja. Belostenec, 2, 1740, 181. Isto vrijedi i za pojam »međa«: Meja, ilimegya n a polyu, vinogradu, etc. Limes, tis, terminus, ines, um, lapis inalis, meta, ae...confinium, ij v. Pogon. B e-lostenec, 2, 1740, 214.N a tu dvojnost upozorava i hrvatski filolog Petar Skok raspravljajući o riječima s korijeno m kot, kotac:Zatim kotar (1423) u vrlo starom značenju 'territorium, međa, kraj, srez' kao administrativni termin. Upor. lat.

f ines. . .. Denominal na -iti kotariti se (1586) graničiti. Petar Skok. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskogjezika. Knj. I.—III. JAZU. Zagreb 1971, 1972, 1973, ovdje Skok, 2, 1972, 176. Isto vrijedi i za pojam»međa«: Međaf. meja, meža: 1. Granze, sinor, kunfin, margin 2. (zbog tog što su se primitivne granice označivaleputovima, grmljem, drvečem, raširuje se značenje na džbun, česta, gušta,fruticetum, 3 . U f euda lnom govoru prenose na teritorij grada i u vezi s pridjevom gradski znači župa, županija... Skok 2, 1972, 398.

12 Belostenec, 2, 1740, 214. Izgleda da je pojam »krajina« u svom tem eljno m značen ju stariji od naved e-nih srodnih pojmova, sudeći po Skoku: Kraj. ..Važna je stara izvedenica na -ina: krajina (1110), s pridje-vom krajinski (1597) kao teritorijalni termin 1. zemlja n a granicama (Bosne, Crne Gore), 2. ratovanje u toj zem-lji. Odatle denominal 'krajiniti' (Srbija, Vuk) ratovati, vojevati... Skok 2,19 72,1 76- 177 . Inače, za Skoka je i

pojam »grana«, iz kojega je izveden i pojam »granica«, vrlo star: Najstarije potvrđeno značenje 'margo' nala-zi se ugr.-arb. grane: 'Grenze'. U tom značenju je sveslavenski i praslavenski deminutiv na -ica: granica (1499)sinonim: međa, krajina, krajište, (G-) Vojna krajina. Skok 1, 1971, 608.

13 U 19. će stoljeću pojm ovi »Vojna krajina« i »Vojna granica« praktično postati istoznačni.



Anthony Giddens: Frontier vs. Border

Riječi i pojmovi, dakle, sami su povijesne tvorbe. Trivijalno je podsjećati danastaju i nestaju, traju i m ijenjaju se. Vjerojatno je jeda n od na jvažnijih dop ri-nosa »obnovi« kritički u tem eljen og m išljenja u historiografiji u posljedn jimdesetljećima njemačka Begriffsgeschichte, disciplina koja istražuje povijest poj-m o v a .1 4 Iako je u središtu njez ine istraživačke po zornos ti drugačija pro blem a-tika od on e koja nas ovdje zanima, njezino je iskustvo više nego potica jno. N arazličite načine pokušat ću ga iskoristiti.

T rom eđ a je u bilo kojem svom k ontekstu bila nešto »različito«, a ipa kj e u

svima njima bila — tromeđa. Da bismo se istraživački mogli baviti njome,uvijek iznova se mo ram o suočiti s istim tem eljnim p roblem om . Z a čitava raz-doblja njezine opstojnosti, od početka 16. do kraja 18. stoljeća, habsburški,mletački i osmanski posjedi u njezinu su obzorju tradicijski ustrojeni. Brojniradovi u društvenim znanostima u proteklom stoljeću sve do najnovijihistraživanja, isticali su da su p red m od ern e države u osnovi bile »segmentarne«,tj . da je upravni utjecaj središta državne mo ći bio nizak, a da ljudi državne vla-sti nisu »vladali« kao što to danas rade. Utjecaj središta državne mo ći nerijetk oje bio naročito nizak na državnim rubovima, u prostornom smislu, dok mo-

derne granice još nisu ni postojale. Giddens će reći, uvjetno prevedeno, da sutradicionalne države imale »krajine«, a ne »granice«.15 On se pritom kritičkiintegrirao u misaonu tradiciju koju je utemeljio njemački geograf F. Ratzel,posebn o sa svojom teorijom granica. Uspo ređu jući ih s biološkim organizm i-

14 Iako je riječ o razm jern o mlado j historiografskoj disciplini, ona raspolaže sada već klasičnim, vrlo ut-jecajnim osmosveščanim djelom, u devet knjiga, Geschichtliche Grundbegriffe. Historisches Lexikon zurpolitisch-sozialen Sprache in Deutschland. Stuttgart, 1972-1997. Uredili su ga Otto Brunner, WernerC o n z e i Reinhart Koselleck. O novim usmjerenjima vidjeti: Christof Dipper . »Die 'Geschichtli-chen G rundbegriffe'. Von der Begriffsgeschichte zur Theo rie der historischen Zeiten.« u HistorischeZeitschrift. Bd. 270. Heft 2. April, 2000, 281-308.

15 Traditional states (class-divided societies) are essentially segmental in character. The administrative reach of hetical centre is low, such that the members of the political apparatus do not,govern' in the modern sense. Traditionstates have rontiers, not borders. (Tradicionalne države (klasna društva) zapravo su po svom karakteru segmenne . Upravni doseg političkog centra je mali, tako da politički aparat ne 'vlada' u modernom smislu riječi. Tradicnalne države imaju granična područja/frontiers a ne granične crte/borders.). Anthony Giddens . The Na-tion-State and Violence. Volume Two of a Contemporary Critique of Historical Materialism. Polity Press. 1985,3-4 . N jema čki povjesničari Wolfgang Schmale i Reinhard Stauber nedavno su sasvim oprečno izveliistu teorijsku distinkciju: Im Englischen bringt 'boundary' eher die aus sozialen, witschftlichen und sprachlichenEntwicklungen entstehenden informellen Abgrenzungen zu m Ausdruck, frontier' die durch dezidirt politischeAktionen gezogenen Grenzlinien. (U engleskom 'boundary' izražava prije neformalna razgraničenja nastala tije-

kom socijalnog, gospodarskog i ezičnog razvoja, a frontier'graničnu crtu povučenu isključivo političkim akcijama.).Wolfgang Schmale - Reinhard Stauber. Menschen und Grenzen in der Frühen Neuzeit. Verlag ArnoSpitz G m bH . Berlin, 1998, 10. On i, dakako, pritom prenose teorijsku elaboraciju iz jed ne druge an-gloameričke tradicije. Vidi: John A. Armstrong. Nations before Nationalism. Chapell Hill, 1982, 9f.



ma, on je border margins dijelio na tri pod ručja. Dvije su bile periferije susjed -nih država, a treća autonomous zone u kojoj su se sustjecali realiteti obje strane.Ratzelov je stav bio da su rub ovi d ržavnog po dručja isto toliko važni kao i nje -

zini središnji dijelovi. Državna se vlast potvrđivala upravo na granicama. Zanjega su granice države po svojim promjenama bile dinamičnije nego sre-dišnji dijelovi. Države su se mogle i razlikovati po tome produžuju li iliskraćuju svoje granice, šire li ih ili smanjuju.

Gid dens , kritizirajući ono što u Ratzela prep ozn aje kao geografski dete r-minizam, osporio je njegovu teoriju granica s teorijskom argumentacijomkoja je i za nas ov dje važna: ...it is essential to see that the frontiers> of the former aresignificantly differentfrom the 'borders' that exist between the latter. In political geo

the term "frontier" is used in two senses. It means either a specific type of division bettwo or more states, or a division between settled and uninhabited areas of a single staThe second of these can be usefully further subdivided. 'Primary settlementfrontiers'those involved where a state, is expanding outwards into territory previously either havivirtually no inhabitants, or populated by tribal communities. 'Secondary settlement rontiers' are those within the territory of a state only sparsely inhabitedfor one reason or aher — usually because of the infertile nature o f the land or because of the general inhtality of the terrain. In all cases, frontier' refers to an area on the peripheral region ofstate (not necessarily adjoining another state) in which the political authority of the cen

is diffuse or thinly spread.16

Dakle, ključno je da je frontier državna periferija i to ne n už no na granicidruge države. O no što je zajedničko jed no j i drugoj frontier je diffuse i thinlyspread politički autoritet državnog središta. Nasuprot tome, border je strogoodređena zemljopisna crta koja razdvaja i/ili spaja dvije ili više država. Iakoljudi s takve granice štošta zajednički mo gu dijeliti s onim a p reko crte razdva-jan ja, svatko je od njih subject samo jed ne od država. Dru gim riječima, po Gid-densu, takve granice može imati samo moderna država, nation-state.

G dje će biti frontiers i borders, kada je okoliš u pitan ju, nikada nije bilo sve-jedno: Deserts, seas, mountain chains, swamp or marshland, rivers and forests have alformed frontiers in traditional states. Such natural boundaries have often been primsettlement frontiers. However, 'wildernesses' have frequently been inhabited by warligroups who have, on occasion, swept outwards to take over areas administered by

16 ...bitno je uočiti da su frontiers' prethodnih znatno drugačije od 'granica' koje postoje medu potonjima. U političkojgeograf ij i pojam frontier' koristi se dvojako. Označava ili specifični t ip podjele teritorija između dvije ili više držili podjelu teritorija unutar edne države na naseljene i nenaseljene predjele. Drugi tip podjele može se dalje dijelit'Granice frontiers primarne naseljenosti' su one preko kojih se država proširuje na teritorij koji prethodno nije bi

naseljen ili su ga naseljavale plemenske zajednice. 'Granice/'frontiers sekundarne naseljenosti' one su unutar teritja neke države koji je iz nekog razloga rijetko naseljen — obično zbog neplodnog tla ili opće nepogodnosti terena. svakom slučaju, frontier' se odnosi na periferno područje države (koje ne mora nužno graničiti sa susjednomdržavom) i u kojem centralna politička vlast slabo funkcionira. Giddens, 1985, 49.



pre-exisiting states. States which have either overrun natural boundaries, or have not inthefirst place been enclosed by such boundaries, have sometimes set up artif icial partitiof some sort. (...) Such artificial divides are relatively rare, because they are expensi

install and difficult to maintain; and this manner of construction is only a feasible modefense in small societies. In larger imperial systems, the two most renowned exempleartificial boundary-making are, of course, the walls built by the Romans, and the GreWall of China. (...) The Romans tended to treat their walls as primary settlement frontiers, establishing farmers in the adjoining areas, agri limitanei. But although self-sufficient, their main task was to provide a preliminary line of defence and communicatio

Na ovom mjestu me neće zanimati sve moguće teorijske kontroverze

koje ovako slojevito postavljanje problema nu žno nameće. H tio bih skrenutipozornost na pojmovne implikacije teorijskog modela koji uvodi toliko di-stinktivnih shvaćanja granica. Nj ih je n už no iskazivati razm jern o velikim bro -je m pojmov a ili suptilnim razlikovanjima njihova relativno m anjeg broja.

Lucien Febvre: duga povijest frontière

Ipak, prije nego što iznesem teme ljne probleme svoga istraživačkog pristupa,htio bih upozoriti na je dn u ozbiljnu teškoću s Giddensovo m teorijom u vezi.Njegova opreka između tradicionalne države i njezinih frontiers te modernedržave i njezinih borders može biti prihvaćena, a da to ne mora biti slučaj i stermino logijom koju nu di. S tim u vezi je koristan članak Luciena Febvrea ogranici .1 8

Rij ČČ frontière o n je izveo iz riječi front, istražujući kakve je sve značenjskepomake ona imala u francuskoj tradiciji od srednjeg vijeka do mod ernog doba

francuske nacionalne drža ve.1 9

Riječ frontière u francuskom je jeziku tek od

17 Prirodne granice kao što su pustinje, mora, planinski lanci, močvare ili močvarna tla, rijeke i šume bile su uobičajeu tradicionalnim državama. Upravo takve granice/frontiers su često tvorile 'granice primarne naseljenosti'. Ip'divljina'je nerijetko bila naseljena ratničkim skupinama koje su, povremeno, prodirale da bi zauzele područja povlašću država koje su već postojale. Države koje su prekoračile prirodne prostorne granice il i nikad nisu ni bileomeđene takvim granicama — ponekad su postavljale neku vrstu umjetnih prepreka. (...) Takve umjetne preprekeprilično su rijetke er e njihovo postavljanje skupo i teško ih e održavati, a omogućuju sustavnu obranu samo u ma-lim društvima. U većim carstvima dva najpoznatija primjera gradnji umjetnih prepreka su zidovi koje su podiglistari Rimljani i Kineski zid. Rimljani su svoje zidove smatrali 'granicama primarne naseljenosti' naseljavajući se-ljake u pogranična područja, agri limitanei. A li iako su sam i po sebi bili neovisni njihov e prvotni zadatak bio osi-guravanje isturene linije obrane i komunikacija. (...) Giddens, 1985, 49-51.

18 Lucien Febvre. »Frontière: the word and the concept.« u Peter Burke (ur.). A New Kind of Historyfrom the Writings of Febvre. London, 1973 (1928), 208-218.

19 Febvre, 1973, 208 -212 .



kasnoga sred njeg vijeka počinjala označivati 'gran icu' u graditeljskom smislufaçade te u vojnom smislu front, n pr. grada ili utvrde, da bi se tek u prv oj po lo-vici 16. stoljeća, s izrazomfairefrontière (stvarati, činiti granicu), počela dobiva-ti svoja moderna značenja, primjerena novim potrebama odnosa među ljudi-ma te njihovim zajednicama, društvima i napose — državama. T o znači da suse iskazivanja svakovrsnih razgraničenja među ljudima u ranijim razdobljimau samoj francuskoj tradiciji — točnije, u tradiciji francuskog prostora — svedo galskih vrem ena drugačije oblikovala. R iječi fins, metes, bornes, termes, limita-dons, kao i druge, korištene su već u sred njem v ije ku .2 0 Pov ijest svih tih riječi ipojmova uvijek je u biti bila društvena povijest neke zajednice u prostor-no -vre m ens ko m smislu. Č itajući Frebvrea, na drugačiji način ponovno ćemo

doći do istog zaključka d a je riječi i njihova značenja nem ogu će ap strahirati odkoncepata u povijesno-znanstvenom smislu. Dodao bih i kulturno-povije-snom smislu je r se europsku baštinu na tem u 'granica' u različitim europskimjezicima, u različitim europskim kulturama, ne može 'odčitavati' po bilo kak-vu pojednostavnjenu obrascu.2 1 Febvre razlikuje, kada je o frontière i njezinimpovijesnim ekvivalentima riječ, u osnovi sljedeće:

a) irst of all there is the concept of a strip of land of varying width on the extremitof a country bordering its demarcation line where this exists, or; where it does

exist, representing the irst hing which presents itself visually to the traveller. Iold French fins Then confins. Today frontière is joined as a qualificative

term to words such as zone, territoire, province, department, etc.

b) In the second place there is the concept of the demarcation line. In French whave the choice between limites et frontières.

c) In the third place there is the concept of the defensive barrier created to prot

country against the aggressions o f its neighbours. This may be a continuous lin

of defense, running parallel to the demarcation line, or it ma y be an organiz

system of physical elements, works (e.g. strongholds, forts, defensive systespecially laid out for the purpose. In French, frontière.22

20 Febvre, 1973, 208.

21 U tom je smislu u njemačkom slučaju vrlo korisno nedavno objavljeno, već spomenuto djelo Men-schen und Grenze in der Frühen Neuzeit.

22 a) najprije postoji pojam pojasa zemlje različite širine u pograničnim regijama države koji se prostire do crte razgraničenja (tamo gdje ona postoji) te predstavlja prvo što putnik vidi. U starofrancuskom to je fins Zatim confins.Danasjefrontière pojam koji se pobliže označava ri ječima poput zone, territoire, province, département, itd.b) zatim postoji pojam crte razgraničenja. U francuskom postoji izbor između limites i frontièr es.

c) kao treće postoji pojam obrambene crte stvorene da bi štitila državu od agresije susjeda. To može biti kontinuiracrta obrane, koja se proteže paralelno sa crtom razgraničenja, ili organiziran sustav izičkih elemenata, građevinatvrđava, utvrda, obrambenih sustava) specijalno postavljenih u tu svrhu. Na francuskom to je frontière. Febvre,1973, 216.



Međutim, leksički i konceptualno problem 'granice' iskazivao se u fran-cuskoj povijesti i u mnoštvu drugih očitovanja. Febvre u istom radu ističe dasrednji vijek nije u biti razlikovao državu i druge oblike ljudskih zajednica.

Universitates su mogle uključivati i moćna kraljevstva i obična vlastelinstva,gradske općine i studentske 'nacije'. Isto je to vrijedilo i za granice: Especiallysince the state was the product of the accumulation and agglomeration of lords' domainvarying numbers. And such lords' domains were less territories than collections of rigAnd in any case the very concept of territorial sovereignty had not been elaborated23

Gid den s izgleda nije poznavao F ebvreov članak. Da jest, vje rojatn o bi biosuzdržaniji u tako strogoj leksemskoj distinkciji da bi iskazao svoju teorijskudistinkciju. U njego vu je slučaju presudila tradicija američke Frontier koja se

savršeno podu dara s on im što je on htio dokazati. F. Ratzel, iako ga osporava,bio mu je nužan da bi takav terminološki izbor mogao opravdati.

Fernand Braudel: granice civilizacija,civilizacije bez granica

Koliko god povijesna opreka između tradicije i modernosti, napose izmeđutradicionalne i moderne države, bila konceptualno vrlo važna, kada je riječ oprocesima i jez ičnoj praksi ko jima se realizira, nikakva univerzalna socijalna ipolitička 'mehanika' ne može imati zbiljskog uporišta. Tradicijsko i inovacij-sko nisu antiteze u ahistorijskom smislu, bilo daje riječ o istom društvu ili orazličitima. F. Braudel će mnogo puta napisati: Nijedna civilizacija ne živi bezvlastita kretanja, svaka se obogaćuje razmjenama, sokovima koje izazivaju plodonosnasusjedstva.24 S tim u vezi on je prihvaćao T oynbeejeve challenge & response. Da bimo gle biti sposo bne od ržati se u intercivilizacijskoj kom unikac iji, one su m o-

rale po vijesno biti distinktivne: ...svaka je civilizacija vezana s nekim prostorom go-tovo postojanih granica; odatle svakoj od njih pripada jedna posebna, njezina geografija,koja uključuje udio mogućnosti, danih prisila, nekih naizgled stalnih, ali nikad istihjedne do druge civilizacije.25 Svaka se civilizacija realizira u svome kulturnomkrugu, tj. unu tar prostora u kojem prevladava skup određe nih kulturn ih obi-

23 Naročito zbog toga što su države nastajale kao rezultat združivanja i sjedinjavanja različitog broja velikaških posda. Takvi su velikaški posjedi bili manje teritorijalne nego administrativne zajednice. U svakom slučaju sam pojateritorijalne suverenosti nije bio razrađen. Febvre, 1973, 216.

24 Braudel, 1990, 43.25 Braudel, 1990, 44. N a istom mjestu Braudel dodaje: Stalnost temeljito osvojenih područja i granica koje ih

omeđuju ne isključuju propusnost tih istih granica pred mnogostrukim putovanjima kulturnih dobara koja ih neprestaju prelaziti. -



lježja. M eđ u njim a je posebno važno Viđenje svijeta'. Da bi izbjegao njegovometafizičko poim anje , Braudel ga i samog vraća u pov ijest, pozivajući se na L.Goldmanna: Svaka civilizacija, objašnjava on ukratko, vuče svoja bitna osvjetljenja iz

'viđenja svijeta' koje usvaja. No svaki je put to viđenje svijeta samo prijepis, posljedicadruštvenih napetosti koje vladaju.26

S druge strane, odnosi među civilizacijama nikada nisu odnosi 'jednako-sti', a to su jo š m an je kada su u pitan ju odnos i izm eđu civilizacija i primitivnihkultura, kako on sam kaže, koristeći uobičajenu antropološku terminologijusvog doba: ...primitivne kulture bile b i plod društava u kojima vlada jednakost, gdje suodnosi među grupama jednom zauvijek uređeni i ponavljaju se, dok bi se civilizacije te-meljile na društvima s hijerarhiziranim odnosima, s velikim razmacima između grupa,

dakle s promjenljivim napetostima, društvenim sukobima, političkim borbama i nepre-stanim razvojem.27 Civilizacije i kulture razlikuju se ovisno o tome imaju li ilinemaju gradove. Istovremeno je Braudel bio isuviše dobar povjesničar da biprevidio da se razlike takve naravi javljaju i unu tar iste civilizacije, a ne samo uodnosim a m eđ u njima . O ne i u tom slučaju slijede razgraničenja izm eđu gra-dova i sela: Međutim, civilizacije — najsjanija društva — pretpostavljaju, čak unutarsvojih granica, kulture, elementarna društva. Uvijek uočavamo važan dijalog izmeđgradova i sela. U svakom društvu razvoj nije ednako dopro do svih područja, do svih s

jeva pučanstva.28

Up ozo rio bih još na jeda n vid intercivilizacijske komun ikacije, k ojim seposebn o bavio M . Fou cault, a to je , njego vim jez iko m rečeni, civilizacijsko»odvajanje«. Svaka civilizacija, naime, odbacuje one vrijednosti koji nastajupreko granica onoga što ona sama smatra ispravnim. O tom e je sam Foucaultnapisao: Mogli bismo prikazati povijest granica, tih opskurnih čina, nužno potisnutihnakon samog izvršenja, pomoću kojih neka civilizacija odbacuje nešto što če za nju bitIzvanjsko; i tijekom cijele njene povijesti ta izdubena praznina, taj prazni prostor kojimse ona izolira, određuje je isto kao i njene vrijednosti, fer ona svoje vrijednosti stiče održava u povijesnom kontinuitetu; međutim, u tom području o kojemu želim govoriti,ona vrši svoje bitne izbore, ona vrši 'razdvajanje' koje joj daje sliku vlastite po zitivnostiu tom se razdvajanju nalazi ona prvobitna gustoća u kojoj se ona oblikuje 2 9

Sve su ovo za povjesničara granica važna upo zorenja, s dalekosežnim im -plikacijama kada je riječ o jeziku u graničnim područjima, gdje su civilizaci-je/kulture danomice suočavaju jedne s drugima.

26 Braudel, 1990, 48.

27 Braudel, 1990, 49.28 Braude l, 1990, 49.

29 Braudel, 1990, 61.



findet das Wort erst im 18. Jh. Eingang in den Sprachgebrauch, mit besonders engeBezug zur Reflexion der Beschränkungen des menschlichen Erkenntnisvermögens.34

Proces se nije zaustavio u 18. stoljeću, tako d a je pojam »graniza« danas ukorijenu uistinu velikog broja riječi u njemačkom jeziku, koje dopiru sadaveć, zapravo, u sva područja ljudske opstojnosti i misaonosti. 35

Stariji hrvatski rječnici i povijest pojmova

Ispitati krajiško pojmovlje u izvorima za hrvatsku povijest ranoga novog

vijeka očigledno je velik istraživački izazov i pitanje je kada će uopće bitimogu će suočiti se s njim e na me đun arod no kompetitivan način. Riječ je ouistinu velikom mn oštvu pojmova, a nemoguće je istraživati ih na hrvatskomukoliko ih se istovremeno ne istražuje i na svim drugim jezicima komu-nikacije u vojnokrajiškom pro storu. T ek ukoliko bism o uz jezik uzeli u obzir ipučke govore, što bi nesum njivo imalo svoje puno opravdanje, mogli bism oreći da sm o definirali korpu s koji bi valjalo istra žiti. 36

Ipak, neke stručne pretpostavke za taj posao poodavno postoje 3 7 Ovombih prilikom htio upoz oriti na rječnike koji prethode M ažuranićevu, posebno

34 Lokalna uporaba pritom je u pravilu prethodila vremenskoj, sadržaj u značenju 'crta' onom 'područje'. ( .. .)U pre-nesenom smislu riječje o apstraktnoj imenici koja je ušla u jezičnu uporabu tek u 18. stoljeću, osobito se usko vežućiuz razmišljanje o granicama ljudskih spoznajnih mogućnosti. Stauber - Schmale, 1998, 10-11.

35 Za nas će biti važna tipologija pojmovlja kojemu je u k orijenu »graniza«. Nem ogu će nam je ovdje se unju upuštati, a s druge strane bila bi šteta ne upozoriti na n ju:

Typisiert werden können Grenzziehungen und Grenzverläufe, um hier nu r einige Möglichkeiten anzudeuten:— nach ihrem zeitlichen Verhältnis zur Besiedlung der umliegenden Gegenden: schon bestehende — nacht-räglich gezogene — auferlegte Grenzen,— nach der A r t ihrer argumentativen Rechtfertigung vor allem bei Grenzkonflikten: naturräumlich-strategi-sche, historische, ethnisch-sprachliche, wirtschaftliche Grenzen,— nach der Art ihres Zustandekommens: physikalische, dezisionäre, kulturelle Grenzen,

— nach ihrer historischen Funktion: die Sicherheitszone der imperialen 'Barbaren'-Grenze, die Demarka-tionslinie der nationalstaatlichen Territorialgrenze, der wandernde Expansionsraum de r poinierhaften Erscließungsgrenze.(Povlačenje granice i same granice mogu se svrstati prema tipovima, a ovdje ćemo naznačiti samo nekemogućnosti:—prema trajanju naseljavanja okolnih područja: već postojeće — naknadno povučene — nametnute granice.—prema vrsti njihova argumentiranog opravdanja, osobito kod sukoba oko granica: prirodno-strateške, povije-sne, etničko-jezičke, gospodarske granice,— prema načinu na koji su nastale: izičke, određene formalnim aktom, kulturne granice—prem a njihovoj povijesnoj funkciji: sigurnosne zone imperijalnih 'barbarskih'granica, demarkacijske crte te-ritorijalnih granica među nacionalnim državama, otvoreni prostor ekspanzije tijekom seoba.) Stauber -Schmale, 1998, 11-12.

36 Danas je to nesum njivo pitanje računalne baze podataka. Postupak nije upitan, ali je krajnje upitno

sve ostalo bez čega je o bazi podataka nemoguće raspravljati.37 Ov aj bi rad bio mnogo sadržajniji da su hrvatski medijevisti istražili srednjovjekovnu problematiku u

vezi s ovim pojmovljem. N esu mn jivo bi se imalo mn ogo toga reći što bi i ranonovo vjekovnim raspra-vama dalo donekle drugačiji smisao. Dovoljno je podsjetiti da se pojam »krajina« javlja već u Baščan-



na starije hrvatske rječnike nastale u razdoblju od kraja 16. do početka 19. sto-l jeća.3 8 Koristeći neke od njih , htio sam prov jeriti koje lekseme sadrže koji re-feriraju na pojm ove o granici.

Prije nego što predočim svoje uvide, htio bih upozoriti da bi bilo krajnjeneprimjereno međusobno uspoređivati ove rječnike. Oni su nastajali raz-ličitim povodima, na različite načine, stvarali su ih ljudi različitih znanja i in-teresa itd. Drugo, jedno je tragati za takvom leksikom u povijesnim izvorimanastalima u krajiškoj svakodnevnici, a drug o nalaziti je u rječnicima u ko jimaje iskustvo takve svakodnevnice, ako ga je uopće bilo, bilo reducirano na ne ri-jet ko vrlo os kud ne rječničke obrasce. (U 18. stoljeću, s tim u vezi, nesum njivaje iznimka bio B elostenčev rječnik, a početkom 19. stoljeća Stullijev.)

Tek krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada počne izlaziti iz tiska RječnikJAZU te ubrzo nakon toga s pojavom Rječnika Vladimira Mažuranića bile sustvorene pretpostavke za ozbiljan istraživački rad u smislu o kojem je ovdjeriječ. Velika je šteta da taj rad nije započet do danas.

Poslije svega što sam već ovdje napisao čini mi se izlišnim ulaziti u bilokakve prob lem e konceptualizacije. D ovo ljno će biti upozo riti na dvije stvari.

Prvo, navedena rječnička građa reflektira jezičnu situaciju hrvatskog an-cien régimea prije i poslije impostacije habsburškog apsolutizma u vojnokra-jiškom prostoru. Krajiško se pojmov lje, ma kako to moglo biti usporeno, stal-no mijen jalo. S ambicioznijim reformama, s učestalijim odlascima krajišnikana europska ratišta, nesu m njivo se mijenjao i govor i jezik krajiške svakodnev-nice. Jez ik krajiških izvora iz jozefinskog doba uočljivo je različit od onoga izvremena Leopolda I. itd.

Dru go, bilo kakvi pokušaji konceptualizacije m oraju imati na um u potre-bu p rethod ne izradbe teorijskog modela. Htio bih to pojasniti. U hrvatskomvojnokrajiškom prostoru nerijetko su se u akulturacijskim srazovima moglisustjecati vrlo arhaični obrasci ljudskog ponašanja s onima koji su mogli kore-

skoj ploči. Citiram u suvremenom hrvatskom prijevodu: Ja, opat Dobrovit, zidah crkvu ovu sa svoje braćedevetero u dane kneza Kosmata koji vladaše svom Krajinom. (Vidi: Stjepan Damjanović. Slovo iskona. Sta-roslavenska/starohrvatska čitanka. Matica hrvatska. Zagreb, 2002,19 2-193) U svojoj interpretaciji Vino-dolskog zakona, Mih o Barada s time u vezi kaže: Upozoravam na naziv Krajina, koji po sebi označuje po-graničnu, pretežno vojničku jedinicu, marcha ili marchia sredovječne latinštine. Naravno da nije samo Krk sačin-javao čitavu Krajinu, nego je on bio samo dio iste. (Miho Barada. Hrvatski vlasteoskifeudalizam po Vinodol-skom zakonu. JA ZU . Zagreb, 1952,13-14.) Prema Baradi, bila je to hrvatska pogranična oblast prem aNjemačkoj, ništa drugo nego Liburnija franačkih anala IX. st. (Isto.)Popis naslova bi mogao biti oduži, a na ovom mjestu će biti dovoljno podsjetiti na djelo VladimiraMažuranića Prinosi za hrvatskipravno-povjestni rječnik, A-O i P-Z. (Vol I.-II. Zagreb, 1975.) Doslov-no ga navodeći u ovo m ra du, ne ćemo razrješavati kratice iz njegovih natuknica je r bi to iziskivalo isu -više mnogo prostora. Obavijesti o njima lako je pronaći u navedeno m izdanju ovog djela.

38 Iznim no sam uvrstio i Marulićev latinski rječnik Branimira Glavičica. Analizom starijih hrvatskihrječnika u novije-vrijeme se bavio Igor Gosti.



spondi ra t i suvremenoj europskoj mode rn i s n j ez in im na jveć im dosez ima .Posl i je 1699. go dine k ra j ina je sve više mo gla pos ta ja ti m o d er n o m gran icom , atako je s Cordon sanitaire doista i bi lo, š to ipak ni je moglo iskori jeni t i 'prastare '

obrasce kra j i škog ponaša nja . M og lo ih je m i jenja t i . Pon ajviše repres ivn o. Svasu ta iskus tva imala i svoje jez ičn e potvrd e . U pu st i t i se u rekon st ruk c i ju vo j -nokra j i škog po jmo vl j a , znači lo b i na p rvo m m jes tu upus t i t i s e u p rob lem skukonceptua l izac i ju vojnokra j i škoga povi jesnog i skus tva .

U nas tavku ću se ograniči t i na provjeru ukl jučenost i / i skl jučenost i l ekse-ma u vez i s pojmovima o samoj kra j ini /granic i .

I. MA R K O MA R U L I Ć

confinium, ii, n. — međa, granica, krajina extremum. (59)

finis, is, m . (f. E 1553 ) —granica, međa regn i; u pl. kraj, zemlja (os. O Filisteji); kraj, ko -nac, svršetak sermonis; torm entoru m ; uitç; uaticinia finem accipiunt obistinjuju se(Tr IV); cilj, svrha ea fine orare; suis fmibus con tentus svojim mogućnostima (H679); finem accipere; ponere; statuere. (123)

l ïmes, ïtis, m. međa, granica extremus. (184)terminus, i, m. — kraj, konac uitç; malorum. (322)

U Marulićevu latinskom rječniku nalazimo sve osnovne pojmove koji nas uovom radu zanimaju. Da bismo nešto više o njima mogli reći, bilo bi potrebnoistražiti kontekste u kojima se pojedini leksemi javljaju.

II. F A U S T V R A N Č I Ć

Conf in ium Kraina (22)

Kotar Hatar (119)

Uočljiva je isključenost pojmova »granica« i »međa« te uključenost »krajine« i

»kotara«. »Confinium« je u njega jednoznačno »krajina«, dok bi za »kotar« teško biloreći bez podrobnijih uvida koje značenje u njega preteže.

I II . BARTO L KAŠIĆ

Meâsc, sca, M. Termine (82)Meascmk, ka , M. Confinante (82)Mèya, ae, F. Rupe 84)

Potpuni izostanak pojmova koji su bili toliko svakodnevni u hrvatskoj svaki-

dašnjici koncem 16. stoljeća uistinu začuđuje. Kada je riječ o uvršten im leksemima,očigledno udaljenim a od krajiškog iskustva, po zorno st izazivaju raznolikosti značenjariječi istog korijena.



IV. JAKOV MIKALJA

Granica mala grana (ramicello) (...) Ramuscullus, i.

Kotar; H atar; Territorio; Territorium, ii.Kraina od zemglje Confini di paesi) Fines, ium; Limes, tum; Ora, ae, hoc confi-nium, (...) Terminus, i.

Krajcjanin. Sufid. (Confinante). Finitimu s, a, m . Vicinus, a, m . Confinis, e. Propia-quus, a, m.

Krajcjavi. Vojnici na Kraini. (Soldati allefrontiere). Milites limitanei.Meghja. Ograda od kamenja; (macera) maceria, ae, Maceries, ei.Meghja. Brigh, Koji razdigljuje zemglju (Termine) Limes, tis. Term inus, ni.Staviti meg hju, Staviti u srid: Interponere; Fra pon ere: In terpon o, is. Interjicio, eis.

In medio colloco.»Granice« jo š uvijek nem a u njezin u krajiškom značenju , »kotar« se javlja sa civil-

nim kono tacijama, što u biti vrijedi i za »među«. Krajišku se leksiku izvodi ponajp rijeiz pojma »krajina«.

V. JU RAJ H A BD E LI Ć 3 9

Kotar. Territorium, ij, n.Kotari. Limites, tum, m.

Kotarszki. Limitaneus, a, um.Kraina . Confinium, ij, n. Fines, ium, m. Limites, tum, m. Term ini, orum, m.Krainchan. Confiniarius, ij, m. (G 7)

Najrazvijenija je skupina kojoj pripada i 'međa':

Megy. Infra, Inter.Megy nami . Inter nos.Megy szobum. Invicem.Megy temtoga . Interim, Interea.

Megya megy zemlyami . Limes, tis, m. Terminus, ni, m.Magya, Graja iz kamena zlosena. Maceria, ae, f.Megya gradska, Varmegya. Comitatus, us, m. (I 4)

Važno je razlikovanje »kotar« i »kotari«, pri čemu po ton ji leksem ima krajiške ko-notacije. »Krajina« ima bro jna značenja, očigledno ne samo vojnokrajiške naravi. N aj -zanimljivija su leksemi s korijenom »međ-«. »Međa« je u Habdelića, pored ostalog, si-nonim i za granicu u upravnom smislu.

39 Za povjesničare Vo jne krajine bit će zanimljiva posveta Habde lićeva rječnika: Illustrissimis adolescentibvsWolffgango, Antonio, Herbardo, Theodorico, S.R.I. Comitibus ab Auersperg, & Gotsche, &c. ...ac ConfinioruCroatiae, Partiumque Maritimarum Generalis, Praesidij Carlostadiensis, & Segniensis Supremi Capitanei, &c.Habdelić, 1670 (1989), 2.



VI. AR DE LIO DELLA BELLA

Fine, sost, cioè termine. Finis, is, m. Dospîtak, tka, m. Svàrha, he, f. Nà dospîtak rezi

kakkosise ispovidio èdsvih ovihgrjéhaa c. Kom ul. Kônaz, ônca, m. Do spîtje, tja, n.Conf inante aggett. Che confina. (...) Kraicmk, ka, m . S ùsjèd, da, m . Robbovisu tvoiso-

sjeddi. Osm. Granicjâr, ara, m. (...)

Limitare, p orre il term ine a qualche cosa. Circumscribo, bis. Staviti mjerru, i granizze.

Od rediti, illi zabitti granizze. Do m jèriti, rivam, riosam.

T e r m i n e , segno che dinota il fine d'una possessione. Terminus, ni, m. Granizza, zze, f.

Tèr vàs rusâgh gnim râzlûci

Pô granizzah pravo ù djêle. Gior. Ps.

Daleko više n ego drug im jezikoslovcima, Deila Belli je pozn at po jam »granica« urazličitim funkcijama i izvođen jima. M eđu tim , najveće su iznen ađen je leksemi s»confine«. Za ovu ih je priliku bilo vrlo teško prepisati pa bih jed ino htio reći d a je»confine« n je m u i »Terminus« i »Granizza« i »Meghja« i »Kraina«. D alje, u njega semože naći daje »krajišnik«, »graničar« srodan pojmu »susjed«

VII. AND RIJA JAM BREŠIĆ

Confine , is, n. Senec. Co nfinium , ii, n. (...) Megya, Meja. I tem. Kotàr, Szuszedszt(...),

Krajina, Kraj, Blisina, e. G ränitz, r. K re(...), einer Landschaft. Hatâr-szél, Ha-târ-k(...).

Finis, is, m. vel f. In Ahlat. fine ve l fini Cic. Konecz, zverha, kraj. s Ende, r. Schluss.Vég. 2. V. Intentio. 3. V. Mors. Septem à Ne ronis fine menses sun t. Tacit.

Limes, ltis, m. Cic. Szteza, s. Fuss-Pfad, ösveny. 2. Vid. Via. Liv. 3. Meja, megya; kamen

ali drugo znamenye megye. e. Gräntzen, r. Marek-Stein. Hatâr, hatâr jel, hatâr ko.Virg. Hinc metaphoricè: Limites potestatis excedere: Zverhu dane oblaszti chiniti.Mehr als erlaubt ist, thun. Többet hogy-sem szabat tselekedni.

Terminus , i, m . Cic. 1. Konecs, Zverha. s. End . Vég. V. Finis. 2. Speciatim. Kotàr: Meg-

ja , Medya, ali Meja: Kraj. r. Marek-Stein. Hatàr. V. Confine. Limes N. 3. Tan sl. Adtempus. Rok, Hiti odlueheni chasz, ali vréme. c.

Jam brešićev rječnik je za men e najveće otkriće kada je riječ o ispitivanoj leksici.Pojam »Gräntzen« se u njega javlja u njem ačkom , ali ne i u hrvatskom obliku Ipak jeto teško objasniti jer se pojam »granica« javlja u hrvatskim izvorima upravo u smislukoji nas zanima. Lijep je tome primjer Poljički statut (1665), izvor mnogo stariji odJambrešićeva rječnika, pa ću ga ovdje i navesti:

Od granic i mejasev94. Poljica uzakonise, da tko godi bi se nasajo ki bi granicu istukajo tuju otajnim načinomali granicu istlačijo otaj brez dopušćen'ja pravde, ali pake tolikoje ako bi tko sikajo i čini



granice nove otaj po svojoj volji, prez dopušcenja pravde, da tko bi tuj hudobu učinidužan rukom i da gubi onolikoj plemenšćine koliko je bijo tuje zahitijoDodatak: 3. Mejaš od Hercegovine 1665, miseca vebrara na 1

Ovo neka se znadu granice, dok le je Hercegovina po hembri i po svidodžbi starih ljuje Matij Ugrinović, koji ima godišć devedeset i pet, toliko knez Jura Mijanović,godišć devedeset. I ovi primise virami i dušami da je istina, budući stare granice, kakla.Granice stareStojni kamen, pod Kamenom odma uprav k moru, a gori uz riku Vrilo Zarnovnice,Pećnica, granica na Ošlju arptu, granica voda Sedrenik, Peć u Krivica, granicagranica u Konjevodu, granica Tarnova Kamenica, granica Tartarica Kamenica,Obišeni dub, kod njega je granica Vladavić dubrava, na kulu Barakovića, u istok polečih na mali Konačnik, u Cetinu pod Nućak, niz Cetinu Takala, Mostine, Perućicbavica niz Cetinu koja teče ispod Omiša u more.41

V I I I . J O S O V O L T I G G I

Granica, ce, f. — frontiera, confine — Gränze, f. (74)

Granicsar, ra, m. — confinante, l imitrofo — Gränzer, m . (74)

Kotar, ra m. — distretto, territorio — Gebiet n, Distrikt m. (185)

Kotarski, ka, ko — territoriale, distrettuale — zum Gebiete gehörig. (185)

Kraina, ne f. — confine, frontiera, costiera — Gränze, f. (188)

Kraincsan, na m. — confiniario, confinante — Gränzer, m . (188)

Kraj, ja m . — fine erm ine, confine, e lido, e margine, e lembo di veste — E nde n, u.

Ufer n, u. Rand m, u. Saum am Kleide m. (188)Krajcsanin, ninav. kraincsan. (188)

Megjacs, csa m. confino, termine — die Gränzen. (231)

Prema ostvarenim uvidima, Voltiggi je prvi koji je u hrvatske rječnike uveo po-jam »granica« kao sinonim, pored ostalog, za »krajinu«. »Kotar« je u njega upravni po -jam , dakle, bez bilo kakvih drug ih kono tacija, što je također velik pom ak u odn osu

spram jezične prakse proteklog vrem ena. Uo čljivo je d aj e za njega »krajina« i »costie-ra«, što nisam našao nigdje drug dje. U njega leksem »kraj« ima iznim no veliko bo gat-stvo značenja.

IX. JOAK IM STULLI

U njega ćemo uz pojam 'confinante, che confina' naći neuobičajeno tumačenjekoje nas, ustvari, vodi d o no vih m ogu ćnosti pristupa: krajcsnik, granicsar, susjèd,obsitn ik, po kraj an, granicsan , ec. krajcsanin, obsitan , finitimus confinis, con-

terminus. D akle, kra jišnik i/ili graničar je i susjed, a to je značen je koje se često n e jav -

40 Miroslav Pe ra . Poljički statut. Književni krug. Split, 1988, 496.

41 Pera, 1988, 522.



lja u d rug im hrvatskim rječnicima, iako se mo tiv susjedstva razm jerno često javlja uvojnok rajiškim izvorima, pa i epskoj tradic iji.42 U njega ćemo još nešto naći što d rugirječnici na taj način ne sadrže. Glagol i izraz 'confinare, m anda r in confino, in lu-

ogo particolare' znači odaslatti , odalècsiti , odgoniti , relegate, aliquem aliquo de-portare. — Pe r esser contigu o, co nterm inare, — biti na kraini, na granicah, nasusjedstvu, susjediti , susjedova ti, finitimum confinent esse. Per porre i confini,— usaditi granice, mejasce, mergine, terminos constituere. M eđutim, ovaj pojam onpovezuje s pojmo m 'confinato', što znači odaslan, odalecsen, odg onjen, detrusus,compactas, deportatus, relegatus. Time i pojam 'confine', odnosno 'confino' dobivau Stullija svoje šire značenje: gràn icca, kr a in a, mejasc, m ergin , pokrà ina, gran,ana m . margin, megja, varjek, strana, terminus, finis confinium, limesi

U nastavku ne bi imalo smisla upuštati se u kratke komentare iznimno bogatog

sadržaja Rječnika JAZU. Vrijedi skrenuti poz orno st na silni pom ak ostvaren u razdob -lju od početka d o k raja 19. stoljeća koji hrvatska historiografija očigledno nije pratila.N jezin i su nap ori bili usm jereni u d rugim pravcima. Ako je to tada moglo biti oprav-dano, danas je to izraz velikog zakašnjenja za europsk im trendovim a.

X. RJEČ NIK HRVATSKOGA ILI SRPSKOG JEZIKA JA ZU (RHSJ)

G R Â N A , / ramus,.. .(. . .) Tamna poslana po tome što se nahodi samo u našemu i u novoslo-venskom jeziku (ali ima i malorus. hranok, i moravski hran 5 istijem značenem); može a

ista riječ što i praslavenska grant (a i grana, vidi u češkome i u gornosrpskom jeziku), kut,ugao, kraj, meda, obod, isporedi stslov. grant, rus. rpaHt, češ. hrana (moravski hran,lomača, grana), gornosr. hran, hrana, značene: obod bite se promijenilo na ono iz čega sesastoji obod u drveta, ili značene: kut, ugao na ono što strši u drveta. (...)44

1. GR ANIC A, finis confinium, terminus, mjesto dokle se proteže nešto prostrano (najčešćezem}a, država), pa po tome i mjesto gdje se onakovo što dotiče s drugijem čim; uprav bi billinija bez debeline, ali se gdjegdje ovako zove dio (zemje, države) koji e pri (pravoj) granici— isporedi međ a, k raj, krajina. — (...) Riječjepraslov, rus, pol. granica, češ. hranice.— Po svoj prilici postaje od granb (...) (nem. granze uzeto je iz slovenskoga jezika). —

Između rječnika u Belinu ( 'terminus' 214b . 729 a); granice 'confini, luoghi confinan-ti ' 'fines' 21 4 b) , u Voltigijinu ('frontiera, confine' 'gränze'), u Stulicevu (granica, tojest k rajina 'term inus , finis, limes, confinium '), u Vukovu ('grenze' 'finis, limes',cf. krajina), u Daničičevu ( 'terminus'). (. . .)4 5

42 Kada je o trom eđi riječ, poim anja susjedstva s raznih strana granica najjasnije se iskazuju u pismim apisanima bošnjački/hrvatski/srpski, ponajčešće bosanskom ćirilicom. Najbrojnija sačuvana skupinatakvih pisama nalazi se u fondu Hrvatskoga državnog arhiva u Zad ru, s izvornim nazivom Archiviodel dragotnanno veneto. N a njih je prvi upozorio Bosko Desnica. Njegov posth um no objavljeni ruko-pis »Kako su pisali dalmatinski begovi« samo je d ijelom objavljen u kn jizi njegovih radova Stojan Jan-ković i uskočka Dalmacija (SKZ. Beograd, 1991, 27-28).

43 Stulli, 1810, 381.

44 RHS J, III, 383-384 .

45 RH SJ, III, 386.



KON F Î N , konfina, m. vidi 1. granica, tal. confine. — isporedi kunfin. — Po zapadnijemkrajevima odXV vijeka. Posede konfine. M . M arulić 16. Bolonija misto na krajih iliconfinih od Rom anije i Lum bardije. F. Glavinić, cvit. 3 6 0 b . 4 6

KRAJINA, f. postaje nastavkom ina od kraj, i razlikuje se od onoga u značenu uprav tijemznači svagda poširi dio, a ne sam kraj kao liniju bez širine. — R iječje praslavenska, isstslov. krajina (pars extrema; littus maris), češ. krajina (m argo, fines, regio), po/.kraina (provincia; regio coeli; zona, cingulus terrae). — Između rječnika uVrančičevu ('confinium'), u Mika}inu (^krajina od zem le 'fines, milites, ora, confi-nium, terminus'), u Belinu ('confine' 'term inus '; 'confini, luoghi confiniarii' 'fi-nes' 21 4 b ; 'frontiera, luogo ne' confini a fronte d'altro stato' 'confinii frons' 3 32a),u Bjelostjenčevu ('confinium, fines, limites, termini'), u Jambrešićevu ('confine'), uVoltićevu ('confine, 'frontiera, costiera' 'gränze'), u Stulićevu (v. kraj 5 dodatkom da je

uzeto iz brevijara), u Vukovu ('die grenze' 'finis' cf. međa s primjerom iz narodne pje-sme: Kojino je bio desno krilo c'jele Bosne i nene krajine), u Daničićevu ('regio fi-nitima'). — U mnogijem je primjerima teško razabrati, u kojemu se od ovdje zabileženijznačena treba shvatiti.47

MÈDA, f. terminus, limes. Mjesto - đ - imaju čakavci i kajkavci - j - (ali u kajkavaca poredtoga i - đ - ili možda upravo -g-), to se nalazi i u dvije bosanske isprave, pa to ima iDivković (vidi među primjerima); u najstarijim srpskim izvorima nalazi se prema crkveslavenskom jeziku - ž d - (...) Nalazi se i u drugim slav. jezicima: staroslov. možda, rus.Me)Ka, češ. meze, po}, miezda i t.d. Prvobitno je značene ove riječi bilo: sredina; tozuju drugi indoeuropski jezici, u kojima se od istoga korijena nalazi pridjev, koji zn

sredni; ispor. staroind. madhya, grč. juéôoç; lat. médius, starovisokonem. mitte (udanašnemu nem. jeziku samo je imenica Mitte, tj. sredina). Iz pojma: sredina lako izlapojam međa, jer međa na pr. između dvije nive leži u sredini. Nalazi se u svijem rječnicma osim u Vrančičevu, a u kniževnijem spomenicima od najstarijih vremena

Kada danas profesionalno koristimo Mažuranićev Rječnik, ne možemo ne divitise čovjeku koji je sj ed ne strane koristio akadem ijin Rječnik, ali s druge strane i mno-gobrojna druga vrela i to u razmjerim a u kojima bi to i danas od pojedinca bilo skoronem oguće očekivati. Iako ga'vojnokrajiška problematika nije specifično zanimala,imao je i za nju vrlo istančan osjećaj, što se dade provjeriti na m noštvu primjera .

XI . VLADIMIR MAŽURANIĆ

grana, f. Po A.R. n ajstarije značenje ove praslovj. rieči finis, confinium, margo, ter-minus. Dolazi u tom značenju ipak samo u Duš. zak.: Clovêci nahajalci daprijimut kazn . . . v gradskih granah, da mučet se, jako i volni (tj. voljni,hotni, nahvalni) ubijca. N.d. čl. 101. str. 206. (...)

46 RHSJ, V, 267.

47 RHSJ V, 443.

48 RHSJ V, 569.



granica, f. finis itd. Izp. A.R. Rieč prešla i u lat. Izvore (granicies, grenicies) i u nje m .jezik (Grenze). V. gom ila, greda, gredica, griva, grom ača, grom ada, hatar, hu m ka,kraj, krajina, kotar, kum fin, med ja, med jaš, me djnik, m et, meta, razvod, termin i

zabiel (v. grb, cit. 5).1. Kotari i od dio ni i odtresiti po granicah o d inih seo. P olj. 63. čl. 56a. — 2. O d

granic i mejašev. Poljica uzakoniše, da tko godi bi granicu istukao tujuotajnim načinom, al i granicu istlačio otaj (tj. lat. clam) brez dopušćenjapravde, al i pake tol ikoje, ako bi tko iskao i č inio granice otaj po svojojvol j i , prez dopušćenja pravde: da tko bi tu hudobu učinio , daje dužanrukom i da gubi onol ikoj plem enšćine , ko l iko je b io tuje zahi t io . Polj. 90.čl. 93. — 3. M ejaš od H erceg ov ine i granice stare itd. P olj. 119. — 4. S meja-mi, mejnici i granicami i kotari (zemljišta), 1499. Lika. S. 419. — 5. I na

Korčuli: Ponantur confinia infra vi l las . . . et granize indicantur. Korč. 89.čl. 76. Najbolje vidimo, kako su se bilježile granice, iz razvoda Istraskoga. Namedjah valja rotiti dobre ljude, starci idu naprid, dr žeć i križ v rukah, zaka-paju se kamiki , ob tesani na tri ruba, na to kam enje stavljaju znamenja , nala-ze se po tri stara križa u stieni zasječena, zabijaju čavli u razna stabla u oblikukriža, gomilaju gromače itd. 1275. Istra. S. 10. i d. — Senjski kapitul s kraljevimčovjekom nakon parbe uvodi u posjed prieporne zemlje: Budući prišli v selo,ko se zove Novo se lo , i odonde pošad s kral jev im č lov ikom Miovi lomTo m asiće m s Tel iča sela i M ati jem Radušićem z Lagudu šić , ki je jeda n

od on i 20 i četirih, ki su prisegl i na 'nih mejah, Iv ano m Vlad ićem, ki je j e-dan o d o nih 20 i četirih, ki su prisegl i na vih gra nicah itd... . i vsi k upn iceidosmo najprvo k granici , ka se zove 'V Nuglu' , na meji humačkoj ikaseškoj. I kraljev človik... reče: sliši kapitule i vi plemeniti ljudi, da ovookazujem ja ovu meju Pavlu i Mati ju Prhonjiću, po okazanju onih ple-m en itih l judi, ki su okazali , da su ono n jih prave m eje stare itd. I od tudepošad pridosmo k tretoj granici , ka se zove 'Za Gajem'. . . i ondi kraljevč lov ik okaza kako I prvo . . . I te vse meje obidosmo i okazasmo mirnoprez nijednoga prepovidanja, ni ustave, ni oporečenja. 1513. K 204. Izp. I1521. Senj. K. 209. i d . 4 9

Iako za riječ kotar u Mažuranića nema toliko različitih potvrda kao za riječ gra-nica, po n jegovim bi se prim jerima m oglo reći da je interpretacijskijoš zahtijevnija:

kotar, m , territoriu m, districtus, fines, limes, župa, knežina, obseg, vidik grada, vla-dan ja, im anja, sela itd, a po to m isto što m edja, granica itd. Izp. A.R. i Bernek. s.v.hatar, str. 386 . Mislim, da su sve tri rieči (1. 2. i 3.) u najtješnjoj svezi, a d aj e pra-slovj. ta rieč domaća, i ako je postanje tamno. N jem . Hatter, H otte r (dial.) p reu -

zeli su iztočni Niemci od nas ili od Magjara, baš kako i W urt (vrt). Izp. Schröd erpo ind. — Primjeri, sa značenjem:

49 Ma žuran ić, I, 1975, 354.



a) territorium: 1. U kotaru opiduma jastrebarskoga, na na njihovim ( )p lem eni tom kotaru. 1423. Jastrebarsko. Š. 124. — U vino dolsko m kotari.1428. Brin je. Š. 129. — 3. U kotari strižicskom . 1448. Ripač. Š. 177. — 4. V.

dioba, cit. 7. i 8, a izp. i Vrb. 161. čl. 4. (pastiti ima ju v no ći po jti v svoj ko-tar). Svagdje pomišlja se na obseg župe, obćine, sela, obćinskoga pašnjaka itd.

b) granica, medja: 5. Toj z em lji jest kotar ot potoka gori v hrast itd. 1433.Draganić, S. 135. — 6. Postav iše kotare toga im an ja.. . prvi kotar črešnjaitd. 1475. Slat. S. 135. — 7. V. imenov ati, cit. 5. — Tak o i Perg. sa značen jemterritorium i meta, a najednom mjestu i particula iuris possessionarii, dielakplemićkoga ovećega imanja: ako je zm ožn eš i brat nemoćnješega bratakakov kotar si lum zaujel . I tit. 46. § 1. Kotare hoditi , ob hod iti , metas re-ambu lare. — Belost. s.v. cardo (u značenju m edjaš) tumači rieč i sa kotar, po -gon , vrati, a p ogon mu je i u(v)ratnik. V. te rieči, pak granica, iva, med ja.

N e b ismo se suglasili s M ažuranićevom dvojnom razdiobom. Njegovoj tipologijiznačenja možda bi se moglo dodati treću skupinu 'pograničnih krajeva'. N e b i li poj -movi »Ravni Kotari« ili »Gorski Kotar« bili upravo takvima? Kada je o »pograničnimkrajevima« riječ, pažnju privlači leksem kraj, kao i izvedenice krajina, krajinac, krajinski,krajišan te kraj šte. Sve njih Mažuranić poticajno argumentira:

kraj, m , margo, ora. O značenjih izp. A.R. i Bernek. — Praslovj. rieč, u svezi sa glag.krojiti. V . granica, kotar i dr. — Sa značenjem 1. kopno; v. t. r. — 2. zemlja, prie-dio, krajina: Do ljnji kraj i, dio H rvatske, pod vlašću bosanskih vladalaca od XIV.vieka. V. krajina. — 3. obala rieke: po kraju rike ali tekuć ice. Polj. 88. čl. 80c .— 4. Perg. 1.1. 25. § 1.: ako pravde ne b udu h ote li na kraj ostaviti (si liti ce-dere noluerint). (...)

krajina, f, pars extrema, regio, srednjelat. marcha, marchia, marca (po germ, osnovimark; u prasrodstvu je i s lat. margo). Izp. A.R. — Mnogo raznih priediela posvih stranah Slovjenstva nosi to ime. — 1. V dni kneza Kosmata oblada-

jušč ag o vsu krajinu. 1100. (1120.) Baška. Š. 3. Zvala se je jam ačno župa v ino -dolska itd. krajino m (na med ji hrvat, države). — 2. Bosanski ban zove u lat. listini1345. V. Z . A. VII. 143. D oljn je Kraje: Do lnja krajina. — 3. Koteri na kraji-nah časti drže. Perg. rječ. (...)

krajinac, m, čovjek iz hrv. Krajine. Izp. A.R. — K nez Jur . Frankapan piše banovcuMrnjavčiću: V čem m orem v(ašoj) m(ilosti), siromak Krajinac, poslužiti,zapovij te mi . 1603. Crn om alj. Star. XXV. 216. Velmoža taj zove se sam K rajin-cem, je r na krajini stoluje i vojuje s Turčino m . N oviji pribjezi i doseljenici u hrv.krajini nazivali su starije domaće krajišnike krajinci, pak se je po vremenu

prevrglo to ime i pomiešalo sa Kranjac. (...)krajinski, adj, koji pripada krajini. Izp. A.R. — 1. Ima te dati taksu u o rsag na kra-

j insku po tribšćinu 1597. M ihovljan. Grof Drašković. K. 305. — 2. Haram-



slučajevima, nikada nije riječ o značenjskim pomacima u binarnim opo-zicijama, već o nijansiranim prijelazima u dugim povijesnim trajanjima kojireflektiraju sve bogatija iskustva ljudskih m eđu odn osa i — razgraničenja.

Riskantno je bilo što zaključivati na teme lju ovako izvedenih uvida u lek-sik rano nov o vjekov nih hrvatskih rječnika, kada je u p itanju p ojm ovlje u vezi s»granicom«. Ipak, stječemo jak dojam daje najčešće korišten leksem s tim uvezi »međa«. Međe su mogle biti svakovrsne, od onih među posjedima, nase-ljima, sve do međa među državama i imperijima. Tako su izgleda nastale i»tromeđa« i »suha međa« itd. Problem je u tome što je hrvatska tradicija togadoba poznavala i »varmeđe«, županije, dakle, izrazito teritorijalne jedin ice, štoje značilo d a je značenjsko težište bilo na prostoru, a ne na njegovim granica-

ma. Iste ambivalencije u hrvatskom trajno pozna i pojam »krajina« u svomeizvođenju iz pojma »kraj«, koji može biti i kraj nečega, u smislu granice, ali ikraj u smislu p rostora. Č ini m i se da nije nimalo slučajno da se pojam »grani-ca« javio ra zm jerno kasno i to, uvjetno rečeno, 'uvoz no' s njemačkoga govor-nog područja. (Doduše, lokalna uporaba u Poljicima ili i negdje drugdje, jošuvijek nije morala biti dokaz o 'standardnom' korištenju tog pojma širomhrvatskoga etnolingvalnog prostora.) M eđu tim, kada je korištenje pojma »gra-nica« postalo ustaljenije, pojam je iznova dobio ambivalentna značenja. Nai-m e, u 18. stoljeću po jam »granica« po činje potiskivati ranije uob ičajeni hrvat-

ski pojam »krajina«. Događalo se to u vrijeme kada je u njemačkom jeziku»Grenze« počinjala dobivati sve apstraktnija zn ačenja, a u svakod nevno m nj e-mačkom govornom jeziku sve više postajala »granicom« u smislu »graničnecrte«. U hrvatsko m je i takvo značenje dugo bilo potiskivano zato što je grani-cu Vo jne kra jine činio »kordon«, bilo kao »sanitarni« ili vojni. Tim e dugo nijeni postojala potreba za učvršćenjem »njemačkog« pojma »granice«.

Kuda dalje?

Time dolazim do središnjeg pitanja ovog rada, a to je sljedeće: Kako istra-živački koristiti hrvatsku ranonovovjekovnu rječničku baštinu u vezi s termi-nologijom o granicama, imajući na um u teorijsku tradiciju mišljenja o njimau euro psko j povijesti 20. stoljeća?

S je dn e strane, europska teorijska baština prije svega referira na pro blem a-tiku granica u vezi sa stvaranjem modernih društava, napose država-nacija.

To je slučaj čak i u Luciena Febvrea. Iako je nedavno bilo vrlo uspješnihpokušaja da se o nastanku državnih granica misli iz mikrohistorijske perspek-tive (npr. Peter Sahlins, Daniel Nordmann), makrohistorijska problematika



M ajestatis, Su perioru m Permissu. ZAGRA BIAE, Typis Academicis SocietatisJE SU , per Ad albertum W ilh. Wesseli / Ann o 1742.

Volt igg i , Joso.RICSOSLOV NIK (VOCABOLARIO — W OER TER BUC H) ILLIRICSKOGA,

ITALIANSKOGA I NIMA CSKOG A JEZIKA S' JE D N O M PRIDPOST A-VLJENO M GRAM MA TIKOM ILLI PISMEN STVO M: SVE JE OVO SA-BRA NO I SLOXEN O O D JOSE VOLTIGG I ISTRIANINA. U BECSU (VI-ENNA). U PRITESCTENICI KURTZBECKA. (1802.)

Stull i Raguseo, Gioacchino.VOCABO LARIO ITALIANO -ILLIRICO-LATIN O (...) DIVISO IN DU E TO M I

N ei quali si con tengo no le Frasi più usitate, più difficili, e più eleganti, i M od i didire, i Proverij ec. di tutte le Lingue. A-I PARTE TERZA; TOMO PRIMO.RAGUSA MDCCCX. PRES SO ANTONIO MARTECCHINI STAM P ATO-RE PRIVILEGIATO.

RJEČ NIK HRVATSKOG A ILI SRPSKOGA JEZIKA / NA SVIJET IZDAJE JU -G O SL A VE N SK A AK A DE MIJA Z N A N O S T I I U M J E T N O S T I / O B R A Đ U J EP. BUDMANI / DIO III/DAVO-ISPREKRAJATI / U ZAGREBU 1887-1891 /U KN JIŽARNICI JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONIČ KE TISKA-

RE). / TISAK DIO NI Č KE TISKARE.

RJEČ NIK HRVATSKO GA ILI SRPSKOGA JEZIKA / N A SVIJET IZDAJE JU -G O SL A VE N SK A AK A DE MIJA Z N A N O S T I I U M J E T N O S T I / O B R A Đ U J EP. BU D M A NI / DIO V/KIPAK-LEKEN / U ZAGR EBU 1898-1903 / U KNJI-ŽA RN ICI JUGOSLA VENSK E AKADEMIJE (D ION IČ KE TISKARE). / TI-SAK DION IČ KE TISKARE.



DIO It

Ljudi i prostor



1 .

Dinara: Problemi pristupa povijesti planine

Prostor Triplex Confiniuma u svojoj jezgri sastavni je dio dinarskih planina,otvoren i prema Jadranskom moru, kao i prema Panonskoj nizini. U ovomprilogu riječ je upravo o toj jezgri i to u simboličko-geografskom smislu.Kako kartografski izvori ranoga nov og vijeka po sred uju suvrem ena iskustva iznanja o tom prostoru, kako ih interpretiraju i što sugeriraju onima koji tekarte iz svakovrsne potrebe ili razonode koriste? Rasprava o ekohistorijskimizvorima za povijest Triplex Confiniuma nu žno se suočava i s takvim pitan ji-ma, tim više što se od ranoga novog vijeka do kasnoga Dvadesetog stoljećauveliko mijenja odnos spram tog prostora. Ovako postavljeno istraživačko pi-tanje presu dno je uvjetovala spoznaja d a je sastavni dio prostorne jezgre T ri-plex Confiniuma planina Dinara koja u posljednje m stoljeću, i u fizičkoj geo-grafiji i u antropogeografiji, u povijesti pučke k ulture i u povijesti hrvatske tedrugih južnoslavens kih nacionalnih ideologija, ima m nogo struku simboličkukonotiranost. Dinarske planine, dinarske Alpe, dinarska rasa, dinarski menta-

litet itd. — da spom ene m samo nekoliko n jih — krajnje su spo rni pojm ovi, alirasprava o njima, a to znači i povijesno iskustvo koje impliciraju, očito nijeiscrpljena. Tak o je tom e u dvadesetom stoljeću.

Ran onovo vjekovn a kartografija, onda kad već i počne im enovati planine ,D ina ru skoro tri stoljeća pojm ov no niti ne prep ozn aje. Kada to i počne činiti,ponajviše krajem 17. i početkom 18. stoljeća, bit će to pon ajprije jed an odvrhova i/ili planinskih pobrđa u lancu koji danas obično ima ime Dinara. Tek

1 Vidi: Drago Roksandic. »Dinara kao ekohistorijski problem . R anonovovjekovni kartografski aspek-ti.« u Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. Vol. 32-33. Zagreb, 1999-2000, 333-343. (Vidjeti, također:»Dinara kao ekohistorijski proble m. R anono vovjeko vni kartografski aspekti.« u Prosvjeta. God. 7. Br.41/42. Zagreb, 2000, 34-41.)



u kasno m 19. i početkom 20. stoljeća zbit će se značenjski po m ak koji će o tvo-riti problema tiku unu tar koje danas prepoznajem o smisao dinarskih atribuci-ja. Ovako pojašn jeno pitanje na prvi pogled nije ekohistorijske naravi. M oja jepretpostavka da ipak je st i to stoga što vrijedi ispitati je li taj značenjski pom akna bilo koji način povezan s ranonovovjekovnim shvaćanjima toga istog pro-stora u različitim njegovim kontekstima, imajući na um u pona jprije njegovodugo povijesno trajanje kao imperijalne tromeđe od 16. do 18. stoljeća.

Dinara u ranonovovjekovnoj literaturi: Ardij u djelu

»Ivan Lučić o kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske«Najstarija znanja o planinama antičke Dalmacije Lučić crpi iz Strabona, kojiizrijekom spominje samo jedn u: Zatim planina kojoj je ime Ardij siječe sredinomDalmacije tako da jedan njen dio gleda na more a drugi na suprotnu stranu.2 Ardij j ejezično očigledno povezan s im eno m ilirskog pleme na Ardijejci, o kojima istipisac izvješćuje: Kasnija su pokoljenja Ardijejce nazvala Varalijama, no Rimljani suih od mora odveli u kopno i prinudili ih da se bave poljodjelstvom. T o je pak područje

neplodno i krševito, te ne odgovara zemljoradnicima. Stoga taj narod samo što nije ppuno propao.3 N eš to kasnije u tekstu Lučić će i sam tako protum ačiti Strabona:Valja shvatiti da se to odnosi na planinu nazvanu po Ardijejcima koja je nekoć bila su -sjedna Panoncima.4 Inače, Ardij je dio planinskog lanca iznad obala Jadran skog iJon sko g m ora, ko ji ima jedinstv ena fizičkogeografska obilježja: Područje smje-šteno iznad njega je brdovito, čitavo je hladno i snježno i ponajviše okrenuto k sjevertako da je loza rijetka i na povišenim i na ravnim položajima. To su brdske zaravni Pa-nonaca, koje na jug dopiru sve do Dalmata iArdijejeca, prema sjeveru prestaju kod Istraa prema istoku dodiruju Skordiske kod makedonskih i tračkih planina.5 Vrijed i uo čiti

da Lučić ni na je dn oj o d svojih karata, koje tako upečatljivo pred očuju plan in-ski lanac koji primorska područja razdvaja od unutrašnjos ti nigdje ne upisujeArdij. Zn aju ći što je Dalm acija i za Strabona i za Lučića, ostaje otvoren o pita-nje što se sve ustvari podrazumijeva pod Ardijem. N em a spora d a je današnjaDinara obuhvaćena tim pojmom, ali je otvoreno pitanje gdje su njegove gra-nice, imajući na umu što je sve za Strabona i Lučića Dalmacija. U tome do-nekle m ože koristiti Lučićeva interpretacija Strabona: Valja dakle zaključiti da su

2 Ivan Lučić. O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Zagreb, 1986, 149.

3 Lučić, 1986, 149.

4 Lučić, 1986, 79, 181.

5 Lučić, 1986, 149, 151.



Dalmacije ili Dalmacija bile podijeljene na primorsku i kopnenu, s planinama Velikomi Malom Kapelom, Plješevicom i Dinarom po sredini"6 Me đutim , latinski izvorniksadržava sljedeću formulaciju: Dalmatias ergo, sive Dalmatiam in maritimam, et

mediterraneam divisamfuisse concludendum est, M ontibus Albio, Bebio, etArdio intermediis? D akle, u pitanju je današnje prevođenje pojma Ardio p ojm om »Dina-ra«, što u b iti jes t prihva tljivo, ali još uvijek nije odgovor na pitan je o tom e štoje sve ustvari Ardio za Strabona. U doba Carstva granica između Dalmacije iM akedo nije je na rijeci D rim u, što bi značilo da bi Ardij prije mogao biti D i-narsko gorje nego Dinara sama.8 Uz to, ostaje pitanje kada nestaje pojam»Ardij«, a nastaje »Dinara«.

Dinara kao predmet ekohistorijskog istraživanja

Ranon ovovjekovne karte Din aru nerijetko i ne bilježe. S druge strane, izgledada su rje đi prim jeri karata iz istog doba koje ne reg istriraju Velebit i to red ovi-to s više značenjskih i simboličkih implikacija, nerijetko i takvih koje danaspridajemo pojmu Dinarske planine. Velebit je i prostor u kojem se sustječerazličito antičko nazivlje, uključujući i pojam »Dalmacija«, nazivlje hrvatskih

srednjovjekovnih župa, ali i ranonovovjekovna »Morlakija«, Primorska kraji-na (Meergrenze), a redovito ga pokriva i hrvatsko im e u različitim izvođ enjim a.N išta se od toga na prvi pogled ne m ože reći za Din aru . Ipak, ispitat ćemo na j-prije nekoliko poznatih ranonovovjekovnih karata kao izvora za povijest Di-nare, dakako, nastojeći ne previđati njezin e kartografske kontekste.

Dinara na kartama 16. i 17. stoljeća

1. J O H A N N E S S A M B U C U S (15 72 )9

O d izvora rijeke Save u K ranjskoj prema Tršćanskom zaljevu, sj ed n e strane,te prema Kvarneru (Quarnero, olim Flanaticus sinus), s druge strane, i dalje, pre-ma jugoisto ku, sve do utoka Zrm an je u Jadransko mo re, proteže se planinski

6 Lučić, 1986, 249.

7 Lučić, 1986, 248.8 Lučić, 1986, 259.

9 Mi rko Marko v ić . Descriptio Croatiae. Zagreb, 1993, 74-75.



lanac koji, s izuzetkom Istre, obalu oštro dijeli od kontinentalne un utraš njo-sti. Sve su te planine istovremeno označene kao pošum ljene. Na ušću Z rm a-nje planinski lanac m ijenja svoj sm jer, krećući se od jugoistok a prem a sjevero-istoku, du ž toka rijeke U ne , čas s njezine desne, a čas s lijeve strane , sve do na -domak Save. Isti taj lanac u području Knina (Trema) susreće se s još jednim ,također iz pravca sjeverozapada, očito kapelsko-plješivičkim (plješevičkim,pliševičkim, itd.), a u pravcu jugoistoka nastavlja iznova usporedno s mor-skom obalom, sve do ruba karte. Za razliku od šumovitih planina u pravcusjeverozapad-jugoistok do ušća Zrmanje, planine dalje prema jugoistoku sugole. Nasuprot tome, one su u svojim podnožjima i podzemljima naglašenoizdašne u vodotokovima, naročito u kninskom području: sjeverno otječe

Una , a juž no Zrm anja, Krka, Cetina itd. K tome, upravo je u tom područjuplaninski masiv prikazan kao najprohodniji, tako da se čini da se jedin o s testrane ulazi s mo ra u u nutrašn jost Bosne na široka vrata. Planine inače nem a-ju svojih imen a je r su prikazane kao stilizirani, m anje ili više visoki, m an je iliviše gusti brežuljci, tako da se ništa ne može reći o tome što je za sastavljačakarte D inara, ali je njez ina simbolička geografija jasna . O na nije prve nstvenosimbol planinskog lanca koji oštro dijeli jadransko, sredozem no podn eblje odunutraš njosti, kao što je to Velebit, nego, nasuprot tom e, simbol vodono snog,

proh odn og po brđa od jadranske obale prema u nutrašnjosti Hrvatske i Bosne.S drug e strane, dinarski prostor je prikazan kao središnja točka više p laninskihlanaca m eđu kojima je najprepoznatljiviji onaj duž jadranske obale u sm jeruod sjeverozapada prem a jugoistoku.

2. J O H A N N B U S S E M A C H E R (1 59 2) 1 0

O dm ah treba reći d a je ova karta mn ogo vrednija kao izvor za povijest karto-grafskih predstava naselja i mjes ta te posebn o rijeka nego kao izvor za povijestpobrđa i planinskih lanaca.

Neupisana, a označena Z rman ja, Mrežnica (Mareschiutzaflu), U n a (Wan-

nafluui), Vrbas (Worwatzflu), potom Bossena flu, M ilna fluui i iznova u Da l-

mac iji Krka (Chercaflu) — sve te rijeke izviru unu tar razm jerno m alog kruga

koji siječe pravac određen mjestima Xuonigrat-Dinaric-Cetina. Upravo je Di-

naric na sredokraći v ećine izvorišta rijeka, ali je sm ješten prije u po dn ož ju

obližn jeg pob rđa, nego što bi i sam bio u p lanini. Pitanje je , a što je uop će Di-naric koji se javlja i na drugim kartama tog doba? D akle, suočeni sm o s još je d-

io Marković, 1993, 52-53 .



KARTA 2.: Johann Bussemacher (1592)

nim primjerom prepoznavanja ovoga planinskog prostora ponajprije kao vo-donosnog, s daljnjim podacima o razmjerno gustim ljudskim staništim a.1 1

11 Iako je na tem elju oskudn ih antičkih zapisa nerijetko nem oguće kartografirati, Strabonovi Dindari,koje se obično smješta na bosanskim padinama Dinare, m ogli bi biti u vezi s ovim topo nim om . Vidi:Aleksandar St ipčević , Iliri. Povijest, Život, kultura. Zagreb, 1991, 30.



KARTA 3.: P. Du Val (1663)

3 . P . D U V A L ( 1 6 6 3 ) 1 2

Politička podjela, osmanska osvajanja dijelova Dalm acije, Hrvatske i Slavonijesimbolički su rijetko jas no iskazani (np r. Esclavonie au Turc, Croatie au Turc,Dalmatie au Turc), tako daje to karta koja vrlo jasno prikazuje onu tromeđu

koja je postojala do B ečkog rata, a čiji je epicentar b io u velebitskom po dg orju ,

12 Marko vić, 1993, 121.



ovdje označenu kao Morlaquie. Nas najviše zanima to što su granice izmeđuTu rske Dalm acije i Tu rske Hrvatske, kao i Tu rske Dalm acije i Bosne, dakle idinarsko područje, prikazane kao neprekinuti planinski lanci. Gdje granice naovoj karti nisu planinski lanci, to su onda redovito rijeke, tako da Du Valamožemo smatrati važnim autorom u istraživanju povijesti prirodnih granica.Na karti se vrlo sugestivno vidi kako se na području Tina (Knina) i Dinaric,sjeveroistočno od Knina, u njegovoj neposrednoj blizini, sustječu i planinskilanci u sm jeru sjeverozapad-jugoistok te u sm jeru sjev er-jug, kao i izvorištaviše rijeka. Istovremeno , to je područje tada tromeđa Turs ke Hrvatske i Tu r-ske D almacije s Bosnom . D inare kao planine ne ma, ali je Dinaric, kao i Tina,simbol političkih, riječnih i planinskih razgraničenja. Kada znamo kolika je

težina Une i planinskog lanca u smjeru sjeverozapad-jugoistok od međuna-rodno utvrđenog Triplex Confinium 1699, onda nam se Du Val čini kao pro-rok, ali i kao autor koji prep ozn aje višeznačnost dinarskog pros tora u bilo ko -jem njegovu razgraničenju.

4. G I A C O M O C A N T E L L I D A V I G N O L L A ( 16 9 0) 1 3

Rekli bism o d a je da Vignolla o psjednu t planinskim reljefom istočne obale Ja-dranskog mora, ali i njezinim razvedenim otocima i vodotocima u unu-trašnjosti. Njegov a je Dalmacija prije svega zem lja u pod nož ju visokih planin-skih lanaca, zemlja otvorena prema moru, a zatvorena prema kontinentu.Granica pre ma Bosni je visoki, nep rekinuti planinski lanac Monti della Bossina,koji se prema jug u postupno spušta m anjim pobrđima na morsku obalu. Kninals Tina je u središtu tog dijela prostora, g dje se iznova sustječu brojni riječniizvori. U podnožju Monti della Bossina, sjeveroistočno od Stermikije točka kojumožemo smatrati anticipacijom Triplex Confiniuma. Dinare, dakle, niti ovdje

nem a, ali je njezina priča p ovijesno definitivno otvorena u svojoj višeznačno-sti.

13 H D A, KZ, B IX a 497/1.



KARTA 4.: Giacomo Cantelli da Vignolla (1690)



Dinara poslije Karlovačkog mira

Prekretnica u kartografiranju prostora T riplex Confinium a nastaje s Karlo-vačkim mirom 1699. godine, točnije s radom komisije zadužene utvrditi ioznačiti graničnu liniju. U kataloškoj studiji kolegice Mirele Slukan uvrštenoje m noš tvo pojed inosti s tim u vezi. Kartografsko djelo Mappageographico li-mitanea p rije lom no je i u istraživanjima povijesti Dina re, a naročito list SectioXXIVna kojemu nalazimo i Triplex Co nfin ium .1 4 Cijeli ovaj niz karata, kojise u bečkom Ratno m arhivu čuva u dva primjerka s velikom razlikom u kvali-teti izradbe, pravi je kartografski dragulj po o bilju i vrijedn osti obavijesti, pa to

vrijedi i za dinarski prostor. O vom je prilikom bitno naglasiti da je D inara i nanjoj jedan od vrhova kojima se razgraničuju osmanski i mletački posjedi, atako će biti i u slučaju dru gih kartografskih prikaza u 18. stoljeću.

Te k u drug oj polovici tog stoljeća, s kartografskom djelatnošću inž enjerij-skog kapetana F ranje Zavorovića (Francesca Zavorea), kartografiranje dalm a-tinske unutrašnjosti doseže standarde uobičajene u prikazivanju primorskognjezina dijela. To m e je jedan od prim jera i karta Fran je Zavorovića Topogra-

fia della Dalmazia Veneta,15 koja je već i tada, pa i kasnije, sve do kvalitativnih

pomaka u kartografiranju referentna za sve druge prikaze, koji nastaju i nahab sburškoj strani, izgleda čak i prije pada M letačke Rep ublike. T a karta, kao idruga karta istog kartografa, ovaj put u ha bsburškom izvođenju, Topographi-sche Carte von D almatien,16 jasn o predočuje što je Dinara stoljeće nakon pot-pisivanja Karlovačkog mira. Na ovoj je karti, inače, mnogo jasnije prikazanorazgraničenje izme đu Osm anskog Carstva i Mletačke R epublike, koje uglav-

14 MA P PA GE OGRA P HICO LIMITANEA / IN QUA / IMPERIORUM C A ES AR EI E T O T TO -MANNICI CONFINIA / IN AL M AE P AC IS CARLOVITZENSIS C O NG RE SSU D EC RE TA /E T A D U O BU S UTIUSQUE IMPERI COMMISSARIS INSTITUTA SOLENNI EXPEDITI-

ONE / PARTIM NATURALITER P ER MONTES FLUMINA ET FL UV IO LO S P AR TIM A RTI-FICIALITER ERECTIS SU O L O CO T ER RA E LAPIDUMVE CUMULIS / S TA BIL IT A A TQ U ESTATUTA / EXCEPTIS IIS QUE TRANSYLVANIAM VALACHIA ET MOLDAVIA DISTIN-GVUNT / IAM ANTEA N OTIS ET IN AN TIQ UO SU O STATU PERMANENTIBUS / G E-NERALI DELINEATIONE EXHIBENTUR / IN SUBSEQUENTIUM SECTIONUM MAPPISTOPOGRAPHICIS / QUIBUS HEIC LINEOLAE TRANSVERSALES INTERPOSITI NUMERIC OR RE SP ON DE NT M U LT O SPECIALISSIME REPRESENTANDA. Sectio XXIV PARSCONFINIUM/ CISDANUBIALIUM ULTIMA / NIMIRUM U SQVE AD / TRIPLEX CONFIN/IN CROATIA /ADJUNCTA SIMUL PARTE/ CONFINIUM TURCICO-VENETOR. Scala uniusHome. KA, KS, B DC c 634.

