mirovne novosti

broj 5 juni/srpanj 2011.

U ovom broju: � Izvješće o siromaštvu 2012. � CEDAW � Psihodrama kao metoda terapije

� Počelo obilježavanje Dana bijelih traka � Vojni odgovori dio su problema, a ne rješenja � Prvi maj – percepcija trenutka u kojem živimo

Foto: http://stopgenocidedenial.org/

broj 28 maj/svibanj 2013

Mirovne novosti 2

impressumGlavni i odgovorni urednik:Goran Bubalo

Urednice:Suzana BožićŠejla Dizdarević

Prevod:Lejla Mamut, Mersina Šehić i Goran Bubalo

Lektorica engleskog jezika:Allison Olender

design/DTP obradaŠejla Dizdarević

kontaktinfo@mreza-mira.netwww.mreza-mira.netwww.facebook.com/mzim.bh

tel: +387 33 812 401

Izvješće o siromaštvu 2012.

Stanovništvo u Bosni i Hercegovini je u posljednje dvije dekade izloženo velikim prom-jenama uzrokovanim ratom i poslijeratnim događanjima, migracijama, siromaštvom i so-cijalnom isključenošću, nezaposlenošću, usklađivanjem zakona i slično. Iz godine u godinu stanje se pogoršava jer se broj siromašnih i socijalno ugroženih iz dana u dan povećava zbog vrlo teške ekonomske situacije u BiH koju je dodatno pogoršala i svjetska ekonomska kriza. Najnoviji statistički pokazatelji ne idu u prilog ovome, naime prema predviđanjima u nared-nome periodu se ne očekuju nikakvi napreci na ovom polju, čak štoviše, očekuje se dodatno pogoršanje socijalne situacije posebno za ugrožene kategorije stanovništva i one na granici i ispod granice siromaštva. Jedan od razloga rasta siromaštva jest i taj što Bosna i Hercegovina nakon traumatskih događanja, sukoba i ekonomski neprirodne i štetne podjele još nije u stanju normalno funkcionirati, pa stoga njezin politički i institucionalni sustav ne može postići značajne rezultate na području društvenoga razvoja i borbe protiv siromaštva. Ukoliko po-gledamo makroekonomske podatke koji izravno utječu na stopu siromaštva kao što su plaće, mirovine, cijene i stopa nezaposlenosti, lako možemo formirati zaključke o trenutačnom stanju u Bosni i Hercegovini.

Podjela na takozvane siromašne ljude i one koji žive u izobilju umjetna je ljudska tvor-evina. Trenutačna financijska i ekonomska kriza produbljuje i zaoštrava ovu podjelu. Ta je podjela štetna kako za društvo u cjelini, tako i za svaku pojedinu osobu. Nitko ne bi trebao živjeti u siromaštvu zbog nepravednih struktura ili odnosa. Zemlja s ovako visokim političkim tenzijama i diskriminacijom gotovo ugrađenom u sustav, teško da može išta učiniti u borbi protiv socijalne marginalizacije. Nadalje, visok stupanj korupcije i kriminala dodatno otežava smanjenje siromaštva i poboljšanja standarda svih građana.

Caritas nastoji dati svoj doprinos novom načinu gledanja na siromaštvo uspostavljan-jem stalnih mehanizama za praćenje siromaštva i socijalne isključenosti u Bosni i Hercegovini kroz kvalitativna i kvantitativna istraživanja, analizu i tumačenje podataka, kao i suradnju sa župnim zajednicama i drugim partnerima. Tim povodom je Caritas koncem 2012. godine prezentirao drugo izvješće o siromaštvu i socijalnoj isključenosti koje uočava Katolička Crkva u BiH, a koje se temelji na dva zasebna istraživanja provedena tijekom 2011. i 2012. godine. Na osnovu 10.000 različitih upitnika o obiteljima i zajednicama Caritas daje kvalitativan i kvantitativan opis siromaštva i socijalne isključenosti koje uočava Katolička crkva u BiH. Istraživanjem je u središte pozornosti stavljena osoba sa svim svojim problemima i karak-teristikama, a rezultati, proizišli iz slušanja i razgovora, ne govore samo o brojevima nego donose korisne informacije o profilu siromašnih i socijalno isključenih osoba. Izvješće je plod promatranja siromaštva i socijalne isključenosti u BiH koju je provodio Caritas u BiH uz pot-poru inozemnih partnera i domaćih stručnjaka.

Miroslav Valenta

Mirovne novosti 3

Rezultati istraživanja u župnim zajednicama

Cilj istraživanja u župnim zajednicama bio je razumijevanje siromaštva unutar obitelji, kao središnje stanice društva, između pojedinca i zajednice, analizirajući situaciju na razini župne zajednice.

U istraživanju je ispitano 33.180 osoba odnosno 9.752 obitelji u 87 župnih zajednica, dajući mogućnost identifikacije nekih aspekata socijalne isključenosti koji je prisutan u BiH.

Presjek podataka:

¼ 12,3% ispitanika / osoba navelo da posjeduje visoko obrazovanje, dok je

¼ 4,4% osoba navelo da uopće ne posjeduje bilo kakvo obrazovanje;

¼ 37,9% obitelji su obitelji koje imaju studente;

¼ 18% obitelji bez ijednoga zapo-slenoga člana;

¼ 83,8% obitelji s umirovljenicima;

¼ 8% su obitelji bez ikakvih pri-manja;

¼ 3% obitelji kao jedinu vrstu pri-manja navode socijalnu pomoć.

¼ 9,8% obitelji živi u devastiranom objektu;

¼ 14,9% obitelji ima osobe sa zdravstvenim poteškoćama, tjelesnim nedostatkom ili mentalno oboljele os-obe;

¼ 40,6% obitelji je potrebna neka vrsta pomoći;

¼ 5,4% obitelji koje već primaju neku vrstu pomoći.

Jedan od važnijih dijelova istraživanja ali i rezultata predstav-ljenih u ovom izvješću jeste podatak da je 60,1% obitelji, koje su sudjelovale u istraživanju, spremno pomoći drugima članovima svoje zajednice koji se nalaze u stanju socijalne potrebe ili u nekoj drugoj nevolji.

Kada se radi o načinima pomoći, najčešće se navodi dobrovoljnim radom, i to u 61,3% slučajeva, a najčešće se radi o pomoći u različitim radovima, popravkama, zatim pomoći pri čuvanju djece i slično. Zatim, dosta zanimljivo, 41,1% ispi-tanika navodi da je spremno pomoći drugim obiteljima u svojoj zajednici financijski, u skladu sa svojim mogućnostima.

Prethodno predstavljeni rezultati predstavljaju velike izazove, ne samo za karitativne već i pastoralne djelatnike, odnosno cijelu Crkvu u Bosni i Hercegovini. Međutim, time se ne umanjuje zadaća društvene zajednice i njezinih struktura, i nitko je od te odgovornosti ne može osloboditi. Ona treba ponuditi socijalno pravedne, uravnotežene i provedive zakone

Mirovne novosti 4

i programe kao i primijeniti pravednu raspodjelu društvenih dobara, jer je to jedini put rješavanja problema siromaštva i s tim povezane društvene marginalizacije pojedinaca i skupina.

