uloga jna i srbije

Sveuĉilište u Splitu

Filozofski fakultet

Diplomski rad

Uloga Jugoslavenske narodne armije i Srbije u pripremi i

provođenju srpske pobune u Hrvatskoj 1990. – 1995.

Student: Domagoj Kuzmanić

Split, 2011.

Odsjek za povijest

Studijska grupa: Povijest/Filozofija

Predmet: Hrvatska povijest nakon 1945.

Diplomski rad

Uloga Jugoslavenske narodne armije i Srbije u pripremi i

provođenju srpske pobune u Hrvatskoj 1990. – 1995.

Mentor: dr. sc. Aleksandar Jakir Student: Domagoj Kuzmanić

Split, travanj 2011.

Sadržaj

1. Uvod ....................................................................................................................................... 4

2. Stanje u Jugoslaviji u razdoblju od 1980. – 1990. ................................................................. 9

3. Preustroj Jugoslavenske narodne armije iz federalne vojske u instrument velikosrpske

politike ...................................................................................................................................... 14

3.1. Struktura Jugoslavenske narodne armije prije preustroja .............................................. 14

3.2. Preustroj Jugoslavenske narodne armije ........................................................................ 16

4. Srpska pobuna u Hrvatskoj u razdoblju od poĉetka 1990. do sredine 1991. godine............ 21

4.1. Srpska pobuna ................................................................................................................ 21

4.2. Uloga JNA u razdoblju od poĉetka 1990. do sredine 1991. godine .............................. 26

4.3. Uloga srbijanske politike u razdoblju od poĉetka 1990. do sredine 1991. godine ........ 32

4.4. Medijski rat .................................................................................................................... 38

5. Srpska pobuna u Hrvatskoj u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine ............ 43

5.1 Otvorena agresija i uspostava Republike Srpske Krajine ............................................... 43

5.2. Uloga JNA u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine ............................... 47

5.3. Uloga sluţbenih srbijanskih institucija u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. 53

5.4. Uloga paravojnih postrojbi u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine ...... 58

5.5. Uloga srbijanske politike u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine ......... 63

6. Srpska pobuna u Hrvatskoj u razdoblju od svibnja 1992. do sloma srpske pobune 1995.

godine ....................................................................................................................................... 69

6.1. Republika Srpska Krajina od svibnja 1992. godine do Erdutskog sporazuma .............. 69

6.2. Uloga Vojske Jugoslavije u razdoblju od svibnja 1992. do 1995. godine ..................... 73

6.3. Uloga MUP-a Republike Srbije i SDB-a od svibnja 1992. do 1995. godine ................ 79

6.4. Gospodarska ovisnost RSK o SRJ od svibnja 1992. do 1995. godine .......................... 84

6.5. Utjecaj sluţbene srbijanske politike na RSK od svibnja 1992. do 1995. godine .......... 89

7. Epilog ................................................................................................................................... 95

8. Zakljuĉak .............................................................................................................................. 99

9. Zusammenfassung .............................................................................................................. 102

10. Popis kratica ..................................................................................................................... 104

11. Bibliografija ..................................................................................................................... 107

4

1. Uvod

Tema ovog diplomskog rada je Uloga Jugoslavenske narodne armije i Srbije u

pripremi i provoĎenju srpske pobune u Hrvatskoj 1990. – 1995. Tema Domovinskog rata je

danas, dvadeset godina nakon njegova poĉetka i petnaest godina nakon njegova završetka,

tema kojom se bave mnogi povjesniĉari, bilo da se bave iskljuĉivo tom problematikom ili se

dotiĉu teme Domovinskog rata u sklopu vremenski širih pregleda dogaĊanja u hrvatskoj

povijesti. Iako se većina povjesniĉara, politiĉara i graĊana slaţe oko ĉinjenice da je suvremena

hrvatska drţava nastala pobjedom u Domovinskom ratu, ipak je sama tema Domovinskog rata

i dan danas priliĉno kontroverzna. Neki tvrde da kontroverznost te teme proizlazi iz

nedovoljnog vremenskog odmaka od samih dogaĊanja, a moguće je da su jedan od razloga i

još uvijek do kraja nerasvijetljene „tamne epizode“ sa hrvatske strane. Moţda je jedan od

glavnih razloga kontroverznosti teme i ĉinjenica da koliko se god politiĉari, graĊani, a osobito

povjesniĉari trudili biti objektivni, nemogućnost negiranja ĉinjenice da velika većina ljudi ima

odreĊeno politiĉko ili ideološko polazište iz kojeg promatra razdoblje Domovinskog rata i

tadašnje hrvatsko politiĉko vodstvo. Pitanje objektivnosti je glavno pitanje kada govorimo o

ovome razdoblju, a objektivnost u najvećoj mogućoj mjeri, je nešto što bi se trebalo

podrazumijevati kod svih koji se bave sa povijesnim istraţivanjem. Uz objektivnost tu je

svakako vaţno i dobro poznavanje problematike same teme, dobro poznavanje konteksta

dogaĊaja i prepoznavanje bitnih dogaĊaja, vaţnih dokumenata i znaĉajnih osoba. Pogotovo

što o ovome razdoblju postoji obilje dokumentacije, memoarskih zapisa, video i tonskih

zapisa i mnogo ţivućih svjedoka samih dogaĊaja, bilo izravnih ili neizravnih.

