1Rujan 2005.

Broj 34 Rujan 2005. Sjeme probuđSjeme probuđSjeme probu enja / život u pobjediđenja / život u pobjediđ

U OVOM BROJU:

Broj 34 Rujan 2005. Sjeme probuđSjeme probuđSjeme probu enja / život u pobjediđenja / život u pobjediđ

Tako, od kada je naša Crkva u Zagrebu počela djelovati, na naše su propovjedi dolazili katolički svećenici i kupovali kasete i knjige. Poneki su postali toliko slobodni da su sa sobom dovodili

po dvadeset i više osoba, a neki od najpoznatijih karizmatskih voditelja, laika i svećenika redovito posjećuju našu, kao i druge pentekostalne i karizmatske crkve. Pod utjecajem potonjih,

rimokatolici sve više vrjednuju Bibliju; počinju je proučavati i pozivati se na nju.

Gotovo svi karizmatski skupovi, pa čak i neka njihova misna slavlja, uključuju pjesme iz naših crkava. Jednako i svi rimokatolički bendovi svojataju pentekostalno-karizmatske pjesme

koje čak snimaju i na CD. Vjerni iz Zajednice “Dobrog

Veliki broj rimokatolika u Hrvatskoj postali su karizmatici te preuzeli prakse i učenja pentekostalnih ili karizmatskih crkava. Neki su svećenici toliko uvjereni u potrebu za

promjenom u Rimokatoličkoj crkvi da izjavljuju: “Ako ne dođe do promjene, propast ćemo.” Od početka osamdesetih do danas, veliki je broj rimokatolika prihvatio mnoga učenja i prakse iz naših crkava.

Karizmatske crkve: izvor rimokatoličke inspiracije

Karizmatske crkve: izvor rimokatoličke inspiracijeSveti bijesČovjekov curriculum vitaeSvjedočanstvoKnjiga: Upravitelji povijesti

rimokatolici sve vivrjednuju Bibliju; popozivati se na nju.

njihova misna slavlja, ukljucrkava. Jednako i svi rimokatoli

karizmatske pjesme

Damir Šićko Alić

2 Rujan 2005.

pastira” koju vodi Dražen Radigović, nedavno su snimili tri CD-a s mnogim pjesmama iz naše ili drugih pentekostalnih crkava. Neki svećenici crkava u nastajanju svjesno sprječavaju ili ograničavaju postavljanje kipova i slika. Drugi pak krštavaju odrasle osobe uranjanjem u vodu kao što to čine pentekostalci i karizmatici. Tako, u nekim župama u Dubrovniku, na Korčuli i drugdje u Hrvatskoj, svećenici manjem broju vjernih služe Gospodnju večeru na biblijski, odnosno, pentekostalni način. Umjesto hostije, služe beskvasni kruh, a svi prisutni primaju i od kruha, i od vina. Ne samo da pojedini karizmatski voditelji svoje stado hrane duhovnom hranom koja dolazi iz naših crkava nego i sami otpočinju prevoditi djela kojima su autori protestantski pastori, te tiskati njihove knjige. Premda su neke od tih knjiga isključivo za internu uporabu, to nije slučaj sa svima: neke postaju dostupne širokoj javnosti. Ne tako davno, pristupio mi je jedan svećenik i pokazao nekoliko knjiga kojima se koristi, a među njima je bila najmanje jedna knjiga pentekostalnog autora.

Zbog svega navedenog, neki rimokatolički skupovi podsjećaju na pentekostalno-karizmatske. Mnogi su vjernici uključeni u slavljenje ili služenje. Propovjedi su, po sadržini pentekostalno–karizmatske, a propovjednici oponašaju i u pristupu, i u govoru pentekostalne propovjednike. Nastoje poticati vjernike da razvijaju osobni odnos s Bogom, čitaju Bibliju i postanu aktivni u svojim matičnim crkvama. U izvancrkvenim aktivnostima preuzeli su sistem kućnih

sastanaka te održavanje biblijskih škola. Na Hrvatskom katoličkom radiju i Radio Mariji, često se mogu čuti pjesme i misa kojima je izvorište u reformiranim ili pentekostalnim crkvama. Iako voditelji ne žele ukazivati na porijeklo istih, te se pjesme sve češće čuju na katoličkim radio postajama.

Govoreći o Božjim žjim ždjelima po svijetu, jedan je karizmatik nedavno naveo događaje koji su se odigrali isključivo u pentekostalno-karizmatskim crkvama. Kada sam na tribini, koja se održavala u povodu Dana Reformacije 2003., upitao profesora Juraja Kolarića zašto rimokatolici “preslikavaju”navedeno, on mi je odgovorio da nema ničega lošeg u preuzimanju dobrih stvari iz protestantskih crkava. Jedan je drugi visoki crkveni službenik izjavio kako je upravo u zajednicama koje su preuzele dobre stvari, stvarni život i budućnost rimokatolika. Koliko su rimokatolici napredovali kroz prihvaćanje učenja i prakse pentekostalno-karizmatskih crkava, vidljivo je iz sadržaja katoličkih karizmatskih skupova. Oni više nalikuju pentekostalno-karizmatskim skupovima, nego skupovi baptističkih ili metodističkih crkava!