Stoga je ovo Izvješće poziv i poticaj za zajednički napor oko smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti. U zajedničkim naporima solidarnost mora biti trajna obveza i osnovno načelo u borbi za opće dobro.

Misija Caritasa BK BiH i u razdoblju koje je ispred nas ostaje ista. Pokušat ćemo, koliko nam god to bude moguće, intenzivno raditi na zauzimanju za svakog čovjeka u potrebi i time aktivno promicati kršćansku djelotvornu ljubav. Osobito ćemo se zalagati za usavršavanje i formaciju srca naših djelatnika i volontera, a nastojat ćemo poboljšati i naše odnose s javnošću. Intenzivna suradnja sa svim srodnim nevladinim organizacijama, a osobito s humanitarno-karitativnim orga-nizacijama drugih vjerskih zajednica, i dalje će biti jedan od naših prioriteta.

Mi se nećemo umoriti čineći dobro!

Cjelokupne rezultate istraživanja prezentirane u Izvješću o siromaštvu 2012. možete pronaći na sljedećoj stranici http://www.carbkbih.org/images/siromasni/siromasni.pdf, a u sljedećem broju Mirovnih novosti donosimo pregled re-zultata kvalitativnog istraživanja čiji je cilj bio upoznati siromaštvo s točke gledišta starih osoba koje se nalaze u stanju socijalne potrebe.

Mirovne novosti 5

Izvještaj o implementaciji CEDAW i stanju ženskih ljudskih prava u Bosni i Hercegovini

Nevladine organizacije koje djeluju u oblasti promovisanja i zaštite ženskih ljudskih prava u Bosni i Hercegovini su do sada pripremile

tri alternativna izvještaja o implementaciji CEDAW (Convention on Elimination of Discrimination against Women) i stanju ženskih ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Prvi izvještaj o stanju ženskih ljudskih prava u Bosni i Hercegovini je pripremljen 1999. godine u saradnji Global Rights i ženskih nevladinih organizacija u BiH. Drugi izvještaj je pripremljen 2004. godine u saradnji Global Rights i koalicije 16 ženskih nevladinih organizacija u BiH. Treći izvještaj je nastao 2010. godine uz podršku i koordinaciju organizacija Prava za sve (Sarajevo) i Helsinški parlament građana (Banja Luka) i doprinos Fondacije Cure (Sarajevo), Udružene žene (Banja Luka), Budućnost (Modriča), Lara (Bijeljina), Forum žena (Bratunac) i Žene ženama (Sarajevo).

Ovogodišnji dodatak trećem alternativnom izvještaju je nastao kao rezultat zajedničkih napora grupe aktivista_kinja iz nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini sa dugogodišnjim iskustvom u direktnom radu sa ženama čija su prava ugrožena ili direktno povrijeđena, kao i u aktivnostima zalaganja za usvajanje rodno osjetljivih i odgovornih zakona i javnih politika u oblasti zaštite ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti polova. Dodatak ima za cilj usmjeravanje pažnje na promjene u ključnim oblastima koje su predmet trećeg alternativnog izvještaja, a koje su se desile nakon 2010. godine, te na nezavisnu analizu i nove podatke koji nisu bili uključeni u treći alternativni izvještaj, a odnose se na stanje zaštite i ostvarivanja prava naročito višestruko marginalizovanih kategorija žena u Bosni i Hercegovini (Romkinja, žena sa invaliditetom, žena iz ruralnih područja, te LBT žena).

Sarajevski otvoreni centar je koordinisao izradu dodatka posljednjem alternativnom izvještaju, a u izradu dodatka izvještaju su bile uključene sljedeće organizacije: Prava za sve, Budućnost, Lara, Medica (Zenica), Udružene žene, Kolektiv - Inicijativa za iskustveno učenje udruženja Lotos (Zenica), te Sarajevski otvoreni centar. Organizacije koje nisu bile direktno uključene u izradu izvještaja, ali su bile na raspolaganju za potrebe eventualnih konsultacija su Žene ženama i Fondacija CURE.

Podaci i analize predstavljene u ovom dodatku ukazuju na posljedice dugotrajne i kontinuirane političke i ekonomske krize u Bosni i Hercegovini, kao i na njihov

direktan uticaj na stanje zaštite osnovnih ženskih ljudskih prava, i mogućnosti žena da svoja prava uživaju na ravnopravnoj osnovi, kako u smislu formalno-pravne zaštite, tako i u smislu pristupa i ostvarivanja osnovnih prava u svakodnevnom životu i u situacijama potrebe. Relevantni alternativni podaci i istraživanja nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini ilustruju specifične oblike diskriminacije i kršenja ženskih ljudskih prava na svim nivoima – od lokalnih zajednica do državnog nivoa u Bosni i Hercegovini – te omogućuju organizacijama koje su učestvovale u pripremi trećeg alternativnog izvještaja i njegovog dodatka da dodatno argumentuju potrebu usvajanja ključnih preporuka CEDAW Komiteta u oblastima u kojima je država Bosna i Hercegovina propustila ili nedovoljno djelovala da zaštiti ženska ljudska prava.

Dodatak izvještaju uključuje tekstove o participaciji žena u političkom i javnom životu, o ekonomskom položaju žena, o ženama žrtvama nasilja, ženama žrtvama rata, o trgovini ženama, a poseban akcenat je stavljen na marginalizirane žene, poput Romkinja, žena sa invaliditetom, žena sa sela, te LBT (lezbejki, biseksualnih i transseksualnih/transrodnih) žena. Inače, ovo je prvi put da alternativni izvještaj o implementaciji CEDAW-a u Bosni i Hercegovini uključuje izvještaj o stanju prava LBT žena koji je pripremio Sarajevski otvoreni centar.

Dodatak izvještaju će biti predstavljen u Ženevi na 55. zasjedanju CEDAW Komiteta u julu ove godine, od strane tročlane delegacije ispred neformalne mreže organizacija, koju čine predstavnice organizacija Prava za sve Sarajevo, Ujedinjene žene Banja Luka, i Sarajevskog otvorenog centra.

Izrada izvještaja je podržana od strane UN Women Projektnog ureda u Bosni i Hercegovini, te IWRAW Azija Pacifik.

Mirovne novosti 6

Prvo druženje učenika osnovnih škola Olova, Han Pijeska i Sokoca

U okviru aktivnosti duhovnog odgoja djece i raz-vijanja kulture međureligijskog dijaloga, World Vision BiH je, 14. maja 2013. godine u Han Pijesku

organizovao prvo druženje učenika osnovnih škola iz tri susjedne opštine: Olovo, Han Pijesak i Sokolac, koje su dio WV razvojnog područja Krivaja. Inicijativa za ovaj događaj je potekla od predstavnika vjerskih vlasti u opštini Olovo, koji su, u martu ove godine, organizovali i prvi sastanak predstavnika sve tri vjerske zajednice prisutne u ovim opštinama i lokalnih vlasti, na kojem je dogovorena buduća saradnja i upoznavanje mladih sa kulturnim, vjerskim i bogatstvima tradicije u ove tri opštine.