Velika većina povjesniĉara se slaţe oko teze da je Hrvatska bila ţrtva nametnutog rata,

bolje reĉeno agresije, koju je izvršila sluţbena srbijanska politika uz pomoć Jugoslavenske

narodne armije (JNA) i pobunjenih Srba u Hrvatskoj sa ciljem da se teritorij Republike

Hrvatske, na onim podruĉjima gdje je u znaĉajnoj mjeri bilo zastupljeno srpsko stanovništvo

pripoji Srbiji, a da su sva ta stremljenja srbijanske politike bila zapisana u Memorandum

Srpske akademije nauka i umetnosti, te da je ta srbijanska politika bila personificirana u liku

srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića. Kao što je iz samog naslova ovog

diplomskog rada vidljivo, on se neće baviti postupcima hrvatske strane, osim ako to nije

nuţno, već će se koncentrirati na postupke srbijanske strane, prije samog poĉetka sukoba, za

vrijeme samog trajanja sukoba, te u samoj završnici rata. Ovaj rad će se baviti sa više

aspekata koji su prethodili srpskoj pobuni u Hrvatskoj, koji su je omogućili i podrţavali cijelo

5

vrijeme rata, te koji su na koncu i doveli pobunjene Srbe u Hrvatskoj u „slijepu ulicu“, nakon

ĉega je njihov poraz bio neminovan.

Na samome poĉetku ovog rada prikazano je politiĉko, gospodarsko i društveno stanje

u Socijalistiĉkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) u razdoblju nakon smrti Josipa

Broza Tita do kraja 1990. godine. To razdoblje je bitno zbog toga što su tada stvoreni

preduvjeti za sama dogaĊanja koja su tema ovog diplomskog rada. Nakon toga je obraĊen

preustroj JNA od sredine osamdesetih godina iz federalne vojske u instrument velikosrpske

politike. U tom dijelu će biti rijeĉ o ustroju JNA prije promjena koje su nastale sredinom

osamdesetih, izvorišnim osnovama JNA, strukturi koja je bila karakteristiĉna za nju, jeziĉnoj

politici koja je vladala, te udjelu pojedinih naroda u zapovjednim strukturama JNA. Zatim je

prikazan sam preustroj JNA: reorganizacija vojnih oblasti, promjene u zapovjednom sustavu

Teritorijalne obrane (TO), razvijanje plana obrane S-2 (Sutjeska 2) i njegovom

operacionalizacijom u vojnim vjeţbama Romanija, razvijanje doktrine Bitke u prostoru, te

daljni rast brojĉanog udjela srpskih ĉasnika u zapovjednim strukturama JNA. Posebna paţnja

će biti obraćena na to kako su sve te promjene bile korištene u agresiji na Hrvatsku. Nakon

dijela rada o promjenama u JNA slijedi kronologija srpske pobune u Hrvatskoj u razdoblju od

proljeća 1990. do ljeta 1991. godine. Spomenuto obuhvaća organizaciju samih Srba u

Hrvatskoj, ulogu JNA u tom periodu, ulogu sluţbenih institucija Srbije i srbijanske politike,

kao i njihov utjecaj na pobunjene Srbe u Hrvatskoj. TakoĊer će se dotaknuti pitanje djelovanja

srbijanskih medija prije samog poĉetka pobune i nakon poĉetka pobune, posebno u pogledu

stvaranja atmosfere pogodne za poticanje pobune. Vaţnost toga proizlazi iz ĉinjenice što su

gotovo svi tadašnji srbijanski mediji bili pod kontrolom srbijanskih vlasti i na taj naĉin su

takoĊer sudjelovali u pripremi pobune. Nakon toga je analiziran sam poĉetak agresije i

oruţane pobune na teritoriju Republike Hrvatske i to u razdoblju od ljeta 1991. godine do

kraja travnja 1992. godine. Naglasak će biti na otvorenome prelasku JNA na stranu srpskih

pobunjenika, njenim napadnim djelovanjima, ustrojavanju jedinica pobunjenih Srba prije

konaĉnog povlaĉenja sa teritorija Republike Hrvatske i logorima za Hrvate i ostalo nesrpsko

stanovništvo koje je osnovala na teritoriju Srbije i Vojvodine. Zatim će biti rijeĉi o stvaranju

Republike Srpske Krajine (RSK) i ustroju njenih vojnih jedinica, ulozi Sluţbe drţavne

bezbednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, Ministarstva odbrane Srbije, djelovanju

dobrovoljaĉkih postrojbi srbijanskih oporbenih stranaka u ratu u Hrvatskoj, te o utjecaju

srbijanske politike na pobunjene Srbe u tom vremenskom periodu.