Kao crkve reformacijske baštine, sretni smo da možemo ukazati i “povesti” vjernike tradicionalnih, institucionaliziranih crkava naprijed u stvarni odnos s Isusom. Poput nekih od njih, i mi bismo željeli još više promjena i pomaka naprijed. Ne znamo hoće li njihovi

nadređeni pokazati jednaku volju za tim promjenama, no mi bismo ih svakako ohrabrili i podržali. Ovdje osobito mislim na pomake i

promjene u stvarima koje se u tim crkvama prakticiraju a koje Biblija karakterizira kao idolopoklonstvo. Kada dođe vrijeme za promjene na tome području, tada čju, tada č će istinsko zajedništvo postati moguće: zajedništvo svih crkava i svih vjernika.

Na Hrvatskom katoličkom radiju i Radio Mariji, često se mogu čuti pjesme nastale u reformiranim ili pentekostalnim crkvama. Premda voditelji ne žele ukazivati na njihovo porijeklo, te se pjesme sve češće čuju na katoličkim radio postajama.

Organiziran rad s djecom od 3 do 10 godina

Karizmu možete čitati i na internetu!

www.rijeczivota.hr

K

3Rujan 2005.

Na albumima grupa poput Metallice naići ćemo na hrpu tekstova koji pozivaju na razmišljanje,

koji pozivaju da pogledamo malo bolje - što se to događa oko nas!đa oko nas!đ Oni upiru prstom, postavljaju mjerila, uspostavljaju nove etike izrugujući se biblijskim vrijednostima, a sve zahvaljujući veoma moćnom mediju – glazbi.

Dovest će te do stanja u kojem misliš da si “odabran i posvećen” time što si svjedok objavljivanja “istine”, a zatim te mogu dovesti do stanja očaja i besmisli ovoga života – i sve to u svega nekoliko – i sve to u svega nekoliko –minuta!

U svojim se pjesmama osvrću na ratove, vlade, gospodare i robove, na snove, pravdu, ekologiju, odnose u obitelji… Sve znaju, o svemu imaju nešto za reći i na položaju su da govore u živote mnogih koji ih slušaju, jer su u očima svojih slušatelja idoli. Ovo pišem jer sam i sam bio takav. Jesu li uistinu toliko mudri, ili obrazovani, zar im je zaista toliko otkriveno da mogu “šamarati” po ljudskim umovima i programirati ih kako im je volja.

Ili pak toga uopće nisu svjesni.U jednoj pjesmi Metallice sa starijeg

albuma “Master of Puppets”, istoimena pjesma ima sljedeći tekst:

“Okusi me; vidjet ćeš, sve sam što trebaš, predan sam [cilju] da te ubijem…”

“Gospodar lutaka vuče tvoje konce, izopačuje tvoj um i razara snove. Zaslijepljen, ti ne vidiš…”

Kada grupa reputacije koju ima Metallica istupi s ovakvim tekstom,

čovjek bi pomislio da pjevaju o kakvom diktatoru ili silniku. No, mene to objašnjenje nije zadovoljilo – te su mi riječi zvučale odveć čudno da bi se odnosile na nekog čovjeka. Pripremajući ovaj tekst, nakon dugo vremena opet sam poslušao baš tu pjesmu i odjednom je sve sjelo na svoje mjesto.

Isus kaže da nitko ne može služiti dvojici gospodara (Matej 6:24). Nepjeva li možda James Hetfield, pjevač grupe, o svome gospodaru?

Tko je ta osoba?Sigurno nije Isus.Postoji još jedan koji je jednom

izjavio:“Uspet ću se na nebesa,Povrh zvijezda božjihžjihžPrijesto ću sebi dići, Na zbornoj ću stolovati goriNa krajnjem sjeveru.Uzaći ću u visine oblačne,čne,čBit ću jednak višu jednak višu jednak vi njemu.šnjemu.š ”(Izaija 14:13-14)

To je bio sotona.Božja Riježja Rijež č sotonino kraljevstvo

naziva “kraljevstvom tame”.Je li tako nazvano tako zato što đavao

ne plaća račune za struju, pa mu ju je Elektra isključila? Naravno da ne!

U kraljevstvu tame osoba ne vidi da je zaslijepljena; kritizira drugoga, a u istom je blatu.

U kraljevstvu tame ne znaš kome služiš jer “gospodar lutaka vuče tvoje konce” iz sjene – odakle ga ne možeš vidjeti.

Pokušaš li se istrgnuti iz njegovih ruku u svojoj snazi, otkrit ćeš da ne možeš – on će te poniziti i uništiti.

Možda ti sve ovo znaš i kažeš: “Ja sam Kristov i živim u svjetlu.”

