“Tko neće da radi, neka i ne jede!”

>S nama i s vama, danas, Dominik!Molim te, nemoj pričati ovako glasno. Možda nas netko čuje...>Sorry, potrudit ću se. Dobrodašao. Na kraju si tu, huh?Nikad nisam tražio ovaj interviju. >Dobro, jer ne pitaš ti nego ja, to je moj posao je’l da?Pa dobro, ako baš treba. >… I što si radio ovaj tjedan?Ništa. Malo sam pomagao doma, učio sam -dobio sam 3 petice-, objasnio sam matemati-ku prijatelju, razmišljao sam kako bih mogao očuvati biljke oko škole i pomagao sam jednog slijepcu preći cestu.>Wow Dominik. Odgovaran i dobar si i…Ma daj! Zar hoćeš nešto lijepo napisati o meni?>Samo sam ti htio reći da imaš dobro srce i…Šuti! I nemoj napisati da volim leptire, ruže i zalaske sunca. I prije svega, nemoj nikad reći da ponekad plačem kad gledam sapunice.>Dobro, bit će naša tajna. Nitko neće saznati da si u srcu dobar čovjek.Dogovoreno. >Hvala ti. Bilo mi je drago i…Nemoj biti neugodan. Ali… da. Hvala tebi dragi novinar :)

AKTUALNOu suradnji s

Av. Marina Držića 27, 10000, Zagreb info.klubfeniks@gmail.com www.klubfeniks.com

sto je sova vidjela?Jednu staklenku s v o d o m .

Analizirali smo što je to točno i stručnjaci su se složili da nije baš voda nego nečije suze. Činilo se da je netko rasplakao nakon Lovinog

odlaska. I nije bio jedini... smrc.

v

Google je jedna od najmoćnijih, najutjecajnijih i najdalekosežnijih tvrtki koju je ova zemlja (a možda i planeta) proizvela. Zato su Lovru pozvali jer trebaju među njima samo najbolji programeri, a tko je bolje spreman nego naš Lovro, koji je predao programiranje u Feniksu!

BROJ 020 10 STUDENI 2018.

Rješenje prošlog broja: nema rješenja

KULTURNI CENTAR GRADEC FENIKS & LEADERSHIP | WWW.KLUBFENIKS.COM

UVIJEK S NAMA.

INTERVJUIñigo Cortés

Moraš izaći s labirinta ili se pridružiti tim lubanjima... Oprez! samo možeš kroz crveno pa plavo, pa crveno, pa plavo, itd.

Dr. sc. Lovro Prepolec (r. 16.11.1985. centar svijeta Ludbreg). Fizičar, programer, planinar, obožavatelj F1 i zrakoplova, prijatelj i mentor (ako ne utemeljitelj) Feniksa i Leadershipa već 11 godina; je prošli petak 2.11.2018. u 8:32:57 (uvijek točan) otišao raditi u Zurichu (Švicarska) u međunarodnu firmu Google. Izgleda rođen za taj posao. (”Kao da jesam”)

#include <stdio.h>main();{printf(”hello google”);return 0?}

Čokolada je tu jer je tipična iz Švicarske... i jako ukusna!

LOVRO

Bilo da se radi o tehnici, programiranju ili 3D printanju,

jedna je osoba u Gradecu vodila i pomagala u većini

aktivnosti kojima Gradec privlači sve uzraste. Radi se

naravno o našem Lovri Prepolcu. U odgovornosti, mirnoći u

radu s ljudima ili točnosti u svem svojem radu za Gradec,

nema mu ravnog. Prošle akademske godine, naš Lovro je

vodio i radionicu iz 3D printanja, prvenstveno za

srednjoškolce, u kojoj je na zabavan i pristupačan način

prezentirao inače zahtjevan posao 3D modeliranja i 3D

printanja. Želimo mu sreću i brz povratak iz Švicarske u kojoj

je sada stalni zaposlenik ponajbolje programerske tvrtke na svijetu, Google.

3D PRINTER Danijel Bihar Voditelj radionice 3D printera zajedno s Lovrom

Lovro zajedno s cijelom ekipom 3D printera. (Fali Danijel).