15 Topografia della Dalmazia Veneta / Per Pub/.../co commando in parte rectificata, e dedicata a Sua Ecc/ellen/Sig/no/r Girolamo Ascanio Giustinian K/.../rdi San Marco, e Savio grande del Consiglio dal Capn. Ing/enieu/rFrancesco Zavoreo. KA, KS, B IX a 453.

16 Topographische Carte von Dalmatien zum Theil rectificiert durch den venetianischen Ingenieur Hauptmann Z a-voreo, (1: 190.000). KA, KS, B IX a 452.



nom ide linijom vrhova, uz iznimku Thal Tischkovacz i Stermicza, pa se pen jeuz brijeg do ruševine Schlos, ide dalje na vrhove Bossansky Hert, Lossevdol, Mo.Hercovacz, Verhia Do, Dinara, spušta se u Unište te diže na B . Gniat, Kovachevi-

cha Gora, Bulina Bunava, Maglai itd, tj. o no dakle slijedi hrp te planinskog lanca.T om e je prim jer i Portnerova karta Plan von Dalmatien, napravljena pre -

ma Zavorovićevom origin alu. 1 7 Karta ide do Stagno, a izvedena je u četiri dije-la. Dru gi dio sadržava i Der neiie acquisitions Antheil vermög Sistover Contract,što znači daje nastala između 1791. i 1797.

Karta uključuje vrlo jasan prikaz Alte türkische Grenze, kao i nove granice tejezičak z em lje na Cerni Potok koji razdvaja mletačku stranu od habsburške doTriplex Confinium nedaleko Ursprung der Zermagna. Isto je tako toponimsk i

vrlo lijep prikaz kraja u smjeru S-J od Xegar do Lago di Vrana i od Ervaza doTrau. I ovdje je B Dinara jed no b rdo u nizu: Cerova Glaviza kod Crnih Potoka... Bosabschert... B Herzovaz... Varhiadol... B Dinara ... Fart Glavaz... B Ghnat...u skupini MJanczevo, Chiatorina, Covachevichia Gora, B Terstanovacz, B Maglai,Vel. Vranovaz itd. Međutim, i ovako »reducirana«, Dinara nužno izaziva po-zornost. Na njezinim jugozapadnim, inače ogoljenim padinama, prema Var-hiadoluje šum a, kao i na juž nijim a te jugo s točnima dvije, gdje je i Fort Glavazte selo Glavaz, koje je na putu, sjeverno prema Onista, odnosno, prema Bosni,

a juž no prema Vrtio Cettina, gdje je upravo nevjerojatan broj crkava (Vrillo Cet-tina,Jerebice, Čitluk, Cotlussa, Chievo itd.). Da lje, sve do pod ručja CovachevichiaGore, nema šuma. Jug oisto čno o d D inare izvire Krka iz dva izvora te s CascotaTopolie, pored sela Capitulo, s desne, i je dn e pritoke nešto niže, s lijeve strane,obilazi Kn in, d ijeleći ga od B. Cavalo, s crkvom u selu Podcogn. D akle, ne samodaje na ovoj karti dinarsko područje označeno kao izvorište Cetine i Krke,nego je i sociokulturni pejzaž, istaknut prije svega brojnim crkvama, prepo z-natljiv u svom e okolišu. (Inače, cijelu kartu valjalo bi najpažljivije usporediti

sa Zavoreovom jer se mogu vidjeti improvizacije u k opiranju. Do duše , pitanjeje je li autor koristio i druge izvore različitih naravi )U istom je smislu zanimljiva i Zavorovićeva Topographische Carte von

Dalmatien .18 N a njoj je detaljno iskazano razgraničenje između Osm ansko gCarstva i Mletačke Republike koje uglavnom ide linijom vrhova uz iznimk u

17 PLAN VON DALMATIEN Mastaab von 20 Italienischen Milien oder 5 teutschen Meilen oder 10,000 Klaf-ter (1:190.000) Franz Bar. Portner Ingenieur Capitainfecit. (Kasnije je dopisano goticom: nach den Originaldes Hauptman C. Zavoreo ex . Venet. Officier, te istim rukopisom: v Martonitz Hauptman in k.k. GenieCorps). KA, KS, B DC a 453-1.

18 Topographische Carte von Dalmatien zum Theil rectificiert durch den venetianischen Ingenieur Hauptmann Z a-voreo. Italienische Meilen, wofon 60 auf einen Grad. Deutsche Meilen wofon 15 auf einem Grad. (1:190.000).KA, KS, B IX a 452.



Thal Tischkovacz i Stermicza, pa se penje uz brijeg do ruševine Schlos, ide daljena vrhove Bossansky Hert, Lossevdol, Mo. Hercovacz, Verhia Do, Dinara spušta seu Unište te diže na B. Gniat, Kovachevicha Gora, Bulina Bunava, Maglai itd, tj.ono dakle slijedi hrpte planinskog lanca. Za razliku od Portnera, Zavoreo jemnogo suzdržaniji prema Dinari.

N i francuske vlasti u D almac iji, koje se, inače, silno zanim aju za svapob rđa na bosan skoj granici, kao i za prijelaze preko n jih, ne prida ju bilo kak-vo poseb no kartografsko značenje Dinari. Tako čuvena Carte militaire et m a-rine de la Dalmatie iz 1806. god in e,1 9 koja se sastoji iz 45 sekcija, a uk lju čuje iBo ku, na sekciji 8. prikazuje i Dina ru. Vrlo lijepo se razaznaje, zbog plastično-sti prikaza reljefa, važnost T rom eđ e sa strategijskog stajališta. S je d n e strane,

Zrmanja dijeli dva planinska masiva, velebitski i recimo, dinarski. Na njoj suselo Zermagne, ne što iznad rijeke, kao i Zuonigrad, a na samoj granici Privie. D otog sela put iz pravca Gospića ide uglavnom uspore dno sa Zr m an jom , a od togsela se odvaja, idući preko Pagine, podnožjem Debeloberdo M. na Knin. O d Pri-vie granica ide sjeveroistočno prem a selu Bender i M. Kitta, a odatle p laninskimhrptom na Vieux Triplex Confinium na Cognska Glava M, odakle skreće premasjeverozapadu na Fondement d}Ancien Quartier de Cavallerie i dalje nastavlja p re-ma Cerova Glavizza, dok je ispod nje Sternizza. I na ovoj je karti Dinara samo

jed an od vrhova u lancu koji čini granicu izmeđ u Dalmac ije i Bosne. Iz njezi-na masiva izviru i Kerchich T. i Ce tina (Vrillo), iznad kojega je Fort, koji nadzireprijelaz prema Bosni. Zanimljivi su detalji: Dragovich Couvent je u izduženuplaninskom polu kruž nom »loncu«, u dubini kojeg teče potok, uvirući u Ce ti-nu. Inače, na Cetini je plodna zemlja, na uzvisinama iznad nje su manje iliveće šumske površine i »krpe« plodne zemlje, a nakon toga počinje planina.Na planinama ima također mjestimično označenih »krpica« plodne zemlje.

19 CARTE MILITAIRE E T M ARIN E D E L A D AL MAT IE C OM PR EN AN T LA D A LM ATIEEX-VENITIENNE E T L A RE PU BL IQ UE D E RA GU SE L ES B OU CH ES D E C A TT AR O E T

LE S ISLES ADJACENTES. RECONNAISSANCE MILITAIRE EXECUTEE EN 1806 PAR LESINGENIEURS GEOGRAPHES FRANÇAIS ET ITALIENS. Tableau d'Assemblage de la Carte de laDalmatie IA l'Echelle du 1/500000 du Terrain. Itinéraire. Les Distances sont exprimees en Milles (1:80.000).KA, KS, B IX a 454.



Pomak prema narativnim izvorima:Dinara u prosvjetiteljsko-ranoromanticarskoj inspiraciji

(Alberto Fortis i Ivan Lovric)

Za Alberta Fortisa i Ivana Lovrića, pored svih međusobnih razlika, ljude pro-svjetiteljske erudicije i ranoromantičarske inspiracije, Dinara je simbol tajniprirode, prepoznatljivih, a u korijenu nedohvatljivih, asocijacija koje dalekoprelaze granice knjiškog u smislu znanstvenosti, postajući simbol posljednje -ga ljudskog utočišta pred sm rtno m opasnošću, ali istovremeno razlogom stal-nom strahu od njezinih ćudljivosti itd.

Fortis, op sjedn ut po treb om prirodoslovca 18. stoljeća da sve objasni i ra-zumije, na svojim dalmatinskim putovanjima posebnu pažnju ukazuje rijeciKrki pa je d n u od sv ojih rasprava, inače posvećenu profesoru prirodopisa naSveučilištu u P adovi An ton iju Vallisnieriju, i naslovljuje »O toku rijeke Krkeili Titiusa u starih pisaca«:20

Jedna od rijeka što sam ih najrevnije slijedio jest Titius u starih pisaca, a danas jetamošnji narod zove Krka (Kerka ili Karka); ona je u rimsko doba, kako znate, bilagranica koja je dijelila Liburniju od Dalmacije. Njezini su izvori obilježeni na kartama

mnogo dublje nego što uistinu jesu. I najtočniji horografi Dalmacije pobrkali su koritKrke s jednim potokom što se s visoka u nju ruši i dovodi slučajne vode s osrednje prote-gnuta niza krševitih bregova, poznatog među stanovništvom pod imenom Hrsovac. Pri-jevoj Hrsovca spaja podnožje planine Dinare s podnožjem Gnjata i razdjeljuje polja štoih plače Cetina, a to je Tilurus u geografa, od prostranih dolina što ih natapa Titius.Ovoj rijeci nisu potrebni pritoci da bi dostojanstveno tekla; lijepa je i oblikovana nepo-sredno kraj spilje iz koje izbija.21 Op isujući dalje svoje nastojanje da zajedn o sasvojim suputnikom Jacobom Herveyjem u ladvi (vrsti čuna izdubljena u de-blu) što dub lje prodre u un utrašn jost pećine iz koje s velikim obiljem vode iz-vire Krka, na kraju kaže: Morali smo uzastopno uzmicati; ali u zaštićenoj ladvijamačno bismo bili dalje prodrli i možda uzmogli prošetati po podzemnim riječnim oba-lama. Valja se sjetiti da topoljska brda pripadaju istom vapnenasto-mramornom lanckao ijarebička iz kojih izlazi u suprotnom smjeru Cetina.22

Dak le, inače skep tični F ortis, ne bi se čudio da Krka i Cetina izviru iz istihpodz em nih dinarskih voda T o će ponoviti kada počne raspravljati o toku rije-ke Cetine: Obilje vode što istječe iz tih jezera i drugih, manje uglednih izvora, te tvori

20 Alberto Fo rtis . Put po Dalmaciji. Zagreb, 1984, 70-85.21 Fortis, 1984, 70.

22 Fortis, 1984, 70.



rijeku Cetinu, činjenica da ona sva izvire iz brda koje je mnogo manje od onih koja suobično izvorišta velikih rijeka, spomen na mramore pješčenjake koji pokrivaju vrhovilirskih planina, navedoše nas na smionu tvrdnju da pravi izvori Cetine nisu ovi pokrajkojih smo bili nego da su oni samo ogranci neke podzemne rijeke kojoj su drevno korito pradavnim stoljećima bile neprekidne visoravni što su nakon duga niza prelamanja po-stale vrhovi planina. Došavši neposredno nakon posjeta okolici Belluna, a posebno onimmjestima gdje nabori planina često prekidaju tokove rijeka, milord Harvey prepoznadočite tragove urušavanja na kosama Kozjaka, Gnjata i Dinare koji jasno pokazuju da jeuzrok prekidu njihovih slojeva bio veliki iznenadni prolom, pa možda i niz proloma.Ova razumna i dobro potkrijepljena pretpostavka navela nas je da zađemo u spilje štovijugaju nutrinom brda između dvaju opisanih jezera.23

Vrhunac takvog raspoloženja iskazuje i Fortisova geološka imaginacija,kojom Dinara, kao i susjedne joj planine, dobivaju svoje pradavno obličje:Izašavši iz spilja veoma zadovoljan što sam u njih ušao, kako prvi, tako i drugi put, nemogoh se suzdržati da ne bacim pogled na visoke planine što obrubljuju sadašnji tok Cetine, a njihoveje vrhove bez sumnje presijecala neka rijeka u pradavnim stoljećima i to posvoj vjerojatnosti ova ista što dijelom ispod zemlje, a dijelom na otvorenu teče novim ptem prema moru ostavljajući zauvijek napuštena prostrana ležišta nataložena kamenjameđu kojim je u slobodnom lutanju probijala svoja privremena korita nošena hirom vre-

mena koja su toliko daleko iza nas 2 4 U takvim trenucima između prosvjeti-teljskog racionalizma i pučke priče jedva da ima ikakve razlike. Ivan Lovrić,Fortisov kritičar, koji je u knjizi istovrem eno pu n blagonaklonih sudova osvojim zemljacima, Morlacima, tim »dobrim divljacima« te njihovim praz-novjericama i neznanjim a, odjed nom priču straca-M orlaka doživljava kao ar-gument za Fortisovu maštovitu geološku hipotezu, koju očigledno doživljavakao svoju vlastitu: Pripovijedao mije neki starac iz sela Jarebice, da su neki njegovidokoni prijatelji u zoru duga ljetnoga dana uvrtjeli sebi u glavu, da če lutati po svim dij

lovima spilje i da su istom podveče izašli iz nje. Oni su pričali, kako m e e uvjeravao sta-rac, da su prešli podzemnu rijeku kao preko nekakva mosta i da su putem naišli na dvvrlo velika okrugla jezera, i tvrdili su, da su stigli sve do rijeke ili potoka Krčiča, koji ire mnogo milja iznad Krke, s kojom se sjedinjuje poslije vodopada kod Topolja 2 5

23 Fortis, 1984, 188-18 9.

24 Fortis, 1984, 192.

25 Lovrić, 1948, 18.



ustvrdit će — ono je upravo zbog podvodnosti razlogom čestim poplavama,ali i ljudski pogubnim učincima močvarnog krajolika:

7°. Il est reconnu que dans les pays de Montagnes; ce Sont les Vallées qu}on cultivpuisque c'est là que se trouvent les terreins les plus ertiles; Il est certain aussi que les t

y Sont plus Sujèttes que les autres aux innondations causées par les rivieres. C'est ce qu

arrive en Dalmatie; une belle partie, ( 120) La meilleure même de la Vallée de Kerka

près de Knin, un partie de celle de la Cettina près de Sign et présque toute la Vallée d

basse Narenta près D'opus, Sont éxposées à ces dégâts aquatiques, il en résulte une agg

mération croupissante qui remplit Souvent l'air d'éxhalaisons mortißres.2S U njega se ukontra punk tu »duhu vremena«, javlja jed na druga, opora zbilja Podinarja,koja svojim ug ođajem nije daleko od Strabonove priče o Ardijejcima koji izu-miru potisnuti s mora u te iste krajolike.

Antropogeografsko otkriće Dinare kao ekosistema iBraudelova »paradigma«

Rani novi vijekje više svojim iskustvom i njegov im literarnim artikulacijama,dijelom nastalima i u komunikaciji s antičkom baštinom, očigledno svjesnijiDinare kao ekosistema nego što je to na prvi pogled vidljivo na suvre me nimkartama. Međutim, čitanje ranonovovjekovnih karata u literarno-kulturnimkontekstima otkriva i njih kao nezaobilazne izvore i za povijest Dinare i kaoplaninsko g vrha i kao planine i kao planinskog go rja te, na kraju, kao ekosiste-ma , koji kon ačno, k rajem 19. i početkom 20. stoljeća, otkriva srednjoev ropskaantropogeografija, čiji je najpoznatiji zastupnik nesu m njivo Jovan Cvijić: Di-narski se karst deli na oblast Planine, na Primorje (jadranska obala) i Zagoru, koja j

umetnuta između ove dve. Oblast Planine (po narodnoj terminologiji Površ ili Brda)obuhvata najviše dinarske površi, između uzdužne linije koja na Istoku graniči dinar-sku oblast i planinskih primorskih grebena koji u glavnome čine granicu između Dal-macije i Bosne; ovde se mogu uvrstiti i karsni grebeni Ćićarija na severnom delu IstreSastavljena je od niza površi, koje se jedna iznad druge izdižu počevši od 850 pa do2000 m. visine.29

28 Poznato je da se u planinskim zemljama kultiviraju doline jer se tamo nalaze najplodnija područja; poznato jetakođer da j e tu zemlja vlažnija nego drugdje zbog plaHjenja stoga uzrokuju rijeke. Tako su u Dalmaciji velik

( 120), čak najbolji dio doline Krke blizu Knina, dio doline Cetine blizu Sinja i skoro sva dolina u donjem tokuNeretve blizu Dopusa izložene štetama što ih nanosi voda, što rezultira sve većim gomilanjem ustajale vode kojazagađuje zrak smrdljivim isparavanjem. KA, KS, K VII i 26, 121.

29 Jovan Cvijić. Balkansko poluostrvo. Beograd, 1987, 78.



Ili: Planine su, dakle, osim najviših vrhova, zelena zona dinarske oblasti, protivnoogoličenoj zoni Zagore i Humine, stenovitoj i sprljenoj, i protivno dalmatinskom pri-morju. Planine su pokrivene prostranim listopadnim šumama i omarima od četinara,

naročito do visine oko 1600-1700 m. Kranjski karstje jedna od najšumovitijih oblasti.Iznad gore pomenutih šuma prostiru se pašnjaci i alpiske livade, po kojima su katuni,koji se u glavnom nalaze na gornjoj granici šuma. Oko katuna se vide mala ražana pol-ja, zatim njive sa heljdom i krompirom, katkad i mali vrtovi. Pravih njiva sa cerealijamaima na dnu polja i uvala; u Crnoj Gori pa i u Hercegovini dno svake vrtače je gotovouvek obrađeno. Ali zemljoradnički proizvodi nisu dovoljni da ishrane dinarsko stanovništvo. Ono prodaje stoku i stočne proizvode da bi kupilo žito, naročito kukuruz, i to poglavito u Metohiji, moravskim i panonskim oblastima. Zato se ujesen sreču dugi kara-

vani konja na putevima koji se penju iz ovih oblasti prema dinarskoj, i nose u velikimvrećama kukuruz i pšenicu.30 Ovom prilikom ne zanimaju nas »etnokaraktero-loške«, »rasne« implikacije Cvijićevih istraživanja, kojima je velik dio njego-vih, nes um njivo vrlo kreativnih spoznaja, upravo tragično instrumentaliziranu političko-ideologijskom smislu, dakako, ne samo s njegovim doprinosima .(U osta lom , ispod D inare je rođe n i Ivan Meštrović, čiji je dop rinos m istifika-cijama na teme »dinarske rase« u svakom slučaju usporediv sa Cvijićevim.)Više nas zanima tema sredozemne planine kao ekosistema na sredozem-no-kontinentalnim razmeđima.

S tem om sredoz em nih planina povijest Sredozemlja u sada već klasičnomBraudelovu djelu o Sredozemlju i sredozemnom svijetu u doba Filipa II.izvršena je jed na od najvećih »revolucija« u m od ern oj historiografiji. Jedno jeod njegovih poglavlja naslovljeno »Najprije dolaze planine« (»Mountainscome first«): All around the sea the mountains are present, except at a few points of tri-

fling significance —...(...)/Let it be said that these are high, wide, never-ending mountains: the Alps, the Pyrenees, the Apennines, the Dinaric Alps, the Caucasus, the Anato-lian mountains, the mountains of Lebanon, the Atlas, and the Spanish Cordillera. / So

the Mediterranean means more than landscapes of vines and olive trees and urbanizvillages; these are merely the fringe. Close by, looming above them, are the dense hilands, the mountain world w ith its fastness, its isolated houses and hamlets, its vertinorths'. Here we are far rom the Mediterranean where orange trees blossom?1 Sto sustvari, sredo zem ne planine u nov ovjekovnoj perspektivi također je pred m et

30 Cvijić, 1987, 79.

31 Cijelo obalno područje, osim nekoliko manje važnih mjesta, okruženo je planinama (...)/ Treba reći da su to viso-ke, široke, nepregledne planine: Alpe, Pirineji, Apenini, Dinarsko gorje, Kavkaz, Anatolijsko gorje, Libanonskogorje, Atlas i Kordiljeri u Španjolskoj. / Prema tome Mediteran znači više od prividno idilične slike koju pružaj

pejzaži s vinogradima, maslinama i urbaniziranim selima. U njihovoj neposrednoj blizinu izdižu se brdoviti pred-jeli, planinski svijet sa svojom nepristupačnošču, izoliranim kućama, zaselcima i okomitim vrhovima. T o je posvedrugačija slika od Mediterana s rascvalim stablima naranči. Fernand Braudel . The Mediterranean and the Me-diterranean World in the Age of Philip II. Harper-Collins. London, 1992, 4.



»Comcriptio terrenorum et hominum beeder

Protostatistički cenzus u povjesnicarevoj radionici:o pristupu i kontekstima

U nas se jo š u vijek rijetko događa da neki važan historiografski izvor bude ob -javljen u obliku knjige i CD-ROM-a i to suradnjom skupine povjesni-čara-članova m eđu nar odn og a istraživačkog projekta i nakladnika. Sada je toslučaj s dje lom Popis Like i Krbave 1712. godine — popiso m ljudi i dobara tegodine u ove dv ije pok rajine — gradačkoga sveučilišnog profesora Karla K ase-ra te njegovih suradnika dr. sc. Joha nne sa G randitsa i dr. sc. Siegfrieda G ru be -ra .2 Ponajprije, zašto bi taj izvor bio toliko važan da zavređuje biti objeloda-njen na ovaj način?3

1 Ov aj tekst s ma njim izmjenam a bit će objavljen kao pogovor u Karl Käser — Hannes Grandits —Siegfried Gruber. Popis Like i Krbave 1712. godine. Obitelj, zemljišni posjed i etničnost u jugozapadnojHrvatskoj. SKD Prosvjeta. Zagreb, 2003.

Inače, sam izvor je transkribiran i obrađen u SPSS -u u okviru me đuna rodno g istraživačkog projekta»Triplex Confiniu m« i to od strane gradačkih kolega (prof. d r. sc. Karl Käser, dr. sc. Hannes Gran-dits, d r. sc. Siegfried Gruber i ostali). Sa zagrebačke strane t om e su najviše doprinijele mr . sc. NatašaStefanec, mr. sc. Sanja Lazanin te dr. sc. Mirela Altić Slukan uz suradnju potpisanog voditeljaProjekta i suurednika knjige, zajedno s Č edom irom Višnj ićem iz SKD »Prosvjete«. Č itav projektn itim kolegi Višnjiću duguje zahvalnost za iskazanu spremnost objaviti ovako zahtjevan rukopis na unas optimalan način. Naročito će CD-ROM istog naslova omogućiti mnogostruko uvećano ko-rištenje obavijesti, uključujući pretraživanja baze podataka stvorene iz popisnih sadržaja.

2 Oprav dano se mož e reći da nije najprimjerenije izraz terrenorum prevoditi s izrazom 'dobara'. Najbližebi istini u ovom slučaju bilo bi napisati 'posjed a', ali bi i taj poja m iziskivao pojašnjenja. Pojam 'dobro'je toliko 'neutralan' da ne bi morao izazivati nesporazume . U ostalom, zato se u podnaslovu i nalazi iz-vorni naziv.

3 Prosto r nam ne dopu šta ulaziti u vrlo složenu problem atiku povijesti popisa stanovništva i katastara uhrvatskom prostoru ranoga novog vijeka. Jedan je od 'klasičnih' uvoda: Alfred Sauvy. La population.Sa mesure, ses mouvements, ses lois. Paris, 1992. Iako ovaj popis nije katastar u strogom smislu, iznimn o jevažan za povijest katastara u nas. Otuda i sljedeća sugestija. Za povijest katastara u upravnom, doku-

1712. GODINE:

graffschafften Lica und Cotïxwki« (1712



T o nije jedin i — a nije niti prvi — popis ljudi i dobara u dijelu hrvatskogprostora poslije Bečkog rata (1683-1699) u kojem je s tim ratom prestalaosmanska vlast. S tim u vezi, historijsko-demografski je najviše učinjeno naslavonske teme i prije i poslije Bečkog rata.4

me ntarn om , fiskalnom, pravnom i tehničkom po gledu, vidjeti 'case-study': Stéphane Lavigne. Lecadastre de la France. Paris, 1996. U slučaju Popisa (ljudi i dobara) Like i Krbave 1712. godine u srednjoe-vropskom kontekstu korisne mogu biti obavijesti iz jednoga od najb oljih uvoda u studij povijesti ra-noga novog vijeka: Ernst Opgenoorth . Einführung in das Studium der neueren Geschichte. FerdinandSchöning U T B Wissenschaft. 1997. U jugoistočnoevropskom kontekstu u istom bih smislu prep o-ručio: Suraiya Faroqhi. Approaching Ottoman History. A n Introduction to the Sources. Cambridge Univer-sity Press. C am bridg e, 1999. Velika je šteta što n e postoji knjiga koja bi na isti način olakšavala p ristuppovijesti Mletačke Republike u ranom novom vijeku. Uvijek se treba vraćati, po mome skromnommišljenju, Fernandu Braudelu. U ovom slučaju vidjeti: Fernand Braudel. Strukture svakidašnjice. Ma-

terijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII. stoljeća. Zagreb, 1992, 19-100. Na kraju,kada je o katastarskim vidovima ovog popisa riječ, vrijedi upozoriti na nedavno objavljeni godišnjakkoji sadržava cijeli niz radova u vezi sa situacijama 18. stoljeća, koji bi i u nas m ogao biti vrlo poticajan.Imajući na um u njegovu važnost, dat ću na ovom mjestu iscrpniju obavijest o njegovu sadržaju: Kata-ster und moderner Staat in Italien, Spanien und Frankreich (18. Jh.) / Cadastre and Modern State in Italy, Spaiand France ( 18th c.) / Cadastre et Etat moderne en Italie, Espagne et France (18e s.). Jahrbuch für europäischeVerwaltungsgeschichte 13/2001. Sadržaj zbornika: Antonella Al imento . Between Distributive Justi-ce and Econom ic Developm ent; the Fight for the Creation of General Cadastres in the 18th Cen tury(str. 1-27); Luca Mannori . »Aestima sive Cadastra«; Land Register and Legal Thought in Ro-man-Law Europe (14th-18th Centuries) (str. 29-53); Carlo Capra - Giancarlo Galli . The18th -Ce ntury Land Register in the State of Milan (str. 55-81); Alfredo Viggiano, Estimates and Ca-dastres in the 18th -Ce ntury Venetian State (str. 83-100); Alessandra Cont in i - Francesco M artelli .Land Register, Taxation System and Political Conflict in 18th -Cen tury Tuscany (str. 101-119); Ste-

fano Tabacch i . Land Registers and Cadastral Policy in the Papal State (17th-18th Century) (str.121-143); Alessandra Bulgarelli Lukacs. Genesis of the Cadastre in the Kingdom of Naples in theEarly 18th Century (str. 145-166); Concepciön Camarero Bul lön. The Cadastre of the Crow n ofCastile in the Mid-18th Century (str. 167-191); Pilar Garcia Trobat. A Forgotten Result of theSpanish W ar of Succession; the Cadastre and its Fiscal Effects on the Cro wn of Aragon (str.193-216); M ireille Touzery . Between »taille réelle« and »taille personnelle«; the French Monarchyand the Cadastre in the 18 th Century (str.217-246); Alain Blanchard. The Cadastre in Limousin inthe Ce ntury of the Enlightenment; an Unfinished Experiment (str . 247-262); Antoine-M arie Gra-ziani . T he Corsican »Plan Terrier«, 1770-1795 (str. 263-284); Claude d e Moreau de G erbehaye,Th e Realisation of the Luxem bourg Cadastre, its Aims and Consequenc es (17 th-18th Cen tury) (str.285-315); Toomas A n e p a i o - Marju Luts. Estonian Administrative H istoriography (str. 319-343 );Christof Distrer, »Storia, Amministrazione, Costituzione«; a Periodical's Portrait (str. 345-357). UHrvatskoj se poviješću katastra ponajviše bavi dr. sc. Mirela Sukan Altić.

4 N e zaboravljajući rane doprinose Tadije Smičiklasa i Radoslava Lopašića, daleko najviše učinio jeIve Mažuran . Vidi npr. Popis zapadne i srednje Slavonije. Osijek, 1966; Popis naselja i stanovništva u Sla-voniji 1698. Osijek, 1988; Izvještaj Carajfine komisije o uređenju Slavonije i Srijema nakon osmanske vladavine1698. i 1702. godine. Osijek, 1989. Kada se ima na u m u sve što je u nov ije vrijeme u činjeno na tem e izpovijesti Slavonije i Srijema u osmansk o doba, prije svega sustavnim istraživanjima Ne nad a Mo ačani-na — uključujući i objavljivanje izvora — uopće nije teško zamisliti što bi se sve moglo učinitidaljnjim inovativnim pomacima u shvaćanju predmeta, pristupa i metoda istraživanja rasterećenim'fatalizama' periodizacija s imperijalnim konotacijama. Vidi: Nen ad Moačanin . Slavonija i Srijem urazdoblju osmanske vladavine. Slavonski Brod, 2001. Dodao bih još n ešto na ovom mje stu. Kada bi istotako neum orni Stjepan Pavičić mogao raditi na drugom izdanju svoje monografije (Stjepan Pavičić.Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji. Zagreb, 1953), bila bi to nesumnjivo mnogosadržajnija i pouzdan ija knjiga.

Za razliku od Slavonije pod osmanskom vlašću i u desetljećima nakon njezina sloma, čitav prostor odSave do Jadranskog m ora — koji je isto tako do Bečkog rata znatnim dijelom bio u O sma nskom Car-stvu — m no go je slabije istražen, naročito od 1683. do 1699. godine . Lika i Krbava su donekle izn im -ka, ponajviše zahva ljujući istraživanjima nažalost pok ojnog M ehm eda Spahe i u novije vrijeme po je-



Ipak, suglasit ću se s Karlom Kaserom daje »Conscriptio terrenorum etho m inu m beeder graffschafften Lica vnd Corbavia« (1712) rijetko izdašnovrelo s početka 18. stoljeća u čitavoj Jugoistočnoj Europi za ona povijesna

istraživanja kojima su najveći izazov istovremeno historijsko-demografska,socioekonomska i historijsko-antropologijska problematika.5

Izvor će biti jed na ko poticajan i sljedbenicim a tradicionalnije i inovativni-je usm jeren ih škola povijesnog mišljenja. Njegova je draž ponajviše u tom ešto nam nudi mnoštvo obavijesti do kojih u slučaju brojnih drugih pred- iliprotostatističkih izvora uopće ne bi bilo moguće doći. 6

U na jbo ljem slučaju bilo bi nu žn o uložiti silne dodatne istraživačke nap o-re — krećući od pretpostavki i konstruirajući teorijske modele — da bi se na

temelju tako stvorenih uporišta s manje ili više sigurnosti moglo nastaviti ra-diti s obavijestima različitih provenijencija.7

Korištenjem »Conscriptio« iz 1712. godine moguće je stvoriti vrlo zornupredodžbu o ljudima u Lici i Krbavi tog doba te naročito o ličkom i krbav-skom okolišu.8 O m ušk om se dijelu tog žiteljstva, sve do razine pe rsonalizaci-

dinačnim doprinosima Snježane Buzov . M eđu tim, nijedan popis nastao poslije Bečkog rata nije ob-javljen slično slavonskima.

5 Kao što to nerijetko biva u arhivskim istraživanjima, Karl Käser ga je neočekivano pronašao. Mnoštvodragocjene vojnokrajiške arhivske grade je nestalo, posebno kada je riječ o mnog obrojn im vojnok ra-

jiškim popisima, birokratskim škartiranjem u prvoj polovici 19. stoljeća. »Conscriptio« je najvjerojat-nije slučajno pošteđen i sačuvan time sto je ostao u G razu, gdje je i izvorno bio po hranje n, a nije bioprenesen u Beč — što se inače trebalo dogoditi — s pravom pretpostavlja Kaser. (Kao i brojna drugaarhivska građa unutrašnjoaustrijskih središnjih vlasti, bio je određen za prijenos iz Graza u Beč godi-ne 1846. godine — tzv. »Meiller-Akten«). N jegova je današnja signatura 1712-X -268 u zbirci M iscel-lanea fonda U nutrašnjoa ustrijske dvorske komore u Zem aljskom arhivu u Grazu. U Grazu sačuvanipopis obuhvaća oko 2.000 folija bez num eracije.Vrlo važni spisi s ovim pop isom u vezi nalaze se i u Hrvatskom državnom arhivu (dalje: HD A) u Z a-grebu u zbirci Spisi Like i Krbave (dalje: SLK), kut. 4 te u bečkom Ra tnom arhivu (IOHK R/Croatica,1713-V-35; IÖHKR/Croatica, 1714-IV-21: naputci, završni izvještaj, naknadni popis Smiljana iBrušana). Fotokopije navedene bečke građe također su dostupne u HD A u Zagrebu . Zahvaljujući lju-baznoj susretljivosti i od obren ju prof. dr. sc. Josipa Kolanovića, ravnatelja HDA te gospođe prof.Mirjane H u r e m iz istog Arhiva, N aputci i Izvještaj te nakna dni popis Sm iljana i Brušana su kao izvo-ri pripremljeni za »Prosvjedno« izdanje. Prijepise je napravila mr. sc. Sanja Lazanin.

6 Problem ima istraživanja demografskih prom jena u Hrvatskoj u 'statističkom' razdoblju najviše se unas bavio Jakov Gelo. Vidi: Jakov Gelo. Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981. godine. Za-greb, 1987.

7 Takav rad, inače, nikako ne treba podcjenjivati. Već i mukotrpno prikupljanje obavijesti iz najrazličiti-jih izvora, poduzeto sa ciljem da se »stvori mozaik«, uvijek će biti dragocjeno svakom ozbiljnomistraživaču, neov isno o to m e koliko prihvaća ili ne prihvaća piščeve pretpostavke i/ili tvrdnje. Ni tko seni danas ne m ože baviti historijskom dem ografijom Like i Krbave u novom vijeku ako ne posegne zanekim od tih djela. Kaser naročito koristi dva me đu njima: Aleksa Ivić. Migracije Srba u Hrvatsku tokom16, 17, 18. stoljeća. Subotica, 1926; Stjepan Pavičić. Seobe i naselja u Lici. Zagreb, 1962. = Zbornik zanarodni život i običaje 41.

8 Kada je riječ o ličko-krbavskom okolišu, mn ogo je više učinjeno nego što bi to neupućeniji mogli po-misliti. Inače, čitav prostor izme đu Pokuplja i Pounja te od Posavine do H rvatskog Primo rja pred metje još uvijek vrlo poticajne monografije André Bianca (La Croatie occidentale. Étude de géographie humai-ne . Paris, 1957.), koja će usk oro biti tiskana i u prijevod u na naš jezik . Prob lem ima povijesti okoliša,



je, može štošta pouzdano istraživački kazati, naročito s istovremenim ko-rištenjem drugih raspoloživih doku m entarnih obavijesti. To nije slučaj nave-denih slavonskih popisa. Žene, doduše, nisu poimenično popisane te su sve-

den e sko ro isključivo na brojke. Ipak, raspoložive su obavijesti i o njim a m no -go bogatije nego što je to redovito slučaj s drugim sličnim izvorima iz istogvremena.

Č ini se najvažnijim uočiti d a j e n erijetko m oguće bolje se obavijestiti oposjedima nego o ljudima koji ih koriste. Najve ćim su to dijelom očiglednobili zadružn i posjedi, neovisno o tom e što je popis redovito identificirao samokućnog starješinu. Popis nam daje opis pojedinačnih posjeda, s obiljem topo -grafskog nazivlja, kao i podatke o veličini njegov ih dijelova. I s tog je stajališta

ovaj popis bolji od istovrem enih slavonskih.9

Iako u nje m u nem a obavijesti o šuma ma i pašnjacima, sve ono što sadržidovoljno je za mno govrsne stručne rekonstrukcije. Ukratko, k orištenjem raz-ličitih drugih dostupnih izvora, cijela bi ranonovovjekovna povijest Like iKrbave mogla postati drugačija nego što je sada, a po razini historiografskeistraženosti taj bi prostor mog ao prijeći sa svoje sadašnje — u biti ma rginalne— pozicije u H rvatskoj na je dn u od središnjih.

Sigurn o je da bi ovaj popis imao donekle drugačiju 'specifičnu tež inu ' dase za Bečkog rata (1683-1699) žiteljstvo Like i Krbave nije silno izmijenilo.O vu formulaciju treba prihvatiti uv jetno . Kada se danas pažljivo srav njuje sveraspoložive obavijesti iz recentne literature, uključujući i objavljene izvore,nem ogu će je ne uo čiti velike razlike u interpretacijama demografske 'slike'ličkog i krbavskog prostora po slije 1689. godine. Do voljn o je uspo rediti Kase-rovu oc jenu, koju je ponavljao u posljednje vrijem e. Citirat ču je pre ma djeluSlobodan seljak i vojnik:

Godine 1689. bila je Lika gotovo potpuno nenaseljena.

U sljedeća dva desetljeća Lika je ponovo naseljena. Budući da je vrlo malo obitel

ostalo, a i one koje su pobjegle samo su se djelomice vraćale, pučanstvo Like u ta se dvdesetljeća gotovo posve promijenilo.10

vrlo važnima za našu temu, bavi se nedavno tiskana »Povijest europskog okoliša«. Robert Delort -François Walter. Povijest europskog okoliša. Zagreb, 2002.

9 Citirat ću samo g Kasera: Područje Like-Krbave sastojalo se u to vrijeme od 38 sela, od kojih za 30 sela raspo-lažemo s detaljnim zabilješkama. Za pet sela (Medak, Pisač, Podlapac, Vrebac i Zvonigrad) postoje samo sumarrezultati, a detaljni su podaci izgubljeni. U slučaju Zvonigrada podaci su sačuvani u sklopu popisa Popine. Trimjesta porkulabije Smiljan (Smiljan, Brušane i Oštarije) priključena su tek 1713. Vojnoj krajini i naknadno po-pisana; o tom popisu postoje također samo sumarni iskazi. Sve skupa popisom stanovništva u drugoj polovici 1712.

bile su obuhvaćene 26.503 osobe, kojima treba pridodati još 1.405 muških i ženskih stanovnika porkulabije Smi-ljan; ukupno je dakle popisom bilo obuhvaćeno 27.908 osoba u 2.485 kućanstava; postoje rezultati detaljnog popi-sivanja o 22.133 osobe ili 79,31% odnosno 2.178 kućanstava ili 87,65 %. Kaser, predgovor ove knjige.

10 Karl Kaser. Slobodan seljak i vojnik. Svezak l .Rana krajiška društva (1545.-1754.). Zagreb, 1997, 171.



Kaser se prito m poziva na djelo Stjepana Pavičića Seobe i naselja u Lici, ne-sum njiv o od ličnog poznavatelja ličke historijske demografije.

U djelu Vojina S. Dabića Vojna krajina. Karlovački generalat (1530-1746),m ogu će je pročitati formu laciju s kojo m bi se mo žda i Pavičić i Kaser mo glisuglasiti, ali koja ipak im plicira v rlo različit zaključak: Znatan đeo srpskog, pravo-slavnog stanovništva, koje je 1685. bilo raseljeno, vratio se posle izgona Turaka 1689.godine na svoja stara staništa i obnovio svoja naselja u Lici i Krbavi skoro bez ikakvogpodsticaja i uticaja vojnih i komorskih vlasti. Njima su se pridružili i novi srpski doselje-nici, koji su tokom Bečkog rata, svojom voljom ili nevoljno, napustili svoja staništa nturskoj i preselili se na austrijsku teritoriju. Na svojim starim staništima u nekolikoličkih i krbavskih naselja nastavio je da živi i deo nekadašnjeg muslimanskog stanov-

ništva, ali mu je nasilno nametnuta nova, katolička vera. Jedino je naseljavanje kato-ličkog stanovništva, koje u Lici i Krbavi nije postojalo za vreme turske vlasti, delimičnoostvareno planski, pod uticajem novih vlasti i Rimokatoličke crkve.11

M ož em o samo žaliti što u hrvatskoj historiografiji do danas nije bilomo guće utem eljiti seriozniji projekt sustavnih historijsko-demografskih is-traživanja u ranom novo m vijeku. U ovom slučaju, kada se sravnjuje izvoremletačke i habsbu rške prov enijenc ije koji se odnose na ratna zb ivanja u Lici iKrbavi 1683-1699, reklo bi se d a je m alo tko u njoj mogao preživjeti već 1685.godinu. Broj izbjeglih, protjeranih, nasilno preseljenih, ali i poginulih i pobi-

jen ih, do kojega bism o m ogli doći zbrajanjem i odu zim anjem brojčanih oba-vijesti iz suv rem enih izvora, daleko bi prem ašio uk upan broj stanovnika Like iKrbave uoči rata. 1 2

Nešto kasnije ćemo raspravljati promjene u razdoblju od 1689. do 1712.godine . O vo g je trenutk a važno istaknuti da se do 1712. godine stan je naselje-

11 Vojin S. Dabić . Vojna krajina. Karlovački generalat (1530-1746). Beograd, 2000, 122.

12 Na jupe čatljiviji su s tim u vezi mletački izvori objavljeni u dvosveščanoj zbirci arhivske građe Istorijakotarskih uskoka Boška D e s n i c e (Beograd, 1950, 1951.). »Sveska I« obuhvaća ra zdoblje 1646.-1684, a

»Sveska II« razdoblje 1684.-1749. Samo n jih dvije, kada i ne bi bilo druge građe, om ogu ćuju potre-snu, up ravo za strašujuću rekon strukciju tragedije koju je p roživljavalo stanovništvo Like i Krbave u todoba, neovisno o etnokonfesionalnoj pripadnosti. Izloženo napadima iz smjera Zadra, Senja i Karlov-ca, ali i svojim unutra šnjim obračunima i to ne samo u od nosima muslima ni — pravoslavni — katoli-ci, nego i unuta r svake od tih za jednica itd, on o je doživljavalo svoj 'smak svijeta'. D akle, prije nego štobismo mogli bilo što sigurnije napisati, morali bismo više znati o stanovništvu Like i Krbave prije1683, o promjenama u ratu 1683-1699, istražujući 'iznutra' sam rat u tom prostoru, a ne samo izhabsburške i mletačke perspektive. Velika je šteta što su u tri zbirke Radoslava Lopaš ića (SpomeniciHrvatske krajine. Knj I, Ku j. II, Knj. III. Zagreb, 1884,1885,1889.) o bjavljeni tako malo brojn i izvori zazbivanja u Bečkom ratu do 1689. godine. T o čak mora i čuditi jer je istovremen o jasno d aj e Lopašićsvoj rad o Marku Mesiću (Radoslav Lopašić. D va hrvatska junaka. Marko Mesič i Luka Ibrišimović. Za -

greb, 1888.) objavio na tem elju vrlo bogate građe upravo o tom razdoblju i to bez signatura, k tome uZagrebu 1888. godine Za žaljenje je da među bosansko-hercegovačkim povjesničarima-orijentalisti-ma sada nema nikoga tko bi se htio baviti poviješću Like i Krbave u osmanskom razdoblju, sve do slo-ma osmanske vlasti. Nadajmo se da tome uskoro neće biti tako.



nosti i zaposjednutosti iskoristivog tla u Lici i Krbavi već vidno bilo ustalilo,iako svih tih godina nisu prestajali sporovi u vezi s razdiobom zemalja međuličko-krbavskim žiteljima. Nisu prestajale ni rasprave o 'konačnom' statusucijeloga tog prostora, u kojima su na različite načine sudjelovali svi oni koji suna bilo koji način bili interesno dotakn uti — od žitelja ove dvije pokra jine dounutrašnjoaustrijskih staleža te na koncu, do vladara. U njima su najmanjebili uključeni hrvatski staleži, ne svojom voljom.1 3 Vjerojatno je okončanjezaposijedanja iskoristivog tla — sve do granice razmjerne agrarne prenaselje-nosti — u vrijeme uoči ovog popisa također bilo jed nim od važnih razloga štosu rasprave o pravnom statusu i ustrojstvu Like i Krbave, koje nisu prestajaleod 1689. godine, u osnovi izgubile praktičan smisao, bar u tadašnjoj zbilji tro-

m e đ e .1 4

Rješe nje je moralo biti prilagođeno novo stvorenom naselbenom iposjedo vnom stanju, tim više što je već tada bilo m oguće predvidjeti nove su-kobe s Osm anl i jama.1 5

13 Razm jerno je brojna historiografska literatura koja se bavi tim pitanjem , ali je o no još u vijek daleko odrelativno apsolviranog jer nije dovoljno iskorištena raspoloživa izvorna grada. Noviji su doprinosi,pored ostalih, već spomenuta Kaserova knjiga Slobodan seljak i vojnik. Rana krajiška društva(1545-1754); Eva Faber. »Lika and Krbava under the administration of the Inner A ustrian Cou rtChamber.« u Drago Roksandic — Nataša Stefanec (ur.). Constructing Border Societies on the TriplexConfinium. B udim pešta, 2000, 15 7-185. O ba rada sadrže iscrpnu bibliografiju. Kada je riječ o hrv at-skim staležima u raspravama o statusu Like i Krbave još je uvijek u biti neprevladan rad Vjekoslava

Klaića Život i djela Pavla Rittera Vitezovica (Zagreb, 1914.). Vidjeti i Drag o Roksandic. »Bune u Senjui Primorsko j krajini (1719-1722).« u Radovi Instituta za hrvatsku povijest. Br. 15. Zagreb, 1982,33 -106.

14 Izravnih potvrda za takvu pretpostavku izgleda da nem a u raspoloživim izvorima. Kaser o tom e ne go-vori, a niti Eva Faber, koja je posljednja iscrpno radila na arhivskim dokumentima o tome ne piše.Vidjeti prethod no citirane radove. Dv ije njezine spoznaje su ipak vrlo važne: The correspondence o f th eCourt Chamber in Graz shows that it was often annoyed that information about local people and conditions was co-ming in so slowlyfrom their representatives, and that many of h eir questions were not answered in sufficient detailbe taken as a basefor informed decisions. (...) Bu t the correspondence also reflects that the Court Chamber in Gknew the situation in Lika. (Dokumentacija Dvorske komore u Grazu pokazuje da su često bili nezadovoljni jerinformacije koje su im slali njihovi predstavnici o lokalnom stanovništvu i prilikama nisu stizale na vrijeme i er od-govori na mnoga njihova pitanja nisu bili dovoljno detaljni da bi na osnovu njih mogli donositi odluke. (...) Ali, ist

dokumentacija potvrđuje da j e Dvorska komora bila upoznata sa situacijom u Lici.) Faber, 2000, 182-183.M eđ uti m , iz brojn ih izvora pozna to je d aj e glad stalna u Lici i Krbavi u 18. i 19. stoljeću: Stalna osku-dica a počešće i glad glavni su uzrok iseljavanja iz Gornje krajine u tzv. 'Donje krajeve* — Slavoniju, Baranju,Srem, Bačku i Banat. (...) Najjače i najmasovnije bilo e iz najpasivnijeg delà Gornje krajine — iz Like i Krbave.

Slavko Gavrilović. »Migracije iz Go rnje krajine u Slavoniju i Srem od početka XVIII do sredine XIXveka.« u Zbornik o Srbima u Hrvatskoj 2. Beograd, 1991, 7. O tome sam i sam pisao (vidi: Drago Rok-sandic. Vojna Hrvatska — La Croatie militaire. Krajiško društvo u Francuskom Carstvu /1809-1813. Knj.I—II. Zagreb, 1988, ovdje Knj. I, 74-95. Poglavlje »Društvo trajne agarne krize«). Glad i razmjernaagrarna prena seljenost često su nerazlučivi jed no od drugog. Izuzetno je po uzdan o istraživačko up o-rište studija Frana Vrbanića »Prilozi gospodarskom razvoju hrv.-slav. Krajine u 19. vijeku« (Rad Ju -goslavenske akademija znanosti i um jetnosti. Knjiga 144. Zagreb, 1900,40-13 1.) je r m ože biti upotri-jebl jena kom paratistički sa čitava niza stajališta za studije vojnokrajiške pov ijesti u 18. stoljeću.

15 Vidi: Enes Pelidija. Bosanski ejalet od Karlovačkog do Požarevačkog mira 1699-1718. Veselin Masleša. Sa-rajevo, 1989; M ustafa Imamović . Historija Bošnjaka. Bošnjačka zajednica kulture . Sarajevo, 1997; Da -niel Goffman. The Ottoman Empire and Early Modern Europe. Cambridge University Press. Cambrid-ge, 2002.



Tromeđa jednostavno nije mogla biti slaba habsburška točka. Vlasti tosebi nisu sm jele dopustiti u prosto ru gdje je uvijek postojala bar načelnamo gućnost izbjegavanja čak preko dvije granice. N ako n što je osmanska vo j-ska hame tice potukla rusku na rijeci Pr utu 1711. godine, teško je b ilo predv id-jeti kako će se Osmanlije ponašati u svojim odnosima s Habsburškom Mo-narhijom i Mletačkom Re publiko m. 1 6

Uo stalom , u skoro po tom se i zaratilo — osma nsko-m letački rat počeo je1714. godine, a 1716. i habsburško-osmanski. Ne treba isto tako smetnuti sum a d aj e habsburški dvor, ratujući za španjolsko naslijeđe (1701-1714), imaonajvećih muka s pokre tom Franje II. Râkoczyja u U garskoj, dakle — u neda -lekom susjedstvu — sve do 1711. godine. Mirovni je ugovor bio takav da su

Habsburgovci još više bili usmjereni prema kontinentalnom Jugoistoku.1 7

Ha bsburš ko-m letački odnosi na Jadranskom m oru su svih tih godina silnoopterećeni izravnom oprečnošću interesa. Napetosti nisu prestajale niti dužgranice na tromeđi od Lukova do Zvonigrada. Habsburško osporavanje mle-tačke prem oći na Jadranskom m oru nikada nije bilo toliko otvoreno, a poda-nici s obje strane Velebita teško su prihvaćali granice koje su dovo dile u pita-nje njihov arhaični način života i gospodarenja.18

Sve su to bili m ogu ći poticaji da se pitanje statusa Like i Krbave riješi prije

svega na način koji će geostrategijski biti najusklađeniji s dinastičkim im per i-jalnim interesima na granicama Osmanskog Carstva i Mletačke Republike.Tada je to značilo u biti samo jed no — uključenje Like i Krbave u vojno kra-jiški sistem. Rješenje n ije bilo n eu pitn o je r je bila isključena m ogu ćnost da bi ite dvije pokrajine bile financirane na isti način kao 'stare k rajine' jo š odBrücke libele (1578). Praktično je to značilo da su Lika i Krbava načelno bileuklju čene u V ojnu krajinu p rije nego što je bilo odlučeno kako će biti financi-

16 Vidi: Gu nth er Erich Rothenberg. Th e Austrian Military Border in Croatia, 1522-1747. The University

of Illinois Press, 1960; Joz ef Matuz . Osmansko Carstvo. Školska knjiga. Zagreb, 1992, 120-122.17 Erich Zöl lner - Therese Schüssel. Povijest Austrije. Barbat. Zagreb, 1997, 185-176; U Povijesti

Mađarske urednika Pétera Hanâka (Barbat. Zagreb, 1995, 100.) napisat će se: Miru Utrechtu (1713.)ograničio je Hahsburgovce na njihove dunavske zemlje.

18 Bunjevci i Vlasi s obje strane habsb urško -mleta čke granice, za koje teško da bi se sve mog lo reći kakosu se bili međusobno isprepleteni i koji su u proteklom ratu toliko puta zajedno ratovali — mnogim eđ u njim a u oba, da ne kažem i sva tri podaništva — suočili su se nako n 1699. godin e s implikacija-ma modernog razgraničenja. S njim a nisu bile sposobne izlaziti na kraj n i vlasti na svim hijerarhijsk imrazinama, a podanici, nerijetko dojučerašnji suborci, bili su na rubu još jednog a beskrajnog 'malog ra-ta'. Na ovom će mje stu biti umjesn o navesti slučaj dvoboja između popa Marka M esića i jednog a odserdara Jankovića. B oško D esnica o tome piše: Zadar, 20 aprila 1706. U sporu sa ćesarovcima ogranicamaVelebitskog Podgorja, Mlečići su tvrdili da njihov posed dopire do Lukova i daje Lukovo prava granica. Među d

kazima za tu tvrdnju generalni providur Justino da Riva u depeši upućenoj senatu povodom tog spora, ističe da susv i megdani među mletačkim i ćesarskim podanicima deljeni uvek u Lukovu kao zajedničkoj međi. Lukovo je bilopoprište i megdana među (serdarom Zavišom — vjerojatno — nap. D.R.) i popom Mesićem. Boško D e s n i -ca . Istorija kotarskih uskoka 1684-1749. Sveska II. Beograd, 1951, 395-396.



SLIKA 1. Uskoci.Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hertzogthumbs Crain. Ljubljana, 1689.)

SLIKA 2

Riječani.Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hertzogthumbs Crain. Ljubljana, 1689.)



SLIKA 5 Budački.Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hertzogthumbs Crain. Ljubljana, 1689.)

SLIKA 6

Morlačko selo.Valvasor, Joha nn Weichard. D ie Ehre des Hertzogthumbs Crain. Ljubljana, 1689.)



SLIKA 10. Frata 51/. Krsevana u Zadru.

Cassas, F. L. - Lavallée, Joseph. Voyage pittoresque et historique de Vlstrie et Dalmatie.

Pariz, 1802.)



SLIKA 11. Rijeka Krka iznad Skradina.Cassas, F. L. - Lavallée, Joseph. Voyage pittoresque et historique de l'Istrie et Dalmatie. Pariz, 1802.)



SLIKA 13. Nošnje stanovnika u solinskoj okolici.

Cassas, F. L. - Lavallée, Joseph. Voyage pittoresque et historique de VIstrie et Dalmatie.Pariz, 1802.)



ili u je dn oj ili u dru goj n acionalno j historiografiji i dakako, povijesti H ab s-burške Monarhi je .2 2

Freier Bauer und Soldat. Die Militarisierung der agrarischen Gesellschaft in dkroatisch-slawonischen Militärgrenze 1535-1881, habilitacijsku radnju gra-dačkog profesora Karla Kasera — objavljenu najprije u broširan u izdan ju uGrazu 1986. godine — dobio sam ubrzo nakon što se pojavila i to u vrijemekada sam praktično već bio završio rad na svojoj doktorsko j disertaciji, koja ćepod naslovom Vojna Hrvatska — La Croatie militaire. Krajiško društvo u Francu-skom Carstvu /1809-1813/ uskoro i sama biti obranjena i obja vljen a.2 3 Iako samodm ah uočio neke temeljne razlike u našim p ristupima vojnokrajiškoj povije-sti, Kaserovo djelo me je obradovalo i novinom pristupa i ozbiljnošću istra-

živačkog napora. Za to sam nekoliko godina kasnije, 1993, inicirao u su radn ji spokojnim profesorom Igorom Karamanon — s njime sam, naime, u zagre-bačkom N ap rijedu uređivao biblioteku »Povijest i historija« — hrvatski prije-vod ovog djela. Bio sam d ubok o uvjere n da će hrvatsko izdanje biti važan p o-ticaj inovacijski u sm jerenim pristupima vojnokrajiškoj pov ijest i.24 Iščitavajućiknjigu s velikom pozornošću, u poglavlju »Lika« (I, 163-199, 263-265 hrvat-skog izdanja) pročitao sam da su sačuvani popisi stanovništva, njihovih zem-ljišnih posjeda i vojnosposobnih muškaraca Like i Krbave iz 1712. godine:

Ona (konskripcija — D. R.) je bila prva što je provedena na širem području krajine ijedina je koja nam je do u pojedinosti ostala sačuvana25 Silno m e je bila inspirirala taspoznaja. Početkom 1990-ih najveći sam dio radnog vremena proveo izmeđ usvoga radno g mjesta na Ods jeku za povijest Filozofskog fakulteta u Z agrebu iInstituta za znanosti o čovjeku (Institut für die Wissenschaften vom M en -schen) u Beču kao njegov gostujući, a potom i dopisni član. Bečko iskustvomije omogućilo suočiti se u iznimno poticajnim radnim uvjetima s temelj-

22 U m eđuv rem enu je tiskan uistinu veliki broj radova na vojnokrajiške teme, objavljene su i mon ogra-fije, sada je dos tup no i dosta tiskanih izvora, a ipak se ne bi m oglo reći da je vojnokrajiška h istoriogra-

fija predm etno, pristupima i metodama ono što bi mogla i trebala biti. U p osljednjih se petnaestak go-dina u štočemu stanje nesum njivo pogoršalo, imajući na um u razm jere ratnih m anipulacija vojnokra-jiškim temama.S jedn im uvjetnim izuzetkom, Jovan Savković. Pregled postanka, razvitka i razvojačenja Vojne granice (odXVI veka do 1873. godine. Novi Sad, 1964, ako ne računamo vrlo sažete preglede i u novije vrijemezbornike, sve su sinteze dolazile prije svega s njemačkoga govornog područja, odnosno, iz svijeta(npr. E. G. Ro thenb erg). Tak o je bilo i sa sintezama koje su se javljale kao alternative ustaljen im o bra-scima interpretiranja vojnokrajiške povijesti.

23 Roksandić, 1988.

24 Rad na Nap rijedovu izdanju završen je 1997. godine, tiskanjem dva sveska knjige Slobodan seljak i voj-nik, prvog s podnaslovom »Rana krajiška društva (1545-1754.)« i drugog s podnaslovom »Povojačeno

dru štvo (1754—1881)«. (V idjeti i Dra go Roksandić. » Predgovor. Dijaloški o povijesti Vo jne krajine uHrvatskoj.« u Kaser, 1997, 7-13). Iste se godine pojavilo i novo njemačko izdanje Kaserove knjige(Böhlau Verlag. W ien — Köln — W eimar, 1997.).

25 Kaser, I, 1997, 169.



nom problematikom, uvjetno rečeno, 'povratka čovjeku' u društvenim i hu-manističkim znanostima.2 6

U to se vrijem e od To nyja Judta, profesora s Ne w York University i menete više drugih povjesničara iz niza zemalja očekivalo razviti istraživanja u po-dručju »M odern History of C entral Europe : Society and Politics«. M i sm o toradili počinjući s interdisciplinarnim projektom iz povijesti otpora i kolabora-cije u dr ug om svjetskom ratu te povijesti sjećanja i pam ćenja iskustva D ru go -ga svjetskog rata u Europi. 2 7 Istovremeno sam sudjelovao u nizu mirovnihinicijativa za okončanje rata i nasilja u Hrvatskoj i cijelomu bivšem jugosla-venskom pro storu , red ovito u njim a sudje lujući i kao povjesničar koji kritičkireflektira iskustvo ra ta .2 8

Moje kritičko promišljanje iskustava Drugoga svjetskog rata te još višerata u Hrvatsko j i čitavu bivšem jugoslavenskom prostoru 1991-1995. godinejoš je više pojačalo moj interes za temeljna specijalistička istraživanja vojno-krajiške povijesti. Pre dm etn o m i se ta potreba n am etnu la kao izraz otpora tadatako tragičnim manipulacijama vojnokrajiškom baštinom na prvom mjestu nasrpskoj strani ('Republika Srpska Krajina'), ali i na hrvatskoj (obnovljeni,Hu ntingtono vski intonirani 'antemurale Christianitatis'). Taj je m oj otporbio izraz kon tinuiteta profesionalnog poiman ja predmeta vlastitih vo jnokra-

jiških istraživanja. Iskazao sam ga mo žda ponajjasnije 1988. godine u »Predgo-voru« svojoj već spomenutoj monografiji Vojna Hrvatska: La Croatie militaire.Krajiško društvo u Francuskom Carstvu (1809-1813):

Od tih dana u 1971. godini povijest Vojne krajine doživljavam kao povijest sistemarepresivnog obeščovječenja, kao povijest uzaludnog žrtvovanja, kao povijest služništvlaži i mržnje, ali i u kontrapunktu kao povijest traganja za smislom ljudskog života, ot-pora uvjerenju da }More zala ovje svet ' (Sava Mrkalj). M ožda je najvažnije daje odtada doživljavam kao povijest bilo koje druge ljudske zajednice, a to znaci s legitimni

pravom da bude istražena, objašnjena i razumljena kao i bilo koja druga, nasuprot i tadi sada još uvijek raširenu uvjerenju da je povijest krajiškog 'barbarstva' contradictio adjecto.29

26 Tešk o bi mi bilo i početi navoditi naslove iz odlične institutske knjižnice, u kojoj je ne rijetko u rekor-dnom roku bilo moguće čitati najrecentniju literaturu iz čitava niza ne samo društvenih i humani-stičkih časopisa te stoje nerijetko moglo biti i važnije, imati mogućnost raspravljati sa čitavim nizomvrhun skih eksperata o pitanjima koja su me toliko zaokupljala.

27 Vidjeti, npr. Lonnie Johnson - Klaus N e l l e n (ur.). Institutefor Human Sciences - Institut ür die Wissen-schaften vom Menschen. Wien - Vienna, 1993, 9-10.

28 M an ji dio zagrebačkih i bečkih tekstova iz toga doba objavio sam u knjizi Protiv rata (Prosvjeta. Za-greb, 1996.), a veći njihov bečki dio trebao bih tek objaviti u već dogovorenom izdanju jed nog zagre-bačkog nakladnika.

29 Roksandić, I, 1988,6.



Takva moja vlastita istraživačka usmjerenja podudarala su se s razvojnimtrendovima u svjetskoj historiografiji u ono m smislu koji je tada ponajboljeiskazivao Peter Burke.3 0 Z a razliku od pos tmod ernističke teorijske isključivo-sti, pov jesničari popu t Burkea i Levyja bili su sprem ni prihvatiti svaki tporijskii istraživački izazov, ali nikada nisu bili spremni prestati podsjećati na »slo-ženo st i različitost ljudskih iskustava i ustanova koje teorije neizb ježno po jed -nostavnjuju«. 31

S dubok im uvje renjem sam mogao prihvatiti Levyjevu potrebu za mikro-historijom kao praksom u biti temeljen om na sužavanju 'skale opserviranja',na mikroskopskoj analizi i produbljenom istraživanju dokumentarnog mate-rijala. 32 M ogao sam prihvatiti i njegovo odb ijanje »relativizma, iracionalizma i

redukcije povjesničareva rada na puku retoričku aktivnost koja interpretiratekstove, a ne same događaje«.33 Takvo »sužavanje« predmeta istraživanja zamene je uvijek značilo obvezu suočavanja s iskustvom ljudskih praksi, po-našanja, vjerovanja itd, što je s druge strane značilo interdisciplinarno raz-granavan je povijesnih istraživanja u svim onim smjerovima koji bi u pojedi-no m istraživačkom slučaju bili nuž na pretpostavka traženju mo gućih odgov o-ra. U vojn okra jiškom slučaju, neovisno je li riječ o seoskim ili gradskim (pre-ciznije: obično protourbanim) zajednicama, to je uvijek značilo 'povratak'

prije svega historijskoj demografiji, ekohistoriji, povijesti obitelji, kult urn oj ieko nom sko j antropolog iji te kvantitativnoj historiji, rad s izvorima koji bi tre-bao osigurati pretpostavke za postavljanje mnogo složenijih pitanja u vezi siskustvima ljudske opstojnosti u vojnokrajiškoj zbilji i preko granica nje zinihrepresivnih 'neupitnosti ' .

Baveći se tih godina ponajviše stoljeće kasnijim zbivanjima u Vojnoj kraji-ni, krajem 18. i početkom 19. stoljeća, dobom iz kojega se isto tako nisusačuvale brojne popisne dokumentacije, ličko-krbavski popis iz 1712. godineučinio m i se mo gućim uporištem jedn e 'obnove' vojnokrajiške historiografi-

je. Međutim, u to doba nitko u Hrvatskoj ne bi mogao biti sposoban izvesti

30 Imam prije svega na um u dvije njegove knjige. U jednoj, u kojoj se javlja kao ure dnik (Peter Burke(ur.). New Perspectives on Historical Writing. The Pennsylvania University Press. University Park,Pennsylvania, 1991.), Burke je na problematiziranju novih područja istraživanja te pristupa i metodauspio okupiti suradnike poput Jima Sharpea, Joan Scott, Henka Wesselinga, Giovannija Levija,Gwyna Prinsa, Roberta Darn tona, Ivana Gaskella, Richarda Tucka i Roya Portera. Pored sam og Bu r-ka, za men e je najpoticajniji bio Giovanni Levi s člankom o mikrohistoriji (»On Microhistory«, Bur-ke, 1991, 93-113 ). D ruga knjiga je bila Burkeovo autorsko djelo. Peter Burke. History and Social The-ory. Cornell University Press. Ithaca-New York, 1993.

31 Izvorno: In return, historians, like ethnographers, offer reminders of the complexity and variety of human experie

ce and institutions which theories inevitably simplify. Burke, 1993, 164.32 Burke, 1991, 95.

33 Burke, 1991, 95.



takav podu hva t, p odu hva t k oji bi uključivao i kritičko objavljivanje tako z ah-tjevnog izvora i njegovu računalnu obradu u kvantitativno-historijskom pro -gramu. Znajući da se kolega Kaser sve više počinje baviti poviješću obitelji,

nastojao sam ga uvjeriti da bi ličko-krbavski popis trebalo priprem iti za tisak iviše od toga — računalno obraditi u jednom od programa za procesiranjebrojčanih obav ijesti .34

S Karlom Kaserom te s njegovim suradnicima Hannesom Granditsem iChristianom Promitzerom od proljeća 1994. godine sam raspravljao o raz-ličitim mogućnostima istraživačke suradnje s težištem na mikrohistoriji, hi-storijskoj demografiji i povijesti obitelji. Ličko-krbavski popis je od početkabio na popisu mo gućih projekata. Kraće je vrijeme Go m irje figuriralo kao rea-

lističniji posao. D o s ta je govora bilo i o Kosinju, Perušiću itd. Ipak je preva-gnula izazovnost cjelovite obrade ličko-krbavskog popisa iz 1712. godine umikrohistorijskom kontekstu. U to m ij e vrijeme u Zavodu za hrvatsku povi-jest Filozofskog fakulteta u Z agrebu bio odobren komparatistički projekt»Habsburške, mletačke i osmanske zemlje u europskoj povijesti«, što mi jeomogućilo da svoje interese za mikrohistorijske studije stavim u šire kontek-ste. U to je doba Kaser vodio svoj projekt »Patriarchale Sozialstrukturen aufdem Balkan«,35 što nam je dodatno olakšalo podu zetniju s urad nju. Kako samu to doba već uveliko držao nastavu i na Srednjoeuropskom sveučilištu

(C EU ) u B udimp ešti, gdje je tada profesor Ivo Banac počeo utemeljivati OS IInstitute on Southeastern Europe i C E U Southeastern Program, uz njegovosmo razum ijevanje i inicijalnu podršku Karl Kaser i ja dogovorili u ru jnu1996. godine održavanje međunarodnoga znanstvenog kolokvija »'TriplexCo nfinium ' poslije Bečkog rata. Problem i mikrohistorijskog istraživanja« uBudimpešti 1997. godine.3 6 Za taj kolokvij trebala je biti pripremljena raču-nalna obrada podataka o stanovništvu Like i Krbave 1712. godine.

Kaser je ranijih g odina već bio napravio prijepis popisnih listova. Bio je to

doista velik posao. Radilo se o nešto m an je od tridesetak tisuća ljud i u tridese -tak sela — zaokruže no rečeno i dakako, njihovim pod robn o popisanim posje-dima Vjerojatno ništa man ji napor nije bila ni računalna obrada. N ju su naj-većim dijelom u sp om enu tom SP SS-u izveli Hann es Grandits i SiegfriedG r u b e r .3 7

34 Brzo se pokazalo d a je za takve potrebe bio najprikladniji SPSS.

35 1. rujn a 1995-3 1. kolovoza 1997.

36 Koliko sam i danas zbog toga zahvalan Ivi Bancu , nikako ne bih mogao zaboraviti ni uistinu iznim nu

praktičnu podršku koju nam je , onda kada je bila najpotrebnija, danomice davao dr. sc. Vladimir B i-landžić , po mo ćnik profesora Banca.

37 Konačno, 21. veljače 1997. godine dobio sam e-mail poruku od kolege Grand itsa:... Ich habe den gan-ze n Census (ca. 1.000 Seiten) ausgedruckt und moechte ihn a ls ganzes nach Budapest uebermitteln. Dazu lege ich



Kolokvij je održan 21. i 22. ožujka 1997. na Srednjoe uropsko m institutu uBudimpešti. Iako su za taj kolokvij bili pripremljeni i drugi vrijedni istra-živački radovi, koji su i sami bili jezgro m dug oročnijih istraživanja, računalna

obrada ličko-krbavskog popisa iz 1712. godine omogućila je iznimno sadr-žajnu raspravu.38

Popis L ike i Krbave 1712. godine nastao je sa ciljem da om ogu ći uvo đenjevojnokrajiškog uređen ja u ove dvije pokrajine na novim ustrojben im pretpo -stavkama. Kako je bila isključena m ogu ćnost da bi troškovi n jihova financi-ranja mo gli biti pokriveni na isti onaj način kako su 1578. godine bili ugo vore-ni između unutrašnjoaustrijskih staleža i Nadvojvode za Hrvatsku i Slavon-sku kra jinu, dvorske su vlasti nastojale osigurati autofinanciranje Vo jne kraji-

ne u Lici i Krbavi. Seljaci su trebali dobiti zemlju na korištenje pod uvjetomobavljanja vojnokrajiških službi. Plaćene krajiške službe za 'domaće' stanov-ništvo nisu praktično uopće bile predviđene, čak niti za njihove starješine.Ambicija je dvorskih vlasti bila naplatama različitih taksa i kazni osigurati naj-veći dio novca i za plaćanje nekolicine onih koje se moralo platiti.3 9 Dakle,vlasti su m orale osigurati najpo uzd aniji mo gući uvid u stanovništvo i posjedekojima je ono raspolagalo.

Ov lašteno je povjeren stvo tada prikupilo obavijesti o ljudim a i prostorimakakve nikada ranije na taj način u Lici i Krbavi nisu bile zapisane. Kada danas o

tom e razmišljamo, ne m ože m o previdjeti da su nam popisivači baštinili do brobez kojega danas ne bism o mogli govoriti o historiografskom 'povratku čovje-ku' i 'povratku prirodi', neovisno da li u mikrohistorijskom, historijsko-an-tropološkom, ekohistorijskom ili nekom drugom pristupu. Baštinili su namdobro koje nam bitno olakšava korištenje i sve druge raspoložive dok um entä -

re/* noch eine Diskette mit den Files bei, die vielleicht kopiert an alle Teilnehmer geschickt werden koennten (da

erspart das Kopieren aller 1.000 Seiten). Ausserdem habe ich auch noch ein Hand-out bereitgestellt, das alle wichti

gen Informationen zur 1712-Censusquelle, zu r Transkription und Kodierung beinhaltet und an einem Beispeil

moegliche Auswertungsprozeduren veranschaulicht. Diesem Handout sind z ur Illustration auch beispielhaft K o-

pien des Originaldokuments und Transkripts beigefuegt. (Cijeli sam Popis /oko 1 000 stranica/ isprintao i želim g

u cijelosti poslati u Budimpeštu. Tomu prilazem disketu s datotekama koje bi se moglo kopirati i poslati svim sudio-

nicima /to bi uštedjelo fotokopiranje svih 1.000 stranica/. Osim toga priredio sam priručnik /hand-out/ koji sadrži

sve važne informacije o izvoru Popis 1712, o transkripciji i kodiranju te na jednom primjeru prikazuje moguće po-

stupke vrednovanja. Tom su priručniku za ilustraciju kao primjer dodane kopije originalnog dokumenta i tran-

skripta.)

38 Vidi: Drago Roksandić (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. International Project Conference Paper(Budapest, March 21-22, 1997). Bu dimp ešta, 1998. O na je na svojevrstan način i otvorila širok prostorutem eljen ju Me đuna rodno ga istraživačkog projekta 'Triplex Confinium ' u suradnji Zavoda za hrvat-sku povijest Filozofskog fakulteta u Z agrebu, Odjela za jugoistočnoeuropsk u povijest Sveučilišta uGrazu te Odsjeka za povijest i Jugoistočnoeuropskog programa Srednjoeuropskog sveučilišta u Bu-

dimpešti. Iako je čvrsta namjera postojala, iako su postojale i brojne druge pretpostavke, nikako se nebi smjelo previdjeti učinak rada obavljena s ovim popisom u vezi te mno štva pitanja koje su njegoviučinci potakli. U tom sam smislu gradačkim kolegama i prijateljima uistinu vrlo zahvalan.

39 Kaser, I, 1997, 170-17 1.



ga dostupnog što nam je ostavilo samo to doba ili što je nastalo tradicijom,kulturno m i znanstvenom u najširem smislu.

Karlobaški izvještaj Ovlaštenog povjerenstva(7. svibnja 1713.): ispunjeni ili neispunjeni nalozi?

Sam je popis izgleda doista ob avljen od 17. ruj na do (vjerojatno) 30. listopada1712. godine , kao što redovito ističe i Kaser. Budući d a je O vlašteno pov jeren-stvo poslalo svoj izvještaj Unutrašnjoaustrijskom Dvorskom ratnom vijećutek 7. svibnja 1713. godine, postavlja se pitanje što je sve m ogao biti razlog tak-vu 'kašn jenju '. Odg ovor će vjerojatno biti da je izrada popisa bila samo jednaod njegovih zadaća.41

Doista, u spomenutoj Lopašićevoj zbirci regesta ističe se daje riječ o iz-vješću povjere nika grofa Attemsa i Libenega gradačkome Dvorskom ratnomvijeću o razdiobi zemalja u Lici i Krbavi.42

Pitanje je ipak m nogo složenije. Prijenos vlasti u Lici i Krbavi s U n u -trašnjoaustrijske Dvorske komore na Unutrašnjoaustrijsko Dvorsko ratno

vijeće — koji uostalom nije značio i potpun o isključenje Komore iz pokrajin-ske uprave — uopće nije bio jednostavan. E. Faber bilježi sukobe m eđu voj-nim i kom orskim vlastima na svim razinam a od Like i Krbave do Graza i Beča

41 Ovaj je izvještaj, inače, objav ljen u trećoj kn jizi Lopašićevih Spomenika Hrvatske krajine (Lopašić, 1889,283 -301 ), što se u historiografiji previđa. Me đu tim , takav kakav je tiskan sadrži dosta raz novrsnihgrešaka pa su urednici odlučili uvrstiti u »Prosvjednu« knjigu nov prijepis. S druge strane, taj doku-ment — Izvještaj Ovlaštenog povjerenstva od 7. svibnja 1713. godine je toliko važan, naročito u ovojknjizi, da nam se kvalitetnije njegovo objavljivanje nametalo kao imperativna potreba. To je bilomogu će izvesti razm jerno brzo jer je u Hrvatskom državnom arhivu u fotoopijama dostupna čitavaCroatica Unutrašnjoaustrijskog Dvorskog ratnog vijeća. Zahvaljujući ljubaznosti prof. dr. sc. Josipa

Kolanovića, ravnatelja Arhiva, dobili smo mogućnost napraviti novi prijepis. Najljepše mu se i naovom m jestu na tome zahvaljujemo. Realizirala g aj e mr. sc. Sanja Lazanin u suradnji sa mn om . O naje na isti način napravila i hrvatske prijevode ulomaka Izvještaja uvrštenih u ovaj dio teksta.Kaser je u svojim radovima koristio ovaj izvještaj. Koristio gaje mjestimice, u dijelovima, ali ga nijeistražio i vrednova o u cijelosti. Ta j će posao tek trebati obaviti, tim prije što je v rlo važan za projek tnepotrebe. Izvještaj sadržava, kao što ćemo vidjeti, sustavno izložene popisne naputke, vjero jatno d o-slovno prepisane te stavove Povjerenstva o svakome od njih, isto tako sustavno izložene.

42 Lopašić, 1889, 283. Sličnu će tvrdn ju Lopašić iscrpnije iznijeti u svome radu o Ma rku M esiću: Napo-kon stiže god. 1712. kraljevsko rješenje, kojim je Lika i Krbava konačno oduzeta komorskoj upravi i podčinjenakarlovačkomu generalu; umjesto komorskoga upravitelja postavljen bude na čelo pokrajini posebni veliki kapetan,g ro f K ar lo Attems. Poradi buduće uprave Like i Krbave odobri kralj posebne ustanove, kojimi bude uredjena vojskamjestna uprava i sudstvo. Zemlje je valjalo razdieliti medu žitelje s obzirom na njihove vojne službe i broj obi-

teljskih članova. Taj težki zadatak imao je glasom naputka od 23 . srpnja god. 1712. izvesti uz kapetana grofaAttemsa Marko Mesić i komesar Lebeneg. Kako j e to bio mučan posao, a težko je bilo oduzimati zemlje, što ih većpojedina sela i obitelji u vlasti držahu, nije se to moglo za života Mesićeva konačno niti izvesti, a p oslije je naputaku koječem prilagodjen postojalim prilikam, pa e ponajviše svakomu ono ostalo, š to e držao. Lopašić, 1888, 99.



u vrem enu koje je prethodilo vladarskoj odluci o prijenosu vlasti. Tada suBunićani i Udbinjani bili tražili uključenje u Karlovački generalat, tužeći sepritom na komorskog ličkog kapetana Ob erb urg a. 4 3 V ojne su vlasti to iskori-

stile da bi, bez d ozvole s viših razina odlučivanja, intervenirale u uz bu nje no mpod ručju. Tim e su izazvale bijes u bečkoj Dvorskoj komori. O va je od Dv or-skoga ratnog vijeća smjesta zatražila imenovanje — kako E. Faber piše — tedodaje: The commission consisted o f councilors o f the Court Chamber, a Viennese mi-litary commission} and Father Marko Mesic. (...) The latter had been asked repeateby the Court Chamber to act as a mediator between the authority and the inhabitants anhad been paid out of the cameral treasury.44

M eđ utim , to nije bilo povjerenstvo o kojem je u ovom radu riječ. Pripre-

majući se za prelazak Like i Krbave pod vojnu vlast, vladar je svojim naput-kom (instruction) od 12. prosinca 1711. godine imenovao Militär hoff Comm is-sion, u sastavu k oje su se našli Carl Leopoldgraff von Herberstein, fohann Christophfreyherr von Waidtmanstorff i Raimund Franz edler herr von Pozzo aufHartenegg, sbečki i gradački vojni dužnosnici. 4 5

Oni su u Udbini, 19. ožujka 1712, pred velikim mnoštvom Ličana iKrbavljana pročitali vladarev p atent o prijeno su vlasti na Dv orsko ratno vijeće,što su ovi dočekali s oduševljenjem.4 6

U Karlovac su se vratili 17. ru jna , a svoj su izvještaj zaključili 19. studen og

i.g. S tim u vezi je važno i pitanje tko je i zašto imeno vao delegierende Commis-sion i to baš u sastavu Gräniz Oberhaubtman graff von Attemis, Commissarius vonLebenegg, Erzbriester beedergraffschafften Lika, vnd Carbauia Marco Mesich? Točigledno trebati istražiti, ali se već sada kao vrlo vjerojatna nameće pretpo-stavka d a je delegierende Commission djelovala kao svojevrsno rad no tijelo Militärhoff Commission, sa sasvim jasn o određ enim naputko m, kojim ćemo se po-dro bn ije baviti. Za razliku od grofa Attemsa i von Lebenegga, koji izgleda nisubili ljudi većeg iskustva u Lici i Krbavi, čovjek koji je 'inka rnira o' pov ijest Likei Krbave od 1683. do te, 1712. godine, bio je nesu m njivo arkiđakon M arkoMesić. Bila je to paradoksalna situacija. Vojne su vlasti bile nezadovoljne i

43 Lopašić obja vljuje do kum ent e s time u vezi u Lopašić, 1889, 247 -252 .

44 Povjerenstvo se sastojalo od savjetnika Dvorske komore, 'Bečkog ratnog povjerenstva' i svećenika Marka Mesić(...) Dvorska komora je od Marka Mesića više puta tražila da bude posrednik između vlasti i stanovništva, a bio jplaćen iz državne riznice. Faber, 2000, 176.