Ako je tako, uzmi ovaj tekst kao motivaciju da prepoznaš i rasvijetliš tamu u ljudskim životima.

Pišem i zato što postoje ljudi, Kristovi ljudi koji proslavljaju Boga u svojim pjesmama. Te su pjesme po žestini slične onima od Metallice, ali su sadržajno sasvim drukčije.

Ti glazbenici u svojim pjesmama ne Ti glazbenici u svojim pjesmama ne ukazuju samo na probleme, već nude rješenje.

Za primjer ćZa primjer ćZa primjer u navesti grupu po imenu Spoken. Jedna njihova pjesma kaže:

“Bože, daj mi snage da prođem…situacije ponekad izmaknu kontroli.

No, ja ću svoj pogled uprijeti u Tebe.Možda se moji snovi neće ispuniti…Još uvijek, moja si nada Ti.”Možda zvuk glazbe tih dvaju grupa

zvuči slično, no one nose dvije potpuno drukčije poruke. Jedna je poruka beznađa, bijesa i očaja. Druga je poruka nade: “Isus je rješenje – po – po – đi za Njim i slijedi Ga!”

tako se zove zadnji album rock diva Metallice.Čekaj!? Nismo li čuli takve riječi u crkvi?Sjećate li se kada je Isus planuo svetim bijesom na one trgovce u Hramu, izbičevao ih i istjerao? Nisu li se članovi Metallice obratili i postali kojim slučajem vjernici?ŠIPAK!

Sveti bijes...GLAZBA

Novim albumom Metallice “Sveti bijes” dominira poruka beznađa, očaja i destrukcije. Slušatelj bi se trebao zapitati: tko i što nadahnjuje te stihove i glazbu?

Piše: Pero Fabijanić

K

4 Rujan 2005.

ESEJ

Ujednom je trenutku vječnosti Grnčar, Jedini Pravi Grnčar, odlučio rascjepkati vječnost u kojoj živi. Stvorio

je početak: vremensku odrednicu. Razdijelio je vječnost na prepoznatljivu mjeru vremena. I Svod, kojega je stvorio, dobio je mjerljivu vrijednost: svjetlila i raspored vremena: “blagdane, dane i godine” Dan i noć! Grnčar je radio danju. Svi su Mu dani su bili radni dani osim jednoga. Stvorio je zakonitost: sve rađa prema svojoj vrsti! I On sam, Grnčar je rađao rod prema svojoj vrsti: raskošan, svestran, plodonosan, urbanistički/svemirski besprijekoran. Bogat! Njegov je vrt bio beskrajno golem, prepun planeta koje se kreću i okreću u savršenom redu i imaju svoju putanju. Lijepo je bilo Njegovo Kraljevstvo.

Grnčar je imao Sina. Jednog jedinog. Nemjerljivo ga je volio. Ipak, u nekom drugom trenutku vječnosti, Grnčar odluči napraviti zemljanu skulpturu posve nalik sebi. Majušni, beživotni lik. Lijepa je bila ta skulptura! Onda se Grnčar dosjetio!

Odlučio je dati toj skulpturi nešto zbog čega će mu se ona uvijek vraćati: svoj dah. Pogledao je, sagnuo se i udahnuo svoj dah u skulpturu i - ona je oživjela. Nazvao ju je čovjekom - baš kao ti i ja! Dah je bio pupčana vrpca, osmoza života, mudrosti i svega što je u sebi imao Grnčar

a stavio je na raspolaganje tom novom malom biću da usisava i živi. Svi su se u taj svečani dan okupili i promatrali; svi koji su živjeli u Grnčarevom Kraljevstvu i svi koji su nekada prije živjeli u tom

istom Kraljevstvu a sada više nisu imali tamo nikakav pristup. Skulptura je hodala, gledala, mogla je i govoriti, imala je puno pitanja i Grnčar je na svako odgovarao. Tako ju je volio! Ta mu je skulptura značila više od svega što je tih dana napravio. Onda je stvorio golemi krug zemaljski i kazao skulpturi da bude gospodar toga kruga - zvao ga je čovjekov vrt. Bila je raskošna ta zemlja

- vrt. Bogata. Puna zlata, dragog i poludragog kamenja i sjemenja što rađa “plodovima što u sebi nose sjeme”! Grnčar, koji se zvao i Jahve silazio bi na Zemlju, sagibao se, gledao izbliza to malo stvorenje i odlučio mu je dati još više: mogućnost vlastitog odabira. A oko vrta je obilazio netko tko je svim u sebi htio biti kao Grnčar, a bio mu je suprotnost. I sve što je taj dotaknuo bilo je unakaženo i poraženo. Ipak, nekako se

toj skulpturi, čovjeku, kao ti i ja, učinilo da mu neće nauditi ako čuje što mu govori. I što je više slušao sve je manje vremena provodio s Grnčarom a sve više

J ahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svoga čina u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, od iskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je

stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; kad je postavljao moru njegove granice, da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega kao graditeljica, bila u radosti iz dana u dan igrajući pred njim sve vrijeme: igrala sam po tlu njegove zemlje i moja su radosti djeca čovjekova. Tako, djeco, poslušajte me….blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima iz dana u dan i koji čuva dovratnike moje. Jer, tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve. A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt.