Prvom druženju djece u Han Pijesku prisustvovali su oko 100 djece iz ove tri opštine, predstavnici lokalnih i vjerskih vlasti,

nastavnici i di-rektori škola, kao i partneri WVBiH iz nevladinih organizacija u ovim opštinama. Program su činili vaskršnji koncert, šetnja gradom do Crkve svetog Pantele-jmona, pos-jeta hramu i rok koncert lokalnog omladinskog benda.

Djeca i odrasli koji su učestvovali u ovom trosat-nom druženju su izrazili veliko zadovoljstvo zbog uspješnog početka saradnje i želju da se ovakve aktivnosti nastave i u druge dvije opštine, te pređu u tradiciju. Sljedeće druženje je do-govoreno za septembar u opštinama Sokolac i Olovo.

Mirovne novosti 7

ZAVRŠNICA TROIPOGODIŠNJE EDUKACIJE „TERAPIJA TRAUME NA BAZI PSIHODRAME SA IMAGINATIVNIM I KREATIVNIM TEHNIKAMA“ U ORGANIZACIJI UŽ „SEKA“

Mjesec april u Kući ‘’SEKA’’ bio je vrlo poseban i zračio je pozitivnom energijom,

znanjem i još jednim stečenim iskustvom. Naime, organizovana je svečana podjela certifikata za učesnice troipogodišnje edukacije „Terapija traume na bazi psihodrame sa imaginativnim i kreativnim tehnikama’’ koju je pohađalo 13 (trinaest) učesnica, stručnjakinja iz gradova u Bosni i Hercegovini.Voditeljice edukacije u trajanju od tri i pol godine bile su psihoterapeutkinje:Gabriele Müller: dipl. pedagoginja, voditeljica psihodrame, trauma-terapeutkinja; dugogodišnje iskustvo u radu sa traumatiziranim ženama i djecom; edukatorica metode psihodrame u radu sa traumatiziranim ženama i djecom; voditeljica programa Kuće SEKA.Mr. Edita Ostojić: psihologinja, specijalistkinja za psihološku traumu; dugogodišnji terapijski rad sa traumatiziranim osobama (kao članica psihološkog tima organizacije Medice Zenice); edukatorica terapije traume, multidisciplinarnog pristupa prema nasilju i sl.Psihodrama kao metoda omogućava da se razne teme, međuljudski konflikti, doživljaji, snovi ili situacije u budućnosti, postave na jednu vrstu pozornice, da bi se konkretizirali i postali pregledniji. Psihodramska «igra» omogućava da se oslobodimo starih obrazaca i izradimo odgovarajuća rješenja.Psihodrama potpomaže komunikaciju, uzajamno uživljavanje i s tim autentičan način ljudskog susreta. Ovaj akciono orijentirani pristup podržava sposobnost učesnica da osvijeste vlastite potencijale i resurse a da u ulogama razviju i povećaju svoju kreativnost i fleksibilnost. Motiv za organizovanje ovakvog tipa edukacije prije svega bio je

ojačati kapacitete stručnjakinjama sa ovog područja koje će nastaviti primjenjivati stečeno znanje u institucijama u kojima su uposlene.Edukativni ciklus je bio najprije namijenjen kolegicama, koje rade kao psihologinje, psihijatrice, socijalne radnice, pedagoginje u institucijama, koje korisnicima / korisnicama nude besplatnu pomoć, u centrima za mentalno zdravlje, u centrima za socijalni rad, u bolnicama, u domovima zdravlja i sl. ili u NVO-a. Važno je da direktno rade terapijski sa klijentima i klijenticama, tako da će imati mogućnost da koriste iskustvo i znanja stečena tokom edukacije u svakodnevnom radu sa klijentima / klijenticama.Teme i sadržaji koji su obrađeni i prezentirani tokom troipogodišnje edukacije su: � Samo-iskustveni rad kroz metode

psihodrame, imaginativne i kreativne tehnike, sa ciljem da učesnice mogu osjetiti djelovanje metode „na svojoj koži“ i istovremeno se (bar djelomično) mogu rasteretiti od vlastitih teških iskustva, kao i osnažiti za svoj rad sa klijenticama / klijentima,

� Rad na terapijskom pristupu prema klijenticama / klijentima,

� Temeljne informacije o traumi, posljedicama traume i proces oporavka od traume, faze u terapiji traume,

� Praktično iskustvo i učenje o tehnikama, koje pomažu klijenticama / klijentima da kontrolišu svoje posttraumatske

simptome, � Praktično iskustvo i učenje

tehnika i vježbi za svaku fazu terapije traume,

� Teorija i praktično iskustvo metode i tehnika psihodrame (u kombinaciji sa imaginativnim i kreativnim tehnikama) u radu sa traumatiziranim osobama,

� Stres, coping-mehanizmi i prevencija od pregorijevanja u psihosocijalnom radu – posebno sa traumatiziranim osobama (briga o mentalnom zdravlju pomagačica),

� Primjena metoda i tehnika u grupnom kao i u individualnom radu,

� Društveni aspekti traume (rodne uloge, kolektivna trauma, transgeneracijska trauma, trauma počinitelja etc.),

� Trauma i nasilje i � Supervizija vlastitog rada

učesnica.Za finansiranje prvog seminara aplicirano je kod EIŽ (Ekumenska inicijativa žena, Omiš, Hrvatska). Za financijsku podršku za ciklus edukacije smo aplicirale kod donatora: “Deutsches Komitee des Weltfrauengebetstags“, koji nam je pomogao i u financiranju prošlog edukativnog ciklusa.

Mirovne novosti 8

Piše: Ahmed Burić

Zlatan (21) je student fizioterapije. Tokom studija želi sakupiti što više volonterskog staža, koji bi mu osigurao što bolje iskustvo i bolju startnu poziciju za dobivanje radnog mjesta. Slično je i s Majom (24) koja je, naizgled, otišla korak dalje, i u jednoj je privatnoj apoteci, nakon što je volontirala 60 dana, sklopila ugovor da volontira narednih sedam mjeseci.

Prema nedavno usvojenom Zakonu o volontiranju FBiH, Zlatanov slučaj je apsolutno «čist»: on preko organizatora volontiranja (ustanove u kojoj je dobrovoljno radio) može tražiti potvrdu o volontiranju. Radi u struci, i da bi mu se priznalo dugoročno volontiranje, mora ispuniti kvotu od najmanje 240 sati u tri mjeseca, što je oko 20 sati sedmično. Volontiranje u organizaciji – Gerontološkom centru ili bolnici - koja po zakonu može biti organizator volontiranja, priznaće mu se kao radno iskustvo. Bilo da ga obavlja sa srednjom stručnom spremom, ili kada sutra bude završio fakultet.