45 Vidjeti njihov izvještaj od 1. prosinca 1712. godine kod Lopašića. Lopašić, 1889, 266 -278 . Njih ov upovratku u Beč u istom je mjesecu uslijedio »Naputak za uredjenje Like i Krbave«, koji je Lopašićtakođer objavio u istoj zbirci. Lopašić, 1889, 278-281.

46 U izvještaju s tim u vezi piše: ...welches sye auch mit allervnterthänigster veneration angehöret vnd sich bedan-

khet, dass euerkaysl. vnd königl. Mayst. allergnädigstgeruhet haben, sie von der cameral-jurisdiction abzusondevnd dem militari zu untergeben, (...koje su oni s najponiznijim poštovanjem saslušali i zahvalili se što se Vaše Car-sko i Kraljevsko Veličanstvo najmilostivije udostojalo odvojiti ih od komorske jurisdikcije i podrediti ih vojnoj.Lopašić, 1889, 268-269.



time kako su Lika i Krbava naseljavane i kako su dijeljeni posjedi i kako sužiteljima utvrđivane obveze itd, a ako je netko u svem u to m e na različitenačine uvijek imao udjela, onda je to bio Marko Mesić. Lopašić o tome sam

kaže: Doseljenikom podjeljivali su naselbene listove ponajviše krajiški generali, komisarii kapitani senjski i otočki, ali na zemlje ih je namještao i selišta medju njih razdjeljivaovazda i svuda samo Marko Mesić, pa zato je on jedini, kako dokazuju mnogi sačuvanispisi i zapisnici, poznavao pravo i tačno pojedine kotare, imajući mnogo puta pri nastalihpravdah sgode i prilike, da izkaže i naznači kotare i medjaše obćinam i pojedinim stanovnikom.47

Mesićevje status bio mnogo više stvoren na temelju povjerenja koje jevremenom stekao kod vojnih i komorskih vlasti nego što bi ga dobio kao

svećenik Senjske biskupije, u ko ju su unutrašnjoaustrijske vojne i kom orskevlasti samo donekle mogle imati povjerenja. Ta je biskupija najpouzdanijemogla štititi hrvatske staleške interese, kada je već samim staležima takvo pra-vo bilo uskraćeno. Izgleda da je Mesić za sve sudionike, čak i kada su sem eđu sob no vrlo teško sporazumijevali, bio čovjek bez kojega se u Lici i Krba-v i ne može. 4 8

N ije jasn o tko je sve radio za potrebe Ovlaštenog povjerenstva, tj. delegie-rende Commission. Posao je bio vrlo velik, jo š više naporan i na kraju, birokra t-ski vrlo zahtjevan — njim e je bilo obuh vaćeno 30 sela, 2.178 domaćinstava te22.133 osobe. Pov jerenstvo se moralo suočit i najm anje s 2.178 kućnih do-maćina. Rukopis popisa ima nekih 2.000 stranica, dakle, u prosjeku stranicupo d oma ćinstvu. S to je sve Povjerenstvo učinilo, m ože se istražiti pona jprijena teme lju njegova izvještaja od 7. svibnja 1713. godine, nastala n ekih pola go-dine nakon obavljena posla popisivanja Like i Krbave. Izvještaj je bio u pućenUn utrašn joaus trijskom Dvorsko m ratnom vijeću, dakle, svojim je sastavomviše bio akt potvrde kontinuiteta interesa unutrašnjoaustrijskih staleža u tomdijelu Hrvatske, nego akt bečke dvorsko-apsolutističke volje. U tom je tre-

nutku to bilo od velike važnosti kada su bili u pitanju mogući učinci rada togpovjerenstva. Izvještaj se sastoji od dvanaest dijelova, a svaki je dalje pod ijelje n

47 Lopašić, 1888, 62-6 3.

48 Ni jed an iscrpniji istraživački rad još uvijek nije napisan o Senjskoj biskupiji u sporovima o budućno-sti Like i Krbave do 1712. godine. Jedino je jasno da ga se ne bi moglo svesti na promatračku ulogu.Zn aju ći koliko su hrvatski staleži službeno bili isključeni iz rasprava, m oglo bi se postaviti pitanje nijeli Senjska biskupija makar i posredno zastupalo i staleške interese. Još je uvijek vrlo korisna prva ob-javljena knjiga s tim u vezi: Manojlo Sladović. Povest biskupiah senjske i modruske ili krbavske. Trst,1856. U novije vrijeme rimokatoličkom crkvenom poviješću tog doba ponajviše se bavi dr. sc. Mile

Bogović. Među njegovim recentnijim radovima izdvojio bih sljedeće: Mile Bogović . »TakozvaniGlavinićev opis Like i Krbave iz 1696. godine«, u Croatica Christiana Periodica. Br. 27/XV. Zagreb, 1991,117-128; Mile Bogović . »Restauracija Katoličke Crkve u Lici i Krbavi nakon oslobođenja od Turakagodine 1689.« u Senjski zbornik. Br. 20. Senj, 1993, 103-118.



na dva dijela. Prvi redovito sadržava naputak Ovlaštenom povjerenstvu,možda čak i u doslovnim izričajima, a drugi sam izvještaj i, ako je to bilo po-trebno, stav ovog Povjerenstva.

Dakle, prvi je zadatak bio zahtijevati od svih titulos possesorios njihove Kha-uffbrieff Conferier- vnd Confirmations decreten, s tim što je nadređena Militär hCommission trebala u konačnici u provjeri i potvrdi tih dokum enata imati p u-nog, odlučujućeg udjela. Krajnji je cilj bio da svatko u Lici i Krbavi pravo-moćno bude potvrđen u svom posjedu (.Endlichen Stabiliert werde, was ein Jederrechtmässig zu possediern, vnnd zugemessen habe). Bilo je to jedno stavn o zahtijeva-ti, a vrlo, vrlo teško ostvariti jer je velika većina ljudi dolazila do posjeda nanačin koji je u to vrijem e bilo (skoro) nem oguće provjeriti. Ipak je Pov jeren-

stvo obavilo ta j posao. U izvještaju stoji da je svatko tko je po bilo kom naslo-vu posjedovao neku zemlju bio ispitan pred Povjerenstvom (ante Commissio-nem... befragt). Sve su izjave zapisane, prem a Izvještaju, sadržane u priloženompopisu (in der beyligunden ganz ausführlichen Conscription annotiert vnd angemerkhtseindt).

Suglasio bih se s Kaserom da je Povjerenstvo ovim popisom dalo prednos tpotvrdi stanja stvorena p rom jenam a nakon 1689. godine — sve do popisa sa-mog. Os taje otvoreno pitanje što je sve praktično podrazum ijevao stav ... vnßvndecretierter herüber gegebene Memorialien nach woll, vn d Reiffer examinier au

Überlegung was einen Jedwedem rechtmässig zuestendig seye Jeder Parthey mit ihreVerbschaidung obschon Hinauß gegeben, vnd selbe mithin genzlichen zufriden gestellhaben . . .?4 9 M ogli bism o pretpostaviti da se to prije svega odnosilo na otvoren ezemljišne sporove, ali su mogući i drugačiji pristupi.

Drugo, od Povjerenstva se ipak očekivalo mnogo više nego što bi bila tekpuka potvrda postojećega posjedovnog stanja. Dijelom su tome bili razlogbrojni sporovi među samim stanovništvom koji su na različite načine dopiralido vlasti (... w ie alle die angebaute terrenen von denen Inwohnern quo ad Seruitiapu-

blica Bedienet werden, dieweillen sehr uill sich beschwärten, das einer der weniger terpossidiere, eben souill, alß der mehrers besizet praestiern mieste, auch nach darneben ggen ein ander ansprüch macheten...).50 Dalje, dijelom su tom e razlog bili sporovi uvezi sa zaposjedanjem zemlje u koje su se upuštali Otočani i Brložani, pa idrugi krajišnici Karlovačkog generalata na ličkom i krbavskom prostoru, od-nosno, njihov a nastojanja da povećaju svoje posjede. Kada se čita drugi na pu -

49 ... nama su predani neriješeni memorijali — nakon dublje i zrelije provjere i razmatranja o tome što bi svakom po-jedincu po pravu pripadalo — odluke Povjerenstva dane su svakoj stranci i prema tome iste u potpunosti zadovolji-li...

50 ... budući da bi stanovnici quo ad Seruitia publica za sve obrađene zemlje plaćali porez, mnogi su se između osta-log žalili da je onaj koji posjeduje malo zemlje morao davati ednaka podavanja kao i onaj s više zemlje, a osim togaimali su jedni prema drugima određena zahtjevanja.



tak, stječe se dojam da je gradačkim vlastima bila muka od same pomisli naposjed ovni kaos u Lici i Krbavi. Pritom , dakako, nije mo glo biti riječi o to m ekako je do kaosa došlo. Postojala je potreba da se posjedo vni od nosi racional-

no ur ede . O va j nap utak ne sadrži ništa više od načelnog stava. Povjerenstvu tonije moglo nešto naročito koristiti.

Dugački izvještaj u vezi s naputkom br. 2, prepun obavijesti o posjedov-nim sporovim a, od kojih su neki potjecali iz vrem ena osm anske vlasti u Lici iKrbavi, odnosno, bili povezani sa sukobima zbog zemlje na nekoć imperijal-no j granici u podr učju izm eđu Otočca i Perušića, Vrhov ina i Bun ića, te, daka-ko, naročito iz razdoblja poslije 1689. godine — sve do vremena samog popi-sa. Na ročito je bio složen slučaj Perušićana jer su mnogi m eđu njima konver-

tirali, postavši od m uslim ana rimokatolici, kao što je toga bilo i drug dje u Lici iKrbavi i to očigledno s velikim zalaganjem zapovijedajućeg generala Karlo-vačkog generalata u vrijem e rata za Liku i Krbavu, koji je svima on im a kojikonvertiraju obećao posjede koje su starinom uživali. 51

To je dijelom ugrozilo ranije stečena 'prava' primorskih krajišnika iz 'ma-log rata' na granici. Doista, ...gemelten neo Christianis mit Handt vnd Mündt ver-sprochen, vnd zuegesaget habe, dasselbe wanJenne bey ihren terrenen vndter vnß verbleben alle d ie Jenige Confin Inenhaben, vnd genuzen sollen, wie ihnen selbe in Zeiten detürkhen zuestentig gewest weren, Vsurpirt vnd entzogen hetten, benantlichen Jantsche,

Jessen, Klein— vnd Grosß Rauniane, vnd Silena Poliona biß au f den benandten Skok,weliches lezte orth die Metales zwischen Perusik, vnd Wunitsch von vhralten gewesensein sollen, vnd biß an dato annoch die Punitschaner sogestalten gemessen (...)-52

Ovim dolazimo do pitanja pokrštavanja ličko-krbavskih muslimana, tj.do pitanja koje je u svakom p ogledu imalo veliku tež inu u zbivanjima u Lici iKrbavi u to doba. Iako se u popisu m alo ljudi bilo izjasnilo no vopo krštenim a,Izvještaj nam otkriva d a je mn oštvo sporova bilo upravo s njima u vezi i dva

51 Marko Mesić je zn atno kasnije, 26. ožujka 1709. godine, očigledno zbog mn ogih razloga, javno po-

svjedočio kako su pokršten i perušićki m uslimani.-/^ pop Marko Mesić, arkižakan Like i Krbave, svidočim sovim mojim otvorenim pismom toliko gospodinu komandantu, koliko cesarskoj pravdi i svake vrste časti gospodi, ipoglavitim i vitežkim Ijudem, kako u ono doba, kad se e vazela Lika i Krbava, je dosai pred grad P erušić pokojnidobroga spomenuća gospodin Ivan Josefgrof od Herbersteina, general Karlovački i z manom skupa stojeći na vrPerušićkih gori spomenuti gospodin, a Turci, kisu ostali u Perušiću, da će se krstiti, svi su izašli pred grad, ipočel emeni govoriti, da im povim, da kigodarse hoće krstiti i veran bitig. Bogu, veri katoličanskoj i njih cesaro voj svitlosti,da je svakomu sve ono, š to e užival za Turčina, mužkomu i ženskomu, a on, kije prošal, da sve njegovo ostaje podcesara, i da u napridak nimadu živiti onim načinom niti pravicom, kako su pod Turčinom, p o nijedan način, negokakovom pravicom kršćani živu, tako o ni i njihova dica da živu u svakom dugovanju. To svidočim polag mojekonšciencie i to zna svaki, kije ondi bil, ki će prav reći, kako i ja. Pisano u Mušaluku, na 26. marca Î 709. Idemqu i supra. Lopašić, 1889, 246-247.

52 ... spomenutim je novim kršćanima (za povjedajući general — op. prev.) prisegnuo i obećao ostaviti, ako ostanu

na svom zemljištu pod našom vlašću, sve one konfine u vlasništvo i na uživanje koje su im pripadale u tursko vrije-me, (a koje su Otočani — op. prev.) uzurpirali i oduzeli — spomenuteJanče, Jessen, Male i Velike Ravnjane teZelenu Poljanu sv e do spomenutog Skoka, koje je zadnje mjesto bilo od davnine međaš (Metales) izmeđuPerušića i Bunića, a sve do sada uživaju ga Bunićani...



desetljeća poslije njihove konverzije. Zato bih se na ovom m jestu zadržao natom pitanju . Od m ah bih h tio reći da pitanje u osnovi sm atram historiografskikrajnje otvorenim, a ijednom od iznimno važnih u hrvatskoj ranonovovje-

kovnoj povijesti. Neovisno o tome kako je do pokrštavanja došlo, bio je toskoro slučaj bez presedana da jed na oveća skupina m uslim ana , očigledno au -tohto nog porijekla, ushtje dne prijeći na rimokatoličanstvo pod uvjetom da jo jbud e d opu šteno zadržati posjede. N e treba su mn jati da je to ponajviše bilanajbo lja zem lja. Raspoloživa je građa krajnje nedovo ljna za bilo kakve daleko -sežnije zaključke.

U Lopašićevoj se zbirci nalaze tri dok um enta koji to potv rđu ju. Prvi je pi-smo brinjskog popa M arka M esića vikaru Senjske biskupije, kanoniku Stjepa-

nu Božiću od 25. srpnja 1689, kojim m u je ovaj javio da će u utorak poiti kerstitiTurke u Liku. S tim u vezi ga je zamolio licencziu y auctoritet, pravdajući svojum olb u zapoviješću zapovijedajućeg generala grofa He rbers teina da pokrstiličke muslimane. Budući da će mu biti teško samu pokrstiti sve one koji bi tohtjeli, m olio je da se s njime pošalje jednoga dobra redovnika, a ako to o vaj ne bihtio dopu stiti, M esić bi htio potribouati ednoga fratra, sto bi szuim nam popom szu-prot reputaczij bilo, y u napridak morebiti kvar.

Mesiću je bilo najvažnije da netko s njime krene te da ponese sa sobomvina, za sto tamo nitti chie naiti uina, ni mesza, a kruha nechie ochie bitti. Pored toga

mo lio je Božića da m u nađe doktrinu heruaczku, zach ieja nimam, y kakouih dru-gih heruaczkih knixich itd. Dalje: Szuetoga uliaposalite m iy sto sze veche more, zach ietih liudi dosta.53

Sljedećeg je dana, 26. srp nja, grof Herberstein iz Karlovca molio vladarada dopusti pokrštavanje ličko-krbavskih muslimana, što je ovaj 30. ožujka1690. godine i dopustio. O tom e je ostao sačuvan samo fragmentaran trag:

Relation von der gewesten herrngenerallen zu Carlstatt, graffen I.I. von Herberstwegen eroberung Licae vnd Corbaue, vnd dessen Vorschlag, dass denen Türkhen, soverbleiben vnd getaufft worden, ihre guetter vnd grundt, wie sie es vorhero gewessen,lassen werden möcht. Datirt Carlstatt, 26.Jullij 1689.

Hierüber von ihro kays. Mayestet die aprobation vnderm 30. martij 1690. nicht al-lein eingelangt, sondern anbey allergnedigst anbeuolchen worden, guette Khristlichehin zu stöllen, auf dass dieselbe aida verbleibende neue Christen in glauben vnterweissollen .54 U nastavku Lopašić doda je da samo izvješće nije žalibože mogao naći niu arhivu ni u registraturi ratnoga ministarstva.55 Skoro je sigurno da bi podrobn ije

53 Lopašić, 1885, 395, Izvorn ik u arhivu kaptola Segnskoga.

54 Izvješće bivšeg gospodina generala u Karlovcu grofa I(vana J(osipa). Herbersteina zbog osvajanja Like i Krbave,njegov prijedlog da bi se Turcima, ako ostanu i pokrste se, trebalo ostaviti njihova imanja i zemlja kako je to prijbilo. Datirano Karlovac, 26 . srpnja 1689. Lopašić, 1885, 395 -396, Croatica, 1724, juli , fasc. 2.

55 Lopašić 1885, 395 -396 , Croatica, 1724, juli, fasc. 2.



Karlovačkog generalata i Like i Krbave, trebalo je najpr ije što jasn ije utvrditigraničnu crtu do 1683. godine. P ovjeren stvo je to i pokušalo učiniti, iako touopće nije bilo jedno stavno . U državnopravnom smislu takva granica nikada

nije po stojala.Radilo se o sljedećoj graničnoj crti. Danas bi je vrijedilo što je moguće

preciznije rekonstru irati:... zu solichen Ende dan haben wür allen möglichstenfleißangekhert, den wahren beweistumb darüber wo von alters hero die metales Confinii zwschen Berusik vnd Attotschaz wohren; nach arth des Gräniz gebrauch durch die altenuninteresiertengränizern genau zu wissen, weliche einhöllig contestiern, vnd bestöttigen,daß solicher alte Confin per lineam rectam von den wasser Koren auf das schlosß Derngniak so hart an Rounione anligendt, von danen aufWerpilo Radoff Clanaz neben de

feldt Turionsghi, vnd Miletina Corida weliche 2 örther dermahlen die Wallachen vVillitsch vndter der haubt[mannschaft] Attotachaz gehörig possediern, von hinen durden Waldt Babina gora, durch Babina gora aufBroschie alwo ein grosser See in der grsße eines dorffs woselbst ein gemeines orth in eissersten Confin, vnd aida öffters soTürkhen alß die vnsrigen zufüschen pflegen, von dar auf den vornembsten Perg Blisiza welicher die Likam von der Türkhai, oder Bosnien vndterscheidt, wan man danen-hero angemerkhten metalem per lineam rectam nachgehet, so fahlet zu der graffschaLika niht allein die quaestionierten örther Jantsche, Klein vnd grosß R auniane, Jessen,vnndt Sileua Polione sambt den schlosß Deruegniak, sondern auch Turiansghi, Mileti-

na Corida, vnd Bressouaz...5S Doduše, u Lopašićevu radu o Mesiću navodi sedrugi jedan opis granice između osmanske Like i Krbave te habsburške Pri-morske krajine. U nekom nedatiranom trenutku u to doba napravio ga je D u-rak-aga Kozličić, dizdar Široke kule.59

Primorski su krajišnici — u tom dijelu više njihov vlaški (Vilićani iBrložani), a m anje bunjevački dio — nerijetko bili obiteljski razdijeljeni im -perija lnom granico m, a jo š su češće na različite načine koristili zem lju s drugestrane granice daleko prije početka rata. Na ročito su o ni slom osm anske vlasti

iskoristili da 'legaliziraju' svoja 'prava', onako kako su ih on i poima li. Vjerojat-no to n e bi nikada ni bilo sporno da se zapovijedajući general He rbe rstein nijeodlučio za pokrštavanje ličkih i krbavskih muslimana, koji su ne malim svo-

58 ...u tu svrhu uložili smo sav mogući trud kako bismo uz pomoć starih, nepristranih krajišnika došli do pouzdanogdokaza o tome gdje e od davnine bila granica između Perušića i Otočca, kako su je običavali koristiti te koji jedno-dušno kontestiraju i potvrđuju da je ta stara granica išla ravnom crtom od vode Koren do tvrdog grada Deruegnivrlo blizu Rounione, a odatle na Werpilo R adoff C lanaz pored Turionsghi polja i Miletina Corida — ta dva mjesta trenutno posjeduju Vlasi iz Vilica, koje pripada kapetaniji Otočac — od tamo kroz šumu Babina gora prekoBabine gore na Broschie, gdje se nalazi veliko jezero veličine jednog sela — zajedničko mjesto na krajnjoj granicik&nfina na kojem i Turci i naši često znaju pecati ribe — od tamo na najvažniju planinu Plješivicu (Perg Blisiui-za), koja razdvaja Liku od Turske odnosno Bosne. A ko se od tamo po ravnoj crti prati naznačeni međaš, grofovijiLici bi pripali ne samo sporni Janče, Veliko i Malo Ravnjane, Jesen i Zelena Poljana zajedno s tvrdim gradomDrvenjakom nego i Turionsghi, Miletina Corida i Bressouaz ...

59 Lopašić, 1888, 54- 55.



jim dijelom u vrijeme posvemašnjeg sloma osmanske m oći na mno štvu stranabili spremni na taj način sačuvati svoje živote i ništa manje — posjede.Međutim, nisu bila u pitanju samo imovinska prava novopokrštenih. Dozemlje su teško dolazili i »pravi rimokatolici« (...auch andere biß 60 des wahrenRöm[isch] Cath[olischen] Glaubens genossene Perusianer ohne Gruntstükh leben mies-sen...). Pored toga, vlastima nikako nije odgovaralo da se pravoslavni posje-dovno učvršćuju sve do nove granice Osmanskog Carstva. Bilo im je stalo dase u tom prostoru stvori jasna rimokatolička većina.

0 tom e svjedoči i ovaj ulom ak navedenog dijela Izvještaja:... anderer seitsauch auf denen zurukh bekhombenden örthern ein ganze Haubt[mannschafft] von denen Röm[isch] Cath[olischen] glaubens genossenen angesezt werden könen, weliches

umb souill mehrers erforderlich sein will, alß uill ohne deme die Eyserster gräniz gegder ottomanischen Portten in lauther von dem Schischmatischen ab Ecclessia damnirteglauben, oder Sect constituirt ist...60 Dakle, neovisno o vladarskim povlastima pra-voslavnima u to doba, koje su već bile protegnute i na Liku i Krbavu, unu-trašnjoaustrijski plemići nisu smatrali da su njima na bilo koji način obveza-n i .^

Da bi se u uspje lo u smirivanju nape tosti na staroj granici, Po vjeren stvo jesmatralo potrebnim obvezati otočačkog kapetana grofa Jacoba Strassolda da

spriječi svoje podređene Otočane, Brložane i Vilićane zaposjedati zemlju unovim stečevinama. Iznoseći djelić sporova u vezi s posjedovnim odnosimana granici Primo rske krajine s Likom i Krbavom, htio bih upo zoriti d a je tak-vih sporova bilo na svim stranam a granica ove dvije pok rajine i prem a ve lebit-skom pod ručju i dakako, još više prema novoj habsb urško-m letačkoj granici

60 ... s druge strane, u iznova stečenim mjestima mogla bi se namjestiti cijela edna kapetanija od rimokatoličkih vjernka, što će biti tim potrebnijejer se i bez toga na n ajisturenijoj granici prema osmanskoj Porti nalaze samo (pripadni-ci) šizmatičke, od Crkve izopćene vjere ili sekte ...

61 Mesićev bi odn os prema pravoslavnima i pravoslavlju isto tako trebalo pod rob nije istražiti. Sadašnje,bipo larno struktu rirane predo džbe , teško da bi izdržale ozbiljnija istraživanja. Lopašić, iako idealizira-jući, indicira što bi sve trebalo biti predmet istraživanja: I pop Marko Mesićje, osobito d ok je bio odsutanvladika Ljubović, upravljao donekle i poslovi pravoslavne crkve; on je smetao, kako Emanuel Sladović u poviestihbiskupije senjsko-modruške kaže, sebično i simeonsko prodavanje parohija i protopopija, pa je dielio parohije, ne -valjale popove karao, ali se takodjer brinuo, da mogu svećenici živjeti medju narodom, nadielivši i pravoslavne crk1 popove zemljami. Zbog takove skrbi ima više priznanica ondašnjega pravoslavnoga svećenstva brižljivu MarkuMesiću. God. 1702. dao je Mesić protopopu ličkom u Raduču zemlje, prosteod svake daće, toliko, koliko je pripa-dalo na 23 duše, a popu Pavlici u gornjem selu Raduču zemlje za dvadeset duša. Isto tako dao e Mesić popu u Plozemlje, ... , a te zemlje da budu za uviek proste od svake službe i da ostanu popovske. I pop Nikola Popović uPočitelju dobio je od Mesića dovoljno zemlje i pismo na nju, pa je bio još m nogo godina kasnije (g. 1725.) kapetanu

Pavlu Mudrovčiću zahvalan, što mu je izhodio kod Mesića zemlje kod vode Počiteljice. Lopašić, 1888, 67-68 . Stime u vezi, kada je riječ o M esiću, ništa se ne m ože naći kod Grbica i Radeke. Vidi: Mano jlo Grbić.Karlovačko vladičanstvo. Knj. I—III. Topu sko, 1990; Milan Radeka. Gornja krajina ili Karlovačko vladičan-stvo. Lika, Krbava, Gacka, Kapelsko, Kordun i Banija. Zagreb, 1975.



od Triplex C onfiniuma prem a m orskoj obali. U različitim dijelovima Iz-vještaja o tome ima dosta vrlo korisnih obavijesti.

Tre će, od Povjeren stva se bilo očekivalo da će m eđ u Ličanima i Krbavlja-nima stvoriti pretpostavke za preraspodjelu zemljišnih posjeda usklađenu sastvarnim p otreba ma njih ovih dom aćinstava i dakako, vojn e službe u pješaštvuili konjaništvu , ima jući na u m u da bi morali uvažavati činjenicu da su uspjeliosigurati u ključenje u Vojnu k rajinu:... so wolt esJedoch billich sein, das keiner vordem andern in praestierung dem herrn diensten, et adportanda onera publica mehr; oweniger grauirt, sondern durchgehendts eine proportionierte gleichheit introducirt wde...62

Da bi procjene mogle biti što pouzdanije, Povjerenstvo je bilo zadu ženo

popisati i ukupno žiteljstvo oba spola i posebno one koji su bili sposobni zavo jnu služb u. C ilj je bio uvesti stalni popis (ein ordentliches register), koji biomogućio isto tako stalno praćenje potreba.

Pov jerens tvo se doista mo glo pohvaliti da je popisalo ljude i posjede u Licii Krbavi. Očigledno sa zadovoljstvom je u njemački pisanom izvještaju upo -trijebilo latinski naslov sačinjenog popisa Conscriptio tenerorum, et animarumutriusque Sexus in Commitatibus Likae, et Corbauiae existentibus. Dakako da ononije moglo iskazati isto zadovoljstvo izvještavajući o prvom dijelu trećeg na-putka. Moglo se jedino reći da bi bilo jako opasno (gefährlich) pokretati bilokakva pitanja u vezi s posjedim a kada je riječ o ljud ima koji su te pos jede steklisabljom itd. Dru go ništa nisu mogli ni napisati je r je bilo potp un o ne ute m e-ljeno očekivati od takva jedn og povjerenstva da u jedva m jesec dana obavi p o-sao popisa žitelja i dobara te istovremeno riješi sva moguća otvorena posje-dovna pitanja stvarana najmanje četvrt stoljeća i to na način koji će biti prim je-ren po trebama uspješnog funkcioniranja vojnokrajiškog sustava na tromeđ i

Č etvrto, naseljavanje Like i Krbave te posjedovne sporove Povjerenstvo jetrebalo rješavati ravnajući se prema još jednom važnom načelu izgradnje

uređenih naselja, tj. napuštanjem tada posvuda rasutih obitavališta. Nova sunaselja trebala nastajati na prometnicama te na pogodnim mjestima s dostavode i drva. Važn o je bilo, prem a n apu tku, graditi nova naselja vodeći računao prijelazima u Osmansko Carstvo i Mletačku Republiku. Na kraju, zbogveće sigurno sti i mira, naselja je trebalo graditi tako da rimokatolici te rimo ka-tolički obraćenici i pravoslavni bud u m eđu sobn o odvojeni Dakako d a j e touključivalo razmjene posjeda, ali i druge mjere potrebne da bi se ostvarilom eđu sob no razdvajanje inovjernika O tom e se izrijekom kaže: ... dabey inobacht genomben werden solle, damit wo möglich die Schismatische Wallachen allei

62 ... tako b i ipak pravedno bilo da nitko prilikom obavljanja službe vladaru et ad portanda onera publica nije više ilmanje opterećen od drugih, nego da se be z razlike uvede razmjerna jednakost (opterećenja — op. prev.).



vnd die Catholische, oder neo Christiani auch widerumben allein, vnd von einander Separierter wohnen möchten, wegen welicher Zusamben ziechung aber\ vnd zuforderistwegen verwex[lung] oder austauschung deren Grundtstükhen die possessores selbst

vndtereinander sich güettlich zuuergleichen haben wurden, in dem ihnen an durch nichtDerogirt, sondern alles nur zu ihrer selbst aignen könfftigen Sicherheit, vnnd bessRuhe angesechen seye.63

Povjerenstvo je jedino moglo zaključiti daje to izazov s kojim se ne bimo glo suočiti bez odlučnih i oštrih m jera i to podu zetih na najvišim razinamavlasti i moći. Isto bi se mog lo zaključiti iz načina kako je Pov jerenstvo izvije-stilo o etnokonfesionalnim razdvajanjima naselja. Izričaj je takav da se morazapitati da li su njegovi članovi išta pod uze li da bi takav jeda n cilj bio ostvaren.

Očigledno je d a je zemlja pogodna za gospodarstvo bila najvažniji mo tiv po -sjedovnih sporova među Ličanima i Krbavljanima, a da su etnokonfesionalnikriteriji imali veću težinu samo onda kada su mogli biti uspješno prim ijen jen ida bi se došlo do što više što bolje zem lje. U slučajevima kada bi se neke obi-telji negdje naselile pod uvjetima i na način koji su zadovoljavali njihovaočekivanja, jak o ih je teško u to doba bilo uvjeriti da bi trebali ići neg dje d rug -dje da bi mogli živjeti u etnokonfesionalno hom oge nom naselju. M eđu tim, izpopisnih je podataka jasno, što uočava i Kaser, daje većina naselja već i u todoba bila monoetnokonfesionalna.

Peto, u to doba više nije imala smisla gradn ja utvrda koje će nastajati raz-dvojeno od naselja. Fortifikacijske su funkcije postajale samo jed ne , ne sum -njivo vrlo važne, ali ne i jed ine u razvitku naselja koja su trebala udovoljavatinizu n ovih potreba. P o načinu kako se pisalo naputke mog uće je prepoznatikom orske interese, ali je za vjerovati da su i vojn e vlasti u Grazu bar donek ledijelile takvu potrebu. Naime, Lika i Krbava su bile odveć prostrane i smje-štene na o dveć važ nom razm eđu , a da ne bi imale i jačih naselja gradskog tipa,odnosno, čak i manja uređenija naselja koja će moći udovoljiti raznovrsnijimpotrebama. U petom naputku se u tom smislu spomenulo, s različitim moti-vacijama, Korenicu, Udbinu i Ribnik te Gračac i Zvonigrad itd. U tom sečlanku isto tako mo ralo naglasiti da će mno go bro jne graditeljske potrebe m o-rati biti zadovoljavane besplatnom rabotom, doduše koristeći se pojmom kojise moglo različito prevoditi (laboribus gratuitis).

Povjerenstvo je moglo podsjetiti da su brojne mjere sa cijelim tim pita-nj em u vezi već bile poduz im ane te da su i naselja i utvrde u n izu slučajeva biligrađeni kako bi se to i dalje htjelo i to na način koji se preporuča — korište-

63 ...pritom je trebalo paziti na to da, gdjegodje to moguće, šizmatićki Vlasi — kao i katolici ili novopokršteni — sta-nuju sami, razdvojeno edni od drugih. Međutim, zbog takvog bise okupljanja (istovjernika — op . prev.) i prijesvega zbog zamjene ili razmjene zemljišta, sami vlasnici trebali međusobno sporazumno nagoditi, budući da imtime ništa ne bi bilo defogirano već bi sve služilo samo za njihovu buduću sigurnost i bolji mir.



nje m n eplaćenog rada stanovništva. Dakako d a je mno štvo teškoća ostajalo idalje, kada je riječ o zahtjevn ijim poslovim a. B ili su to poslovi koji su iziskivaliprikupljanje većih količina d rvne građe itd, a što će iziskivati, prem a m išljen ju

Povjerenstva, primjerena naređenja već za sljedeće proljeće ili ljeto.Šesto, arkiđakon Marko Mesić je, prema mišljenju druge dvojice članova

Povjerenstva , najb olje znao u čem u su se sve sastojali sporovi u vezi s posjedi-ma u Brezovcu, Homoljcu te Velikoj i Maloj Popini, a najjasnije mu je bilokako bi te sporove valjalo riješiti. N jegovo je rješenje uključivalo i naseljavanjeCatholische Christen u H om oljc u i Brezovcu, kojih je tada još uvijek bilo dostabez ze m lje. S M esićevom sm rću postalo je očigledno teže tražiti rješenja kojabi Povjerenstvo zadovoljila.

U Brezovcu i Homoljcu sukobljavali su se primorski Brložani s krbav-skim Koreničanima, s tim što su argume nti jed nih i drugih, kao i situacije je d-nih i drugih nerijetk o bili toliko isprepleteni ili teško razrješivi, da rješenje n i-kako ne bi moglo biti jednostavno. Pored toga, bili su to posjedi većim dije-lom mnogo bliži Koreničanima, koji su uz to i mnogo brže brojčano jačali,tako da i u slučajevima kada argum enti nisu išli njima u prilog, rješe nja su na-metala sama stanja. Ipak, imajući na umu blizinu Bihaća i geostrategijskuvažnost kraja, Povjerenstvo je bilo m išljenja da bi u sporno m prostoru trebalonaseliti nek ih 200 kuća katolika. U šestoj točki Izvještaja izrijekom se ka že:...wie wür es niht änderst hoffen wollen, das man volgbahr ein Neye ansidlung von einganzen haubt[mannschaft] mit lauther Christ Cath[olischen]glaubens genossenen gege200 heyser, wan man auch gleich einem guetten antheill von Bressouaz denen Corenit-schaner soweniggruntstükh haben, zuewidmete, oder mehr aida ansidlete, einsezen kön-dte, Nebst deme weiters ist in g[na]den zuerwögen, das das orth Correniza respectuhaubtstatt Bichatsch der eiserste posto seye, vnd selber in lauther Schischmatischen glabensgenossenen bestechet, dachero auch hierwillen mehr alß erforderlich ratio Statusbet, das man wenigist in den eisersten gränizen die Catholischen einsezen zu khönen al-

len möglichsten l iß anwenden solle, weliches dermahlen auf soliche weiß bewerkhet,mithin also auch die Ehre des höchsten befördert, vnd zugleich auch ein Nambhafftesdenen Ney ansidleten ad Cassam Militarem geschafft, vnd gebracht werden köndte.

Sedm o, N ap ut ak je Povjerenstvo naročito obvezivao voditi računa o inte -resima Rim okatoličke crkve u Lici i Krbavi, koja je u to vrijem e, p rem a

64 ... kako se ne želimo drugačije nadati, moglo bi se prema tome započeti s novim naseljavanjem cijelejedne kapetanijs oko dvjesto kuća samo katoličkih vjernika, ako bi se edan dobar dio Brezovca odmah ustupio Koreničanima, koimaju malo zemlje ili bi ih se tamo više naselilo. Uz to bi nadalje trebalo milostivo uzeti u obzir da e mjesto Koreni-

ca najistureniji položaj prema Bihaću i da je nastanjeno samim šizmatičkim vjernicima. Stoga ovdje ratio Statusnadasve zahtijeva da se uloži sav mogući napor kako bi se barem na krajnjoj granici mogli postaviti katolici, što bi ssada moglo postići na taj način te time također pridonijeti najvišoj časti a istodobno bi se od novonaseljenih mogla maknuti znatna sredstva za vojnu blagajnu.



tvrdn jam a katoličkih svećenika, svojim statusom i utjecajem bila m no go slabi-ja od Pravoslavne crkve i njezinih Schischmatischenpastores, koji ima ju i mn ogojači utjecaj na narod. Dakako, sve su to tvrdnje iz Naputka. Imajući na umu

interese Rimokatoličke crkve u Monarhiji, od Povjerenstva se traži da pre-dloži sredstva i načine kojima bi se ti interesi zaštitili i unaprijedili u Lici iKrbavi. U tom se smislu u sedmoj točki Naputka na kraju kaže: ...also soltenwür Delegierte Commissarien alle sorg, vnd leiß ankheren, vnd trachten wiewoll her-üherter Catholischen geistlichkheit Entweder durch Zuetheillung genuegsamberGrundtstükhen, durch Zechendt, oder sonst durch einigerley ersinliches mittl der Copétente Vndterhalt zu w egen gebracht, vnd verschafft werden möchte, in weitherer Csiderierung, wo man die vorgemelte haubt Posten anzulegen vermaine, auch des Vorha

bens seye, vnd allerdings haben wolle, die Catholischen pfarn, vnd Kürchen dabey zu chen.65

Pov jerens tvo je ispitalo što bi se moglo u činiti u vezi s dod jeljiva njemzemljišnih posjeda katoličkim svećenicima a što eventualno uvođenjem cr-kvene desetine te zaključilo da nijedno od tih rješenja ne bi polučilo željeneučinke. Raspoložive zemlje više nema, a uvođenje desetine bi bilo odveć opa-sno. Toliko se katoličkim svećenicima ipak nije smjelo ići u susret: Erstlichenwahren keine Vacantegrundtstükh, anderseiths ist die einführung des Zechentpro hic, nunc allzugefährlich zu sein, billichermassen ermössen, vnd erachtet worden.

Po njegovu bi mišljenju najbolje rješenje bilo povećanje pomoći, uk-ljučujući Subsistenz miti svećenicima. Sve bi se to dijelom podm irivalo i obve-zivanjem Schischmatische Wallachen koji uživaju zemlje što su nekoć pripadalekatolicima. Pov jerenstvo se nije suglasilo da im a katoličkih svećenika koja su ukrajnjoj oskudici. Ono je također prikazalo i složeni položaj pravoslavnih pa-roha koji žive u svojim doma ćinstvima. Najviše je pažnje ono posvetilo m je-rama koje bi trebalo p odu zeti da se ojača položaj Rimokatoličke crkve u Lici iKrbavi u odnosu spram Schischmathische u skladu s imperijalnim imperativi-

ma. Po njiho vu se mišljenju sve svodilo na postupn u misionarsku d jelatnost,usporedno s primjerenom politikom. S tim u vezi, zaključak sedme točkeIzvještaja je bio sljedeći: ...wirdt dises Leztere aller erst tractu temporis mit bester poli-tica, vnd nur Successiue vorgenomben werden, miessen, weliche genzliche ausrottungnach, vnd nach mehrrers Zeit gebrauchen wirt, worüber die weithere obsorg, vnd Vertigung uill mehrers denen frequenten heilligen Missionen obligen will, denen man ex parDominii iederzeit alle hillffliche handtbiettung laisten wirt, zu denen anligenden hauPosten aber, alß Udbina, vnd Ribnik allein, könen zwar die Catholischen nacher Core-

65 ...dakle trebali bi mi, ovlašteni povjerenici, uložiti sve napore i nastojati — iako se spomenutim katoličkim svećeni-cima želi pribaviti i osigurati doličnu egzistenciju dodjelom dovoljne količine zemljišta, desetinom ili nekim drugimogućim sredstvima — da se dalje razmotri gdje se mislilo, namjeravalo i htjelo podići spomenuta glavna uporištda se tamo predvide katoličke župe i crkve.



niza, Gratsaz, vnd Suonigrad, hingegen miessen nur die Schischmathischen Wallachenmassen seiher orthen lauter vntichtige Glaubens genossene zusamben gezogen werden.66

Osmo, u dijelu respectu oeconomici od Povjerenstva se očekivalo d oprin ijetirješavanju pitanja ub iranja priho da. Poslije svega što se zbilo u Lici i Krbavi od1689. nadalje, nitko više nije imao iluzija kakve bi bile posljedice uvođenjaContribution, Kopf Steyer. Ipak se nije moglo odustati od u biranja prihoda, m a-kar ubiranjem kazni, različitih taksa, kao što su takse za potvrdu postavljenjakapetana, porkulab a, knezov a i zastavnika itd. Bilo je to očigledno ned ovo ljnodomišljeno rješenje jer se gornjem sloju ličkih i krbavskih patrijarhalnih za-jedn ica uskraćivalo m ogu ćnost da i sami profitiraju ub iran jem kazni i si, a štoje još gore, očekivalo se da će opterećivanjem njihovih prihoda biti omo-

gućeno ubiranje državnih prihoda. Taj je sloj ipak bio presudan za uspješnoostvarivanje dalekosežnijih ciljeva habsburške po litike Pov jerenstv o je m ogloiz vlastitog iskustva osjetiti kakve bi sve posljedice moglo imati uvođenjedržavno poželjnih opterećenja. Ponajprije, uopće nije bilo jednostavno pri-voljeti ljude da se popišu i dadu iskaze o svojim posjedima. Glasine su išletako daleko da se u popisu vidjelo nam jeru syegränizer durch die abgeordnete D e-legierte Commission, vnd von solicher vorgenobener Conscription zu bauern, oder tribtarien zumachen61 Pov jerenstv o se naročito žalilo da kratkoću vrem ena u k o-jem je tako brojne poslove trebalo obaviti te ukazalo na ograničene ili čak ištetne učinke p redviđen ih mjera, iako, dakako, uopće nije dovodilo u pitanjepotrebu da se i u Lici i Krbavi počne voditi drugačiju politiku, primjerenijupotrebama.

Deveto, Povjerenstvu je rečeno da bi budući naseljenici u Lici i Krbavinajvećim dijelom trebali biti rimokatolici (damit soliche wan änderst möglich, inlauter Römisch[e] Catholische Christen bestechen), koji bi svoja imanja dobivali uarendu, koji bi godišnje bili opterećeni davanjima te istovremeno bili i kra-jišnici, s tim što bi njihove obveze ne bi bile seljačke. Sve je to Povjerenstvu

bilo neprovedivo. Prvo, nigdje u pokrajinama više nije bilo raspoloživih ze-malja (primo seint in der ganzen Lika, vnd Carbauia kein oedt stehende Grindt Sinepossessoribus, in dem sobaldt ein Grundt in vorigen Jahren Vacand worden ist), a bilokakvi poku šaji da se uvedu predložena rješenja , kojih je bilo i jo š ih uvijekmjestimice ima, pokazuju se neuspješnima.

66 ...morat će se ovo posljednje prije svega tractu temporis obaviti s najboljom politica i samo Successiue, čime ćepotpuno iskorjenjivanje zahtijevati prilično vremena, pr i čemu će daljnja briga i zatiranje (pravoslavlja — op.prev.) biti puno više u nadležnosti učestalih svetih misija, kojima će se ex parte Do minii u svako doba pružiti svumoguću pomoć. U susjednim utvrdama, kao što su Udbina i sam Ribnik, mogu se okupiti katolici, a u Korenici,Gračacu i Zvonigradu, naprotiv, moraju se okupiti samo šizmatički V lasi e r su u istim mjesta samo loši /vntichti-ge / vjernici.

67 ... [da] izaslano Ovlašteno povjerenstvo poduzetom konskripcijom njih krajišnike pretvori u seljake ili tributare.



Deseto, gospićko područje, zajedno s dijelom bilajskoga (der District Go-spitsch sambt dem theill, der vmb Bellaigelegen), bilo je namijenjeno komorskomzapovjedniku, a ubuduće bi njegov status drugačije trebalo riješiti. Njemačkase posada s mjesečnim plaćama u njemu ne bi mogla održati, a i svakovrsnepotrebe zapovjedništva se ne bi mogle jednostavno podmirivati iz prihoda»distrikta« sa svim ograničenjima u opterećivanju stanovništva. Povjerenstvoje u G ospiću zateklo teško stanje. U nj em u jedva d a je ičega bilo ostalo što biomogućavalo udov oljavanje novim potrebama, od k rupne stoke nadalje. Do i-sta, njem ačku bi posadu tam o bilo vrlo teško naseliti i to ne sam o zbog pos je-dovnih pitanja, već i zbog ograničenih mo gućnosti održanja s malim prihod i-ma koje ima. Povjerenstvo ne bi čudilo kada bi počela dezertirati.

Jedanaesto i dvanaesto, Na pu tak se iznova vraćao pitan ju taksi za potvrd uposjedov nih lista i svih pr om jen a u vlasništvu, u strajući na stavu da se ništa stime u vezi više ne bi moglo raditi bez odgovarajućeg postupka. Povjerenstvuje isto tako bilo propisano kako će obaviti svoj posao, od smjera kretanja —nadalje.

N a kraju je Povjerenstvo sa svoje strane, s dužnim iskazima podaničkoguvažavanja, izvijestilo o teškim uvjetim a u kojima je obavilo svoj posao,krećući se Likom i Krbavom u svim smjerovima, očigledno i po vrlo lošemvrem enu , u uvjetima koji nisu bili svakidašnji — uključujući smještaj koji ne-

rijetko nije bio nikakav. O n o je naročito istaklo teškoće rada s ljudima u Lici iKrbavi te ako u nekim svojim zadaćama nije uspjelo, uzroke treba tražiti nadrugoj strani, tj. u deme annoch vndiscipliniertengräniz Vollkh.

Izvještaj je datiran sa 7. svibnjem 1713. u Karlobagu, što znači, a za to imadov oljno potvrda, da su članovi Povjerenstva ostali u Lici i Krbavi cijelu zim u,sve do proljeća. Osta je pitanje što su sve radili nakon što su završili popis. T oće svakako trebati istražiti.

Carl Raim und graff von Attimis i J. F. Edler von Lebenegg su, zajedno spreminulim Markom Mesićem, za razliku od brojnih drugih povjerenstava,obavili posao k oji će u d ugo ročnijoj perspektivi ostati kao je dn o od najtra jni-jih uporišta habsburške vojne vlasti u Lici i Krbavi. Možda je tome bilo takošto su mnogobrojne ambicije u Grazu i Beču umjeli svesti na mjere ličkih ikrbavskih stvarnosti, takvih kakve su bile, a da istovremeno nisu zatvaralimogućnosti sve neizbježnijim promjenam a u m nogo čemu.



Umjesto zaključka

Imajući na umu duže vremensko trajanje od kasnoga 15. stoljeća do ranoga18. stoljeća u p rostoru trom eđe s historijsko-demografskog te šire, s društve-no -po vije sno g stajališta, najveći se 'rez' dog odio ran ije i to od kasnoga 15. dokasnoga 16. stoljeća. S pos tupnim nestankom kasnosrednjovjekovnoga hrvat-skog društva, o dnosn o, s njegovim distinktivnim v ojnokrajiškim preobrazba-ma u tri imp erijalna podaništva — što je na sve tri strane uključivalo vojnok ra-jišku integraciju različitih socioprofesionalnih i etnokonfesionalnih skupinavrlo različita porijekla — na svakoj od tri strane tromeđe bila su stvorena tri

tipa pogra ničnih vojn okrajiških društava. Svako od n jih bilo je u različitu od -nosu prem a 'civilnim' jezgrama iz kojih je generirano (hrvatsko-slavonskiprovincijal u habsburškom podaništvu, dalmatinske komune u mletačkom teposebni slučaj Bosanskog pašaluka kao serhata).

Kako je najveći dio prostora tromeđe bio prostor dinarskih planina, u svatri vojnokra jiška društva važan je bio i udio bunjevačkih/morlačkih/vlaških za-jednica. Njihov način života i privređivanja, njihov pravni položaj, kao i nji-hove vojnokrajiške obaveze, mogli su se vrem eno m donekle mijen jati čak i na

istim stranama , a jo š više voljn im ili nev oljnim prelascima u druga impe rijalnapodaništva, a da se u osnovi ništa bitno ne bi mijenjalo. S deteriorizacijomekosistema trom eđ e do kraja 17. i početka 18. stoljeća vlaške zajednice su onekoje se u n jem u egzistencijalno najbolje m ogu održati. To je glavni razlog štose sve tri strane u ratovima tog doba na tječu koja će ih više dobiti u svoje po-daništvo, odnosno, koja će drugim dvjema smanjiti udio vlaških podanika.Kako su se te zajednice na tromeđi primarno bavile t ranshumantn im sto-čarstvom, a sekundarno poljodjelstvom, njihovi su se vlastiti interesi na najo-

sebujnije načine isprepletali s imperijalnim interesima jedne ili više sila.U tom bi smislu bilo teško prihvatiti d a je k olonizacija ličkog i krbavskogprostora poslije 1689. godine bila na prvom m jestu 'ana rhični' proces u svijetupatrijarhaln ih za jednica. Kao što pokazuje iskustvo ovog popisa, naročito ob a-vijesti iz Izvještaja Ov laštenog povjerenstva, uvijek su vlasti — koje tam o ni-kada nisu bile samo jedne provenijencije — imale velikog, ako ne i odlu-čujućeg utjecaja na svakovrsne prom jene. Dru go je pitanje kako su vlasti dje -lovale. Bilo je to nerijetk o po o brascima po našanja i vrijednostima tih zajedni-ca, ali uvije k i s mo tivacijama koje su od tog svijeta bile vrlo, vrlo daleko. T o je

jedna od tema istraživanja koja tek slijedi nakon objavljivanja Popis Like iKrbave 1712. godine. Obiteljzemljišni posjed i etničnost u jugozapadnoj HrvatskojKarla Kasera i suradnika.



Prilozi68

T A B L I C A 1Naseljenost u selima Like/Krbave 1696, 1701. i 1712.

S e l o O b i t e l j i 1 6 9 6. O b i t e l j i 1 7 0 1. O b i t e l j i 1 7 1 2 .

N * H * B * V * N H B V N H B V

Peru š ić i Ka luđe rovac 56 - - 7 0 20 6 - 3 3 56 8 15

N o v i i D i v o s e l o 28 34 - 16 20 - 3 0 8 54 - 5 3

Široka Kula 12 - 4 0 12 - - 5 0 - - - 59

B u d a k i M u š a l u k 2 9 - - 3 7 5 - - 1 50 - -

Bilaj i Os trovica 2 3 - 3 0 19 12 - 3 4 3 12 - 3 1

Ribn ik i Poč i t e l j 5 8 4 0 7 2 3 - 4 0 - 3 0 - 4 1

Vrebac - - 4 0 - - - 5 4 - - - 4 3

M o g o r i ć

Raduč i Ploča

- - -

50

- - - 6 6

120

- - - 6 5

113

M e d a k - - 7 0 - - - 111 - 1 - 111

Lovinac 94 2 1 - - 95 26

Gračac 10 105 - - - 156

Z v o n i g r a d i P o p i n a

B r u v n o

- _ _ - - - - 7 0

5 0

- - - 188

4 5

K o m i ć - _ - - - - 60 - - - 2 9

S r e d n j a G o r a

U d b i n a

- - - - - -

14

3 4

1

-

4 4 6

3 3

2 0

Visuć - - - - - - 4 2 - - - 58

P o d l a p a c

Pisač

- - - - 4 0 -

3 2

- 5 2 -

4 9

68 Prilozi su preu zeti iz sljedećih knjiga: Karl Kaser. Slobodan seljak i vojnik: Knjiga 1. Rana krajiška društva(1545-1754.), Knjiga 2. Povojačeno društvo (1754-1881). Naprijed. Zagreb, 1997; Hannes Grandits iKarl Kaser. »Familie u nd Gesellschaft in der habsburgischen M ilitärgrenze: Lika un d Krbava zu Be-ginn des 18. Jahrhunderts .« u D rago Roksandić (ur.). Microhistory o f the Triplex Confinium. Internatio-nal Project Conference Papers (Budapest, March 21-22, 1997). Institute on Southeastern Europe, CentralEurope an U niversity. Budapest, 1998; Drago Roksandić i Nataša Štefanec (ur.). Constructing Border

Societies on the Triplex Confinium. International Project Conference Papers (Graz, December 9-12, 1998).C EU History De partm ent W orking Paper Series 4. Budapest, 2000. te iz knjige: Karl Kaser - Han-ne s Grandits - Siegfried Gruber. Popis Like i Krbave 1712. godine. Obitelj, zemljišni posjed i etničnost u

jugozapadnoj Hrvatskoj. SKD Prosvjeta. Zagreb, 2003.



Bunić 8 - - - - - - 180 1 - - 96

Korenica - - - 30 - - - 80 - - 119

Jošane, Pecane i

Mekinjar - - - - - - - 4 0 - - 1 1 5

Pazarište - 50 - 105 - 95

Mutilić i Mazin _ _ _ _ _ _ _ - - - - 96

Ukupno 161 42 50 300 161 120 229 1.120 46 299 204 1.561553 1.630 2.110

* N = novi kršćani; H = Hrvati; B = Bunjevci; V = Vlasi.

TABLICA 2Porast stanovništva u Ličkom distriktu 1712. do 1746.

Kapetanija Stanovnika 1712. Stanovnika 1746. ±

Bilaj 536 1.296 + 142,0

Bunić 3.326 5.922 + 78,0

Gračac 1.940 2.166 + 11,6

Lovinac 2.907 4.301 + 47,9

Medak 1.160 1.048 - 9 , 7Novi 1.129 1.631 + 44,5

Perušić 1.888 3.011 + 59,5

Podlapac 2.412 3.077 + 27,6

Ribnik 720 838 + 16,4

Udbina 3.405 3.748 + 10,1

Vrebac 1.570 2.023 + 28,8

Zvonigrad 3.212 1.531 - 5 2 , 3

Porkulabija

Komić 404 415 + 2,7

Pazarište 1.188 1.976 + 66,3

Široka Kula 695 1.001 + 44,0

Smiljan 1.405 2.149 + 52,9

Ukupno 27.898 36.133 + 29,5



TABLICA 3

Prosječna veličina obitelji u pojednim selima Ličkog distrikta 1712.

Selo Stanovnici sazemljišnimposjedom

Obitelji sazemljišnimposjedom

Prosječnaveličinaobitelji

Pretežno

Bilaj 106 12 8,8 Hrvati

Brušane 130 19 6,8 Hrvati

Bruvno 658 45 14,6 Vlasi

Budak 258 33 7,8 Hrvati

Bunić 1.376 97 14,2 Vlasi

Divoselo 591 53 11,1 VlasiGračac 1.651 156 10,6 Vlasi

Jošane 589 43 13,7 Vlasi

Kaluđerovac 163 27 6,0 Hrvati

Komić 347 29 12,0 Vlasi

Korenica 1.691 119 14,2 Vlasi

Lovinac 1.417 121 11,7 Bunjevci

Mazin 495 40 12,4 Vlasi

Medak 1.160 112 10,4 VlasiMekinjar 632 59 10,7 Vlasi

Mogorič 715 65 11,0 Vlasi

Mušaluk 136 18 7,6 Hrvati

Mutilič 497 56 8,9 Vlasi

Novi 462 62 7,4 Hrvati

Ostrovica 408 34 12,0 Vlasi

Pazarište 1.047 95 11,0 Bunjevci

Pecane 142 13 10,9 Vlasi

Perušić 961 85 11,3 Novokršćani

Pisač 602 49 12,3 Vlasi

Ploča 527 43 12,4 Vlasi

Podlapac 409 52 7,9 Hrvati

Popina 1.212 93 13,0 Vlasi

Počitelj 504 41 12,3 Vlasi

Raduč 775 70 11,1 VlasiRibnik 202 30 6,7 Hrvati



Široka Kula 668

Smiljan 1.153

Srednja Gora 431

Udbina 52

Visuć 611

Vrebac 746

Zvonigrad 1.292

Ukupno 25 .291

59 11,3 Vlasi

120 9,6 Bun jevci

33 13,1 Vlasi

70 7,5 Hrva ti

58 10,5 Vlasi

43 17,3 Vlasi

95 13,6 Vlasi

2.249 11,2

TABLICA 4

Usporedni prikaz veličine obitelji u pojedinim selima Ličkog distrikta 1712.

S e lo U k u p n o 1 - 5

Broj č lanova obi te l j i

6-10 11-15 16-20 21-25 26-30 31-35 36-40

Bilaj 24 9 11 2 1 - - 1 -

100% 37,5 45,8 8,3 4,2 - - 4,2 -

Bruvno 45 4 14 9 7 4 4 1 2

100% 8,9 31,1 20,0 15,6 8,9 8,9 2,2 4,4

Budak 33 9 17 4 3 - - - -

100% 27,3 51,5 12,1 9,1 - - - -

Bunić 150 20 42 36 18 17 13 3 1

100% 13,3 28,0 24,0 12,0 11,3 8,7 2,0 0,7

Divoselo 53 5 25 14 7 1 - 1 -

100% 9,4 47,2 26,4 13,2 1,9 - 1,9 -

Gračac 158 25 70 42 11 5 2 2 1

100% 15,8 44,3 26,6 7,0 3,1 1,3 1,3 0,6

Kaluđerovac 27 8 17 2 - - - - -

100% 29,6 63,0 7,4 - - - - -

Kom ić 29 2 10 11 4 2 - -

100% 6,9 34,5 37,9 13,8 6,9 - -

Korenica 109 10 32 22 22 15 7 1

100% 9,2 29,3 20,2 20,2 13,8 6,4 0,9 -

Lovinac 123 14 47 33 20 5 2 - 1

100% 11,4 38,2 26,8 16,34,1

2,4 - 0,8

Mazin 40 5 13 12 5 3 2 _ _



100 12,5 32,5 30,0 12.5 7,5 5,0

Medak 69 10 32 16 4 6 - 1 -

100% 14,5 46,4 23,2 5,8 8,7 - 1,4 -

Mekinjar 59 7 30 14 3 3 - 2 -

100% 11,9 50,8 23,7 5,1 5,1 - 3,4 -

Mogorić 65 5 31 16 9 3 1 -

100 7,7 47,7 24,6 13,8 4,6 1,6 -

Mušaluk 18 5 7 5 - 1 - -

100 27,8 38,9 27,8 - 5,5 - -

Mutilić 56 11 31 8 6 - - -

100 19,6 55,4 14,3 10,7- - -

Novi 62 13 41 8 - - - -

100 21,0 66,1 12,9 - - - -

Ostrovica 35 4 14 9 4 2 2 -

100% 11,4 40,1 25,7 11,4 5,7 5,7 -

Pazarište 102 5 56 25 10 4 - - -

100% 4,9 54,9 24,5 9,8 3,9 - - -

Pecane 13 1 6 3 1 2 - - -

100 7,7 46,1 23,1 7,7 15,4 - - -

Perušić 80 10 31 24 9 4 1 1 -

100% 12,5 38,8 30,0 11,3 5,0 1,2 1,2 -

Ploča 43 2 24 9 3 2 2 1

100 4,7 55,8 20,9 6,9 4,7 4,7 2,3 -

Popina 89 19 26 17 7 9 6 3 1

100% 21,3 29,2 19,1 7,9 10,1 6,7 3,3 1,2Počitelj 41 3 14 15 4 4 1 - -

100% 7,3 34,1 36,6 9,8 9,8 2,4 - -

Raduč 70 5 33 18 8 3 2 1

100% 7,1 47,2 25,7 11,4 4,3 2,9 1,4

Ribnik 30 12 14 3 1 -

100% 40,0 46,7 10,0 3,3 -

Široka Kula 59 11 8 16 10 2 2 -

100% 18,6 30,5 27,1 17,0 3,4 3,4 -

Srednja Gora 33 3 7 12 9 1 1100% 9,1 21,2 36,4 27,3 3,0 3,0

2

2,0

1,2



Udbina 69 18 39 10 2 -

100% 26,1 56,5 14,5 2,9 -

Visuć 58 6 30 14 4 3

100% 10,3 51,7 24,1 6,9 5,2 1,7 -

Ukupno 1.842 261 782 429 192 101 49 19 6

100% 14,2 42,4 23,3 10,4 515 2,7 1,0 0,3 0,2

TABLICA 5

Broj obitelji s jednom ili više obiteljskih grana posjednika zemlje uLičkom distriktu 1712.

Broj obiteljskih grana Prosječna

Ukupno 1 2 3 4 5 viševeličina

obitelji

Bilaj 24 19 3 1 1 - 7,5

100% 79,2 12,4 4,2 - 4,2 -

Bruvno 45 10 18 6 9 2 - 14,8

100% 22,2 40,0 13,3 20,0 4,5 -

Budak 33 27 3 2 1 - - 7,6

100% 81,8 9,1 6,1 3,0 - -

Bunić* 149 60 34 33 12 7 3 13,9

100% 40,3 22,8 22,1 8,1 4,7 2,0

Divoselo 53 24 21 5 3 - 2 11,0

100% 45,3 39,6 9,4 5,7 - 1,3

Gračac 158 92 46 15 2 1 - 10,5

100% 58,2 29,1 9,5 1,3 0,6

Kaluđerovac 27 24 3 - - 6,5

100% 88,9 11,1 - - -

Komić 29 8 14 5 2 2 12,0

100% 27,6 48,3 17,2 6,9 - 1,8

Korenica 109 37 26 28 11 5 1 14,4

100% 33,9 23,9 25,7 10,1 4,6 0,8

Lovinac 123 60 34 21 5 2 1 11,7

100% 48,8 27,6 17,1 4,1 1,6 2,5

Mazin 40 13 15 6 2 3-

12,4100% 32,5 37,5 15,0 5,0 7,5 -

3



Mekinjar 59 32 12 13 1 1 - 10,6

100% 54,2 20,3 22,1 1,7 1,7 -

Mogorić 65 30 24 7 2 2-

10,9100% 46,1 36,9 10,8 3,1 3,1 -

Mušaluk 18 14 3 - 1 - - 8,3

100% 77,8 16,7 - 5,5

Mutilić 25 24 1 _ _ 6,8(Hrvati)

100% 96,0 4,0 - -

Mutilić 31 18 7 4 2 10,5

(Vlasi) 100% 58,1 22,6 12,9 6,4

Novi* 56 43 12 1 - 7,4100% 76,8 21,4 1,8 -

Ostrovica 35 15 14 4 2 12,1

100% 42,9 40,0 11,4 5,7 -

Pazarište 102 66 22 11 2 1 11,3

100% 64,7 21,5 10,8 2,0 1,0

Pecane 13 6 5 2 - - 10,9

100% 46,1 38,5 15,4 -

Perušić 80 41 29 8 - 2 11,2

100% 51,2 36,3 10,0 - 2,5

Ploča* 42 15 18 7 2 - 11,9

100% 35,7 42,8 16,7 4,8 - -

Popina* 38 41 19 13 7 6 2 13,2

100% 46,6 21,6 14,8 7,9 6,8 2,3

Počitelj 41 20 10 6 4 1 - 12,3

100% 48,9 24,4 14,4 9,7 2,4 -

Raduč 69 30 26 6 5 2 - 11,2

100% 43,5 37,7 8,7 7,2 2,9 -

Ribnik 30 27 3 - - - - 6,7

100% 90,0 10,0 - - - -

Široka Kula 59 31 14 9 3 1 1 11,3

100% 52,5 23,7 15,3 5,1 1,7 1,7

Srednja Gora 33 10 10 8 4 1 - 13,1

100% 30,3 30,3 24,2 12,1 3,1Udbina 69 55 12 2 - - - 7,5



100% 79,7 17,4 2,9 - - -

Visuć 58 33 15 10 - - - 10,5

100% 56,9 25,9 17,2 - - -

U k u p n o 1.763 925 473 233 82 37 13 10,7

100% 52,5 26,8 13,2 4,7 2,1 0,7

* Z a jed nu obitelj ne postoje podaci, u No vom za 6 obitelji nema podataka, za Medak, Vrebac, Podlapac,Smiljan i Brušane nema podataka.

TABLICA 6

Broj stanovnika i obitelji sa zemljišnim posjedom u Ličkom distriktu 1712. i 1746.

Kapetanija Stanovnika1712.

Stanovnika1746.

Obitelji1712.

Obitelji1746.

Bilaj 514 1.161 46 131

Bunić 3.067 5.556 216 530

Gračac 1.651 2.083 156 234

Lovinac 2.719 4.083 234 410

Medak 1.160 1.048 112 124

Novi 1.053 1.576 115 199Perušić 1.518 2.613 163 264

Podlapac 2.374 3.015 216 323

Ribnik 706 838 71 101

Udbina 3.219 3.580 302 375

Vrebac 1.461 1.987 108 201

Zvonigrad 2.504 1.464 188 168

Porkulabija

Kom ić 347 415 29 47Pazarište 1.047 1.945 95 247

Široka Kula 668 932 59 98

Smiljan 1.283 2.144 139 290

U k u p n o 25.291 34.410 2.249 3.742



Prosječna veličina1 A b LI (JA /

zemljišnog posjeda po obitelji uelima Ličkog distrikta 1712.

Obradiva površina Obiteljijutara)

Veličina zemljištajedne obitelji

Bilaj 45,0 12 3,7

Bruvno 411,0 45 9,1

Budak 182,2 33 5,5

Bunić 886,7 97 9,1

Divoselo 189,3 53 3,6

Gračac 894,5 156 5,7

Jošane 458,3 43 10,7

Kaluđerovac 65,2 27 2,4

Komić 117,7 29 4,1

Korenica 1.523,6 119 12,8

Lovinac 667,8 121 5,5

Mazin 291,7 40 7,3

Medak 1.380,2 112 12,3

Mekinjar 339,2 59 5,7

Mogorić 364,8 65 5,6

Mušaluk 94,9 18 5,3

Mutilić 308,3 56 5,5

Novi 281,7 62 2,5

Ostrovica 143,2 34 4,2

Pazarište 348,3 95 3,7

Pecane 197.0 13 15,1

Perušić 830,9 85 9,8Pisač 356,7 49 7,3

Ploča 561,4 43 13,1

Podlapac 116,0 52 2,2

Popina 474,6 93 5,1

Počitelj 446,1 41 10,9

Raduč 719,2 70 10,3

Ribnik 180,2 30 6,0

Široka Kula 606,4 59 10,3Srednja Gora 160,9 33 4,9



Udbina 337,5 70 4,8

Visuć 320,0 58 5,5

Vrebac 619,9 43 14,4

Zvonigrad 504,2 95 5,3

Ukupno 15.424,6 2.110 7 3̂

TABLICA 8

Prosječna veličina zemljišnog posjeda po stanovniku u selima Ličkog distrikta 1712.

Selo Stanovnika Jutara p o pretežno

stanovniku

Bilaj 106 0,42 HrvatiBrušane 130 0,93 Hrvati

Bruvno 658 0,62 Vlasi

Budak 258 0,71 Hrvati

Bunić 1.376 0,64 Vlasi

Divoselo 591 0,32 Vlasi

Gračac 1.651 0,54 Vlasi

Jošane 589 0,78 Vlasi

Kaluđerovac 163 0,40 Hrvati

Komić 347 0,34 VlasiKorenica 1.691 0,90 Vlasi

Lovinac 1.417 0,47 Bunjevci

Mazin 495 0,59 Vlasi

Medak 1.160 1,20 Vlasi

Mekinjar 632 0,54 Vlasi

Mogorić 715 0,51 Vlasi

Mušaluk 136 0,70 Hrvati

Mutilić 497 0,62 Vlasi

Novi 462 0,61 Hrvati

Ostrovica 408 0,35 Vlasi

Pazarište 1.047 0,33 Bunjevci

Pecane 142 1,40 Vlasi

Perušić 961 0,86 Novokršćani

Pisač 602 0,59 Vlasi

Ploča 527 1,10 Vlasi

Podlapac 409 0,28 Hrvati

Popina 1.212 0,39 Vlasi

Počitelj 504 0,88 Vlasi

Raduč 775 0,93 Vlasi



Ribnik 202 0,89 Hrvati

Široka Kula 668 0,91 Vlasi

Smiljan 1.153 1,33 Bunjevci

Srednja Gora 431 0,37 VlasiUdbina 527 0,64 Hrvati

Visuć 611 0,52 Vlasi

Vrebac 746 0,83 Vlasi

Zvo nigrad 1.292 0,39 Vlasi

U k u p n o 25.291 0,61

TABLICA 9

Veličina zemljišnog posjeda časnika i svećenika u selima Ličkog distrikta 1712.

Selo Kapetan Porkulabnik Za stav - Knez pravoslav. ka toi . obite l j iprosjek paroh župn ik

Gračac 9,5 14,3 - 7,1 25,2 - 5,7

Lovinac 21,4 27,6 - 25,5 - 10,5 5,5

Korenica - 23,4 18,0 16,2 14,3 - 14,2

Bunić 27,7 28,6 - 6,4 14,0 - 14,2

Pazarište - 8,0 12,2 14,1 - 13,7 3,7

Mogorić - 15,9 4,6 16,8 29,0 - 5,6

Ud bin a 10,5 13,8 6,9 - - 5,5 4,8

TABLICA 10

Udio okućnica> oranica i livada u selu Mekinjar 1712. izražen u postocima(u štrikovima)

Vel ič ina zemlj i šnog

posjeda

Okućnica Oranice Livade

243 95 39,1 50 20,6 98 40,3

119 45 37,8 25 21,0 49 41,2

151 68 45,0 27 17,9 56 37,1

134 47 35,1 30 22,4 57 42,5

85 38 44,7 9 10,6 38 44,7

64 27 42,2 10 15,6 27 42,2



DIO n i

Percepcije i stereotipi



1 .

STOJAN JANKOVIĆ U MOREJSKOMRATU ILI O USKOCIMA, ROBOVIMA

I PODANICIMA1

Zakon krajički i vira krajiška

Mletački kapetan Ivan Marušić, dopavši ropstva u Sinju 1685. godine kaosužanj Sain-age Mandića, u pismu upućenu svom »pobratimu« Štipanu Gar-koviću ljuti se na agu što mu ne odobrava uobičajeno uvjetno oslobođenje dabi na mletačkoj strani pokušao prikupiti tesk(u) cin(u) Hadu i dvistagroša z darovi,koliko Sain-aga traži za njegovo oslobo đen je iz ropstva. M arušićeva je lju tnjauistinu opravdana jer Sain-aga — uskraćujući mu takvo pravo — osporava

nešto što je na čitavoj Kra jini inače uob ičajeno u 16. i 17. stoljeću: ...ovo me nekti dati na viru ničniu, da b i nosio moe dugovane kako i ostali suzni po Kraini(podvukao D.R.), nego se mđe jedan redovnik iz provincije policke don PavaoZuljevic imeno(m)y koi me iziđe dokle progovorim z gospodinom generalom i on sekutemta priât svargo na gvozdija, koja su na me mecali...2

Dakle, »Krajina« — u shvaćanju kapetana M arušića — jed ins tve n je pro-stor kada je riječ o onim obrascima ponašanja koji vrijede preko bilo koje od

1 Sadržaj ovog rada bitnim svojim dijelom bio je pripremljen za Drug u med unaro dnu konferenciju

Projekta »Triplex Confinium«, »Plan and Practice: How to Con struct a Border Society? Th e 'TriplexCon finium' (cca. 1700-1750)«, održanu na Sveučilištu u Grazu (9-12. prosinca 1998.). U sadašnjemsvom obliku rad je najvećim svojim dijelom nastao u Rovinju, ljeta 2000, zahvaljujući bogatojstručnoj knjižnici u tamo šnjem Cen tro di ricerche storiche. O jed no j od njegovih kasnijih inačica ras-pravljalo se na sjednici Projektnog tima u Zavodu za hrvatsku povijest na Filozofskom fakultetu u Z a-grebu 18. prosinca 2000. godine. U tada oblikovanoj formi je tiskan u »C onstructing Bo rder Societieson th e Triplex C onfinium« pod naslovom »Stojan Janković in the M orean W ar, or of Uskok s, Slavesand Subjects« u engleskom prijevodu Janet T uškan. U brz o nakon toga obj avlj enje i talijanski prije-vod »Stojan Janković nella guerra di Morea owero degli Uscocchi, degli schiavi e dei sudditi« uAtti.Centro di ricerche storiche — Rovigno (Vol. XXX, Trieste — Rovigno, 2000, 315-390). U izvornom jeobliku uvršten u Ljetopis Srpskog kulturnog društva 'Prosvjeta' (Zagreb, 2000 ,125-1 88). Z a ovu je prilikudo pun jen nizom novih interpolacija, a ispravljene su i neke sitnije greške.

2 Desnica 2, 119. (NB : Boško Desnica. Istorija kotarskih uskoka 1684-1749. Sv. I.—II. Beograd, 1950,1951, dalje Desnica 1 i Desnica 2). Inače, pismo je pisano hrvatskom ćirilicom. Pisac je o krajiškimrobljenjima napisao članak »Sužnji nevoljnici« (Desnica, 1991, 192-203). U mletačkom porazu podSinje m, travnja 1685, zarobljen je bio i splitski plemić Ivan Alberti. U prvo me od svojih pisama p rovi-



nje zin ih granica, izražavajući time shvaćanje Krajine koje transcend ira im pe -rijalne granice. Krajinaje prostor izravnih sukoba i to nerijetko svakodnevnih,k tome često na najnižim granicama ljudske opstojnosti (bestijalnost, ru-šilaštvo, žeđ, glad, boleštine itd.), ali je i prostor u kojem taj »vječni rat« nakonfesionalnim i imp erijalnim granicama ima svoja ustaljena pravila i obrascesvačijeg ponašanja. N a Krajini se dan i noć živi s osjećajem životne pog ibelji teje tim veća potreb a za obrascima ponašan ja i sustavu vrijedno sti koji će sve o b-vezivati, a naročito protivnike. O na n e m ože bez onoga što se u izvorima nazi-va vira krajiška.3 Uz to, Krajinaje i u doba rata i u doba mira prostor mno-govrsnih prekograničnih komunikacija, što potrebu za takvim pravilima iobrascima čini većom, neizbježnom.

Negdje u isto to doba kada se kapetan Ivan Marušić žali na Sain-aguMandića, Osman-aga Beširević, ostrožački kapetan (1690-1727), predbacujeKarlu Gušiću u Ogulinskoj kapetaniji kao junaku na poštenoj Krajini isto takonepridržavanje običaja o otkupu iz ropstva. Pritom se izrijekom poziva na zđ -kon krajički, o čekujući time od G ušića kao sebi ravna da necinimo na Krajini ne-zakonje, što nije bilo do sada od take gospode, niti od tebe, gospodine.4

Ovakvo reguliranje odnosa na Krajini — m edu »ljutim« protivnicima —ne isključuje ni srdačne, čak i vrlo bliske odnose m eđu ljudima s protivničkih

strana, dakako, u skladu s mjerilima vlasti i m oći kojima raspolažu, a nadasveu skladu s interesima koji ih up ućuju jed ne na druge. Zasu žnjen i mletački ka-petan Ivan Marušić se u svakom slučaju s pravom ljuti na Sain-agu Mandićašto krši krajinsko običajno pravo u slučaju o kojem ovisi cijela njegova bu-dućnos t, kao što se i O sm an- aga Beširević s razlogom ljuti na Karla G ušića je rdovodi u pitanje jed an od običaja na kojima se uveliko tem elji moć po gra-ničnih zapovjednika na svim stranama tromeđe.

duru Petru V alieru, upućenu iz Livna, 27. travnja 1685, Alberti — je da n od onih koji se u sinjskom

porazu časno po nio te zato i bio zarobljen — pisao je o pozadini M andićeva po našanja, o opravdanostinjegove ljutne na mletačku stranu, zaključujući: Preklinjem stoga pravednost Vase Ekselencije da ne dozvolibilo kakva odstupanja u pitanju Mandića već da se kao i do sada nastavi sa donošenjem njegova otkupa i da se pdovršenoj isplati dade sloboda turskom robu, jer će se inače u pograničju izroditi beskrajni neredi i svi će kršćanskibovi, koji se nalaze u rukama neprijatelja, a tih e mnogo, biti sasječeni er presvjetli Paša tako prijeti i to će i učiniti.Desnica, 1991, 199.

3 U miru su (kapetani do konca XVII. stoljeća — D.R.) podržavali srdačne veze sa sebi ravnim zapovjednicimas one strane granice i posjećivali jedni druge. Uvijek su držali 'viru krajišku'. Kreševljaković, 1980, 69.

4 Pismo je inače zanimljivo naslovljeno: Od mene, Osman-aga Beširevića, plemenitom i uzvišenom i svake go-spodske dike i časti dostojnom gospodinu Karli Gušiću vice-kapetanu Ogulinske, lipi poklon i veliko drago poz-dravljenje kao junaku na poštenoj Krajini. To vrijedi i za kraj pisma: I da si zdravo na toj Krajini. Amen. VidiRadoslav Lopaš ić . Bihać i Bihaćka krajina. Zagreb, 1890,242. Citat i u Kreševljaković, 1980,111-112.

Hamdija Kreševljaković je inače jedan od rjeđih povjesničara koji jasno prepoznaju suvremeničkidoživljaj jedinstva krajiškog prostora, a posebn o na trom eđi. Vidjeti naročito njegov o djelo Kapetanijeu Bosni i Hercegovini. Knjiga je prvi put tiskana u Sarajevu 1953. godine, dok dru go izdanje, s pogovo-rom Avde Sućeske, izlazi isto tako u Sarajevu 1980.



Tromeđa kao Krajina

Bečki i Morejski rat (1683-1699. i 1684-1699.) vode se još uvijek na Krajini,na trom eđi kao jed ins tvenu prosto ru imp erijalnog sraza i sličnog načina živo-ta. D ok je »Krajina« tada već dubok o u korijenjen pojam s habsburške i osm an-ske strane, na m letačkoj strani — od početka 16. stoljeća prosto rno suženo j nadijelove kopnene obale Jadranskog mora i otoke — pojam »krajina«, točnije,»krajine«, postaje uob ičajeniji tek od Kandijskog rata. Č ešće, ga se koristi odvremena kada se i mletačke granice počinju pomicati prema kopnenoj unu-trašnjosti, prem a pro storim a u kojima je krajiški način života — dakako, nada -sve ratovanja — tada već duboko ukorijenjen.5

Kasnosrednjovjekovne ugarske, slavonske i hrvatske kapetanije su sve dotemeljitih promjena u habsburškoj Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini u pr-voj polovici 18. stoljeća, neovisno o svim razlikama, obrazac razvitka vojno-krajiških sustava i na hrvatskoj i na bosanskoj strani u Osmanskom Carstvu.Kreševljaković ističe da kapetanija, osim u Bosni, nema nigdje drugdje uOsmanskom Carstvu. Na granicama prema hrvatskim zemljama Osmanlijeih osnivaju bilo s istim sjedištima, obično odm ah nakon osvojenja ili u situaci-jama kada se nametne takva potreba. Gradiška je kapetanija stvorena 1537,Krupska 1565, a Bihaćka 1592. godine: Kad su ta osvajanja doprla do obale Save iUne, upoznaše se Turci s ustanovom kapetanije, koje su osnovane s hrvatsko-ugarskestrane da brane dalje prodiranje Turcima, pa ih i oni počeše osnivati a u osvojenim gra-dovima, gdje su več postojale, zadržavati postavljajući tu svoje kapetane i vojnike.6

N itk o osim Kreševlj ako vica do danas iscrpnije ne usp ore đuje hrvatske ibosanske, odn osno, habsburške i osmanske kapetanije, a ni on to ne radi su-stavno. Iako je m ogu će prihvatiti n jegovo m išljenje da su kapetanije u Bosni ko-pija (...) vojne Krajine u Hrvatskoj, kadje ova bila u začetku, teško je previdjeti da jenjihovo okruženje u hijerarhiji vlasti i moći u Bosni uveliko drugačije nego

što je to slučaj s vojnokra jiškim kapetanijama u H rvatskoj i Slavonskoj krajini.S obje strane jezgra vojne moći kapetanija je plaćena vojska, pješadija i kon jica,u oba slučaja je vre m en om sve veći udio neplaćenih vojnika, obično, vlaškog,odn osn o, mo rlačkog statusa, dalje, s obje je strane važan pros torni vid kapeta-nijskog uređ en ja itd. Velika je razlika u tom e što su kapetanijske službe s bo-sanske strane de facto naslje dne .7

Kreševljaković je dje lom ično u pravu kada kaže da bosanske kapetanije nesačinjavaju zasebnu teritoriju kao Vojna krajina je r je proces teritorijalnog iz-

5 Peričić, 1989, 184.

6 Krešev ljaković, 1980, 5, 7.

7 Kreševljako vić, 1980, 11.



dvajanja Vojne krajine i s hrvatsko-slavonske strane vrlo usporen i bit ćeokončan tek sredinom 18. stoljeća.8

Međutim, dok od sredine 18. stoljeća kapetanija nestaje u habsburškojVojnoj krajini, s osmanske strane, u Bosni, njihov se broj povećava, a širi iprostor s kapetanijskim ustrojstvom , doduše, također »reformiranim« na p o-seban način, tako da ih uoči ukidanja u Bosanskom ejaletu 1835. godine, imatrideset i devet.9

Ima i dru gih važnih razlika. Najjača vojnokrajiška urbana uporišta s habs-burške strane su najprije Senj i kasnije Karlovac, oba relativno udaljeni odgranice u smislu linije razdvajanja, d ok je s osmanske strane gradska, tvrđavnanarav krajiškog prostora mnogo uočljivija, a Bihać, kao daleko najvažnije

bosanskokrajiško, posebn o kapetanijsko središte, uvijek je razm jerno blizugranici, vremenom, s promjenama granica, sve bliže, s tim da ga Habs-burgovci ipak ne uspijevaju osvojiti: Turci su zauzeli Bihać ili Bišce 19. lipnja1592. godine i učinili ga odmah sjedištem bihaćkog sandžakata, kadiluka i kapetanijKrajem XVIII i prvih godina XIX stoljeća u sastavu ove kapetanije bili su gradovi:Bihać, Sokolac, Ripač, Brekovica, Izačić, Mutnik, Tržac i Jasenica i, kako su svi ovgradovi bili zauzeti nekako u isto doba kad i Bihać, to su sigurno bili u njenom sastavuod prvih godina postanka te kapetanije. U n jima su sjedile age bihaćkog kapetana.Bihać, Ripač i Brekovica imali su svoje dizdare. Kako je Bihać bio sjedište kapetana i

prije 1592, to je Bihaćka kapetanija produžila svoj život pod Turcima. Mjesto JosipaLamberga, posljednjeg hrvatskog kapetana, postavili su Turci svojega čovjeka i svovojnike. Kako j e otada Bihać glavna bosanska tvrđava, tako se smatrao i bihaćki kapetaprvakom među svim kapetanima bosanskog ejaleta. On je sjedio u ajanskom vijeću naprvom mjestu na strani kapetana.10

Dakle, na tromeđi postoje »strukturalne« sličnosti u vojnokrajiškim ure-đenjima, koje nesumnjivo uveliko čine temelj jedinstva krajiškog prostoraneovisno o imperijalnim razgraničenjima te omogućuju svakovrsnu komu-nikaciju među krajiškim moćnicima. Međutim, nisu krajiški moćnici jedini

8 Kreševljako vić, 1980, 73.

9 ...u cijelom bosanskom ejaletu bilo je 1829. godine u svemu 39 kapetanija. Kreševljaković, 1980, 15.