(Izreke 8:22-36)

Beti Pavlović

svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt.(Izreke 8:22-36)

Čovjekovcurriculum vitae

5Rujan 2005.

razmišljao što mu ovaj govori. Sve se više udaljavao od Grnčara i naposljetku otišao. Ali nije više bio sretan. Naprotiv! Znojio se i dokazivao i gubio i padao, postajao sve jadniji i siromašniji. Ali, poraženi je kazao da je to ok. Kada je to vidio Grnčar, koji se zvao Jahve i koji je volio tu skulpturu, čovjeka, što je kao ti i ja, tako je zavapio od tuge da je cijeli vrt zadrhtao. Grnčar se sažalio i odlučio je pomoći toj skulpturi – čovjeku, kao ti i ja. Jedini je način bio da kupi tog čovjeka što je kao ti i ja. Cijena kupnje je bila ogromna. Grnčar je morao uložiti najviše i najdragocjenije što je imao: sam Život. Život svoga jedinog Sina. A to nije bilo sve! Sin je morao umrijeti kao najomraženiji zločinac da bi Grnčar ponovno mogao imati tu skulpturu, koji se zvao čovjek, kao ti i ja. Grnčar i Sin su se raspitali kako umiru najomraženiji zločinci. Oni bivaju razapeti na križ i krajnje poniženi. Otac i Sin su se pogledali i – kimnuli glavama u znak pristajanja. To nije bilo sve! Najomraženije zločince prije toga popljuju – tko hoće i koliko hoće, udaraju bičem koji razdire, skinu ih, vode kroz mjesto i sve se skulpture okupe i gledaju. Oni koji to rade su okrutni, nemilosrdni, već imaju ruke uprljane krvlju pa im to ne pada teško. Otac i Sin su znali svaki detalj smrti a ipak su rekli: “tako ćemo spasiti skulpturu”. Sin je samo kazao: “Tijelo si mi pripremio! Ja dolazim!” A lijepo je bilo Grnčarevo Kraljevstvo u kojem je živio Sin. Ipak, Sin se nije okrenuo unatrag. Otišao je na put po skulpturu – čovjeka. Grnčareve su oči stalno promatrale sve što se događa na zemlji. Neprekidno je bio uz Sina. Jako ga je volio. Teško mu je padalo to odvajanje od Sina, pa Ga nije htio pustiti sama. Zato je poslao s njim Svoga Duha. Sjećaš se Duha Svetoga? On je u Postanku odmah na početku i u sve je bio upućen. Odlučili su da Duh živi u Ocu i Sinu i tako sve troje neprekidno budu Jedno. Sin je uz pomoć Duha stalno bio s Ocem pa Ga je tako u svemu slušao i radio što je Otac od Njega zatražio. Otac je bio sretan i ponosan zbog Sina. Obećao mu je: “zatraži samo i dat ću ti svaku skulpturu iz vrta svoga!” Ali, jednom je bilo tako teško da je Sinu tekao krvavi znoj. Baš pred samu kupovinu čovjeka. Sin ipak nije odustao. Uzeo je križ. Bio je jako težak pa je nekoliko puta pao. Onda je otišao kod onih koji su gledali kad je Grnčar stvarao skulpturu ali nisu imali pristup u Grnčarevo Kraljevstvo. Strašno je to mjesto! Posve suprotno Grnčarevu Kraljevstvu. Tamo je mrak

i jako je hladno! Puno je neke zebnje i razdora. Samo mržnja: međusobna i prema drugima. Cijelo je Kraljevstvo čekalo na Sina. Sin je uspio! Golemi se usklik prolomio! Sin je uspio! Kupio je čovjeka. U Kraljevstvu je vladalo takvo veselje kao nikada prije! Grnčar je bio tako sretan da je skulpturu od tada zvao sinom – baš kao ti i ja što se zovemo. Onda se Grnčar opet dosjetio! Primijenio je svoju zakonitost na nove sinove, tako

da oni sada rađaju prema svojoj vrsti. Sve je sad isprepleteno i uvećano, poput koncentričnih krugova. Grnčar, Jahve stvara sjeme što rađa plod što u sebi ima sjeme! Njegova zakonitost na djelu – umnožena. I ti Njegovi kupljeni sinovi imaju u sebi sjeme što rađa plod a plod u sebi ima sjeme za novi plod…. Tako je puno Grnčareve djece živjelo vječno i sretno i rađalo plod prema Grnčarevoj vrsti!

Čovjekovcurriculum vitae

Konačno znam odgovor...