Švicarskovo geslo je na latinskom? Da! kaže ovako: “Unus pro omnibus omnes pro uno”, to jest: "Svi za jednoga, jedan za sve". To je isto geslo kao tri mušketira!

JESI LI ZNAO DA.....

Prošlu subotu smo s Ángelom i Luisom bili na kuglanju. Bilo je supeeer... Bio sam u Angelovom timu (ne moram reći tko je bio pobjednik). Nakon kuglanja smo otisli u McDonald's i raspravljali o Ángelovom statusu - zbog tog statusa smo cijelu večer pjevali "Vuela vuela" :

2. studenog 2018.Ranojutarnja misa, može li dan započeti bolje? Posljednji poziv za spremiti stvari i sve ostale neophodne potrepštine potrebne za ovu avanturu. Zanesen jutarnjom vrtoglavicom i nekom ne toliko strašnom prehladnom hodao sam kao mali patuljak spreman za put već od samog ustajanja. Uzbuđen sam, ipak je to putovanje od 10 sati. Doručkovali smo na brzinu, tek toliko da ne bi bilo zvukova gladnih želudaca u kombiju. Hrana nije bila na mom popisu briga, spremili smo i previše. Od viška ne boli glava, valjda… Slikali smo se. Stajali smo skupljeni kao pingvini na tankom ledu, brza promjena vremena, nismo mi krivi. Krenuli smo oko 8:30. Radi održavanja svoje neformalne tradicije sjeo sam naprijed. Nisam imao očekivanja za ovo putovanje s obzirom da mi je ovo prvi posjet švicarskoj, a niti ne moram naglašavati moju ljubav za njemačko-govornim područjima. Ali nećemo se lagati, postojala je ta iskra uzbuđenja, i ona se ražarivala proporcionalno s vremenom. Temperatura u kombiju je bila fenomenalna, a putnici još bolji. Društvance je bilo više nego kvalitetno. U kombiju su bili Pave, Íñigo, David i, naravno, Lovro, bez njega cijelo putovanje ne bi imalo smisla. Mislim da smo svi bili malo željni sna, ali nismo svi spavali. Put je sam po sebi neočekivano dobro prošao. Zašto neočekivano? Pa, nakon pomisli da bih mogao putovati više od 10h zagrlio sam tlo u nadi da ću ga uskoro opet osjetiti. Ušli smo u Sloveniju nakon toliko gostoljubivog graničnog prijelaza. Uistinu mala država. Bilo je predivno gledati sve te planine pokrivene maglom, i vrhove koji se bore pokazati i probiti kroz te sićušne oblake. Prvo stajalište. Već smo bili gladni. Nastavivši dalje odredili smo neke zadatke i podijelili ih. Ubrzo smo došli do Austrije. Magla je i dalje vladala visinama, ali ništa pretjerano. Meni je, osobno, pogled bio očaravajući. Alpe su jedinstvene. Ne bih vas htio mučiti s ostatkom puta i mojim ne poznavanjem geografije. Stigli smo u Zürich točno na večeru i kada kažem točno, mislim doslovno u minutu. Malo smo se raspršili na večeri po stolovima, ali to je samo pridonijelo atmosferi. Naravno, tražili smo lozinku Wi-Fi-a. Gostoprimstvo je bilo top, a večera je svojim mirisom obuhvaćala naše, švicarskim zrakom obnovljene, nosove. Tokom druženja smo saznali da Švicarci posjeduju jako dobro znanje engleskoga jezika. Hvala Bogu… Vrijeme za krevet. Ja i David smo spavali u klubu. Ne znam kako je njemu bilo, ali ja sam spavao kao beba. 3. studenoga 2018.Budilica me nemilosrdno pozdravljala punih šezdeset sekundi, dok nisam skupio hrabrosti utišati tog starog prijatelja. Stvarno sam odlično spavao. Slijedila je misa na latinskom. Ili su Nijemci jako ljuti ljudi, ili je to stvarno sam njihov način govora. Nastavili smo na doručak. Pošto smo bili ranoranioci imali smo privilegiju zgrabiti blagovaonu samo