6

U poglavlju koje slijedi nakon gore navedenoga, biti će rijeĉ o politiĉkoj, vojnoj i

gospodarskoj ovisnosti RSK o Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ) i to u razdoblju od

svibnja 1992. godine do operacije Oluja, što se odnosi na zapadni dio RSK, odnosno do

Erdutskog sporazuma ako se misli na podruĉje istoĉne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijeme

koje je bilo pod kontrolom pobunjenih Srba. U tom poglavlju će biti posebno obraĊen

politiĉki utjecaj sluţbenog Beograda na vlasti RSK, ovisnost sigurnosnih struktura RSK o

Sluţbi drţavne bezbednosti (SDB) i Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije (MUP Srbije),

ovisnost Srpske vojske Krajine (SVK) o Vojsci Jugoslavije (VJ), te o zajedniĉkim

operacijama SVK, Vojske Republike Srpske (VRS), MUP-a Srbije i VJ koje su pokrenute sa

okupiranih podruĉja Republike Hrvatske protiv jedinica 5. Korpusa Armije Bosne i

Hercegovine (ABiH) i opkoljenog podruĉja Bihaća. TakoĊer će iz prikazanog biti vidljivo da

su se pripadnici MUP-a Srbije, osim što su pomagali srpskim pobunjenicima u Hrvatskoj,

takoĊer bavili i kriminalnim aktivnostima.

U zadnjem poglavlju koje nosi naziv Epilog prikazan je sam kraj postojanja RSK,

dogaĊaji koji su usljedili kao posljedica propasti RSK, te sudbina ljudi koji su na ovaj ili onaj

naĉin igrali vaţnu ulogu u srpskoj pobuni u Hrvatskoj.

Cilj ovog rada jest razmatrati koliko duboko seţe uloga sluţbenog Beograda u

pripremi i provoĊenju srpske pobune u Hrvatskoj, s ciljem odcijepljenja djelova teritorija

Republike Hrvatske istoĉno od linije Karlovac – Karlobag – Virovitica, to jest ostankom tog

teritorija u sastavu Jugoslavije (kojom bi dominirala Srbija). Kljuĉni dokument toga plana je

Memorandum SANU-a, kojemu je posvećena posebna pozornost u dijelu ovoga rada koji se

bavi sa stanjem u SFRJ nakon smrti Josipa Broza Tita. Taj dokument bi se mogao nazvati i

programatskim dokumentom velikosrpske politike.

Iako se ovaj rad koncentrira na vojnu i sigurnosnu pomoć pobunjenim Srbima od

strane sluţbenih institucija Srbije, svakao će se istaknuti i njihova politiĉka i gospodarska

ovisnost o sluţbenom Beogradu. Iako tadašnja i sadašnja sluţbena srbijanska politika tvrdi da

nije sudjelovala u, kako ga oni nazivaju, „graĊanskom ratu“ u Hrvatskoj, u ovome radu će

itekako biti rijeĉi i o razdoblju do, i nakon 27. travnja 1992. godine. Zašto je taj datum vaţan?

Iako je Republika Hrvatska već prije sluţbeno priznata do 27. travnja 1992. godine, tada je još

uvijek formalno postojala SFRJ, a nakon tog datuma nastaje SRJ (koju ĉine Srbija i Crna

Gora). U ovome radu su prikazane ĉinjenice koje nedvojbeno dokazaju veliku i izravnu

umješanost SRJ u rat na teritoriju Hrvatske, što se moţe protumaĉiti i kao oblik agresije SRJ

na Republiku Hrvatsku. Što se tiĉe srbijanske politike posebnu paţnju zasluţuje i tadašnja

7

oporba Miloševiću, osobito tadašnje najjaĉe oporbene stranke u Srbiji, Srpska radikalna

stranka Vojislava Šešelja i Srpski pokret obnove Vuka Draškovića, koje su napadale

Miloševića i organizirale prosvjede protiv njega zbog nedovoljne pomoći Srbima u Hrvatskoj.