Moje ime je Marko Juriček. Imam 25 godina. Rođen sam u Zagrebu 1980. nakon Krista. Vjerujem da svi oni koji su osobno sreli uskrslog Gospodina, razumiju što znači nakon Krista i zašto smo

tada počeli brojati godine od početka. Roditelji su mi se razveli kad mi je

bilo 4 godine. Veći dio djetinjstva proveo sam s očuhom alkoholičarom i majkom koja je posjećivala ustanove za mentalno oboljele. Često sam se selio. Četiri puta sam mijenjao osnovnu školu, pa dugo vremena nisam imao stalne prijatelje. U srednjoj školi sam našao društvo, počeo izlaziti van i zabavljati se kao i većina mladih danas. Uz konstantno opijanje, jedno vrijeme sam snifao ljepilo i bio vandal. S time sam prekinuo zahvaljujući policiji. Na fakultetu sam uz ovisnost o alkoholu postao ovisan i o marihuani. Kako sam moralno sve više propadao, nakon nekoliko neuspjelih veza, počeo sam tražiti ispunjenje u “slobodnom” seksu. To je prouzrokovalo gubitak poštovanja prema sebi i prema suprotnom spolu. Zbog savjesti koja me optuživala upadao sam sve dublje u depresiju.U 21. godini postao sam svjestan da oko mene postoji nekakav duhovni svijet. U potrazi za smislom života i mirom koji mi je toliko nedostajao, počeo sam istraživati istočnjačke religije i discipline. One su mi izgledale vrlo duhovno naspram zapadnjačkog materijalizma, te licemjerja i laži koje mi je državna religija i tradicija predstavljala kao kršćanstvo.

Zanimljivo je da sam na tom putu “samospoznaje i otkrivanja vlastitih potencijala” morao izdvajati “neduhovno” velike svote novca. Proučavao sam literaturu, išao na razne tečajeve, inicijacije i predavanja. Izgubljen i prazan, hvatao sam sve što mi je dolazilo pod ruku. Od budizma, zen budizma, preko hinduizma i raznih vrsta joge, do New Agea, hare krišne i transcendentalne meditacije. Mislio sam da će mi pomoći tečajevi oslobađanja od stresa i tehnike disanja i pročišćavanja. No, trajnije zadovoljstvo i mir nisam nalazio. Na kraju sam krenuo i na nekakve psihijatrijske New Age tretmane. I dalje su me zarobljavale moje ovisnosti, a u uzaludnim pokušajima da ih se oslobodim, tonuo sam u sve dublje u perverznost i depresiju. I tada, dok me mješavina svega toga vukla ravno i sigurno u ludilo, Bog je u moj život donio svjetlo svoje Radosne vijesti – Evanđelja. Unatoč svoj svojoj izgubljenosti i jadu, nisam se lako mirio s činjenicom da se trebam poniziti pred svojim Stvoriteljem i prihvatiti Njegovog sina koji je zbog mojih grijeha bio razapet.

U tim ključnim danima, uz konstantno svjedočenje mojih sustanara u studentskom domu, sretao sam ljude na ulici koji su mi govorili o Božjoj žjoj žljubavi i svetosti. I prilikom autostopiranja vozači su mi svjedočili o Božjem žjem žpostojanju i Njegovom planu spasenja za sve ljude. Jednu takvu osobu sam

SVJEDOČANSTVO

K

6 Rujan 2005.

ustopirao dva puta za redom.Zahvalan sam Bogu na njegovoj

milosti i strpljivosti, te što je u moj život poslao sve te ljude, a osobito na mom sadašnjem bratu u Kristu, Tomislavu, koji nije odustajao od svog svjedočanstva za Isusa. Nakon brojnih i dugih razgovora i pozivanja na Božju Riježju Rijež č – Bibliju, konačno sam kapitulirao pred Bogom. Priznao sam Mu svoju grešnost i nemoć da živim drugačije. Pozvao sam Isusa da uđe u moje srce i bude moj Gospodin i Spasitelj.

Ono što nije mogla učiniti niti jedna religija, ni Buda ni Krišna, ni sav novac, vrijeme ni psihijatri, a još manje moja snaga ili intelekt, Isus je učinio s

lakoćom. Sve staro je nestalo, sve novo je nastalo! Nov život, nov početak! Mir koji sam toliko tražio, mir koji nadilazi svaki razum, ispunio je moje srce. Ovisnosti: alkohol, marihuana, pornografija, masturbacija, perverzije i depresija, jednostavno su morali pokleknuti pred Kraljem kraljeva i Gospodarom gospodara.

Otada je prošlo devetnaest mjeseci. Moja radost je sve veća i veća, a moj život smisleniji i ispunjeniji. Slijedim Isusa, proučavam Sveto pismo i imam zajedništvo s braćom i sestrama. Gospodin me pomalo ali sigurno iscjeljuje od svih povreda koje sam doživio i uvodi red u moj život. Nedavno

sam uspješno završio fakultet i uskoro ću početi raditi.