U Majinom slučaju stvar je bitno kompliciranija. U želji da dođe do radnog iskustva, sklopila je ugovor s privatnom apotekom, koja nema, niti je ikada imala zakonsku osnovu da organizira volontiranje. Za tu problematiku nadležan je Zakon o radu F BiH. Budući da se na vrijeme dosjetila da Institut za razvoj mladih KULT nekoliko godina uspješno radi na nedavno usvojenom Zakonu o volontiranju FBiH, ona neće dalje gubiti vrijeme i pokušaće naći organizatora volontiranja kao posrednika s kojim može napraviti važeći ugovor kako bi mogla nastaviti volontirati u apoteci, što će joj kasnije dobro doći u traženju stalnog posla.

Razriješimo prvo osnovne dileme: volontiranje je dobrovoljno ulaganje ličnog vremena, truda, znanja i vještina, kojima se bez naknade obavljaju aktivnosti za opće dobro.

Eventualnu zbrku koja može nastati oko pojma volontiranja možda najbolje objašnjava anegdota nastala nedavno tokom procedure usvajanja Zakona o volontiranju. Na pitanje novinara jednoj mladoj osobi «da li biste vi htjeli volontirati», kao iz topa je uslijedio odgovor:

«Bih, ako bi to bilo dobro plaćeno.»

Volonteri nisu plaćeni, ali ne zato što njihov posao ne vrijedi, nego zato što je neprocjenjiv.

Jer, engleski kralj George IV, otac moderne Indije Mahatma Gandi, nobelovka i dobitnica Pulitzerove nagrade Pearl Buck, genijalni komičar Bill Cosby, bivši ministar vanjskih poslova Njemačke Joschka Fischer, filozof i fizičar Albert Schweitzer, legendarni engleski predsjednik Vlade Winston Churchill, možda najveći bokser svih vremena Muhamed Ali, veliki američki predsjednik Bill Clinton – svi ovdje pobrojani ljudi bili su volonteri. I hiljade drugih, anonimnih, dobrovoljno su radili neki posao, pomažući da obrazovni, zdravstveni ili socijalni sistem društva u kojem žive postavi na noge.

Volontiranje je u svim razvijenim društvima skoro obavezan dio biografije. Skoro svaki majstor/ica svoga posla u jednom trenutku svoga života su bili dobrovoljni davaoci svoga vremena i rada, a veliki broj njih nikada do kraja nije ni prestao

BUDI VOLONTER:

Most između humanog i profesionalnog

Mirovne novosti 9

dijeliti svoje radne sate u dobrovoljne svrhe.

Novi Zakon štiti volontere, daje im pravni okvir, a društvenoj zajednici nudi potencijalnu društvenu grupu koja će poboljšati kvalitet života. Kako svoj, tako i društva u cjelini.

Ali, oprez: svako volontiranje može biti poligon za manipuliranje. Važno je znati da organizator volontiranja ne može biti bilo ko.

To mora biti registrirani organ uprave, upravna organizacija, organ izvršne vlasti, organ zakonodavne vlasti, ombudsmen, organ sudske vlasti, tužilaštvo, pravobranilaštvo, ustanova za izvršenje krivičnih sankcija, zatvor i organ za prekršaje Federacije, kantona, grada i općine, javna ustanova, pravno lice registrirano u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama.

Organizator volontiranja mora biti akreditiran od Federalnog ministarstva pravde za organiziranje dugoročnog volontiranja.

Volontiranje ne može trajati više od 40 sati sedmično, a postoje vrlo stroga pravila kojima se na svaki način zabranjuje diskriminacija i iskorištavanje volontera, kao i pravila o njihovoj obuci, zaštiti i starosnoj dobi.

Sanela (26) prošle je godine provela 6 mjeseci volontirajući, i želi da joj se to volontiranje prizna kao radno iskustvo. Novi zakon neće regulirati prava volontera koji su volontirali prije njegovog donošenja, jer bi to omogućilo brojne zloupotrebu beneficija koje zakon nudi. Od sada će nadležno Ministarstvo voditi i održavati bazu podataka svih prijavljenih volontiranja od dana usvajanja zakona.

Za način traženja organizatora volontiranja najbolje je ići prema vlastitom osjećaju, sklonostima i sposobnostima pronaći organizaciju u kojoj ćete najbolje razviti svoje osobine, i upotrijebiti ih u daljem usavršavanju i traženju posla.

Zato su povratak vjerovanja u rad i građanski angažman apsolutni prioriteti u izgradnji zdravog društva i vraćanja omladine – tog možda i najugroženijeg dijela današnje BiH – na pravi kolosijek.

Još jedna činjenica: Zakon o volontiranju FBiH ne treba miješati sa Zakonom o radu FBiH. Jer, u trenutnom Zakonu o radu FBiH volonteri – pripravnici su osobe koje na volonterskoj osnovi, tj. bez novčane nadoknade, mogu odraditi pripravnički staž potreban za polaganje stručnog ispita. U Zakonu o radu FBiH mladi ljudi po završetku školovanja mogu tražiti odgovor na koji način odraditi pripravnički staž i polagati stručni ispit. Iz novog zakona o radu viječ „volonter“ trebala bi biti brisana, ali će ostati mogućnost obavljanja pripravničkog staža bez naknade.

Samo preko odgovornih i svjesnih pojedinaca nastaju odgovorna i uspješna društva.

I kod nas polako sazrijeva vrijeme u kojem će se volonterski rad uvažavati.

I cijeniti.

Prema određenim podacima stepen nezaposlenih među mladima je četiri puta veći nego u evropskim zemljama.

Stoga volontiranje, pored svih kvaliteta koji se tiču učenja u pojedinim oblastima, sticanja znanja, može biti jedan od najsigurnijih puteva od završetka škole ili odluke o uključivanju u neki posao do dobijanja stalnog zaposlenja.

To je most između humanog rada i sticanja profesionalnog zaposlenja.

Ne zaboravite: dugoročno volontiranje u struci, samo ako se poštuje Zakon, priznaje se kao radno iskustvo. Volontiranje može skratiti put do radnog mjesta, jer ukoliko niste zaštićeni nekom “štelom” ili političkom opcijom, taj put može biti može biti mukotrpan i dugotrajan.

Baš takav će biti i put u kojem BiH treba učiniti zemljom koju mladi ne žele napustiti, u kojoj žele ostvariti svoja osnovna prava i u njoj imati život dostojan čovjeka.

Stoga, volontirajmo!

Albert Einstein genij fizike, tvorac teorije relativiteta, koji je i sam bio volonter jednom je poručio:

“Samo život proživljen za druge ima nekog smisla.”

Takav duh i svoje srce treba poslušati.

I biti volonter.