10 Kreševljaković, 1980, 101. U vrije me ugovaranja Požarevačkog mira 1718. godine, dakle, kada jeOsm ansko Carstvo u vrlo neravnopravnom položaju u odlučivanju o bosanskim granicama, ne uspi-jeva ju vrlo ustrajni habsbu rški pok ušaji osigurati vlast nad Bihaćem. Za O sm anlije je Bihać »ključ Bo-sanskog ejaleta« i ne odustaju od njega, tim ustrajnije što ga i u tom ratu uspijevaju obraniti: Dalekokomplikovaniji bili su razgovori oko Bihaća. U ime Austrije pregovarači su tražili da im se preda ova značajnatvrđava i grad s okolinom, u zamjenu za dio teritorije Beogradskog pašaluka. Osmanske diplomate su energično ragovale. Njihov odgovorje bio da je Bihać ključ Bosanskog ejaleta, te ako bi ga ustupili, doveli b i u pitanje i cijeluprovinciju. Po njima, na to ne bi pristali ni sultan, ni veliki vezir, a pogotovu tadašnji bosanski namjesnik Nu-man-paša Ćuprilić, koji ga je u toku ovog rata uspio i obraniti. Pelidija, 1989, 246. Svijest o tom e izrečena je

u bosanskim osmanskim izvorima u mnoštvu situacija. Enes Pelidija piše da je (j)oš 1700. godine uhronogramu na počiteljskoj tvrđavi bilo (...) napisano sljedeće: 'Kl juč Bosne e Bih a ć. Pelidija 1989, 105. Vid-jet i i Mehm ed Mujez inov ić . Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj. III, Bosanska krajina, zapadnaBosna i Hercegovina. Sarajevo, 1982, 410.



koji održavaju komunikacije preko ove granice »svjetova«. Njihovi podanici,ratari, u mirnijim vremenima, makar i uz opasnost po život, nerijetko obra-du ju zem lje sj ed ne i druge strane na tromeđ i, dajući ponekad čak i podavanja

dvama gospodarima. Mnogo su ustaljenija i ukorijenjenija kretanja stočara jersu njima granice na tromeđi najspornije, budući da nerijetko ograničujumogućnosti kretanja tisućljećima korištenim putovima ljetne i zimske ispašeu jadransk im i dinarskim krajevima. Ne ovisno o često protur ječnim m jeram avlasti, oni u tom e u konačnici uvijek uspijevaju. Cijeli je prosto r trom eđepovezan i mnogobrojnim legalnim i nelegalnim putovima trgovine, koja natrome đi nikada n ije samo m jesna, a nerijetko je velikog obujma, kada je riječ osoli ili stoci. Ako trgovina ne mo že biti legalna, kriju m čarenje m će se postizatislični, ako ne i veći učinci, uz sporazumno sudjelovanje podanika s dvije ili

sve tri strane trom eđ e. T om e je najbo lje svjedočanstvo stalna i uistinu silna teunosna kontrabanda soli. Uostalom, na tromeđi je inače teško razlikovatitrgovinu od kontrabande. Na kraju, rijetko kada će izostati i putnici s raznihstrana svijeta, koji će na svoj način isto tako uvijek doprinositi integracijiprostora tromeđe. Dakle, tromeđom se kreću ljudi u najrazličitijim smje-rovima i to zbog vrlo različitih po tre ba .1 1

Na kraju, u održavanju »jedinstva« krajiškog prostora tromeđe najvećegudjela imaju uskoci i hajduci. Iako su na svakoj strani u najboljem slučaju narub u zakona, dakako, pod uvje tom da mog u biti iskorišteni protiv jedn e ili

druge dvije strane na tromeđi — obično u ratovima, oni su toliko »ende-mična« pojava u tom prostoru d a je bez n jih nem oguće suočiti se s bilo kojimvažnijim vidom povijesti tromeđe. Njima će i u ovom radu biti ukazanaposebna pažnja.1 2

11 Sve ove vidove komunikacijske integracije prostora trome đe u novije vrijeme uspješno raspravljaBernard Stulli istražujući povijest Sinjske krajine. Vidi rasprave »Kroz historiju Sinjske krajine« i»G ospo darsk o-društv ene i političke prilike u Ce tinsko j krajini sredino m 18. stoljeća« tiskane u njego -voj zbirci Iz povijesti Dalmacije. Split, 1992, 25- 128 i 129-20 8. Konk retno, u slučaju ispaše na sinjskompodručju već u predosmanskom razdoblju: Z a razvoj stočarstva u cijeloj Cetini, pa i u Sinjskoj krajini,životno su bili važni: s edne strane spom enuti pašnjački predjeli Dinare, pa i oni preko granica Cetinske županije;s druge strane, na jugu, radi zimske ispaše, i dijelovi susjedne Kliške županije, te vanjska područja srednjodalmatinskih gradova Splita, Trogira i Šibenika. Ova posljednja i zbog nabavke soli, koja je uz ispašu i vodu bila glavnipreduvjet razvoja stočarstva. Kako se pak sol mogla dobiti samo u tim gradovima, to je stvaralo trajnu i neraskidivzavisnost stočarskog zaleđa o primorskim gradovima. Stulli, 1992, 26.

12 Izvrsno izvorn o svjedočanstvo o životu hajduk a na trom eđi je »Život Stanislava Sočivice« Ivana Lo-vrića, prvi put tiskan 1776. Vidi hrvatski prijevod, Ivan Lovrić. Bilješke o Putu po Dalmaciji opata AlbertaFortisa i Život Stanislava Sočivice. Zagreb, 1948, 183-216.



Od Krajine k vojnokrajiškim imperijalnim granicama:temeljni problemi ratova 1683-1699.

i 1684-1699. na tromeđi

M eđ un aro dno -pra vn o reguliranje granica u Karlovačkom m iru (1699), kao ipotpuno razgraničenje sljedećih godina, izvedeni u skladu s razvojnim potre-bama m odernih država kao i njima primjerenih m eđudržavnih odnosa u Eu -ropi, u biti će isključiti mogućnost postojanja Krajine u singularu. 1 3

Time će biti osigurana temeljna pretpostavka otvaranju procesa razvitka

vojnokrajiških sustava i društava u H absburškoj M onarh iji, Mletačkoj R epu-blici i Osmanskom Carstvu različitih usmjerenja, k tome reguliranih prven-stveno »odozgo«, iz središta državne moći. 1 4

Međutim, postavlja se temeljno pitanje mogu li se već i u samimaBečkom i Morejskom ratu (1683-1699. i 1684-1699.) uočiti promjene kojesvjedoče o distinktivnom razvojnom usmjerenju vojnokrajiških ustanova,konstituiranju mnogostrukih interesa »odozdo« prema »gore« u krajiškomprostoru, u socijalno-hijerarhijskom smislu, koji će uveliko predodređivati

poslijeratna zbivanja i prom jene . Ov aj je rad utem eljen na pretpostavci da ovajrat — preciznije, ova dva rata — u samom prostoru tromeđe ustaljujedruštvene i državne interese koji će uveliko biti oprečni na sve tri strane po-tonjim razvojnim (uvjetno — modernizacijskim) potrebama svakoga od ovatri imperija suočena s izazovom da se oblikuje kao moderna država. Svaki jem od ern i rat prije svega preraspodjela moći, vlasti i bogatstva, a ranon ovo vje-kovne europske države su iznimno važni primjeri koliko i kako su rat i nasta-nak modernih europskih država nerazlučivi jedni od drugih. 1 5

13 Vidi izbor iz tem eljn e literature: Philippe Braunstein - Robert Delort . Venise. Portrait historique d'unecité. Editions du Seuil. Paris, 1971; Frederic C . Lane. Venice. A Maritime Republic. Baltimore-London,1973,1987; Jean D e l u m e a u . L'Italie de la Renaissance à la in du XVIIIe siècle. Paris, 1974, 1991; RobertA. Kann. A History of he Habsburg Monarchy 1526-1918. Berkeley - Los Angeles, 1974; Charles Diehl .La République de Venise. Paris, 1985; Dimitri Kitsikis. L'empire ottoman. Paris, 1985,1994; Jean Béren-ger. Histoire de l'Empire des Habsbourg 1273-1918. Paris, 1990; Josef Matuz . Osmansko Carstvo. Zagreb,1992; Christopher D uggan.y4 Concise History of Italy. Cambridge, 1994,1998; Halil Inalcik i DonaldQuataert.^4w Economic and Social History o f the Ottoman Empire, 1300-1914. Cambridge, 1994, 1996;Charles Ingrao. The Habsburg Monarchy 1618-1815. Cambridge, 1994; Suraiya Faroqhi. Geschichte

des Osmanischen Reiches. München , 2000.

14 Šime Peričić . »Vojna krajina u Dalmaciji.« u Vasa Čubri lović (ur.). Vojne krajine u jugoslovenskim

zemljama u novom veku do Karlovačkog mira 1699. Beograd, 1989, 169-215; Karl Kaser. Slobodan seljak ivojnik. Rana krajiška društva (1545.-1154.). Knjiga 1. Zagreb, 1997; Kreševljaković, 1980.

15 Stephen Turk Chris tensen (ur.). Violence and the Absolutist State. Studies in European and Ottoman H i-story. Copenhagen, 1990.



Je dn om utem eljen i, ti će interesi u biti ustrajavati u svojoj opstojnosti na j-manje do sredine 18. stoljeća, a nerijetko i znatno duže, prepoznatljivije uMletačkoj Republici nego u Habsburškoj Monarhiji, a nadasve u Osman-skom Cars tvu .1 6

Ovaj rad treba odgovoriti na pitanje o tome kakav je to Bečki, odnosno,Morejski rat na tromeđi, s kojim ciljevima se vodi u tom prostoru, tko ga ikako vodi te koji se to interesi prepozna tljivo kon stituiraju na trom eđi. P itanjedaleko prelazi granice rada poput ovoga te će težište istraživanja biti na zbi-vanjima na mletačkoj strani tromeđe , u D almaciji, s povre me nim osvrtima nazbivanja na druge dvije strane.

U skladu s fokusnom točkom projektne rasprave o stvaranju krajiškogdruštva poslije Bečkog rata, nastojat ćemo ispitati koliko i kako takvo d ruštvonastaje već u tom ratu u čitavu spletu interesnih sprega izm eđu mletačkih vla-sti i stanovništva s raznih strana tromeđe, suočene s izazovom mletačkog sa-vezništva i/ili podaništva. O vako form ulirano pitanje ne bi ima lo veću istra-živačku tež inu da strategija mletačkog rata u Da lmaciji, na granicama O sm an -skog Carstva i Habsb urške M onarh ije, nije prije svega uteme ljena na p retpo-stavci o mogućnosti strateškog saveza s autohtonim stanovništvom, prije sve-ga s osmanske strane. Ona je toliko potvrđena zbivanjima koja su očiglednoimala presudan učinak na ponašanje i djelovanje mletačkih vlasti na raznimrazinama hijerarhija vlasti i moći.

Od početka 16. stoljeća, kada nastaje tromeđa, do kraja 17. stoljeća, kadase s Bečkim i M orejskim ratom iznova preoblikuje njezin prostor, po prvi pu tse ratni poduhvati s habsburške i mletačke strane sustječu u sve većoj dubiniosmanskog, bosanskohercegovačkog teritorija.

U to doba u pograničnim područjima Osmanskog Carstva i na hab-

sburškoj i na m letačkoj strani protuosmansk i pokreti osman skih podanika, smanje ili više razgranatim prekograničnim vezama, redovito počinju prijeoperacija habsburške i mletačke vojske.

16 Kada je riječ o mletačkim krajinama u Dalmac iji, jed an važan izvor iz razdoblja uoči sloma M letačkeRepublike »Priručnik o vojnim krajinama u Dalmaciji iz 1783.«, sastavljen po nalogu generalnog pro-vidura B oldua, već u u vodu sadržava sljedeću tem eljnu oc jenu: O dalmatinskom puku mislilo se da je spo-soban samo za rat, pa ga se stoga na temelju takve netočne osnove prepuštalo samom sebi. Neprilagođeno zakono-davstvo, zamršena raspodjela zemljišta, pomanjkanje mjera kojima bi se uklonilo uzroke opadanja broja stanovni-ka , nedostatak uredaba koje bi ljude vjerom učinile civiliziranijima, nikakav poticaj poljoprivredi, ogromni teret

proizašli i z oskudice, a nepravično raspodijeljeni, uzroci su unesrećenju i osiromašenju naroda. Uredbe za Dalmaciju bivale su samo privremena pomoć, koja bi bila djelotvornija da su postojali dobri osnovni zakoni. Drago Rok-sandić - Olga Dikl ić . »Priručnik o vojnim krajinama u Dalmaciji iz 1783.« u Ljetopis S KD Prosvjeta.Vol. 4. Zagreb, 1999, 16.



Budući da se početkom 1682. godine posvuda šire vijesti o pripremamaosmansko g rata na Zapadu, duž o sma nsko-m letačke granice u Dalmaciji, od-nosno, Bosni silno se pojačava napetost s mnoštvom uskočkih provala mle-tačkih i habsburških podanika na bosansku stranu, ali i osmanskih u obrnu-tom smjeru. Umnožavaju se i hajdučki poduhvati preko svih granica, s te-žištem na napadima u Bosni. U rujnu 1682. godine, morlačkim pokoljemOsmanlija u Zemuniku izbija teška kriza u međudržavnim odnosima, kojatog trenutka ne odgovara ni m letačkim ni osm anskim vlastima: Neprijateljstvasu na granici uslijedila već 1682. Naime, u rujnu te godine su mletački podanici u Ze-muniku pobili preko stotinu Turaka zbog razmirica oko uskrate iznajmljivanja zemal-

ja . (...) To je izazvalo velik diplomatski spor koji je izglađen mitom visokih službenika

Porte. Sljedeće godine su Turci, zbog osvete, napali zadarsko kopneno područje, ubili osoba i zarobili velik broj stoke; uskoci su potom progonili Turke i ubili stotinjak napa-dača. (...) Ovaj incident nije odjeknuo kao onaj zemunički.17

Nemiri, sporovi i sukobi jedva da jenjavaju, a nakon što krajem rujna1683. stiže vijest o slomu osmanske opsade Beča, na mletačko-osmanskojgranici nemoguće je obuzdati morlački ustanak: Pokret je začet u Kotarima. Podvodstvom Ilije Jankovića brojni su Kotarci s nekoliko senjskih uskoka napali Vranu...Sva su sela nastupala zajednički, što znači da je provedena dobra organizacija.18 Smirivan ju ustanka n e doprinose ni krajnje riskantne m jere popu t oficijelne inter-nacije utjec ajn ih m orlačkih glavara Zaviše i Stojana Jankovića u Veneciji. Nai -m e, M letačka Republika dugo nastoji ostati izvan rata, čak i poslije osm anskogsloma pod Bečom, a kada i odlučuje ući u njega 1684. godine, dalmatin-sko-bosansko ratište nije njezin prioritet i ona na njemu za čitava rata raspo-laže s razmjerno skromnim snagama. 19

S druge strane, protuosmansko ratno raspoloženje među novim mle-tačkim podanicima, iz vremena Kandijskog rata, kao i brojnim osmanskimpodanicima u mletačkom susjedstvu, tako je veliko d a j e za mletačke vlasti

najveća teškoća u n alažen ju načina njegova prim jere nog ko rištenja, u skladu stekućim ciljevima državne politike. Habsbu rške i mletačke vojne vlasti, i samezatečene posljedicama sloma osmanske vojne sile u opsadi Beča, u najboljemslučaju mogu potaći kršćanske osmanske podanike, rimokatolike i pravoslav-ne, tj. Hrva te i Srbe, da ustanu protiv osmanske vlasti. U tom e su habsburška imletačka strana vrlo različitih interesa i m ogućnos ti djelovan ja u prostoru tro -međe. Od sloma senjskih uskoka početkom 17. stoljeća, poduhvati hab-

17 Raukar et al, 1987, 364.

18 Raukar et al, 1987, 364.

19 Vidjeti Desnica 1, od str. 230 dalje; Gligor Stanojević. Dalmacija u doba kandijskog rata. Beograd, 1958(Beograd, 1962).



sburških podanika preko osmanske i mletačke granice u prostoru tromeđekrajn je su og raničena dosega i uistinu se ograničuju na »mali«, pogranični rat.Drugačije je u slučaju Mlečana. S Kandijskim ratom (1645-1669.), m le-tačko-osmanska sučeljavanja dosežu svoj vrhuna c, tako da Mlečani ulažu na j-veće napo re da u tom ratu osiguraju što više savezništava osm anskih podanikakoji su voljni pod različitim uvjetima surađivati s Mlečanima i prihvatiti nji-hovu vlast. Kako Mlečani nisu naročito izbirljivi u osiguravanju savezništava,pored sporazuma s brojn im, ali i nerijetko suzdržanijim svjetovnim i du hov -nim glavarima duž istočne obale Jadranskog mora, kako u priobalnom po-dručju, tako i češće u bližoj unutrašnjosti, u mletačku službu na različitenačine i pod različitim uvjetima ulaze i brojni izopćenici iz zakona, naročito

hajduci i uskoci, koje do početka rata nerijetko gone i same mletačke vlasti.Budući da Mlečani sami raspolažu vrlo ograničenim vojnim snagama u po-krajinama Dalmaciji i Albaniji u vrijeme početka rata protiv Osmanlija 1684.godine, ne ostaje im ništa drugo nego, uz sve predostrožnosti, pouzdati se udom išljatost i m oć uglavnom neželjenih saveznika, na prvom m jestu uskoka ihajduka, odnosn o, u um ijeće i mo ć morlačkih vođa da obrane i unaprijede in-terese Serenissime.20

Takav izbor mletačkih savezništava uveliko olakšavaju neposredni ratniciljevi u zaleđu istočnojadranskih posjeda, ponajčešće suženih na dijelove

obale i otoke i tek od Kandijskog rata djelomično proširene prema unu-trašnjosti. Ako to i nisu duboki prodori, važni su zbog toga što nadomještajugubitke na Kreti i to u Dalm aciji, koja najučinkovije štiti dugoro čne mletačkegeostrateške interese u gospodarskom i vojnom smislu. U vrijeme kada seHabsburgovci mnogo teže orijentiraju u prostoru tromeđe od Like i Krbavedalje prema jugoisto ku, M lečani, u vo jnom smislu nesravnjivo slabiji, u pu -nom su osvajačkom poletu. Bilo tko, tko u takvu ratovanju može biti uspje-šan, u načelu dobiva m ogu ćnost ući u habsbu ršku ili mletačku služ bu. Iznovase m no že uskoci, hajdu ci, raznorazni prijestupnici, kojima je ideal postatiplaćenicima u bilo kakvu statusu kao vojske na koje se naročito na početkurata najviše računa i s habsburške i s mletačke strane.2 1

20 Miloš M ilosevic . Hajduci u Boki Kotorskoj 1648-1718. Titograd, 1988. Ovo je izvrsna zbirka građe ohajdučkim udjelima u mletačkom ratovanju u Boki i susjednim zemljama, važna i za istraživanje po-vijesti Dalmacije u to doba. Desničina zbirka zbog svoje koncepcije djelomično omogućuje uvid uovu problematiku u sjevernoj Dalmaciji. Na širi kontekst takva regrutiranja upozorava Dew ald: Thro-ugh the seventeenth century, military commanders everywhere had to recruit their own companies, and typically the

filled these with personal dependants. (U sedamnaestom su stoljeću vojni zapovjednici posvuda sami morali regrutrati vlastite postrojbe, pa su ih obično i popunjavali svojim podanicima.). Jonathan D e w a l d . The European N o-

bility 1400-1800. Cambridge University Press. Cambridge, 1996, 141.21 N a žalost, još uvijek je skoro nem oguće pouzda nije govoriti koliki su uistinu ti udjeli u vojnim snaga-

ma s bilo koje od zaraćenih strana na tromeđi. Iako djelomičnih podataka sada već ima u izobilju, cje-lovitiji uvidi su još uvijek neizvedivi. U slučaju Mletačke Republike to nije ni jednostavno istražiti,



M oglo bi se reći d a je R epublika u rano m novom vijeku vrlo prilagodljivam jesn im prilikama u tražen ju načina kojima će i u vojno m pogledu osiguratinajveće moguće probitke tamo gdje je sa svojom kopnenom vojnom silom

razmjerno slabija. Uostalom , u njoj je duboko ukorijenjena tradicija unajm lji-vanja plaćenika, kako na Apen inskom poluotok u, tako i širom E urope i Sre-dozem lja, već u sr ed njem vijeku. U nizu ratnih situacija, »sudbina« M letačkeRepublike ovisi upravo o pouzd anos ti, um ješn osti i srčanosti ljudi koje za Re-publiku veže kup oprodajni ugovor: ...si la guerre était Vaffaire du Sénat, les déléguésvénitiens sur les champs de bataille — lesprovveditorigenerali d'armata — étaient, à co

des condottières, des onctionnaires sans lustre. (...) Dans les guerres terrestres,..., la publique alignait comme ses rivaux des armées de mercenaires, conduites par des profe

sionnels. (.. .) Quant aux troupes qui combattirent pour Venise, elles étaient en partiecomposés de »sujets« ou d)}alliés'22

Pritom je vrlo teško razlikovati plaćenike u izvornom smislu od mno-govrsnih podanika u vojnoj službi jer su podaništvo i odanost M letačkoj R e-publici nerijetko izravno ovisni o njezinu umijeću da zadovolji očekivanja,odno sno, potraživanja vojnika koji su u slučaju izostanka prim jeren e nadok-nade uvijek kad u zm ogn u sprem ni prijeći u službu neke druge sile. T o je ne -rijetko slučaj i na tromeđi u doba koje istražujemo. Ipak, bilo bi povijesnonetočno previđati tradicijsku ukorijenjenost službe u mletačkoj vojsci u Grka(stradioti), Hrv ata (...comme ce baron qui en 1538propose ses services avec 200 cava-liers /kao taj barun koji 1538. predlaže svoje usluge s 200 konjanika ) i drugih juž nihSlavena (Slaveni, Dalmatinci, Morlaci, Bokelji, Crnogorci, Hercegovci), Al-banaca (...les meilleurs combattants contre les Uscoques, puisque par profession et pnature, ils sont enn emies...).23

Takvo ratovanje ne bi bilo moguće bez »kišobrana« koji osiguravajumoćna mornarica, raspoloživ novac, neupitno veliko diplomatsko umijećeitd.: Elle doit à Vorganisation même du commerce qui la nourrit, à l'ancienneté de sesp

imajući na um u način njezina ratovanja na kopn u, regrutiranja vojnih efektiva, njihove vrlo različitestatuse, isplate itd.

22 ...ako se rat vodilo odlukom Senata, venecijanski delegati na bojištima — les provveditori generali d'armata — bisu, uz condottièresfunkcionari bez »sjaja« (...) U ratovima na kopnu, Republika e dodatno uvela armiju plaćenikakoju su vodili profesionalci. (...) što se tiče trupa koje su se borile za Veneciju, dijelom su bile sastavljene od podanili saveznika. Braunstein-Delort, 1971, 114. Također, vidjeti kod Dewalda: Finally, there were admini-strative positions. Embarked on its breathtaking growth, the early modern state needed large numbers ofcivil servaand magistrates, and many o f th es e positions brought honor as well as income. (Napokon, to su bili administrativ-no-upravni položaji. Nevjerojatni rast rane moderne države stvorio e potrebu za velikim brojem državnih službe-nika i sudaca, a mnogi od tih položaja donosili su uz čast i dobar prihod.). Dewald, 1996, 143.

23 ...najbolji borci protiv uskoka, je r su po profesiji i po naravi neprijatelji. Braunstein-Delort, 1971, 114. Zamletačku vo jnu povijest ranoga novo g vijeka još uvijek nedostaje, koliko sam u m ogućnosti ustano vi-ti, temeljn o djelo, u skladu sa standardima svjetske historiografije pop ut monografije Sir John R. Ha -lea. John R. Hale. L'organizzazione militare di Venezia nel'500. Roma, 1990.



sitions... stratégiques, la qualité d'un personnel dirigeant étroit, une tradition de diplmatie fondée sur la nouvelle, Véchange et le secret.24

Međutim, u takvu vođenju vojnih poslova iznimno je velik udio mle-tačkog konstitucionalizma, koji omogućuje višestruka i prilagodljiva učvrš-ćivanja mletačkog položaja na Sredozemlju, a posebno na istočnoj obali Jad-ranskog mora. 2 5

Na čin ratovanja koji već kasni Srednji vijek na Jugoistoku Eu rope up o-znaje pod akindžijskim ili martološkim imenom, kojemu su glavni cilj ras-tjerivanje i ubijanje, odno sno, zasužnjivanje stanovništva te uništavanje m a-terijalne kulture i ekonomsk ih resursa, opstaje na trome đi pun a dva stoljećaponajviše kao »mali rat«.2 6

U Bečkom, odnosno, Morejskom ratu odnosi na tromeđi stubokom semijenjaju upravo učincima takva načina ratovanja kao vida osmišljene strate-

24 Duguje samoj organizaciji trgovine koja je hrani, starini svojih strategijskih uporišta..., a vrsnoći strogaga upravnogosoblja, tradiciji diplomacije utemeljenoj na sposobnosti prikupljanja i razmjeni obavijesti te čuvanju tajni. Braun-stein-Delort, 1971, 115, 118.

25 De l'affirmation solennelle des droits acquis et de la juridiction sur l'Adriatique découle un système habile de souvineté sur la côte et l'arrier-pays slaves:gouvernements direct, par occupation effective ou dédition provoquée, suze

neté de typeféodal, alliances militaires.., traité de buona vicinia. (Iz svečane potvrde prava i urisdikcije nadJadrnom proizlazi spretan sustav suvereniteta nad obalom i slavenskim zemljama u unutrašnjosti: izravna uprava,efektivna okupacija ili iznuđena odanost, podložnost feudalnog tipa, vojni savezi..., ophođenje buona vicinia.).

Hale, 1990, 93.Pravni stručnjaci ranoga novog vijeka — posebno sljedbenici tradicije rimskog prava i njegovih apro-prijacija u pravnoj baštini Svetoga Rimskog Carstva, a kasnije i mnogovrsni sljedbenici teorija prirod-nog prava — nerijetko kritiziraju »sinkretičku« narav mletačkog konstitucionalizma, odnos spramobičajnog prava itd. U novije vrijem e, u historiografiji o Mletačkoj Repub lici iznova raste interes za tapitanja. Vrlo pouz danu interpretaciju problematike daje Gaetano C o z z i (Npr . Stato Società e Giustizia

nella Republica Veneta (Sec. XV-XVIII). R oma, 1980.). U navedenoj knjizi Cozzi iscrpnije navodi jed -nog engleskog kritičara iz 17. stoljeća (Sir Arthur D u c k . D e usu et authoritateJuris Civilis Romanorum inDominiis Principum Christianorum. London, 1653.), koji kaže na str. 142 svog djela, prema Cozzijevunavodu: Veneti vero ex omnibus aliis Italiaepopulis minime Romanas leges admiserunt« egli scriveva »et ut liberta-tem suam primaevam contra Imperatorum Romanorum vim et potestatem conservarunt, ita et legibus semper suisusi sunt; cum hoc summum in omnibusgentibus libertatis sit testimonium, legibus et moribus suis uti. O vaj je n a-

vod piscu po vod za sljedeći komentar: Si r Arthur non ignorava che celebri giuristi avevano criticato il sistemadie Venetiani, in quanto ondato sull'«arbitrium», e che era stato attribuito a »superbia« il loro rifiuto di ottempealle leggi imperiali. Non era d'accordo: e riteneva anzi che a Venezia sifosse realizzata una soddisfacente integrane tra il diritto proprio, die Veneziani, e il diritto romano, o comune, o imperiale, come sipreferiva chiamarlo. C ozi, 1980, 17-18.Vidjeti jeda n od najn ovijih radova u kojima se povezuje pravnu i vojnu problema tiku s iscrpnim bi-bliografskim obavijestima o recentn oj literature: Egidio Ivetic. »Funzione strategica e strutture di-fensive delPIstria ve neta nel sei — settecento.« uArchivio Veneto. Serie V — V ol CLIV. 2000,77-102.

26 Protivno uvriježenim m išljenjima, martolozi su uvršteni i u vojnokrajiške snage s habsburške strane,naročito u ranijim razdobljima vojnokrajiške povijesti. O tom e ima više podataka i kod Lopašića. Ra-doslav Lopaš ić . Spomenici Hrvatske krajine. Knj. I.—III. Zagreb, 1884, 1885. i 1889. O tome piše iHamdija Kreševljaković: Međutim martolozi su uskakali i preko granice i stupali u kršćansku službu. Tamo su

ih vježbali i opremali u borbi protiv turskih martoloza. Vojne austrijske vlasti nastojale su da martoloze boljeplaćaju od ostalih vojnika. Kreševljaković, 1980,27. Međ utim , men talitet martološkog ratovanja dubok oprožima krajišnike na sve tri strane tromeđe. Bečki rat će to najzornije posvjedočiti, s tim što se tosvjedočenje neće ograničiti samo na prostor tromeđ e.



gije s habsburške i mletačke strane. Iako ga i osmanska strana iznova nastojiprimjenjivati, učinci su m nog o ograničeniji je r su i Osm anlije inače u obraniili pov lačenju .2 7

D ok su u »malom« krajiškom ratu na tromeđ i otet i najčešće pojedinci ilimanje skupine, u Bečkom, odnosno, Morejskom, ratni su cilj čitave pod-ložničke zajednice nekog prostora, prije svega kršćanske (katoličke i pravo-slavne, hrvatske i srpske). Mase islamskog stanovništva su ili un i š tene ilizasužnjene . Među zasužnjenima ima nerijetko i dosta kršćana — češćepravoslavnih nego katolika, obično onih koji se ne daju nagovoriti na seobupod habsburšk u ili mletačku vlast. Kada je riječ o sredn jem vijeku, razm jern odobro su poznati ciklusi uspona i padova u kretanju broja robova i trgovini

robljem u Mletačkoj Republici.28

Mlečanima je ono unosan izvor prihoda već u najranijim razdobljimapovijesti njihove Republike. Najmanje dvosmislen odnos Crkve u tome imanezanemariv poticaj: Neither slaves nor serfs everformed a substantial part o f the Ve-netian population, but in the ninth century slaves ranked almost with salt and ish as a

27 U talijanskoj historiografiji o povijesti Mletačke Republike, kao i ono j na drugim svjetskim jezicima,vrlo malo se mo že pročitati o vojnoj službi mletačkih podanika i plaćenika iz Jugoistočne Europe i s

Levanta. Kada je riječ o M orejskom ratu u sintezama povijesti Mletačke Republike, ratovanje u Dal-mac iji je u inte rpretacijam a od 18. stoljeća do danas redov ito u sjeni levantskih bojišnica, a ako o nje-m u i ima riječi, morlačke dimen zije ili nema ili je potp uno marginalizirana. Vidjeti, na primjer: AbateLaugier. Storia delta Repubblica di Venezia. Dalla sua Fondazione ino al présente, XII. Venezia, 1769; Lecomte de Daru . Histoire de Venise. Bruxelles, 1838; Lane, 1987,198; Diehl, 1985; Gaetano C o z z i —Michael Knapton — Giovanni Scarabello. L a Repubblica di Venezia nelVeta moderna. Dal 1517 alla finedélia Reppublica. UTET. 1992; Claudio Donat i . Repubblica di Venezia. 3: Stato da mar, 1700-1797. M i-lano, 1996. Prepoznatljiva je iznimka G iuseppe Praga, koji u svojoj History ofDalmatia (engleskomprijevo du talijanskog izvornika, Pisa, 1993) izriče ocjene koje su neo bičajene za glavne tokove talijan-ske historiografije o Mletačkoj Repu blici: For the irst ime in the history ofTurco-Venetian relations the bre-aking off of diplomatic relations, the exchange of ambassadors, and the declaration o f u>ar took place accordinternational law. B ut as early as 1682 incidents that were so serious as to be incompatible with a normal state of peachad already taken place in Dalmatia. In September Hassan bey, a brother of the sanjack bey o f Lica, had expelledfrom Zemonico a ew Venetian Morlachs who had rental agreements. The infuriated Morlachs attacked Hassanhis clan and tore them to pieces. An atmosphere of muted hostility developed between the two sides, and when iSeptember, 1683, the news o f great Christian victory under the walls o f Vienna spread, the Morlachs and cernirose u p irrepressibly. (Po prvi put u povijesti tursko-mletačkih odnosa, prekidanje diplomatskih odnosa, razmjenambasadora i objava rata događali su se prema međunarodnim zakonima. Ali, već 1682. u Dalmaciji su se zbiliozbiljni incidenti, nespojivi s normalnim stanjem mira. Hasan-beg, brat ličkog sandžak-bega, protjerao je u rujnuiz Zemunika nekoliko mletačkih Morlaka koji su imali ugovore o najmu. Pobješnjeli Morlaci napali su Hasana injegovu družinu te ih poubijali. Između dvije sukobljene strane stvorila se atmosfera prigušenog neprijateljstva, ka d se u rujnu 1683. proširila vijest o velikoj pobjedi kršćana pod zidinama Beča, Morlaci i černide digli su pobunkoja se više nije dala ugušiti.). Praga, 1993,192. M eđutim i u Praginu slučaju su jedin e osobe s imeno m iprezim enom u povijesti Morejskog rata Talijani. Morlaci postoje samo kao masa, kolektivna imenica.

28 Neven Budak. »Servi ranog sredn jeg vijeka u Hrvatsk oj i Dalmaciji.« u Starohrvatska prosvjeta. Br. 14.

1985; Neven Budak. »Oslobađanje serva i ancila i napuštanje upotrebe njihove radne snage naistočnom Jadranu.« u Historijski zbornik. Br. 38. Zagreb, 19 85,115-130 ; Lujo M arget ić . Iz ranije hrvat-sk e povijesti. Odabrane studije. Split, 1997 (Vidi: »O dalmatinskim servima (osobito agrarnim)«,385-436).



mainstay of Venetian commerce. Christianity had not abolished slavery, and Churchleaders approved the enslavement of pagans and »infidels. « They did so on the groundthe enslavement of their bodies might lead to the salvation of their souls.29

M nogo nepouzdanije su spoznaje o mletačkom ropstvu u ranom novomvijeku, u doba za koje, inače, ima mnogo više izvornih potvrda. Kako je svamletačka povijest u biti povijest opstojnosti na granicama vjera, kultura i civi-lizacija, neov isno o to m e koliko je ropstvo važno u mletačkoj zbilji u bilo k ompogledu, nikada neće nedostajati mogućnosti za vrijednosn o opravdanje r op-stva, odnosno, trgovine ljudima: Among the »infidels« were counted not only theMoslems but those Christians were considered heretics. During some centuries, theOrthodoxy of the Greeks was considered heresy by Catholics, who adhered to Rome adid the Venetians.30 Ratova ima u izobilju. Ako ih već ne vode Mlečani sami,robljem ih ops krbljuju drugi koji u doba mletačkog m ira ratuju . A skoro sviratovi u m letačkom okruž ju im aju vjerske konotacije i u ran om novo m vije-ku. Jedina su iznimka ratovi u njezinu izravnom talijanskom ok ruže nju: Warsagainst pagans, Moslems, and heretics helped supply the slave markets; indeed, wars aslave raids seemed in some cases indistinguishable. But citizens of the Italian cities didenslave each other; captives were held for ransom or freed by the terms o f a trea ty .31

Za razumijevanje zbivanja na istočnoj obali Jadranskog mora u ranomnovom vijeku uvijek valja imati na umu da u to doba iznova rastu mletačkepotrebe za robovima, a naročito u 17. stoljeću, točnije rečeno, nakon bitkekod Lepanta i to u prvom redu u mornarici: Increasingly, the crews on Venetiangalleys were o f mixed nationality. The thirty to forty soldier guards needed on each gawere largely Albanian refugees. Dalmatians and Greeks were numerous among the sailors o f all ranks and among the free oarsmen. Convict oarsmen could not be had in sufcient numberfrom Venetian prisons and were obtained from neighboring states, evenfar away as Bavaria. A s the Cretan war dragged on, Venice's oarsmen came to resemb

more and more the galley slaves whom their opponents and allies obtained from raidsfrom the the slave markets in Leghorn and various Moslem ports. Ever since Lepanto,captured Turks had been used. Gradually, more and more reliance was placed on recr

29 Ni robovi ni kmetovi nikada nisu Činili značajan dio m letačkog stanovništva, ali su u devetom stoljeću, uz sol i riburobovi bili najunosniji posao mletačke trgovine. Kršćanstvo nije ukinulo ropstvo, a crkvene vlasti su odobravale probljavanje pogana i 'nevjernikaTo su činili pod izlikom da će porobljavanje njihovih tijela dovesti do spasenjanjihovih duša. Lane, 1987, 7.

30 Medu 'nevjernike' ubrajali su se ne samo muslimani nego i oni kršćani koje se smatralo heriticima. Kroz nekolikostoljeća katolici, privrženi Rimu kao i Mlečani, grčko pravosljavlje smatrali su herezom. Lane, 1987, 7.

31 Ratovi protiv pogana, muslimana i heretika omogućavali su opskrbu tržišta robljem; uistinu, ponekad nije bilo raz-like između ratova i lova na robove. Ali stanovnici talijanskih gradova nisu porobljavali edni druge; zarobljenici subili zadržavani zbog otkupnine ili oslobađani pod uvjetima sklopljenih primirja. Lane, 1987, 75.



ing in the Aegean Islands by methods which may include slave raids, purchase in slavemarkets, impressment, and the paying o f bonuses .32

Sto čini rat i ratovanje drugačijima na trom eđi od rata i ratovanja u Ju go -zapadnoj Europi, od Italije do Engleske u ranom novom vijeku? Kada se čitarecentniju literaturu iz ratne povijesti, usredotočujući se na rat kao na činuništavanja ljud skih bića i dobara, teško je uočavati razlike. M eđ utim , ako rat iratovanje vre dn uje m o u obzo rju povijesti oblikovanja mo dern ih država, razli-ke su više nego uočljive. U Jugozapadnoj Europi rat i ratovanje su činiteljioblikovanja mo de rnih država i društava, dok je na trom eđi činitelj razaranjapretpostavki takvu razvoju. Na jednoj su strani rat i ratovanje nerazlučivi od

oblikovanja mo dernog »civiltà«, dok su na drugoj činitelj perpetuiranja euro p-ske marginaliziranosti i »barbariziranosti«.

Određenije, na razini primjera, dok u 17. stoljeću ratovanje na Apenin-skom po luotoku iznim no u ključuje masovne transfere stanovništva, u S red-nj ois točnoj i Jug oisto čnoj E urop i to je prije pravilo nego izuzetak. Pov ijest ra-nonovovjekovnih imperijalnih baština u prostoru na razmeđu današnjih Sre-dnjoistočne i Jugoistočne Eu rope te Sredo zem ljaje povijest granica u p rom je-nama i stanovništva u pokretu. Mnogi će se tome usprotiviti i reći daje takvu

pristupu moguće suprotstaviti sasvim oprečan, dokazujući koji sve dijeloviHabsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskog Carstva u tompros toru od početka 16. do kraja 18. stoljeća ne m ijen jaju svoj impe rijalni sta-tus. To nije upitno. Prostrane i postojane jezgre imperijalne moći nisu sp or-ne. Ipak, jedva da su u bilo kojem spom enu tom slučaju išta m anje prostranaona područja koja u različitim trajanjima u ranom novom vijeku mijenjajusvoj status. Kada je riječ o stanovništvu, njegova je prostorna pokretljivost uistom razdo blju upravo u takvim perifernim, pograničnim p odručjima m no -go veća. Naim e, pro m jene granica nerazlučive su od p rom jena u naseljenostine samo spornoga pograničnog područja, već i brojn ih područja u dub ini im -perijalnog teritorija. K tome , posljedice pro m jena granica u bilo kom slučajuna različite su načine nerazlučive od društveno-povijesnih promjena unutar

32 Posade mletačkih galija s u sue češće i češće bile sastavljene od različitih nacionalnosti. Vojnici čuvari, njih 30 -koliko ih e bilo potrebno na svakoj galiji, bili su uglavnom albanske izbjeglice. Medu slobodnim veslačima i mornarima svih položaja bilo e mnogo Dalmatinca i Grka. I z mletačkih zatvora nije se mogao osigurati dovoljan broj ve-slača osuđenika, p a su stoga bili dovođeni iz okolnih država, čak iz Bavarske. Za vrijeme dugog trajanja Kretskrata slobodni mletački veslači su sve više nalikovali robovima na galijama. Ove su njihovi protivnici i saveznici do-

vodili iz pohoda na robove ili nabavljali na tržištima robljem u Livornu i raznim muslimanskim lukama. Od bitkekod Lepanta koristli su i zarobljene Turke. Postupno se sve više i više počelo oslanjati na regrutiranje veslača nEgejskim otocima, pritom koristeći metode poput lova na robove, kupovanja na tržištima robljem, prisilnog uzi-manja u mornaricu i otkupljivanja. Lane, 1987, 415.



imperijalne realnosti u dužem vremenskom trajanju. Nerijetko imperijalnamoć nije sposobna asimilirati posljedice takvih promjena na bilo koji druginačin osim ulaskom u novi im perijalni rat za nove prom jene granica, za novupreraspodjelu stanovništva itd. Moguće bi bilo praviti i brojne druge uspo red-be.

Historijska kartografija rata i ratovanja u ranonovovjekov noj Europ i ot-krila bi da ima prostora u kojima su rat i ratovanje »endemične« po jave, u ko ji-ma se usr ed oto čuju konflikti koji utječu na civilizacijske prom jen e daleko odgranica prostora-p oprišta ratnih sukoba, zadržavajući same te prostore na vrloniskim civilizacijskim razinama po suvrem enim europskim kriterijima. T o jeslučaj i tromeđe. Geostrateška važnost tromeđe za svaku od imperijalnih sila

činije trajno važnom za svaku od njih (osmanski odnos prema Bihaću, mle-tački prema Za dru , a habsburški prema Senju, u simboličkom smislu ), ali itrajno ograničenom u samim mogućnostima civilizacijskog uspona.

Otuda je teško reći što je u bilo kojoj imperijalnoj tradiciji samoga togdoba realno, a što virtualno »granica« (border), a što »granično p odručje«, »kra-jina« (frontier). Kada je riječ o H absburško j M onarhiji, M letačkoj Republici iO sm an sko m Carstvu 1500-1800. godine, svaka je ta impe rijalna sila drugačijekonstituirana, drugačije se povijesno mijenja, k tome, ima drugačiji odnosprema granicama i krajinama te društvenim zajednicama u tim prostorima.

To je vjerojatno najjasnije u slučaju Habsburške Monarhije. Uostalom,sam j e taj pojam u učestalijoj uporabi tek u 20. stoljeću, nakon njez ina nestan -ka. Za njezina postojanja u ranome novom vijeku on nikada primjereno neizražava njezin dinastički i državnoprav ni identitet. T o n ije slučaj ni s bilo ko -jim drugim pojmom, kao što su Monarchia Austriaca, Imperium Austriacum itd.Habsburška Monarhija kao personalna unija, kao apsolutistička monarhija,kao Au strijsko Ca rstvo itd, kako god bila određivana, uvijek je u n eko j svojojkonstitutivnoj tradiciji upitna, a to redovito znači da je u pitno i poim anje nj e-

zinih realnih i virtua lnih granica, a time i pograničnih društava. N aim e, grani-ce iz bečke ili donjo austrijske pe rspektive nisu isto što su i granice iz hrvatskeili galicijske perspektive. Ono što iz habsburške dvorske perspektive, kada jeriječ o granicama, legitimno može biti predmetom diplomatskih ili vojniharanžm ana, iz hrvatske perspektive, s bilo kog stajališta, može biti pitanje o p-stanka.

Za razliku od H absburške M onarh ije, »razlivene« velikim dijelom eur op-skog kontinenta, a time i vrlo fluidnog shvaćanja granica, M letačka je R epu -blika u čitavu svom rasponu od sjevernotalijanske Terraferma do rasutih le-

vantskih posjeda svojevrsna država-granica. U stvari, najpostojaniji je mle-tački posjed more, većim dijelom Jadransko i manjim dijelom Sredozemno.Iako ga Mlečani na različite načine mnogostruko dijele s drugima, oni su sve



do početka 18. stoljeća na brojn im stranama Jadranskog i Sredozem nog moraneupitni hegemoni. Time su već zbog same naravi plovidbe u ranom novomvijeku prije svega upućeni kontrolirati obale koje om ogu ćuju održavanje po -

morske moći, odnosno, stvarati takve odnose sa silama koje nadziru njimavažne obale da njihova , tj. mletačka pom orska hegem onija, ne mo že biti ospo-rena. Tako su i u prostoru tromeđe mletački interesi u silnom nesrazmjerukada je sj ed n e strane riječ o trgovačkima, koji su, metaforički rečeno, bez gra-nica i geostrateškima, koji pretpostavljaju što slabije Habsburgovce i Osman-lije na Jadranskom moru i u načelu — što manje zajedničkih habsbur-ško-osmanskih interesa. Kombinirajući trgovačku, pomorsku i financijskumoć, u mnoštvu promjena u tri ranonovovjekovna stoljeća, Mletačka Repu-

blika je na drugačiji način zainteresiranija za svoje granice na tromeđi negoHabsburška M onarhija i pogotovo — Osm ansko Carstvo.

Od svoga ukorijenjenja u istočnosredozemnom prostoru, s integracijomvelikog dijela bizantske ostavštine, sredino m 15. stoljeća, te sa svojom triko n-tinentalnom ekspanzijom u Jugoistočnoj i Srednjoistočnoj Europ i, Levantu isjevernoj Africi u većem dijelu 16. stoljeća, Osman sko je Carstvo, ute m eljenou načelu trajnoga svetog rata (gaza), kao cjelina »pogranično carstvo«. Iako ćekrajem 17. i početkom 18. stoljeća upravo u Jug oisto čnoj Euro pi takav njegovstatus poslije silnih poraza i prostornih uzmaka postati dvojben i za same

Osm anlije, pograničnost O sma nskog C arstva u prostoru trom eđe će time bitisamo još naglašenija. Otu da i postavljeno pitanje »How to C ons truct a BorderSociety?«, s naznačenim prostornim i vremenskim ograničenjem, uključujena jm an je dvije pretpostavke: prvo, da se poslije Karlovačkog m ira 1699. godi-ne na različite načine mijenja društveno-povijesna zbilja pograničnih prosto-ra svake od tri impe rijalne sile te drugo , d a je ta pro m jen a neshvatljiva ukolikose previđa intencionalnost postupaka imperijalnih vlasti u vlastitom pogra-ničnom prostoru.

M eđ utim , otkako po četkom 16. stoljeća nastaje prostor trom eđe, njegovaje društven o-pov ijesna zbilja u stalnoj prom jeni, a svaka od tri imperijalne silena različite načine oblikuje svoje interese na tromeđi, odnosno, društve-no-povijesna zbilja tromeđe oblikuje distinktivne imperijalne interese. Utom bi smislu vjerojatno primje renije bilo pitati što se na tromeđ i m ijenja nadruštveno-povijesno nov način krajem 17. i u prvoj polovici 18. stoljeća.Tako postavljena pitanja iziskuju i mnogo raslojeniji odgovor jer uključujupro m jen e i u m akrohistorijskom i u mikrohistorijskom smislu, tj. i u imp eri-jalnim obzorjima i, s mnoštvom posredovanja, unutar obzorja same trom eđe.

Za sve tri imperijalne sile rat 1683-1699, odnosno, 1684-1699, nije »slu-čajan«. M ožda je to m anje nego bilo koji drugi unu tar tog trokuta od početka16. stoljeća. Prvo, H absbu rgovci i Osm anlije jedva da uspijevaju okončati rat



(1663-1664), koji će na obje strane, s mnoštvom unutrašnjih potresa, bitidoživljen kao primirje. Drugo, Kandijski rat (1645-1669) izaziva toliko dale-kosežnih pro m jena u m letačko-osm anskim odnosima da se i u tom slučaju s

obje strane uveliko d rži neizbježnim nastavak rata. N a sve tri strane rat je pi-tanje unutra šnje ravnoteže vlasti i moći. Dod uše, s različitim us m jerenjim a.Habsburgovci, sa svim svojim vladarskim naslovima, u biti su u rascjepuizme đu svojih carskih am bicija u Svetom R imskom Carstvu i izazova ute m e-ljenja svoje državne apsolutističke mo ći, što m ogu pokušati učiniti isključivou svojim nasljednim zemljama, češkim z emljama — imajući na um u p rom je-ne s Tridesetogodišnjim ratom te u brojnim zemljama krune sv. Stjepana,gdje svoju vlast utemeljuju u stvari neograničeno nakon sloma ugarskih i

hrvatskih m agnata 1670 -ih godina. M lečani, gubeći na Levantu, sve više dobi-vaju u prostorim a b ližim sv ojoj jezgri, ali ipak bez m ogućnosti da se ko nstitui-raju kao modern a država. Posljednji mletačko-osmanski rat 1714-1718. godi-ne tom e je jasan dokaz. Nikada M lečani nisu toliko utjeca jni u prostoru tro-m eđe kao tada, ali i nikada kao tada nisu jasn i dom ašaji njihove m oći. N ak on1718. kao da se Mletačka Republika okreće sam oj sebi — m oglo bi se reći post

factum - u du goj agoniji. Osm anlije, od početka 16. stoljeća konstituirane kaotrikontinentalna sredozem na država, do ovog doba iscrpljuju ekspanzivni po -tencijal svoje religijski utem eljen e državnosti. C ijelo je 18. stoljeće osm anske

povijesti u znaku habsburških (i, da se ne previdi — ruskih) izazova. Ratovi1716 -1718,17 36-173 9. te 1789-1791. godine otkrivaju svu anakronost njih o-va imperijalnog nadm etanja bez izgleda za bilo čiju trajnu prem oć, nad me tan-ja koje također artikulira prostor tromeđe kao relativnu geostrategijsku kon-stantu. Dakle, tromeđa postaje »egzaktno« prepoznatljiva baš zato što sve triimperijalne sile na različite načine gube svoj ekspanzionistički potencijal, štose u sva tri slučaja sm an juje prostor izm eđu realno i virtualno definiranih im -perijalnih granica.

Dalje, tromeđa je mentalno u stanju stalne, dugotrajne ratne opasnosti.Teško da bi učinci sam og rata bili takvi kakvi jes u da ratne frustracije nisu toli-ko produžena djelovanja. N edo um ice na trome đi pojačava i učinak n ed ou m i-ca u središtima državne mo ći. Nijedn a od imperijalnih sila novu trom eđu nesmatra trajnijim rješe njem , a nijedna nem a snage za izlazak iz njezinih am bi-guiteta. Nijedna od njih svoju politiku na tromeđi ne doživljava kao prilognjezin oj stabilizaciji, već prije svega kao ishodište daljnjih imp erijalnih pro do -ra, a da za to nalazi, u vre me nsko j perspektivi, sve m anje m oći. Sve do početka19. stoljeća bosanski dio tog prostora češće se javlja na geografskim kartama

kao Türkisch Kroatien, la Croatie turcque itd.To znači da se i u državno-ideologijskom smislu pogranično područje

doživljava prije svega kao prostor koji isključuje m ogu ćnost imp erijalnog uz -



sile bit će znatno drugačiji nego na početku stoljeća. Time će i prostor tro-međe sa svake od tri strane biti u društveno-povijesnom i kulturno-povije-sno m smislu u drugačijem statusu u nut ar vlastite cjeline, kao što će i trom eđa

kao cjelina biti znatn o drugačija. Tim e se otvara pitan je o različitosti pro m jen au prostoru trom eđe u vrijeme rata 1683/1684-1699. kao povijesnoj zbilji ko juvalja imati na umu pri istraživanju zbivanja tokom sljedećih pola stoljeća uistom prostoru. Jednostavnije rečeno, promjene u prostoru tromeđe imajurazličite povijesne posljedice za svaku od imperijalnih sila.

Treće, za svaku ljudsku zajednicu mo derne Euro pe rat je uvijek u raz-ličitim razmjerima i preraspodjela ljudskih potencijala, materijalno-civiliza-cijskih bogatstava te vlasti i mo ći. Preraspo djela se zbiva u sam om ratu, a nje -

zini dubinski učinci suvremenicima se redovito očituju poslije rata. U toj jepreraspodjeli man je važno pitanje pobjednika u vojno-političkom i m eđu na-rodno-pravnom smislu, a mnogo je važnije sve ono »drugo« što se u odre-đe no j ljudsko j zajednici zbiva sa stajališta dom inantn ih civilizacijskih i ku ltur -nih vrijednosti. Budući da se u prostoru tromeđe u civilizacijskom i kultur-no m smislu i sustječu i prož im aju i isključuju povijesno različite zbilje, je dn oje od najtežih istraživačkih pitanja kako objasniti i razumjeti suvremene per-cepcije tih preraspodjela i pomaka, kao i njihovu važnost za imperijalne pla-nove i prakse na trom eđi u sam om ratu i nakon njega. Polazim od pretpostav-

ke da se odlučujuće promjene u tom pogledu zbivaju u samom ratu.

Kavaljer Stojan Janković: srce jače od uma

Bu dući da bih navedenu problem atiku htio izložiti što je više na raziniiskustava svakodnevnog života, s historijsko-antropologijskim težištem, u

središtu članka bit će jed an od m orlačkih vođa u m letačkoj službi StojanJanković (?—1687), kao i zbivanja u kojima na različite načine sudjeluje.N aim e, tem eljni je problem historiografskih i srodnih radova na m orlačketeme posvemašnja depersonalizacija ljudi, svođenje Morlaka na masu, od-nosn o — u s upr otno m , heroizacija, koja je samo jeda n vid depersonalizacije uistraživačkom sm islu. Izbor S tojana Jankovića, kao jedn oga od n esu m njiv outjecajnih morlačkih vođa u to doba, već među suvremenicima »ovjeko-vječenog« naro dnim pjesmam a, ipak je prvenstveno u vjetovan činjenicom da

je o njemu i sačuvana i znatnim dijelom objavljena arhivska građa, koja jošuvijek nije primjereno znanstveno iskorištena. Istraživanjem tema njegovaživota, kao i njegovih ponašanja i djelovanja, nastojat ću doprinijeti i inter-



pretaciji socioekonomskih i sociokulturnih promjena u prostoru tromeđe»odozdo«.33

Jedan od najranijih poznatih dokumenata o mladom Stojanu Jankovićupotječe iz pera dalmatinsko g generalnog prov idura Leonarda F oscola, koji muterminacijom od 1. veljače 1650. dodjeljuje mjesečnu plaću od 4 dukata, kao

fig lio d i harambassa Gianco Mitrouich, nominate Stoian, in eta ' tenera esistente.34

Iako se to dešava za Kandijskog rata, u jednoj od onih neizvjesnijih ratnihgodina, kada Mlečani trebaju dodatno ojačati svoju vojnu silu, izgleda dajetakva plaća odobrena mladom Stojanu prije svega zato što je on sin tada većmeđu Morlacima u mletačkoj službi teško zamjenljivom Jank u M itroviću (unekim kasnijim izvorima, nakon bitke kod Z advarja 1652. — capo principale di

Morlacchi).35

Mlečani, u to doba, takvo nešto rade samo kada imaju puno pokriće.Izgleda da to uvjeren je nije prom ijenje no u Stojanovu slučaju je r će razm jer-no brzo, 1. kolovoza 1653, uslijediti povećanje plaće na 6 dukata mjesečnokoje će m u odobriti generalni providur L orenzo Dolfin, iznova kao Jankovusinu. U providurovu obrazloženju se ovaj put iskazuje i očekivanje da će seulaganje u Stojana isplatiti je r se u njega uočavaju brojn e očeve vr lin e .3 6 Doi-sta, mladi Stojan, nešto kasnije već kao posedarski harambaša, ne usteže se

pred pogibeljnim poduhvatima, pa u takvom jednom slučaju, u pohodu nacetinski Obrovac, pada u osmansko ropstvo, vjerojatno početkom travnja1666. god ine .3 7 Kako uspijeva pobjeći iz ropstva u Carigrad u, Stojan Jankov ićveć tada postaje m iljenik narodne pjesme, a »Ropstvo Jankovića Stojana« jed naje od popularnijih među njima, i to ne samo na tromeđi. 3 8

33 Na jsadrž ajnija i još uvijek istraživački slabo iskorištena grada o Stojan u Jankov iću objavljena je u većcitirana dva sveska Istorije kotarskih uskoka Boška Desnice. Otu da se ovaj rad u izvornom smislu temeljiprije svega na ovoj zbirci građe, kao i na razm jerno brojnoj literaturi, koja je navedena u strožem izbo-ru na kraju knjige. Izdvajam: Košta M ilut inovic. »O d Stojana Jankovića do Vladana Desnice.« u Vje-

trom vijani. Spomenica Srpskog kulturnog društva »Prosvjeta«. Zagreb, 1971, 221-246.34 Desnica 1, 54.

35 Novi providur Girolamo Foscarini daruje Janku Mitroviću jednoga Turčina, kojega je ovaj zarobio u bici kodZadvarja i predao n a galije, potvrđuje njegove zasluge u ratovanju u Lici i Krbavi, zatim kod Duvna i Grahova, inaziva ga glavnim poglavicom Morlaka. Desnica 1, 59-60; Milutinovic, 1971, 221.

36 Desn ica 1, 67.

37 Desnica 1, 123-127.

38 Prem a M ilutino viću, Pavao (Paolo) And reis u svojoj »Storia délia città di Traù« o tom kaže: Mletačkakrajina oplakivala je gubitak od skoro 40 0 svojih ljudi, a Miljković i Janković budu zarobljeni i kao ličnosti odpoštovanja, odvedeni u Stambul i zadržani na sultanovom dvoru; ali, na kraju krajeva, po božjoj volji, oni pobje-goše i vratiše se pod okrilje Republike, koja ih je nagradila, a Jankovića još i napose obdarila i odlikovala titulom v

teza sv. Marka. Milutinovic, 1971, 222. Za vrijeme zatočenja Stojana Jankovića u Carigradu Morlaci su iza-brali za njegovog zamjenika (s titulom »Vice Harambassa«) Pavla Unčevića, koji će vršiti njegovu dužnost dokspomenuti Stojan ne dokopa slobode, kao što se to vidi iz akta dalmatinskog generalnog providura Cornara, datirnog u Zadru 6. maja 1666. Milutinovic, 1971, 222.



Sve to svjedoči da teret poraza kod Obro vca ne pada na Stojana Jankovića.D a je tom e bilo tako, ne bi mu bilo dodijeljeno viteštvo sv. Marka, a ne bi m ubio određen ni zamjenik pod tako izričitim ograničenjem. Slijedeći sačuvane

do ku m en te m ože se zaključiti da njegov status u m letačkoj službi dalje jača je ron sam , u skladu s duh om vrem ena , 15. siječnja 1670, dakle, nakon o končanjaKandijskog rata, iscrpno navodeći obiteljske i svoje ratne zasluge, traži odmletačkog du žda postavljenje za kapetana konjaničke čete i javn o pr iz na nje .3 9

Njeg ovoj je molbi razm jerno brzo udovoljeno senatskom odlukom od 13.ožujk a 1670, u kojoj se za njega kaže siafatto kavalier nel collegio nostro da sua sere-nita 'et dattagli in dono una colana d'oro con medaglia di San Marco per valore de ducento bona valuta,...40

Poslijeratna k on jun ktu ra Stojana Jankovića nastavlja se i dalje je r 10. kolo-voza 1670. dobiva kuće i posjed Jusuf-age Tun ića u G rčkom Islamu koji iz-nosi 400 gonjala zemlje di terreni arativi, vignati, prativi et inculti nelli confini pre-senti41

O n, dakle, dobiva dob ru zem lju, ali na samoj novoj granici s O sm ansk imCarstvom, što svjedoči o očekivanju mletačkih vlasti daje i brani s najvećommogućom umješnošću i odlučnošću. Njegove sposobnosti u službi na samojgranici potvrđene su još jednom odlukom generalnog providura AntonijaBarbara od 22. siječnja 1671, kojom je postavljen za zapovjednika vrlo važne

ostrovičke tvrđave, jednoga od novostečenih ključnih mletačkih uporišta pre-ma Osman l i j ama.4 2 M eđ utim , njegova uloga nije ograničena na vojnokrajiškuslužbu jer je iz izvora očigledno daje vrlo pouzdan i u vođenju kolonizacij-skih poslova, suz bijan ju hajd učije, sm irivanju sporova izm eđu starosjedilaca inovih naseljenika, itd. Generalni providur Pietro Civran na kraju svoje službeu Dalmaciji (1675), podnoseći opširan izvještaj, posebno ističe daje uz po-dršku kavalier Gianco (kako će Stojan Janković sve češće biti imeno van u m le-tačkim službenim spisima) i Smoljana Smoljanića m'e riuscito tranquillare e di-

vertire molte altre fastidiose emergenze del confine.

43

U to se vrijeme, 16. kolovoza1676. godine, S tojan Jankov ić i ženi A nto nijo m Reci (ili: Rezzi), Zadrankom,

39 Desnica 1, 141-142.

40 Desnica 1,143. Za svoje ratne podvige Stojan Jankovićje 13. marta 1610. dobio pismeno priznanje od tadašnje-ga mletačkog dužda D . Contarinija, koje u izvodu glasi: 'Porodica Mitrović, ostavivši domovinu i tursku zemlju,živeći pod starom vjerom, pošto je nagovorila mnoge porodice da se presele pod zastavu Našega Gospodstva, učestje u mnogim pogibeljnim pothvatima, čak idući u susret opasnostima gdje e trebalo žrtvovati svoj život... (...) SpomeStojan Mitrović za uspješno izvršeni zadatak bio je od našega Senata imenovan vitezom a od nas darovan mu je zllanac s medaljom sv. Marka u vrijednosti od 100 dukata dobre valute...' Milutinovic, 1971, 222-223.

41 ...oranica, vinograda, livada i neobradivih površina na ovdašnjim granicama. Desnica 1, 144-145. Prema De-

snici, gonjal je površinska mjera od 2593 m 2 , tj. nešto više od 'dana' oranja.42 Desn ica 1, 155.

43 ...uspio ublažiti i pozabaviti se s mnogim drugim učestalim pograničnim problemima. Desnica 1, 182.



Grkinjom grkokatoličke vjeroispovijesti.44 M eđu tim , tada se počinju pojavlji-vati i tragovi tužbi protiv njega zbog protupravnih otuđivanja. 4 5 Ti sporoviipak ne ugrožavaju njegov status i prestiž, što se najbolje vidi po tome što m le-

tački dužd Aluise Contarini izdaje dukal 22. rujna 1678. godine, kojimnaređ uje dalmatinskom providuru Pietru Valieru da Stojana i jed no g njegovasina upiše s pu no m plaćom u je dn u od konjaničkih jedinica na službi u Da l-maci j i . 4 6 S ljedeće će godine njegov sin Konstan tin biti postavljen za kapetanačete od 50 pješaka koje će izabrati S to ja n. 4 7 Pietro Valier, izvješćujući o svom egeneralnom providurstvu u Dalmaciji 1680. godine, u ocjeni morlačkih gla-vara, koja u cjelini nije laskava, izdvaja Stojana Jankovića s ocjenama vrijed -nim poštovanja, ali i naglaskom da mu je srce jače od u m a . 4 8

Njegov se uspon nastavlja sljedeće godine, 1681, kada mletački duždCo ntarini svojim duka lom od 26. srpnja imen uje Stojana Jankovića za m or-lačkog vođu s mjese čnom plaćom od 25 dukata. Janković popunjava mje stoumrlog kneza Juraja Posedarskog. S ubrzanim pogoršanjem prilika na mle-tačko-osmanskoj granici u Dalmaciji 1682. godine, od njega se očekuje da upograničnom području hvata mletačke podanike koji, udruženi s hajducima,uskaču na o sm ansk u stranu. O d njega i Frane Posedarskog se isto tako traži daobilaze granicu i izvješćuju o zbivanjima. U isto to vrijem e vlasti ga zaduž ujuda prikuplja desetinu koju mletački podanici dugu ju za zem lju koju obrađu ju

na osm anskoj strani. N aim e, zbog pokolja u Ze m un iku i zbivanja koja slijede,mletačke vlasti ovlašćuju Stojana Jankovića da skupljenu desetinu mletačkihpodanika preda osmanskim vlasnicima zemalja koje ovi obrađuju. 4 9 Krajem1682. godine, u vrijeme kada posebna komisija osmanskih vlasti ispituje zbi-vanja u Z em unik u, Janković je taj koji u G orn jim Kotarima treba osigurati štopotpuniji nadzor nad kretanjem i ponašanjem mletačkih podanika. U slje-dećim mjesecima množe se brojna slična ovlaštenja i nerijetko pogibeljni za-daci jer je mletačko-osmansk a granica u D almaciji u otvore nom ustanku nanizu strana.5 0

Jedn a od osoba koja ima vrlo velikog udjela u vođ enju neobjavljenog rataprotiv Os m anlija je Stojanov brat Ilija Janković. Zb og toga je već 1680,

44 Desnica 1, 187-188.

45 Desn ica 1, 186-1 87, 189.

46 Desnica 1, 207.

47 Desnica 1,21 1.

48 Gianco ha piu concetto e valore; la mente pero 'non si proporziona con il cuore; ad ogni modo il suo nome e 'formi-dahile ai Turchi ed il piu 'accetto ai cristiani, massime del vecchio rito. (fanka prati dobar glas i poštuje ga se. Njevo je srce, međutim, jače od uma. Kakogod bilo, ime mu je slavno u Turaka a u kršćana još slavnije, napose u onihstarog obreda.). Desnica 1, 215.

49 Desnica 1, 236-239 , 241.

50 Desnica 1, 244-245 , 249-251, itd.



presudom providura Pietra Valiera, osuđen na smrt, što ovoga ne priječi danastavi vojevati. Kako izgleda mletačke vlasti ne umiju razlikovati Stojana i

Iliju, je r generalni providur L orenzo D ona odlučuje 17. rujna 1683. uputiti uinternaciju u Veneciju i Stojana i brata m u Za viš u 5 1

U izvješću Senatu od 12. listopada 1683, Do na opravdava svoju odluku ointernaciji Stojana i Zaviše Ilijinim prijestupima, ne birajući riječi kada seizjašnjava o n jemu (bandito Elia). U isto to vrijem e, kada je slom o sman ske silepod Bečom očigledan, O sm anlije se masovno povlače iz naselja i utvrđ enja nabosansko-dalmatinskoj granici u kojima se ne osjećaju sigurnima, a njihovimorlački podanici masovno traže odobrenje za prelazak u mletačko poda-

n iš tvo .5 2

Ilija Mitrović jed an je od onih koji imaju najvećeg udjela u slam anjuosmanske vlasti u raznim dijelovima sjeverne Dalmacije. U njoj ustanakobuhvaća veliku većinu žitelja u listopadu i studenom 1683. godine. FranoPosedarski, u nastojanju da spriječi pridruživanje kotarskih Morlaka ustanici-ma , u Kotarima nalazi samo prazne ku će je r su svi s n j i m a .5 3 M orlaci, uvjerenida se Osm an lije nikada više neće vratiti, prepuš taju se silnoj pljački. T o m le-tačke vlasti dov odi do očajanja je r je izvjesno da će biti nem ogu će o pljačkanoprikupiti i vratiti oštećenima na osmanskoj strani. M eđu Osm anlijama na tro-

m eđi, b ijesnim a zbog svega što se zbiva nakon sloma bečke opsade, a naročitozbog ponašanja njih ovih m orlačkih podanika, ima i mišljen ja da će mletačke iosmanske vlasti zajednički morati pobiti sve M or lak e. 5 4 Za mletačke je vlastisituacija sve neodrživija je r im nestrpljivi M orlaci p rijete da će se obratiti hab -sburškim vlastima, a Senjani ionako ne prestaju podbunjivati i osmanske imletačke Morlake i uključivati ih u svoje poduhvate.5 5

Slom mletačke politike izbjegavanja sukoba s Osman lijama u Dalmaciji je

po tpu n. Vlasti su prisiljene tražiti načina kako pregovarati s Ilijom Jankovićemi njegovim dru govim a. U takvim prilikama povratak Stojana Jankovića u

Dalmaciju postaje nužan te Senat odlučuje osloboditi braću, reinstalirati »ka-

51 Desn ica 1, 253 -254 ; Milu tinovic, 1971, 224.

52 Desnica 1, 257-258 .

53 Desnica 1, 255-256, 258-265 , 268-269.

54 Desnica 1, 274-275 .

55 Desnica 1,272-27 3,277-27 8. Providur iz Zadra javlja Senatu (8. XI1683) da 'mletačka konjica nije u stanjuda spriječi pokret Morlaka koji su se složili te sva sela istupaju zajedničkiPokret postaje sve masovniji i širi se dalje

prema Splitu i Makarskoj. Morlaci otvoreno izjavljuju da neće više dati Turcima u Kotare n i kad bi znali da će svizginuti. Providur šalje Morlacima pukovnika Ivana Radoša, koji se sastaje sa Bajom Pivljaninom i drugovima, ipreko njih poziva k sebi Iliju Jankovića i Jovana Baljaka da ih privoli da odustanu od daljih neprijateljstava protivTuraka, ali ovi nisu htjeli da dođu u Zadar, na providurov poziv, . .. Milutinovic, 1971, 222, 224-225.



valjera Stojana Mitrovića« i za početak, nadoknaditi mu plaću za vrijeme

provedeno u internaciji .5 6

U to doba Osmanlija nema u sjevernoj Dalm aciji sve do Obrovca, Knina iDrniša. O dm ah nakon povratka u D almaciju, istog dana, Stojan Janković na-stoji utjecati na smirivanje protuosm anskog pokreta. Iako u prvo m pokuša june uspijeva spriječiti jedan takav pokret protiv žegarskih Morlaka, osmanskihpodanika, koji vode Jovan Baljak i njegov brat Ilija Mitrović, uspijeva nago vo-riti svoje Kotarane da vrate dio plijena koji dobivaju poslije pljačke Zegara.Nastojeći uvjeriti svoje da ne sudjelu ju u protuosm anskim poduh vatima, do-biva odgovor da će se oni boriti protiv Osmanlija u podaništvu drugog vlada-ra, tj. Habsburgovaca, ako Dužd to neće. 5 7 Doista, prelasci velikog broja od

nekoliko tisuća osmanskih Morlaka iz okolice Bihaća na habsburšku stranusilno zabrinjavaju mletačke vlasti jer im je već utvrđen cilj osigurati odanostbosanskih Morlaka Mletačkoj Republici.58 K onačno, 15. prosinca 1683. godi-ne, generalni providur Lorenzo Dona šalje Stojana Jankovića u Kotare sa za-datkom da skupi glavare i osigura suzdržavanje kotarskih Morlaka od bilokakva nasilja spram Osmanlija i njihovih podanika, kršćanskih Morlaka. 5 9

Izvršavajući naređenje, Janković obnavlja svoje veze s ličkim M orlacim a, kojiod njega očekuju da im u tome bude od pomoći. 6 0 U siječnju 1684. godine,

Stojan dobiva zadatak pacificirati svog brata Iliju, nakon što se ovaj domo gaonapuštenog Obrovca, tražeći od mletačkih vlasti da mu osiguraju plaću, akone žele da Obrov ac preda habsburškim vlastima Stojan u tom e uspijeva connonpoca dijjicolta.61 M anje uspjeha ima u uvjeravanju morlačkih ustanika da netreba istjerivati i pljačkati susjedne Osmanlije.6 2 Međutim, njegova odanostM letačkoj Rep ublici uistinu prolazi veliku kuš nju u svakom pogled u i kako sumletačke vlasti mišljenja daje tu kušnju časno izdržao, dužd Giustiniani 8.veljače 1684. godine povisuje njegovu mjesečnu plaću na četrdeset dukata. 6 3

Republika je suočena s nepo sredno m mog ućnošću ulaska u rat s Osm anskim

Carstvom . Stojan Janković dobiva još jedn u obavezu — povlačenje kotarskogžiteljstva, zajedno sa stokom , u sigurnije predjele i priprem u Go rnjih Kotara

56 Desnica 1,284-285. ...izgleda da je StojanJanković bio u zatočenju od 17. IX,... pa do 20. XI1683, kada mle-tački senat šalje Jankovića sa tri njegova druga iz Venecije u Zadar, sa direktivom dalmatinskom providuru da upotrebi za smirivanje ustanika; Milutinovic, 1971, 225.

57 Desnica 1, 291-29 2, 294-295.

58 Desnica 1, 297-29 9.

59 Desn ica 1, 300.

60 Desnica 1, 303-30 4.

61 ... ne s malo muke ... Desnica 1, 317-318 .

62 Desnica 1, 319-32 0.

63 Desnica 1, 322.



za obranu od mogućeg nap ad a. 6 4 U to doba Stojan Janković, Sm oljan Smilja-nić, knez Fran o Posedarski i Simu n Bortulačić, kao m orlački glavari SjeverneDa lmac ije, dobivaju ovlasti odlučivati i o vo jnim i o civilnim poslovima. Knez

Ivan Radoš, iskusni kandijski ratnik, u to doba dobiva mjesto sopraintedente nadsvim Morlacima u Dalmaciji .6 5 Dakle, Janković je na sam om vrhu mletačkemorlačke hijerarhije. Dojučerašnji zatočenik postaje jeda n od glavnih jama camletačke politike u Dalmaciji.

Mletačka Dalmacija, Turska Dalmacija, Hercegovina ili..

Percepcije tromeđe i ratni ciljevi u Morejskom ratu

Rijetko kada tromeđa izaziva toliko intelektualne pozornosti kao u vrijemeBečkog i M orejskog rata, te i u razdobljima neposre dno uoči i nepo sredno po -slije njega. Eu ropska javn ost, a prije svega ona izravno dotakn uta zbivanjim a utom pros toru, op red jelju je se prije svega vizualno, identificirajući se s karto-grafskim predstavama trom eđe u njezinim širim okružen jima. U kultu rnimsredištima E urope kartografija je u p uno m po let u. 6 6

Dakako, kartografske predstave su vrlo slojevitih izvorišta i u ko načnicisvjedoče i o kulturnom i o političkom iskustvu sredine u kojoj nastaju ili kojaih na ručuje . A to uk ljučuje i njez ine aspiracije, iluzije itd, kao i njez in in tere-sni »realizam«. Kada to imamo na umu, posebnu važnost imaju svi oni izvorikoji potječu iz samog prostora trom eđe, u bilo kojim njegovim odrednicama,a to su prije nego karte žanrovski različiti spisi, nastali različitim povodima iupućeni na vrlo različite primatelje, ponajčešće izvan granica samog tog pro-stora. D ok d ržavno pravne perspektive tog doba kartografski iznova otkrivajuTursku Hrvatsku ili Tursku Dalmaciju, koje se usporedbom različitih karata

nerijetko uveliko poklapaju jedna s drugom, upozorio bih na jedan slabijekorišten franjevački spis, podrijetlo m iz franjevačke provincije Bosne Argen-tine, koji sugerira tradicijski donekle drugačiju prostornu percepciju tromeđe.O . fra M ijo Radnić (custode e commissario visitatore di Bossina Argentina) u svomepismu splitskom nadbiskupu iz Makarske od 20. svibnja 1684. godine piše ohercegovačkoj državi (dello stato d'Herzegovina). Po njemu, Hercegovina na

64 Desn ica 1, 328.

65 Desnica 1, 336-33 7, 346.66 Vidi Mirela Slukan. Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma — Cartographie Sources for the H i-

story of the Triplex Confinium — Kartographische Quellen zu r Geschichte des Triplex Confinium. Zagreb,1999.



ilirskom jeziku (in lingua illirica) znači veliko vojvodstvo (il gran ducate). Sv.Sava je svetac zaštitnik n jez inih hercega, inače ljudi iste n arodn osti (della pro-pria natione). Radnič kaže da se Hercegovina proteže duž Jadranskog mora,očigledno ponajviše u kopnenoj unutrašnjosti — u dužini od 300 milja i uširini od 150 milja. U tako shvaćenoj He rcegov ini nalaze se Gračac, O brovac,Vrana, Sidraga, Ostrovica, Skradin, Drn iš, K nin, Vrlika, Sinj, Glam oč, Livno,Prozor, Rama (Ranza?), Konjic, Mostar, Blagaj, Počitelj, Gabela, Ljubuški,Vrgorac, Imo tski, Zad varje, Stolac, No vi, Nev esin je, i Gacko Koliko u tom eima Radnićeve povijesne imaginacije, a koliko stečenoga eruditskog iskustva ohercegovačkom »zlatnom dobu«? Koliko je u tom e interesa franjevačke pro -vincije Bosne Argentine, koja bi sjed ne strane htjela osmansko podaništvo za-

m ijeniti m letačkim, ali i sačuvati franjevačke stečevine pod osm ansk omvlašću, uk ljučuju ći i jurisdik ciju nad rase ljenim vjernicima? K oliko je pro -mjena svijesti o granicama Hercegovine posljedica seoba, tj. uvjerenja dazem lju čine lju di je r se stanovništvo uistinu i giba, metaforički rečeno, iz-m eđ u Gacka i Gračaca te izmeđ u jadransk e obale i Ram e? U svakom slučaju,ta je Hercegovina iznimna zemlja (Il stato e ricco e dotato di tutte legratie naturali.),dakle, vrijedna mletačke pozornosti i napora nužna da bi došla pod vlast Re-publ ike.6 7

Fascinacija »Hercegovinom«, s druge strane, vidljiva je i iz rujansk ih ras-

prava 1684. godine u Z adr u o najpo željnijem sm jeru glavnog napada m letačkevojske. D ok bi kotarski morlački glavari htjeli ići na K nin i Liku, mletački vo j-ni zapovjednici pretpostavljaju prodor prema Sinju i Livnu, očigledno s dale-kosežnim ambicijama glede Bosne, odnosno, »Hercegovine«.68

Kotarski m orlački glavari, s bogatim životnim i ratničkim iskustvom s tro-međe, očigledno polaze od pretpostavke daje mletačku vlast nužno najprijeosigurati u prostoru gdje se ona učvršćuje u odnosu i spram Osmanlija ispram Habsburgovaca. Za razliku od uveliko imaginarne »Hercegovine« (či-taj: Bosne), oni su suočeni s izazovom iskustvene, zbiljske tromeđe. Svakukartu ili tajni spis s podacim a o tom kraju oni će uvijek moći ospo riti je r je nji -hovo iskustvo življeno, nerijetko na granici životne pogibelji.