Bog je stvaran u mom životu. On me vodi i uči iz dana u dan. Doživio sam i kontinuirano doživljavam lijepe i nove stvari s Njim. Od uslišanih molitvi i malih svakodnevnih stvari, do onih nadnaravnih i silnih: znakova i čudesa, iscjeljenja i oslobođenja.

Konačno znam odgovor na pitanje koje me stalno pratilo: tko sam, kamo idem i koji je smisao moga života. Sad znam: ja sam novo stvorenje u Kristu Isusu, pozvan da proslavim svoga Stvoritelja i da provedem vječnost s Njim, ondje gdje više neće biti ni suza, ni boli, ni smrti.

Slava Isusu!

SVJEDOČANSTVO

Naslov knjige je “Upravitelji povijesti”. Netko bi drugi možda rekao da je ovo knjiga o reformatorima ili životima

ljudi koji su nastojali živjeti svetim životom. Žljudi koji su nastojali

Žljudi koji su nastojali

ivjeti sveto ili posvećeno znači živjeti po Svetom Pismu. Posvećenost nema veze s odvojenošću u samostan, asketizmom, religioznošću ili duhovnošću koja nije utemeljena na Svetom Pismu.

U Mateju 24:45,46 Isus nam kaže: “Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga koga je postavio gospodar nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme? Blago onomu sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini”.

Na drugom mjestu Gospodin nam govori da “ne živi čovjek o samom kruhu – nego o svakoj riječi koja izlazi od Boga”. Hrana o kojoj Isus govori je duhovna hrana, to jest Riječ Božja. Božja. Bož žji žji žnarod zaslužuje od Boga dane sluge koje

će vjerno i u pravo vrijeme “posluživati” Riječ Božjem narodu.žjem narodu.ž

U Websterovom rječniku riječ vjernost govori o identičnosti zvuka ili slike. Radio ili TV može bolje ili lošije prenositi odaslanu sliku ili zvuk. Š

e bolje ili loŠ

e bolje ili loto je

slikovna ili zvučna slika sličnija originalu to je vjernija. Kada Bog pošalje poruku neki crkvene sluge će je preuzeti više, a neki manje vjerno. Oni mogu u Božju žju žporuku umetnuti svoje osjećaje, misli ili teologiju i tako je onečistiti. Time se takovi pokazuju manje vjernima ili čak nevjernim slugama. Nasuprot njima, vjerni će sluga prenijeti isključivo ono što je Bog rekao. On neće ništa dodati niti oduzeti od Božje poruke. Svojim žje poruke. Svojim žtumačenjem on/ona neće govoriti drugačije čak ako i koriste druge riječi. Ostat će u punom suglasju s originalnom porukom.

U Evanđelju po Ivanu, Isus nas poučava: “Koga Bog posla, taj govori Božje Riježje Rijež či”, “Tko govori sam od sebe

taj traži svoju vlastitu slavu” i “Tko je od Boga, prihvaća Riječi Božježjež ” (Ivan 3:34; 7:18; 8;47).

Onaj koji je poslan od Boga, govorit će ono što je Bog rekao. Onaj koji govori drugačije od onoga što je Bog rekao to čini zbog osobne koristi ili zato što djeluje pod đavolskim poslanjem.

Sukladno tomu, oni koji odbacuju Božju poruku i pristaju uz neku drugu, žju poruku i pristaju uz neku drugu, žma koliko logično ili mudro ona zvučala, ne ugađaju Bogu. Oni koji su uistinu od Boga prihvaćaju kao standard ili vrhovni autoritet Božju Riježju Rijež č. Kada su pojedinci suočeni s dvije različite poruke, jednom koja je u skladu sa Svetim Pismom, a drugom koja to nije, oni koji su od Boga prihvatit će poruku usklađenu sa Svetim Pismom. Bogu neskloni neće prihvatiti tu poruku.

U ranoj povijesti Crkve mnogi vjernici nisu imali pristup pisanoj Božjoj Riježjoj Rijež či kao danas. Skripte im nisu bile tako

NOVA KNJIGA

Upravitelji povijestiIz tiska uskoro izlazi knjiga pastora Damira Šićka Alića “Upravitelji povijesti” koja govori o predreformatorima i reformatorima kao ljudima koji su zbog odvažne vjere u Bibliju promijenili povijest. Tko su bili Wicliffe, Huss, Luther, Wesley? Pogledajte u ovoj knjizi, jedinstvenoj na hrvatskom jeziku. U ovom broju Karizme donosimo vam prvo poglavlje.

K

7Rujan 2005.