Valja napomenuti da su iste slale svoje stranaĉke vojske na ratišta u Hrvatskoj. Svakako je

zanimljivo primjetiti da je tadašnja marginalna demokratska oporba u Srbiji, koja je bila

predstavljena kroz Zorana ĐinĊića i Vojislava Koštunicu, takoĊer napadala Miloševića zbog

nedovoljne pomoći Srbima u Hrvatskoj, te im izraţavala punu podršku u njihovoj borbi.

Prethodno samo potvrĊuje da je u tadašnjoj srbijanskoj politici vladao konsenzus oko pitanja

pomoći Srbima u Hrvatskoj, kao o i ulozi koju je Srbija u tome trebala igrati. Razlike su

postojale samo oko naĉina i intenziteta te pomoći. Što se tiĉe izvora korištenim u ovome radu,

oni se uglavnom baziraju na dokumentima srpske strane koje je objavio Hrvatski

memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata iz Zagreba. Dokumenti objavljeni u

seriji pod imenom Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. takoĊer su korišteni ili

se koriste na suĊenjima pred MeĊunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu i

to u procesima protiv Slobodana Miloševića, Milana Martića, Vojislava Šešelja, te procesima

protiv Jovice Stanišića, Franka Simatovića i Momĉila Perišića. Dokumenti korišteni u ovome

radu citirani su izvorno, tako da nisu prevedeni na hrvatski.

Što se tiĉe preustroja JNA, u prvom redu je korišteno djelo Davora Marijana Smrt

oklopne brigade, te djela Davora Domazeta Hrvatska i veliko ratište i Hrvatski Domovinski

rat 1991. – 1995. Strateški pregled, koji takoĊer pruţaju dragocjen uvid u suradnju VJ i SVK.

TakoĊer su se za ovaj diplomski rad korisnim pokazala djela Ljubomira Antića i Drage

Roksandića o Srbima u Hrvatskoj, biografija Franje TuĊmana iz pera Darka Hudelista,

pogledi Janka Bobetka na Domovinski rat, te svjedoĉanstva o pregovorima sa Slobodanom

Miloševićem koje je objavio Hrvoje Šarinić. Što se tiĉe općeg pregleda zbivanja osobito su

korisna bila djela Hrvoja Matkovića Povijest Jugoslavije, Ive Golsteina Hrvatska povijest i

Dušana Bilandţića Hrvatska moderna povijest. Uz dokumente srpske strane najvaţnije djelo

koje je korišteno je Srpska pobuna u Hrvatskoj od Nikice Barića, koje do danas predstavlja

najtemeljitije istraţivanje vezano za tu problematiku. Budući da je fokus ovog rada na

dokumentima, svjedocima i interpretacijama dogaĊaja sa srpske strane, djelo Nikice Barića je

od posebne vrijednosti jer sadrţi viĊenja pretposljednjeg Saveznog sekretara za narodnu

obranu SFRJ Branka Mamule, njegovog nasljednika Veljka Kadijevića, prvog predsjednika

SRJ i jednog od tvoraca Memoranduma Dobrice Ćosića, kao i viĊenja visokog srbijanskog

duţnosnika Borisava Jovića, sjećanja visokih oficira SVK Milislava Sekulića i Marka Vrcelja.

8

Glede djelovanja SDB-a i paravojnih postrojbi tu je nezaobilazan srbijanski novinar i publicist

Miloš Vasić i njegovi tekstovi na tu temu. Kada je rijeĉ o podacima o logorima na teritoriju

Srbije i Vojvodine, korišteni su podaci Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih

logora. Na kraju se mora napomenuti da javnosti nije dostupno svjedoĉenje generala i

naĉelnika Kontra-obavještajne sluţbe JNA Aleksandra Vasiljevića na suĊenju Slobodanu

Miloševiću u Haagu, koje bi sigurno pomoglo i u ovome istraţivanju, jer bi sigurno

osvijetljilo jedan aspekt djelovanja JNA u ratu u Hrvatskoj, a isto se odnosi i na nedostupne

transkripte sa sjednica Vrhovnog savjeta obrane SRJ iz kojih takoĊer proizlazi umješanost

SRJ i VJ u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Svi dokumenti koji su korišteni u ovome radu nalaze se u posjedu Hrvatskog

memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Obilje dokumenata objavljeno sa

strane tog instituta dovoljno je da potkrijepi i prikaţe teze koje su iznijete u ovom

diplomskom radu koji nosi naziv Uloga JNA i Srbije u pripremi i provoĎenju srpske pobune u

Hrvatskoj od 1990. – 1995.