Mirovne novosti 10

Počelo obilježavanje Dana bijelih traka

U OKVIRU KAMPANJE STOP GENOCIDE DENIAL počelo je obilježavanje Dana bijelih traka čiji je cilj borba za prava civilnih žrtava na sjećanje, komemoracije i memorijale tamo gdje im se to zabranjuje na osnovu etničke pripadnosti.“Istovremeno na ovaj način javnost se još jednom podsjeća na stradanje 266 žena i djevojčica iz Prijedora ubijenih tokom 1992. godine”, izjavio je za agenciju Anadolija Edin Ramulić, predstavnik Udruženja porodica žrtava Izvor iz Prijedora.Prema njegovim riječima obilježavanje Dana bijelih traka danas počinje u Hrvatskoj, a za 23. maj u Prijedoru je zakazano postavljanje instalacije na centralnom gradskom trgu s bijelim vrećama na kojima će biti ispisana imena ubijenih prijedorskih žena i djevojčica.“Jutros smo bili na razgovoru u policiji i očekujemo da nam ove godine neće biti zabranjeno da obilježimo sjećanje na nevine žrtve”, istakao je Ramulić.Kazao je da se, uz znak sjećanja na nevine žrtve, ovom akcijom “pokušava ponovo skrenuti pažnja na ustrajno negiranje zločina počinjenih u Prijedoru od lokalnih vlasti, predvođenih gradonačelnikom Markom Pavićem”.“Kampanjom želimo ukazati na policijske zabrane komemorativnih skupova žrtvama i odbijanje gradskih vlasti da dozvole izgradnju memorijala civilnim žrtvama u Prijedoru i na lokaciji logora smrti u Omarskoj. Prošle godine, na zahtjev gradonačelnika policija je u Prijedoru 23. maja zabranila obilježavanje stradanja 266 žena i djevojčica, na dvadesetu godišnjicu od kako su ubijene ili nestale. Potom je zabranila i okupljanje povodom Dana ljudskih prava 10.decembra. Kompanija Mittal je u više navrata, također, na zahtjev lokalnih vlasti, onemogućila bivšim

zatočenicima ali i stranim studentima i profesorima, da posjete bivši logor Omarska”, navedeno je u pozivu javnosti da podrže Dan bijelih traka, te istaknuto:“’Skupština općine Prijedor je u junu 2012.godine izglasala sramne i prijeteće zaključke u kojima dovode u pitanje djelovanje, ali i bezbjednost aktivista u osam udruženja okupljenih u Odbor za obilježavanje 20. godišnjice stradanja nedužnih ljudi opštine Prijedor. Skupština je, između ostalog, od policije zatražila zabranu komemoracija i krivično gonjenje aktivista udruženja koja okupljaju žrtve”.Podsjećamo, simbolika bijelih traka dolazi iz 31. maja 1992. godine, kada su vlasti bosanskih Srba u Prijedoru (kasnije i u nekim drugim mjestima) izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.Ovo je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje 94 posto Bošnjaka i bosanskih Hrvata sa teritorije opštine Prijedor.Inače, to je bio prvi put od 1939. godine i nacističkog proglasa, a po kojem su poljski Jevreji morali nositi žute trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, da su članovi jedne etničke ili religijske grupe na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje.Položaj civilnih žrtava u Prijedoru se, ističu iz Izvora, od prošle godine nije promijenio nabolje, te nastavljaju sa borbom za prava i jednakost svih ljudi.“Nažalost, Prijedor nije jedini primjer, postoje brojne druge sredine gdje

se prema civilnim žrtvama vrši diskriminacija na osnovu etničke pripadnosti. Ova kampanja će poslužiti da se imenuju i druga mjesta gdje se žrtvama krše prava od strane vlasti”, navode organizatori kampanje.“Cilj ovogodišnje kampanje, ističu, je da pokažemo gradskim vlastima u Prijedoru i drugim sličnim sredinama, da njihove zabrane ne mogu spriječiti dobre ljude u državama bivše Jugoslavije i širom svijeta da se sjećaju žrtava zločina i svjedoče o njihovom stradanju.Ove godine posebno želimo ukazati na stradanje nedužne djece i maloljetnih osoba u ratu, bez obzira na njihovu nacionalnost. Želimo da pokažemo da suosjećanje može da slomi etničke barijere, i da, barem kad su djeca u pitanju, možemo da se sjećamo i suosjećamo sa žrtvama koje ne pripadaju ‘našoj strani’”, pojašnjavaju organizatori kampanje.Na poziv upućen građanima da pošalju video ili fotografiju s imenom i prezimenom jednog ubijenog djeteta ili maloljetne osobe, Ramulić je rekao da je stiglo veliki broj takvi zapisa koji će u narednim danima biti objavljeni.Od 23. do 31. maja na području Prijedora biće održano nekoliko manifestacija u znak sjećanja na bošnjačke i hrvatske žrtve tokom rata, a u završnicu kampanje uključit će se i mreža omladinskih organizacija iz cijele BiH; “Jer me se tiče”.“Na dan 31. maja, predat ćemo gradskim vlastima listu zahtjeva u kojima tražimo izjednačavanje prava porodica žrtava i preživjelih u Prijedoru bez obzira na njihovu nacionalnost”, saopćili su ogranizatori.

(Anadolija)

http://www.abrasmedia.info/content/po%C4%8Delo-obilje%C5%BEavanje-dana-bijelih-traka

Mirovne novosti 11

Vojni odgovori dio su problema, a ne rješenja

Nakon više od 60 godina postojanja NATO je sve više prepreka postizanju pravednog i mirnog svijeta. Osnovan tijekom Hladnog rata, Sjevernoatlantski savez je navodno zajednički “obrambeni” pakt s mandatom koji pokriva samo područje zemalja članica. Međutim od kraja Hladnog rata NATO se preinačio u alat za vojne akcije protiv gotovo svega bilo gdje u svijetu.20. – 21. maja/svibnja 2012. NATO je održao sastanak na vrhu u Čikagu, SAD. NATO je učvrstio svoju novu nuklearnu doktrinu, potvrdio buduće strategije za rat u Afganistanu, planirao buduće ratove, kao što je moguća intervencija u Siriji i/ili Iranu, i produbio svoju globalnu vojnu moć za 21. stoljeće. Samit NATO-a ugrožava stvarnu sigurnost ljudi širom svijeta.Dok su najveći izazovi 21. stoljeća čovječanstva rast nejednakosti i održivost okoliša, NATO provodi nejednak pristup svjetskim resursima i bogatstvu i uništava okoliš. Sa svojim vanjskim vojnim operacijama u područjima daleko izvan granica svojih država članica NATO potkopava Ujedinjene nacije. NATO pristup svijetu “ako-želite-mir-pripremite-se-za-rat” sa beskrajnim ratovima je recept za beskonačni rat i nije ljudska sigurnost. Dakle, vrlo je važno bilo predstaviti NATO-ovo pravo lice u Čikagu, ali borba protiv NATO je također međunarodna borba.NATO nova strategija usvojena u Lisabonu je pozadina NATO vojnih akcija širom svijeta za dobit prvog svijeta. Rat u Libiji je prva primjena ove nove strategije. Koštao je živote 50.000 Libijaca. Desetogodišnji afganistanski rat, uključujući i stvaranje korumpirane vlade Karzaija i zagrljaj sa fundamentalističkim gospodarima rata je razbio taj narod, osiguravajući ekonomske i strateške prednosti za SAD i druge NATO nacije. Sada NATO promiče afganizaciju rata, vodeći zemlju još dublje u građanski rat. Uz prijetnju Al-Qaide u Afganistanu dobijamo svakodnevne izvještaje o korupciji Karzaijeve vlade, a tvrdnje NATO-a da je branitelj ljudskih prava i njegovatelj civilnog društva zvuče šuplje. NATO ide dobro utabanim neokolonijalnim putem potkopavajući pravu sigurnost Evropljana i Sjeverne Amerike, kao i narod Afganistana i drugih zemalja srednje Azije.NATO ustrajava u priskrbljivanju “prava” sebi da jednostrano pokrene nuklearni napad na bilo koju percipiranu prijetnju. NATO nuklearni planovi, uključujući i modernizaciju američkih nuklearnih oružja i nuklearne infrastrukture članica NATO-a, potkopava sporazum neširenja (Non-Proliferation Treaty - NPT) i njegov članak VI o opredjeljenju da se eliminira svo nuklearno oružje. NATO-vo dijeljenje nuklearnih resursa, što čini nacije kao što su Njemačka i Nizozemska funkcionalnim nuklearnim