za sebe. Okupirali smo jedan stol i ponosno taj teritorij prozvali hrvatskim. E sada je slijedila prava avantura, šetnja gradom. Zamolili smo da nam netko pokaže gdje se nalazi grob Toni Zweifel-a. Pomoć nam je ustupio jedan svećenik. Odvezli smo se kombijem i parkirali na parking pokraj groblja. Što se tiče groblja... Švicarci su stvarno ponizni ljudi. Naše poimanje „raskošne grobnice“ i njihovo su nebo i zemlja. To ide njima u prilog, ne nama! Rastavili smo se od vodiča i nastavili avanturu uz Lovrino vodstvo. S obzirom da je sada u drugoj državi, mogu nahvaliti njegovo vodstvo. Svaka čast. Posjetili smo neki fakultet, koliko me pamćenje služi bio je to tehnički fakultet, ali nemojte me držati za riječ. Moram priznati da fakultet ima predivnu terasu. Posjetili smo također i predivnu crkvu, i pod predivnu mislim fascinirajuće koliko je mirna i istovremeno lijepa. Spustili smo katedrale da bi se našli s Davidovom tetom. Ona je bila oduševljena vidjevši Davida. Pokazala nam je malo uokolo te smo otišli svi zajedno na pizzu. Moram priznati, ovako zasitnu pizzu još nisam jeo. Spustili smo se do jezera. Imamo zavidi na čemu Švicarcima, iako se ništa ne može mjeriti s našim jadranskim morem. Stali smo u par trgovina. Također smo sjeli popiti kavu u jednom vegetarijanskom kafiću. Vjerujem da smo svi bili zadovoljni. Kupili smo karte za javni prijevoz i provozali se do kombija. Također bih im dodao plus za javni prijevoz. Došli smo do kombija i krenuli natrag. Za večeru smo imali nešto toliko tipično švicarsko da ja nemam pojma kako se to zove. Druženje je bilo više nego zanimljivo. Obuhvatilo je teme medicine sve do šala o policajcima (koliko su to samo šale je diskutabilno). Četiri stanara mojih godina su nas pozvali da igramo Rizik s njima. Imaju jako čudna pravila. Ja nisam osoba koja je dobra u taktikama te sam skupljao trupe u Japanu. Začudo, nisam prvi izgubio. Igrali smo također još društvenih igara dok u jednom trenutku svi jednoglasno nismo odlučili otići na počinak. 4. studenoga 2018.Sudnji dan. Pozdravili smo se s Lovrom dan prije, i bilo je donekle teško, biti će jedna rupa bez njega ovdje, tako da ako ovo čitaš, vrati nam se što prije. Dobili smo još hrane… Sjeli smo u kombi i krenuli za Zagreb. Putem smo pokupili kartu za „prebrzu“ vožnju, ali ja stvarno ne znam što je bilo brzo oko te vožnje. Stali smo na predivnom odmaralištu. Prespavao sam 90% puta, ali znam da smo stigli u Zagreb živi i zdravi. Ovo će nam putovanje zasigurno ostati uklesano u pamćenju.

Put u Švicarsku KUGLANJE

Izlet u muzej je bio dosta zanimljiv. Neki su već bili tamo dosta puta a za druge prvi put. Tehnički muzej ima puno izuma i otkrića tako da bi mogao zadržati unutar sebe više od sat vremena bilo koji posjetitelj, unatoč tome što je učenik, mladi student ili već profesionalac.

TEHNIČKI MUZEJ

FLASH!Lovro ode kroz Gradecova vrata prema Švicarskoj kombijem....Sretno i uspiješan boravak!

/////////////////////////////////////////////////////////////////////////

////

////

//+//

////

////

////

////

////

////

////

LOVRO

Dominik Vukoja

Rafael Spač

Zadnja slika prije odlaska u Švicarsku. Mala ekspedicija je tamo vozila Lovru i vratila se. S Lovrom su išli: Pave, Iñigo, David B. i jedan reporter iz Držićeve27 koji je napisao ovaj vrhunski tekst :)