9

2. Stanje u Jugoslaviji u razdoblju od 1980. – 1990.

U ovom poglavlju biti će rijeĉi o općim prilikama u Socijalistiĉkoj Federativnoj

Republici Jugoslaviji (SFRJ) nakon smrti Josipa Broza Tita (1980.) i razdoblju koje je

usljedilo nakon toga, sve do kraja 1990. godine. U ovom dijelu neće biti rijeĉi o preustroju

JNA i o samom poĉetku srpske pobune u Hrvatskoj, isto je obraĊeno u zasebnim poglavljima.

Pregled dogaĊaja koji su obiljeţili ovo razdoblje je bitan iz razloga što su ti dogaĊaji stvorili i

preduvjete za sve što se dogaĊalo od 1990. – 1995.

Tijekom 1980-ih Jugoslavija je bila pogoĊena sve oĉitijom gospodarskom krizom,

rastom nezaposlenosti, inflacije i problemom velikog inozemnog duga, a do izraţaja je više

dolazila nedjelotvornost i pretjerana birokratiziranost gospodarskog sustava i drţavne uprave.

Jugoslavija je dugo vremena slovila kao drţava sa posebnim poloţajem u blokovski

podjeljenom svijetu. MeĊutim, kako je osamdesetih godina sve više popuštala napetost

izmeĊu blokova, tako je i uloga Jugoslavije, za ĉiju su se naklonost natjecala oba

suprotstavljena bloka, postojala sve manje vaţna1. U Jugoslaviji su sve više do izraţaja

dolazile suprotnosti meĊu vladajućim republiĉkim Savezima komunista. Nakon smrti Josipa

Broza Tita vlast je preuzelo kolektivno Predsjedništvo SFRJ, u kojem su se nalazili

predstavnici šest republika i dvije autonomne pokrajine. Predsjedništvo je djelovalo po

principu rotacije članova koji mu predsjedaju. MeĊutim, ubrzo se poĉela pokazivati njegova

nedjelotvornost2. Ustavom iz 1974. godine, republike i pokrajine su dobile široka prava pa

dolazi do slabljenja saveznih vlasti, a republike poĉinju djelovati priliĉno samostalno. To se

posebno odnosilo na društveni, politiĉki i gospodarski aspekt. Vladajući Savez komunista

Jugoslavije (SKJ) se pokazao nesposobnim iznaći rješenja za krizu koja je potresala

Jugoslaviju, dobrim dijelom i zbog toga jer je bio skup republiĉkih saveza komunista koji su

ĉesto imali suprotstavljena mišljenja. Najveći dio republika i obje autonomne pokrajine su se

zalagale za oĉuvanje i proširenje svojih prava, dok su rukovodstva Srbije i JNA traţila jaĉanje

ovlasti saveznih vlasti. Srbija je na taj naĉin ţeljela vratiti kontrolu nad autonomnim

pokrajinama Vojvodinom i Kosovom, a vodstvo JNA je tvrdilo da Jugoslavija na naĉin na

koji je organizirana sama sebe ĉini nesposobnom za djelotvornu obranu od vanjske agresije3.

TakoĊer je postojao i veliki nerazmjer u pogledu gospodarskog razvoja. Tako su Slovenija i

1 Barić, Nikica. Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990. – 1995., Golden marketing-Tehniĉka knjiga: Zagreb 2005., str.

25. 2 Isto

3 Isto, str. 26.

10

razvijeniji dijelovi Hrvatske bili po gospodarstvu i ţivotnom standardu znatni iznad Kosova,

Crne Gore ili Makedonije. U Srbiji je nakon smrti Josipa Broza Tita bilo sve izraţenije

nezadovoljstvo ureĊenjem Jugoslavije. Takvo razmišljanje je osobito vladalo u odreĊenim

krugovima srbijanskih politiĉkih disidenata, znanstvenika, knjiţevnika i umjetnika, koji su se

okupljali u Udruţenju knjiţevnika Srbije, a osobito u okviru Srpske akademije nauka i

umetnosti (SANU). Takvom se razmišljanju otvoreno prikljuĉila i Srpska pravoslavna Crkva

(SPC)4. Glavna meta kritike je bio Ustav iz 1974. godine, jer su njime autonomne pokrajine

Vojvodina i Kosovo dobile vrlo široke ovlasti, nad kojima Srbija nije imala kontrolu.