67 Copia di lettera scritta d al padre Fra Michiel Radnich custode e commissario visitatore di Bossina Argentina a msignor arcivescovo di Spalato. Breve descritione dello stato d'Herzegovina. (Prijepis pisma o ca fra Mihaela Radgvardijana i povjerenika vizitatora Bosne Srebrne monsinjoru, splitskom nadbiskupu. Kratak opis države Hercego-vine.). Macarsca 20 maggio 1684. Desnica 2, 9-10.

68 Mo cenigo Senatu, Zadar, 16.9.1684. Desnica 2, 42-44.



Mletački ratni ciljevi na tromeđi:najprije spaljena zemlja preko vlastite granice

Č itajući mletačke izvore 17. i m nog o češće 18. stoljeća, a naročito djela pu to-pisaca, narodopisaca i prirodoznanstvenika, nerijetko se može steći dojam daje Dalmacija u Veneciji terra incognita. Ipak, potreban je oprez u čitanju takvihtekstova kao izvora. Č est intelektualni egocentrizam pisaca ne bi se sm jeloprecijeniti. Iako se Mletačka R epublika kon ačno ukorjenjuje na istočnoj obaliJadranskog mo ra tek početkom 15. stoljeća (dakako, sa stajališta njezina p ovi-jesn og iskustva konc em 17. stoljeća), njezini su korijeni u tom p rostoru m no -

go dublji i sežu do vremena nastajanja same Republike.6 9

Kretanje ljudi svih staleža, s različitim potrebama, sjedne obale na drugu,kao i dalje u u nutraš njost, uvijek je znatno i nikada ne prestaje. N em ogu će jetvrditi da se Dalmaciju ne pozna u Veneciji u bilo kojem razdoblju mletačkepovijesti. K tome, u njezinoj su službi uvijek i mnogobrojni podanici, ljudiporijek lom s istočne jadran ske obale, tako da ni Republika u svom središtu ni-kada nije bez pouzd anije orijentacije u prekom orskom , jadran skom prostoru,bez poznavanja ljudi u nje m u. D rugo je p itanje što se kada i kako vidi, vred -

nu je itd, kada je riječ o mletačkim odnosima prema Dalmaciji. U sedam nae-stom stoljeću, s prodorima u K andijskom ratu, uveliko se mije njaju mletačkepredodžbe o Dalmaciji. Ona iznova dobiva svoju kopnenu »dubinu«, neupit-nu već od hu m anizm a, pa i ranije. Osamn aesto je stoljeće u tom smislu sigur-no drugačije od ran ijih, ali nije izvan obzorja duboko utem eljenih kulturn ihtradicija mletačkog S tato da Mar. S ulaskom u rat 1684. godine Mletačka Re-publika dvoji o svojim dugoročnim ciljevima na istočnoj obali Jadranskogm ora. U ran om no vom vijeku što se više povlači sa svojih pom orsk ih posjedau Sredozemlju, tim se više širi njezina Terraferma na Apeninskom poluotoku.

M orejsk i rat je suočava s mo gućnošću širenja Terraferma na Balkanskom polu-otoku i dub insko g zatvaranja njezina jadran skog akvatorija. Geografske kartemletačke provenijencije s prikazima mletačke i turske Dalmacije iz tog dobaistovremeno su i neki od najvažnijih svjedočanstava mletačkih državnih pro-grama. Međutim, to bi dugoročnije bila politika konfrontacije i s Osm anskimCarstvom i s Habsburškom Monarhijom, politika stvaranja »Jadranskog Im-perija«. (Nitko to u to doba ne naslućuje tako dobro kao Dubrovčani, inačeduboko nepovjerljivi prema svemu što Mlečani poduzimaju u jadranskompros toru.) Č injen ica je da Mletačka Republika ulazi u rat Svete lige protiv

69 Vidjeti sintezu hrvatskog povijesn og iskustva u Tom islav Raukar. Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, lju-di, id'eje. Zagreb, 4997. Vrela i Literatura na str. 535-590.



Osmanskog Carstva, a da s Habsburgovcima preciznije ne usuglašava ratneciljeve u krajevima gdje se izravno isprepleću mletački interesi s habs-burškima. Kako takvih isprepletanja ima posvuda u širem istočnojadranskomzaleđu, dalekosežne su posljedice u načinu vo đenja rata s obje str an e. 7 0

Nigdje ona nisu toliko uočljiva kao u Lici i Krbavi, u prostorima nepo-srednog zaleđa Zadra, središta mletačke D almacije. Iako je m eđu naro dnooslabljena Repub lika u trajnoj nedou m ici glede svojih konkre tnih ratnih cilje-va u tim krajevima, nema nikakve dvojbe da su u Senatu sigurni da u njimatreba imati što više utjecaja i uporišta. Kako su Lika i Krbava, s druge strane,ključni krajevi u osiguranju što šireg izlaska Habsburgovaca na Jadranskomore, ove dvije pokrajine postaju poprišta vojnih poduhvata sjedne i druge

strane. Bud ući da ti podu hvati nisu vo jno usuglašeni, kako Habsburgo vci takoi M lečani nastoje što više oslabiti osmansku obran u tam o gdje je to jed nim a ilidrugim a najviše u in teresu, ali istovremen o i što više ograničiti izglede savez-ničke strane da se u Lici i Krbavi trajno ukorijene.7 1

Rat na tromeđi: rat za ljude i stoku

Tim e se i jed no j i drugoj savezničkoj strani nameće kao najvažniji neposredniratni cilj što je moguće više opustošiti Liku i Krbavu, primjenjujući na tro-me đi neb rojeno puta iskušanu izvorno osmansku — akindžijsku i martološku— taktiku »spaljene zemlje«. Istovremeni je cilj prevođenje što je mogućebro jnijeg stanovništva — inače ponajviše morlačkog — na svoju stranu, daka-ko, sa svim pokretnim imanjem, napose mnogobrojnom sitnom i krupnoms t o k o m .7 2

70 Literatura je brojna, iako monografije, utem eljene u iscrpnim arhivskim istraživanjima — popu t knji-ge Gligora Stanojevića o Dalm aciji u doba Kandijskog rata još uvijek nedostaju. Druga njegova knjiga»Srbija u vreme bečkog rata 1683-1699« vrlo je korisno svjedočanstvo o tome dokle su sve prostornosezali habsburško-mletački sporovi, kada je o ratnim ciljevima i interesima riječ.

71 Još uvijek nema nijedne studije koja bi komparativno mikrohistorijski interpretirala mletačko i habs-burško ratovanje u Lici i Krbavi u Bečkom, odnosno, Morejskom ratu. Prije mletačkog ulaska u rat,vrlo je važan utjecaj Senjana, kao najiskusnijih krajišnika na tromeđ i, u poticanju ustanaka mletačkihMorlaka u sjevernoj Dalmaciji protiv osmanske vlasti, ali i usmjerenih na slabljenje upliva MletačkeRepublike u čitavu širem prostoru tromeđe. O tome o Desničinoj zbirci ima obilje podataka, ali su utom smislu još uvijek primje reno po tpuno neiskorišteni vojnokrajiški fondovi u Zagrebu, Grazu,Beču itd. U razm jerno brojnoj historiografskoj literaturi daleko su najuočljiviji radovi koji zbivanjimau ove dvije pokrajine pristupaju bilo s habsburškog, bilo s mletačkog stajališta, u biti previđajući ne-

razlučivost zbivanja na tromeđi i u to doba72 Budući da još uvijek nedostaje bilo kakvo monografijski uteme ljenije istraživanje o ranonovovjekov-

nim Vlasima/Morlacima u hrvatskom, bosanskom i srpskom prostoru, m igracijski jako po vezanom ugranicama Osm anskog Carstva i »prelijevanjima« u susjedne zemlje pod h absburškom i mletačkom



Kada je riječ o strateškom osiguranju podvelebitskog P rimo rja, gdje se iz-ravno sustječu interesi sve tri impe rijalne sile, nije riječ samo o vo jnim intere -sima, radi kontrole pristupa unu trašn josti trom eđe , već i sasvim »prozaičnoj«,

učinkovitoj zaštiti paških solana i trgovačkih putova važnih za prodaju paškesoli, kao i za trgovinu drugim robama. Da bi se u tome uspjelo, potreban jeposjed Karlobaga, za koji se otimlju M lečani i Habsburgo vci. S mletačke stra-ne, interesi su potpuno jasni. Prema Valierovu pismu Senatu od 9. studenog1685. godine, Karlobag è il luocogià contenziose con vostra serenità posto a dirimpetto

di Pago e che apre la strada alla Licca, ne tempi antichi pratticata dalle mercantie, cs'introducevano con molto proffitto nelVisole del Quarner; nella Bossina e nel Un

ria.73 Da bi učvrstili svoj utjecaj u tom kraju, mletačke vlasti nastoje neke od

ličkih M orlaka stalno naseliti u Karlobagu, što očigledno ne nailazi na veći o d-ziv je r je Karlobag tada i teško o pustošen. Takvim ratovanjem najučinkovitijese smanjuje osmansku vojnu moć, ali i sprječava da druga, saveznička stranaima bilo kakvih m ogu ćnosti vo jno se učvršćivati u Lici i Krbavi. S druge stra-ne, u ne posre dno m , vojnotaktičkom smislu, bez utjecaja u Lici i Krbavi, M le-tačka Republika je mnogo izloženija mogućim napadima iz Bosne, i to cije-lom dužinom zajedničke granice, sve do Mletačke Albanije. Time silno rastevažnost nadzora Obrovca i rijeke Zrmanje. 7 4

Takvo ratovanje teško da uspješno može voditi bilo kakva vojska s Ape-

ninskog poluotoka. M eđ utim , kako već od Kandijskog rata M letačka Re publi-ka ima čvrsto isprepletene odnose s morlačkim zajednicama unutar vlastitihgranica, ali i preko njih, u O sm ansk om Carstvu, a posebn o s njihovim glavari-ma, na početku rata mletački su izgledi u Lici i Krbavi veći nego h ab sb urš ki.7 5

Izgledi bi bili i veći da u strajn o m letačko nastojan je 1682. i 1683. godineda se po svaku cijenu spriječi pogoršanje odnosa s Osma nskim Carstvom neotuđuje od Republike brojne Morlake s osmanskog dijela tromeđe, tim više

vlašću, istraživač je i danas pod jakim dojm om rasutih izvornih obavijesti o tome koliko m nogo stokei razmjerno malobrojne vlaške/morlačke zajednice mogu imati u razdoblju 1650-1750. O tome i uDesn ičinoj i u Lopašićevoj zbirci ima obilje obavijesti, kao i u brojnim drugim suvrem enim izvorima.Što su sve ovi stočari, redovito s bogatim iskustvom karavanske trgovine i ratovanja, bili sposobniučiniti, svjedoči i Difnikov zapis iz Kandijskog rata 1647. godine: Nakon što su ga (Obrovac — nap.D.R.) Posedarskijeviji ljudi zatim poharali i zapalili, povećao se strah u okolnim mjestima, /pa je stoga osam stoti-na Vlaha iz Đenovice s obiteljima, zajedno s trideset tisuća grla stoke, koje su bili sklonili na otok Pag(podvukao D.R.), dobrovoljno priznalo odanost generalu. Franjo Difnik. Povijest Kandijskog rata u Dalmaci-

ji . Split, 1986, 127-128.

73 . ..područje je od neprijeporne važnosti za Mletačku Republiku, mjesto nasuprot Pagu koje otvara pu t ka Lici, ko -jom je još od davnine kolala trgovačka roba koja se vrlo uspješno prodaje na Kvarnerskim otocima, u Bosni i uUgarskoj. Desnica 2, 116.

74 Mo cenigo — Senatu, 15.3.1685. Desnica 2,6 3-6 4. U suvrem enim izvorima, rijeku Zrm an ju se neri-jetko također naziva Obrovazzo.

75 O m letačkom iskustvu Kandijskog rata, vidi iscrpan suvremeni izvor u hrvatskom prijevodu u Dif-nik, 1986.



T o znači da više nije mo guće očekivati on u lojalnost koju O sm an sko C ar-stvo dugo uspijeva osigurati m eđu svojim balkanskim podanicima i agrarnompolitikom i politikom represivne vjerske tolerancije muslimana prema

kršćanima.80

Na pro tiv, već od prve polovice 16. stoljeća, nako n pada B eograda i Bu di-ma, sa slabljenjem vlaških povlastica, počinju i vlaške seobe prema Zapadu,prema područjima pod mletačkom i habsburškom vlašću (žumberački usko-ci). S druge strane, na im perijalnim granicama nastaju velika nenaseljena p ro-stranstva, rjeđe slabo naseljena ili, u većini slučajeva, povlaštene zajednice,vlaškog ili kakva dru gog p odrijetla. U takvim terrae desertae ili bolje rečeno —na njiho vim rubovima , život nije jednostavan i uvijek je na neki način na gra-

nici op stojnos ti, suv rem enici ga doživljavaju kao »slobodan«. (Iako je taj izraz,obzirom na njegovu novovjekovnu uteme ljenost, danas nep rimje ren za istra-živanje povijesti vojnokrajiških vlaških zajednica, često je korišten u ranomnovom vijeku, tako da tek ostaje temeljnije istražiti njegove konotacije.)Up ravo zbog graničnih uvjeta ljudske opstojnosti, što uključuje ne samo vrlovisoke rizike gubitka života, ropstva, po tpu no g osirom ašenja, već i stalne gla-di, a nerijetk o i žeđi te svakovrsne oskud ice, a nadasve stalnoga »malog rata«, uprostoru trom eđe uvijek je u pitna imperijalna lojalnost. T om e dod atno do-prinosi činjenica daje tromeđa do Bečkog i Morejskog rata prije svega pro-

stor. T im je važnija vira krajiška, kako citira Kreševljaković, kao otvoreni sustavvrijednosti i obrazaca ponašanja, koji su izrazito situacijski određeni. Njimanisu regulirani sam o p ojedinačni slučajevi u do ba »m alog rata«, već i životnovažne situacije u imperijalnim konfrontacijama, tim prije što je svaka impe ri-jalna zaštita up itnija. Ironija je povijesti da je za regulacije takvih životno gra-ničnih situacija na sve tri vojnokra jiške strane već u suvrem enika ustaljen p o-jam »povlastica«, odnosno, »privilegija« u različitim leksičkim izvođenjima.

Bijedno siromaštvo i postojana odanost

Temeljno je pitanje morlačke odanosti mogućnost same životne opstojnosti.T o zna ju vlasti sa sve tri strane trom eđe i na to računaju kada god valja do nije -ti kakvu presudniju odluku. Battista Contarini, šibenski providur, govori onjihov u »bijednom siromaštvu« ( la povertà miserabile de quelle genti agguerrite). Da

80 Drago Roksandić. »Religious Tolerance and Division in the K rajina: The Croatian Serbs of theHabsburg Military Border.« u Christianity and Islam in Southeastern Europe. East European Studies. Occa-sional Paper. N r 47. W oodro w Wilson International C enter for Scholars. Wa shington D .C, 1997,49-82.



bi postali mletački podan ici, valja im osigurati m ogu ćnost p rehran e, preživlja-vanja (per haverli soggetti, èforza haverli da nutrire). Ako treba, u slučaju nužde,oni će se vratiti u Osmansko Carstvo, sotto ilgiogo turchesco. Dakako, kao Mor-lacchi christiani prije će ostati u m letačkom podaništvu i službi, postojan i u svo-jo j vassallaggio, ako im Republika osigura mogućnost životne opstojnosti.81

Tako će i generalni pro vidur V alier često govoriti o Vinstahilità e la non mol-

ta disciplina de' Morlacchi, dijficili alla soggezione et alV obedienza, neće previđati iteres same Republike da im osigura potrebne životne uvjete, da bi mogli op-stati kao njezini podanici. 8 2

Marin Michielo, provveditor estraordinario commissario /izvanredni providurpovjerenik/, govori u isto to doba o una estrema penuria di viveri /vrlo velikoj ne-

stašici živežnih namirnica/ u Morlaka pod njegovim zapovjedništvom.83

Nakon iskustva s pohoda na Knin u zimu 1685. godine, njegovi su doj-movi o Morlacima drugačiji, mnogo povoljniji od uobičajenih ocjena mle-tačkih duž nosn ika, s kojima bi bilo m oguće m nog o više dobiti kao vojnicim a,kada je riječ o interesima Republike, da se više uvažava njihove elementarnepo t rebe .8 4

T aj će se motiv, inače, češće ponavljati što rat više bud e odm icao. U pita-nju je iznova upo trebn o načelo u odnosu spram M orlaka, s tim što ga M ichie-lo na svoj način izriče jer on sam nije u mogućnosti utjecati na dugoročnija

rješenja u mletačko-morlačkim odnosima. Ratna zbilja, s kratkoročnim po-trebama, može stvarati iluzije o onome čemu se ciljno teži u dugoročnijojperspektivi. U nesigurnostima ratne zbilje na tromeđi nisu rijetke morlačkezajednice ko je se silno kolebaju u situacijama kada se valja izjasniti o mo gućojpromjeni podaništva jer svaki izbor uključuje dalekosežne posljedice, a svakije istovremeno prepun nepoznanica. Uglavnom loša morlačka iskustava izsličnih situacija u prošlosti dodatno opterećuju sam izbor u novoj situaciji.Takva su kolebanja mogla i duže potrajati. Generalni providur Pietro Valier

izvještava upravo o je dn om takvom slučaju sa Cetine. U vrijeme kada se m le-tačka strana uveliko, ali i nedovoljno uspješno, priprema za osvojenje Sinja,mn oštvo cetinskih M orlaka, sa serdarom Ilijom Peraicom na čelu, cijelu zim u

81 Battista Co ntar ini Pietru Valieru, Šibenik, 21.2.1685. Desnica 2, 55-56.

82 ...nepostojanosti i slaboj disciplini Morlaka, koji se teško pokoravaju i nisu poslušni. Pietro Valier Senatu, Šibe-nik, 23.2.1685. Desnica 2, 56-57.

83 Ma rin Michielo Sena tu, Šibenik, 25. 2. 1685. Desnica 2, 61.

84 Li Morlacchi sono bellissima gente assuefata alle atiche, che sa maneggiare le armi, che chi li velesse per servirsnon v' è bisogno di darli donativo; si hano sopra il luoco, insoma perfare u n corpo in momenti di 6 el mille, altr

non vi vorebbe che il pane e qualche poca paga al mese. Con questegente io credo che si potrebbefare qualsisia tentavo. (Morlaci su predivan narod navikao na težak život. Ljudi koji znaju rukovati oružjem i koji ne traže nagrade

kada ih se zaposli. U samom bi ih se mjestu moglo unovačiti od 6 do 7 tisuća. Dovoljno ih je opskrbiti hranom i do-dijeliti im malu mjesečnu plaću. Smatram da bi se s ovim ljudima mogao postići bilo koji cilj.). D esnica 2, 61.



oklijeva pridružiti se Mlečanima. Tek na pritisak 3.000 mletačkih Morlakapod zapovjedništvom Stojana Jankovića i šibenskog kapetana Mihovila Zavo-rovića prelaze n a m letačko p odru čje. Šesto ih je sposob nih za oruž je, a im ajuoko 30.000 sitne stoke i oko 10.000 volova S punim opterećenjem međusob-nih nepovjerenja, odlukom mletačkih vlasti smješteni su na trogirsko po-dručje, da bi bili što uda ljeniji od n apuštenoga graničnog područja, iako je ta-kav smještaj, ma kako privremen, krajnje neprikladan za zajednicu s tolikostoke.8 5

Dakle, bitka za podanike je u M orejskom ratu u D almaciji prije svega bit-ka za cijele zajednice, u nastojanju da po što nižoj cijeni prijeđu na mletačkustranu. U tom cilju jedva da ima sredstava koja se ne smatra dopuštenima da

bi se uspjelo u prelasku podanika s jed ne strane na drugu. Spom enuta Pe -raičina morlačka zajednica na mletačkoj strani s nekih 1.600 duša moći će sezadržati u neposrednoj trogirskoj okolici tako da joj vlasti podjeljuju na-puštenu osmansku zemlju. Dakako da i sam Peraica tada dobiva stalni mje-sečni prihod — u njegovu slučaju deset dukata. 8 6

Serdar Ilija Peraica uskoro, negdje u rujnu iste godine, stradava na moru,u blizini Rogoznice, u sukobu s jed no m gusarskom fustom, a tom prilikompada u ropstvo najveći dio njegove porodice, među 175 zasužnjenih 8 7

Načelo odanosti u službi i podaništvu je temeljno u uređivanju odnosaizmeđ u sila na trom eđi i ljudi s tromeđ e. Oda nost mož e biti voljna ili nevolj-na, situacijska ili »trajna«, ugovorena ili nametnu ta itd. Nje zina je važnost toli-ko naglašena jer je u zbilji tromeđe više nego upitna. Naime, odanost uk-ljučuje obaveze s obje strane. N epostojan ost tromeđ e takvo poim anje čini sveprije nego neupitnim. Sto je u ljudskoj zbilji spornija, tim je važnija u h ijerar-hiji moći. Za Stojana Jankovića, kao jed no g od četvorice najutjecajnijih mor -lačkih glavara u Ravnim Kotarima u drugoj polovici 17. stoljeća, deklarativnoje najvažnije di ben servire efar honore alprencipe /dobro služiti i iskazati čast duždu/.

Ipak, nakon teškog neuspjeha u mletačkom napadu na Sinj u listopadu 1684.godine, Janko vić neće ulaziti u inače po treb nu kritiku zapovjednički loše pri-prem ljena napada s mletačke strane, već će nastojati, tko zna koji pu t, ustraja -vati na vojničkoj vrijed nosti svojih M orlaka u m letačkoj službi, inače ritu alnooptuživanima zbog neuspjeha u spomenutom sinjskom pohodu, kao i u bilokom e drug om kada javn o treba identificirati krivca. U M orejskom ratu sve seto dešava kao da Morlaci uistinu redovito ne m aju presudan udio u mletačkim

85 Pietro Valier Sena tu, Split, 22.3.1685. Desnica 2, 68-7 0.

86 Term inac ija Pietra Valiera, Split, 30.4.1685. Desnica 2, 81-82 .

87 Term inac ija Pietra Valiera, Split, 1.10.1685. Desnica 2, 113-114 ; Ha san-ag a Ma ndić Sain-agi M an -diću. Desnica 2, 120.



vojnim uspjesima na tromeđi. Teško da bilo koji utjecajniji morlački glavartog doba, po pu t S tojana Jankovića, toga nije svjestan, ali kako nem a m og ućno -sti utjecati na promjenu tog odnosa, traži načina kako da ih iznova preporučimletačkim vlastima, a time i samoga sebe. 8 8

K tome , u spore đujući njihovu c ijenu s ono m drugih plaćenika, Jankovićće ustvrditi da o ni ne traže više nego un poco di pane ili il biscotto in ragion di libredied per testa /malo kruha ili baškota u visini 10 libara po glavi/, da bi sudjelovali utako zahtjevnim borb am a. 8 9 Zn ajući da je Stojan Janković sve prije nego pro -računati trgovac morlačkim sudbinama je r je i on sam redovito taj koji najvišeriskira u nerijetko dan onoćnim borbama, nem oguće je previdjeti ustrajnost skojo m prep oruča »svoje« Mo rlake i kako i u situacijama kada je na nj ih najviše

povike ustraje na rješenjima koja trebaju zajamčiti njihove osnovne ljudskepotrebe kao tem eljni pred uvjet n jihove učinkovitije službe. Stojan Janković jejedan od onih morlačkih glavara koji svoju službu Mletačkoj Republici nesmatra privreme nom , situacijskom. T o ga razlikuje, isto kao i niz drugih m or-lačkih glavara u m letačkoj službi u K andijskom i M orejsko m ratu, od m nog o-bro jnih plaćenika različita porijekla, kojih u mletačkoj vojsci uvijek ima uisti-nu mnogo. Otuda se on može suglasiti s mletačkim vlastima da se pod oda-nošću R epublici ne p odrazum ijeva samo vjernost, podložnost, nego i postoja-nost (costanza). U to ratno dob a, u m noštv u slučajeva, teško da mož e biti riječi

o ustaljeno sti morlačkih sk upina na trom eđi. Rat, glad i bolesti, kao i mno štvodrugih, situacijskih motiva, uvijek iznova mogu biti poticajem za promjenustaništa. Mletačka Republika u mnoštvu slučajeva ništa ne može učiniti daživot Morlaka učini snošljivijim te se i pouzdaje u morlačke glavare kao naj-pouzdanije jamce nadzora nad podređenim ljudstvom. Javno im iskazujućirazličite časti, dod jelu jući p riznanja, d ajući plaću ili redovite o broke hran e i si,mletačke vlasti ustrajno nastoje stvoriti gornji sloj moralačkih zajednica kojiće se interesno neu pitno identificirati sa svojim m letačkim podaništvom i na-

pose, statusom u mletačkoj upravno j i vojno j službi u D almaciji. Imajući naumu njihov utjecaj u tradicijski utem eljenim morlačkim zajednicama, kao imoć kojom raspolažu nad njihovim pripadnicima, mletačke vlasti, naročito uratno doba, nem aju potrebe dovoditi taj autoritet u pitanje. Nerijetko im je iz-ravna potreba d oprinijeti njegovu jačanju. Takav odnos m eđu morlačkim gla-

88 ...che correndo concetto sopra i Morlacchi di non esser atti, che di andar a ruhar nelpaese turchesco con superchiecorrendo buona opportunité, per non esserci al confine molti Turchi, di cogliere qualche vantaggio sopra alcunloro luochi più considerati per acquistar riputatione... (budući da o Morlacima kruži glas da su hrabri odlaziti

pljačke na turski teritorij edino kada se na granici ne nalazi puno Turaka, sa ciljem stjecanja prednosti u onim po-dručjima koja bi im mogla pribaviti veći ugled...). Zapisničko saslušanje Stojana Jankovića, Zadar,30.10.1684. Desnica 2, 50-51.



varima nu žn o stvara silne napetosti, pa i sukobe m eđu njima samima. T o ne-rijetko može biti i veliki problem za mletačke vlasti, koliko god im u načeluodgovaralo da su glavari m eđ usob no surevnjivi. Ipak, mletačkim je vlastima uratno j zbilji ipak najvažnije održavati privid neupitnosti glavarske oligarhije uMorlakiji i usklađivati njihove međusobne interese (buona intelligenza tra lorocapi).90

Učvršćenje glavarske morlačke oligarhije u sjevernoj Dalmaciji ipak nemož e osigurati unutra šnju ravnotežu morlačkih zajednica. Uostalom , i njezinje interes osigurati utjecaj sebi bliskih ljudi među samim Morlacima, što jepotr ebn o i sa stajališta interesa mletačkih vlasti, koje na velikim prostranstvi-ma n apučenima novim rasutim žiteljima ne m ogu imati nikakve izravne vla-

sti. Time se stvaraju bitne pretpostavke za nastanak jedne klijentelističkemreže pretežno seoskih morlačkih vođa, čiji će se status dijelom temeljiti natradicijama mletačkog reguliranja morlačkih samouprava, a dijelom na novimpotrebama, nastalim u M orejskom ratu. U samoj toj ratnoj situaciji mletačkevlasti ne teže osigurati izravan utjecaj na njih, zadovoljavajući se posredova-njem glavarske oligarhije. Tako Domenico Mocenigo, provveditore generaldelVarmi, izvješćujući Senat o mjerama koje poduzima među Morlacima na-kon preuzim anja du žnosti u proljeće 1684. godine, piše o svom susretu s nji-hovim vođama (capi de Morlacchi) — serdarom Smiljanom Smiljanićem, kne-

zom (conte) Franjom Posedarskim, kavaljerom (il cavalier) Stojanom Janko-vićem i guvern erom Sim uno m Bortulačićem — na kojem je središnje pitanjekako osigurati javni red i poslušnost (obbedienza). Prema vlastitom iskazu,M ocenigo dijeli njihovo mišljenje da je jedin i način postaviti u svakom m or-lačkom selu glavara koji će selu biti po volji (...che unico ripiegofosse Vinstituir incadauna villa un capo de Morlacchi che sia persona di loro sodisfatione...) i čijadužnost biti osigurati nadzor nad njihovim kretanjem, te koji će biti podložannadređenom vođi (...subordinatopero sempre aiprincipali capi...). Da bi seoski gla-vari bili doživljeni i kao izvršitelji vlasti s državnim pov jerenjem , nu žn o ih jeobdariti dolamama, medaljama i prstenjem (...veste, medaglie o anelli...), odno-sno, plaćama, ako bi bili revniji u službi. S druge strane, »novim Morlacima«valjalo bi dodijeliti nap ušten u »tursku« zem lju, koju valja obrađivati i čime ćeih se učiniti privrženijima zemlji. 9 1

90 Valier Senatu, Zada r, 9.2.1685. Desnica 2, 54.

91 Do me nico Moce nigo Senatu, Zadar, 6.5.1684. Desnica 2, 4.



Nagrada poslušnima i surova kazna neposlušnima

Stvaranje glavarskog sloja — čiji autoritet u mletačkoj službi n e bi bio upitan ,iziskuje vrijeme , a vrem ena jednostav no nem a. Z a mletačke je vlasti najtežepitanje kako osigurati svoju izravnu prisutnost među Morlacima. U to dobana m letačku stranu i dalje skoro da nom ice prelaze novi M orlaci, a sve je više isukoba izm eđu starih i novih M orlaka, u kojima je nerijetko o sporen i svakiglavarski utjecaj, tim više što su redovito i sami glavari osobno upleteni u tesukobe. Dalje, mletačkim vlastima s ulaskom Republike u rat odgovara stalnopritjecanje novih Morlaka s bosanske strane, ali im nikako ne odgovara da

Morlaci, njihovi podanici, napadaju bosanske Morlake, kršćane, što se i dalječesto dešava. U takvoj situaciji načelno je jedin a javna vlast ona M letačke Re -publike, od nosn o, providurova, ali je tem eljno pitanje kako je obnašati. Kakoprovidur nema dovoljno moći da zaštiti svoj autoritet u tako kaotičnim prili-kama, a sam o ograničeno m ože se osloniti na morlačke glavare, povre m eno ćese nametati potreba njegova izravnog obraćanja samim M orlacima u njihov uzboru (liga), che e u n antica e solenne unione delle ville tutteper tutte. Od zbora se utakvim prilikama ne očekuje ništa drugo nego da bud e instru m ent provid uro-

ve volje (perfar universalmente intendere la risoluta mia volontà). Njegova volja, da -kako, uključuje premio agl'obbedienti e pena severa a transgressori, tj. »mrkvu« i»štap«, kako bi se to i danas re kl o. 9 2

Ako Mocenigo u vrijeme svog dolaska u Dalmaciju i vjeruje da će čet-vorica glavara na zadarskom području (territorio di Zara) dostajati za osigu-ravanje učinkovitog nadzora nad Morlacima, koji mjesec kasnije, sredinomsrpnja 1684. godine, čitav taj kraj će podijeliti na osam skupina naselja, s timšto će pored Posedarskog, Bortulačića, Jankovića i Smiljanića zap ovjedništvo

biti povjereno i četvorici koji nisu Morlaci: Giulio Soppe, Giovan BattistaSoppe, Francesco Ventura i Zua nne Alb erti .9 3

Morlački glavari će smjesta reagirati i to zajednički, sva četvorica, tužbomduždu protiv providura 28. srpnja. Pozivajući se na dukale stečene za zaslugeveć u proteklom (Kandijskom — D.R.) ratu, koji im jamče vlast nad pod-ručjem i žiteljima (...ilgoverno di questo territorio egenti...), kao i zasluge stečene unov om ratu, žale se što im se stečeno od uzim a (...lifrutti di nostrefatiche, sudori epericoli /plodove našeg truda, znoja i borbe/) i to i prije nego što je rat u kojem se

92 Do me nico Mocenigo Senatu, Zadar, 20.5.1684. Desnica 2, 6-8 .

93 Mo cenigova terminacija iz Zadra, 13.7.1684. Desnica 2, 24-2 6.



toliko od njih očekuje okončan. Tražeći ukidanje osporenih imenovanja,predlažu, ukoliko to ne bude m oguće, da bud u u pućeni ratovati na L ev an t.9 4

Morlački glavari doista uspijevaju osigurati ukidanje terminacije i prijenego stoje njihova tužba mogla stići u Veneciju, a Mocenigo dobiva izričituzapovijed da se spram M orlaka (questa natione benemerita /tog zaslužnog naroda/) injihovih glavara odnosi s mnogo više obazrivosti, imajući na umu Vinteressedella patria,95

Izgleda da ovaj uspjeh kotarskih glavara ohra bruje primorske M orlake da ioni traže da njim a ne u pravljaju Zadran i već, kao i ranije, ljudi iz njiho ve vla-stite sredine.9 6

Istim se povodim a počinju buniti i Vranjani (i Morlacchi di Vrana), ali nj i-

hov zahtjev pogađa Simuna Bortulačića. Tražeći svoje ranije povlastice izosmanskog podaništva (...conservatione del privilegio, chegodevano sotto alVottomanodominio), jed instv en o traže za glavara serdara Sm iljanića, a za kapetana knezaIliju Radašinovića. Oni se obraćaju i molbom in idioma illirico97

Uspjeh četvorice sjevernodalmatinskih glavara da se oslobode pokušajaograničavanja njiho ve m oći i vlasti me đu M orlacima , potiče slična nastojanjau čitavoj hijerahiji morlačkih dužno snika, čak i me đu starim Morlacima. Za h-tjev Vranjana za obn ovo m povlastica iz osmanskog podaništva v rhuna c je tak-vog nastojanja, tim više što ga oni izriču usred rata s Osmanlijama. Tim e briga

mletačkih vlasti u Dalmaciji kako osigurati što veću privrženost Morlaka Re-publici postaje još većom. Prva je reakcija simboličke naravi, kada se već nemože učiniti ništa učinkovitije. Prevladava uvjerenje da u smirivanju novogvala nezado voljstva koji neočekivano obuhvaća i stare i nove M orlake velikogučinka mogu imati iskazivanja priznanja, a u krajnjim slučajevima i dodjelaplaća i novčanih nagrada, u čemu su mletačke vlasti, inače, redovito krajnjesuzdržane. T ako će providur M ocenigo 12. svibnja 1684. godine morlačkomzastavniku (<alfiere) Kojadinu Ze pini dodijeliti dukat mjesečnoperatto dipubbli-ca generosa gratitudine, jer u boju pod kulom Durakbegovića u Plavnom gubiruku, ali i zato da bi svojim djelo m i nagradom bio prim jer drugima (...esempioagli altri d'imitarlo...).9S

Inače, u to će vrijeme Mlečanima biti na raspolaganju nekih pet do šesttisuća starih i novih Morlaka sposobnih nositi oružje, međutim, po njihovuuv jere nju , nesviklih disciplini i poslu hu, sklonih pljački, ali i bijegu s bojišta,

94 Desnica 2, 28-30 .

95 ...interes domovine... Senatski dukal Dom enicu Mo cenigu, Venecija, 28.7.1684. Desnica 2, 30-32.

96 Do me nico Mocenigo Senatu, Zadar, 14.8.1684. Desnica 2,3 3; Molba Biograđana Do me nicu M oce-nigu. D esnica 2, 34.

97 ...na ilirskom jeziku... Desnica 2, 42-44, 44-45, 45-46.



prva provjera, iziskuje hitno prikupljanje Osm anlijama što srazm jernije sile.Tada je to ipak nem oguće bez M orlaka. P otreba je tim p rešnija što i bosanskipaša u svojoj vojsci raspolaže brojnim Morlacima s bosanske strane. Te će se

Morlake morati platiti i time se nameće potreba oslanjanja prije svega na Sto-jana Jankovića i njegovu druž inu kao jednu od najpouzda ni j ih .102

M arin M ichiel će tako 25. rujn a 1685. godine izvijestiti Senat o sm otram ačeta m orlačke konjice, s prvom od n jih u Splitu, najavljući i o st al e. 1 0 3

Ovisno st o uspješn im m orlačkim glavarima u vojn im pod uhvatima će se idalje povećavati. M arin Michiel, provveditor estraordinario commissario u izvješćuSenatu od 1. siječnja 1686. godine neće kriti izn enađen je zbog pisma general-nog providura S tojan ujan kov iću, kojim Valier traži od Michiela daja nko viću

odobri svaki zahtjev za kruh om i m unicijom Ova j tako i uzima trebovan je za2.000 ljudi, a da Michiela niti ne obavještava o cilju svog poduhva ta: ...ma dovesij andato non lo so, perche ne lui me Va detto, ne io Vho ricercato.104

Kada se pak Janković za desetak dana vrati s pohoda u Liku, na Lapac, s1.200 novih naseljenika, 3.000 grla stoke, u ključivši 500 grla kru pne te velikimplijenom, taj će plijen biti tako raspoređen među samim Morlacima da ćedržavi na ime desetine pripasti jeda n neupotrebljivi rob, kako M ichiel s kraj-nj im ogorčenjem izvje šćuje.105

Vojska bosanskog paše je razbijena na Zad varju i generalni providur Va-

lier obavještava Senat da M orlaci do nose na otku p od sječene glave protivnika.To je običaj ustaljen na poticaj vlasti Republike da bi Morlaci bili što ustra jnijiu progonu protivnika, a to u ovom boju nisu samo Turchi nego i cristiani greci,koji se kod Zadvarja iskazuju kao piu ieri nemici de Turchi medesimi.106

Upravo ovaj prodo r bosanskog paše nameće potrebu stalnog nadzora nadplaninskim klancima kojima se prelazi iz Bosne u Dalmaciju. Glavni je ciljrazdvojiti ličke i krbavske Osmanlije, uključujući i one kninske, od drugih uBosni i time bitno sma njiti njihovu ud arnu v ojnu m oć. Za takav zad atakje di-

102 Pietro Valier Sena tu, Om iš, 17.6.1685.; Pietro Valier Senatu, Vrulje , 19.6.1685. Desnica 2, 87-8 9.

103 M arin Mic hiel Sena tu, Split, 26.9.1685. Desnica 2, 112.

104 ...ne znam gdjeje otišao, jer niti mije on išta rekao, niti sam ga ja štogod pitao... M arin Michiel Senatu , Zadar,4.1.1686. Desnica 2, 124-125.

105 Ma rin Michiel, Zad ar, 17.1.1686. Desnica 2, 126-128 .

106 ...Moite teste sono state condotte eparticolarmente quella del Bugliubassà, e ui e I'uso di comperare le teste mor

danaro viuo; et ho creduto in quest occasione animare quest' interessate nazione con la ricognizione del merito di

scheduno, perché prendino animo e si proseguisca con la buona fortuna, e con qualche decena de cechini e qualc

agnello, non solo la persecuzione de Turchi, ma de cristiani greci, che ci sono in quest occasione dimostrati p iu finemici de Turchi medesimi. (.. .Nestalo je mnogo m rtvačkih glava, čak i buljubašina. Ovdje e , naime, običaj da s

mrtvačke glave kupuju živim novcem. U takvim sam okolnostima smatrao potrebnim potaknuti ove neobične ljude,imajući na u mu zasluge svakog ponaosob, kako bih ih motivirao i kako bise uz pomoć kojih desetak boraca i poko-jegjanjca, uspješno nastavio progon ne samo Turaka, već i kršćanskih Grka koji su se u ovom slučaju pokazali go-rim neprijateljima od samih Turaka.). Pietro Valier Senatu, Vrulje, 19.6.1685. Desnica 2, 89.



ni su pouzdani provjereni Morlaci s raznih strana Dalmacije. Pod zapovjed-ništvom Stojana Jankovića izabrani Kaštelani, Klišani, Poljičani i Makaraniodlaze u planin e i to ovaj p ut bo lje plaćeni nego o bično: ...ma e impossibile che sicontinui lungo tempo in campagna con il solo biscotto, e qualche barila di vino /budućije u selu nemoguće preživiti na baškotu i na pokojoj baćvi vina/. Valier upozorava,opravdavajući Senatu dodatni trošak, na necessita di non perdere per poco danaromolti vantaggi, che si possono conseguire..../potrebu da se za malo novaca ne izgubi punprednosti koju je moguće ostvariti/ S druge strane, generalni guverner ne prestajeizražavati bo jazni zbog m ogu ćih posljedica povjeravanja la pubblicafortuna nellemani vacillanti e dubbie de' Morlacchi.107

Kako i drug e dv ije strane, habsburška, ali i osmanska, u to vrijem e mo raju

koristiti snage svojih M orlaka, na svakoj je strani vlastima v ažno znati kako setakve snage obeštećuje za službu i posebno, kako ih se novčano plaća. 1 0 8

Robija, robija...

Ne ovisn o o svim mo gućim tradicijskim vrijednostima koje su takav rat m ogle

činiti ljudski podno šljivijim, to je uvijek prije svega rat bez m ilosti prem a sla-bijem u bilo kojo j situaciji. Rat je tim suroviji što je to vrlo često rat m eđ u sa-mim Morlacima sjedne od tri strane, koji su u tri različita podaništva, a neri-jetk o u bliskim, ako ne i najbližim srodništvima. Na kon kritika zbog svog od-nosa prema morlačkim glavarima i M orlacima općenito, Mo cenigo će term i-nacijom od 31. kolovoza 1684. godine dodijeliti Stojanu Jankoviću mjesečnuplaću od 10 dukata za trajanja rata. U njoj pažnju privlače izrazi prizna nja S to-janu Jankoviću, kao i njegovoj družini, za iznimno junaštvo u borbama sOsmanlijama kod Knina, Glamoča i Grahova, ali i za uspjehe u pustošenju

Like, kao i dov ođe nje robija (schiavi). Takve plaće će dobiti i Sm iljan Sm iljanići Simun Bortulačić.109

Plaćom od 2 dukata mjese čno nagrađen je i Jovan Sinobad (Zuanne Sino-bad) za hrabrost iskazanu u borbi na Grahovu.1 1 0

Generaln i pro vidu r P ietro Valier će 15. ožujka 1686. godine Jov anu Sino -badu dodijeliti doživotn u plaću u istom izn osu, naglašavajući njegove zasluge

107 ...državnog uspjeha u nesigurne i sumnjive ruke Morlaka. Pietro Valier Senatu, Omiš, 25.6.1685. Desnica90-91.

108 Zap isničko preslušan je Vukosava Košića, Zadar, 8.8.1685. Desnica 2, 101 -102.

109 Desnica 2, 37-3 8, 39-40.

110 Termina cija Dom enica M oceniga, Zadar, 5.9.1684. Desnica 2, 38.



je broj pravoslavnoga bosanskog robija dosta visok, neovisno o skromijim ci-jenama koje je za njega moguće osigurati. Ne treba isticati koliko takvo rob-ljenje utječe na odnos pravoslavnih u Bosni prema mletačkim vlastima, a po-gotovo prema samoj mogućnosti prelaska na mletačku stranu. U ratu1684-1699. godine takvi transferi stanovništva postaju jedan od strateških ci-ljeva mletačke politike. Da bi se što je moguće više potaklo i pravoslavne daprelaze na m letačku stranu, vlast mora utjecati na sm anjen je robljenja pravo-slavnih u Bosni, čak i na otkup zasužnjenih da bi mogli biti oslobođeni. Ge ne-ralni providu r Valier oficijelno propisuje obavezno prijavljivanje pravoslavnihrobova, te državni otk up p o 200 lira, ukoliko se zasu žnjen i ne m ože sam o tku -p i t i . 1 1 5

Budući daje broj zasužnjenih ljudi, robova, uz sve promjene, u porastu,mletačke vlasti pribjegavaju 1685. godine uvođenju državne desetine na rob-lje. T o pretpostavlja što je mogu će pouzdan ije pojedinačne uvide u njegovostanje, u to tko ga drži, pod kojim uvjetima itd. Valierovom terminacijom izSplita, od 5. listopada 1685. godine, sva su ta pitanja regulirana.116

Njome je uređeno i pitanje državne desetine u robovima. Sudeći po Mi-chielovu pismu Senatu od 26. rujna 1685. godine, ovo roblje izručuju mor-lački glavari, u konkretnom slučaju Janković i Bortulačić. 117

Slobodno morlačko raspolaganje robovima tada se og raničuje na još je da nnačin. Kako tada n ije mali broj slučajeva da mletački M orlaci padaju u osm an-sko ropstvo, u govaran je njihova otkupa neovisno o vlastima je veliki teret i zavlasti. N aim e, kao što svjedoči sinjski slučaj iz 1685, zasu žnjeni mletački M or -laci se otk uplju ju i za oružje koje im Republika daje za vojnu službu. S vojomterminacijom od 30. rujna 1685. Valier odlučuje, u dogovoru s morlačkimglavarima, da se nakon svakog uspješnog pohoda na osmansku stranu prijepodjele plijena izdvoji roblje i vrijednosti koji će biti upotrijebljeni za otkupzasužnjenih Morlaka.1 1 8

U pohodu na Sinj, u travnju 1685. godine, Morlaci pustoše okolicu,pljačkaju i odvod e ljude u ropstvo: Scorrendo la costa delfiume Cettina i Morlacchihano devastato il paese, e passato il ium n qualche numero d'essi hanno abrugiata l

115 Proglas Pietra Valiera, Split, 26.5.1685. Desnica 2, 83.

116 Desnica 2, 114-11 5.

117 Ma rin Mich iel Senatu, Split, 26.9.1685. Desnica 2, 112.

118 ...onde con Vassenso de' sardari, capi de Morlacchi e karamhasse, con l'autorità delgeneralato nostro ordiniam

in avvenire ogni quai volta, che succedesse nélla marchia, combattimento o ritirata, che occorresse farsi d'ordine

capi, che alcuno die nostri restasse schiavo, che iddio no n permetti, sia prima di divider il bottino, estratto dallotanti schiavi o effetti, quantifossero bastanti per Uberare li nostri... (...uz pristanak serdara, morlačkih glavara rambaša nalazemo njihovim vođama da se nakon svakog juriša, bitke ili povlačenja, prije podjele plijena izdvojiroblje i vrijednosti koji će biti dostatni za otkup, nedaj Bože, naših zasužnjenih Morlaka.). D esnica 2,112-113 .



tore d'Obrovaz vidno al ponte con morte di sopra 30 persone, altrettanti schiavifrafiglio-li , huomini e femine, asporto di moltissimi animali e qualche cosa altro. (Morlaci su nsvom pohodu opustošili dtavu obalu uzduž rijeke Cetine. Prešavši rijeku, nekoliko jenjih zapalilo obrovacku kulu koja se nalazila u blizini samog mosta, ubivši pritom tride-setoricu ljudi, zarobivši djecu, muškarce i žene te zaplijenivši mnoštvo životinja i stva-ri.).119

Svaki mletački izvještaj o nekom pohodu redovito sadržava podatke ozasuž njenim a i njihovu statusu, kada god je to m oguće iskazati. Te ško da imaneke razlike u odnosu prema robljenju u mletačkih moćnika i običnih Mor-laka iz kakva vojnog pohoda poduzeta upravo s tim ciljem. Tromeđa je i udoba M orejskog rata je dn o od naju nosn ijih područja ratne trgovine robljem .

Spaljena zemljay zasužnjeni ljudi} oteta stoka ...i slava Stojana Jankovića

U situacijama kada treba uskladiti vojne poduhvate s habsburškom vojskom uLici i Krbavi, što je naročito nu žn o raditi početkom rata u pod uhv atim a

dalekosežnijih ciljeva, mletačke vlasti se iznova moraju oslanjati na Morlake.Prepustiti sam im H absburgovcim a ratovanje u Lici je dalekosežno opa snoupravo zbog mletačkih strateških interesa, a osloniti se u većim zajedničkimpod uhv atim a u Lici i Krbavi prije svega na mo rlačke snage isto je tako riskan -tno zbog njihovih teško predvidivih reakcija. U lipnju 1685. godine, zapo-vijedaju ći general Karlovačkog generalata grof H erbe rstein poziva gene ralnogprovidura Valiera na usklađeni zajednički prodor u ove dvije najisturenijeosmanske pokrajine i to u vrijeme kada je ovaj silno zanijet prodorom u

zapadnu Hercegovinu. Dakako da mu ne ostaje ništa drugo nego najavitisuradnju kotarskih morlačkih glavara, poimenice Stojana Jankovića i to kadato bude bi lo moguće. 1 2 0

119 Desnic a 2, 73. Prije bilo kakva naprečac donijeta zaključka o morlačkom ratovan ju valja se podsje titišto se tada zbiva drugdje u Europi: Even the medieval practice o f ransoming prisoners ended slowly. Holdingcaptured civilians or ransom remained normal practice through the mid-seventeenth century; for captured soldiethe practice stayed sufficiently normal that in the mid-seventeenth century tables o f ransom rates were set out by tauthorieties in Denmark, Sweden, Holland, and Spain. Plunder too remained an acceptable mode o f military be-havior. ( Ča k e i srednjovjekovna praksa otkupljivanja zarobljenika polagano prestajala. Držanje zarobljenih civi-la radi otkupnine ostalo e uobičajena praksa sredinom 11. stoljeća, a otkupljivanje zarobljenih vojnika bilo e tolikoprihvaćeno da su u 11. stoljeću u Danskoj, Švedskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj vlasti odredivale iznose otkupni-na. Pljačka je također ostala opće prihvaćen način vojnog ponašanja.). Dewald, 1996, 141.

120 Pietro Valier Josep hu He rbersteinu, Split, 14.6.1685. Desnica 2, 94-95.



M eđ utim , Valier je očigledno zabrinut zbog mog ućnosti da He rbersteinsâm postigne veće vojn e uspjeh e, tako da u Liku odlaze i puk ovn ik Posedarskii kavaljer Janković, kao i serdar Smiljanić i guverner Bortulačić. Koristeći

zatečenost Osmanlija napadom sa dvije strane, što ih prisiljava napustitimnoštvo naselja, morlačke družine pljačkaju i pale na nizu strana, počevši smjestom Rebac, gdje uz plijen i palež dolaze do quaranta schiavi /četrdesetsužnjeva/. Tak o je i s inače utvrđe nim mje stom Lovinac: ...havessimofortuna diincendiar Lovinaz primo luocho in Licca verso la nostra frontiera, in quela notte daTurchi abandonato. /...one smo noći uspjeli zapaliti Lovinac, koji su napustili Turci,prvo mjesto u Lici na putu prema našoj granici./ (Posedarski). T o n ije dovo ljno dokse tome ne doda trentasette schiavi fra huomini, donne e ragazzi.../trideset sedamsužnjeva, muškaraca, žene i djece/ (Janković).

Tristo i šesnaest morlačkih kuća iz tog kraja tada prelazi na mletačkustranu, tj. 2.561 duša, prelazi na lijevu obalu Zr m an je, gdje bi inače trebali bitii naseljeni. Njiho vim će glavarima, skupljenima u Za dru, početkom kolovoza1685, komesar Marin Michiel savjetovati di lasciar un paese barbaro, et il dominiodel prencipe tirano, per riccovrarsi soto quello del più giusto del mondo /da napu

barbarsku zemlju i carstvo tiranskog vladara te da se sklone pod okrilje najpravednij

zemaljskog kneza/. N jim a se za stalno naseljenje odobrava i prva pomo ć od 200stara diformento in circa /otprilike 200 stara žita/, koja će biti i isporučena kada sviprijeđu na mletačku stranu. 1 2 1

Inače, u tom pohodu izostaje izravna suradnja s habsburškim snagama,usm jere nim a ka Krbavi, iako tog ranog ljeta i karlovački krajišnici s jak im sna-gama prodiru u taj kraj. Krajem kolovoza i početkom rujna 1685. godine, n e-koliko tisuća Jankovićevih kotarskih i Tartaglinih kaštelanskih Morlaka, tečete abručanskih plaćenika prodire u B ilaj u B osni, potom Vakuf na U n i izavršava u Srbu . Osm anlije, nem ajući povje renja u svoje slabo građene palan-ke i čardake, unaprijed dobivši obavijest o napadu, napuštaju svoja naselja iskup ljaju se u na jutvrđ enijim a. T o u slučaju Bilaja ima za njih porazan učinak.Ipak, najveći je mletački dobitak preseljavanje pravoslavnih M orlaka, Srbljana,na mletačku stranu, uz presudan udio Stojana Jankovića. 122

N ak on uspješnoga Herbe rsteinova prodora u Liku, u rujn u 1685. godine,u kojem Valier izbjegava sudjelovati, u nju prodiru početkom studenog iste

121 Ma rin Michiel Senatu, Zadar, 4.8.1685. Desnica 2, 99-100.

122 ...arrivati ad un luoco chiamato Sarp, habitato da greci, che vi erano scampati, ma poi andorono volontariamentealVubidienza del signor kavalier Gianco, a vi saranno più di cinquecento huomini d'armi sendo ingran quantità di

famiglie e condussero seco le loro robbe et animali, che non so in che quantità. Siamo poi venuti verso queste parti, arrivati in un luoco chiamato Zermagnia, ridotto ivi tutto il bottino, ne è stata fatta la divisione...(došavši u mje

Srb, nastanjen Grcima, koji su tamo pribjegli, na zamolbu kavaljera Janka dobrovoljno krenuše dalje. Bilo je tuviše od pet stotina ljudi pod oružjem, iza kojih se kretao nepregledan broj obitelji, životinja i stvari. Kad stigosmo ove krajeve i u mjesto zvano Zrmanja, podijelivši plijen, razdvojismo se...). Francesco Manzecchi Pietru Va-lieru, Skradin, 8.9.1685. Desnica 2, 108-109.



godine zadarski serdari svojim u jedin jenim snagama i to u n jezinu najdu bljuun utra šnjo st, kao i u K rbavu, uništavajući, pored mn oštva sela, tridesetak kulaosmanskih moćnika. Budući da se Osmanlije povlače pred nadmoćnom si-lom, ovakav uspjeh i ne iziskuje iznimno velik napor i domišljatost: ...cosi cheahhandonato ilpaese poterono distruggere et incendiare moite ville, alcune terre e 30 tde principali Turchi...123

D a je tom e tako, vidi se iz istog Valierova izvješća Senatu u koje m se tvrdida bi uspjeh bio i veći da su M orlaci d iscipliniraniji i da im je vojna obu čenosti opremljenost bolja. U zimu 1686. godine, Mlečani su iznova zabrinuti na-javljivanim p odu hva tima i s habsburške i s osman ske strane. Izgleda da su u todoba pouzdanija obavještajna izvješća rjeđa i teže provjerljiva. Iznova vrlo

mnogo ovisi o tome što će saznati morlački glavari od svojih pouzdanika ilivlastitim izviđanjima na druge dvije strane trome đe. Prem a objavljenoj građi,izgleda daje u to doba Stojan Janković i u tom pogledu najuspješn iji. Izgledakao da posvuda na trom eđi ima ljudi koji ga obavješćuju o zbivanjima. M eđ utakvima je dosta no von aseljen ih M orlaka. Ta ko će ga i Vučić Olu jić, Morlacconuovo habitante a Bellissane sopra Obrovazzo /Morlak, novi stanovnik Bilišana iznadObrovca,/, obavijestiti u siječnju o uspješnom prodoru hrvatskog bana u Bo-s n u . 1 2 4

U isto to doba su mnogo učestalije vijesti o pripremama bosanskog pašeza vojnu protiv Mletačke Dalmacije, koje dijelom upućuju na zaključak da ćese paša uputiti na Knin, a dijelom na Sinj. 1 2 5

U tom trenutku, Michiel se može osloniti samo na Bortulačića i Janko-vića je r je Sm iljanić bolestan, a drugom e nije do b ro . 1 2 6 Međutim, sredinomveljače Michiel će dobivati i vijesti da se paša uopće ne kreće iz Banja Luke.Neovisno o tome, morlački glavari i harambaše su na granicama sa svim svo-j im snagama.1 2 7 D o proljeća postaje jasnije d a je pravi osmanski cilj probijanje

123 ...kadje mjesto v eć bilo napušteno, mogli su razoriti i zapaliti mnogo sela i posjede te trideset glavnih turskih kula...Pietro Valier Senatu, Split, 9.11.1685. Desnica 2, 116.

124 Zapisn ičko preslušan je Stojana Jankovića, Zadar, 28.1.1686. Desnica 2, 130-13 1.

125 Prem a Michie lovu izvješću od 1.2.1686, harambaša Nak ić javlja che i l passa medesimo di Bosna sij partitoda Bagnalucca con il convoglio, e che si v a ernando di luogo in luogo due o tregiorni alla volta, per dare ristorovalli; chegiungerà a Cliuno, dove ritrovarà nuovo seguitoper incorporare a'suoi, e che capo di mezo mese arrivaràluogo destinato. (da je sam bosanski paša u pratnji krenuo iz Banjaluke, zaustavljajući se, poradi konja, na svomputu i po nekoliko dana te da će m u se u Livnu pridružiti nova pratnja kako b i prvom polovicom mjeseca stigao naodredište, tj. Knin.). Marin Michiel, Zadar, 1.2.1686. Desnica 2, 132-133.

126 Gl'altri due Smiglianich e Possidaria, il primo staguardando il letto aggravato da podagra, chegiuntagli al collo,

rende in sommo pericolo della vita, Valtro dice d'haver male e non si vede. (Smiljanićse nalazi bolestan u krevetu smrtnoj e opasnosti zbog podagre koja mu se već pojavila na vratu. Posedarski, međutim, govori da se ne osjeća do-bro i ne vidi.). Desnica 2, 133, 136.



opsade Sinja, tako dajan ko vićevih 1.600 Kotarana dobiva zapovijed, zajed no splaćenom konjicom, biti u stalnoj pripravnosti. 128

U to je vrijeme Jankovićeva slava na vrh unc u. Prem a je dn om izvješću izPaštrovića, u M letačkoj Albaniji, dovo ljno je spo m injan je njegova ime na, od -nosno, najava njegova dolaska u pomoć opsjednutoj tvrđavi da osmanska op-sada bude napuštena 1 2 9

U to doba, nakon brojnih mletačkih uspjeha u borbama s bosanskimOsm anlijama , velika je zabrinutost zbog mogućih posljedica i m eđu D u-brovčanima . O ni se boje da bi se širenjem m letačke vlasti do Boke m ogli naćiu njihovu potpunom okruženju. Stoga Dubrovčani prednjače u nastojanjimada što je m ogu će više ograniče učinke m letačkih poduh vata, pa i da ih što više

oslabe, gdje god je to moguće. Ukoliko već dubrovačko zaleđe neće moćiostati u osman skom podaništvu, Dub rovačni ustrajno zagovaraju habsburškaprava na posjed tih zemalja, kao ugarskih kraljeva. S tim ciljem nastoje diosvojih napora us mjeriti i prema Morlacima i njihovim glavarima. Stojan Jan-ković je jed an od o nih koji izaziva njiho vu poz ornos t. Iako to nije mo guće iz-ravno zaključiti, nam eće se pretpostavka da je dn o u istinu neo bično pism o spotpisom iz Beča od 30. lipnja 1686. godine conte Matimir Matthias NicolausIllynova Illyriae etDalmatiae haeredis duca Culmiae, u pu ćeno na Stojana Jankovićakao ilsignor cavaglieregenerale... i amico mio charissimo nastaje u dubrov ačkoj režiji

i hab sburšk oj inscenaciji je r se Ilijanovići predstavljaju kao baštinici titule contidi Gabella e di tutta Illyria Culmia ducato /gabelskih knezova i cijele ilirske humskneževine,/, odnosno, e per conseguenza signori di tutti questi contorni anco sotto Zara/što znači gospodari cijele zadarske okolice/. T on om kojim se nudi i prijeti, Ilijano-vić spočitava Jankov iću što sua soldatescha maltretira stanovništvo u zadarskomk r a j u 1 3 0

Dakako daje generalni providur Cornaro mišljenja da takve poruke za-služuju pozornost m letačke inkvizic ije.131

Inkvizicija će se tim pismom baviti i otkriti Ilijanovićev identitet, ali nepridajući mu veću pozornost, osim što će Senat obvezati generalnog providu-ra da vodi računa o mogućem nastavku prepiske između Jankovića i Ilijano-v ića .1 3 2

U isto doba Mlečani pokreću duže vrijeme otvoreno pitanje ustrojenjaplaćene reg ime nte oltramarinske infanterije. Pravo njezin a ustroja daje se

128 Anton io Zen o Senatu, Zadar, 12.4.1686. Desnica 2, 139-140.

129 Zapisničko preslušanje Nikole Koproneža, Zadar, 6.3.1686. Desnica 2, 137-138.

130 Ma tija Ilijanović Stojanu Janko viću, Beč, 30.6.1686. Desnica 2, 144 -145.

131 Gerolam o Co rnaro državnim inkvizitorima, Split, 30.10.1686. Desnica 2, 154-155.

132 Državni inkvizitori Gerolamu Corn aru, Venecija, 22.1.1687. i Gerolam o Co rnaro državnim inkvizi-torima, Split, 14.2.1687. Desnica 2, 179-181.



U isto vrijem e, koristeći svoj vojni prestiž u m letačkoj službi, Stojan Ja n-ković se ne susteže izvući najveće mo guće koristi u k rajevima u k ojima je beznjega tada teško moguće zamisliti uspješno mletačko ratovanje. U opsežnojžalbi, navodeći mn oštvo pojedin osti, početkom veljače 1686. žale se na njega iBortulačića novi naseljenici na Kožulovu Polju zbog pljačke vrijednosti od500 reala u v rijed nim pred m etim a (toke, igle i si.), nasilja, čak ubojstava, zbogdogovora s Osmanlijama o uvjetima iseljenja iz lapačkog kraja. Posebno sežale zbog na m etnu te obaveze da Jankoviću svako selo obrađ uje po kom ad nje -gove zem lje u Kožulovu Po lju. Kako žalbu piše jed an fratar, završavajući jeriječima semo christiani, a questo save cerio che tuto il populo fa scriver sta letera da religioso, e a fato un'altra copia per mandar a Venetia al prencipe perché veda qua n

pođemo parlar ne aver ragion.Jovo nas Vijeće smatra kršćanima, pa je razumljivo da jedan klerik, u ime čitavog naroda piše pismo mletačkom knezu, kako hi ovaj saznao dovdje ne možemo ni govoriti ni imati zapravo.../, mo guće je pretpostaviti da se izaovakvih optužbi na Jankovića, uz sasvim utemeljene razloge, skrivaju i nekidrugi ci l jevi .1 3 9

Ipak, Stojan Jankov ić je mletačkim vlastima isuviše važan da bi ga ospo ra-vale u v rijeme kada je najuspješniji na njim a tako važno m ratištu, gdje inače nidalje nem aju m ogućnosti koristiti vlastite snage u većim razm jerima. Č ini seda se baš tada na njega sve više računa u proljeće i ljeto 1686. godine u ofen-zivnim prodorim a prema Kninu, Lici i Krbavi, sj ed ne strane te Sinju i Livnu,s druge strane. U lipnju kotarski glavari pustoše okolicu Knina, uništavajući,pored ostalog, 25 mlinova. 1 4 0

Nešto kasnije, u srpnju, generalni guverner Gerolamo Corner može sjedva prikrivenom euforijom javiti Senatu o vrlo uspješnu poh odu 5.000mo rlačkih pješaka i 1.500 konjanika, pod zapovjed ništvom četvorice kotarskihserdara, na Livno, sede ordinaria die passà di Bossina, frontiera stimabile del confine

fontico abbondantissimo di biade, depositoprincipale de munitioni daguerra e d'ogn'al

sorte de viveri /glavno sjedište bosanskog paše, čuveni granični prijelaz, mjesto bogžitnica, glavno skladište ratnog streljiva i svih vrsta namirnica./. Ovaj put su Morlaciu pohodugente tutta scielta e valorosa /sve sami izabrani i hrabri ljudi/, kojima uspi-jeva pobiti preko 400 protivnika, diversifatti schiavi /mnogo njih usužnjiti/, oslo-boditi više od trideset kršćana iz ropstva, popaliti mnoštvo livanjskih kuća i

139 Desn ica 2, 133-13 5, 137

140 La partita de Morlacchi condotta dal kavalier Gianco et altri capi nelle campagne di Knin, ha devastato grandete le hiave, incendiati circa venticinque molini e distrutta una torreforta, che sopra il iume Cherca diffenda

maggiorparte delli molini stessi, con la priggionia delleguarde che v'esistevano. (Morlački odredi, predvođenIjerom Jankom i drugim glavarima, poharali su mnoge žitnice na kninskom području, zapalili oko dvadesetpetnova te uniš ti li aku obrambenu utvrdu povrh rijeke Krke, zatočivši stražare koji su pružili otpori) Paolo MichieSenatu, Bribir, 26.6.1686. Desnica 2, 141-142.



raznovrsnih zaliha — od sijena nadalje, napljačkati teško pregledne količinedobara, vojne opreme itd. Dakako da se Corner ne usteže zatražiti podjelunajvećeg dijela plijena međ u sudionicima pohoda, a od Senata traži diproveder-

mi di qualche numero di medaglie et annelli /da me se opskrbi s nekoliko medalja i prstnova/, da bi najzaslužnijima mogao iskazati priznanje.1 4 1

I Senat ovaj put bez oklijevanja govori o vrijednosti Morlaka i njihovihvođa, odob ravajući prep uštanje livanjskog plijena M orlacima kao i zatraženihmedalja i prstenja kao nagrada na jzaslu žnijim a.142

Krajem ljeta se Janković i Smiljanić iznova upućuju na veliki pohod u li-vanjski kraj nakon potvrde vijesti o pristizanju velike osmanske vojske, pred-vođene zvorničkim pašom Bastićem i bosanskim alaj-begom Filipovićem sa

ciljem da olakša obnovu kraja i posebno, vojnih utvrđenja. U udaru mor-lačkih glavara iznova stradava mnoštvo ljudi, u plamenu nestaju nove kuće idobra, a pljačkom se odvlači m nog e količine vrijednosti i up otre bn ih dobara.Janković i Smiljanić ističu daje čitava livanjska okolica u opsegu od 50 miljaopus tošena .143

Marginalizirani u slavlju nakon pada Sinja}

u strahu od osmanske osvete

Ovakvo slabljenje Livna ohrabruje mletačke vlasti u Dalmaciji da se iznovapočnu spremati za osvojenje Sinja. Za ponovni napad na Sinj mletačke vojnevlasti se pripremaju nesravnjivo ozbiljnije nego za prethodni iz 1684, koji jezavršen katastrofom. T o znači d a j e bilo nu žn o osigurati i što bolju taktičkuprip rem u napada, ali i što bolju vojsku. N isu to više mogli biti samo M orlaci,a i izabrani su mo rali biti i najpouz dan iji i najiskusniji. N ije bilo dv ojbe da će

se sinjske Osmanlije ogorčeno braniti i to na najbolji mogući način. Doista,kada generalni pro vidur Corn ar ko načno m ože poslati izvješće Senatu o osvo -jenju Sinja 30. rujna 1686, na samom početku mora reći da Sinja pada doppouna disperata resistenza die diffensori al tormento continuo delVartiglieria,agVincommodi essentialissimi dette bombe et alfuoco mai intermesso die moschetti.14

141 Ge rolam o Corn er Senatu, Split, 19.7.1686. Desnica 2, 142-143.

142 Senat Gerolam u Corn aru, Venecija, 27.7.1686. Desnica 2, 143-144.

143 Zapisn ičko presluša nje Stojana Jankovića i Smoljana Smiljanića, Zadar, 7.9.1686. Desnica 2,14 6-14 7.144 ...nakon očajničkog otpora koji su pružili branitelji pod stalnom paljbom artiljerije, teško zasipani bombama

neprestano puškaranje mušketa. Gerolamo Cornar Senatu, u logoru pod Sinjem, 30.9.1686. Desnica 2,151-153.



Za razliku od nekih ranijih izvješća o uspješnim borbam a s Osm anlijama,u ovom slučaju njegov središnji dio pripada pohvalama mletačkih časnika injima podređenih vojnih jedinica. Tek potom se može pročitati et i Morlachipure con i sardari hanno contribuito Vimpiego con la solita natural brava / da i Morlazajedno sa serdarima imaju svoj udio u pothvatu, iskazavši i ovom prilikom svoju hra-brost/, da bi se nastavilo, alcuni de quali essndo stati da me riconosciuti a misura delleproprie attioni con agnelli e medaglie son in obligo di supplicarne qualche nuova provisine e masime degVannelli stessiper haver modo dipremiare in ogn}altra occasione i più b

nemeriti et animarli a continuare il loro fruttuoso servitio / budući da sam neke od njisukladno zaslugama, već nagradio prstenjem i medaljama, osjećam se dužnim zamolitivas da me nanovo opskrbite prstenjem, kako bih u ovakvim prilikama bio u mogućnosti

nagraditi one koji su to zavrijedili, potičući ih tako u njihovoj korisnoj službi/. PadomSinja, nova granica prem a Bosni uspostavlja se na planini Pro log iznad grada,na putu za Livno, u prirod no surovoj sredini, gdje često puše i bura (al vento diborrafurioso) te gdje je teško opskrbljivati posadu raznov rsnim potrepštinama ,sve do dopre me sijena. Dakle, to je još jeda n položaj koji će biti teško zadržatibez morlačkog udjela. Č itajući Co rnaro vo izvješće, uočljivo je da ovom prili-kom nem a riječi o podjeli izdašnog plijena me đu M orlacima. Njego va će raz-dioba ići najvećim dijelom d rugim sm jerovima , kao što će i u razdiobi zem aljai drugih dobara novi vlasnici češće nego obično biti iz Splita i s drugih strana

»starog posjeda«, odn osn o, iz Italije. Inače, u Sinju je oslob ođen o 30 z asu žnje -nih kršćana (et 30 schiavi christiani restituiti alla libertà).145

Napad na Sinj i, dakako, još više njegov pad izazivaju silno uzbuđenjem eđu bosanskim Osm anlijama, tako da ovom m letačkom u spjehu slijedi pro-tuuda r velikog bosanskog pohoda u s mjeru sjeverne Dalmacije. Mletačke vla-sti za njega saznaju na vrijeme , smjesta nastojeći što bolje se priprem iti za su-kob. Ima jući na um u veliku ranjivost morlačkog stanovništva i njegov ih doba-ra u takvim osmanlijskim prodorima, među prvim mjerama su i naređenja opotrebi povlačenja stanovništva iz najisturenijih mjesta (Ostrovica, Bribiritd.), kao i o sklanjanju stoke. 1 4 6

M eđu tim, komesar Antonio M olin ima nešto više uspjeha jedin o u poti-canju Jankovića i Bortulačića, a i inače mletačke mjere nailaze na slab odziv.Razlozi su tome različiti, ali Molin u prvi trenutak ističe potrebu drugačijeg,potrebama primjerenijeg ustrojstva m orlačke vo jsk e. 1 4 7

145 Desnica 2, 151-1 53.

146 An tonio M olin seoskim glavarima, Zadar, 7.10.1686. Desnica 2, 154.

147 Queste emergenze mi hanno avvertito di molte cose, cosi della cavalleria come de paesani hanno materia da riflopportunamente alla somma virtu di vostra eccellenza... (Ova me je opasnost upozorila na mnogo stvari, kakokonjaništvo tako na mještane. To su stvari o kojima Vaša Ekscelencija treba dobropromislit...). Antonio MoliGerolamu Corneru, Zadar, 10.11,1686. Desnica 2, 157-158.



Ne pripr em ljeni za bolju obranu , M lečani u zaštiti sjeverne Dalmac ije togtrenu tka iznova ovise ponajviše o snazi mo rlačkog otpora . Snaga je Osm anlijatada dovoljna za prodore nadom ak obale i zadarske okolice. Ge neralni provi-

dur Cornaro se 14. studenog 1686. godine posebnom poslanicom Jankovićupouzdaje u njegovu hrabrost i umijeće. 1 4 8

Tog trenutka je podrška vrlo važna jer Janković sam brani Bribir s j ez -grom svoje družine, a mn oštvo je ljudi rasuto na sve strane. O usuglašenijemdjelo van ju s dru gim mo rlačkim glavarima nem a govora. Kao da mletačka voj-na promocija Stojana Jankovića u to doba ima oprečan učinak među kotar-skim i drugim morlačkim glavarima koji m u se smatraju ravnima, a ne d obi-vaju povlasticu novačiti infanterijsku regim entu i konjičku četu Ipak će biti

d a je to m anje važan razlog izostajanju jače p otpore Jankoviću na utvrđivanjupoložaja u Bribiru spram nadirućih bosanskih Osmanlija. Prije će biti da vije-sti o prodoru velike bošnjačke vojske, sa 16.000 ljudi, pod zapovjedništvombosanskog paše, kao i četvorice drugih paša, iz pravca Knina, izaziva stravum eđu M orlacima, ali i svima drugima do morske obale je r n e surn njaju daOsmanlije žude za osvetom nakon tolikih ponižavajućih poraza na tromeđi.Vidjevši da se u K otarima ne diže mletačka vojska po pu t o ne koja osvaja Sinj,u situaciji kada i mletačke vlasti same prep oručaju m orlačkom stanovništvu uKotarima da nap usti svoja staništa sa svojim d obrim a, sklanjajući se što bolje,

većina običnoga morlačkog svijeta prije će se brinuti o svojim ukućanima iime tku nego b iti voljna ići na položaj na kojem bi se vrlo lako mo glo izginuti,a da se ništa ne p ostigne. D alje, kao što više puta ponavljaju i Janko vić i gen e-ralni providur Cornaro, u to doba danima i danima ne prestaje puhati vrlojaka bura (...il vento furioso di bora che spirava da moltigiorni nongli aveva permessod'avvazarsi...14 9), što borbena raspoloženja u kasnim jesenjima danima možesamo do datno »rashladiti«. U trenutk u kada se neposred no očekuje udar s bo -sanske strane, uz Jankovića ostaje tako malo ljudi u Bribiru, da ni njemu nepreostaje, unatoč nastojanju da se ne povuče, uzmaci do Skradina. 150

Neke bosanske postrojbe prodiru do Vrane i Perušića, ali jedva da ikakavplijen uspijevaju steći, skoro nikoga ne zasužnjuju — čitava krajina kao dajeopustila pred njima. Jedino pale dosta potleušica, bijednih nastambi u kojimaMorlaci u to doba inače obitavaju. Bosanska vojska se nakon toga, na posve-ma šnje iznena đenje, povlači. Ub rzo se saznaje d a je tome glavni razlog uvje-ren je da će se prik uplje ne mletačke snage, pripremivši se za napad iz dva prav-ca, zadarskog i skradinskog, biti sposobne opkoliti i uništiti bosansku glavni-

148 Ge rolam o C orn aro S toj anu Janko viću, Šibenik, 12.11.1686. te iznova istog dana i 13.11.1686. Desn i-

ca 2, 158-160.149 Desn ica 2, 162.

150 Zapisn ičko preslušan je Stojana Jankovića, Skradin, 16.11.1686. Desnica 2, 161-163 .



nu. Mletačke glasine u tom trenutku očigledno čine svoje. Međutim, takavpro tuu da r se doista i priprem a, s tim što bi iziskivao više vrem ena . Bu ra puše inekoliko dana kasnije i na moru, pričinjajući dodatne velike muke general-nom providuru Cornaru na putu iz Šibenika u Skradin, pored onih kojedoživljava zbog rasula ob rane Bribira. Morlačko iznevjeravanje njegovih oče-kivanja, bilo daje riječ o serdarima ili običnim ljudima, očigledno ga sile napovišen ton izvješća Senatu. Janković je u tom jedina iznimka, iako slomobrane u B ribiru, posre dno ide i na njegov račun. Dakako da m u se to ne pri-govara. Velikim se uspjeho m smatra to što se Osm anlije ne uspijevaju domoćini ljudskog robija, niti njihovih dobara u pljački. 151

Pohod na Duvno per praticar la destruttionei smrt Stojana Jankovića

M letačke vlasti morlačke snage trajno doživljavaju kao uda rne u dep opulaciji idestrukciji materijalne kulture osmanske strane. Na pohodu na Duvno, Liv-no i Glamoč u kolovozu 1687, oni su uključeni u mletačku vojsku upravozbog toga. 1 5 2

Prodor u Duvno, novanta miglia circa discosto dalle marine, dakle, duboko ubosanskoj un utrašnjo sti i to u vrijeme osvajačkog napada na N ovi u Boki, do-kaz je koliko učinaka ima moralačko ratovanje od početka neprijateljstava uMorejskom ratu na tromeđi. Međutim, pohodi u kojima su pljačka i za-sužn javan je glavni zadaci, lako se mog u pretvoriti u katastrofe za napadače,kada se suoče s neočekivanim otporom spremnog i motiviranog protivnika.T o se Jankovićevim Morlacima događa i pod D uvn om . U jed no m kritičnomtrenutku on se sam, praćen sa svega nekoliko suboraca, upušta u krajnje opa-san sukob sa znatno brojnijim utvrđenim osmanskim snagama i gine tako

osamljen: Rende amareggiata lafelicità del successo la disgratia incontrata dal cavGianco, quale da una schioppettata colpito, e traversata lipoi una sablata sopra la schen

resey poche dopo Vanima al creatore.153 N jegov a sm rt izaziva silan učinak. Ze no je

151 Gerolam o Corn ar Senatu, Skradin, 21.11.1686. Desnica 2, 165-169.

152 .. .per coglier con essi qualche vantaggio n el paese nemico, cosi a divertimento del concorso alla parte menacciatape r praticar la destruttione (podvukao D.R.) specialmente di biade efieni, erano radunatiper il svernardel bas-sà di Bosna a questi confini, conservati in Duvno, Clivuno, Glamoz, Scopie, et altri luochi circonvicini. (...okusu se na turskoj granici kako bi ondje prezimili te kako bi uz pomoć njih stekali kakvu prednost na neprijateljsko

području, dijeleći užitak borbe protiv Turaka i vježbajući se u uništavanju žita i sijena koje se čuvalo u DuvnLivnu, Glamoču i Uskoplju.). Antonio Zeno Senatu, Sinj, 26.8.1687. Desnica 2, 189.

153 Nesreća koja je zadesila kavaljera Janka radost e pobjede pretvorila u gorčinu. Ubrzo nakon š to je ranjen u pušranju, a potom i proboden sabljom s leđa ,Janko j e izdahnuo. Isto, Desnica 2, 190.



sam pod n jezinim jakim, em ocionalnim dojm om u oficijelnom pismu Senatuod 26. kolovoza 1687. 1 5 4

Pohod u unutrašnjost Bosne ispunjava svoje ciljeve i u taktičkom smislu,u od nos u spram podu hvata osvajanja No vo g u Boki, a i sa stajališta trajnih ci-ljeva mletačkog ratovanja na tromeđi — raseljavanja i materijalnokulturnoguništavanja protivničke strane. Dakako, (m)olte famiglie cristiane che sospiravanosottrarsi dalla barbara schiavitù, efarsi suddite délia serenità vostra, sono state da m

tatevolmente assistite e scortate al numero di trecento cinquanta sei anime, cosi per la si

rezza loro, come degVanimali, che sono han condotto.155

Stojana Janko vića zamjenjuje, Zanovom odlukbm, drugi jedan nîorlackivođa del maggior credito, Božo Milković (Milocovich), kojeg preporučaju njegovo

stalno iskazivanje molto valore e corraggio...156

Dakle, novi izbor uopće više nijedjelo sam ih M orlaka, kao što je tradicijski često slučaj, iako M ilkovićev prestižm eđu njim a uopće nije upitan. Stojan Janković je u trenu tku svoje smrti toli-ko mletački vojni dužnosnik, da takav Zenov postupak, k tome usred rata, neizaziva nikakve otpore među samim Morlacima. Iako Stojan Janko vić do togdoba unov ačuje velik broj ljudi za svoju infanterijsku regime ntu, kao i konja-ničku četu, iako su zapovjednička mjesta zajamčena njegovim sinovima, onisu u to doba isuviše mladi i nadasve neiskusni, da bi mogli preuzeti svojedužnos ti. Inače, time se mletačke vlasti oslobađaju jedn e obaveze do koje im i

nije pretjerano stalo. Više je nego sigurno da im nije u interesu ustaljivanjebilo kakvih morlačkih »dinastija« na tromeđi i to čak i prije kraja rata.