...da je u mnogim zemljama “kršćanske” Europe razdoblje srednjeg vijeka bilo uvelike obilježeno snažnim antisemitizmom? Tako, na primjer, u Španjolskoj nije uopće bilo neuobičajeno da na Veliki petak “vjernici”, poslije obreda, izađu iz crkava i kamenuju Židove koje zateknu na ulici! Takvi progoni opravdavani su navodnim židovskim “bogoizdajstvom” i “bogoubojstvom”. Novi nam zavjet pak govori da smo mi SVI “bogoizdajice” i “bogoubojice” zbog svojih grijeha, a da su Isusa na smrt osudili, povijesno gledano, židovsko Veliko vijeće (vjerska vlast) i rimski upravitelji Poncije Pilat (vojna vlast) i Herod (civilna vlast), dok su smrtnu presudu izvršili rimski vojnici!

… da je ideja o Čistilištu, kao o nekom određenom mjestu čišćenja od grijeha u drugom svijetu, zapravo “proizvod” zapadnoga (rimskog) “kršćanstva” s kraja 12. stoljeća poslije Krista? Taj nauk prvi puta je službeno potvrđen 1274. godine na Drugom lionskom koncilu. Zanimljivo je da pravoslavci ne prihvaćaju taj rimokatolički nauk o Čistilištu, ali prakticiraju neke molitve za mrtve!

... da je, nakon mnogih rasprava i sukoba, 787. godine poslije Krista na Drugom saboru u Niceji službeno dopušteno štovanje “svetih” slika, što je u suprotnosti s drugom Božjom žjom žzapovijedi i uopće cijelim biblijskim naukom!

Tomislav Vidaković

dostupne ili ih zbog slabe pismenosti nisu mogli osobno proučavati. Zbog toga su obični ljudi (većina) bili ovisni o crkvenim službenicima. Ono što su im oni čitali ili prenosili bilo je ono po čemu su se mogli “ravnati”. Ako je to bilo dobro i vjerno originalnoj poruci, vjernici su se mogli smatrati blagoslovljenima. Ako se poruka koju su primali u manjoj ili većoj mjeri razlikovala od originalne bili bi krivo informirani ili čak prevareni. Isus je u Evanđelju po Mateju očito bio svjestan da postoje vjerni i nevjerni sluge. Nažalost, kroz povijest, mnogi manji ili viši crkveni dužnosnici su krivo tumačili ili dozirano i selektivno prenosili dijelove Božje poruke. U žje poruke. U žpojedinim vremenskim razdobljima crkvene organizacije su zabranjivale i ograničavale pristup Bibliji. Vjernici su ovisili o svojim svećenicima ili drugim nadređenima, a oni su zbog neznanja ili sebičnosti naučavali ono što je njima koristilo. Time ne želimo reći da su svi ti ljudi bili zli. Mnogi svećenici ako su i znali čitati nisu znali grčki, hebrejski i latinski jezik na kojima je pisana ili na koje je prevedena Biblija. Zbog toga su i bili ograničeni i nisu mogli uskladiti svoju poruku s Božjom porukom. To je žjom porukom. To je žjedan od razloga zašto mnogi od njih, prema Isusovim mjerilima nisu bili “vjerni sluge”.

Od početka Crkve pa sve do kraja petnaestog i početka šesnaestog stoljeća, veoma mali broj ljudi je imao pristup Svetom Pismu. Razlozi tomu bili su nedostupnost knjiga Svetog Pisma, nepismenost puka, te visoka cijena pisanih dokumenata. Preokret se događa s Guthenbergovim otkrićem tiskarskog stroja. Od tada pa do današnjih dana Biblija je postala najtiskanija i najprodavanija knjiga. Kako je Biblija prodirala u ruke laika, tako je Božja žja žRiječ počela mijenjati ljudske živote i povijest.

Osobe o kojima ćemo govoriti u ovoj knjizi dopustile su Svetom Pismu da promijeni njihove stavove, vjerovanja i život. Ti su promijenjeni ljudi potom počeli mijenjati svoju bližu i dalju okolinu. Zbog toga što su dopustili Bogu da ih promijeni oni su s Njim postali upravitelji povijesti. Iste ljude od šesnaestog stoljeća nazivamo reformatorima. Razlog tome jest činjenica da su oni reformirali (poboljšali, vratili k izvornom) vjerovanja i prakse crkvi. Kao što ćemo vidjeti, crkve, crkveni dužnosnici i vjerničke prakse su se kroz vrijeme počele mijenjati. Nisu ostale vjerne Isusovom, odnosno Apostolskom nauku (Novom Zavjetu) te su tako izobličile sliku o Bogu i vjeri koju nam je Isus predao.