Predvodnik takvih razmišljanja je bio srbijanski politiĉki disident, pisac i akademik Dobrica

Ćosić. Izrazi srpskog nezadovoljstva su konaĉno definirani u Memorandumu SANU-a ĉiji su

djelovi 24. i 25. rujna 1986. objavljeni u beogradskim Večernjim novostima. Dokument je

izradila skupina akademika a trebao je dati viĊenje SANU-a o stanju u Srbiji i Jugoslaviji. Pri

tome je zanimljivo da tekst Memoranduma nikada nije dovršen5. U tekstu Memoranduma se

kao kljuĉna pitanja jugoslavenske stvarnosti navode i neodreĊen i novim zbivanjima silno

aktualiziran teţak poloţaj srpskog naroda, istiĉe se privredno zaostajanje Srbije i njena

dosljedna diskriminacija u posljeratnom razdoblju, odbijaju se optuţbe da je srpski narod

centralistiĉki i ugnjetavaĉki već se istiće revanšistiĉka politika prema Srbima. Nadalje se tvrdi

da u Jugoslaviji postoje organizirane antisrpske snage, da je ugroţena sloboda i ravnopravnost

srpskog naroda, te se apelira na ujedinjenje svih Srba bez obzira na ideološke razlike6.

Hrvatska i Slovenija su takoĊer optuţene za politiĉku i ekonomsku dominaciju i kao

predlagaĉi svih dosadašnjih reformi, podiţe se optuţba protiv Tita i Kardelja za smišljenu

antisrpsku politiku i formiranje antisrpske koalicije koju ĉine Slovenci, Hrvati i Albanci, a svi

oni koji brane Ustav iz 1974. proglašavaju se kontrarevolucionarima koji ţele oĉuvati sustav

koji proizvodi krizu i koji je uperen protiv interesa Srbije7. TakoĊer su i postojeće

gospodarsko stanje i probleme, te prevladavajući demografski procesi, kojima su bili izloţeni

Srbi u Hrvatskoj, takoĊer interpretirani kao planska protusrpska politika.

Stanje na Kosovu tijekom osamdesetih godina je bilo osobito znakovito. U proljeće

1981. diljem Kosova izbili su nemiri Albanaca koji su zahtijevali da Kosovo dobije status

republike. Nemiri su ugušeni akcijom milicije i JNA uz ljudske ţrtve. Od sredine osamdesetih

u Beograd sve ĉešće stiţu delegacije Srba sa Kosova, koje iznose tvrdnje o svojoj

4 Isto

5 Isto, str. 27.

6 Matković, Hrvoje. Povijest Jugoslavije (1918. – 1991.): Hrvatski pogled, P.I.P. Paviĉić: Zagreb 1998., str. 391.

7 Isto, str. 392.

11

„ugroţenosti“. Tadašnje srbijansko vodstvo, predvoĊenom Ivanom Stambolićem je ţeljelo

ograniĉiti pokrajinsku autonomiju što su ţeljeli postići u dogovoru sa ostalim republikama i

bez nepotrebnih sukoba8. Tada, sredinom osamdesetih na scenu stupa Stambolićev štićenik

Slobodan Milošević. Milošević je krajem travnja 1987. došao pregovarati sa srbijanskim

prosvjednicima na Kosovu, koji su se bili sukobili sa milicijom, te im je pred televezijskim

kamerama poruĉio: Ne sme niko da vas bije. Tim nastupom stekao je veliku popularnost,

predstavivši se kao zaštitnik kosovskih Srba i kao prvi predstavnik vladajuće strukture koji je

shvatio zahtjeve i potrebe srpskog naroda. Krajem 1987. Milošević ruši sa vlasti Stambolića i

kreće u daljne akcije. Koristeći se organiziranim skupinama kosovskih Srba, pod parolom

Antibirokratske revolucije ruši partijsko ĉelništvo Vojvodine (1988.) i Crne Gore (1989.) te

postavlja sebi vjerne ljude. Na Kosovu su izbile demonstarcije Albanaca zbog ukidanja

autonomije Kosova, ali ih vlasti guše u krvi, te Milošević i tu uspijeva postaviti sebi lojalno

partijsko vodstvo. Na Kosovu je 1990. uvedeno izvanredno stanje uz stalnu prisutnost jakih

snaga srbijanske milicije i JNA9. S obzirom da su predstavnici Srbije, Crne Gore, Kosova i

Vojvodine u Predsjedništvu SFRJ bili Miloševićevi ljudi, on je na taj naĉin dobio kontrolu

nad polovinom tog tijela, a novim Ustavom Socijalistiĉke Republike Srbije (SRS) iz 1990. je

ukinuta autonomije Kosova i Vojvodine i to mimo saveznog Ustava. Dana 28. lipnja 1989. na

Kosovu je odrţan veliki javni skup povodom šestote godišnjice Kosovske bitke (1389.). Ta je

proslava pokazala punu snagu probuĊenog srpskog nacionalizma, okupljenog pod

neprikosnovenim Miloševićevim vodstvom. U svom govoru odrţanom tom prilikom,

Milošević je izrekao zlokobnu najavu budućih dogaĊaja: Danas, šest vekova kasnije, ponovno

smo u bitkama i pred bitkama. Ovoga puta to nisu oruţane bitke, ali ni takve nisu isključene.

