Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na Allahova poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama! Poštovana braćo i sestre, draga djeco i omladino! Kada bismo analizirali ibadete koje je Allah, dž.š., propisao ljudima, posebno one koji se ubrajaju među stroge vjerske dužnosti, kao što je obavljanje namaza, post u mjesecu ramazanu, davanje zekata, obavljanje hadždža itd., primijetili bismo da je jedan od osnovnih ciljeva njihovog propisivanja, pored iskazivanje poslušnosti prema Allahu, dž.š., i ostvarivanje brojnih koristi kako za pojedinca koji te ibadete čini tako i za širu društvenu zajednicu. Allah, dž.š., je neovisan od bilo čega pa tako i od ljudskih dijela i postupaka. Sve što je propisao i odredio da se čini, propisano je za naše dobro, i ima za cilj da donese konkretnu korist onima koji ta djela čine. Zajedničko za sve ibadete koje smo spomenuli na početku jeste jačanje međuljudskih veza a samim tim i društvene zajednice. Namaz obavljamo u društvu sa drugim ljudima, kada postimo bolje razumijemo one ljude koji gladuju, daje zekat u različite svrhe a sve u korist ljudi, na hadždžu prisustvujemo opće-muslimanskom skupu više miliona vjernika te tako učvršćujemo uvjerenje

kurban nije bio kabul. Ova nas priča uči da Allah, dž.š., ne prima djela onih koji su zavidni, koji mrze druge, kojima je jedina briga da napakoste drugima i koji se žele bespravno dočepati tuđeg prava. Također nas Allah dž.š., uči da ne prima žrtvu od onih koji prekidaju rodbinske veze, koji ne govore sa svojim susjedima, itd. Ono što želim reći je to da onaj tko prinosi žrtvu, ne smije imati nijednu od gore nabrojanih ružnih osobina, a smisao i jedan od osnovnih ciljeva žrtve jeste da nam pomogne da se spasimo tih i sličnih negativnih osobina. Druga priča jeste ona o Ibrahimu, a.s., kojem je Allah, dž.š., putem sna naredio da kao žrtvu prinese svoga sina. Ova priča nas uči sljedećem: smisao našeg žrtvovanja u ime Allaha, dž.š., jeste da nas i naše porodice Allah, dž.š., sačuva nevolja i nedaća. Jer, kada je Ibrahim, a.s., pokazao da je spreman žrtvovati ono što mu je najdraže u ime Allaha, dž.š., Allah, dž.š., sačuvao je život njegovog sina što znači da je jedan od smislova koje žrtvovanje nosi sa sobom kao i udjeljivanje sadake, jeste to da nas Allah, dž.š., stavi pod Svoju zaštitu. I, konačno, propis o načinu podjele kurbanskog mesa na tri trećine nije slučajan, nego upućuje na tri važne oblasti našeg interesiranja i djelovanja u životu.

u snagu naše vjere i zajedništva, i tako dalje... Sve ovo ukazuje nam na činjenicu da ne možemo izvršiti svoje obaveze prema Allahu, dž.š., niti možemo ući u Džennet ukoliko se ne družimo sa drugim ljudima, ne suosjećamo sa njima, ne brinemo o njihovom stanju i ne želimo da im pomognemo. Svakako da kurban bajram i svi propisi i običaji koje on sa sobom nosi ubraja se među ibadete koji nam na najljepši način ilustriraju kako treba da se žrtvujemo za druge i kako da im pomažemo i onda kada to oni ne traže od nas. Kada govorimo o klanju kurbana i žrtvi koju tom prilikom prinosimo, nemoguće je ne spomenuti dvije kur'anske pripovijesti koje veoma upečatljivo i slikovito noseći u sebi brojne pouke i poruke govore o žrtvovanju. Prva priča, koja nam je svima dobro poznata, nastala je još na početku, kada je ljudska civilizacija tek nastajala kako bi odmah na početku ljudi znali da se za istinu i pravdu treba žrtvovati. Naime, radi se o dvojici sinova Adema, a.s., Habilu i Kabilu. Manje više svima je poznato kako je ova priča nastala; da je Kabil zavidio Habilu, htio je uzeti od njega nešto što njemu ne pripada pa je Allah, dž.š., naredio da njih dvojica prinesu žrtvu - kurban. Primljena je žrtva koju je prinio Habil, a Kabilov

Split, 19.09.2014. Vahid ef. Hadžić

Obavezni smo se međusobno pomagati. Kada prođu dani žrtve ne prestaje obaveza našeg žrtvovanja. Ako poslije zaklanih kurbana odnosi među nam budu opet hladni i budemo jedni od drugih udaljeni, ta žrtva nema nikakav smisao jer Bogu ne treba meso već naša promjena, naša bogobojaznost Mu treba. Posljednja trećina kurbana se izdvoji siromašnima. Ebu Zerr, r.a., moli Poslanika, s.a.v.s.,: Oporuči mi nešto, što će mi u životu biti važno“. Poslanik, s.a.v.s., reče: „voli siromaha i druži se s njim“. Također, Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Allah dž.š. je na pomoći svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu“. Želiš Božiju pomoć? Poštovana braćo i sestre! Nadam se da će ova današnja hutba pomoći da o obredu prinošenja žrtve – kurbana, koji nas očekuje uskoro, razmišljamo na jedan dublji, produhovljeniji način, kako bismo postigli brojne koristi radi kojih nam je ta obaveza i propisana. Gospodaru naš, primi naše kurbane i sve ostale ibadete, učini naše sutra boljim od danas, obdari nas činjenjem dobra i napuštanjem lošeg, tako ti milosti Tvoje u ovom danu! Amin!

367367367

Porodica – na prvom mjestu je obaveza brinuti se za svoje stado. Kao što iz kurbanske cjeline prvo odvajamo za sebe i porodicu tako u raspodjeli dnevnog vremena prvo mislimo na porodicu. Nju nikad ne smijemo zaboraviti. Ona je naš prioritet. Neće nam kurban pomoći preći preko Sirat mosta ako nas vlastita djeca budu vukla za noge i usporavala optužujući nas da se nismo brinuli za njih, da ih nismo u mekteb slali, naučili klanjati, dovodili u džamiju, itd.. U kurbanskoj cjelini druga trećina je namijenjena rodbini. Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa: “Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte“. Ta briga o rodbini koliko je važna najbolje će nam svjedočiti sljedeće Poslanikove, s.a.v.s., riječi: „Tko u krugu svoje rodbine ima siromaha, pa ne bude dobročinitelj prema njemu, i sadaku koja njemu pripada usmjeri drugom, Allah mu tu sadaku neće primiti i neće ga na Ahiretu ni pogledati“. Naravno, uz porodicu, ova obaveza obuhvata i susjede, jer propisi uzvišenog dini-islama daju veliku pažnju susjedu, stavljajući njegova prava odmah uz prava rođaka. Zato kurbansku žrtvu treba iskoristiti i za snaženje naših dobrih susjedskih odnosa.