Smrt Stojana Jankovića njegova braća i podređeni Morlaci svete na raz-nim stranama. Zaviša Janković, serdar M atija Nakić i harambaša Božo M ilko-vić napa daju Varcar Vakuf: ...riuscirono mirabilmente con Vacquisto di quattro milla epiù de minuti, doicento tra cavalli e bovini,... nel lungo giro di dodecigiornate, hanntutto il paesè saccheggiato et incendiato; la quantità di biade ritrovate, cosi nelle case

154 La passione che io ne provo per la perditta di cosi degno e valoroso soggetto, pub ben esser compressa dali' eccellenmo senato, havendolo sperimentato di tanta devotione efede verso la serenità vostra. E' morto certo, come ha vis

da gran soldato, ma pub dirsi haverla volontariamente incontrata, mentre con troppo disuguaglianza e contr

gVordini repplicati ha voluto perire; tuttochè si havasse espresso osse l'oggetto suo di riddur alla campagna li T

efacilitare quell'intento che seco havevo communicato. Anco seguita la di lui morte, mi portai in persona nel corpo

Morlachi stessi per eccitarli alla vendetta del suo capo; ma niente hagiovato; anzi li trovai rissoluti dipartire senza

me, e con difficoltà trattenuti segui la marchia regolata a seanso de discapiti. (U mro je doista, onako kako je kao veliki borac. Slobodno bi se moglo reći da e u smrt otišao dragovoljno, budući da se oglušio na brojne zapovijnepotrebno izložio smrtnoj pogibelji. Sve što je učinio imalo je za cilj smanjiti tursku nazočnost na tom području iostvariti naum za koji se borio. Odmah po njegovoj smrti osobno sam se uputio k Morlacima, kako bih ih potakaona osvetu njihovog vode. To u biti nije n i bilo potrebno. Oni su, naime, već bili odlučili krenuti bez mene. Ne m o-gavši ih zadržati, otišao sam svojim putem kako bi se izbjegle nevolje.). Isto, Desnica 2, 190.

155 Ja sam se dobro pobrinuo z a brojne kršćanske obitelji koje su vapile za izbavljenjem iz barbarskog ropstva kako bipostale Vašim podanicima. Zbog njihove sigurnosti kao i sigurnosti stoke koju su vodili sa sobom, broj sam im sveona tristo pedeset duša. Desnica 2, 192.

156 ...vrlina i hrabrosti... Desnica 2, 194.



in montiper la campagne, ancora nelle spighe, non possono descriverla... Ina čudesannačin uspjeli zaplijeniti vise od četiri tisuće sitne stoke, dvije stotine konja i goveda ...dvanaestak dana oplijenili su i zapalili čitav kraj. U planinama i po kućama u selima

pronašli su neizmjerne količine žita u klasu./ i t d .1 5 7 Zeno zaključuje pišići Senatu:...mentro Turchi si lusingavano, che la morte del cavalier Giancopotesse haver diminuitil corraggio délia natione, e tanto più sono stati fortunati li successi, quanto che non s

periti, che due soli tra nostri, ed uno lievemente ferito.158

U to doba pada i N ovi u Boki. Osm anlije su potisnute sa svog najvažnijegizlaska na Jadransko mo re, vrlo važnog za bosanske interese. Ju žn o od dinar-skih planina u njihovu posjedu, od važnijih utvrđenja, ostaje samo Knin. IKnin će pasti u ru jn u 1688. godine, dakle, ubrz o iza smrti Stojana Jankovića.

Iako on pogiba zna tno p rije kraja ovog rata 1699. godine, njegov a smrt se p o-dudara s vre m eno m u kojem morlačko ratovanje najvećim dijelom gubi sm i-sao za Mletačku Republiku. Uostalom, Habsburgovci će konačno prevladatiu Lici i Krbavi 1689. godine, a i na drugim će ratištima u Dalmaciji i BokiM letačka Repu blika vrlo obazrivo ratovati. Stojan Jankov ić pogiba na vrijem e,u trenutku kada potreba za ljudima poput njega, »jačeg srcem nego umom«,postaje sve manjom.

Prema novim pitanjima

Ovaj je rad nastao s jed nim bitnim ciljem, a to je doprinijeti znanstvenom di-skursu o te m eljnim pitanjima povijesti Hrvata i Srba na trom eđi, tj. o M orla-cima u raspravama o Triplex C onfinium u. N e b ih htio reći da sam prvi koji toradim. Bez brojnih prinosa prethodnika od 18. stoljeća nadalje, sudionika uraspravi koja je nerijetko i europska, ni sam ništa ne bih mogao učiniti. Una-

toč tom e, m alo je koje pitanje u hrvatskoj i srpskoj historiografiji toliko o pte -rećeno mitom kao ovo. Ne bih htio tvrditi daje ovim prilogom bilo koje ot-vo ren o p itanje »riješeno«, ali sam siguran da su njim e postavljena bro jna novapitanja o ovim istočnojadranskim »barbarima«, koja upu ćuju na potreb u dru -gačijeg istraživačkog pristupa brojnim kontroverzama. Bez Morlaka jedva dabi bilo moguće napisati bilo koje poglavlje povijesti i istočnog Jadrana, ali isvih onih imperijalnih sila koje njim e vladaju u ran om novo m vijeku, u bilokakvu dosljedn ijem kritičkom prom išljanju njihovih baština. Ipak je još uvi-

157 Desn ica 2, 196-19 7.158 ...dok su Turci se hvalili da je Jankova smrt obeshrabrila narod, mi smo postizali sve značajnije uspjehe. Samo

dvojica naših ranjena, od kojih jedan lako. Desnica 2, 197.



je k otvoreno pitanje kako ih uopće istraživati u po vijesnom a mb ijentu identi-ficiranim sa sredoze m nom »la civiltà«. Uk oliko i jesu povod kritičkoj refleksi-ji , a to je često slučaj od 18. stoljeća do danas, isuviše često im se pristupa kaoistraživačkom pro blem u izvan ili nasuprot on om e »la société englobante« bezkojega je ono samo u konačnici jednostav no fikcija. Morlaci nisu ranonovo-vjekovna fikcija, iako su fikcijski više pu ta oživljavani u hrvatskim i srpskimnacionalnim ideologijama 19. i 20. stoljeća, kao i u njima primjerenim histo-riografskim servisima, sve do nedav nih, uistinu tragičnih nerazu m ijevanjanjiho ve baštine. O ni su — ovisno o stajalištu — i lice i naličje istočnojadran -skog povijesnog iskustva u ranom novom vijeku, u kojima su ratne situacijetek jed na epizoda koja istraživački obavezuje.



J. W . VALVASOR I J. RABA TTA HR VA TSKO J VOJNOJ KRA JIN I

1689.11719. GODINE:Percepcije, stereotipi i mentaliteti na

»tromeđi« u Iwmparatiimoj perspektivi

»Tromeđa« i »tromeđa«: istraživačka razlikovanja

Pod »Trom eđom « se obično podrazum ijeva ona točka gdje se sustječu graniceHabsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskog Carstva utvrđena

odredbama Karlovačkoga mirovnog ugovora (1699) i potonjeg rada ovlašte-nih povjerenstava za razgraničenje. M eđu tim, u ovom radu zanima nas »tro-međa«, dakle, čitav pogranični prostor sa sve tri strane imperijalnih granica.Za opstojnost svakoga pojedinačnog dijela tako shvaćene »tromeđe«, poredsvega onog što ga konstituira »iznutra«, bitna je opsto jnost on a drug a dva gra-nična po dručja. To čnije, uprav o sva očitovanja »drugoga« na »tromeđi« jed ansu od temeljnih načina prepoznavanja vlastitog identiteta. 2

1 Ova j tekst je izm ijenjena i dop unjen a verzija teksta objeavljena prvi puta na engleskom jeziku : SanjaLazanin - Drago Roksandić. »J. M . Valvasor and J. Rabatta on th e Croatian Military Bord er in 1689and 1719. Stereotypes and Mentality in the Triple Frontier Comparative Perspectives.« u DragoRoksandić (ur.). Microhistory o f the Triplex Confinium. International Project Conference Papers (BudapeMarch 21-22, 1997). Institute on S outheastern Europe, C entral European University. Bud apest,1998, 89-110.

2 O važno sti »drugoga« u procesu spoznavan ja vlastitog identiteta opširnije u Ina -M aria Greverus.Die Anderen und Ich. Vom Sich Erkennen, Erkannt- und Anerkanntwerden. Darmstadt, 1995; Ina-MariaGreverus. »Identität zwischen Erinnerung und Integration.« u Narodna umjetnost. Br. 33/2. Zagreb,1996, 99-120.O identitetima i stereotipima p ostoji brojna literatura, m eđutim , ovdje ćemo navesti samo neke n a-slove relevantne za naše shvaćanje stereotipa kod Rabatte i Valvasorova. Wolfgang H ö p k e n . »Ethni-sche Stereotypen in Südosteuropa: Anmerkungen zu Charakter, Funktion und Entstehungsbedin-

gungen.« u Wolfgang H ö p k e n (ur.). Ö l ins Feuer?- Oil on Fire? Hannover, 1996, 9-25 (= Studie n zurinternationalen Schulbuchforschung, Bd. 89); Konrad Gündisch - Wolfgang H ö p k e n - MichaelMarkel (ur.). D as Bild des Anderen in Siebenbürgen. Stereotype in einer multiethnische Region. Köln -Wei-m ar- W ien , 1998; Jan Bert ing - Christiane Vi l lain-Gandoss i . »The role and significance of na tio-nal stereotypes in international relations: and interdisciplinary approach.« u Teresa Walas (ur.). Stere-



Krajem 17. i početkom 18. stoljeća Karlovački generalat izrazitije je negoprije bečkog rata (1683-1699) vojnokrajiško područje i spram Bosanskog ser-hata i spram mletačkih krajina u D alm aciji.3 Tim e je on cijelim svojim prosto-rom sastavni dio »tromeđe« o kojoj ovdje govorimo. T a j e njegova strana na-juočljivija u P rim orsk oj k rajini koja je postala »tromeđa« od prve polovice 16.stoljeća, odn osn o, u Lici i Krbavi poslije 1712. godine. H absbu rška M on arh i-ja, Osmansko Carstvo i Mletačka Republika su i tada — svaka od tih sila nasvoj način — imperijalni sustavi, tako daje njihovo zajedničko, trojno pogra-ničje trajno u središtu pozornosti na svakoj od tri strane. Pozornost nije samogeostrateške naravi. Tro m eđ u sa sve tri strane naseljava auto hton i živalj, raz-ličita etnokonfesionalnog podrijetla. V ojnokrajiški sustavi na sve tri im perijal-

ne strane tada, kao i u du gom trajanju od 16. do 18. stoljeća, pre sud no obliku -ju ljudska iskustva i povijesne zbilje, i to ne samo na »tromeđi«.

Takva »tromeđa« nužno privlači pozornost ne samo moćnika u vojnom,diplomatskom i političkom pogledu; cijela tadašnja duhovna i svjetovna kul-tura prostora na razmeđu Srednje, Jugoistočne i Sredozem ne E urope prožetaje njezin im iskustvom. Cijela intelektualna i kulturna produkcija toga doba jeu tom smislu također svojevrsni primarni povijesni izvor. T om je pretpostav-kom određena i narav izvora za povijest »tromeđe« kojima se ovdje bavimo.

O izvorima za povijesno mišljenje o percepcijama,stereotipima i mentalitetima s »tromeđe« (Triplex

Confinium)

U m noš tvu historiografskih radova o povijesti Karlovačkog generalata od po -

sljedn je četvrtine 16. do prve polovice 18. stoljeća jed an od v rijedn ijih i češćekorištenih izvora su izvještaji (relationes, Relationen) zapovijedajućih generalaunutrašnjoaustrijskom Dvorskom ratnom vijeću u Grazu o prilikama u Ge-neralatu. N astaju razm jerno redovito, nerijetko i dva puta godišnje i to nakon

otypes and Nations. Cracow, 1995,13-27; Winfried Schulze . »Die Entsteh ung des nationalen Vorurte-ils . Zu r K ultur der W ahrnehm ung fremder Nationen in der europäischne Frühen Neuzeit .« u W ol-fgang Schmale - Reinhard Stauber (ur.). Menschen und Grenzen in der Frühen Neuzeit. Berlin, 1998,23-49.

3 O dvo jnoj krajiškoj situaciji Karlovačkog generalata još uvijek nema napisane monografije. Tim e sam

se sam bavio u svome magisteriju, ali u case-study, koja nije mogla iscrpljivati problematiku. Vidjeti:Drago R oksandić. »Bune u Senju i Primorskoj krajini (1719-1722). u Radovi Instituta za hrvatsku povi-

jest. V ol. 15. Zagreb , 1982, 33-1 06. P roblem atiku 16. stoljeća, s težištem na Se nju, istražila je W end yBracewel l Senjski uskoci. Piratstvo, razbojništvo i sveti rat na Jadranu u šesnaestom stoljeću. Zagreb, 1997.)



koji su u su radn ji priprem ili Drag o Roksandić i Sanja Lazanin i »Report Writ-ten by C oun t Joseph Rabatta, C om m and er-in-C hief of the Carlstaetter/Kar-lovac Generalate, upon the Situation in the Generalate in the Summer of

1719,« koji je priprem ila Sanja Lazanin kao kritička izdanja njem ački pisanihizvornika.5

U nastavku rada istraživanje je proširen o na novo čitanje djela Jo hann aW eikharda Valvasora »Die Ehre des He rzog thum s Krain« (Laibach - N ü rn -berg, 1689), koje se svojim dijelovima odnosi na isti prostor koji opisuje Ra-batta.6 Za razliku od spom enutog izvještaja, Valvasorovi opisi potječu iz prije-lom nih ratnih godina nakon sloma osmanske opsade Beča. T im je opravdani-je upustiti se u usporedb u njihovih percepcija jer V alvasor u svome »zem ljo-

pisno-povijesnom opisu« izvještava o istim hrvatskim krajevima, doduše, kaoo kranjskom krajištu. O n u svom djelu — po put Rabatte — pov ezuje osobnaiskustva s primarnim povijesnim izvorima. Kako ovdje korišteni Rabattin iz-vještaj potječe iz 1719. godine, tj. iz vrem ena poslije Karlovačkog (1699) od -nosno Požarevačkog mira (1718), usporedba jednoga i drugog izvora tim jedodatno opravdanija.

Johann Weikhard Valvasor vs. Josip Rabattau mišljenju o »tromeđi«

O tuda je izvjesno opravdan pokušaj u spoređivan ja percepcije prostora i ljudi s»tromeđe« u služben om izvještaju grofa Josipa Rabatte (Gorica, 166 1-D orn -berg, 1738) s percepcijama u djelu »Die Ehre des Herzo gthu m s Crain« Jo ha n-na W eikharda Valvasora (Ljubljana, 1641-Krško, 1693), jedn e od tada intelek -tualno najistaknutije osobnosti unutrašnjoaustrijskog prostora, inače starijega

Rabattinog suvremenika.7

Valvasorov tekst, izvo rno djelo velike kulturne vrijednosti, nastaje s ambi-cijom da u erudicijsko j maniri »slavi« udio Kranjske u eu ropsk oj kultu ri i po-sebno u protuosm ansko j obrani Europ e. T o je bio jeda n od najvažnijih razlo-ga što Valvasor u svoj »protoenciklopedijski« pisani tekst uvrštava brojne oba-

5 Vidjeti: Kriegsarchiv, Hofkriegsrat Exped it, 1710 VI 219 i KA, HK R Expedit, 1721 I 457.

6 U svom četverotom nom djelu Valvasor je u knjizi XII u IV. svesku opisao hrvatske krajeve. JohannWeichard Valvasor. Die Ehre des Hezogthums Krain. Sv. IV. Laibach, 1877-1879 (1689).

7 Valvasorov zemljopisno-po vijesni opis Kranjske završen je i tiskan 1689. u Nürn berg u, iako je Valva-sor prvi svezak, pripremljen za tisak, bio predao još 1686. god. knjižaru W. M . End teru za vrijemesvoga posjeta tom gradu. D jelo je pisano njem ačkim jezikom i dakako, tiskano frakturom. Sastoji se izčetiri dijela koja obuhvaćaju petnaest knjiga s 3532 stranice, 528 slika i 24 priloga.



vijesti i o su sjed nim hrvatskim krajevima. Drug i, tj. Rabattin tekst je tradicij-ski, danas bism o rekli i serijelno, uobličen izvještaj najvišega vojnog zapovjed-nika Karlovačkog generalata, predstavnika vojnokrajiškog sustava s habs-burške strane »tromeđe«. I Rabattina je manira erudicijska, samo na drugačijinačin. Naime, njegov izvještaj ne slijedi samo propisane obrasce, nego nastojibiti i prepoznatljivo osobno svjedočanstvo te iskaz isto tako osobnog stava oprilikama i mogućim promjenama u Karlovačkom generalatu. Bila je to tadastalno otvorena tem a dvorske politike kako sa stajališta unutr ašn jih potreba zaprom jena m a tako i sa stajališta odnosa s Osm anskim Carstvom i MletačkomRepublikom.

Međutim, za razliku od Valvasorova djela, koje izlazi iz tiska u vrijeme

kada Habsburgovci potiskuju osmansku vlast i moć ne samo iz Podunavljaveć i s dijela Balkanskog poluotok a, Rabattin izvještaj nastaje u vrijem e kada sehabsburške vojne vlasti, poslije velikih uspjeha u protuosmanskim ratovima,upu štaju u reforme vojnok rajiškog sustava, s dalekosežnim ciljevima, ali i beziluzija o tom e da će bilo što biti m oguće učiniti na pre čac.8 Tim e je određenaRabattina potreb a da težište uvida, ocjena stanja i prepo ruka bu de na slabosti-ma vojno krajiškog sustava, kao i mo gućnostim a njegova usavršavanja. Dakle,ne samo žanrovski, već i funkcionalno u pitanju su dva vrlo različita tipa dis-

kursa.Uzet ćemo u obzir i različitosti i sličnosti u načinu gledanja Valvasora i

Rabatte na zb ilju Karlovačkog generalata. Prvi je profesionalni erud it, a drugiprofesionalni vojn ik.9 D akako, imajući na um u da je Valvasor kranjski plemić,čovjek ratničkog iskustva, kao i da je sam Rabatta, inače gorički, kranjski,koruški i napokon hrvatski plemić, nesumnjivo osoba zavidne višejezične na-obrazbe, nastojat ćemo izbjeći binarnu komparatističku opreku. Važnije je daobojica potječu s unutrašnjoaustrijske strane Habsburške Monarhije, s one

strane koja im a na jviše koristi od vojnok rajiškog sustava u Hrv atskoj te koja iprije i poslije bečkog rata ima odlu čujući utjecaj na zbivanja u ovom prostoruu razdoblju od sloma Zrinskih i Frankopana do apsolutističke militarizacijeVojne krajine od Jadranskog mora do Karpata. S tog su stajališta obojica umogućnosti promatrati i vrednovati zbilju Karlovačkog generalata kao stranci,odozgo (»von oben«).

8 Brojna povjerenstva upu ćena iz Graza ili Beča, osobito nakon sklapanja Karlovačkog mira, posje ćujuhrvatski vojnokrajiški prostor kako bi njihovi članovi snimili situaciju i dali prijedloge za bolje

uređenje Vojne krajine. N ek e od prijedloga za bolje uređ enje Karlovačkog generalata kao i o načinimainkorporiranja Like i Krbave u njegov sastav objavljena su u Lopašić, 1889.

9 Do bru studiju o čovjeku kao vojniku u ranom novom vijeku vidi u Geoffrey Parker. »D er Soldat.« uRosario, Villari (ur.). D er Mensch des Barock. Frankfurt-New York-Paris , 1997 (1991), 47-81.



Stoga je istraživački opravdano nastojati iz njihovih tekstova izvesti etno istalešku »karakterologiju« vojnokrajiškog žiteljstva i prostora. Ijedan i drugisma traju potreb nim uvrstiti raznovrsne obavijesti i sudove o ljudim a u Karlo-vačkom generalatu u soc iokulturnom smislu, kada govore o pitanjima koja suinače na različite načine u središtu njihova interesa. Obojici je zajedničkauporaba prvog lica (»ich-Form«), dakako, na različit način. Time njihovi ste-reotipi o p rosto ru i ljudim a Karlovačkog generalata p ostaju i neka vrsta »pismao sebi«, egohistorije, što u ovom radu nužno izaziva posebnu pažnju.

Obrasci mišljenja o »tromeđi« i žanrovski imperativiValvasorovo je djelo nastalo iz potrebe, kako to sam pisac ističe, da se stranciupoz naju s Kranjskom, tom, prema n jem u, čudnovatom i zanimljivom zem -ljom o kojoj postoje oskud ne i uglavnom pogrešne pred odžbe, ali prije svegazato kako bi je i sami njezini stanovnici bolje up oz na li. 1 0 Valvasor komunicirai s ljudim a izvan vlastitog prostora, kao i s onim a un uta r njega. Međut im i jed-ne i drug e čitatelje svog djela on želi podu čiti te približiti Kranjsko j. Njegov a

je glavna n am jera »slaviti« svoju zem lju, a ne dov oditi je na bilo koji način upitanje . Otu da njegova erudicija nije u načelu kritički u sm jeren a, već je u bitiapologetska.

Johann Weichard Valvasor, potomak kranjske plemićke obitelji, koja jesredinom 17. st. promak nuta u barunski stalež, stječe svoju tem eljnu naobraz-bu u isusovačkoj gimnaziji u Ljubljani. Svoje obrazovanje nastavlja, kao ivećina mladih plemića njegova vreme na, pu tujući raznim zem ljama Europe ipo sjevernoj Africi te prikup ljajući znan ja raznih naravi i s raznih pod ručja, odmagije i alkemije do povijesti, arheologije, prirodoslovlja i kartogra fije.11 Bez

tih iskustava, stečenih p utov anjim a svijetom, teško da bi ikada i napisao svojedjelo o vlastitoj domovini, koju isto tako promatra s raznih stajališta. Dakle,njegova apologija Kranjske nije neupitna. O na je promišljena, provjerena ni-zom osobnih komparatističkih uvida na raznim stranama njemu poznatogsvijeta. S drug e strane, nj em u je savršeno jas no da apologija Kranjske, koja nebi bila napisana na način koji izobražen svijet njegova doba u Europi jedinorazumije i prihvaća, ne bi bila učinkovita. Njemu je isto tako stalo da ljudi uKranjskoj ne samo bolje upozn aju svoju ze mlju, nego i da nauče kako je valja

10 Valvasor, 1877-79 /1, 5.

11 O tom e više u Paul von Ra di es . »Biographische Skizze.« u Valvasor, 1877-79/1, 4- 6.



gledati i doživljavati. O tud a je njegov stil vrlo slojevit, nadasve sadržajan, a uodre đen oj m jeri, kada je u skladu s imperativima v remen a, patetičan.

Valvasorovo djelo obiluje slikovnim prilozima, koji su autorski ponajvišenjegovo djelo. Ono, dakle, komunicira s različitim ljudskim spoznajnim po-tencijalima, pojačavajući time učinak djela kao poruke čitateljima. Reali-stičnost motiva ilustracija, koje su nastale kao plod Valvasorovih zapažanja naterenu, pojačava realističnost tekstualnih motiva. Njegovo je djelo i znanstve-no i književno, točnije, um jetničko — sinteza jed no g i drugog. Takva sintezaposebn o ističe sam og pisca kao stvaratelja, kao čovjeka iskusna i um ješn a izve-sti takvo djelo. Ona prije svega govori o njegovoj individualnosti, neovisno osvim autoidentifikacijama samo g Valvasora.

U ovako opširnu »protoenciklopedijskom« djelu pisac iznosi svoje spoz-naje o Kranjskoj stečene čitanjima, izravnim uvidima, kom unikacijom s raz-ličitim ljudima, kompiliranjem iz godišnjih kronika (Jahr-Geschichten) itd.O tud a njegov opis Kranjske pruža raznovrsne obavijesti, od onih o njezinimprirodnim osobinama i zemljopisnom položaju do opisa ljudi, njihovih obi-čaja i navika, crkvene organizacije, upravnih službi, staleža i redova, gradova itrgovišta, sakralnih građevina kao i graničnih utvrđenja. 1 2

Hrvatska nije u središtu njegova izlaganja. Opisan a je kao susjedna zem ljau kojoj je uz veliku pom oć kranjskih staleža organiziran sustav pro tuos m an-

ske obrane i koji do tada već preko stotinu godina uspijeva odolijevati navala-ma iz Bosn e, predstavljajući na taj način »štit« ne samo za habsburške nasljed -ne zem lje nego i za cijelu kršćansku Euro pu pred njez inim zakletim neprija-teljima (Erb- und Ertz-feind).13

Hrvatska m u, m eđu tim , nije daleko u smislu osobnog iskustva. Za razlikuod brojnih kranjskih plemića, kojima je bilo stalo do vojnokrajiških časti iprobitaka, a da sam i bu du što dalje od Vojne krajine, Valvasor se i u ovo dobaogleda u p rotuosm anskim bojevima i to baš u hrvatskim krajevima. Kao što se

bori u Slavoniji 1663-1664. pod zapovjedništvom Nikole Zrinskog,1 4

tako je1683. pri opsadi Beča stotn ikd ole njsk e četvrti (Viertelhauptmann von Unterkra-in ), predvodeći 400 vojnika koje šalju kranjski staleži kao pomoć Stajercimaprotiv Batthyânya i Osm anlija te je svojim hra brim držanje m »osvjetlao« častKranjske i pomogao obrani od nep rijatelja.15

Rabattini izvještaji u načelu predstavljaju povijesne izvore različitog ka-raktera od Valvasorova djela. Oni su različiti u znanstvenom i jezičnom smi-

12 Valvasor, 1877-79/1, XXXIV.

13 Valvasor, 1877-79/IV, 11414 Enciklopedija Jugoslavije. Sv. 2/Bla-Vod, 596.

15 O tom e piše životopisac Radies, Valvasor, 1877-79/1, 7.



slu. Rabatta ne »slavi«, nego izvještava — svjestan svojih odgovornosti i poddojmom iskustava iz dva rata (1683-1699. te 1716-1718.). On to čini vrlo ja-snim i odrje šitim , samosvijesnim stilom. O n je inače dužan p rije svega izvije-stiti o zbilji Karlovačkog generalata, o slabostima njegove vojn e mo ći, im ajućina umu odgovornost i ulogu Generalata u vojnokrajiškom sustavu kao ispram Osm ansko g Carstva i Mletačke Republike. Kako je i njegov izvještajupućen određenom, krajnje »probranom« čitateljstvu, prije svega dvorskojvojnoj eliti u Grazu i Beču, dakle, nije namijenjen javnosti, n už no je sasvimdrugačije strukturiran , osobito kada je riječ o ono m e što piše i kako piše. O nnužno mora pisati o pitanjima koja su u središtu dvorskih prijepora kada jeriječ o vojnok rajiško m sustavu i to na n ačin koji neće za njega osob no izazvati

štetne posljedice. S druge strane, baš zbog svih mogućih nesuglasica gledebudućnosti Vojne krajine, posebno Karlovačkog generalata, on mora biti štoje m ogu će autoritativniji u svom e iskazu i pokazati se kao izvrstan poznavalacljudi i prilika. Rabatta zna da se obraća lju dim a koji i sami nerijetk o im aju d o-sta vojnokrajiškog iskustava, naročito oni u Grazu. Pored zadovoljenja hije-rarhijskih impe rativa i vo jnih birokratskih formula, njegov stil m ora biti pre -pozna tljiv je r se od njega očekuju jasn i stavovi glede m ogućnos ti poboljšanjastanja na uvijek nemirnom i nesigurnom krajištu. Rabatta se i po obrascimamišljenja u kojima komunicira i po stilu i žanru kreće u znatno drugačijim

prostorima nego Valvasor. Međutim i njegov način komunikacije s nadre-đen ima veom a je individualiziran. R ijetko kada se Rabatta poziva na bilo koga.Svoje stavove u izvještaju redovito iskazuje kao vlastite. U tom e se Valvasor iRabatta mogu uspoređivati jedan s drugim.

Valvasorovo djelo je nepo novljiv dog ađaj i doživljaj, a Rabatta svoje iz-vještaje piše periodički. Do vremena nastanka izvještaja kojim se bavimo, onje već vrlo iskusan visoki vojnokrajiški časnik. Kao što smo napisali, on sastav-lja svoje izvještaje nakon podrobnog pregleda, obilaska (Visitation) čitavoga

vojnokrajiškog područja Karlovačkog generalata, svih postrojbi kao i svihutvrđen ja u Ge neralatu. Navode ći ih redom te opisujući zatečeno stanje, ne-rijetko ga više od ljudi zanimaju utvrđenja — njihov geografski položaj i tre-nutačno stanje. On i šire prikazuje vojne i društevno-gospodarske prilike.Zadržava se na odnosima, posebno sporovima, između unutrašnjoaustrijskezemaljske gospode i vojnih vlasti u Krajini. Ukazu jući na mn oštvo nedostata-ka i propusta u vojnokrajiškoj organizaciji, Rabatta daje niz prijedloga za p o-boljšanje njezinog ustroja i učinkovitosti.

Za razliku od Valvasora, koji o H rvatskoj piše na m arginam a svog izlaga-

nja o Kranjskoj, Hrvatska je u svome vojnokrajiškom dijelu u središtu Rabat-tine po zorn osti. O n nj u, kako rekosm o, n e »slavi«, ali način na koji o njoj go-vori svjedoči o njezinoj važnosti, i to za cijelu Habsburšku Monarhiju. Bez



činjenica. Time je vlastiti spisateljski rad rasterećen od raznih neprovjerenihvijesti i glasina.

Pored svih napora i troškova ulož enih u nastajan je svoga djela Valvasor sene postavlja obr am beno u odn osu spram onoga što uspijeva napraviti, svjestanda će njeg ovo d jelo izazvati isto tako individualne reakcije. Valvasor smatra danjegov trud neće biti uzaludan ako on (čitatelj — opaska auto ra članka) prezi-rom i gnušanjem ne oskvrni slavu Kranjskog vojvodstva, već je prema mojoj usrdnojmolbi promatra dobronamjernim pogledom.19

Do m ovina je slavnija što je se bolje poznaje. Odn os spram dom ovine uVa lvaso raje person aliziran s obje strane, tj. i spisateljske i čitateljske. O n u iz-laganju inače koristi prvo lice, naglašavajući svoju aktivnu spoznajnu ulogu,

ali i preporučujući je time kao svojevrsni obrazac odnosa spram domovine.Up ozn ava njem obilježja i vrijednosti dom ovine, od geoloških osobina tla dosvih vrsta ostataka materijalne kulture, uklonit će se pogrešne predodžbe oKranjskoj te pob uditi interes za njezine prirodne ljepote, povijest i kulturnubaštinu te na kraju doprinijeti njezinoj slavi.

Prvo lice množine Valvasor upotrebljava ponajprije u opisima hrvatskihzemalja, u u lomc ima u kojima kao pisac i kao pripadnik kranjskog plemstvagovori o susjed noj zem lji koja jes t »predziđe kršćanstva« prem a Osm anlijam a,ali toj svojoj d užn osti m ože udovoljavati isključivo zahvaljujući »Nama«, tj. fi-nanc ijskoj i svakoj drugoj potp ori kranjskih staleža. »Mi«, tj. kranjski staleži iKranjska, prem a Valvasorovu mišljen ju, čine određe nu protutež u »Njima«, tj.hrvatskim staležima i zemljama, kojima Valvasor inače posvećuje cijelu XII.knjigu u IV. svesku svoje kronike. T o nije bez razloga, je r P rovincijal, a osobi-to Krajine, shvaćeni kao periferija prem a Kranjskoj, služe i kao važan argu-m en t u istican ju »zasluga« i »slave« Kran jske.

U Rab attinu je slučaju prvo lice posredovan o na izrazito tradicionalističkinačin njegovim statusom u visokoj vojnoj hijerarhiji. Kako se on obraća pre-

ma »gore«, on svoj izvještaj podastire kaoponizni i službom obvezujući (gehorsam-ste und dienstschuldige Relation) i to ne vlastitom voljom već po naređenju na-dređenih instanci, tj. primivši zapovijed Njegove Milosti (auferhalten dero GnadenBefehl). Iako izvještaj im a krajnje službeni karakter, on nam otkriva i Rabattinusubjektivnu percepciju toga prostora, prilika i ljudi, a time i njegovo viđenjesebe samoga i svoje uloge. Pisanju izvještaja prethodio je nadzorni obilazak(Visitation) K arlovačkog generalata tako da izvještaj sadrži informacije do kojihRabatta iskustveno dolazi neposrednim uvidom. Prvo lice se u njegovu slu-čaju iskazuje kao glavni zalog njegove autoritativnosti. O n je taj koji poznaje i

19 ... er die Ehre deß Herzogthums Crain mit keiner Verschmähung oder Ekel verunehrt, sondern dieselbe meidienstlichen Bitte nach mit günstigen Augen betrachtet. V alvasor, 1877-79/1: XXXV.



Vojnu krajinu i krajišnike, kao i prilike u civilnom susjedstvu i u TurskojHrvatskoj. Iako suživljen sa zbiljom, on je s pu no m odgovornošću uvijek iz-nova opservira, svjestan važnosti stalnog usavršavanja vojnokrajiškog sustava.

Uopće ne osjeća potrebu isticati da on iznosi istinu jer se to u njegovu poi-manju podrazumijeva, kao što ne osjeća potrebu ni isticati na koje sve načinedolazi do svojih spoznaja, osim na anegdotalnoj razini. U njegovu su slučajuistina i znanje ukorijenjeni u autoritetu. Prema tome i njegov podanički tipdiskursa jest u odnosu spram onih »gore« isto tako uvjetne naravi, više kaoneka vrsta rituala, nego što bi doista bio izraz pomanjkanja sasvim modernesamosvijesti.

Doživljaji prostora Karlovačkog generalata

Hrvatske zem lje, osobito Hrvatska i Primorska krajina, kao što sm o već nagla-sili, zanimaju Valvasora u mjeri u kojoj njihov opis može poslužiti shvaćanjuuloge Kranjske u protuosmanskoj obrani te kao susjedne zemlje koje mogusliku K ranjske učiniti upečatljivijom. O ne su, dakle, na periferiji njegova inte-resa, one su uistinu kranjsko krajište. Neovisno o tome što se Valvasor spram

hrvatskih zemalja ne odnosi ignorantski, već s nesumnjivim uživljavanjem,utemeljenim u poznavanju, one su na granicama njegovoga zavičajnog pro-stora, »drugi svijet«. Opisi hrvatskih zema lja, krajolika i mjesta su pod robn i, aobuhvaćaju sve one obavijesti koje je sam pisac u uvodu načelno naveo kaopred m et svog interesa, tj. od ze mljopisnog položaja, povijesnog pregleda, vo j-nog i fortifikacijskog ustrojstva do ljudskih običaja, opisa ljudi, crkven ih prili-ka, kulturnog nasljeđa, itd. One su »protoenciklopedijske«, ali s vjerodostoj-nošću osobnog, doživljenog iskaza.

Valvasor više prostora posvećuje opisu Primorske krajine, što je takođerrazumljivo jer su njegova osobna iskustva veća u tome dijelu vojnokrajiškogprostora. O sim toga Prim orsk aje krajina u drug oj polovici 17. stoljećajoš uvi-jek nes um njivo prestižnija u vojnokrajiškim tradicijama i na kranjskoj strani.T o je najstarija jezgra vojnokrajiškog sustava, to je isto tako prostor senj-sko-uskočke dram e, koja i u to doba još uvijek izaziva mno štvo uzb uđe nja iproturječnih stavova. Dakle, koliko god Valvasorov odnos spram hrvatskihzemalja bio u službi »slavljenja« Kranjske, on je s druge strane izraz i onoganjegovog osobnog doživljaja čitava vojnokrajiškog prostora. Hrvatska i Pri-

mo rska krajina i distrikt Lika i Krbava kao dijelovi prostora Karlovačkog gen e-ralata koji su bili pov jeren i grofu Josip u Rabatti u zapovjedn ištvo (die mir an-vertraute Gräniz-Posten) kao cjelina zauzimaju središnje mjesto u njegovu iz-



vještaju. Nakon »prvog turskog rata« (1716-1718) i sklapanja po HabsburškuMonarhiju povoljnog Požarevačkog mira 1718. godine, dodatno uveliko po-pušta ofenzivna osmanska m oć te se čini da se granice vrlo pov oljno ustaljujusa stajališta interesa Habsburške Monarhije. S druge strane, teške posljediceustanka u U garsk oj, veliki izdaci za rat protiv Osm anlija na Istoku kao i za ratza španjolsko nasljeđe na Zapadu toliko iscrpljuju državnu blagajnu da Mo-narhija mora pribjeći novim opterećivanjima podanika. Takva državna politi-ka osobito se loše odražava na prilike u Karlovačkom generalatu, tradicijskijednom od njezinih najsiromašnijih područja. 2 0

Razdoblje koje slijedi nakon rata 1716-1718. godine ispun jeno je nem iri-ma i bun am a u svim krajinama, osobito u P rimorskoj krajini. Rabatta kreće u

vizitaciju Karlovačkog generalata nak on sm irivanja jedn e od bu na u Pr im or-skoj krajini. Njegov izvještaj o prilikama u Generalatu nužno je pod jakimdojmovima tek minulih zbivanja.

Od 1699. godine ustrajno se nameće potreba preustroja vojnokrajiškogsustava, bilo zbog stanja u »starim« krajinama u predratnim granicama hrvat-skih »ostataka ostataka«, bilo zbog po trebe da se riješi pitanje us troja vojn okra -jiškog sustava duž novih granica s Osm anskim Carstvom, sada već protegn u-tih daleko na Istok. D o Bečkog rata (1683-1699) odlu čujući utjecaj u krajina-ma (financijski, organizacijski, upravni, personalni) im aju un utra šnjo au strij-ski staleži, s izvršnom vlašću usred otočenom u gradačkom Dvo rskom ratnomvijeću. Promjene na granicama s Osmanskim Carstvom, kao i unutrašnjepro m jene u s trukturama vlasti dvorskoapsolutističke Hab sburške M ona rhije,daju vojnokrajiškom pitanju sasvim nove dimenzije, koje isključuju mo-gućnost da bi unutrašnjoaustrijski staleži i dalje mogli zadržati svoj utjecaj uvojnim pitanjima, pa tako i u vojnokrajiškom prostoru.

Nakon rata bečke središnje vlasti preuzimaju sve veću ulogu u izravnomupravljanju vojnim krajinama, što 1705. najprije rezultira podčinjavanjem

gradačkoga Dvorskog ratnog vijeća bečkom, a 1743. godine i njegovim uki-d an j em . 2 1

Sam je Josip Rabatta dotad član nekoliko dvorskih povjerenstava koja uraznim prilikam a dolaze u Karlovac i na vojnokrajiško po dručje, raspravljajućio reformam a Karlovačkog generalata. Kao dobar poznavalac krajiških prilikaističe se nizom prijedloga za njegovo pr eu re đe nje .2 2 T om e je jedan od dokaza

20 Drago Roksandić. »Bune u Senju i Primorskoj krajini« u Radovi Instituta za hrvatsku povijest. Br. 15.Zagreb, 1982, 54.

21 Fedor Moaćanin . »Vojna krajina do kantonskog u ređenja 1878.« u Dragutin Pavl ičević (ur.). Vojnakrajina. Povijesni pregled — historiografija — rasprave. Zagreb, 1984, 23-56, ovdje 44-46.

22 Radoslav Lopaš ić . Karlovac. Poviest i mjestopis grada i okolice. Zagreb, 1993, 210.



i izvještaj k ojim se bavimo u ovom radu. U središtu njegova razmatranja nala-ze se Hrvatska i Primorska krajina, zajedničkim nazivom Karlovački genera-lat, koje dijeli planinski m asiv Velike i M ale Kapele. Karlovački je genera lattada pogranični prostor i prema Osm ansko m Carstvu, tj. Bosni i prema M le-tačkoj Republici, tj. Dalmaciji, nad kojima je Rabatti povjereno v ojno zapo-vjedništvo i nadzor nad po graničnim utvrdama. N o i za Rabattu, koji najvećidio svoje vo jne karijere provodi služeći upravo na H rvatskoj k rajini, ove zem -lje predstavljaju samo nemirnu »tampon-zonu« za očuvanje cjelovitosti na-sljednih habsburških zemalja. Stoga Rabata iznosi da njegova nastojanja idunaročito za tim da »ono što bi se prema prirodnim prilikama, navikama iobičajima zemlje uz stvarnu pomoć moglo postići za najuzvišeniju službu

Vašem C arskom Veličanstvu, za sigurnost voljene domovine kao i zaštitu po -graničnih nasljednih zemalja«.23

O n je po tpu no svjestan da se u tom pitanju razlikuju interesi hrvatskih iunutrašnjoaustrijskih staleža jer se hrvatski nikada ne odriču svojih prava uKarlovačkom generalatu kao sastavnom dijelu Hrvatskog Kraljevstva, a u p ro -mijenjenim uvjetima iza 1699. i 1718. za postojeće stanje mogu imati jošmanje razumijevanja kako zbog državnih tako i zbog osobnih razloga: Neo-sporno je da su poštovani zemaljski staleži Hrvatskog Kraljevstva ustupili i predali zem-lju s onu stranu Kupe presvijetlom Nadvojvodskom domu, zajedno s vojnom i držav-

nom jurisdikcijom, za uspostavljanje Karlovačke krajine...24

U vrijeme kada Valvasor piše svoje djelo, može se naslućivati kraj rata,njegove posljedice i prom jene koje će prouzročiti, ali još uvijek ne m ože bitigovora o tom e što će to sve konkre tno značiti. Otu da je V alvasorovo shvaćanjekranjsko-hrvatskih odnosa utemeljeno u tada već stoljetnoj tradiciji. T a je tra-dicija u vrijem e kada Rabatta piše svoj izvještaj 1719. godine uveliko dovedenau pitanje. Ipak, neovisno o tom e što on mislio o m ogućnostima hrvatskih sta-leža da ostvare legitimna prava u vojnokrajiškom prostoru, on, izgleda, nijesvjestan da bi i unutrašnjoaustrijski staleži, suočeni s imperativima dvorskogapsolutizm a, također mog li biti gubitnici. Njeg ova je staleška sam osvijest gle-de toga jo š uvijek neupitn a i cijela je izvještajna interpretacija prilika u Karlo-vačkom generalatu takva da počiva na pretpostavci o nezamjenljivom statusuunutrašnjoaustrijskih staleža u vojnokrajiškom sustavu u »starim krajinama«,

23 U izvještaju stoji:... was nach Natürlicher Gelegenheit, Art und Sitten dess Lands, mittels einer ernstlichen abhelffung, zu Ihro Keis[erliche]r May[estät] allerhöchsten Dienst erspriessliches, Sicherheit des Geliebtendes, und Beschützung deren anräinenden Erb-Landen Bewercket werden könnte. KA, H KR, Expe dit, 1721 I457, f. 4v. O ulozi grofa Jo sipa Rab atte kao zapovijedajućeg generala Karlovačkog generalata vidjeti u

Lopašić, 1993, 209-210.24 Daß die Löbl[ichen] Land-stände im Königreich Croaten, de m Allerdurchleuchtigstem Erz-Hauß, das Land e

seits der Kulp, nebst der Militär- und Ober-Jurisdiction, zur Aufrichtung der Carlstätt[erisch]en Gräniz ceund übergeben habe, ist unstreittig ... . KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 42r, 42v.



usm jerenim prema Osm anskom Carstvu i Mletačkoj Republici. Ako proble-ma ima, oni su prije svega u samom Karlovačkom generalatu, u ustrojstvuvojnokrajiškog sustava, međ u njegovim ljudima. Ako je netko pozvan rješava-ti ih, onda su to iznova prije svega on i koji u tom e im aju najviše iskustva, a tosu unutrašn joaustrijski staleži, ljudi m eđu kojima je on sam jeda n od na jpoz-vanijih, ako ne i najpozvaniji.25

Valvasor je lišen takvih ambicija i otuda je njegov opis predjela, prilika iljudi uvjerljiviji i vjerodostojniji. Rabattin je »između redaka« pristraniji, ali nei izvan zbilje, on je dub oko suživljen s njo m te se i njega treba u zim ati u obzirs najvećom pozornošću. Obojica su »domaći stranci«, svaki na svoj način.

Doživljaji ljudi i običaja u Karlovačkom generalatu

Već smo ukazali da Valvasor u svojim obavijestima sustavno prožima razinuspoznaja stečenih nao brazbom , erudicijom i onih stečenih osob nim iskustvi-ma, dakako, duboko prožetih erudicijskim načinom opažanja i mišljenja.Kako je raspon njegov ih interesa vrlo širok, zapisi su vrlo sadržajni i sugestiv-ni. Reference historiografske, topografske i etnografske naravi, preuz ete iz li-terature ili pisanih izvora u njega su doista bro jne, kao i osobne aprop rijacije,utem eljene u viđ eno m , provjere nom i proživljenom . Kada je riječ o ljudima,Valvasor je pisac koji bez staleških isključivosti piše o ljudima iz svih staleža,nastojeći što više proniknuti u njihovu narav i običaje. Iznimnije piše i ood ređ en im osobam a, ali su to češće »kolektivni portreti«, tj. e tnokarakterolo-gije, koji će svoju punu popularnost steći tek u 18. stoljeću. 2 6

Tako su U s k o c i me đu krajišnicima i tada u središtu pozornosti i toprije svega svojim ratničkim vrlinama, kao dobri i hrabri vojnici koji poput

barbara imaju nešto surovo i divlje u sebi, uključivši i sklonost pljački, oti-

25 Uosta lom , nikada nije u pitanju samo vojnokrajiška strana prilika na granici. U to se doba silnozaoštrava nadm etanje Habsbu rške M onarh ije i Mletačke Republike za prem oć na Jadranskom mo ru,pri čemu ni Osm ansko Carstvo nije bez interesa. Upravo na tromeđ i u to doba b jesni rat za sol, u ko-jem su isprepleteni m nogi interesi. Kontrabanda solju s otoka Paga, tada u mletačkom posjedu — ka-ravanskim p utevima preko Karlobaga i vojnokrajiškog prostora u O sman sko Carstvo — u to je dobana jed no m od svojih vrhunaca. Riječ je o p rom etu vrlo velikih vrijednosti, koji vlastima izm iče, daka-ko, na njihov u veliku štetu. KA, HK R, Expedit, 1721 I 457, f. 32v.

26 Posebn o zanimljiv prim jer etnokarakteroloških opisa europskih naroda predstavljaju dvije tablice izprve polovice 18. stoljeća koje su nastale u Štajerskoj (Völkertafel) i u Augsburgu (Leopold-Stich). N a

njima se navode različite osobine (od izgleda i odjeće do moralnih i drugih kvaliteta) deset »najo-dličnijih europskih naroda« kako su ih vidjeli autori ovih tipologija. Opširnije o tome u Franz K.Stanze l (ur.). Europäischer Völkerspiegel. Imagologisch-ethnographische Studien zu den Völkertafeln desfr18 . Jahrhunderts. Heidelberg, 1999.



macini i razbojstvima. O ni i dalje često podu zima ju pljačkaške poho de u Bo -s n u . 2 7

M eđ u uskocim a ističu se S e n j a n i , a Valvasor u svoje svjedo čenje o n ji-ma uključuje priču Johannesa Palladiusa, koji je pisao o 'nečasnom ' postupkuSenjana godine 1613, za cara Matije, kada su napali venecijansku galiju kodotoka Paga, poubijali svu posadu, a kapetana pojeli. Izgledom i pojavom Se-njani su naočiti i jaki ljudi te nadasve neustrašivi vojnici kakvi se rijetko su-sreću .2 8 U središtu je njegova pisanja o Senjanima njihova odanost tradicija-ma, sv ojim starim običajima , koji se očituju u n ačinu odijevanja, ponaša nju najavnim mjestima, obredima itd. Tako, naprimjer, ističe da u Senju nije svimženama dopušteno nositi pregače (Vortücher), to su pravo, naime, imale samo

žene p lem enita roda ili one udan e za plemića ili časnika. Rimokatolička službaBožja obavlja se u S enju na slavenskom jezik u (in Sclavonischer Sprache). Opi-sujući pogreb ne običaje, Valvasor kaže da se u lijes uz m rtvaca stavljaju kru h ivrč vina. Kao izraz ko rote nosi se crna odjeća, a koliko dug o će se nositi ovisiloj e o rodbinskoj vezi s pokojniko m. U Valvasora je p osebno zanimljivo dasenjske tradicije povezuje s poganskima, a ističe da su se one zadržale i ukršćanskim blagdanima (Božić, Nova godina, poklade, Ivanje). Večer uočiBožića S enjani, prem a Valvasoru, ne naz ivaju kao drugi kršćani Vigiliam Nati-vitatis Christi ili Christi-Ahend nego Badny Vezer prema poganskom idolu n ji-

hovih predaka Badnjaku.2 9

Valvasor, inače, naziva pism o i jez ik uskoka i Senjana dalma tskim (dieDalmatische), ističući da pri pisanju i čitanju koriste tri vrste pisma i to u crkve-nim i duh ovn im stvarima glagoljicu, za prepisku u Os ma nskom Carstvu ćiri-licu, a u svakodnevnoj uporabi latinicu.3 0

Kada je riječ o u čenim Senjan ima, Valvasor ističe svog prijatelja Pavla Rit-tera Vitezovića i kao čovjeka od pera, ali i kao obrazovana i iskusna u ratnojvještini te kao pripadnika viteškog staleža. A spom inje i M arkantuna de D o-

minisa kao naobražena no prevrtljiva čovjeka.31

Valvasoru su tada velika nepoznanica V l a s i , narod nastanjen u okoliciSenja, poznat pod imen ima Walachen, Vlahi i Walachi. V laški jezik (die Walachi-sche Sprache) u m nog om e je sličan dalmatinskom ili slavonskom jeziku . Pole-mizira s Ivanom Lučićem koji je tvrdio daje vlaški jezik sličan talijanskom ilatinskom, a to je bilo u p rotu rječju sa činjenicom da pravi Vlasi ne ra zum iju

27 Valvasor, 1877-79/IV, 75.

28 Valvasor, 1877-79/IV, 82- 83.

29 Valvasor, 1877-79/IV, 80-8 7.

30 Valvasor, 1877-79/IV, 89.



te jezike budući da je nj ihov jezik sličniji jeziku nj ima susjednih M o r l a k a .Sto se vjere tiče, neki su m ed u njim a rimokatolici, a drugi slijede svoju vlasti-tu vje ru, koja je skoro kao grčka, ali ne u svem u (... in etlichen Dörfern haben sieihre eigene und fast nach Art der Griechen, doch aber nicht in allem, eingerichtete Relgion)?2 O »uskočkoj vjeri«, osim st oj e opisu je u granicama vlastitih uvida, onnem a nikakvih podro bnijih znanja ili ih bar ne smatra potrebn im raspraviti usvom djelu. D ruga je pretpostavka v jerojatnija, je r su i kranjski staleži i Lju b-ljanska biskupija već od prve polovice 16. stoljeća, od uskočkog dolaska uZu m bera k, trajno u ključeni u vjerske rasprave s pravoslavnima.

Za Vlahe općenito Valvasor kaže da su tjelesno izuzetno izdržljivi te dabrzina njihovog kretanja često premašuje brzinu tromih njemačkih konja,

dok se krajišnici koriste hrvatskim kon jima koji na izgled d jel uju sitno i slabo,ali su zato puno spretniji i okretniji u vojnokrajiškom prostoru. 3 3

Opisujući jelovnik Senjana i Vlaha Valvasor ističe njegovu ograničenostna namirnice koje sami proizvode: sir, meso i kruh, a u velikim količinamako nzum iraju i češnjak. Najčešći im je napitak svježa i zdrava voda, koje im a uizobilju. Rado piju ovčje i kozje mlijeko, dok vino ne znaju cijeniti. Ova pri-rodna i zdrava prehrana vjerojatno je uzrok njihove dugovječnosti. Valvasornavodi kao ku riozitet slučaj jedn og čovjeka od 190godina, kojem u su neko vri-jeme prije smrti ponovno bili izrasli zubi. 3 4

Brutalnost uskoka, Senjana i Vlaha osobito dolazi na vidjelo u borbam a sT u r c i m a . Valvasor je t i jekom svojih ratnih pohoda pod zapovjedništvomgrofa Zrinskoga bio svjedokom n jihove okrutnosti i krvoločnosti u bo ju p ro-tiv Tu raka: kada su jednom Turčinu odsjekli glavu, podigli su je u visinu i na barbarskinačin s najvećom pohlepom pustili toplu krv da im kaplje u usta,35

Već sm o naglasili da Valvasor ukazu je posebnu pažn ju primorskim kra-jišnicima, napose haramijama, ističući da se odlikuju i skromnošću. Oni susprem ni obavljati tešku i danon oćnu službu du ž granice, kao i pružiti jak ot-

por u slučaju oružanih prepada iz Bosne, s osmanskog područja, a sve to radeza veom a m alu plaću. Z bo g te stalne bojn e pripravnosti trpe njiho va polja kojasu loše obrađena ili leže na ugaru. 3 6

Pored ovakvih »karakterologija« su bregionalne naravi, koje je u ovakav»sentimentalizmu«, dakako, nemoguće naći u Rabatte. Valvasor iznosi i neka

32 Valvasor, 1877-79/IV, 89.

33 Valvasor, 1877-79/TV, 89

34 Valvasor, 1877-79/IV, 89.

35 ...wann sie einem Türcken den Kopff abgehauen, selbigen in die Höhe gehalten, und das warme Blut davon barischer Weise mitgrösster Begierde sich selbsten in das Maul tropfen lassen... Valvasor, 1877-79/TV, 93.



prepoz natljivija lokalna obilježja pučanstva. T o je pou zdan dokaz da su te vo j-nokrajiške za jednice relativno čvrsto strukturirane i stabilne u vrijem e kada seValvasor s nj ima upoznaje. Tako za O t o č a n e kaže da su uzorni vojnici, paprilikom opće uzb un e svi, mušk arci i žene kreću, na kon jima ili pješke, u bojprotiv neprijatelja. Veliki problem predstavlja njihova stihijska reakcija uslučajevima opasnosti i tada je ponekad još uvijek teško osigurati da u bojodlaze u svojim postrojbam a. N a znak uzb une noću, muškarci često i ne odje -veni, samo s puškama u ruci, pojure na konjima u smjeru opasnosti. Ženenisu cijen jene, iako su vjerne i odane svojim grubim i »neotesanim« m užev i-ma te prema Valvasoru ove Vlahinje zaslužuju veće poštovanje. 3 7

Za B r i n j a n e kaže da su hrabri i dobri vojnici, kao Oto čani i Sen jani.

To su Vlasi (Ulahi ili Wallachen), koji često poduzimaju pohode na područjeOsm ansko g C arstva i uvijek se hrabro drže tako da se ovo mjes to može sma-trati pravim predziđem kršćanstva pred stalnim neprijateljem — Osmanlija-m a . 3 8

U Rabattinu izvještaju nema traga bilo kakvoj apologiji krajišnika, bilokoje proven ijencije, iako to ne znači da on nije sposoban uočiti ljudske vrijed-nosti. Težište je ipak na njihov im m anam a i teškoćama korištenja vojnokra-jiške sile. Tako Rabatta za Otočan e kaže da su žilav, drzak i neukrotiv n arod teu slučaju kad ih se pravovremeno ne obuzda misle samo na pljačku, pob une i

otpadništvo.3 9

Njego va cjelovita ocjena i sud o prim orskim krajišnicima veom a su raz-ličiti od Valvasorovih. Prema Rabatti oni su gori od krajišnika u Hrvatskojkrajini. Primorci su prema Rabatti svi istoga kova i to nepopravljivi (auf einenSchlag vnd Zwar incorrigibles), što je za njega povod za krajn ju zabrinutos t i štoname će potreb u podu zim anja prim jerenih mjera sa strane vojnih vlasti. Tak -vim Rabattinim ocjenama, koje bi svakako trebalo sravniti s onima iz drugihnjegov ih izvještaja, nastalih i ranije i kasnije od ovoga, uveliko su razlog zb i-vanja tijekom bun a Senjana i primorskih krajišnika, koje jed an od svojihvrhunaca dosežu upravo u vrijeme koje prethodi njegovoj vizitaciji. O n svojizvještaj piše u tren utku kada je daljnji mogući razvoj zbivanja jo š uvijek teškopredvidjeti i stoga se mora na sve potrebne načine osigurati pred svojim na-dređenima: Oni (tj. primorski krajišnici — nap. autora) idu iz jedne krajnosti udruguy pa im ništa nije tako malo važno kao vojna služba. Časnici su svakodnevnoizloženi njihovom gnjevu i ne sustežu se od prijetnji već su uistinu pokazali da su bili

37 Valvasor, 1877-79/IV, 94.

38 Valvasor, 1877-79/IV, 96.39 Doslovno , prema izvoru: E s ist ein hartnäckig-, vermessen— und unbändiges Volck, wann Ihnen nicht bey

Zeiten ein zaum angeleckt wird, denken sie nichts, als auf den Raub, aufwiklungen, vnd Meuttereyen anzusti... . KA, HK R Exped it, 1721 I 457, f. 28v.



kadri neke ubiti kao što bi se i nedavno dogodilo, da ovi nisu pobjegli. Uživaju najljezemljište, a na njihovu placu se godišnje troši nekoliko tisuća guldena, no ipak nijedno drugo nije od koristi Njegovom Carskom Veličanstvu. Svatko se [od njih] nastoji oslo

diti dužnosti i primati plaću nizašto.40

Rabattino viđe nje krajiškog pučanstva uglavnom je određ eno funkcional-no, tj. sa stajališta njegov ih obveza u vojnok rajiškom sustavu. O vi opisi tako -đer sadržavaju bro jne »etnokarakterološke« reference koje mu isto tako funk-cionalno služe za objašnjenje i bolje shvaćanje njihovo g ponašanja pri obna -šanju dužnosti. Za krajišnike kaže Rabatta da su dobri i hrabri vojnici, ali ne-pouzdani i nemarni u obavljanju dužnosti, neposlušni prema nadređenima, aisto vrijedi i za primorsk e krajišnike, koji su također svojeglavi i skloni diz anju

buna. Kao najbolja ilustracija za Rabattino mišljenje o krajišnicima, osobitoprimorskim, može poslužiti dio izvještaja u kojem on ustanovljuje kako suupravo n jihova samovolja, neposluh i nepostojanje vojn e stege kao i ne dostat-na posada na krajiškim položajima i u utvrdama bila glavni uzrok pada nizautvrda uz Unu u neprijateljske ruke. 4 1

Učinko vitost obrane i čuvanje niza pogran ičnih položaja tada uistinu nijemoglo zadovoljavati. Rabatta, svjestan nužnosti poduzimanja niza reformikrajiškog sustava, tada prije svega u vojnom i napose obrambenom smislu, usvom izvještaju pomno bilježi sve takve nedostatke vrijedne spomena. Većimih dije lom pripisu je lošoj službi krajiškog pješaštva i njiho vih vojvoda, za koje^jedno stavn o kaže da su prosti Vlasi (rude Wallachen) i još nedavno su bili uzgajivačikoza (kurz zuvor Gäißhaltergewesen).42

Prema Rabatti krajišnici nemaju častoljublja i revnosti u obavljanjuslužbe. Jedino što ih uistinu zanima je kada će biti smjene straža i koliko ćekruha dobiti na duž nosti. M eđu tim , važnija je Rabattina svijest o tom e kako jesav taj krajiški svijet ustvari seljačkog men taliteta: ...ovaj narod nije častoljubiv, au vršenju carske službe kao i u vojnoj stezi ne pokazuje pretjeranu revnost. Svatko nasto-

ji ići kući svome gospodarstvu i kadgodje to moguće izbjegava odlazak u vojni pohod ka

40 Siefallen von einer Extremität in die andere, und lass[en] sich nichts wenig, als die Kriegs— dienste angelegeDie OJf[icie]rs seyndt täglich ihrem Grimm aufgesezt, vnnd sscheuhen sich nicht zu drohen, sondernwürck[lich] erwisen, d[a]ß Siefehig gewesen einige tode zu schlagen, wie es auch leztlich geschehen wäre, wandie lucht nicht genohmen hätten. Siegenüssen die schönsten Gründ, un d gehen villtausend Gulden jährlich, aihre leibs besoldung, komt doch wed[er] eins, noch das andere Ihro Keis[erlichen] May[es]t[ä]t zu Nuzen, eisuchet sichfrey zu machen, und die Sold, und Gage umbsonst Zu ziehen. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f.29r, 29v.

41 Izvorn o: ... indeme die Posten, der muthwilligkeit, vorderst der Meer-Gränizer aufgesezt seynd, vnnd Sie nagefallen solche, wie: und wann sie wollen, besezen, ja sogar, als pflicht-vergessene nicht ein: sondern oftma

Off[icier]s niedergehaut, auch weckgejagt haben, welches unweesen dess Feünds muth vermehret, .... daß eiEmpörung so geneigtes Volck auß einergering[en] vnd schlechten ursach, Bey beschehendem bruch zubewegenKA, HK R E xpedit, 1721 I 457, f. 7v.

42 KA, HK R Expedit, 1721 I 457, f. 8v.



i davanje straže. ... Ipak, svima je dobro poznato da se straža smjenjuje svakih četrnaesdana i da u tom periodu treba biti opskrbljena kruhom.43

U središtu su interesa tog svijeta njihova gospodarstva, koja svih tih g odi-

na, o čem u Rabatta jedva daje naslućivati, gladu ju ili žive na ru bu gladi. O gla-di na krajinama ne govori ni Valavasor. Time se uistinu ne može doprinositi»slavi predziđa kršćanstva«.

Nakon ugušenja i smirivanja pobune u Primorskoj krajini 1719. godineRabatta iznosi mnoštvo kritičkih opaski naročito na račun Senjana. Njihovoponašanje je krajnje svojeglavo i oholo, a posluh pokaz uju tek u slučaju akomogu izvući kakvu korist za osobne probitke:... već je samo porasla drska samo-volja Senjana kao i preostalog dijela Primorske krajine pa poslušnost iskazuju samo tak

dugo dok osobno imaju koHsti, a često se događalo da su se tijekom boravka povjereuzjogunili i svojevoljno strahovito divljali44

Primorski krajišnici su, prema Rabattinim tvrdnjama, općenito nepouz-dani, neovisno je li riječ o domaćim zapovjednicima ili običnim krajišnicima(weder auf die National-Oßy[icie]rs noch Gemeine trauen), budući da oni nikadanisu bili dobri i hvalevrijedni (niemalen gut, und löblich gewesen). Rabattina jeljutnja tako velika da on previđa korist i požrtvovnost koju su primorski kra-jišnici iskazali u obrani granica prema Osmanskom Carstvu i Mletačkoj Re-publici. Dakle, niti traga razmišljanjima kakvih ima tako mnogo u Valvasora,

koji svoje djelo ipak završava u ratnim godinama i to u onima u kojim je soslobo đenje m Like i Krbave, kao i brojnim drugim uspjesima, vrijednost pri-morskih krajišnika dolazila do svog punog izražaja.

Krivnja za nered u Vojnoj krajini ne leži po Rab attinom m išljen ju u časni-cima, dakle, znatnim dijelom unutrašnjoaustrijskim plemićima, koji su se inedavno dokazali na ratištu, nego u nesavjesnim i neobuzd anim krajišnicima.N ad njim a je teško održavati nadzo r je r čak niti niži časnici, redovito dom aćegpodrijetla, ne pod nose prijavke o neregularnostima velikim kapetanima i ka-petan ima . Verna je teško osigurati uvid u to kako se opslu žuju straže i položaji,a časnici i ne znaju što uopće rade krajišnici u vrijeme kad bi trebali biti nasvojim položa jima. 4 5

43 ... eß ist Bey dem volcke keine Ehrgier, und kein rechtschaffener wahrer eyfer zu dem Herrn-dienst, und Mir-Disciplin, ein Jeder trachtet nach hauß zu seiner Wührtschaft, und evitirt, so oft ihme nur möglich, seinevnd wachten zuverrichten. ... doch ein jeder Zum iibeifluss weis, d[a]ß alle 14. Täg, die wacht abgelöst, undeben soviel Zeit mit brod versehen seyn solle... KA, HK R Expe dit, 1721 I 457, f. 19v, 20v.

44 ... sondern vergrösserte sich derpresumptuose Muthwill de r Zenger, und der übrigen Meer-gränz n ur solang einhorsam[m] zubezeigen, als der Eigennuz Sie darzu veranliesse, ja auch oft, wann die Commissarien dar in gesen, ihre Köpffe aufgesezt, und nach Gefallen mörderisch gehauset. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. lOv.

45 Ov o najbolje ilustriraju Rabattine riječi iz njegovog izvještaja:... ob inzwischen Sie nicht eheunder heim-blich anhäimbs, oder dem Gewilde nachziehen, als ihrem Dienst abwarten? Ob Siesich nicht villeicht solang innen Wildnussen verkriechen, Raub, und Todschlag verüben, bis Sie ih r Proviant verzehret, und ihren Terminsgestanden? Wer weis, ob Sie nicht sogar dem Feünde Kundschaft bringen, und d[er]gleich[en] mehr; seyen



Kao primjer dobre i disciplinirane vojske, koja bi trebala služiti kao uzorsvojom ratnom stegom, jednoobraznim odorama i naoružanjem, obavlja-njem svojih dužnost i, Rabatta ističe K a r l o v č a n e i to ne sve, već karlo-vačko njemačko pješaštvo (Teutsches Fähnl), plemićki tjelesni odred (AdelicheLeib-Compagnie) te husare (.Hussärn)46 U ovim postrojbama, treba to ovdjereći, neovisno o n jihovim nazivima, u to doba služe uglavnom Hrvati, odn o-sno Karlovčani različitih provencijencija.

Prem a Ličanima i Krbavljanima Rabatta podržava o dnos krajnjeg nepov-jerenja, neovisno jesu li u pitanju plaćeni ili neplaćeni krajišnici — njimauopće nije za vje rov ati. 47 U Rabattinom izvještaju za njih nema riječi pohvale,njegovo mišljenje najbolje potkrijepljuju imena koja upotrebljava pri njiho-

vom opisu. Naime, među njima se nalaze mnogi zlotvori i klatež, lupeži, ra-spuštena čeljad, a naziva ih i razbojnički narod, narod uvijek sklon neredima i pobuni,soldateska 4 8 Kada se ima na u m u koliko se Ličani i Krbavljani, napose Bun jev -ci, bu ne krajem 17. i početkom 18. stoljeća i za čime sve posežu u bu nam a, svedok 1712. godine nisu osigurali inkorporiranje u Vojnu krajinu, Rabattina jeljutnja posve razumljiva.

Ocjene vojnokrajiškog obrambenog sustava

Od najranijih vremena organiziranja protuosmanske obrane u 15. i 16. sto-ljeću kapetanije su predstavljale temelje obrambenog sustava organiziranog usuradnji hrvatsko-ugarskih i unutrašnjeaustrijskih staleža na hrvatskom po-dručju. Takav ustroj krajina, s težištem na kapetanijama, ustaljen nizo modluka dones enih na saboru u B rucku na Mu ri 1578. godine, postojao je uzneke izm jene do provođenja temeljnih vojnih i upravnih reformi u Karlo-

vačkom generalatu 1746. godine. Karlovački se generalat i početkom 18. sto-ljeća sastojao od dvije krajine, Hrvatske i Primorske.

täge aus, ziehet keiner von der Wacht ordentlich ab, es lauffet ein Jeder nach Haus, und wirdt von dem Com[dirten seinem vorgesezten Off[icie]r nichts rappotirt. (... Možda u međuvremenu potajno odlaze kući ili u divljač dok njihova služba trpi? Ili se možda skrivaju u divljini, pljačkaju i ubijaju dok ne pojedu svoj provijantprođe njihova smjena? Tko zna, možda čak daju obavijesti neprijatelju i slično? Po isteku četrnaest dana smstraže ne odvija se uredno, svatko se žuri kući, a zapovjednici n e podnose izvještaje nadređenima časnicima.). HKR Expedit, 1721 I 457, f. 23v, 24r.

46 KA, HK R Expedit, 1721 I 457, f. 24r-25r.

47 ... diesem National-Volck, ...es seye Nun besoldt: oder unbesoldt, gar nicht zu trauen. KA, HK R Expedit, 1721I 457, f. 39v, 40r.

48 ... böswicht, und böses Gesind, lüederliches Gesind, Raub-volck, dieses zu Tumultuir- un d Empörung so geneigtvolck, Soldatesca. KA, HKR Expedit, 1721 I 457.



Pre m a R aba ttinom izvještaju iz 1719. obuhvaćala je Hrvatska krajina dvijevelike kapetanije, Karlovačku i Zumberačko-slunjsku te četiri kapetanije,Križanić-Turanjsku, Barilovićku, Tounjsku i Ogulinsku. Primorsku su kraji-nu činile Sen jska velika kapetanija i njoj vo jno i upravno podređen a kapetanijasa sjedištem u O točcu te od 1712. pridru žen e Lika i Krbava kao i straže na Ri-jeci, Trsatu i u Ledenicama.

Financijsku brigu za podizanje utvrda na strateški važnim mjestima uHrv atskoj krajini, tj. Karlovačkom generalatu, kao i uzdržavanje i plaćanjenjihovih vo jnih posada preuzele su već 1578. unutrašnjoaustrijske pokrajineKranjska i Koruška. Njima je svakako više odgovaralo organizirati i novčanopotpomagati obranu na susjednim hrvatskim područjima nego izložiti svoje

vlastite zemlje neposrednoj osmanskoj opasnosti i razaranjima. Zauzvrat supridržavale o dređen e prednosti za pripadnike svojih staleža u obna šanju un o-snih krajiških službi.4 9 Međutim, tijekom stoljeća stalne i neposredne opa-snosti mijenjala se granica prema O sm ansk om Carstvu, kao i protuosm anskiobrambeni sustav, a time i strateška važnost pojedinih utvrda.

Prilike u Generalatu nakon »prvoga turskog rata«, koji je završen sklapa-njem mirovnog sporazuma između Habsburške Monarhije i OsmanskogCarstva u Požarevcu 21. srpnja 1718, iscrpno su opisane u korištenom izvje-

štaju grofa Josipa Rabatte iz 1719. godine. Njegov je izvještaj napisan nakonvizitacije Generalata u rujnu 1719. godine. Izvještaj sadrži i opis stanja utvrda,vojn ih i gospodarskih prilika u Ge neralatu, bro jčano stanje posada te prijed lo-ge za uvođenje novog i boljeg uređenja. Iz Valvasorova rada je isto takomoguće dobiti uvid u unutarnje stanje i uređenje Generalata.

Koristeći podatke iz oba teksta, nastala, kao što smo naglasili, u rasponuod tridesetak godina, moguće je uočiti temeljnu istovjetnost i nepromjenji-vost strukture vojne moći u velikom dijelu Generalata. Na osnovu ranijega

Rabattinog izvještaja iz 1709, kojemu je priložen popis plaća viših i nižihčasnika, drugih dužn osnik a u G eneralatu te plaćenih krajišnika, m oguće je re-

49 O tom e Valvasor kaže sljedeće:... daß die Obristen, Hauptleute und andere vornehme Befehl-Aemter a u f v or-hergehende Abforderung und Benennung tauglicher Personen aus beyder Landen, Kärndten und Crain, Mitdern nach Inhalt deß Prückerischen Vertrags, von Ihro Keyserl. Majestet, als Kriegs-Herrn, confirmirebestätiget, die Ersetzung aber der geringem Kriegs-Stellen, als Fehndrich, Leutenant, Webel, folgendes aucWeywod— und Burg-Graf schafften, dann der Wacht-freyen Plätze, weniger nicht die Veränderung unswechslung derer schlechten und untauglichen Soldatengegen bessere und wehrhafte, beyden Landen, KärndteCrain, freystehen und zulassen seyn sollte. (... da zapovjednike, kapetane i druge važne zapovjedne službepotvrđuje Njegovo Carsko Veličanstvo k ao glavni vojni zapovjednik na temelju prethodnog zahtjeva i imenova

prikladnih osoba iz redova staleža obiju nasljednih zemalja Koruške i Kranjske — kako stoji u Bručkom ugov— dok bi popunjavanje nižih vojnih mjesta, kao što su zastavnik, poručnih, narednik zatim vojvoda i kaštelantrebalo biti na raspolaganju i dopušteno Koruškoj i Kranjskoj, kao i popunjavanje mjesta oslobođenih stražezamjena loših i nesposobnih vojnika boljima i vojno sposobnijima.). Valvasor, 1877-79/IV, 9.



konstruirati njegovo vojno ustrojstvo. Ov im su popisom obuhvaćene sve ka-petan ije i posade, u z svako se ime navodi služba, potom mje sečni iznos plaće,kao i mjesečni i godišnji troškovi za svaku postrojbu. Izvještaju je priložen iposeban popis za Senjsku veliku kapetaniju u kojem se pored imena svakogčasnika i vojn ika na lazi i pojašnjenje (Specification) o načinu obavljanja službe.Vo jnu s lužbu su obavljali osob no vojnici koji su bili upisani u pop is, neki voj-nici s popisa su imali zamijenu (per Substitutos), tj. umjesto njih je obavljaoslužbu netk o dru gi, dok su neka m jesta bila prazna i nitko nije obavljao inačepredviđen u službu. Vrhovna vojna uprava u Generalatu bila je povjerena za-povijedajućem generalu, koji je bio izravno podređen Dvo rskom ratnomvijeću u Grazu. 5 0

N a ovom ćemo m jestu usporediti što Rabatta i ranije Valvasor kažu o naj-većoj, karlovačkoj koncentraciji vojnokrajiške moći. Prem a navede nom Ra-battinu popisu, u Karlovcu, kao sjedištu Generalata, nalazili su se general-za-povjednik, regimentski sud, glavni nadzornik (Mustermeister) i građevinskislužbenici, dva stražara, sto arkebuzira (konjička tjelesna straža zapovjednika),četiri poštanska konjanika, dvije satnije husara, njemačka jedinica (teutschesFähnlein) i topnici, a deset njemačkih pješaka nalazilo se na službi u T u r n ju .5 1

Valvasor opisuje Karlovac kao središte generalata i spominje vojne po-

strojbe i časnike koji su tam o bili smješteni, a to su : general, veliki kapetan, ka-petan k onjice sa svojim nižim časnicima, natpo ručnik sa svojim nižim časnici-ma, glavni zastavnik, kapetan husara i njegov poručnik, husarski zastavnik,husarski stražmeštar, dok je dru gom husarskom kum pan ijom zapovijedaožum berački po ručnik, n aredn ik »feldbaba«, gem eine Webel, Furir, Gefreiter;Corporal, zastavnik (oštro)strijelaca, kapetan k onjice (arkibuzira) i njegov kor-net, arkibuzirski stražmeštar, kaplar, furir, arkibuzirska tjelesna konjičkakumpanija, bihaćki konji, husari, njemački pješaci (Teutsche Knechte) i tu-ranjski pješaci (Turner Knechte), topništvo (Artiglerie-Personen), kao i ostali kojispadaju u generalovo osoblje i regimen tski stožer, Muster-Schreiber Hrvatske iPrim orske krajine te regimentski sudac. A svu vojsku karlovačku uzdržavala jei plaćala pokrajina Koruška, a jed ino je žumberački poručnik primao svojuplaću iz K ran jsk e. 52 Valvasor većim dijelom nabraja uglavnom časnike u po je-dinim utvrdama, a u posebnom poglavlju naslovljenom »Von unterschiedli-cher Art und Verrichtung der Grentz-Soldaten und theils anderen Merk-würdigkeiten« govori i o rodovima vojske.

50 O tome u Lopašić, 1993, 217.51 KA, HK R Expedit, 1710 VI 219, f. 3r-14r.



Fortifikacije Karlovačkog generalata

U vizitaciji svih vrsta utvrda u K arlovačkom generalatu imao je Rabatta isteobveze, kao i u dru gim vidovima svog posla: izvršiti obilazak utvrda, pregleda-ti njihovo obrambeno stanje kao i stanje ljudstva, izvijestiti središnje vojnevlasti kao i nastojati uvesti primjereni red te osigurati sredstva za popravak iodržavanje utvrda, nastojeći to postići uz što manje opterećivanje vojne bla-ga jne . 5 3

Već na sam om početku izvještaja, govoreći o svojim obvezama, iznosi R a-batta opću ocjenu stanja utvrda u Generalatu kao »loše«, odnosno »sadašnje

loše stan je prikazati kako izvana tako i iznutra«, kao i potrebu za »preustrojemspomenute kraj ine«.54 U tom e kao da ima nečeg ritualno gjer i njegov izvještajiz 1709. godine nu di g otovo istovjetne ocjene prilika, bilo d a je riječ o graniciprem a O sm ans kom Carstvu ili o ono j drugoj prema Mletačkoj Republici: »...u m ilostivo povjeren om mi Generalatu H rvatske i Primorske krajine nalazi seveom a m no go nepravilnosti, a cijela situacija tih zemalja zbog zabrinjava jućihneprijateljstava kako s turske tako i mletačke strane ne m ože se na duže vrije-me održati u sadašnjem stanju bez najtežih posljedica po zajedničku sigur-

nost« .5 5

Izvještaj iz 1719. sadržava obavijesti o tome što je on sve poho dio i prov je-rio (...die e igentlich: jeztige Beschaffenheit deren Gräniz-Häuser, Schlösser, vnd Psten), a to su sljedeće: Turanj u Turanjskoj kapetaniji, Barilović, Klokoč,Krstinja u Barilovićkoj kapetaniji, Blagaj, Slunj, Furjan, Jesenica, Rakovica,Plaški u Slunjsko-Zumberačkoj velikoj kapetaniji, Ogulin u Ogulinskoj ka-petaniji, Dabar, O točac i Fortica, Prozor, B rinje i Sen j u Sen jskoj velikoj ka-petaniji, Karlobag, Ribnik, Udbina, Gračac, Bunić, Zvonigrad te glavna tvr-

53 U uvo du svog izvještaja iz 1719. godine Rabatta govori o ovom svom zad atku: ... die mir anvertrauteGräniz-Posten Bereitten, wie Sie dermalen sich Befinden, genau in augenschein nehmen solle, dan was darbunordentlich sich zeiget, in gute Ordnung sezen; welche aber abzuändern, vnd anderwerts hin zu transferirwären, anmerken, auch sowol hierüber, alß die Neo-aquisita dieß- un d ener Ober- oder Haubtmannschaft, odsonst ohne neuen Officiers anstellen müss[en] zugeteilt, und einverleibt werden könnte... (... da obiđem povmi krajiške položaje i točno izvidim u kakvom se stanju nalaze te da obnovim primjereni red, ako što nađem u ndu, da registriram položaje koje bi trebalo preurediti i premjestiti na drugo mjesto, i (da izvijestim — o p. prev.) ododjeli i pripojenju novostečevina ovoj ili onoj velikoj kapetaniji ili kapetaniji bez zapošljavanja novih časnikaKA, HK R Expedit, 1721 I 457, f. 2r, 2v.

54 KA, HK R Expedit, 1721 I 457, f. 3v-4v.

55 ... in dem ... mir allerg[nä]d[ig]st conferirten Generalat der Carlstätter[ischen] und Meer granitz[en] sehvnordnung[en] befinden, auch d ie ganze situation dasiger landen unmöglich wegen d[er] sowohl gegen seithetürcken, alß Venezianern d[er]malen eins besorglichen feindtseeligkeiten lenger ohne höchsten schaden dergsamben Sicherheit auffgegenwerttig[en]fueß stehen bleiben khan. KA, HKR Expedit , 171 0V I219 , f. 53r.



đava u Karlovcu. Opisi utvrda redovito sadržavaju ocjenu njihove strateškevažnosti, opis i tren utno stanje fortifikacijskih objekata, kao i ljudstva u njim a.