silama, također krši NPT, a time i međunarodno pravo.Uspostavom svjetskog vojnog partnerstva s zemaljama koje nisu u NATO-u (kroz program “Partnerstvo za mir”), kao i sa drugim vladinim organizacijama (kao što je Evropska unija), NATO promiče veću militarizaciju političke kulture. Sa svojim planovima proturaketnog štita, opsežnoj infrastrukturi stranih vojnih baza i agresivnih intervencija NATO stvara masivno pretjerani vojni proračun, 75% od ukupne svjetske vojne potrošnje. Ovaj novac je očajnički potreban za društvene, ekonomske i ekološke programe u svim zemljama.Vrlo je važno bilo predstaviti pravo lice NATO-a u Čikagu, jer su odluke koje su poduzete u Čikagu na samitu NATO-a imale uticaj na ljude širom svijeta, bilo da su državljani/ke zemalja članica NATO-a ili građani/ke naroda kojima NATO prijeti vojnim napadima i destruktivnom politikom. Rast pokreta širom svijeta protiv NATO-a je iznimno važan sljedeći korak u izgradnji svjetskog pokreta protiv NATO-a.Od 2008. međunarodna mreža No to War – No to NATO koja se sastoji od skupina i organizacija širokog političkog spektra u mnogim zemljama je radila u suprotnosti s NATO-om, NATO ratom u Afganistanu, i NATO-voj sve agresivnijoj globalnoj ulozi. Više od 300 grupa i organizacija iz svih kontinenata sudjeluju u mreži.Odbacujemo vojne odgovore na globalne i regionalne krize: oni su dio problema, a ne dio rješenja. Odbacujemo sve napade na međunarodno pravo i uklanjanje Ujedinjenih nacija. Odbijamo živiti pod terorom nuklearnog oružja i novu utrku u naoružanju. Tražimo drastično smanjenje vojnih izdataka, eliminaciju svog nuklearnog oružja i svih vojnih struktura koje se koriste za rat i vojne intervencije, te zatvaranje svih stranih vojnih baza. Resursi umjesto toga moraju biti usmjereni na zadovoljenje ljudskih potreba. Trebamo raditi na demokratizaciji i demilitarizaciji odnosa među narodima, na rješavanju sukoba i zajedničkoj sigurnosti, te uspostaviti nove oblike mirne suradnje izgraditi sigurniji i pravedniji svijet. Tražimo ukidanje NATO-a: trebao bi biti raspušten i demontiran.

Prevod:Reiner Braun

Mirovne novosti 12

Prvi maj – percepcija trenutka u kojem živimoInteresantnost momenta u kojem živimo

okarakterisana je ne samo poremećenim sistemom vrijednosti već i prekrajanjem onoga što je bilo, a posljedica toga je da imamo iskrivljenu percepciju trenutka u kojem živimo.

Na ovim prostorima ili kako se kaže u državama regiona, ali i ne samo na spomenutim prostorima nego i šire, vremenom se etablirao stav o pojedinim pojavama, koji nema gotovo nikakvih dodirnih tačaka sa činjenicama, ali ni sa stvarnim životom koji je, preciznije, usput govoreći, za ogromnu većinu, samo egzistencija ili goli opstanak.

Jedan ovakav stav je, na primjer, da je 1. maj anarhistički, socijalistički ili praznik koji su izmislili komunisti. Naravno, uz samo malo napora da se nešto više sazna, da se nešto pročita ili da se dodatno educira može se saznati gdje se i zašto dogodio 1. maj i ko su bili učesnici dešavanja i sa kojim motivima.

Prvi maj je kulminacija velikih štrajkačkih pokreta koji su se razvijali u SAD-u u osamdesetim godinama devetnaestog vijeka.Tog dana 1886. godine na mitingu u Čikagu u štrajk je stupilo 40.000 radnika, na kojem su radničke vođe istakle zahtjeve simbolizirane kao tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog uzdizanja.

Za ovaj trenutak je bitno, dragi čitaoci, da se shvati kakve su istorijske okolnosti vladale u američkom društvu, a da bi se shvatila težina trenutka kada su izneseni ovi zahtjevi radnika. U najkraćem, vlast i kapitalisti nisu bili naklonjeni radnicima, što bi bio i najblaži termin za odnose koji su vladali u SAD-u u to vrijeme. Ovdje je potrebno istaknuti da je tada među radnicima vladala solidarnost koja je bila ključna za uspjeh bilo kakvih zahtjeva, jer nije bilo zaštite od nezaposlenosti, nije bilo zdravstvenog osiguranja, toplog obroka, prevoza…Došlo je do oružanog napada na štrajkaše i policija je ubila šest, a ranila oko pedeset radnika. Velik broj demonstranata bio je uhapšen, a rukovodioci štrajka izvedeni su pred sud. Otpočela je najmonstruoznija karikatura pravde koja se ikad mogla vidjeti pred jednim američkim sudom (Morris Hilquit: History of Socialism in the United States). Na smrt je

osuđeno pet radničkih vođa, a trojica na dugogodišnju robiju.

Na Prvom kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da se svake godine, u spomen na čikaško krvoproliće, održe masovne radničke demonstracije 1. maja.

Druga internacionala (osnovana 1889. godine) je međunarodna organizacija radničkih partija koja je raspravljala o glavnim socijalnim problemima koji su stajali pred radnicima: borba za radničko zakonodavstvo, stav prema militarizmu i ratu, sindikalnom pokretu, socijalističkoj taktici, masovnom štrajku, nacionalno-kolonijalnom pitanju, zadružnom pokretu, pitanju seljaka itd.