Nakon uspješnog završetka Miloševićeve akcije ukidanja autonomije Kosovu i Vojvodini,

daljni cilj je bio provesti ponovnu centralizaciju Jugoslavije i u tome smislu Milošević i

vodstvo JNA su imali identiĉne ciljeve10

. Tadašnje hrvatsko vodstvo nije bilo u stanju dati

djelotvoran odgovor na Miloševićevu politiku, a razlozi su vjerojatno bili u strahu da se

dodatno ne isprovocira Srbija, moguće optuţbe za obnovu Maspoka ili za obnovu ustaštva.

Milošević je na 14. izvanrednom kongresu SKJ koji je odrţan u Beogradu od 20. do 22.

sijeĉnja 1990. ţelio preuzeti kontrolu nad tom organizacijom, ali mu to nije uspjelo jer su mu

8 Barić, str. 28.

9 Isto, str. 29.

10 Isto, str. 30.

12

se suprotstavili delegati iz Slovenije i Hrvatske. Taj dogoĊaj ujedno je oznaĉio i kraj

postojanja SKJ11

.

Slom komunizma u Jugoslaviji treba svakako promatrati u svjetlu istovjetnih dogaĊaja

u Sovjetskom Savezu i zemljama istoĉnog bloka, slom komunistiĉkog sustava u cijeloj

istoĉnoj Europi bio je znak i jugoslavenskim komunistima da će morati pristati na

višestranaĉke izbore12

. U svim republikama, osim Srbije i Crne Gore na izborima su

pobijedile oporbene stranke, ili opcije koje bi se mogle nazvati reformskima. U Srbiji je na

izborima pobijedila Miloševićeva Socijalistiĉka partija Srbije (SPS). Iako se naĉelno pozivala

na tradicije socijalistiĉkog i radniĉkog pokreta, SPS je zapravo provodio srpsku

nacionalistiĉku politiku, kojoj je Milošević postavio temelje još krajem 1980-ih godina. Moţe

se reći da je politika koju je zastupao Milošević i SPS zapravo bila ĉudna kombinacija

srpskog nacionalizma i komunizma. Milošević je pobijedio na izborima jer je još 1987. otkrio

snagu nacionalizma i iskoristio ga za uĉvršćivanje svoje pozicije. U svojoj politici, Milošević

je imao znatnu potporu srbijanske javnosti. Od brojnih pripadnika srbijanske intelektualne

elite bio je percipiran kao netko tko je vratio dostojanstvo obespravljenom srpskom narodu i

kao osoba koja moţe ostvariti jedinstvenu drţavu svih Srba. MeĊutim, Milošević nije robovao

ideologijama, njega je vodila neutaţiva ţeĊ za vlašću i svoj ĉitav ţivot je posvetio ostvarenju

osobnih politiĉkih ambicija. Od 1987. do 1990. Milošević je isticao svoju „jugoslavensku“

orijentaciju, jer najvjerojatnije još nije razmišljao o stvaranju Velike Srbije, već o

centraliziranoj Jugoslaviji u kojoj bi Srbija vodila glavnu rijeĉ. Sa takvim stavovima se mogao

osloniti i na veliki dio visokih oficira JNA i pripadnike drţavne i partijske nomenklature. U

razdoblju od 1990. – 1993., Milošević napušta jugoslavenski okvir i poĉinje zastupati

„nacionalne interese“, odnosno potrebu proširenja granica srpske drţave pod krinkom „krnje

Jugoslavije“13

. Nakon odrţavanja prvih višestranaĉkih izbora u jugoslavenskim republikama,

novi republiĉki ĉelnici bezuspješno su pokušavali pregovorima riješiti jugoslavensku krizu.

Razlog za neuspjeh pregovora je leţao u ĉinjenici da su republike imale potpuno suprotne

koncepte za rješenje. Krajem 1990. Slovenija i Hrvatska zastupale su koncept konfederalnog

ureĊenja Jugoslavije, a Srbija i Crna Gora su se zalagale za ĉvrstu federaciju, a Bosna i

Hercegovina i Makedonija su se zalagale za ureĊenje kakvo je i do tada bilo na snazi, iako je

bilo oĉito da to više ne funkcionira, ali pod uvjetom da u okviru jugoslavenske zajednice

ostanu Slovenija i Hrvatska. Srbijansko vodstvo je zahtjeve Slovenije i Hrvatske tumaĉilo kao 11

Isto, str. 32. – 33. 12

Isto, str. 33. 13

Isto, str. 33. – 34.