Za neke utvrde u Slunjsko-Žumberačkoj velikoj kapetaniji tako kaže dasu utvrđene, popravljene i u dob rom stanju, kao npr. Jesenica, koja je dobropopravljena, s prednje strane ograđena palisadom a sa stražnje okružena vodom.56

Međut im, u njoj n em a stana za časnika. Isto vrijedi za Blagaj, čiji su zidovi po -pravljeni, kao i Plaški, koji se sastoji od jake kule i palanke, također je u do-bro m stanju te ima stan za časnika. Građ evno stanje Plaškog iz ranijega Rabat-tinog izvještaja u m nog om e se razlikuje. Utvrda je bila u rušev nom stanju teje obilazak bio opasan po život. 5 7 M eđu mjestima koja je Valvasor još ranije,imajući na umu stanje prije i poslije početka bečkog rata, spominjao kao

napuštene položaje (öden, verlassenen und unbesetzten Plätzen), nalazili su se Bla-gaj, Jesenica, Dabar, Plaški i Klokoč.I neke druge utvrde koje Rabatta s pom inje u svome ranijem izvještaju kao

položaji na kojima je zbog obnavljanja i utvrđivanja potrebno nešto poduzeti58 godine1719. su uglavnom bile popravljene. Tako je i Slunj popravljen i utvrđen (re-pariert und befestiget), ali je samostan iznad Slunja i dalje bio oštećen, a zidoviuruše ni. Fu rjan je Rabatti važna utvrda, koja je nakon rata s Osm anlijama1716-1718. ušla u sastav generalata i koji ima visoku i utvrđenu kulu s bedemom,no, koji su u požaru bili znatno oštećeni i još uvijek nep opra vljeni.5 9

M eđ utim , prem a Rabatti je veći problem za sigurnost granice predstavlja-la loša stega i neodgovorno ponašanje posadne vojske. Tako je Rabatta prili-kom svog obilaska nailazio na popravljene i dobro utvrđene položaje, ali pot-pu no prazne, bez posada i straža. To je bio slučaj u Plaškom, a potom u Blaga-ju , gdje je zatekao samo jedn og mom ka koji je bio bez nao ruža nja.6 0

U Primorskoj krajini također su obnovljene i vraćene u dobro obrambe-no stan je utvrde Brin je, Otočac te Prozor, koji se nalazi na strateški važnom idob rom položaju na brdu uz rijeku Gacku i s kojega je mog uće, kako kaže Ra-

batta, nadzirati cijelo Otočko polje. Poto m govori o Sen ju. N ak on općih po -dataka o njegovu smještaju, ističe daje i tamo zatekao sve u »starom stanju«.Un atoč njegovim naredbama o uvođ enju redovne vojne vježbe i jednoo braz-

56 ... wol reparirt, und mit Pallisaden fürwärts umgeben, rückwärts aber mit einem wasser ..., KA, HKR Expedit,1721 I 457, f. 13r.

57 Nunmehro alles zerfallen, vnd de r gestalten zu grund gegang[en], daß ich b ey gemachter Visitirung kaumb vnlebens gefahr die sting[en] hinaufgehen können. KA, HK R Expedit, 1710 VI 219, f. 59v, 60r.

58 ... posten, woran weg[en] reparir- undfortificirung hand angeleget werden mues .... KA, HKR E xpedit, 1710 VI219, f. 56v.


60 ... nur einen einzigen buben, ohne Seiten Gewehr, bley, und pulver, und sonsten gar keine Menschen-Seel iSchloss, und a uf der Wacht angetroffen. KA, HK R E xpedit, 1721 I 457, f. 18v.



nih odora, u Senju je i dalje vladala velika zbrka i nered , je r oholost Senjana jenepodnošljiva, vojničku službu vrše samo kad to njima odgovara, a vojna im je stegastrana.61

D os ta je poz ornosti Rabatta u svom izvještaju poklonio K arlobagu u Lici,koji je imao dvije luke, a ponad grada sagrađenu kulu, koju je veliki kapetanLike i Krbave g rof A ttimis p retvorio u važan strateški o bjekt, opasavši je četve-rokutnim obrambenim zidom i unutar njega sagradivši vojarnu. Uslijed vre-m ensk ih p rilika, osobito jakoga vjetra, ova je utvrda u vrijeme Rabattina dola-ska bila prilično oštećena.

Utvrde u Lici, kao novostečevini i važnom pograničnom području premaOsmanlijama i Mlečanima, nalazile su se u najlošijem stanju, a za njihovo

utvrđivanje i izgradnju potrebno je bilo namaknuti velika, tada nepostojećanovčana sredstva. B udući da je Lika bila prom etno po tpun o odsječena odostatka G eneralata, bilo je tada najh itnije pitanje izgradnje ceste od Karlobagapreko Velebita, kao i ceste preko Ka pele .62

Glavna utvrda u K arlovcu najviše je zaokupljala Rabattinu pozorn ost. N a -ime , Rabatta je trebao izraditi projekt o utvrđ ivanju K arlovca, koji nije mogaorealizirati zbog odsustva nadinženjera von Weissa. U izvještaju on je ipak iz-nova opisao tvrđavu, njez ine predno sti i nedostatke te velika oštećenja koja suuglavn om bila nastala kao posljedica djelovanja vremenskih prilika na ovo for-

tifikacijsko zdanje podignuto od z em lje. 6 3 Godine 1719. on predlaže niz zah-vata na tvrđavi, ali i na reguliranju vod koje je okružuju, kako bi se povećalanjezina obram bena vrijednost. I u svom ranijem izvještaju naglašavao je Ra-batta potrebu popravka karlovačke tvrđave za koju će biti potrebno mnogonovca i vrem ena. Stoga je on već tada predlagao da se s radovima na n jen ompopravku i vraćanju u dobro obram beno stanje pričeka dok se ne poprave sveostale utv rde, u po gran ičnom pod ručju, što je inače iziskivalo m an je sredstavai vremena.

U svom djelu Valvasor daje podrobne opise svih utvrda Hrvatske i Pri-morske krajine. Njeg ovi opisi nisu u sredotočeni samo na fortifikacijske ob-jekte u njim a i na njihovo obram beno stanje, nego pružaju pun o širu i razno -likiju sliku o njihov u izgledu, životu u njim a, prirodnim uvjetima i okolini ukojo j se nalaze itd. S tog su stajališta njegove obavijesti i danas jed an od dra-goc jenijih izvora za hrvatsku povijest druge polovice 17. stoljeća.

61 ... die Hochmütthigkeit deren Zenger ist unerträglich, und wollen Nur Soldatenfür ihregelegenheit seyn, Dietar-Disciplin ist ihnen odios. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 27r, 27v.


63 Zu mahlen nun die vestung Carlstatt ein Sextagon ist, welches zimlich wol angelegt, die Bastionen, Cortinengegen, So bloß vom Wasen, aufgeführt worden, sich dermass[en] durch die lange Zeit gesezt haben, daß Maüber füglich reitten kann ... KA, HK R Expedit, 1721 I 457, f. 46r.



Pose bnu pozorn ost poklanja Karlovcu, koji je u to doba uživao m nog oveći ugled kao vojnokrajiško središte nego što će to biti slučaj nekoliko deset-ljeća kasnije, poslije svih velikih p rom jena u habsb urško-osm anskim odno si-

ma. Izgled, uloga i značenje Karlovca, prem a Valvasoru, odre đen i su prije sve-ga činjenico m d a je to glavna utvrda u Hrvatskoj (Haupt-Festung in Crabaten) imjesto u kojem pretežno boravi general, zapovjednik Hrvatske i Primorskekrajine. U to je doba Karlovac svakako reprezentativna tvrđava, građena posuvremenim pravilima fortifikacijskog umijeća. Sastoji se od šest bede m a i ba -stiona za čiju je grad nju up otrebljavan materijal koje gje bilo najviše na susjed -nom području, a to je zemlja. Tvrđavski bedemi su opasani jarkom koji jeispun jen vodom . P roblem za ovako veliku fortifikacijsku građevinu, prema

Valvasoru, predstavlja svakako opskrba vodom, osobito u ljetnom razdoblju,stoga se nasred trga nalazi duboki bunar. Inače, ljeti karlovački general stanujeu tvrdom gradu Dub ovcu smještenom na brežuljku (auf einem Berglein gelege-nem Schloß Doboùez , udobnom i prozračnom mjestu u neposrednoj bliziniKarlovca. Karlovac ima prostrane trgove i duge ulice pa iako su kuće sa-građene od drveta, smatra se gradom (wirdfür eine Stadt gehalten). Kod gradskihvrata se nalazi kuća s torn jem i stražarnicom, građena od kamena i vapna, kojuje dao podignuti general Ivan Josip grof Herberstein. Osobito se ljepotom iveličinom ističe dvorac (die Burg oder Residentz) uz koji se nalazi velika ko-

njušn ica. O d sakralnih građevina spo m inje se u Valvasora franjevačka crkva svisokim tornjem i samostanom.6 4

Slu nj kao sjedište druge kapetanije nalazi se u Valvasorovo vrijem e na sa-m oj granici, gotovo skroz u Tu rskoj (fastgantz in der Türckey). Od građevina unje m u Valvasor spom inje čardak, kulu i samostan. Slunj zajedno sa Ž um be r-kom čini veliku kapetaniju, no sam veliki kapetan nije nikada stanovao uSlun ju. Tam o je smješten jeda n časnik pod čijim se zapovjedništvom nalazimnogo vojvoda, zastavnika, njemačkih vojnika, uskoka i mazola (viel Weywoden Fendrichs, Teutsche Soldaten, Uskoken und Masolen).65

Za ostale manje utvrde (Grenz-Häuser) u Hrvatskoj krajini, koje imajumanju fortifikacijsku važnost, donosi podatke o brojčanom stanju posade, tj.plaćenih vojnika, čije su plaće podm irivali unu trašnjeaustrijski staleži Kranj-ske i Koruške.

Kao što sm o već naglasili, utvrdama Prim orske krajine posvećuje Valvasorpu no više pozornosti i iscrpnije ih opisuje jer je za njihovo uzdržavanje bilaodgovorna Kranjska. M eđu ovim utvrdama svakako najvažnije mje sto u Val-vasora pripada Sen ju kao sjedištu velike kapetanije. Do k se Rabattin opis Senja

64 Valvasor, 1877-79/IV, 60-6 1.



uglavnom bavi tamošnjim »neposlušnim i jogunastim« stanovnicima, Valva-sor nudi m nog o širu paletu obavijesti o gradu. Zanim ljivo je njegovo zem ljo-pisno određenje Senja. Ovaj grad i utvrda nalazi se na Jadranskom moru uDalmaciji granici s Morlakijom i zadnjeje mjesto prema Turskoj.66 Sjedište senjsko -ga velikog kapetana nalazi se u kaštelu, 67 a Senj je i biskupsko sjedište. Odvažn ih građevina izdvaja čak četrnaest crkava, dva franjevačka samostana,gradsku vijećnicu, a opasan je jakim zidinama i velikim kulama, od kojih sesvojom ve ličinom i snagom ističe Turris Sabbae, smještena uz mo re. Ponad sa-m og grada nalazi se jaka utvrda koju naz ivaju Ober-Fortez a u ranijim razdob-ljima Fortza nehai, a visoko na b rdu je smješ tena i stražarnica, tzv. vanjskastraža. Kao kraljevski grad na moru, koji se tijekom vremena pretvorio u po-

graničnu utvrdu i sjedište velikog kapetana, u n jem u je stalno sm ještena broj-na posada.6 8

Oto čac, kao druga važna utvrda u Prim orsko j krajini, sjedište je kapetana im jesto u kojem je smještena glavnina posade. Ova utvrda, kao i Sen j, nalazi seu vrijeme bečkog rata, kada nastaje Valvasorovo djelo, na samoj granici ilikako pisac kaže usred Turske (mitten in der Türckey), na rijeci Gacki. Utvrdaosim do brog p rirodnog položaja ima i bedeme s nekoliko kula, a unu tar n jihse nalaze crkva i kapela. Ostala posada, kao i većina stanovnika , nalazi se izvan

utvrde, stanujući u kućama od drveta ili pletera, koje su podignute na koljuusred vode. Ove kuće, oblijepljene blatom te obijeljene kredom ili bijelomzem ljom , ostavljaju lijep dojam, a njihov prostorn i raspored stvara učinak pra-vilnih gradskih ulica, po kojima se bez poteškoća m ože kretati s raznim plovi-lima (Schiffe). U blizini Oto čca nalaze se dvije velike na seobine V laha, Brlog iVilici, koji daju veliki broj dobro naoružanih vojnika. Pod otočko zapovjed-ništvo spadaju još dvije zidane utvrde (gemauerte Grenzhäuser), kaštel Prozor ivojvodstvo D ren ov Klanac te šest čardaka: Sinaz,Jurjave stene, Golaberda, Dola-

ne, Godacha und Morskagora, čija se posada sastoji od plaćenih vojnika i Vlaha.U blizini Otočca, najednom brdu s druge strane rijeke Gacke, smještena jeutvrda (die Fortetz) koja sa svojom posadom spada pod Senjsku veliku kapeta-n i j u . 6 9

Važno zapovjedništvo i utvrda u n eposred noj blizini osm anskog teritorija,gantz nahe an Türck ey, s mješten o na brdu usred polja jest B rinje (Pründl oder

66 ... an Morlachia grentzt und ist der letztere Ort an Türckey ... Valvasor, 1877-79/TV, 79.

67 ... das Schloß wird sonst das Königliche Castellgenennet... Valvasor, 1877-79/TV, 79.68 Valvasor, 1877-79/TV, 79 -80



Brinye). Ov aj je tvrdi grad (Schloß) nekoć bio u po sjedu Frankopana, a u Valva-soro vrijeme kao važan krajiški položaj predstavlja istinsko predziđe kršćanstvaprema zakletom neprijatelju (rechte Vormauer der Christenheit wider den Erbfeind)potpada pod Senjsku veliku kapetaniju, iako su mu podređene neke manjestraže i položaji. To je kaštel Dabar s nekim manjim mjestima, čardacima,stražama i selima kao Lucani, Stajnicza, Jeserana, Brinskoselo, Prokike i d rugi .7 0

Kako bi, prem a vlastitim riječima, zado voljio zna tiželjne čitatelje i prid o-bio njihovu naklonost, Valvasor daje riječima i slikom detaljni opis jednogavlaškog sela smješteno g negdje između Otočca i Brinja u G ušićevom polju.T aj opis glasi: Ovo je selo sagrađeno u obliku četverokuta, a na svakom njegovom kutu

kao i usred dvorišta nalazi se čardak, a izvana, pred vratima, nalazi se dvostruki čardaKućice su sve iste i sagrađene su od drveta, a vrata i prozori su im okrenuti prema dvo-rištu. Na drugoj strani ne mogu se vidjeti ni vrata ni prozori. Na čardacima se dajustraže. Oko sela nalaze se veliki debeli kolci, koji su postavljeni kao palisada, oni suokruženi malim jarkom u kojem se nalazi malo vode.71

Dakle, ako su R abattini iskazi o fortifikacijama u Karlovačkom generalatutransparentniji s vojnog stajališta, poseb no im ajući na um u strateške obzire, ubiti su Valvasorovi sug estivniji s bilo kojeg drug og stajališta. Valvasorov kn ji-

ževni i »protoenciklopedijski« pristup otuda mn ogo više kazuju i o vrem enu io ljud im a nego, n esu m njivo , isto tako dragocjeni i izoštreni, a ipak značenjskiisuviše posredovani Rabattin. D a bi se doprlo do konkretnohistorijskog smislaizvora p opu t R abattina izvještaja, potrebne su i pristupi i me tode nu žn o vrlorazličiti nego u Valvasorovu slučaju. Međutim, što se više zna bilo o jednom,bilo o drug om izvoru, sigurnije je da oba svoj pun i sm isao povijesnog svje-dočanstva dobivaju uspoređe ni jeda n s drugim. Tada i njihovi pisci lakše p o-staju uistinu ljudi svog doba, dakle, ne samo tvorci svojih pisanih djela nego i

prepoznatljivi ljudi svog vrem ena. Ne m ogu će je razumijevati percepcije i ste-reotipe o krajišnicima, ako se nem a na um u konkre tnu povijesnu zbilju u k o-jo j nastaju izvori koji o njim a svjedoče, tko ih i zašto stvara, kom e su n am ijen -jen i itd. T im e traganje za izvorima o nekom vrem enu postaje i samo povijesttog vremena.

70 Valvasor, 1877-79/IV, 96.

71 Dieses Dorf ist recht viereckigt gebaut, und stehet an jedem dessen Eck, wie auch mitten in dem Hofe desselbeTschertack, aussenher aber vor dem Thor ein doppleter Tschertack. Die Häuslein sind alle auf g le iche Art aus

gebaut und die Thüren und Fenster sämtlich in den H of hineingerichtet. A uf der anderen Seite ist weder ThorFenster zu sehen. Auf denen Tschartacken aber wird die Wacht gehalten. Um das Dorf herum sind grosse diPfäle, wie Pallisaden geschlagen, welche mit einem kleinen Graben, darinn aber wenig Wassers zu finden, uben. Valvasor, 1877-79/IV, 97.



Zaključak

Ovaj je rad nastao sa ciljem da ispita obrasce oblikovanja stereotipa o Hrvat-skoj krajini krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Pisci korištenih izvora su u obaslučaja plemići iz unutrašnjoaustrijskih zemalja (Valvasor i Rabatta), kojiHrvatsku staleški doživljuju kao »predziđe« svojih »domovina« u protuo-smanskoj obrani. Iako je riječ o izvorima različitih provenijencija, različitihžanrova, koji k tom e nastaju u prije i poslije Bečkog rata, njihove su pe rcepciječesto iskazane u formi stereotipa. S tereotipi o H rvatskoj krajini koje Valvasor iRabatta konstruiraju strukturalno su slični. Imajući u vidu njihova motrišta,

oba iskazu ju opreke spram »barbarskog« svijeta svoga nepos redn og susjedstva,s kojim su obojica i osobno na različite načine i egzistencijalno suživljeni.Dakle, prije nego što je prosvjetiteljstvo konstruiralo obrasce distingviranjaljud i i ljudskih situacija un utar obrasca »civilizacija« vs. »barbarstvo«, takvi suobrasci unutar drugih kulturnih paradigmi isto tako bili djelatni.

O va j je isječak iz povijesti tro m eđ e s kraja 17. i početka 18. stoljeća s njezi-ne habsburške strane, iz Karlovačkog generalata, isto tako nastao s namjeromda ukaže na po treb u kom parativnog istraživanja izvora slične prov enijen cije i

s mletačke i s osm anske strane. Velika je većina zapisa djelo ljudi koji ne po -tječu s nje sam e, ali koji su na različite načine s njom dub oko suživljeni, koli-ko god se i sami smatrali strancima u njez inu am bijentu. Izgleda d a je i to je -dan od velikih paradoksa povijesti same tromeđe.



PERCEPCIJE HRVAT SKIH KRAJIŠNIKA K OD VALVASORA I R ABA TTE

Valva sor 1689. Rab atta 1719.

Prostor P o z i t i v n okonotiranepercepcije

Negat ivnokonotiranepercepcije

Poz i t ivnokonotiranepercepcije

Negat ivnokonotiranepercepcije

Hrvatskakrajina

nečastoljubivi;izbjegavaju službus izlikama:raštrkane kuće;neredovite smjenestraža

Vlasi vojvode — rude

Wallachen,donedavni kozari;koristoljubivi

Hrvati njemačka posada uKarlovcu —primjer drugima

haramije u lošem stanju ;izbjegavaju službu

husari iarkebuziri

većinom Hrvati;uredne,jednoobraznecrvene odore;ujednačenooružje; dobrouvježbani,disciplinirani;stražare bezpogovora

njemačkipješaci

većinom Hrvati;uvježbani idisciplinirani;plave odore;oružje istogkalibra

Blagaj neodgovorniprema stražarskojslužbi

Plaški neodgovorni

prema stražarskojslužbi; utvrdačesto bez vo jnika



Brinje većinom Vlasi(Ulahi, Wallachen,gleich als zu Zeng

und Ottotschitz)dobri i hrabrivojnici; 'predziđekršćanstva'nasuprot Erbfeind

uvijek spremni napobunu;neposlušni

Lika iKrbava

neiskusni u ratnojvještini; d rski,odvažni isamovoljni;skloni nemirima ipobunama;

izbjegavaju straže ivojne pohode;slični primorskimkrajišnicima;nepouzdani iplaćeni ineplaćeni;kapetani — zli,podmuklihnamjera,zaplotnjaci

Karlobag razbojnički narod;krijumčari soli;nemirni; zlikovci ilupeži;nepouzdaninarodni glavari



Generalizi rana osnova geotektonsk e strukture: 1 — pružanje s jevernog južnog ogranka

alpskog orogena, 2 — stari masiv i Rodopi) , 3 — du bl je potol ine star ih masiva panon-

ska masa), 4 — slabi je geotektonski poremećene zone alpskog orogena

K A R T A 1 . Geotektonska struktura jugoistočne Europe.( R o g i ć , V e l j k o . Regionalna geografi ja Jugoslavije. Knjiga i . Ško l ska kn j iga .

Zagreb , 1982 , 21 . )



Važnost funkcionaln ih veza okoln ih n iz ina i d inarskog planinskog prostora za središnje

pol i t ičko - ter i tor i ja lne c je l ine jugoslvenskog prostora od nj ihova nastanka u ranom sred-

njem vi jeku do kraja XII stol jeća: A ± — pr imarna mediteransko-planinska geopol i t ička

jezgra Hrvatske, A 2 — prekogvozdanska peripanonska hrvatska Slavonija koja u razvije-

nom srednjem v i jeku postepeno preuzima funkci ju nove geopol i t ičke jezgre Hrvatske, B x

— planinsk o-per ipanons ka glavna i t ra jna geopol i t ička jezgra Bo sne, B 2 — medi te ran-

sko-planinski prostor Huma, Humske zeml je i l i Zahumlja pr ik l jučenog Bosni , C ± — pri-

marna planinsko-per ipanonsko-kosovska geopol i t ička jezgra Srbi je u Raškoj , C 2 — me-

di teransko-planinsk i prostor Dukl je i li Zete kao sekun darna g eopol i t ička jezgra srednjov-

jekovne Srbi je, 1 — najznačajn i ja prostorno komplementarna usmjerenja t ranshuman-

tn e povezanost i , 2 — o stale t ransh um antne veze, 3 — pol i t ičke granice Hrvatske, Bosne

i Srbi je potkraj XII sto l jeća, 4 — geografsko razmeđe t rans hum antne or i jentaci je prema

niz inama jadransko g pr imor ja, peripanonskim krajevima i kosovskim kot l in ama, 1 1 —

generaliziran, prostorno cjelovit hipsografski oreal središnjeg dinarskog prostora iznad

500 m.

KARTA 3. Funkcionalne veze dinarskog planinskog prostora i okolnih nizina usrednjem vijeku

(Rogić, Veljko . Regionalna geografija Jugoslavije. Knjiga i. Školska knjiga. Zagreb, 1982, 75.)



KARTA 5. Osmansko Carstvo i njegovi susjedi, 1389-1913.Braudel , Fernand. Civilizacije kroz povijest. Zagreb, 1990.)



Proširenje venecijske Dalmacije na teritorij bo-

sanskog ejaleta: 1 — međ a venecijanskih po-

sjeda sredinom XV. stoljeć a, 2 — proširenje

1669. (Acquisto vecchio — Linea Nam), 3 —

proširenje 1669-1700. (Acquisto nuova Linea

Grima ni), 4 — proširenje 1718. (Acquisto nuo-vissimo — Linea Mocenigo), 5 — Dubrovač ka

Republika

K A R T A 7 . Granice mletačkih posjeda na istočnoj jadranskoj obali, 15-18. stoljeće.(Rogić , Ve l jko . Regionalna geografi ja Jugoslavije. Knjiga 1. Ško l ska kn j iga . Zagreb , 1982 , 130 . )



KARTA 8. Toponimi Hrvatske krajine registrirani u vojnokrajiškompopisu iz 1573. godine.

Autor: mr. sc. Nataša Stefanec.(Roksandić , Drago - Stefanec, Nataša (ur.). Constructing Border Societies on the Triplex

Confinium. CEU. Budimpešta, 2000, 93.)



KARTA 10. Sandžak Lika-Krka 1606. godine

(Sarić, Marko. »Društveni odnosi i previranja u sandžaku Lika-Krka u 16. i početkom 17.stoljeća.« u Roksandić , Drago - Stefanec, Nataša (ur.). Diplomska radionica 1

prof dr. Drage Roksandića. Zavod za hrvatsku povijest. Zagreb, 1999, 77.)



KARTA 12. Franjevačka provincija Bosna Srebrena 1729. godine.Sastavio: And rija Z i r d u m ; nacrtao: Nikola Badanković



KARTA 13. Toponimi kod Valvasora (1686) i Rabatte (1719) u Karlovačkom

generalatu (Hrvatskoj i Primorskoj krajini).Idejno rješenje: mr. sc. Sanja Lazan in ; nacrtao: Milivoj T e n č i ć

(Roksandić , Drago (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. CEU. Budimpešta, 1998, 109.)



KARTA 15. Prostor tromeđe 1700. godine.Autor: dr. sc. Mirela Alt ić



KARTA 16. Plaćena vojska K arlovačkog generalata 1709. godine

(po izvješćima J. Rabatte)Idejno rješenje: mr. sc. Sanja Lazan in ; nacrtao: nacrtao: Milivoj T e n č i ć

(Roksandić , Drago (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. CEU. Budimpešta, 1998, 110.)



KARTA 17. Kapetanije K arlovačkog generalata 1712-1746.Autor: dr. sc. Mirela Alt ić



Summary

Th e T riplex Confinium International R esearch Project was established in1996 as a join t venture of scholars from Zagreb, Graz and Budapest. Its aim

was to launch a long-term multi- and inter-disciplinary research on earlymodern imperial borderlands of the Habsburgs, Venetians and Ottomans inSouth-Eastern Europe. Since those borderlands used to be military bordersin distinctive im perial traditions, the research agenda from the beg inning in-cluded a large variety of problems and topics related to some of the m ajorcontroversies of the mo dern E uropean historiography. Co mparative ap-proaches to particular research topics were intended to be a co m m on groundfor a collaborative w ork. Th e author of the book, who initiated the Project,intended to present some of the results of his own research work within theTriplex Co nfinium.

Part I Object, approaches, methods is focused on conceptual problem s of dis-tinguishing borderlands and borderlines. Relating his own approach to con-troversies in frontier history in Europe and USA , the author p oints that dis-tinction borde rlands-bo rderlines has to be dealt with in relation to distinctiveimperial and regional heritages in South-Eastern Europe. In regional termsthe T riplex C onfinium area existed by both integrating and disintegrating thecore that historically brou ght together medieval Croatian m aritime South and

continental N or th. Transformed into a triple imperial borderland, lasting foralmost three ce nturies (c. 1500 — 1800), the T riplex Confinium area repre-sented a unique case of a borderland, including a large variety of environm en-tal, civilizational, cultural, religious 'encounters' at both micro- andmacro-levels of research.

M oreover, the autho r investigates notions of borderlands and borde r-lines, wh ich were included to early mod ern Croatian dictionaries (1 6 t h - 1 8t h

centuries). It is possible to compare Croatian linguistic practices to dominantEurop ean ones, mostly originating from Latin sources. At the same time, onehas to have in m ind that Croatian notions have been of the O ld-Slavon ic ori-gin, better to say Indo-European (međa, kotar, krajina, granica itd.). Croatiandistinctive linguistic practices also have to be investigated in a complex con-text of interrelated border 'realities'.



Part II People and space was an attempt to reconstruct border environ me ntsand com mu nities. Th e core of the Triplex Confinium area was situated in theDinaric Alps. Spatially, it was open to both the Adriatic Sea and the

Pannonian plain, dividing the two at the same time. Early modern cartogra-phers were attracted by that 'dual' nature of the Dinaric Alps. T he point thatthe author emphasizes is that they did not 'recognize' the Dinara mountainuntil late in the 18th century. Having in mind that Dinara today symbolizesthe m oun tain range, as well as a specific mentality, even a hum an race, thequestion has arisen as to whe n and ho w it had been 'discovered' by cartogra-phers, and whe n and h ow it had become a symbol of both natural and cu lturalphe nom ena , bringing together features of a savage mou ntain and a savagepeople. Focusing up on a certain num ber of maps, one can conclude thatDinara has existed, in cartographic terms, even without a name in its 'dual'nature. The concept of Dinara and Dinaric attributions have to be investi-gated in relation to the G erm an geographic school of the 19 t h century, whichaffected South Slavic scholars, w ho developed it in terms of a particular n a-tional romanticism.

Due to Conscriptio terrenorum et hominum beeder graffschafften Lica vndCorbavia (1712.) — a proto-statistical census and land-survey of those twoborder provinces on the Habsburg side of the Triplex Confinium — which

was realized at the time of the transfer of power from the C ourt Ch am ber tothe C ou rt W ar C ounc il, it has been possible to put forward m ajor questionsof the history of Lika and Krbava at that time in terms of micro— andma cro-history . T he history of the census and land-survey themselves, inter-preted in these two distinctive historiographical approaches, has discovered inthe Conscriptio a uniq ue experience of the borderland in the mak ing from 'be-low' and 'above'.

Part III Perceptions and stereotypes includes two case-studies on autochtho-nous populations in imperial services (Venetian in Dalmatia and Habsburg in

Croatia of the time). In micro-historical research of the Triplex C onfinium'history from below ' has been so closely intermesh ed with a 'history fromabove' that it has been of especial importance to study the 'meeting' of people ofmost varied backgrounds and to observe how those in a position of high com -mand came into contact with an ordinary people both facing complex reality ofthe borderland itself. Written sources conveying these experiences are im portantfor an ego-history — i.e. for one's 'image of one self as created by the interac-tion with the Triplex Confinium surrounding — and for the reconstructionof the 'image of othe rs' — i.e. portrayal of men tality, stereotypes etc.

T he book also includes a digest on the accomplished Triplex C onfiniuminitiatives, information on the Triplex Confinium publications and c ontrib u-tors, as well as information on future initiatives.



Neobjavljeni izvori

Beč. Kriegsarchiv.— Kanzleiakten. Beschreibung des Warasdiner Generalats (1783). K VII1 213.— Karten— und Plansammlung (u tekstu: KA, KS)— KA, KS, B IX a 452.— KA, KS, B IX a 453-1.— KA, KS, B IX a 453.— KA, KS, B DC a 454.— KA, KS, B IX c 634.

— KA, KS, K VII i 26. (Matutinović, Lujo. Essai Historique, Géographique PolitiqueCivil et Militaire sur Les Provinces Illyriennes...Pariz, 1811.)— IÖHKR/Croatica, 1713-V-35; IÖHKR/Croatica, 1714-IV-21: naputci, za-

vršni izvještaj te nakn adni popis Smiljana i Brušana.— Hofkriegsrat Expedit, 1710 VI 219 (Izvještaj Josipa Rabatte iz 1709. U tekstu

KA, HKR Expedit 1710 VI 219)— Hofkriegsrat Expedit, 1721 I 457 (Izvještaj Josipa Rabatte iz 1719. U tekstu

KA, HKR Expedit, 1721 I 457)Graz. Steiermärkisches Landesarchiv.

— IO Hofkamm er. Miscellanea, 1712-X-268. Conscript io terrenorum ethominum beeder graffschafften Lica vnd Corbavia (1712).— Militaria— Meiler Akten

Zagreb. Hrvatski državni arhiv.— Spisi Like i Krbave. Kutija 4.— Xerox-kopije IÖHK R/Croatica.— Uvezani spis. Karlovački generalat. Knj. 1 i 2. (Zbirka sadrži izvještaje grofa

Josipa Rabatte.)

— K artografska zbirka (u tekstu: HD A , KZ)— HD A, KZ, B IX a 497/1.



Objavljeni izvori

Andreis , P. Povijest grada Trogira. Sv. I.—II.. Književni krug. Split, 1977-1978.Blažević , Zrinka (prijepis izvora i prijevod s latinskog). Roksandić, Drago —

Višnjić , Cedomir (ur.). Statuta Valachorum. Prilozi za kritičko izdanje. SKDProsvjeta. Zagreb, 1999.

Cerović , B. »Nekoliko pisama sa stare Krajine. Poklon dr L. pl. Talocija Zem aljskommuzeju u Sarajevu.« u Glasnik zemaljskog muzeja. Vol. XVII (1905), 217-237 =W issenschaftliche M itteilungen, XI (1909), 310 -341 .

Celebï, Evlijä. Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Hazim Sabanović —preveo, uvod i komentar napisao. Veselin Masleša. Sarajevo, 1979.

Desnica , Boško. Istorija kotarskih uskoka 1684-1749. Svezak I. (1646-1684) Svezak II.(1684-1749). SA N. Beograd, 1950-1951. (N B: U bilješkama Sv. I. = Desnica 1,a Sv. II. = Desnica 2).

Desnica , Boško. »Jedno pismo Matije Ilijanovića Stojanu Jankoviću.« u Prilozi zaknjiževnost, jezik, istoriju i folklor. Knj. IV. Sv.1-2. Beograd, 1924, 88-91.

Difnik, F. Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji. Književni krug. Split, 1986.Fortis, Alberto. Put po Dalmaciji. Zagreb, 1984.Fortis, Alberto. Viaggio in Dalmazia. A cura di Eva Viani. Introduzione di Gilberto

Pizzamiglio. Marsilio Editori. Venezia. 1987.

Fusko, Paladije. Opis obale Ilirika. (Lučić, Ivan. Bilješke uz »opis obale Ilirika« PaladijaFuska). Kuntić-Makvić , Bruna (priredila i prevela). Latina et Graeca. Zagreb,1990.

Ivić, Aleksa. »Nekoliko ćirilskih spomenika iz XVI i XVII vijeka.« u Vjesnik Zemaljskogarhiva. Br. XV. Zagreb, 1913.

Jačov, Marko. Spisi tajnog vatikanskog arhiva XVI-XVIII veka. Beograd, 1983.Karadžić, Vuk Stefanović. Narodne pjesme. Sv. III. (Br. 21 i 25. »Ropstvo Jankovića

Stojana« i »Ž enidba Jankov ića Stojana«).Laszowski , Emil. Monumenta Habsburgica. Sv. III. Zagreb, 1917.

Lopašić, Radoslav. Spomenici Hrvatske krajine. Sv. I.—III. JA ZU . Zagreb, 1884, 1885,1889.Lopašić, Radoslav. »Prilozi za poviest Hrvatske XVI i XVII vijeka iz štajerskog

Zemaljskog arkiva u Gradcu.« u Starine JAZU. Br. XVII. Zagreb, 1899.Lovrić, Ivan. Bilješke o »Putu p o Dalmaciji« opata Alberta Fortisa. Zagreb, 1948.Lučić, Ivan. O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Zagreb, 1986.Ljubić, Sime. Commissiones et relationes venetae (izdao Grga Novak). Zagreb, 1964.Ljubić, Sime. Listine o odnošajima južnoga Slavenstva i Mletačke Republike. Zagreb, 1886.

(Vidi i M iscellanea D ržavno g arhiva u Zad ru. Sv. I-IV . Zadar, 1949, 1952.)

Mažuran, Ive. Izvještaj Carajfine komisije o uređenju Slavonije i Srijema nakon osmanskevladavine 1698. i 1702. godine. Osijek, 1989.

Mažuran, Ive. Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. O sijek, 1988.



Mažuran, Ive. Popis zapadne i srednje Slavonije. Osijek, 1966.Milosevic, M . Hajduci u Boki Kotorskoj 1648-1718. CANU. Titograd, 1988.Parry, M i lman — Bates Lord, A lbert. Srpsko-hrvatske junačke pjesme. Harvard Uni -

versity Press — SAN. Harvard — Belgrade, 1954.Pedani Fabris, M.P. (ur.). I 'documenti turchi} delVArchivio di stato di Venezia. Roma,

1994.Pera, Miroslav. Poljički statut. Književni krug. Split, 1988.Rački, F ran jo. »Dopisi izme đu krajiških, turskih i hrvatskih časnika.« u StarineJAZU.

Br. XI, XII.Roksandič, Drago — Diklić, Olga. »Priručnik o vojnim krajinama u Dalmaciji iz

1783.« u Ljetopis SKD Prosvjeta. Vol. 4. Zagreb, 1999, 11-41 + 1 karta.Skarić, V. »Podaci za historiju H ercegovine od 1566. do sred ine 17. vijeka.« u Glasnik

zemaljskog muzeja. Br. XLIII. Sarajevo, 1931.Solovjev, A. »Bogišićeva zbirka omiških isprava XVI-XVII veka.« u Spomenik SKA.

Br. XCIII. Beograd, 1940.Srkulj, Stjepan. »Uređenje međa po karlovačkom i požarevačkom miru«. Vjesnik kr.

hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva. Zagreb, 1907, 24-43. (NB: Sri-jemskokarlovački mirovni ugovor na talijanskom jeziku.)

Strohal , Rudolf. »Nekoliko ćirilskih isprava o dopisivanju turskih begova sa hr -vatskim komandantima.« u Vjesnik Kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga Zemalj-skog Arkiva. Go d. XVI. Zagreb, 1914, 45-5 0.

Szücs , Jen ö. »Oris triju povijesnih regija Evrope« u Bibö, I. — H uszâr , T . — Sziics, J.Regije evropske povijesti. Naprijed. Zagreb, 1995.

Truhelka , Ciro. »Nekoliko mlađih pisama hercegovačke gospode, pisanih bosan-icom, iz dubrovačke arhive.« u Glasnik zemaljskog muzeja. Br. XXIV. Sarajevo,1914.

Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hezogthums Krain. Sv. I.-IV. Laibach,1877-1879 (1689).

Zlatovič , St. »Kronika o. Pavla Silobadovića o četovanju u Primorju (1662-1686).« uStarine JAZU. Kn j. 21. Zagreb, 1889.

Rječnici

Glavičič , Branimir. Marulićev latinski rječnik. Split, 1997.Vrančić, Faust. DICTIONARIVM QVINQVE NOBILISSIMARVM EVROPAE

LINGVARVM, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae, & Vngaricae. CVM PRI-VILEGIIS. VENETIIS, Apud Nicolaum Morettum. 1595.

Kašič SI, Bartol. Hrvatsko-talijanski rječnik s konverzacijskim priručnikom. Prema ru-kopisu RKP 194 pripredio Vladimir Horvat. Kršćanska sadašnjost & Zavod zajezik IFF. Zagreb, 1990 (1599, 1595.)



Mikalja, Jakov. BLAGO /JEZIKA SLOVINSKOGA / ILL / SLOVNIK / u komuizgovarajuse rjeci slovinske / Latinski i Diacki. / THESAVRVS LINGVAEILLYRICAE/ SIVE / DICTIONARIVM / ILLYRICUVM / Jw quo Illyrica et Latine redduntur /

Labore P. IACOBIMICALIA / societ.JESVcollectum / Et sumtibus Sacrae Congregationisc/e Propaganda Fide impressum / LAVRETI / Paulum & Io: Baptistam Sera-phinum 1649. / Cwm D D. Superiorum Permissu. 1649.

Habde l i ć , Juraj. DICTIONAR, ili Réchi Szlovenszke zvexega ukup zebrane, u red posz-taulyene, i diachkemi zlahkotene Trudom JURJA HABDELICHA, Masnika Tovarustva

Jesusevoga, na pomoch napredka u Diachkom navuku Skolnech Mladenczeu Hor-vatszkoga, i Szlovenszkoga Naroda. ZDOPUSCHENYEM GORNYEM. Štampanou Nemskom Gradczu, pri Odvetku Widmanstadiussa. M. DC. LXX. Graz, 1670 —Zagreb, 1989.

Del ia Be l la , Ardelio. D IZIO NA RIO ITA LIA NO , L ATIN O, ILLIR IC O, cui sipermettono alcuni Avvertimenti per iscrivere, e confacilità maggiore leggere le Voci Illiric

scritte con Caratteri Italiani, Ed anche una breve Grammatica per apprendere con propriet

la Lingua Illirica. Con in in Vindice Latino-Italicus. OPERA DEL PARDELIODELLA BELLA Delia Compagnia di GIESU D ED IC ATA A LU EC CE LL . D ELSIG. K. KARLO PISANI. In Venezia, MDCCXXVIII Presso Cristoforo Zanne. ConLicenza de' Superiori, e Privilegio. 1728.

B e l l o s z t e n e c z , Ivan. ADMODUMJOANNIS B ÈL LO SZ TÈ NÈ CZ , E SA CR A D .PAULI PRIMI EREMITAE RELIGIONE GAZOPHYLACIUM, S EU LATI-NO-ILLYRICOR UM O NO M AT UM A ER AR IU M ,.. .Z AG RA BIA E. T ypis JoannisBaptistae Weitz, Inclyti Regni Croatiae Typography In Anno Domini M.DCC XL.1740.

Jambrešić, Andrija. LEXICON LATINUM IN TE RP RE TA TIO NS ILLY RIC A,GERM ANICA, ET H UNG ARICA LOCU PLES, IN USUM POTISSIMUMSTUDIOSAE JUVENTUTIS DIGESTUM, AB ANDREA JAMBRESSICH,SOCIETAS JESU SA CE RD OT E, C RO AT A Z AG OR IE NSI. C um PrivilegioSacrae Regiae Majestatis, & Superiorum Permissu. ZAGRABIAE, Typis AcademicisSocietatis JESU, per Adalbertum Wilh. Wesseli / Anno 1142.

Volt igg i , Joso. RICSOSLOVNIK ( VO CAB OLAR IO — WOERTERBUCH) ILLI-RICSKO GA, ITALIANSKO GA I NIM ACSKOG A JEZIKA S' JEDNOMPRIDPOSTAVLJENOM GRAMMATIKOMILLI PISMENSTVOM: SVE JEOVO SA BR AN O ISLO XE NO O DJO SE V OLTIG GI ISTRIANINA. UBECSU(VIENNA). U PRITESCTENICIKURTZBECKA. 1802.

Stull i Raguseo, Gioacchino. VOCABOLARIO ITALIANO-ILLIRICO-LATINO(...) DIVISO IN DUE TOMINei quali si contengono le Frasipiù usitate, più difficili, epiù eleganti, i Modi di dire, i Proverij ec. di tutte le Lingue. A-I PARTE TERZA;TOMO PRIMO. RAGUSA MDCX. PRESSO ANTONIO MARTECCHINI

STAMPATORE PRIVILEGIATO. 1810.

RJEČNIK H RV ATSK OG A IL I SR PSK OG A JEZIKA / NA SVIJET IZD AJE JU -GOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI / OBRADUJEP. BUDM ANI/DIO III/DAVO-ISPREKRAJATI / U ZAGREBU 1887-1891 /



U KNJIŽARNICI JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONIČKE TISKA-RE). / TISAK DIONIČKE TISKARE

RJEČNIK H RV ATSK OG A ILI SR PSK OG A JEZIKA / NA SVIJET IZD AJE JU -

GOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI/ OBRADUJEP . B U D M AN I / DIO V/KIPAK-LEKEN / U ZAGREBU 1898-1903 / U KNJI-ŽARNICIJUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONIČKE TISKARE). / TISAKDIONIČKE TISKARE

Skok, Peter. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika. Knj. I.—III. JA ZU . Zagreb1971, 1972, 1973.

Mažuranić , Vladimir. Prinosi za hrvatskipravno-povjestni rječnik, A-O i P-Z. Vol. I—II.Zagreb, 1975.

Literatura

Ad e l m a n , Je remy — Aron, Stephan. »From B orderlands to Borders: Empires, N a-tion-States, and the Peoples in Between in North American History.« u AmericanHistorical Review. Ju ne 1999, 814-841.

Alačević , J. Laguerra della sacra lega detta pure laguerra di Morea. Tabularium. 1/1901, br.1-4; 11/1902, br. 1-4; III/1903, br. 1 i 3; IV/1904, br. 1.

Altić Slukan, Mirela. Državna geodetska uprava (1847-1963). Edicija Povijest hrvatskogkatastra: I Hrvatska i Slavonija. Zagreb, 2000.

Altić Slukan, Mirela. »Katastarsko blago u arhivima Hrvatske.« u Zbornik radovaPrvog hrvatskog kongresa o katastru. Zagreb, 1997, 95-100.

Altić Slukan, Mirela. »Povijest mletačkog katastra Dalmacije (Morlaci u mletačkimkatastarskim izvorima).« u Arhivski vjesnik. Br. 43. Zagreb, 2001, 139-155.

Arnstadt, Jakob. Diek.k. Militärgrenze 1552-1881 (mit einer Gesamtbibliographie). Phil.Diss. Würzburg, 1969.

Anderson , Benedict. Imagined communities. Reflections on the Origin and Spread ojNa-

tionalism. Verso. London, 1983.Anderson , M alcolm. Frontiers. Territory and State Formation in the Modern World. Polity

Press. Cambridge, 1996.Ance l , J . Les frontières. Gallimard. 1938.Armstrong, John A. Nations before Nationalism. Chapel Hill, 1982.Ascherson, Neal . Black Sea. The Birthplace of Civilisation and Barbarism. Jonatha n Cape

Ltd. 1995.Bailly, A ntoine et al. (ur.). L es concepts de la géographie humaine. Armand Colin. Paris,

2001.

Barada, Miho. Hrvatski vlasteoski feudalizam po Vinodolskom zakonu. JAZU. Zagreb,1952, 13-14.

Baradez , J. Fossatum Africae. Arts et Metiers. Pariz, 1949.



Bartlett , Robert — MacKay, Angus (ur.). Medieval Frontier Society. Oxford Univer-sity Press, 1992.

Barzini , L. The Italians. Atheneum. New York, 1964.

Bérenger , J . Histoire de l'Empire des Habsbourg 1273-1918. Fayard. Paris, 1990.Bergier, J . -F . Una storia di sale. Marsilio Editori. 1984.

Berting , Jan — Villain-Gand ossi, Chriastiane. »The role and significance of nationalstereotypes in international relations: and interdisciplinary approach.« u W alas,Theresa (ur.). Stereotypes and Nations. Cracow, 1995, 13-27.

Bertoša, Miroslav. Jedna zemlja, jedan rat. Istarska naklada. Pula, 1986.

Bertoša, Miroslav. »Hrvatski identitet u ozračju ranoga novovjekovlja.« u Historijskizbornik. Godina LII. Zagreb, 1999, 127-138.

Bibö, Istvân. »Bijeda istočnoevropskih malih država« u Bibö , I. — Hu szâr, T . — Szücs,J. R egije evropske pov ijesti. Nap rijed. Zagreb, 1995.

Blanc, André. La Croatie occidentale. Étude de géographie humaine. Paris, 1957.

Blažević , Zrinka. Vitezovičeva Hrvatska između stvarnosti i utopije. Ideološka koncepcija udjelimapostkarlovačkog ciklusa Pavla Rittera Vitezoviča (1632.-1713.). B arbat. Zagreb,2002.

Boerio , G. Dizionario del dialetto veneziano. Venezia, 1856.Bogov ić , Mile. »Restauracija Katoličke Crkve u Lici i Krbavi nakon oslobođenja od

Turaka godine 1689.« u Senjski zbornik. Br. 20. Senj, 1993, 103-118.

Bogov ić , M ile. »Takozvani Glavinićev opis Like i Krbave iz 1696. godine.« u CroaticaChristiana Periodica. Br. 27/XV. Zagreb, 1991, 117-128.

Bort, Eb erhard . »Granice ili posrednici. Srednja Europa, S redozem lje i Srednji istok.«u Erasmus. Br. 25. Zagreb, 1998, 6-12.

Bošković-Stul l i , M. (ur.). Žito posred mora (Usmene priče iz Dalmacije). Splitski knji-ževni krug. Split, 1993.

Bošnjak, R. »Lika. Antropogeografski pregled.« u Glasnik Geografskog društva. Sv. 22.1936, 1-6.

Bošnjak, S. (Ivan Franjo Jukić). Zemljopis i poviesnica Bosne. Zagreb, 1851.

Bourdieu , Pierre. Što znači govoriti. Ekonomija jezičnih razmjena. Naprijed. Zagreb,1992.

B o ž i ć , I. Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku. SAN . Beograd, 1952 (NB : O tku -pljivanje robija, 326 -339 ).

Bracewel l , Catherine Wendy. The Uskoks of Senj. Piracy, Banditry, and Holy War in theSixteenth-century Adriatic. Cornell University Press. 1992. (Vidjeti i hrvatski pri-jevod Senjski uskoci. Piratstvo, razbojništvo i sveti rat na Jadranu u šesnaestom stoljeću.Barbat. Zagreb, 1997).

Branca, V. (a cura di). Storia della civilta veneziana III. Sansoni Editore. Firenze, 1979.

Braudel , Fernand. Civilizacije kroz povijest. Globus. Zagreb, 1990.Braudel , Fernand. L'identité de la France. Espace et Histoire. Arthaud-Flammarion.

Paris, 1986, ovdje 279-296.



Braudel , Fern and . »M editeran i mediteranski svijet.« u Naše teme. Br. 5. God. 1989.979-1037.

Braudel , Fernand. The Mediterranean and the Mediterranean World in the Age o f Philip II.

Harper-Collins. London, 1992.Braudel , Fernand. Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II. Sv. I—II. Antibarbarus.

Zagreb, 1997.Braudel , Fernand. Strukture svakidašnjice. Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam

od XV. do XVIII. stoljeća. Zagreb, 1992.Braunste in, Ph. — D e lor t, R. Venise. Portrait historique d'une cite. Editions du Seuil.

Paris, 1971.Brunner , Ot to — C o n z e , Werner — Kosel leck, Reinhart (ur.). Geschichtliche

Grundbegriffe. Historisches Lexicon zur politisch-sozialen Sprache in Deutschland. ErnstKlet Verlag. Stuttgart, 1972-1997.

Budak, N. »Servi ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Dalmaciji.« Starohrvatskaprosvjeta. Br. 14. 1985.

Budak, N . » Oslobađanje serva i ancila i napu štanje upotrebe njihov e radne snage naistočnom Jadranu.« u Historijski zbornik. Br. 38. Zagreb, 1985, 115-130.

Burke, Peter. History and Social Theory. Cornell Un iversity Press. Ithaca -N ew York,1993.

Burke, Peter (ur.). New Perspectives on Historical Writing. The Pennsylvania UniversityPress. University Park, Pennsylvania, 1991.

C o z z i , G. (a cura di). Stato Societa e Giustizia nella Repubblica Veneta (sec. XV-XVIII).

Vol. I.-II. Jouvence. Roma, 1980, 1985.C o z z i , G . Venezia barocca. Conflitti di uomini e idee nella crisa del Seicento veneziano. IICardo. 1995.

C o z z i , G . — Knapton, Michael — S carabello , Giovanni. La Repubblica di VenezianelVeta moderna. Dal 1517 alla fine della Reppublica. UTET. 1992.

Co l l i n g wo o d , R. G. Roman Britan. Claren don Press. Oxford, 1932.Cronon, W. — M iles, G. — G ittlin, J. Under an Open Sky: Rethinking America's West-

ern Past. New York, 1992.Crouch, David — Carpenter D. A. — Coss P . R. »Debate: Bastard F eudalism Re-

vised.« u Past and Present. N o. 131. Oxford, May 1991, 165-203.

Cvijić, Jovan. Balkansko poluostrvo. Beograd, 1987.Cvijic, Jovan. Metanastazička kretanja, njihovi uzroci i posledice. Srpski etnografski zbo rnik

24. Beograd, 1922.Cač ić -Kumpes , Jadranka (ur.). Kultura, etničnost, identitet. Zagreb, 1999.Ci č a k - Ch a n d , Ružica — Kumpes, Josip (ur.). Etničnost, nacija, identitet i Europa.

Hrvatska i Europa. Zagreb, 1998.Cubrilovic, Vasa (ur.). Vojne krajine u jugoslovenskim zemljama u Novom veku do

karlovačkog mira 1699. Zbornik radova sa naučnog skupa održanog 24. i 25. aprila 1986.Beograd, 1989.

Dabić , Vojin S. Vojna krajina. Karlovački generalat (1530-1746). Beograd, 2000.

Damjanov ic , Stjepan. Slovo iskona. Staroslavenska / starohrvatska čitanka. Maticahrvatska. Zagreb, 2002.

Daru, le comte de^ Histoire de Venise. Bruxelles, 1838.



Davis , Natal ie Zemon. Povratak Martina Guerrea. Konzor. Zagreb, 2001.Delor t , Robert — W alter, François. Povijest europskog okoliša. Zagreb, 2002.D e l u m e a u , Jean. L'Italie de la Renaissance à la in du XVIIIe siècle. Armand Colin. Paris,

1974, 1991.Derruau, Max. Géographie humaine. Armand Colin. Paris, 1976.Desnica , Boško. Stojan Janković i uskočka Dalmacija. Izabrani radovi (priredio Srđan

Volarević). SKZ. Beograd, 1991.Desnica , Boško. »Kako je naseljen kraj od Plavna do Zegara.« u Država. Knj. 2/104.

Split, 1925, 3-4.Desnica , Boško. »Mletački poraz pod Sinjom 7. aprila 1685.« u Novo doba. Br. 14.

Split, 1931, 298, 12-13.Desnica , Boško. »Opsada i odbrana Z advarja godine 1685.« u Narodni list. Br. 1. Split,

1939.Desnica , Boško. »Ropstvo Jankovića Stojana.« u Prilozi za književnost, jezik, istoriju i

folklor. Knj. II. Sv. 1. Beograd, 1922, 196-200.Desnica , Boško . »Smrt Stojana Jankovića i seoba ram skih franjevaca u D almaciju.« u

Magazin sjeverne Dalmacije. Br. I. Split, 1934, 36-42.Desnica , Boško. »Zagorska Dalmacija pod Mlecima i Turcima.« u Naši gradovi na

moru. 1932, 8-15. = Nova Evropa. Br. XXV/12. 1932, 584-591.Desnica , Boško. »Zem unički događaj.« u Magazin sjeverne Dalmacije. Br. I. Split, 1934,

31-35. = Glas. Br. 1/192; Br. 1/2, 3-5.

De wa l d , Jonathan. The European Nobility 1400-1800. Cambridge University Press.Cambridge, 1996.

Diehl , C h . La République de Venise. Flammarion. Paris, 1985.Difnik, F. Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji. Splitski književni krug. Split, 1986.Dipper , Christof. »Die 'Gesch ichtliche Grundbegriffe'. Von der Begriffsgeschichte

zur Theorie der historischen Zeiten.« u Historische Zeitschrift. Bd. 270. Heft 2.April, 2000, 281-308.

Do n a t i , C . Repubblica di Venezia. 2: Stati di terraferma, 1100-1191. F.M. Ricci, Milano,1996.

Do n a t i , C . Repubblica di Venezia. 3: Stato da mar, 1100-1191. F.M. Ricci. Milano,1996.

D u b y , Georges (Zorž Dib i ) . Istorija mentaliteta. Treći program radio Beograda.Beograd, proljeće 1970, 304-328.

D u g g a n , C h . A Concise History of Italy. Cambridge University Press. Cambridge,1994, 1998.

Dukić , D. (ur.). Zmaj, junak, vila (Antologija usmene epike iz Dalmacije). Splitski knji-ževni krug. Spli, 1992.

Eberhard, Wolfram. Conquerors and Rulers. Brill. Leiden, 1970.

Enciklopedija Jugoslavije.Erlangenski rukopis. Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama (priredili: Malenica,

R. —Aranitović, D.). Univerzitetska riječ. Nikšić, 1987.



Evans, Robert J.W. »Europa als Peripherie in der Frühen Neuzeit.« u Jahrbuch fürEuropäische Geschichte. Bd. 3. Oldenbourg Verlag. München, 2002, 59-79.

Evans, R. J . W. The Making of the Habsburg Monarchy, 1550-1700: an Interpretation.

Clarendo n Press. Oxford, 1979.Faber, Eva. »Lika and Krbava und er the adm inistration of the Inn er Austrian Co ur t

Chamber.« u Drago Roksandić — Nataša Stefanec (ur.). Constructing BorderSocieties on the Triplex Confinium. Budimpešta, 2000., 157-185.

Faber, Eva. Litorale Austriaco. Das österreichische und kroatische Küstenland 1700-1780.Trondheim-Graz, 1995.

Faber, Richard — N a u m a n n , Barbara (ur.). Literatur der Grenze — Theorie derGrenze. Würzburg, 1995.

Farager, J. M . »The Frontier Trail: Rethinking T urn er and Reimagining the A meri-

can W est.« u American Historical Review. February 1993, 106-117.Faroqhi, Suraiya. Approaching Ottoman History. An Introduction to the Sources. C a m -

bridge University Press. Cambridge, 1999.Faroqhi, S. Geschichte des Osmanischen Reiches. Verlag C.H. Beck. München, 2000.Febvre, Lucien. »Frontière: the word and the concept.« u Burke, Peter (ur.). A New

Kind of H is to ry from the Writings of Febvre. London, 1973 (1928), 208-218.Febvre, Lucien. La Terre et l'évolution humaine. Introduction géographique à l'histoire. Albin

Michel. Paris, 1970.Gaković , P. N. »Kotarski serdari.« u Vrbaske novine 6/7/1935, 609, 2; 611, 2; 612, 2

(N B: br. 611: Pogibija Janković Stojana).Gavrilović, Slavko. »Migracije iz G orn je krajine u S lavoniju i Srem od početkaXV III

do sredine XIX veka.« u Zbornik o Srbima u Hrvatskoj 2. Beograd, 1991.Gellner, Ernest. Culture, Identity, and Politics. Cambridge University Press, 1987.Gellner, Ernest. Nations and Nationalism. Blackwell. London, 1983.Gellner, Ernest. Plough, Sword and Book. The Structure of Human History. The Univer-

sity of Chicago Press. 1988.Gellner, Ernest. Spectacles & Predicaments. Essays in Social Theory. Cambridge Univer-

sity Press. 1979.

Gelo , Jakov. Dem ografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981. godine. Zagreb , 1987.Georgel in, J . Venise au siècle des lumières. Mouton. Paris — la Haye, 1978.Gibb, H. A. R. — B o we n , Harold. Islamic Society and the West. Oxford Universi ty

Press. 1950.Giddens, Anthony. The Nation-State and Violence. Volume Two of a Contemporary Cri-

tique of Historical Materialism. Polity Press. 1985.Goffman, D aniel. The Ottoman Empire and Early Modern Europe. Cambridge Univer-

sity Press. Cambridge, 2002.Goldste in, Ivo i dr. (u r.). Hrvatske županije kroz stoljeća. Školska knjiga. Zagreb, 1996.

Grandits, H annes — Käser, Karl. »Familie un d Gesellschaft in der habsburg ischenM ilitärgrenze: Lika und Krbava zu Beginn des 18. Jahrhu nderts.« u D ragoRoksandić (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. International Project Confer-



ence Papers (Budapest, March 21-22, 1997). Institute on So utheastern Euro pe,Central European University. Budapest, 1998.

Grbic, Manojlo. Karlovačko vladičanstvo. Kn j. I—III. To pu sko, 1990.

Greverus , Ina -Mar i a . Die Anderen und Ich. Vom Sich Erkennen, Erkannt— undAnerkanntwerden. Darmstadt, 1995.

Greverus, Ina-Maria. »Identität zwischen Erinnerung und Integration.« u Narodnaumjetnost. Br. 33/2. Zagreb, 1996, 99-120.

Grgić, Ivan. »O ligama i posobama. Nekoliko priloga za njihovo proučavanje.« uZadarska revija. Br. 3. Zadar, 1954, 1-15.

Grgić, Ivan. »Opis ličkog sandžaka s ove strane Velebita i Dinare iz godine 1572.« uZadarska revija. Br. V. Zadar, 1956, 257-261.

Gross, Mirjana. Suvremena Historiografija. Korijeni, postignuća, traganja. Novi Liber —

Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Z agreb u. Zag reb, 2001.Gujić, K. »Dalmatinska krajina za tursko g vladanja.« uJadranski dnevnik. Br. 2/1935.Gujić, K. »Junački poho d Stojana Jankovića na zapadn u He rcegov inu prije 250

godina. Jankov ić je pog inuo na Du van jskom polju 23. kolovoza 1687.« u Hrvatskidnevnik. Br. 5/1940, 1580, 15-16.

Gulin, Valentina. »Morlacchism between enlightenment and romanticism« u Narodnaumjetnost. Br. 34/1. Zagreb, 1997, 77-100.

Gündisch , Konrad — H ö p k e n , Wolfgang — Markel, Michael (ur.). Das Bild desAnderen in Siebenbürgen. Stereotype in einer multiethnische Region. Köln -Weimar —

Wien, 1998.Habib , Irfan. The Agrarian System of Mughal India. Asia Publishing House. London,

1963.Hanâk, Péter. Povijest Mađarske. Barbat. Zagreb, 1995.

Hale , J. R. L'organizzazione militare di Venezia nel'500. Jouvence. Roma, 1990.Hartmut , Lehm ann — Richter, M elvin. The Meaning of Historical Terms and Concepts:

New Studies on Begriffsgeschichte. Washington, 1996.H a t z o l o u l o s , D . La dernière guerre entre la République de Venise et l'Empire Ottoman

(1714-1718). M ontreal, 1999.

Haubrichs , Wolfgang — Schneider , Reinhard (ur.). Grenzen und Grenzregionen.

Frontières et régions frontalières. Borders and Border Regions. Saarbrücken, 1994.Herb, H . — Kaplan, David H. Nested Identities. Nationalism, Territory and Scale.

Row me n — Littlefield Publishers, Inc. Lnaham — Boulder — N ew York —Oxford, 1999.

Heršak, Emil (ur.). Etničnost i povijest. Zagreb, 1999.Heršak, Emil (ur.). Leksikon migracijskoga i etničkoga nazivlja. Institut za migracije i

narodnosti — Školska knjiga. Zagreb, 1998.H o b s b a w m , Eric J. Nations and Nationalism since 1780. Programme, myth, reality. C a m -

bridge University Press. 1990.H ö p k e n , W olfgang. »Ethnische Stereotypen in Südosteuropa: An merk unge n zu

Charakter, Funktion und Entstehungsbedingungen.« u Höpken, W olfgang (ur.).



Öl ins Feuer?— O il on Fire? Hannov er, 1996, 9-2 5 (=Stu dien zur internationalenSchulbuchforschung, Bd. 89)

Holjevac , Zeljko. Gospić u Vojnoj krajini. Zagreb, 2002.

H o o s o n , David (ur.). Geography and National Identity. Blackwell. Oxford U K — Cam -bridge USA, 1994.

Hrabak, B. »Vlaška i uskočka k retanja u severno j Da lmaciji XV. stoleća.« u ZbornikBenkovački kraj kroz vjekove 2. 1988, 107-258.

Huntingford, G. W. B. The Galla of Ethiopia. Hakluyt Society. London, 1955.

H u t c h i n s o n , John — Smith, Anthony D. (ur.). Ethnicity. Oxford University Press,1996.

Hutchinson , John — Smith, Anthony D. (ur.). Nationalism. Oxford Universi tyPress, 1994.

Imamović , Mustafa. Historija Bošnjaka. B ošnjačka zajednica ku lture. Sarajevo, 1997.

Inaldžik, H . Osmansko Carstvo. Klasično doba 1300-1600. Srednja Europa. Zagreb,2002. (NB: SKZ. Beograd, 1974.)

Inalcik, Halil. — Quataert , Donald. An Economic and Social History of the OttomanEmpire, 1300-1914. Cambridge University Press, 1994, 1996.

Ingrao, Charles. The Habsburg Monarchy 1618-1815. Cambridge University Press.Cambridge, 1994.

Inkeles, Alex — Sasaki, Masamichi. Comparing Nations and Cultures. Readings in a

Cross-Disciplinary Perspective. Englew ood Cliffs, N J: Prentice Hall, 1996.Ivetic, Egidio. »F unzione strategicae struttu re difensive dell'Istria Veneta nel sei —settecento.« u Archvio Veneto. Serie V. Vol CLIV. 2000, 77 -102 .

Ivić, Aleksa. Migracije Srba u Hrvatsku tokom 16., 17., 18. stoljeća. Subotica, 1926.

Jačov, Marko. Venecija i Srbi u Dalmaciji u XVIII veku. Prosveta. Beograd, 1984.

Jakšić, Nikola. Knin hrvatska srednjovjekovna prijestolnica. Muzej hrvatskih arheološkihspomenika. Split, 1996.

Jelić, L. »Lički sandžakat i postanje Mletačke krajine.« u Narodni koledar za 1898.Zadar.

Johnson, Lonnie R. Central Europe: Enemies, Neighbors, Friends. O xford UniversityPress. 1996.

Johnson, Lonnie — Ne l l en , Klaus (ur.). Institute for Human Sciences — Institut für dieWissenschaften vom Menschen. Wien — Vienna, 1993.

Jukić, I. F. — Martić , G. (skupili). Narodne pjesme bosanske i hercegovačke. Osijek,1858.

Kann, R. A. A History of the Habsburg Monarchy 1526-1918. University of CaliforniaPress. Berkeley — Los Angeles, 1974.

Käser, Karl. Hirten, Kämpfer, Stammeshelden. Urspünge und Gegenwart des balkanischen

Patriarchats. Wien-Köln-Weimar, 1992.Käser, Karl. Slobodan seljak i vojnik: Knjiga 1. Rana krajiška društva (1545 — 1754.),

Knjiga 2. Povojačeno društvo (1754 — 1881). Naprijed. Zagreb, 1997.



Kataster und moderner Staat in Italien, Spanien und Frankreich (18. Jh.)/ Cadastre and Modern State in Italy, Spain and France (18th c.)/ Cadastre et Etat moderne en Italie, Espagnet France (18e s.). Jahrbuch für europäische Verw altungsgeschichte 13/2001. (Sadržaj

zbornika vidi u bilješci 3).King, R ussell — Proudfoot , Lindsay — Smith, Bernard. The Mediterranean Environ-

ment and Society. Lo nd on -N ew York — Sidney — Auckland, 1997.

Kitsikis, D . L'empire ottoman. PUF. Paris, 1985, 1994.Klaić, N ada — Dugački , Zvo nimir — M ardešić, Petar (ur.). Historijski atlas. Učila.

Zagreb, 1954, karta 42.

Klaić, Vjekoslav. »Knin za turskog vladanja (1522-1688).« u Vjesnik hrvatskog arhe-ološkog društva. 1928, 257-262.

Klaić, Vjekoslav. Život i djela Pavla Rittera Vitezoviča. Zagreb, 1914.

Korać, S. »Istorijska podloga i pjesnički jezik narodne pjesme Ropstvo JankovićStojana.« u Kosovska narodna čitanka 1989. Dalmatinsko Kosovo. Dalmatinska epar-hija SPC. Šibenik, 1989, 105-110.

Kovačević, Ešref. Granice Bosanskog pašaluka prema Austriji i Mletačkoj republici poodredbama Karlovačkog mira. IP Svjetlost. Sarajevo, 1973.

Krbavska bitka i njezine posljedice. Zagreb, 1997.Kreševljaković, Hamdija . Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Svjetlost. Sarajevo, 1980.K u z m a n i ć , A. »Zasluge i Junaštva Janka, Stojana i Zavise M itrovicha D ede.« u Zora

Dalmatinska. Br. 4/1847; Br. 3, 23-24; Br. 5, 38-39.

K u z m a n i ć , A. »Mitrovići.« u Narodni list. Vol. XV/1876: Br. 13 ,1; Br. 15,1; Br. 16,1.Kužić , K. Povijest Dalmatinske Zagore od 7. st. do 1918. Splitski književni krug. Split,

1997.Lamar, Howard — T h o m p s o n , Leonard (ur.). The Frontier in History. Yale U niver-

sity Press, 1981.Landgren, Lars-Folke — Häyrynen, Maunu (ur.) . The Dividing Line. Borders and

National Peripheries. Articles based on a seminar held at the University of Helsinki, 22-23November 1996. Helsinki, 1997.

Lane, F. C. Venice. A Maritime Republic. Johns Hopkins University Press. Baltimore

— London, 1973, 1987.Latt imore , O w e n . Inner Asian Frontiers of A sia. Oxford University Press. N ew York,

1940.Laugier, Abate. Storia della Repubblica di Venezia. Dalla sua Fondazione ino al présente

XII. Carlo Palese, e Gasparo Storti. Venezia, 1769.

Lavigne , Stéphane. Le cadastre de la France. Paris, 1996.Le Rider, Jacques. Mitteleuropa. Barbat. Zagreb, 1998.Le R ider, Jacques. »Regards croisés français et autrichiens su r le su d- est europé en.«

u Revue D'Europe centrale. Tome VI. No. 1.1998, 85-105.

Levi , Giovanni. »On Microhistory.« u Burke, Peter (ur.). New Perspectives on Histori-cal Writing. The Pennsylvania University Press. University Park, Pennsylvania,1991,93-113.



Lopašić, Radoslav. Bihać i bihaćka krajina. Zagreb, 1890.Lopašić, Radoslav. Dva hrvatska junaka. Marko Mesić i Luka Ibrišimović. Zagreb, 1888.Lopašić, Radoslav. Karlovac. Poviest i mjestopis grada i okolice. Zagreb, 1993.

Lovrić, I. Bilješke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i Život Stanislava Sočivice.Izdavački zavod Jugoslavenske akademije. Zagreb, 1948.

Luxardo de Franchi , N . »La nob ilta feudale in Dalmazia.« u Venezia e la feudalita.Del Bianco Editore. 1993.

Ljubić, D . »Lige i posobe u starom h rvatskom pravu i njihov odno s prem a Po ljičkomstatutu.« u Rad JAZU. Br. 240. 1931.

Gliubich, S. Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Arnaldo ForniEditore. 1974. (izvorno: Vienna — Zara, 1856).

Ljubić, Sime. »Običaji kod M orlakah u D almaciji.« u Zora dalmatinska. Br. III. 1846/

20-33.Mach, Zdzislaw. Symbols, Conflict, and Identity. Essays in Political Anthropology. State

University of N ew Y ork Press. N ew York, 1993.Marchesi , P. Fortezze veneziane 1508-1797. Rusconi. Milano, 1984.Margetić , L. Iz ranije hrvatske povijesti. Odabrane studije. K njiževni krug. S plit, 1997. (5.

O dalmatinskim servima (osobito agrarnim), 385-436).Marković, Mirko. Descriptio Croatiae. Zagreb, 1993.

Maštrović, V.Jadertina croatica. Bibliografija knjiga, časopisa i novina izdanih na hrvatskoili srpskom jeziku u Zadru. I dio knjige. JA ZU , Zagreb, 1949; Č asopisi i novine. II.

dio knjige. JAZU, Zagreb, 1954.M a t u z , Jozef. Osmansko Carstvo. Školska knjiga. Zagreb, 1992.Mežnar ić , Silva (ur.). Etničnost i stabilnost Europe u 21. stoljeću. Položaj i uloga Hrvatske.

Zagreb, 2002.Migracije i Bosna i Hercegovina. In stitut za istoriju & Institut za proučavanje nacionalnih

odnosa. Sarajevo, 1990.Miklošič , F. Uber die Wanderungen der Rumunen in den dalmatinischen Alpen und Kar-

paten. Beč, 1880.Milutinovic , K. »Od Stojana Jankovića do Viadana Desnice.« u Vjetrom vijani. Spo-

menica Srpskog kulturnog društva »Prosvjeta.« Zagreb, 1971, 247-258.Mimica , Ivan. Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana (Izbor). Splitski književni krug.

Split, 1990.M i o v i ć - P e r i ć , Vesna. Na razmeđu. Osmansko-dubrovačka granica (1667.-1806.).

Dubrovnik, 1997.M o a č a n i n , Fedor. »Vojna krajina do kantonskog uređenja 1878.« u Dragutin

P a v l i č e v i ć (ur.). Vojna krajina. Povijesni pregled — historiografija — rasprave. Zagreb,1984.

Moačanin , N en ad . »N aseljenost Like i izvori feudalne rente po četkom 17. stoljeća

pod turskom vlašću.« u Historijski zbornik. Br. 46. Zagreb, 1993, 61-65.M o a č a n i n , Nenad. »Upravna podjela hrvatskih zemalja u sklopu Osmanskog

Carstva.« u Hrvatske županije kroz stoljeća. Zagreb, 1996.



Moačanin , Nenad . Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine. Slavonski Brod,2001.

Moačanin , Nenad . Turska Hrvatska. Hrvati pod vlascu Osmanskog Carstva do 1191.

Preispitivanja. Matica Hrvatska. Zagreb, 1999.M o l m e n t i , P. G. La storia di Venezia nella vita privata dalle origini alla caduta della

Republica I-III. Edizioni Lint. Trieste, 1973 (1880).

Morin, E. Penser VEurope. Paris, 1987. (Vidi također: bosanskohercegovački prijevod,Kako misliti Evropu. Sarajevo, 1989; hrvatski prijevod, Misliti Europu. Zagreb,1995.)

Na s h , G.D. Creating the West: Historical Interpretations, 1880-1990. Alberquerque,1991.

No ë l , Jean-François. Sveto Rimsko Carstvo. Barbat. Zagreb, 1998.N o r d m a n , Daniel. Frontières de France: D e l'espace au teritoireXVIe-XIXe siècle. Ed itionsGallimard. 1998.

Novak, G. »Morlaci (Vlasi) gledani s mletačke strane.« u Zbornik za narodni život iobičaje južnih Slavena. Sv. 45. 1971.

Novak, M . Autonomija dalmatinskih komuna pod Venecijom. Zadar, 1965.

Novakov ić , Stojan. Selo. Beograd, 1965/

Opgenoorth, Ernst. Einführung in das Studium der neueren Geschichte. Ferdinand SchöningU T B W issenschaft. 1997.

Ortalli , Gh. (a cura di). Bande armate, banditi, banditismo e repressione di giustizia neglistati europei di antico regime. Jouvence. Roma, 1986.

Osterhammel , Jürge n. »K ulturelle Gre nzen in der Expansion Europas.« u Saeculum.Vol. 46. 1995, 101-138.

Özkirimli , U m u t . Theories of Nationalism. A Critical Introduction. St. Martin's Press.N e w York, 2000.

Parker, Geoffrey. »Der Soldat.« u Villari, Rosario (ur.). Der Mensch des Barock.Fran kfurt-N ew York-Paris, 1997 (1991), 47-81.

Pavičić , Stjepan. Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji. Zagreb, 1953.Pavičić , Stjepan. Seobe i naselja u Lici. Zagreb, 1962. = Zbornik za narodni život iobičaje 41.

Pavličević, Dragutin (ur.). Vojna krajina. Povijesnipregled-historiografija-rasprave. Zagreb,1984.

Pederin, Ivan. Mletačka uprava, privreda i politika u Dalmaciji (1409-1797). D ubrovnik,1990.

Pelidija, Enes. Bosanski ejalet od Karlovačkog do Požarevačkog mira 1699-1718. VeselinMasleša. Sarajevo, 1989.

Peričić , Sime. »Vojna krajina u D almaciji.« u Vasa C ubri lov ić (ur.). Vojne krajine ujugoslovenskim zemljama u novom veku do Karlovačkog mira 1699. SA N U. Beograd,1989, 169-215.



Petkov, Kiril. Infidels, Turks and Women: The South Slavs in the German Mind, ca.1400-1600. Peter Lang. Frankfurt am M ain-B erlin-B ern- Ne w York-Paris-W ien,1997.

Petrić, Hrvoje. Općina i župa Drnje. Povijesno-geografska monografija. Nakladna kuća»Dr. Feletar«. D rn je, 2000.

Petrić, Hrvoje. Koprivnica na razmeđi epoha (1765-1870). Nakladna kuća »Dr. Feletar«.Koprivnica-Zagreb, 2000.

Pfister, Max. »Grenzbeziehungen im Italoromanischen und Galloromanischen.« uHaubrichs, Wolfgang — Schneider, Reinhard (ur.). Grenzen und Grenzregionen.Frontières et régions frontalières. Borders and Border Regions. Saarbrücken, 1994,37-50.

Popkin , Jeremy D. »Historians on the Autobiographical Frontier.« u The American

Historical Review. Vol. 104. No. 3. Jun e, 1999, 725-748 .Praga, G . History of Dalmatia. Giard ini. Pisa, 1993 (Storia di Dalm azia. Padua , 1954).Prescott , J. R. V. Boundaries and Frontiers. Croom Helm. London, 1978.Procacci , G. Histoire des Italiens. Fayards. Paris, 1970. (Vidjeti i hrvatski prijevod te

predgovor Grubiša, D amir — Roksandić, D rago. »Metodički prob lemi sintezepovijesti Italije. Kritički uvod u Procaccijev pristup povijesti Talijana.« PovijestTalijana. Barbat. Zagreb, 1996, VII-XIX.)

Radeka, Milan. Gornja krajina ili Karlovačko vladičanstvo. Lika, Krbava, Gacka, Kapelsko,

Kordun i Banija. Zagreb, 1975.

Radies, Paul von. »Biographische Skizze.« u Valvasor, Johann Weichard. Die Ehredes Hezogthums Krain. Sv. I. Laibach, 1877-1879, 4-6.

Rapp, R.T. Industria e decadenza economica a Venezia nel secolo XVII. Il Veltro Editrice.

Roma, 1986.

Ratzel , F. Anthropogeographie. Stuttgart, 1882.

Ratzel , F. Politische Geographie. R. Oldenburg. München, 1897.

Raukar, Tomislav. Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje. Školska knjiga-Zavod

za hrvatsku povijest. Zagreb, 1997.

Raukar, Tomislav — Petriciol i , I. — Švelec, F. — Perič ić , Š. Prošlost Zadra III.Zadar pod mletačkom upravom 1409-1797. Zadar, 1987.

Rogić , Veljko. Regionalna geogra fija Jugoslavije. Knjiga 1-2. Zagreb, 1982.

Roksandić, Drago. »Bogom izabrani narod — I.« u Prosvjeta. God. 7. Br. 37/38.

Zagreb, 2000, 30-43.

Roksandić, Drago. »Bogom izabrani narod — II.« u Prosvjeta. God. 7. Br. 39/40.

Zagreb, 2000, 16-24.

Roksandić, Drago. »Bune u Senju i Primorskoj krajini (1719-1722).« u Radovi

Instituta za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu. Vol. 15. Zagreb, 1982, 33-106.Roksandić , Drago — Stefanec, Nataša (ur.). Constructing Border Societies on the Tri-

plex Confinium. International Project Conference Papers (Graz, December 9-12, 1998).CEU History Department Working Paper Series 4. Budapest, 2000.



Roksandić , Dra go. »Č itava je hrvatska pov ijest — povijest regija« u Novi list. Profil.Go d. LVI. Br. 17.588. Rijeka, 29. lipnja 2002, 4-5 . (N B: interview koji je na-pravio Neven Santić)

Roksandić, D rago . »Dijaloški o povijesti Vojne krajine u Hrvatsko j. Uvod.« u Kaser,Karl. Slobodan seljak i vojnik. Vol L : Rana krajiška društva (i545 — 1154.) & Vol II.:Povojačeno društvo (1154 — 1881.). Nap rijed. Zagreb, 1997,1 / 7 -13 .

Roksandić , Drago. »Dinara kao ekohistorijski problem. Ranonovovjekovni karto-grafski aspekti.« u Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. Vol. 32-33 . Zagreb, 1999-2000,333-343. (Vidjeti, također: »Dinara kao ekohistorijski problem. Ranonovovje-kovn i kartografski aspekti.« u Prosvjeta. God. 7. Br. 41/42. Zagreb, 2000, 34-41.

Roksandić , Drago — Stefanec, Nataša (ur.). Diplomska radionica 1 prof. dr. DrageRoksandiča. Zavod za hrvatsku povijest. Zagreb, 1999.

Roksandić , Drag o. »Engelshofenov Regu lament iz 1747. godine. Prilog za povijestSlavonske krajine u XVIII stoljeću.« u Zbornik Centra za društvena istraživanjaSlavonije i Baranje. Vol. 20. Br. 1. 1983, 235-253.

Roksandić , Drago. »Francusko imperijalno il irstvo u Ilirskim pokrajinama(1809-1813).« u Jugoslovenski istorijski časopis. Vol. 3. 1987, 17-37.

Roksandić , Dr ago (ur.). »Historiografija i Vo jna krajina.« u Naše teme. 26/1982, 11,1886-1926.

Roksandić , Drago. »Historiografija o hrvatskom ranom novom vijeku u europskom

kontekstu.« u Historijski zbornik. Vol. LII. Zagreb, 1999, 171-177.Roksandić , D rago . »Jedan krajiški pop is iz Vo jne Hrvatske (La Croatie militaire).« uZbornik Centra za društvena istraživanja Slavonije i Baranje. Vol. 20/1983, br. 1,255-262.

Roksandić , Drag o (ur.). »Južnoslavenski narodi u prijelazu iz feudalnog u građanskodruštvo.« u Naše teme. 4- 5, 1984, 653 -712 ; 11, 1984, 239 7-24 24; 12, 1986,2033-2062.

Roksandić , D rago — Lazanin, Sanja. »J. W . Valvasor and J. Rabatta on the CroatianMilitary Border in 1689 and 1719. Stereotypes and Mentality in the Triple

Frontier Comparative Perspective.« u Drago Roksandić (ur.). Microhistory of theTriplex Confinium. International Project Conference Papers (Budapest, March 21-22, 19Institute on Southeastern Europe, Central European University. Budimpešta, 1998,89-110.

Roksandić, D rago . »Kartografski izvori za povijest Slavonije od 16. do 18. stoljeća.« uZbornik radova JAZU. Zavod za znanstveni rad Osijek. Osijek, 1991, 196-216,388-390.

Roksandić , Drago . »Kordunska «Slunjska ploča" — prostor na granicama, m igracijebez kraja." u M esić , Milan et all (ur.). Vanjske migracije i društveni razvitak. Institut

za migracije i narodnosti Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 1991.Roksandić , D rago — V i d a n Gabrijela (ur.). Lujo Matutinovic i njegovo doba. Gordogan

XVI. No. 39-40. Zagreb, 1995.



Roksandić , Drago. Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljeća do naših dana. Biblioteka Vjesnikvremena — Vjesnik. Zagreb, 1991, 160.