Svako od ovih pitanja, pa i šire, je i danas veoma aktuelno i nema konačnog odgovora iz jednostavnog razloga što se i društvo mijenja, a samim tim i potrebe radnika kao dio tog društva koje se mijenja iz istih

Piše: Zoran Petrovski

Mirovne novosti 13

motiva koji vode ka određenim potrebama. Da bih bio u potpunosti jasan i shvatljiv ovo ću objasniti na primjeru automobila; proizvod koji ima najviše veza sa ljudskom psihom, emocijama, potrebom i željama kao ni jedan drugi. Kada se tek pojavio bio je luksuz i samo rijetki su ga mogli priuštiti, a danas je toliko rasprostranjen da se i ne postavlja pitanje posjedovanja, jer se to podrazumijeva što pokazuje i podatak da na primjer u SAD-u prometuje preko 150 miliona automobila, a gdje živi 285 miliona ljudi, što znači kada svi Amerikanci sjednu u automobile u svakom automobilu ostane još, barem, dva sjedišta prazna ili u Luksemburgu na 1.000 stanovnika ima 515 automobila ili Liban koji ima 575 automobila na 1.000 stanovnika pokazuje promjene koje nastaju u društvu i kako luksuz može postati svakodnevna, širokorasprostranjena pojava, a sa druge strane pitka voda je problem za četvrtinu čovječanstva i ona nije naš izum i postoji, barem, od kada postoji i ljudsko biće i u početku je bila dostupna svakom živom stvorenju bez plaćanja (a danas !?).

S obzirom da su nam sada jasne ove promjene i potrebe možemo se vratiti na 1. maj koji je međunarodni praznik rada i koji slavi solidarnost. Ovo kažem iz jednostavnog razloga što je štrajk u osnovi izraz solidarnosti, jer štrajka nema bez solidarnosti dok solidarnost može opstati i usamljena. Štrajk je posljedica, a nikako uzrok i ovu činjenicu treba imati na umu ne samo za prvi maj ili za Prvi maj, već svih 365 dana u godini! Štrajk je duboka posljedica posljedica i on se, sa moralno-etičkih stajališta, nikako ne smije desiti i ne stoji da bogati štite svoje (materijalno) bogatstvo, kapital – to im radnici u štrajku ne traže, i konačno, štrajk je posljedica najnemoralnije pohlepe, ako se tako može reči, jer je pohlepa već sama po sebi amoralno-neetična. Tog Prvog maja radnici su tražili osmočasovno radno vrijeme!!! Poredeći sa radnim vremenom u današnjoj BiH štrajkovi bi bili svakodnevni u cijeloj državi. Međutim, nemam namjeru porediti ova dva perioda, jer se društvo mijenja i njegove potrebe takođe, ali hoću da skrenem pažnju čitalaca na činjenicu da je u zdravom ljudskom biću da se popravlja i da teži pomoći slabijem, što znači humanost na djelu koje nema bez solidarnosti, a sve spomenuto spada u trajne univerzalne ljudske vrijednosti. Kada se iskrivi percepcija ovih vrijednosti onda imamo privatizaciju provedenu po bh. receptu iz koje je radništvo potpuno isključeno, imamo politiku

iz koje je isključena građanska neposlušnost, imamo okupljanja iz kojih je isključena solidarnost i imamo manipulaciju ljudskim osjećanjima kada pomažemo pojedincima u potrebi, a zapravo bi to trebala biti sistemska rješenja u kojima, kroz sistem, učestvujemo svi, a ne samo neki broj pojedinaca ili određen sloj društva. Ovakva misao i potreba svakog zdravog ljudskog bića se pojavljuje u svima nama barem jednom u životu: ili kada smo u potrebi ili kada smo u prilici da pomognemo. Pomažući drugom, iskazujući solidarnost mi pokazujemo da smo nešto više od ljudskog bića, ponašajući se suprotno pokazujemo da smo ispod standarda ljudskog bića. Sada se da lako uočiti šta je pokrenula pobuna pod Spartakom, značaj Pariške komune, važnost zahtjeva Prve internacionale i simbolika obilježavanja 1. maja koju je uspostavila Druga internacionala 1889. godine kroz manifest u kojem još stoji da radnici u svim gradovima i u svim zemljama upute državnim vlastima zahtjeve da se uvede osmočasovni radni dan. Ali, već 1890. godine Prvi maj se ne obilježava samo u znaku borbe za osmočasovni radni dan, već u mnogim zemljama poprimaju karakter opšte manifestacije klasne solidarnosti radničke klase. U Parizu je te godine demonstracijama prisustvovalo gotovo 100.000 radnika, u Marseju 50.000, bečki proleterijat održao je 60 skupova na kojima je prisustvovalo 40.000 radnika, a 50.000 radnika nosilo je crvene zastave u Budimpešti. Demonstracije su održane u Pragu, Brnu, Bukureštu i Cirihu. U Engleskoj Prvi maj proslavlja više od 200.000 radnika. A,1891. godine proslave u Italiji, Belgiji, Ma]arskoj, Španiji, Holandiji, Njemačkoj i Engleskoj poprimaju i karakter politički organizovane borbe radničke klase, pale se policijske kasarne i dolazi do masovnih oružanih sukoba. Proslave Prvog maja u svijetu sve više povezuju ekonomske i političke zahtjeve radničke klase, te se uz osmočasovno radno vrijeme i povećanje nadnica ističu u prvi plan i zahtjevi za opštim pravom glasa i garantiranjem osnovnih političkih sloboda. Daljnje proširivanje sadržaja proslave Prvog maja povezano je uz 1893. Godine kada su na kongresu u Cirihu ponovo pokrenute opširne diskusije o cilju i karakteru tih manifestacija. Bez obzira na stavove nekih predstavnika koji su smatrali da Prvom maju ne treba dati politički karakter ili da prilikom proslave Prvog maja ne treba obustaviti rad, donesena je rezolucija da proslava Prvog maja kao dana borbe za osmočasovni radni dan, treba ujedno da bude i manifestacija čvrste

Mirovne novosti 14

volje radničke klase da socijalnom revolucijom ukloni klasnu razliku i tako pođe putem koji vodi do mira unutar svakog naroda i do međunarodnog mira. I amsterdamski kongres Druge internacionale održan 1904. godine ističe,uz poziv na zakonsko uvođenje osmočasovnog radnog dana, i potrebu demonstriranja za klasne zahtjeve radnika i za svjetski mir. Iz godine u godinu prvomajske proslave izrastaju u snažne proteste protiv (svake) eksploatacije. Uvidjevši sve jaču snagu i značenje prvomajskih manifestacija, mnoge kapitalističke, pa čak i fašističke zemlje i vlade, u nemogućnosti da se suprotstave sveopštoj težnji radnika da na taj dan izraze svoju borbenu spremnost, same proglašavaju Prvi maj službenim praznikom, u nadi da će na taj demagoški način zaslijepiti radnički pokret, paralisati i kanalisati zahtjeve i proteste. No, fraze o brizi za radnike, provođene uz najbeskrupulozniji teror nad radnicima, nisu mogle ostaviti dubljeg odjeka u revolucionarnoj svijesti svjetskog proleterijata. Zahtjevi radničke klase koji su isticani na mnogobrojnim proslavama Prvog maja od 1890. godine obogaćivali su se, mijenjali i proširivali u ostvarenju jednog jedinstvenog, bitnog, cilja: oslobođenja radničke klase od svih oblika eksploatacije. Zahvaljujući ovoj borbi danas imamo ne samo ozakonjene brojne radničke zahtjeve u mnogim zemljama, već imamo i međunarodne dokumente o garantiranju socijalnih prava, ekonomskih, ekoloških, zdravstvenih,… imamo i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama koju je ratificirala i država Bosna i Hercegovina.