Veliki otpad počinje navodnim Konstantinovim obraćenjem i

institucionalizacijom Crkve pod njegovim patronatom. S Konstantinom veliko mnoštvo ljudi postaje kršćanima, ali bez obraćenja. Isti ljudi koji su do jučer štovali mnoštvo bogova, iz oportunističkih razloga mijenjaju “dres” te postaju “kršćanima”. Svoje su obličje čje čpobožnosti prilagodili kršćanstvu, a da nisu odbacili prijašnja vjerovanja i prakse. Time su u kršćanstvo unijeli krivovjerja i nebiblijske oblike religioznosti. Takvi su ljudi crkvenim politikantstvom s vremenom postali ugledni kršćani i službenici kojima nije bilo stalo do očuvanja pravih kršćanskih vjerovanja i praksi. Oni su uvodili ili dopuštali sinkretizam. Time su popularna vjerovanja potisnula biblijsko učenje, a novozavjetni, apostolski nauk iskrivljen. Tu iskrivljenu poruku i dan danas mnogi slušaju u svojim crkvama. No Bog je kroz povijest podizao službenike kako bi preko njih vjernike vratio k izvornoj poruci evanđelja. Ti službenici nisu bili savršeni, ali su ispravno razumjeli pojedine dijelove Božje poruke. Zato žje poruke. Zato žsu počeli upozoravati ljude i poučavati ih Božjoj istini. To su žjoj istini. To su ž činili kako bi potaknuli suvremenike na vraćanje k izvornom kršćanstvu.

Premda bi se predreformacijski i reformacijski pokreti mogli analizirati i u širem spektru, odlučio sam se za one koje smatram okosnicom suvremenoga reformacijskog kršćanstva.

Vrlo često, kada je riječ o reformaciji, ljudi govore o njoj kao o jednom događaju. To nije dobar niti točan prikaz crkvene reformacije.

Sami reformatori poput Luthera, Calvina ili Zwinglija bili su svjesni da reformacija ne otpočinje nego se nastavlja s njima. Znali su za djelovanje i učenja ljudi poput Johna Wycliffea i Jana Husa. Također su znali da reformacija koje su oni bili dio nije konačna. Svi reformatori stoje na ramenima prethodnih reformatora, a zaglavni je kamen sam Gospodin Isus Krist. Zato kada govorimo o reformaciji, trebamo naglasiti različite njezine faze. Neke od bitnih su: predreformacija, luteranstvo, anabaptisti, moravska braća, metodizami pentekostalizam.

Proučavajući ove faze i njihove nositelje možemo vidjeti kontinuitet i međusobni utjecaj jednih na druge. Oni su “izrastali” jedni iz drugih i zajedno se pozivali na svoje korijene u Isusovom i Apostolskom nauku – Svetom Pismu. Usmjeravali su budućnost Crkve prema onom što je ona danas. Svaka je generacija gradila na vjerovanju i praksi koje je utvrdila prethodna.

U svemu tome vidimo kontinuitet Božjega djelovanja i otkrivenja koje žjega djelovanja i otkrivenja koje žje On davao. To je predivno. Mi ne gradimo nešto potpuno novo, već

nadograđujemo na ono što su prethodni naraštaji izgradili. Svi mi povezani smo s prošlim naraštajima i zajedno utemeljeni u Isusovom nauku.

Želio bih napomenuti kako ovo nije sveobuhvatan osvrt na različite faze reformacije, a ni na sve značajne reformatore. Ipak vjerujem da će vam pomoći da bolje razumijete različite faze reformacije. Vjerujem da će se vjerni u Gospodinu ohrabriti da krenu njihovim stopama onako kako su i oni nasljedovali Gospodina.

JESTE LI ZNALI...

K

8 RujanRujanRu 2005.

p.p. 20510040 Zagreb - Dubravatel. 01/2911-942, 6119-734e-pošta: rijec-zivota@zg.htnet.hrwww.rijeczivota.hr

UREDNIŠTVO Izdavač: Kršćanski centar “Riječ Života”, Zagreb. Glavni i odgovorni urednik: Damir Šićko Alić. Grafi čka obrada: Boris Havel,

Željka Strejček. Suradnici: Damir Šićko Alić, Dudi Mostarčić, Tamara Vranić, Boris Havel, Tomislav Vidaković, Igor Buneta. Tisak: Dizajn studio “RINGEIS”, Zagreb. Prijava izdavanja ove tiskovine upisana je u Ministarstvu kulture - Sektor informiranja pod brojem 1022. Časopis “Karizma” - sjeme probuđenja, život u pobjedi - oslobođen je plaćanja poreza na promet.“KARIZMA” JE BESPLATAN ČASOPIS, stoga možete na adresu našeg uredništva poslati vaše podatke (puno ime i adresu) i podatke vaših prijatelja za koje znate da bi bili zainteresirani čitatelji. Tiskanje časopisa fi nancira se iz dobrovoljnih priloga. Ukoliko želite svojim prilozima pripomoći njegovom izlaženju, molimo vas da svoj dobrovoljni prilog pošaljete poštanskom uputnicom na adresu uredništva.Adresa uredništva je: KC “Riječ Života “ (Za Karizmu), p.p. 205, 10040 Zagreb-Dubrava, tel. 01/2911-942.

BUREAU DE POSTE

10000 ZAGREBCROATIE

IMPRIMÉ

POŠTARINAPLAĆENA

U POŠTANSKOMUREDU 10000

TISKANICA

Organiziran rad s djecom od 3 do 10 godina!