Roksandić , Drago. Srpska i hrvatska povijest i 'nova historija". Stvarnost — Biblioteka

Memoria. Zagreb, 1991. (Vidjeti, također japanski prijevod knjige, Sairyushi,Tokyo, 1999.)

Roksandić , Drag o. »Stojan Janković in the M orean W ar, or on U skok s, Slaves andSubjects (expanded version).« u Roksandić, Drago — Stefanec, Nataša (ur.).Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. CEU History DepartmentWorking Paper Series 4. Budapest, 2000, 239-288. (Vidjeti, također: »StojanJanković u Morejskom ratu ili o uskocima, robovima i podanicima.« u LjetopisSKD Prosvjeta. V ol. 5. Zag reb, 2000, 125-188.; »Stojan Janković nella guerra d iMorea owero degli Uscocchi, degli schiavi e die sudditi.« u Atti. Centro di

Ricerche Storiche — Rovigno. Vol. XXX. Trieste — Rovigno, 2000, 315-390.)Roksandić , Drago. »Temeljite uprave za Karlovacsku, Varasdinsku, Banovsku,

Slavonsku, i Banatsku Vojne Granice« iz 1807. godine." u Radovi Instituta zahrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Vol. 20. Zagreb,1987, 195-214.

Roksandić , Drago (ur.). »Tradicionalne zajednice i nastanak modernog društva.Povo dom knjige Ognjeslava Utješenovića Ostrožinskog 'Kućne zadruge — V oj-na k rajina' i Karla M arxa 'U tješenović.« u Naše teme. 33/1989, br. 10,2635-2 695.

Roksandić , D rago. »The Triplex Confinium. International Research Project: O b-jectives, Approaches and Methods.« u Drago Roksandić (ur.). Microhistory of the

Triplex Confinium. International Project Conference Papers (Budapest, March 21-22,1997). Inst i tute on Southeastern Europe, Central European Universi ty.Bu dim pe šta, 1998, 7-2 5. (Vidjeti, također: »Triplex Confinium.« u Ljetopis SKDProsvjeta. Vol. 3. Zagreb, 1998, 157-174.; »Triplex Confinium. M eđu narod niistraživački projekt: ciljevi, pristupi, metodi.« u Prilozi. Vol. 30. Sarajevo, 2001,43-61.)

Roksandić , Drago. »Utješenovićev spis «O patrijarhalnom životu naroda jugoslav-janskog"." u Historijski zbornik. God. 40/1987, 1, 239-245.

Roksandić , Drago. »Vjernici i sveštenstvo Plaščanske eparhije u 1810. godini.« u

Zbornik radova o povijesti i kulturi srpskog naroda u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj.Vol. 1. JAZU. Zagreb, 1988, 119-136.

Roksandić , Drago. Vojna Hrvatska: La Croatie militaire. Krajiško društvo u FrancuskomCarstvu (1809-1813). Kn j. I—II. Školska knjiga — Stvarnost. Zag reb, 1988.

Roksandić , Drago. »Vojna krajina i «nova historija." u Naše teme. 1982. Br. 11.1917-1926.

Rothenberg , Gunther Erich. The Austrian Military Border in Croatia, 1522-1747. TheUniversity of Illinois Press, 1960.

Sabbadini , R. Uacquisto délia tradizione. Tradizione aristocratica e nuova nobilta a Venezia

(sec. XVII-XVIII). Istituto Editoriale Veneto Friulano. Udine, 1995.Sahlins, Peter. Boundaries. The Making of France and Spain in the Pyrenees. U niversity of

California Press. Berkeley-Los A ngeles-Oxford, 1989.



Savković, Jovan. Pregled postanka, razvitka i razvojačenja Vojne granice (od XVI veka do1873. godine. Novi Sad, 1964.

Sauvy, Alfred. La population. Sa mesure, ses mouvements, ses lois. Paris, 1992.

Schmale , W. — Stauber, R. (ur.). Menschen und Grenzen in derfruehen Neuzeit. VerlagArno Spitz GmbH. Berlin, 1998.

Schulze , W infried. »Die Entstehun g des nationalen Vorurteils. Zu r Kultur derW ahrne hm ung fremder N ationen in der europäischne Frühen Neuzeit .« uWolfgang S c h m a l e — Reinhard Stauber (ur.). Menschen und Grenzen in derFrühen Neuzeit. Berlin, 1998, 23-49.

Sharp, Jim . »H istory from Below.« u Burke, Peter (ur.). New Perspectives on Histori-cal Writing. The Pennsylvania University Press. University Park, Pennsylvania,1991, 24-41.

Sladović, Manojlo. Povest biskupiah senjske i modruške ili krbavske. Trst, 1856.Slukan, Mirela. Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma. Cartographic Sources or

the History of the Triplex Confinium. Kartographische Quellen zur Geschihcte des TripleConfinium. Catalogue o f the exhibition. Hrvatski državni arhiv — Zavod za hrvatskupovijest. Zagreb, 1999.

Splitski polihistor Julije Bajamonti. Splitski književni krug. Split, 1996.Skarić, V. »Podaci za historiju Hercegovine od 1566 do sredine XVII vijeka.« u

Glasnik zemaljskog muzeja. Br. LXIII. Sv. II. 1931.Smith, Anthony D. (Smit, Antoni D.). Nacionalni identitet. Biblioteka XX vek.

Beograd, 1998.Srejović, Dragoslav. Iliri i Tračani. O starobalkanskim plemenima. Beograd, 2002.Stanojević, Gligor. Dalmacija u doba kandijskog rata. Beograd, 1962.Stanojević, Gligor. Jugoslovenske zemlje u mletačko-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka.

Istorijski institut. Beograd, 1970.Stanojević, Gligor. Srbija u vreme bečkog rata 1683-1699. Nolit. Beograd, 1976.Stanojević, Gligor. Dalmatinske krajine u XVIII vijeku. Beograd-Zagreb, 1987.Stanzel , Franz K. (ur.). Europäischer Völkerspiegel. Imagologisch-ethnographische Studien

zu den Völkertafeln des frühen 18. Jahrhunderts. Heidelberg, 1999.

Stearns, Peter N. Meaning over Memory. Recasting the Teaching of Culture and History.The University of N or th Carolina Press. Chapel H ill — Lo ndon, 1993.

Stiles, Andrina. The Ottoman Empire 1450-1700. Hodder & Stoughton. 1989Stipčević, A leksandar. Iliri. Povijest, život, kultura. Školska knjiga. Zagreb, 1991.Storia délia cultura veneta. Il settecento 5/II. Neri Pozza Editore. Vizenca, 1986.Strassoldo, Raimondo — Del l i Zott i , Giovanni (ur.). Cooperation and Conflict in

Border Areas. Franco Angeli Editore. (Prilozi: Ru ne Johansson, Franz Heig l ,Niklas L u h m a n n , Raimondo Strassoldo, Chadwick F. Alger, Umb er to Gori)

Strpić, Dag. Politička i političko-ekonomska promjena od Hobbesa do Hayeka. Uvodne

studije. Politička misao. Zagreb, 1998.Stulli , Bernard. Iz povijesti Dalmacije. Splitski književni krug. Split, 1992.Šabanović , Hazim. Bosanski pašaluk — postanak i upravna podjela. Sarajevo, 1982.



Šarić, M arko. » Društveni odn osi i previranja u sandžaku L ika-Krka u 16. i početkom17. stoljeća.« u Roksandić, D rago — Stefanec, Nataša (ur.). Diplomska radionica1 prof. dr. Drage Roksandica. Zagreb, 1999, 67-130.

Stefanec, Nataša. Heretik Njegova Veličanstva. Povijest o Jurju IV. Zrinskom i njegovurodu. Barbat. Zagreb, 2001.

Traljić, Seid. »Vrana i njezini gospodari u doba turske vladavine.« u Povijest Vrane.Zadar, 1971, 347-351.

»Treba li spaliti Fernanda Braudela?« u Gordogan. God. 16. Br. 39-40. Zagreb, 1995,193-202.

Trochet, Jean-René. Géographie historique. Hommes et territoires dans les sociétés traditionnelNathan. Paris, 1998.

Turk Christensen, S. (ur.), Violence and the Absolutist State. Studies in European and Ot-

toman History. Akademisk Forlag. Copenhagen, 1990.Une leçon d'histoire de Fernand Braudel. Châteauvallon. Journées Fernand Braudel 18, 19

20 octobre 1985. Arthau d-Flam ma rion. Paris, 1986.

Valentić , Mirko. »Nosioci hrvatskog imena, identiteta i državnopravnog kontinu-iteta tijekom 17. i 18. stoljeća«, u Historijski zbornik. Godina LII. Zagreb, 1999,139-142.

Valsecchi , Francho. L'Italia nel Settecento (1714-1788). Mondadori. Milan, 1959.

Venturi , F. Italy and the Enlightenment: Studies in a Cosmopolitan Century. Longman.London, 1972.

Vidović , R. Jadranske leksičke studije. Splitski književni krug. Split, 1993.

Vinaver, Vuk. »Događaji u Lici 1609/10.« u Istorijski glasnik. Sv. 3A. Beograd, 1951.

Vinaver, V. Dubrovnik i Turska u XVIII veku. SAN. Beograd, 1960.

Visconti , A. L'Italia nell'epoca della Controriforma (1516-1713). Mondadori . Milan,1958.

Vrbanić, Fran. »Prilozi gospodarskom razvoju hrv.-slav. K rajine u 19. vijeku.« u RadJugoslavenske akademija znanosti i umjetnosti. Knjiga 144. Zagreb, 1900, 40-131.

Walker, J. »Bravi and Venetian N obles , c. 1450-1650.« u Studi veneziani. N.S . XXXVI.

Venezia, 1998, 85-114.Wolff, Larry. The Map o f Civilization on the Mind of the Enlightenment. Stanford Un iver-

sity Press. Stanford, California, 1994.

Wolff, Larry. Venice and the Slavs. The Discovery o f Dalmatia in the Age of Enlightenment.Stanford Un iversity Press. Stanford, California, 2001.

Woolf, S. The Poor in Western Europe in the 18th and 19th Centuries. Methuen. London,1986.

Zlatović , S. Franovci Države presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji. Zagreb,1888.

Zorz i , A. Una Citta' Una Republica Un Imperio. Venezia 697-1797. Arnoldo MondadoriEditore Milano, 1980, 1983.

Zöl lner , Erich — Schüssel , Therese. Povijest Austrije. Barbat. Zagreb, 1997.



DOD CI



stitute of Eas t-Ce ntral E urop e na Katoličkom sveučilištu. Lub lin. 2- 6. rujan ,1996.

Croates et Serbes dans un cadre comparatif. Izlaganje na međunarodnoj znanstvenoj

konferenciji »Les enje ux de l 'histoire en Europ e centrale au jourd 'hui«. Le Cen treFrancais de Recherche en Sciences Sociales (CeFReS). Prag, 21-22. listopad1996.

Hrvatska i srpska nacionalna integracija — komparativistički. Predavanje u kolegijuprofesora Miroslava Hroc ha na Europskom sveučilišnom institutu. Firenz a, 26.studeni 1996.

The Croatian historiography after Î990: Controversies upon its status within Central-,South- and Southeast-European framework. Predavanje na Workshop »DoingHistory in the Shadow of the Balkan Wars.« Cen ter for Russian and East Euro -

pean Studies, University of Michigan. Ann Arbor, Michigan, 17-18. siječnja1997.

Introductory lecture. Izlaganje na prvoj me đun arodn oj konferenciji Triplex C on -finiuma »Triplex confinium' after the Vienna war (1683-1699): problems of m i-cro-historical reserach.« Institute on Southeastern Europe, CEU Budapest.21-22. ožujka 1997.

O uskočnom junaštvu u očima »drugih«. Znanstveni kolokvij o monografiji CatherineWendy Bracewell »Senjski uskoci. Piratstvo, razbojništvo i sveti rad na Jadranu ušesnaestom stoljeću« (Barbat, Zagreb, 1997). Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za

povijest Filozofskog fakulteta u Zagreb u. 16. lipnja 1997.Images of the 'Other*. Mythologies, Stereotypes, Doctrines, Intellectual Debates: Triplex

Confinium. Predavanje na International Summer University. Transeuropennes,N ew Bulgarian U niversity & O pe n Society Institute Sofia. Plovdiv. 15-17 .kolovoza 1997.

Roots of Tolerance and Intolerance: The Impact of Interconfessional Relations in theHabsburg Empire (Î555-19Î8). Predavanje na Institute for H um an Sciences/IWM/. Beč, 30. rujna 1997.

Lujo Matutinović: l'homme frontière. Izlaganje na francusko -hrvatskom kolokviju

»Ecriture de soi, ego-docu me nts, au to-perception des com mu nautés. Le journ alintime, de l'identité individuelle à l'identité collective«. Pariz, 27-28. ožujka1998.

La souveraineté dans l'Empire Ottoman. Izlaganje na konferenciji »La sou verainetéreconsiderée: le sud-est de l 'Europe après la chute de l 'Empire Ottoman.« LaSociété Tocq ueville/Th e T ocquev ille Society. Valognes (Man che) Se Chateau deTocqueville, France, 8-9. lipnja 1998.

Opening Lecture. Predavanje na »Second Annual S tudent Conference: Borders: BothReal and Subjective.« CE U Histo ry D epartm ent. B udimp ešta, 31. listopada — 1.

studenog 1998.The Triplex Confinium (cca. 1700-1750 : Border and or Borders. Izlaganje na drugoj

međ unarod noj konferenciji Triplex Confiniuma »Plan and Practice. H o w to C o n-



struct a Bord er Society? Th e Triplex C onfinium c. 1700-1750.« Ab teilung fürSüdosteuropäische Geschichte. Universität Graz. Graz, 9-12. prosinca 1998.

Urban Structures at the Frontier Between the Habsburg Monarchy and the Ottoman

Empire in the First Half of the 19th Century. Predavanje u sklopu »C EU HistoryDe partm ent, Lecture Series, Com parative Social History o f Cen tral and EasternEurope in the 19th and 20th Centuries.« Budimpešta, 16. prosinca 1998.

Shifting Boundaries, Clientelism and Balkan Identities. Izlaganje na međunarodnojznanstveno j konferenciji. Sveučilište u N apulju . Na pu lj, 1. veljače 1999.

Complex Borders and/or Frontiers: Controversies in European Regional History. Pre-davanje u sklopu »CEU History Department Facul ty Seminar Series.«Bu dim pešta, 19. ožujka 1999.

Southeastern Europe and or the Balkans: A region escaping to identify itself. Izlaganje u

okviru »Workshop: Introduction to the Study of Southeastern Europe.« CEU,Southeast European Studies. Budimpešta, 1. rujna 1999.Dinara kao ekohistorijski problem — ranonovovjekovni kartografski aspekti. Izlaganje na

znanstvenom kolokviju »Kartografski izvori za povijest Triple x Con fmium a.«Hrvatski državni arhiv-Zavod za hrvatsku povijest. HAD, Zagreb, 29. listopada1999.

M en in Multiple Borderlands: The Triplex Confinium. Izlaganje na međunarodnojznanstvenoj konferenciji »Mental Maps. Th e Con struction of Boundaries in Eu-rope since the Enlightenment.« Zentrum für Vergleichende Geschichte Europas(ZVGE). Berlin, 31. ožujka 2000.

Eco-history of a multiple borderland. Izlaganje na trećoj međunarodnoj konferencijiTriplex Confmium a »Eco-history of the Triplex Confinium, 1500-1800«. Zavodza hrvatsku p ovijest — C E U Budapest. Filozofski fakultet u Za dru . 3- 7 . svibnja2000

Zur Religionsgeographie Suedosteuropas — Didaktische Aspekte. Predavanje s prof,dr. sc. M ichaelom M itterauerom na sjednici Stiftung Pro O riente, Ko mm issionfür S üdosteurop äische Geschichte. Beč, 4-6. listopada 2000.

Ekspertsko sudjelovanje u javnom vrednovanju znanstvenog projekta. Arbeitsgeschpräch»Lebensformen einer m obilisierter Gesellschaft. Die Banater und die SlawonischeMilitärgrenze vom späten 17. bis zum End e des 19. Jahrhunderts.« Institut fürDonauschwäbische Geschichte und Landeskunde. Forschungsbereich Zeit-geschichte i Sveučilište u Tübingenu. Tübingen, 16-17. prosinca 2000.

Early Modern Cartographic Categorizations: The Multiple Borderlands o f SoutheastEurope. Izlaganje na m eđun arodn oj znanstvenoj konferenciji »The M editerra-nean Idea«. T he Ce nter for M editerranean Civilizations Project at Tel-AvivUn iversity. T el Aviv, 27-3 1. siječnja 2001.

Making an Atlas of the Religious History of Southeastern Europe: Problems, Ap-proaches, Methods. Predavanje u sklopu C E U History Departm ent Faculty Sem i-

nar. CEU. Budimpešta, 26. travnja 2001.Uvodno predavanje »Balkan kao granično područje: geografsko-historijske karak-

teristike religija Balkana« (12.7.2001.) te Prezentacija »Atlasa vjerske po vijesti



jugoistočne Europe od prapovijesti do danas« (15.7.2001.). Međunarodna ljetnaškola »Religije Balkana: susreti i prožimanja.« Centar za istraživanja religije B O S-a .Palić/Subotica, 12-17. srpnja 2001.

Les frontières militaires croates dans la géo-strategie autrichienne et française à l'éprévolutionnaire (Î789-Î815). Une comparaison. Priopćenje na međunarodnojzna nstve no j konferenciji »Le fait mailitaire dans les états et les sociétés d uSud-Est européen du 18è au 20è siècles«. Zavod za hrvatsku pov ij est -In stitu t Pi-erre Renouvin Paris-1 Sorb onn e-Institut für Osteuropäische G eschichte derUniversität Wien. Zadar, 13-15. rujna 2001.

Ljudi i prostori Varaždinskog generalata u vrijeme proglašenja »Statuta ValachoriPriop ćenje na prvoj međ un aro dn oj konferenciji projekta »Podravska višegra-ničja«, »Etnokonfesionalne pro m jene na po dručju Križevačke župan ije i Va-raždinskog generalata u ranom novom vijeku (cca 1450.-1800.). Zavod za hr-vatsku povijest — Povijesno dru štvo Križevci. Križevci, 2 6-2 8. lipnja 2002.

Riječ je o sljedećim kolegijima na Od sjeku za povijest Filozofskog fa-kulteta u Zagrebu:

Habsburške zemlje, Osmansko Carstvo i Mletačka Republika u europskoj povijest16. i 11. stoljeća (Zimski i ljetni semestar 1993/1994.);

Mediteran i Panonija u 16. i 11. stoljeću: Izvori za socijalnu i kulturnu povijest(Zimski i ljetni semestar 1993/1994.)

Katoličanstvo, pravoslavlje, islam i židovstvo u habsburškim zemljama, Mletačk

Republici i Osmanskom Carstvu u 16. i 11. stoljeću. (Zimski i ljetni semestar1994/1995. i 1995/1996.)

Hrvatsko-njemačka povijesna radionica: Uvod u gotičku paleografiju (Izbornkolegij, s izvorima za povijest »Triplex Confiniuma«, redovito otvoren od1995/1996. do danas. U suradnji s m r. Sanja Lazanin i mr . N ataša Stefanec.)

Kartografski izvori za vjersku povijest Jugoistočne Europe. (Zimski i ljetni se-mestar 2001/2002. U suradnji s dr. Mirela Slukan Altić)

N a Sredn joeurops kom sveučilištu u Budim pešti riječ je o sljedećim po st-diplomskim i doktorantskim kolegijima, koje držim važnima za »TriplexConfinium«:

Tolerance an d Intolerance in Multi-Religious Communities: Hapsburg MonarcVenetian Republic and the Ottoman Empire in the 18th Century, (jesen 1995.i jesen 1996.)

U jesenskom semsetru školske godine 1997/1998, Nationalism an d Religion:Nation-Building Processes in the Hapsburg Monarchy, (jesen 1997.)

U jesensko m semsetru školske godine 1999/2000, Between Restorations and Rev-olutions: Political Ideologies and Political Cultures in the Habsburg Monachy and the Ottoman Empire (1800-1850). (jesen 1999.)



Comparative History of European Multiple Borderlands. (jesen 2000. i jesen2001.)

U zimskom semestru školske godine 2000/2001, Using Computers for Historical

Research: Methods for Quantitative and Comparative Analysis (jesen 2000. ijesen 2001.; rad na bazi podataka »Lika 1712.« u suradnji s dr. SteveomGreenom)

U Jugoistočnoeuro pskom programu Srednjoeuropsko g sveučilišta držao samobavezne ('mandatory') kolegije:

Tolerance and Intolerance in Multireligious Communities: Habsburg MonarcVenetian Republic and Ottoman Empire in the 18th Century (jesen 1996.) te

Nationalism and Religion. Nation-Building Processes in the Habsburg Monarchand the Ottoman Empire in a Comparative Perspective (c. 1789/90-Î850)(jesen 1997.)



ZNANSTVENI SURADNICI UINICIJATIVAMA MEĐUNARODNOG

ISTRAŽIVAČKOG PROJEKTATRIPLEX CONFINIUM

(1996-2003.)

dr. sc. Fi l iberto Ag ost ini (Università degli Studi di Padova Istituto per la storiasociale e religiosa, Vizenca)

mr. se. Emese B â l int (History Department, CEU, Budimpešta)dr. sc. Pamela Bal l inger (Departmen t of Sociology and Anthropology, Bow doin

College, SAD)

prof. Z d e n k o B a l o g (Pučko otvoreno učilište, Križevci)dr. sc. Gyula Bend a (ELTE, Budimpešta)dr. sc. Vladimir B i landž ić (ISEES, Central European University, Budimpešta)dr. sc. Živko Bje lanović (Visoka učiteljska škola, Sveučilište u Splitu)mr. sc. Zrinka Blažević (Zavod za hrvatsku p ovijest, Filozofski fakultet, Zag reb)prof. Vinka B užan č ić (Splitski književni krug)prof. Je lena Borošak-M ari janović , kustosica (Hrvatski povijesni muzej, Zagreb)dr. sc. Eberhardt Bort (The U niversity of Edinburgh)dr. sc. W endy C. Bracew el l (School of Slavonic and East European Studies, UCL,

London)dr. sc. Alexander Buczynski (Hrvatski institut za povijest, Zagreb)mr. sc. Sarita Buk ovčan (Zagreb)

mr. sc. Snježana Buzov (University of Michigan, Ann Arbor, USA)dr. sc. Michele Cassese (Gorizia-Padova)M s Odi l l e Chena l (European Cultural Foundation, Amsterdam)dr. sc. Pe jo Ć oškov ić (Leksikografski zavod, Zagreb)dr. sc. Lovorka Coral ić (Hrvatski institut za povijest, Zagreb)

mr. sc. Giovanni D'Aless io (Dipartimento di Discipline Storiche, Università' »Fe-derico II«, Napulj)

prof. Dr a g a n Da m j a n o v i ć (Od sjek za povijest um jetnosti, Filozofski fakultet, Za -greb)



dr. sc. G é z a Da v i d (ELTE, Budimpešta)prof. Olga Dikl ić (Trst-Zagreb)

dr. sc. Branko Dubravica (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)

dr. sc. Aleksandar D urm an (Od sjek za arheologiju, Filozofski fakultet, Zagreb)dr. sc. Rainer Egger (Österreichisches Staatsarchiv, Kriegsarchiv, Beč)dr. sc. Eva Faber (Institut für Gesch ichte, Graz)

dr. sc. Tamâs Faragö (CSO Demographic Research Institute, Budimpešta)mr. sc. Josip F aričić (Od sjek za geografiju, Filozofski fakultet, Zadar)Jasenka Fijok (Zagreb-Varaždin)

mr. sc. Attila F urstand (Department of Environmental Studies, CE U , Bud impešta)dr. sc. Borna Fürst-Bjelis (Geografski odsjek, Prirodoslovno-m atema tički fakultet,

Zagreb)dr. sc. Hannes Grandits (Abteilung für Südosteuropäische Geschichte, U niversitätGraz)

dr. sc. Steve Green (History Department, CEU, Budimpešta)dr. sc. Sigfried Gruber (Abteilung für Südosteuropäische Geschichte, Un iversität

Graz)dr. phil. Anna-Maria Grünfe lder (Austrijsko veleposlanstvo, Zagreb)mr. sc. Va lent ina Gu l in-Zrnić (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)prof. Ham di ja Hajdarhodž ić (Zagreb)

mr. sc. Stefan Hal ikowski Smith (European University Institute, Firenza i CEU,Budimpešta)

dr. sc. An d re a s H e l m e d a c h (Abteilung für G eschichte, Universität Leipzig)dr. sc. Emil Heršak (Institut za migracije i narodnosti, Zagreb)

dr. sc. Michae l Hochedl inger (H aus- , Ho f- und Staatsarchiv, Beč)mr. sc. Robert Hol jevac (Hrvatski institut za povijest, Zagreb)mr. sc. Ze l jko Ho l jevac (Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«, Zagreb)dr. sc. Katarina H orvat-Levaj (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb)

prof. Ru žica Ivankovic (Zagreb)dr. sc. Egidio Ivetić (Dipartimento di Storia, Università degli Studi di Padova)dr. sc. Ivan Jurišić (Učiteljska akademija, Sveučilište u Zagrebu)mr. sc. Kristina Kallas (History Department, CEU, Budimpešta)prof. Vlad imir Kalšan (Muzej M eđimurja , Č akovec)

dr. sc. Karl Käser (A bteilung für Südosteuropäische Geschichte, Universität Graz)mr. sc. Nikola Kekić , župnik (Križevačka eparhija, Zagreb)mr. se. Mar in Knezov ić (Zagreb)dr. sc. Josip Kolanović (Hrvatski državni arhiv, Zagreb)

dr. sc. Mira Kolar (Od sjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb)dr. sc. Zvonko Kovač (O dsjek za slavistiku, Filozofski fakultet, Zag reb)dr. sc. Mithad Kozl ič ić (Filozofski fakultet, Zadar)



mr. sc. Ester Krausova (History Department, CEU, Budimpešta)dr. sc. Zlatko Kudel ić (Hrvatski institut za povijest, Zagreb)mr. sc. Je lena Lakuš (History Department, CEU, Budimpešta)

dipl. pov. Vesna Lalošev ić (Zagreb)mr. sc. Sanja La zanin (Institut za migracije i narodn osti, Zag reb)

dr. sc. Mirjanka Lechthaler (Institut für Kartographie & Ge o-M edientech nik,Technische Universität, Beč)

dr. sc. Mijo Lončarić (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Z agreb)dr. sc. Da m i r M a g aš (Od sjek za geografiju, Filozofski fakultet, Zadar)prof. Dražen ka Majdak (Srednja gospodarska škola, Križevci)mr. sc. Suzana Marjanić (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)

prof. Kristina M ilković (Zavod za hrvatsku p ovijest, Filozofski fakultet, Zag reb)dr. sc. Ivan Mimica (Visoka učiteljska škola, Sveučilište u Splitu)dr. sc. Michael Mitterauer (Institut für Wirtschafts- und Sozialgeschichte, U n i-

versität W ien)mr. sc. Dubravka Mlinarić (Institut za migracije i narodn osti, Z agreb)dr. sc. Ne n a d M o a č a n in (Od sjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb)dr. sc. Alo is M osser (Stiftung P ro O riente i W irtschaftsuniversität W ien)dipl. pov. D i n o M u j a d že v ić (Zagreb)mr. sc. Carmen Muresan (History Department, CEU, Budimpešta)

mr. sc. Boris Nikšić (Institut za migracije i narodnosti, Z agreb)dr. sc. El i sabetta Novel lo (Università degli Studi di Padova)dr. sc. Géz a Pâl f ïy (Institut za povijest Mađarske akademije znanosti, Budimpešta)mr. sc. Mi l jenko Pandž ić (Hrvatski državni arhiv, Zagreb)

prof. Na ida Pav ić (Zagreb)

dr. sc. Dane Pe jnov ić (Geografski odsjek, Prirodo slovno -ma tematički fakultet,Zagreb)

prof. Ivan Pekl ić (Gimnazija Križevci)

prof. Tea P er inč i ć (Rijeka)prof. Hrvoje Petr ić , tajnik sub-projekta »Podravska višegraničja« (Zavod zahrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Zagreb)

dr. sc. Šime Pi l ić (Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih pod-ručja, Split)

prof. Silvija P isk (Knjižnica O dsjeka za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb)prof. Ljudevit Plačk o (Visoko gospodarsko učilište, Križevci)dr. sc. Chr i s t ian Promi tzer (Abtei lung für Südosteuropäische G eschichte , U ni -

versität Graz)

prof. Jakša Rag už (Hrvatski institut za povijest, Zagreb)dr. sc. Alfred Rieber (History Dep artment , Central European Universi ty, B udim -

pešta)



dr. sc. Drago Roksandić (Od sjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb)dr. sc. Alessa ndro Sfrecola (Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Trstu)dr. sc. Mirela Slukan Altić (Hrvatski državni arhiv, Zagreb)

mr. sc. Helana Strugar (History Department, CEU, Budimpešta)prof. Marko Sarić, tajnik Projekta od 2001. (Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski

fakultet, Zagreb)dr. sc. Zeljka Si l jković (Od sjek za geografiju, Filozofski fakultet, Zadar)mr. sc. Na taša Štefanec, academic co-ordinator i tajnik Projekta do 2001. (Zavod za

hrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Zagreb)mr. sc. Snježana Šušnjara (Sarajevo)dr. se. Istvân György Tö th (Tôrtenéttudomânyi Intézete i CEU, Budimpešta)mr. sc. Ionu t Vasi lo iu (History Department, CEU, Budimpešta)mr. sc. Zoran V e lag ić (Školska knjiga, Zagreb)dr. sc. Je lka V ince -Pa l lua (Zavod za etnologiju, Filozofski fakultet, Zagreb)prof. Goran Vreš (Srednja škola Jastrebarsko)mr . sc. Samuel Wil lcocks (University of Oxford)dr. sc. Larry Wolff (Department of History, Boston College)



KO N FEREN CIJE KOLOK VIJI IIZLOŽBE MEĐUNARODNOG

ISTRAŽIVAČKOG PROJEKTATRIPLEX CONFINIUM

Prva međunarodna konferencija

»Triplex Confinium« after the Vienna War (1683-1699): Problem of M i-cro-historical Research. Central European U niversity Conference Centre,Budimpešta, 21.-22. ožujka 1997.

Druga međunarodna konferencijaPlan and Practice: H ow to Construct a Border Society? The Triplex Confinium c.1700-1750. Abteilung für Südosteuropäische G eschichte, Graz, 9.-12. pro -sinca 1998.

Treća međunarodna konferencija

Eco-history of the Triplex Confinium (c. 1500-1800). Filozofski fakultet, Zad ar,3.-7. svibnja 2000.

Prva međunarodna konferencija sub-projekta Triplex Confmiuma»Podravska višegraničja«

Socio-demographic Changes in the Križevci County and the Generalate of Varaždin ithe Early Modern Period (c. 1450-1750). Gradska vijećnica, Križevci, 26.-28.lipnja 2002.

Znanstveni kolokvij i izložbaKartografski izvori za povijest Triplex Confmiuma. Hrvatski državni arhiv, 29. li-stopada 1999.



Izložba

Cartographic Sources for the history of the Triplex C onfinium. Central E u-

ropean University. Budimpešta, 20.-27. ožujka 2000.

Okrugli stol

Ekohistorija danas. Filozofski fakultet, Zagreb, 13. travnja 2000.



PUBLIKACIJEMEĐUNARODNOG ISTRAŽIVAČKOG

P R O J E K T A TRIPLEX CONFINIUM

1. Drago Roksandić (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. International ProjectConference Papers (Budapest, March 21-22, 1997). C EU Institute on SoutheasternEurope. Budimpešta, 1998,160. Engleski, njemački, talijanski.SADRŽAJ: Preface by the ed itor / D rago Roksandić (Zagreb). The TriplexConfinium. International Research Project: objectives, approaches and methods / H anne sGrandits Sc Karl Käser (Graz). Familie un d Gesellschaft in der habsburgischenMilitärgrenze: Lika und Krbava zu Beginn des 18. Jahrhunderts / Siegfried Gruber(Graz). Die Konskription in der Lika 1712. Einige quellenkritische und demographischeÜberlegungen / Sanja Lazanin & Drago Roksandić (Zagreb).J. W. Valvasor andJ.Rabatta on the Croatian Military Border in 1689 and 1719. Stereotypes and Mentality onthe »Triple-Frontier« / Christian P r o m i tz e r (Graz). Borderlands and Ethnic Identitiesin the Habsburg Military Border (18th and 19th Centuries). A Theoretical Approach /Nenad M o a č a n in (Zagreb). Introductory Essay on an Understanding of the Tri-borderArea: Preliminary Turkologic Research /Alessandro Sfrecola (Trieste). L e Craine diDalmazia: la »frontiera militare« di Venezia nel primo Settecento e le riforme delfeldmaresciallo vo n Schulenburg / Borna Fürst-Bjelis (Zagreb). Triplex Confinium— An Ecohistoric Draft.

2. Mirela Slukan. Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma — Cartographic

Sourcesfor the History of the Triplex Confinium — Kartographische Quellen zur Geschicdes Triplex Confinium. Hrvatski državni arhiv — Zavod za hrvatsku povijestOd sjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Z agrebu. Zagreb, 1999, 142 4- 16tabli. Hrvatski, engleski, njemački.

3. Drago Roksandić — Olga Diklić . Priručnik o vojnim krajinama u Dalmaciji(Summario a materia di Craine). Ljetopis Srpskog kulturnog društva Prosvjeta.Zagreb, 1999, 11-41, 1 karta. Hrvatski, talijanski.

4. O sam radova s kolokvija Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniumaobjavljeno je u RA DO VIM A Zavoda za hrvatsku povijest. Br. 32 -33 . Zagreb ,1999-2000. Hrvatski s engleskim sažecima.

5. Drago Roksandić — Nataša Stefanec (ur.). Constructing Border Societies on theTriplex Confinium. International Project Conference Papers (Graz, December 9-12,



1998). CEU History Department Working Paper Series 4. Budimpešta, 2000,288, 13 karata, 41 ilustracija. Eng leski.SADRŽAJ: List of maps / List of Illustrations / Preface by the editors / Alfred J.

Rieber. Triplex Confinium in Comparative Context: Caucasus / Wendy Bracewell.Frontier Blood-brotherhood and the Triplex Confinium / Larry Wolff. Disciplinary Ad-ministration and Anthropological Perspective in Venetian Dalmatia: Official Reflectionsthe Morlacchifrom the Peace ofPassarowitz to the Grimani Reform / Elisabetta Novello.Crime on the Border: Venice and the Morlacchi in the Eighteenth Century / NenadMoačanin . Exposing Existing Fallacies Regarding the Captaincies in the Bosnian Fron-tier Area Between the 16th-18th Centuries / Sanja L a z a n i n & Nataša Stefanec.Habsburg Military Conscription an d Changing Realities of the Triplex Confinium(16th-18th Centuries) / Zeljko Holjevac. The »Triplex Confinium« in Habsburg--Venetian Relations at the End of the Seventeenth Century / Siegfried Gruber. GoodLuck for Pioneers and Bad Luck for Latecomers: Different Settlement Patterns in ResettlinLika Around 1700 / Eva Faber. Lika and Krbava under the Administration o f the InnerAustrian Court Chamber / Tam âs Farago. Spontaneous Population Movements in theHungarian Kingdom During the Early Eighteenth Century with Special Attention to theCroatian and Serbian Immigration / Borna F ürst-Bjel is. Cartographic Perceptions ofthe Triplex Confinium and State Power Interests at the Beginning of the 18th Century /Zrinka B lažev ic . Croatia on the Triplex Confinium: Two Approaches / DragoRoksandić . Stojan Janković in the Morean War, or of Uskoks, Slaves and Subjects.

6. Karl Kaser. Popis Like i Krbave 1712. godine. Obitelj, zemljišni posjed i etničnost ujugozapadnoj Hrvatskoj. SKD Prosvjeta. Zagreb, 2003. U knjižnom i CD-romformatu. Njem ački i hrvatski.

U tisku

7. Drago Roksandić — Nataša Stefanec (ur.). Ekohistorija Triplex Confmiuma1500-1800. Izvorni znanstveni radovi s treće međunarodne konferencije Projekta. (Zadar,3.-7. svibnja 2000). Splitski književni krug, Znanstvena biblioteka — Zavod zahrvatsku povijest. Split, 2003. Hrvatski s engleskim sažecima.

8. Drago Roksandić — Hrvoje Petr ić (ur.). Etnokonfesionalne promjene u Kri-ževačkoj županiji i Varaždinskom Generalatu u ranom novom vijeku (c. 1450-1750).Izvorni znanstveni radovi s međunarodne konferencije Projekta (Križevci, 26.-28. lipnja2000). Zagreb-Križevci, 2003. Hrvatski s engleskim ili njemačkim sažecima.



TEKUĆE INICIJATIVEMEĐUNARODNOG ISTRAŽIVAČKO G

P R O J E K T A TRIPLEX CONFINIUM

1. Dru ga m eđu nar od na konferencija »Podravskih višegraničja.« Die Mehrangrenzungim Drautal (cca 1400.-1918.) Podravsko visegraničje (c. 1400.-1918.). Koprivnica,studeni 2003.

2. Č etvrta me đun arodn a konferencija »Triplex Confiniuma.« Religions, Cultures, So -cieties and Political Structures o f the »Other« in the Eastern Adriatic (XV-XIX CenturiesPadova, 25.-26. ožujka 2004.

3. Izrada Atlasa vjerske povijesti jugoistočne Europe od prapovijesti do danas, u dv ije verzije,školskoj i znanstvenoj.

4. Istraživačko-revitalizacijski program »Banovac«. (Suvoditelj prof. dr. sc. AleksandarD urm an, Od sjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu).

5. Istraživačko-revitalizacijski program »Podunavlje« (U suradnji s prof. dr. sc. Zvon -kom Kovačem, Od sjek za slavenske jezike i književnost Filozofskog fakulteta uZagrebu).



azalo

Adelman, Jeremy 20, 219Afrika 186Agostini, Filiberto 243Alačević, Jo sip 219Albanija, Albanci, albanski 26 , 77, 79, 80,

135, 154, 171Alberti, Ivan (Zuanne) 126, 127, 161Alessio, Giovanni d' 96, 243Alger, Chadw ick F. 233Alimento, Antonella 83Alpe 63, 77Altić Slukan, Mirela v. SlukanAm adija 32

Arnstadt, Jakob 219Anatolijsko gorje 79Ance l J . 219Anderson, Benedict 22, 219Anderson, Malcolm 30, 219Andreis, Pavao (Paolo) 145, 216Anepaio, T. 83Ap enini; Apen inski po luoto k 81, 135,

139, 152

Aranitović, D. 222Ardij (Ardio) 64Armstrong, John A. 39, 219Aron, Stephan 20Ascherson, Neal 219Atlas 79Attems (Attimis), Karlo 97, 98, 111, 205Augsburg 194Austrija 31, 129, 140; U nu traš nja 25, 36

Blant, Ernest 243Bačka 87Bailly, Antoine S. 14, 18, 219

Balkan, Balkanski poluotok, balkanski80, 152, 156, 185

Ballinger, Pamela 243Balog, Zd enko 243Baltičko more 35Baljak, Jovan 148, 149Banac, Ivo 10, 94Banat 87Banija 37, 105Banja Luka 170Baos, Franz 17Bar 80Barada, Miho 47, 219

BaradezJ . 219Baranja 87barbarstvo 34, 92, 139, 209Barilović 203Bartlett, Robert 220Barzini, L. 220Bastić, paša 204Bašćanska ploča 47Bates, Albert lord 217

Bavarska 139Beč 8, 97, 111, 133, 153, 171, 172, 188,215

Bečki rat 27, 35, 69, 83, 84, 85, 86, 94,96,128,131,132,136,137,150,156

Bedeković, Benedikt 103Bela krajina 26Bellum 76Belostenec (Bellosztenecz), Ivan 37, 38,

47, 59, 218

Benda, Gyula 243Benveniste, Emil 16Beograd 3f, 129



Bérenger, Jean 131, 220Bergier, J.-F . 22 0Ber t i ng j an 181 ,220

Bertoša, Miroslav 14, 15, 220Beširević, Osman-aga 127Bibö, Istvân 22, 220Bihać 30, 31, 33, 108, 127, 128, 129, 149Bilaj 111, 113, 114, 115, 116, 118, 120,

121, 122, 169, 170Bilandžić, Vladimir 10, 94, 243Biograd, Biograđani 162Bitlis 32

Bjelanović, Zivko 243Blagaj 151, 203, 204, 210Blanc, André 84, 220Blanchard, Alain 83Blažević, Zrinka 10, 216, 220, 243, 250Boerio, G. 220Bogović, Mile 99, 220Boka Kotorska, Bokelji 74, 135, 177, 178,

179

Boldu, providur 132Borošak - Marjanović, Jelena 243Bort, Eberhardt 220, 243Bortulačić, Simun 150, 160, 161, 162,

165, 167, 169, 170, 173, 175Bosna, bosanski 26, 27, 67, 69, 70, 74, 78,

96, 103, 104, 112, 128, 129, 133, 151,153, 154, 163, 164, 166, 167, 169, 170,172, 175, 176, 177, 187, 193, 196; Bo-sna i Hercegovina 77,1 27,1 30,1 55; v.Hercegovina

Bosut 28Bošković-Stulli, M aja 220Bošnjak, R. 220Bošnjak, S. (v. Jukić, Ivan Franjo) 220Bourdieu, Pierre 16, 17, 20, 220Bowen, Harold 223Božić, Ivan 220Božić, S. 102, 103

Bracewell, Catherine Wendy 27, 155,182, 220, 243

Branca, V. 220

Braudel, Fernand 18, 19, 43, 44, 78, 79,80, 83, 220, 221

Braunstein, Philippe 131,134,136,220

Brekovica 129Brezovac 108Bribir 173, 175, 176, 177Brinje 197, 203, 207, 208Brlog 207Brnčić, Jadranka 10Bruck an der Mu r 200Brunner, Otto 39, 221Brušane 85, 115, 120, 122Bruvno 113, 115, 116, 118, 121, 122Buczynski, Alexander 243Budak 113, 115, 116, 118, 121, 122Budak, Neven 137, 221Budimpešta 10, 95Buje 26

Bukovčan, Sarita 243Bulgarelli Lukacs, Alessandra 83Bullön, Camarero Concepciön 83Bunić 101,114,115,116,118,120,121,

122, 123, 203Bunjevc i 88,114,200Burke, Peter 41, 93, 221, 226, 233Bussemacher, Johann 68Buzet 26

Buzov, Snježana 84, 243

Cadres naturels 17

Cantelli da Vignolla, Giacomo 71Capra, Carlo 83Carigrad 145Carpenter, D . A. 221case-study 22, 25Cassese, Michel 243Catena mundi 81centar 18, 19, 23, 25, 26, 27, 30, 31, 32,

39, 40, 142; periferija 8, 9, 23, 25, 31,37,39,40,139; centralitetni model 8;

marginalizacija 139, 174Cetina 67, 74, 75, 76, 78, 157, 168Cetinje 172Chartier, Roger 58



Chenal, Odille 243civilizacija, civilizacijski 18 ,1 9, 20 ,3 0, 34 ,

44, 138, 140, 144; civilt 180; c. »odva-

janja« 44; urbana 33; v. barbarstvoCivran, Pietro 146Collingwood, R. G. 221Contarini, Aluise 147Contarini, Battista 157Contarini, D. 146Contini, Alessandra 83Conze, Werner 39, 221Cornar(o), Gerolamo 145, 171-177Coron 26Coss, P. R 221Cozzi, Gaetano 136, 137, 221Crna Gora, Crnogorci 79, 135Crni Potok 73Cron on, W . 20, 221Crouch, David 221cultural studies 58Cvijić, Jovan 78, 79, 81,221

V

Cačić-Kum pes, Jadranka 21, 221Č elebI, Evlijä 32, 216Cerović, B. 216Č eška, Č esi 23, 24Č ičak-Cha nd, R užica 21, 221Č it luk 28, 29Č oralić, Lovorka 243Č ubrilović, Vasa 90, 131, 221, 231

Ć ićari ja 78Ć ošković, Pejo 243

Dvid, Géza 241Dabar 203, 208Dabić, S. Vojin 85, 221Dalmacija; Dalmatinci, dalmatinski 23,

27,33,52, 64,65, 69,70,74,75,77,78,96, 132, 133, 134, 139, 145, 146, 147,149, 150-179, 182, 193

Damjanović, Dragan 243Dam janović, S tjepan 47Danska 168

Darnberg 184Darnton, Robert 93Daru, comte de 137, 221

Davis, Natalie Zemon 222Debelo Brdo 27, 37Deila Bella, Ardelio 50, 59, 218Delli Zotti, Giovanni 233Delort, Robert 17, 85, 131, 136, 220,

222Delum eau, Jean 131, 222demografija/demografski 25, 29, 83, 84,

93, 94; v. prom jene

Derru au, M ax 18, 222Desnica, Boško 52, 86, 88, 126, 127,133, 145, 146, 147, 148, 149, 150,151, 153, 154, 157, 158, 159, 160,161, 162, 163, 164, 165, 166, 167,168, 169, 170, 171, 172, 173, 174,175, 176, 177, 178, 179, 216, 222

Despotović, Pero 27Dew ald, Jon athan 134, 135, 168, 222

Diehl, Charles 131, 222Difnik, Fran jo 154, 216, 222Diklić, Olga 10, 96, 132, 217, 244, 249dinamika: ekohistorijska 25; mikrohi-

storijska 27; socioekonomska 25, 29;urbana 30

Dinara, Dinarsko gorje 30, 63-71; v.Ardij

Dipper, Christof 39, 222Distrer, Christof 83Divoselo 113, 115, 116, 118, 121, 122Dolfin, Lorenzo 145Domazetović, kanonik 103Dona, Lorenzo 148, 149Donati, Claudio 137, 222Dopus 78Drava 9, 25Dren ov Klanac 207Drim 65

Drniš 149, 151država 43,5 7; d ržava-nacija (nation-state)

40, 57; moderna 22, 39, 40, 41, 43,



131, 135, 139; tradicionalna 39, 41, 43;v. modernost

Du Val, P. 69, 70

Dubovac 206Dubravica, Branko 244Dubrovnik, Dubrovčani 15, 77, 80, 152,

172Duby, Georges (Zorž Dibi) 222Duck, Arthur 136Dugački, Zvonimir 32, 226Duggan, Christopher 131, 222Dugi ili Sisački rat 27

Dukić, Davor 222Dunav 9Durakbegović 162Durman, Aleksandar 244Duvno 145, 177-179

Eberh ard, Wolfram 223Egejski otoci 139Egger, Rainer 243ekohistorija/ekohistorijski 19, 31

ekosistem 78, 80, 112; v. ekohistorija; v.okoliš

Endter, W. M. 184Engleska 139etničnost: e. konotacija 29; etničko oprav-

danje 30; etničko stajalište 24; etnoka-rakterologija 81, 194, 196; etnokonfe-sionalni prostor 107, 182; etnolingval-ni prostor 57; v. identitet; v. kontinui-

tet; v. pro m jena; v. zajednicaEuropa 34, 92, 144, 150, 168, 186, 211;europski 15, 20, 42, 47, 48; Istočna,Istok 22, 23, 24; Ju žn a 134; Jug oi-stočna 8, 22, 24, 25, 26, 30, 34, 84, 88,136, 137, 182; Jugozap adn a 139; Sje-verna, sjever 34 ; Sjeveroistočna 22 ,23 ,24, 25, 31; Sjeverozapadna 26, 31;Srednja (Mitteleuropa) 8, 23, 31, 182;sredozemna 182; Zapadna, Zapad 15,

22, 23, 34, 192Evans, Robert J. W. 222Evlija 32

Faber, Eva 87, 97, 98, 223, 243, 250Faber, Richard 223Faragö, T. 244

FaragerJ. M. 20, 222Faričić, Josip 244Faroqhi, Suraiya 83, 131, 223Febvre, Lucien 17, 18, 41, 42, 43, 57,

223Fijok, Jasenka 2 9Filip II. 79Filipovič, Alaj-beg 174

fines, v . granica

Fortis, Alberto 75, 76, 77, 130, 216Foscarini, Girolamo 145Foucault, Michel 44fragmentacija, fragmentarnost 22, 23,

24, 26, 37Francuska, francuski 18 ,19 ,20 ,42 ,77Francusko carstvo 91, 92Friderik III. 26Frtica 203Furjan 203,204

Furlanija, Republika 26Furstand , Atilla 244Fiirst-Bjeliš, Borna 9, 96, 244, 249Fusko, Paladije 216

Gabela 28, 151Gacka 105, 151, 203 204, 207Gaković, P. N. 223Galli, Giancarlo 83

Garca Trobat, Pilar 83Garković, Štipan 126Gaskello, lean 93Gavrilović, Slavko 87, 223Gazi M alkoč-beg 32Gellner, Ernest 22, 223Gelo, Jakov 84, 223geografija : géographie humaine 17, 18, 63,

78; politička; simbolička 16, 63, 67;geografski determ inizam 18, 40

Georgelin, J. 22 3Gibb, H . A. R. 223Giddens, Anthony 39-43, 223



Gitt l inJ. 20, 220Giustiniano, Marcantonio 149, 172Glamoč 151, 165, 177

Glavičić, Branimir 47, 58, 217Glavinič, biskup 103Gliubich, S. v. Ljubičglobalizacija 34Gnjat 75, 76, 77Goffman, Daniel 87, 223Goldmann, Lucien 44Goldstein, Ivo 23, 223Gori , Umberto 233Gorica 26

Gornj i Kotari 147,148,149,168,171,176Gorski kotar 55Gospić 74, 111Gosti, Igor 47Gračac 107, 110,113, 114, 116, 118, 120,

121 , 122 , 123 , 151 , 203grad 19,33,44, 90, 93; urbanitet 9; v. civi-

lizacija; v. dinamika; v. selo; v. tradicijaGradec 31, 128

Grahovo 145, 165Grandits, Hannes 82, 94, 113, 223, 244,

249granica: crta ob rane 42; razgraničenja (bo-

undary); c. granična {frontier) 16, 28,29 ,39 ,40 ,41 , 57,104,140;fines 15,16,17, 50; frontière 41, 42; granica 8, 9, 14,16 , 17 , 18 , 19 , 20 , 21 , 22 , 23 , 24 , 25 , 26 ,28 , 29 , 33 , 34 , 37 , 39 , 40 , 42 , 43 , 44 , 45 ,

46 , 47 , 48 , 49 , 51 , 52 , 54 , 56 , 57 , 58 , 64 ,70, 73, 88, 93, 101, 105, 127, 131, 138,139, 147, 148, 150, 151, 153, 166, 170,192; imperijalna 9, 24, 104, 181; pri-rodna 19; proizvoljna 16; promjenjiva29, 129, 139, 140, 183; virtualna i real-na 140; vojna 35 ,3 6, 37 , 45; granice ci-vilizacija 20, mogućnosti 17, svjetova130; primarne/sekundarne naseljeno-sti 41; granična područja {frontiers) 28,

39 ,40,4 1,4 4,14 0; granični prostor 25;pogranično područje 139,141,147; Gren-

ze 36, 37, 38, 44, 57; ineteriorizacija

granica 16; koncept granice 43; legi-timnost granica 16, 20; međa 37, 38,48, 49, 52, 56, 57;

Militär Grenze v. vojna; nestalnost (labi-lité) granica 15; povlačenje granica16;

razgraničenje 17, 27, 28, 34, 37, 38, 39,42, 44, 57, 70, 72, 73, 88, 181; teorijagranica 39; Triplex C onfinium 7, 8,9 , 10 , 14 , 34 , 37 , 49 , 58 , 63 , 94 , 95 , 96 ,106,126,150,179; trograničje 25,37;tromeđa(e) 25, 26, 27, 29, 30, 31, 32,33, 34, 36, 37, 39, 52, 63, 64, 69, 70,81, 87, 88, 106, 112, 127, 128-130,131-134, 136-141, 144, 147, 150,151,152-160,170,176-179,181-189,209, 142; višegraničje 25, 45

Graz 10, 84, 87, 95, 96, 97, 107, 111,126, 143, 153, 182, 188, 202

Graziani, Antoine-Marie 83Grbič, Manojlo 105, 224Grčka, Grci 26, 139, 147, 164, 169

Green, Steve 10, 244Grever us, Ina-M aria 181, 224Grgič, Ivan 224Gross, Mirjana 15, 224G rub er, Siegfried 82, 94, 113, 244, 249,

250

Grubiša, Damir 229Grünfelder, A nna-Maria 244Gujič, K 224

Gulin Zrnic, Valentina 9, 244Gündisch, Konrad 181, 224Gušič, Karlo 127Gušiča polje 208

Habdel ič, Juraj 49, 59, 218Habib, Irfan 224Habsburška Monarhija, H absburgovci,

habsburški 23-28, 33, 39, 72, 88-91,94, 109, 110, 128-134, 139, 140-143,

149, 151-156, 165, 169, 171, 179,181-209

Habsburško-mletački savez 31



Habsburško-osmanski rat 88Hajdarhodžić, Hamdija 244hajduci 36, 130, 147; hajdučija 156

Hale, R. Jo hn 134, 224Halikowski Sm ith, Stefan 241Hanâk, Péter 23, 88, 224Hartmut , Lehmann 224Hatzoloulos, D. 224Hau brichs, W olfgang 45, 224, 229Häyrynen, Maunu 226Heigl, Franz 233Helmedach, Andreas 244Herb, H. 16, 224

He rberstein , Ivan Josip grof 101, 102,103, 168, 169, 206

Hercegovina, Hercegovci 27, 79, 80,135,150-151, 168

Heršak, Emil 9, 14, 21, 224, 244Hervey, Jacob 75, 76historija: mikro- i makro- 14, 29, 57, 93,

94, 95; egohistorija 8; ekohistorija 63,65, 81, 93, 95

Ho bsbaw m, Eric J. 22, 224Hochedlinger, Michael 241Holjevac, Robert 244Holjevac, Željko 225, 244, 250Homoljac 10Hooson, David 16, 225Hö pken , Wolfgang 181, 224Horvat -Levaj, Katarina 244Hrabak, Bogumil 225

Hrvatska; Hrvati, hrvatski 21, 23, 29, 63,67 ,69 ,70 ,92 ,93 ,95 ,99 ,114 ,115 ,119 ,133 ,179 ,185 ,187 ,188 ,191 ,206 ,210 ;v. Primorje; v. Krajina

Humina 79

Huntingford, G. W . B. 225Hurem, Mirjana 84Husrev-beg 32Huszâr, Tibor 22Hu tchinson, Jo hn 21, 225

Ibrahim-aga, 166Ibrišimović, Luka 85

identitet: državnopravni 140; etnički 22;ljudski 34,181; višeslojan 34; »drugi«8

Idrija 26Ilijanović, Matija 171Imam ović, Mustafa 87, 225Imotski 151Inaldžik (Inalcik), Halil 23, 131, 225Ingrao, Charles 131, 225Inkeles, Alex 21, 225inte res i 29,141,154,155,160,166,179;

staleški 99; imperijalni 88; ratni i

strateški 153, 168Islam Grčki 146Istra, istarski 15, 26, 33, 64, 67, 78, 80Italija 140Iustinianus, Marcus Antonius 172Ivanković, Ružica 244Ivetic, Egidio 136, 225, 244Ivič, Aleksa 84, 90, 216, 225Izačić 129

Jačov, Marko 103, 216, 225Jadran, Jadransko more/obala 9, 33, 35,

63, 65, 70, 80, 81, 83, 88, 134, 136,138, 140, 141, 151, 152, 153, 179,180, 185, 207

Jajce 32Jakšić, Nikola 31, 225Jambrešić, Andrija 50, 59, 218Janče 101, 104

Janković, Ilija 147, 148Janković, Konstantin 147, 172Janković, Nikola 172Janković, Stojan 52, 126-180Janković, Zaviša 148, 166, 178Jasenica 129Jelić, L. 225Jes(s)en 101, 104Jesenice 203Joh nso n, Lonnie 23, 92, 225, 233

Jonsko more 64Jošane 114, 115, 121, 122Judt , Tony 92



Jukić, Ivan Franjo 225Jurišić, Ivan 241

Kallas, Kristina 244Kalšan, Vladimir 2 44Kaluđerovac 113,115,116,118,121,122Kandijski rat 128 ,133,1 34,14 2,145 ,146,

152, 153, 154, 159, 169Kanizsa 25Kann, Robert A. 131, 225Kapela, Velika i Mala 65Kapelsko 105Kaplan, David H. 16, 224Karadžić, Vuk Stefanović 38, 216Karaman, Igor 91Karlobag 97,111,154,194,203,205,205,

212Karlovac, karlovački 9, 86, 98, 102, 169,

200, 201, 202, 210Karlovači generalat 37, 38, 45, 98, 100,

101, 168, 182, 183, 185, 191-209Karlovački mir 23, 27, 28, 72, 96, 104,

131, 141, 143, 181Karlović, Ivan 31Karpati 185kartografija, kartografski, karta 63, 64, 65,

66, 67, 68, 69, 71, 73, 74, 80, 81, 140,142, 150, 186

Käser, Karl 84, 85, 86, 87, 89, 91, 94, 95,100, 107, 112, 113, 131, 223, 225, 230,244, 249, 250

Kašič, Bartol 48, 59, 217Kaštel 165katastar 82, 96Kavkaz 79Kekić, Nikola 244King, Russell 226Kitsikis, Dimitri 131, 226Klaič, Nada 32, 226Klaič, Vjekoslav 87, 22 6Klis, kliski 27, 130, 165

Klokoč 203, 204Knapton, Michael 137, 221Knezović, Marin 244

Knin, kninski 27, 28, 30, 31, 32, 33, 67,70, 74, 77, 78, 149, 151, 157, 164,165, 170, 173, 176

Kolanovič, Josip 84, 97, 244Kolar, Mira 244Komanija, M ehr em 166Komič 113,114,115,116,118,121,122,

123komparatistička: istraživanja 23; opreka

185; perspektiva 181, 186; provjera15; stajališta 22, 87

kom unikac ija 45, 187; intercivilizacijska

18, 19, 43; interkulturna 15; komu-nikacijski prostor 9, 183; međuna-rodna 10; koncept 21, 43, 58; k.značenja 14;pojmova 35; koncep-tualni pristup 34; konceptualizacija47, 48, 58; v. granica

kontekst 17, 18, 19, 82; akulturacijskisrazovi 47; k. europski 82; historio-grafski 9; kulturni 80; m editeranski

26kon tinuitet 22; etnički 21; povijesni 20;prirodni 16; diskontinuitet 22

Kon jic 151Kopronež, Nikola 171Korač, S. 226Kordiljeri 79Kordun 37, 105Korenica, korenčani 107, 108, 110, 114,

115, 116,, 118, 121, 122, 123

Koruška, koruški 26, 185, 201Korvin, Matija, kralj 26korvinovsko razdoblje 23Koselleck, Reinhart 39, 221Kosič, Vukosav 165kotar 38, 48, 49, 51, 54, 55Kovač, Zvonko 244Kovačevič, Ešref 28, 29, 226Kozjak 76

Kozličić, Mithad 244Kozličić, Durak-aga 104Kožulovo Polje 173



Krajina 39, 89, 88, 90, 92, 106; Bosanska37; Cazinska 37; Cetinska 130; Hrv at-ska 128, 200, 201, 206, 209; Primorska

65, 103, 105, 182, 191, 199, 200, 206,207; Senjska 129; Sinjska 130; Slavon-ska 25, 95, 128; v. Vojna krajina

Kranjska , kranjski 26, 65, 184, 185, 186,188, 189, 190, 201, 206

Kranjska vrata 80Kras 26Krausova, Ester 245Krbava, krbavski 27,32 , 82-1 13,134 ,145,

153-155, 166, 168-170, 173, 179, 191,199-201, 205, 212

Kreševljaković, Hamdija 127, 128, 129,131, 136, 226

Kreta 134Kretski rat 139kritika: kritičke refleksije 180; ospo ravanje

18

Križanić 201Krka 67, 75, 76, 78

Krstinja 203Krško 184Kudelić, Zlatko 245kultura, kulturni 21, 44, 138; materijalna

177; pučka 63; primitivna 44; kulturn acrta 17; obilježja 19; ku lturn i k rug 19

Kumalica, aga 166Kum pes, Josip 21, 221Kuntić-Makvić, Bruna 216

Kupa 8Kuzmanić, Ante 226Kužić, K. 226Kvarner, Kvarnerski otoci 65

Lak uš, Jelena 245Lalošević, Vesna 245Lamar, Howard 30, 226Lamberg, Josip 129Landgren, Lars-Folke 226

Lane, Frederick C. 23, 26, 27, 129, 138,139, 226

Lapac 169

Laszowski, Emil 216Lattimore, Owen 226Laugier, abate 137, 226

Lavigne, Stéphane 83, 226Lazanin, Sanja 9, 10, 82, 84, 97, 181,

184, 230, 244, 249, 250Le Rider, Jacques 23, 226, 231Lebenegg, von 97, 98, 111Lechthaler, Mirjanka 245Ledenice 210Leopold I. 47Lepant 138, 139

Levant 26, 142, 172Levi, Giovanni 93, 226, 231Libanonsko gorje 79Liburnija 75Lika, lički 27, 32, 82-123, 134, 145,

151-155, 164, 168, 169, 173, 179,191, 199-201, 205

Livno , livanjski 80, 127, 151, 173, 179Lončarić, M ijo 245Lopašić, Radoslav 83, 86, 89, 90, 97, 98,

99,101,103,104,105, 127,136,183,185, 192, 193, 202, 216, 227

Lovinac 113, 114, 115, 116, 118, 120,121, 122, 123, 169

Lovrić, Ivan 75, 76, 77, 129, 216, 227Lučić, Ivan 64, 216Ludovik II. 31Luhmann, Niklas 233Lukovo 88

Luther, Martin 45Luts, M arju 83Luxardo de Franchi, N. 227

Ljub ić (Gliubich), Đ . 227Ljubić, Sime 216, 227Ljubljana 184, 186Ljubuški 151

Mach, Zdzislaw 227

Madridski mir 27Magaš, Damir 245Magna via 31



Mahmud-beg, sandžak-beg 32Majdak, Draženka 245Makaran 165

Makedonija 65; makedonske planine 64Maksimilijan, car 26Mala Azija 32Malenica, R. 222Mandić, Hasan-aga 126, 127, 158Mandić, Sain-aga 158Mannori, Luca 83Manzecchi, Francesco 169maps, mental 16

Marchesi, P. 227Mardešić, Petar 32, 226Mardin 32Margetić, Lujo 137, 227Marjanić, Suzana 245Markel, Michael 181 ,224Markovic, Mirko 65, 67, 69, 227Maršić, Mila 10Martelli, Francesco 83

Martić, G. 225Marulić, Marko 48, 58Marušić, Ivan 127Marx, Karl 231M aštrović, V. 227Matija, serdar 178Matutinović, Lujo 77, 215Matuz, Josef 23, 88, 131, 155, 227Mazin 114, 115, 116, 118, 121, 122Mažuran, Ive 83, 216, 217Mažuranić, Vladimir 46, 47, 53, 54, 55,

56, 219

M eda k 85, 114, 114, 115, 117, 120, 121,122

Mediteran, mediteranski 8,18, 26, 79, 80;v. Sredozemlje

Medvida Glavica 27, 37Medveđak 27M eđimurje 25

Mekinjar 114, 115, 117, 119, 121, 122,123

mentalitet, kolektivni 30, 181-209

Mesić, Marko 86, 88, 97, 98, 99, 101,102, 103, 104, 105, 107, 111, 230

MeŠtrović, Ivan 79

Mezopotamija 32Mežnarić, Silva 21, 227Michiel, Marin 157, 164, 167, 170, 173Mikalja, Jakov 49, 59, 218Miklošič, Fran 227Miles, G. 20, 220Milković, Božo 178Milković, Kristina 10, 245Milosevic, Miloš 134, 217

Milutinovic, Košta 145, 148, 149, 227Milje 26

Mimica, Ivan 227, 245Miović-Perić, Vesna 15, 227Mitrović, Janko 145, 146Mitterauer, Michael 245Mletačka Republika,Mlečani (Mleci),

mletački 23 -28 ,31 ,33 ,39 , 58, 72, 73,83, 86, 88, 90, 94, 96, 106, 126,

131-143,145,146,149-155,158-164,166-173, 175, 177, 179, 181-209Mlinarić, Dubravka 9, 245Moačanin, Fedor 227Moačanin, Nenad 9, 83, 192, 227, 228,

245, 249, 250Mocenigo, Domenico 154, 160, 161,

163, 165modernost 30, 41, 42, 43, 88, 90, 144;

mo derna 8, 48; m ode rna situacija 22;integracija 24; društvo 57; moderni-zacija 8, 131; samosvijest 191; v.država; v. tradicija

Modon 26Mogorić 113, 115, 117, 119,120,121,

122, 123Mohačka bitka 32Molin, Antonio 175Molmenti, P. G. 228

Moreau de Gerbehaye, Claude 83Morejski rat 96, 126-180M orin, Edgar 34, 228



M orlaci, morlački 29, 33, 76, 135, 144,147, 148, 150, 153, 157, 158-163, 167,169-175, 177, 178, 180

Mosser, Alois 244Mostar 27, 80, 151Mosul 32Mrežnica 67Mrkalj, Sava 92Mudrovčić, Pavao, kapetan 105Mujezinović, Mehmed 130M ujudžević, Din o 245multidisciplinirani; interdisciplinirani 7,

11, 19, 92, 93Muresan, Carmen 245Mušaluk 113, 115, 117, 119, 121, 122Mutilić 114, 115, 117, 119,121, 122Mutnik 129

nacija 21, 22, 34, 43; nacija-država (na-tion-state) v. država

način života (genre de vie) 17Napoelon I. 77

Nash, G. D. 20, 228Naumann, Barbara 223Nellen, Klaus 92, 225Neretva 77, 78Nevesinje 151Nikšić, Boris 245Nizozemska 168No ël, Jean-François 23, 228Nordmann, Daniel 15, 57, 228

Novak, Grga 228Novak, M. 228Novaković, Stojan 228Novello, Elisabetta 245Novi 113, 114, 115, 117, 120, 121, 122,

151, 177, 178, 179Novi Grad 26

Obradović, Ivan 231obred instituiranja 16

Obrovac, obrovački 27, 145, 146, 149,151, 154, 168, 170

Ogulin, ogulinski 127, 201, 203

Ogulinska kapetanija 127okoliš - ljudski 17, 18, 84; prirodni 40;

gradski 26

Opgenoorth, Ernst 83, 228opozicija, binarna 22, 34, 57Ortalli, Gh. 228Osmansko Carstvo, Osmanlije, osman-

ski 8, 23 -28 ,31 -33 ,35 ,39 , 58, 72, 73,83, 87-90, 94, 105, 106, 128, 129,131-134, 137, 140-143, 145-149,151-157, 162-176, 181-209

Osterhammel, Jürgen 45, 228

Ostrovica 113, 115, 117, 119, 121, 122,146, 151, 175Ostrožinski U tješinović, Og njeslav23 1Oštarije 85Otočac, Otočani 101, 104, 105, 197,

203, 204, 207, 208, 210Özkirimli, Umut 21, 228

Pâlffy, Géza 245Padova 190, 75

Pag 194, 195Pandžić, Miljenko 245Panonska nizina 63Paraica, Ilija 157, 158Pariz 77Parker, Geoffrey 185, 228Pavičić, Stjepan 83, 84, 85, 103, 228Pavić, Naida 245Pavličević, Dragutin 192, 227, 228

Pazarište 114, 115, 117, 119, 120, 121,122, 123Peć 172Pecane 114, 115, 117, 119, 121, 122Pedani Fabris, M. P. 217Pederin, Ivan 228Pejnović, Dane 245Peklić, Ivan 245Pelidija, Enes 87, 129, 228Pera, Miroslav 50, 217

percepcija 181-184; autopercepcija 189Peričić, Šime 128, 131, 228, 229periferija, v. centar



Perinčić, Tea 245Perušić 101, 104, 113, 114,115,117, 119,

120, 121, 122

Petkov, Kiril 229Petriciolli, Ivo 229Petrić, H rvo je 10, 25, 229, 245, 250Pfister, M ax 45, 229Pilić, Šime 245Pirineji 79, 81Pisac 85, 113, 115, 121, 122Pisk, Silvija 245Pivljanin, Bajo 148

Plačko, L judevit 245Plaški 203, 204, 210Plavno 162Ploča 113, 115, 117, 119, 121, 122Plješivica, Plješevica 65, 67, 104Počitelj 105,113, 115,117, 119,121,122,

151Podinarje 80, 81Podlapac 85,113,11 4,115,120 ,121,122pojm ovlje 35, 38-46; leksem, leksik 43,

47, 48, 49, 57; umrežavanje pojmova58; vojnokrajiška terminologija 58

Pokuplje 84Poljice 57, 165Poljički statut 50Poljsko-litvanska unija 23Popina 85, 108, 113, 115, 117, 117, 119,

121, 122popis (ljudi i dobara) 83 ,85 ,89 ,10 0,1 12

Popkin, Jeremy D. 229Pordavina, podravski 25Porter, Roy 93Portner 73Posavina 84Posedarski, Frano 147,148,150,160,161,

163Postojna 80Pounje 84Požarevački mir 23, 129, 143, 184

Praga, Giuseppe 137, 229Prekomurje 26Prescott, J. R V. 229

Primorje, Primorci 64, 78, 84, 197; v.Krajina

Prins, Gwyn 93

Procacci, Giuliano 229Prolog 77, 80, 175prometnice 31Promitzer, Christian 94, 245, 249promjene 22, 100, 139, 140, 141, 144;

demografske 24, 143; socioek ono m-ske 143

Proudfoot, Lindsay 226Prozor 151, 203, 204Prusija 23Prut 88

Quataert , Donald 131, 225

Rkoczy, Franjo II. 88Rabatta, Josip 181-209Račić, kanonik 103Rački, Fran jo 217Radeka, Milan 105, 229

Radies, Paul von 186, 187, 229Radnić, fra Mihael 150, 151Radoš, Ivan 148, 150Raduč 105,113,115,117,119,121,122Raguž, Jakša 245Râkoczy, F ranjo II. 88Rakovica 203Rama 151Rapp, R. T. 229

Rat svete lige 152Ratzel, F. 17, 39, 40, 43, 229Raukar, Tomislav 31, 133, 152, 229Ravni Kotari 38, 55, 158Ravnjane, Male i Velike 101, 104regi ja 8 ,14,16,17,19,22,24,25,29; re -

gionalizacija 17, 33religija: religija 19; islam 24, 31; musli-

mani 86,100,102,104,138,139,156,166;

katoličanstvo 86, 102; (Rimo)katoličkacrkva 86, 99, 108, 109, 195; katolici25, 86, 100, 105, 106, 107, 109, 110,



133, 137, 166; kršćanstvo 24; kršćani31, 114, 119, 156, 161, 173; predziđekršćanstva 35, 92, 190, 212 pravoslavlje;

Pravoslavna crkva 105, 109, 138; pra-voslavni 25, 86,10 9,13 3,13 7,16 6,16 7protestantizam 24; protestanti 25;židovstvo 24

Rezzi (Reci), Antonio 146Ribnik 107, 110, 113, 114, 115, 117, 119,

120, 121, 123, 203Richter, Melvin 224Rieber, Alfred J. 10, 30, 96, 245, 250Rijeka 201Rim, Rimljani 138Ripač 129Ritter Vitezović, Pavao 8, 195Rodopske planine 81Rogić, V eljko 229Roksandić, Drago 8,1 1,1 4,1 8,3 0, 63,87,

88, 91, 92, 95, 97, 113, 126, 132, 154,156, 161, 181, 184, 192, 216, 217, 223,229, 230, 231, 232, 234, 246, 249, 250

Rothenberg, Gunther Erich 88, 91, 232Rovinj 126Rusija 23

Sabbadini, R. 232Sahlins, Peter 57, 232Sambucus, Johan nes 65, 66Sarajevo 23, 127Sasaki, M asamichi 21, 225

Sauvy, Alfred 82, 233Sava 9, 28, 65, 67, 83Sava, sv. 151Savković, Jov an 91Scarabello, Giovanni 137, 221, 233Schmale, Wolfgang 39, 44, 45, 46, 181,

233Schneider, Reinhard 224, 229Schneider, W olfgang 45Schulze, W infried 182, 233

Schüssel, Therese 23, 88, 234Scott, Joa n 93segmentacija (segmeritarnost) 22, 23, 39

selo 14, 32, 42, 44, 93Senj 203Senj, sensjki 8, 27, 30, 33, 87, 99, 102,

103, 144, 148, 153, 155, 195, 196,199 ,201 ,204,2 06,20 7,210 ; v. Kraji -na; uskoci

seoba (transfer ljudi i stoke) 139, 150,155; migracija 153; naseljeni/nena-seljeni predjeli 40

Sfrecola (Sfrekola), Alessandro 246,24 9Sharp j i m 93, 233Sidraga 151Sinobad, Jovan 165Sinzendorf, Adolf von 89Sinj, sinjski 28, 29, 78, 126, 151, 157,

158, 163, 167, 170, 173, 174, 176; v.Krajina

Skarić, V. 217, 23 3Skočidjevojka 27Skok, Petar 38, 219Skoridska planina 64Skradin 151, 169, 176, 177

Sladović, Emanuel (Manojlo) 99, 105,233

Slaveni 135Slavonija, slavonski 25, 69, 83, 84, 87,

89; v. KrajinaSlovenija 26Slukan Altić, Mirela 10, 72, 82,83, 150,

219, 233, 246, 249Slun j, slunjski 201, 203, 204

Smičiklas, Tadija 83Smiljan 85, 114, 116, 120, 123Smiljanić, Smoljan 146, 150, 160, 161,

163, 165, 169, 170, 174Smith, Anthony D. 21, 225, 233Smith, Bernard 226Soča 26Sočivica, Stanislav 130Sokolac 129Solovjev, A. 217

Soppe, Giovan Battista 161Soppe, Guilio 161Spaho, Mehmed 83



Spl i t 31,130,164,167,168,170,171,174Srb 169Srbija, Srbi , srpski 33, 38, 153, 179

Srednja Gora 113,116,117,119,120,123Sredozemlje 31, 79,1 36,13 9,14 2; Sredo-

zemno more 35, 140, 141Srejović, Dragoslav 233Srijem 35, 83, 87, 89Srkulj, Stjepan 28, 217Stančić, Nikša 10Stanojević, Gligor 133, 153, 155, 233stanovništvo 87, 95, 139, 140, 150, 153,

175Stanzel, K. Franz 194, 233Stauber, Reinhard 39,44,45,46,182,233Stearns, Peter N. 233stereotip 181-184, 209Stermiki 70Stiles, Andrina 23, 233Stipčević, Aleksandar 68, 233Straban 64, 65, 78Strassoldo, Raim ondo 233

Strohal, Rudolf 217Strpić, Dag 22, 233Strpić, Petar 18, 229Strugar, Helana 246struktura 20; centralitetna 8; hijerarhijsko

strukturiranje 19Stulli, Bernard 130, 233Stulli Raguseo, Gioacchino (Joakim) 50,

51, 52, 60, 218

Sućeska, Avdo 127Sulejman-han 32Sutla 8svakidašnjica (svakodnevnica) 8, 29, 47,

96, 144Sveto Rimsko Carstvo 8,20 ,23 ,136 ,142Sziics, Jenö 22, 217

V

Sabanović, Hazim 32, 216, 233Santić, Neven 14Šarić, Marko 10, 234, 246Šibenik 130, 172, 176, 177Siljković, Zeljka 246

Široka Kula 113, 114, 116, 117, 119,120, 121, 123

Španjolska 26, 79, 168

Štajerska, Štajerci 25, 187, 194Štefanec, Nataša 9, 10, 25, 30, 82, 87,

113, 223, 230, 232, 234, 246, 249Šurmin 27Šušnjara, Snježana 9, 246Švarcenek 26Švedska 168Švelec, Franjo 229

Taba cchi, Stefano 83tend enc ij a: centrifugalna/centripetalna

31Teplân, Istvân 10terra ferma 26, 152Thompson, Leonard 30, 226Tiškovac 27Tolminski 26Topolje 76Toth, György Istvn 246

Touzery, Mireille 83Toynbeej, Arnold 11, 43tračke planine 64tradicija 15, 21, 30, 39, 43, 140, 143; an-

gloamerička 39, 43; etnode mo graf-ska 32; francuska 41, 42; hrvatska 57;nacionalna 23; sociokulturna 32; ur-bana 32; vjeroispovjedna 24 ; vojnok-rajiška 191; tradicionalan/moderan

189; v. modernosttrajanje (povijesno) 21, 22, 25, 57, 140,143

Traljić, Seid 234Tridesetogodišnji rat 20Trochet, Jean-René 234Trogir 31, 130Trst 26; Tršćanski zaljev 26, 65Truhelka, Ć iro 217Tuck, Richard 93

Tu nić, Jusaf-aga 146Turanj 201, 203Turk Christensen, S. 131, 234



Turska, Turci, turski 23,26, 80,104,139,147, 150, 159, 164, 177, 191, 196, 206,207

Udbina 107,110,113,114,116,118,119,120, 122, 123, 203

Ugarska 23, 24, 25, 31, 35, 88, 192Ugarsko kraljevstvo 23Ugarsko-mletački savez 31Una 9, 28, 37, 67, 70, 169uskoci 27, 33, 36, 130, 126-180Uskoplje 177

V akuf 169, 178Valentić, Mirko 14, 234Valier, Petar (Pietro) 127, 147, 158, 160,

165, 166, 167, 169, 170Vallisnieri, A nton io 75Valsecchi, Francho 234Valvasor, Weichard Joh ann 181-209,217Van 32Vaniček, Franz 90

Varaždin 9Varaždinski generalat 29, 37, 45Vasiloiu, Ionut 246Velagić, Zoran 246Velebit 27, 65, 67, 77, 88, 205; Velebitsko

podg orje 69, 88Venecija 25, 26, 33, 133, 135, 148, 149,

152, 171, 172, 174Ventura, F. 161, 234

Vidal de la Blache, Paul 17Vidan, G abrijela 230Vidović, R. 234Viggiano, Alfredo 83Vilić 104, 105, 107Villain-Gandossi, Christiane 181, 220Villari, Rosario 185Vinaver, Vuk 234Vince - Pallua, Jelka 246Vinodolski zakon 47

Visconti, A. 23 4Visuć 113, 116, 118, 120, 122, 123Višnjić, Č edo mir 82, 216

Vlasi, vlaški 88,1 10,1 14,1 19,21 0,212Vojna krajina, vojnokrajiški 25, 29, 30,

33, 35, 36, 37, 38, 39, 45, 46, 47, 48,

49, 51, 52, 55, 57, 88, 89, 90, 91, 93,126-179, 181-209

Vojvodina 35Voltiggi, Joso 50, 60, 228Vrana 151Vrančić, Faust 48, 58, 217Vrbanić, Fran 87, 234Vrebac 85,113,114,116,120,122,123Vreš, Goran 246Vrgorac 29, 151Vrhovine 101vrijednosti 20, 44; civilizacijske 8; kul-

turn e 8; kritičko v redno vanje 21, 26,29; vrijedno sni sustav 156;

Vrlika 29, 151Vučić Olujić 170

Walas, Teresa 181W alker, J. 234

Walter, François 17, 85, 222Weiss, von 205Wesseling, Henk 93Willcocks, Samuel 246Wolff, Larry 234, 246, 250Woolf, S. 234

Zadar 10, 30, 31, 33, 86, 88, 145, 148,149, 151, 153, 161, 162, 166, 169,

170, 171, 172, 174, 175, 177Zadvarje 29, 145, 151, 163, 164Zagora 78, 79Zagreb 8, 10, 14, 31, 87, 153, 183, 215zajednica: etnička 22; paleobalkanska 30Zakrčje 32ZaviŠa 133Zavorović (Zavoreo), Franjo (France-

sco) 72Zavorović, Mihovil 158

Zelena Poljana 101, 104Zemunik 133, 147Zeno, Antonio 166, 171, 172, 177, 179



Zlatović, S. 217, 234Zöllner, Erich 23, 88, 234Zorzi, A. 234

Zrinski 25Zrmanja 65, 67, 74, 154, 169Zvonigrad 85, 88, 107, 110, 203

Žegar 27Zepina, Kojadin 162Zuljević, Pavao 126

Žumberak, žumberački 196, 201, 203,204, 206, 210

Sastavila prof. Jadranka Brnčic

tromedja roksandic

Documents