Država Bosna i Hercegovina ratificirala je 1993.god. i Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

Natjerajmo državu da poštuje svoje ratificirane obaveze prema nama, svojim državljanima ! ! !

Iskažimo solidarnost.

Cijeneći sadašnji trenutak u BiH, koje bi to pitanje radnici, i oni koji rade i oni koji su na biroima za zapošljavanje, trebali uputiti državnim vlastima?!

Odgovor nisam dobio ni do danas što dovoljno govori samo za sebe da u bh. društvu nema solidarnosti i svijesti o najosnovnijim pitanjima savremenog radništva za zadovoljenje osnovnih, egzistencijalnih potreba.

Mirovne novosti 15

Za višeg birokratu…Radno mjesto: Viši menadžer za međuvladine organizacije smještene u Evropi

Potrebno iskustvo

Najmanje pet godina iskustva na srednje upravljačkom položaju u sličnoj organizaciji. Magisterij iz političkih nauka ili slične relevantne teme. Deset ili više godina iskustva u korištenju riječi i kratica koje su beznačajne za većinu ljudi. Dugogodišnje iskustvo u uredskoj politici.

Značajno praktično iskustvo u otvaranju emailova, čitanje izvještaja, sudjelovanje na konferencijama na bilo koju zadanu temu i pokazivanje znanja o toj temi.

Najmanje pet godina iskustva u obavljanju više paralenih poslova, posebice pokazivanje da obraćate pažnju tokom konferencije / sastanka istovremeno ažurirajući svoj Facebook račun, te u isto vrijeme razgovorajući sa prijateljima i odgovarajući na privatne emailove.

Vještine

Sposobnosti superheroja u ljubljenju stražnjice, samozavaravanju i dvostrukim mišljenjima (snaga da se u isto vrijeme drže dvije kontradiktorne ideje istine i koristiti jednu ili drugu kako bi se povećale prve dvije gore navedene supersile, te kako bi osigurali konačni cilj - brzo i glatko napredovanje na višu poziciju).

Izuzetne sposobnosti prisustvovanja sastancima, poziva na sastanke, raspravljanja o sastancima, dizajniranje mehanizama sastanaka i trošenje značajnog budžeta za sastanke.

Sposobnost da se suspendira kritičko razmišljanje kad vaši nadređeni govore. Vještine u glumi sljepila i nagluhosti kad god je potrebno, kako bi se postigao konačni cilj - promocija na višu poziciju.

Vještine u okretanju djelovanja u nedjelovanje, izbjegavanje odgovornosti ili ih slanje drugim institucijama ili osobama nepovezanim s vlastitom institucijom (tj. sposobnost delegiranja).

Sposobnost pričati gluposti na smislen i uvjerljiv način.

Sposobnost rada pod pritiskom ogromnih budžeta koji moraju biti potrošeni na beskorisne projekte i konferencije kako bi ugodio nadređenim, i predstavljanje ovih događaja kao efikasnih i ključnih doprinosa poboljšanju / iskorijenju šta god da treba poboljšati / iskorijeniti.

Vještina tumačiti sranja nadređenih kao metafizičke metafore koje trebaju pridonijeti novoj eri prosvjetljenja promovirajući svoju organizaciju

Neophodne su sposobnosti voditi razgovore koji ne doprinose glavnom cilju, kao i spavati na stolici dok se pretvarate da slušate. Sposobnost trenirati svoje nadređene da rade iste stvari učinkovitije i uvjerljivije se smatra bonusom.

Sposobnost za uživanje, osiguranje i poticanje arogancije, logične zablude, paternalizam, seksizam, rasizam, kao i glupost i običan idiotizam, kako bi se postigao viši cilj (promocija) je temeljan za posao.

Vizija

Uspješan aplikant mora biti u potpunosti posvećen njegovoj ili njenoj karijeri, i spremno žrtvovati donošenje bilo kakve promjene, kao i njegov/njen osjećaj za etiku, radi višeg cilja (promocije).

Mirovne novosti 16

Aplikant mora vjerovati u bogoliku ulogu birokratije organizacije: organizacija distribuira jedina prava pravila morala i etike; viši menadžment očito je oslobođen tih pravila; viši menadžment ne čini greške, te ga treba stalno cijeniti i hvaliti.

Posao zahtijeva poniznost i sposobnost preživljavanja u ekstremnim uslovima. Uspješan aplikant može biti prisiljen prilagoditi se povremenom smještaju u hotelima sa 4 zvjezdice (standard je 5 zvjezdica), kao i za povremene kratke izlete u područja pogođena siromaštvom.

Uspješan aplikant mora biti u stanju prilagoditi se opasnim situacijama kao što su ekonomska putnička klasa u avionu i lokalni prevoz taksijem (u slučaju da ne dođe limuzina).

* U slučaju da uspješni aplikant još uvijek ima kičmu, on ili ona moraju biti spremni proći kroz njeno hitno hirurško uklanjanje.

Mislim da oglas za posao naveden iznad vrijedi i za mnoga radna mjesta pri Evropskoj komisiji, Vijeću Evrope, UN-u, OSCE-u, Svjetskoj banci, ali i mnogim velikim međunarodnim nevladinim organizacijama, te brojnim romskim udruženjima. To se odnosi i na rumunsko društvo u cjelini, a posebice za rumunsku birokratiju. Sigurno postoje iznimke.

Par neophodnih pojašnjenja

Anonimni avatari koji je bijesno postaju na forumima, blogovima ili Facebook-u, te promiču anonimna curenja povjerljivih pisama ili povjerljiva podrška ("Slažem se, ali molimo vas da ne spominjete moje ime") nije pokazivanje hrabrosti ili poticanje reformi.

Praktično (hands-on) iskustvo ne znači da ćete koristiti svoje ruke za otvaranje emaila ili pripremu izvještaja o siromaštvu, diskriminaciji, trgovini ljudima, kriminalu, drogama i bilo kojim drugim sličnim temama.

Putovanja na različita mjesta, uključujući i geta, ne čini vas stručnjakom u bilo čemu sem u putovanju.

Opšta usmjerenost na pozitivne prakse ne znači da ste optimista, vjerojatnije to je slab izgovor da se izbjegne razgovor o masivnom rasipanju novca i mizernim rezultatima vaše organizacije.

Činjenica da ste uvjereni da se ništa ne može promijeniti ili da možete učiniti mnogo više kada dođete vodeću poziciju ili napustiti instituciju je samo zabluda. To je također jasan signal da ste odustali od vaše kičme i trebali bi se osjećati ugodno i intimno s riječi 'kukavica'

Ja ne mislim da će više birokratije pomoći rješavanju problema Roma. Bolja birokratija bi mogla pomoći.

Link na objavu: http://valeriucnicolae.wordpress.com/

info@mreza-mira.net

www.mreza-mira.net

www.facebook.com/mzim.bh

www.facebook.com/pages/Mre%C5%BEa-za-izgradnju-mi-ra/153214424746935

Ovaj dokument je pripremljen uz pomoć Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država (USAID).Stavovi autora izraženi u ovoj publikaciji ne moraju odražavati stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.