13

„razbijanje Jugoslavije“. Srbija naĉelno nije bila protiv izlaska Slovenije i Hrvatske iz okvira

SFRJ, ali pod uvjetom da one ne mogu napustiti SFRJ s podruĉjima nastanjenim većinskim

srpskim stanovništvom14

.

Iz gore navedenih srbijanskih zahtjeva je jasno proizlazilo da Hrvatskoj neće biti

dopušten odlazak iz SFRJ bez da izgubi teritorij na kojem je u znatnijoj mjeri ţivjelo srpsko

stanovništvo. Pripreme da se sve dogodi na naĉin koji je priţeljkivala sluţbena srbijanska

politika su već bile obavljene. Srpska pobuna je već bila poĉela, a i snage JNA su već poĉele s

obavljanjem svojeg dijela plana da Republiku Hrvatsku liše što je moguće većeg dijela njenog

teritorija.

14

Isto, str. 35.

14

3. Preustroj Jugoslavenske narodne armije iz federalne vojske u

instrument velikosrpske politike

3.1. Struktura Jugoslavenske narodne armije prije preustroja

JNA je predstavljala vojnu silu kojoj je svrha bila obrana SFRJ. Oruţane snage (OS)

SFRJ su bile sastavljane od jedinica JNA, Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva i

Protuvazdušne odbrane (JRV i PVO), Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) i snage

Teritorijalne obrane (TO). JNA je pripadala tipu vojne organizacije – ideološke jednakosti.

Takav tip vojne organizacije karakterizira ĉinjenica da se partija smatra sintezom i vrhovnim

nadglednikom drţave i društva. Politiĉka uloga vojske koja se temelji na ideološkoj jednakosti

je promidţba vladajuće ideologije. Bitnu ulogu u JNA su imala politiĉka tijela koja su bila

pod utjecajem SKJ i koja su imala posebnu politiĉku odgovornost i kohezivnu ulogu u OS15

.

U višenacionalnoj zajednici kakva je bila Jugoslavija ravnopravnost je bila zajamĉena

na formalno-pravnoj razini i od toga nisu bile izuzete OS. Što se tiĉe jezika, sluţbeni jezik u

OS je bio srpsko-hrvatski, što se opravdalo jedinstvom zapovjedanja i ĉinjenicom da taj jezik

govori (razumije) većina stanovništva Jugoslavije. U biti, jezik kojim se sluţilo u JNA je bio

srpski. Bilo je pokušaja promjene jeziĉne politike u JNA, ali su oni bili oštro osuĊeni. Tako su

u biltenu Generalštaba (GŠ) OS SFRJ, u broju 65. iz 1989. godine takvi pokušaji

okarakterizirani kao napadi na JNA i da su takvi prijedlozi integralni dio antikomunističkog

djelovanja s ciljem rušenja socijalističke federativne Jugoslavije16

. Osim jezika, oĉigledna

neravnopravnost je bila i u nacionalnom sastavu ĉasniĉkog zbora. Uz postotak ĉasnika

odreĊene nacionalnosti biti će prikazan u zagradama i indeks odstupanja s obzirom na ukupnu

zastupljenost odreĊenog naroda u SFRJ. Tako su Srbi bili zastupljeni u ĉasniĉkom zboru sa

63,2% (+51), Crnogorci sa 6,2% (+148), Makedonci sa 6,3 (+8), Hrvati sa 12,6% (-53),

Slovenci sa 2,8% (-66), Muslimani sa 2,4% (-78), Jugoslaveni sa 3,6% (+45), Albanci sa

0,6% (-91), MaĊari sa 0,7% (-70), a ostali sa 1,6% (-52)17

. Iz ovih podataka je uoĉljiv

nesrazmjer zastupljenosti i to na naĉin da u ĉasniĉkom zboru ima puno više Srba, Crnogoraca

i Jugoslavena u ukupnom broju, a pogotovo ako se uzme u obzir indeks odstupanja u odnosu

na zastupljenost stanovništva u SFRJ. TakoĊer je i neprekidno bila provoĊena ideološka,

politiĉka i socijalna homogenizacija ĉasniĉkog zbora. Jedan od oblika te homogenizacije je 15

Domazet, Davor. Hrvatska i veliko ratište: MeĎunarodne igre na prostoru zvanom bivša Jugoslavija, Udruga

sv. Jurja: Zagreb, 2002., str. 40. 16

Isto, str. 42. – 43. 17

Isto, str. 43.

15

bilo u obliku dugogodišnjeg sluţbovanja izvan vlastitog kulturnog, civilizacijskog i

nacionalnog prostora. Na vojnim školama redovito se naglašavala srpska povijest i veliĉalo

junaštvo srpske vojske. TakoĊer se u praksi provodilo naĉelo da roĉni sastav vojske u što

veĉem broju sluţi izvan svojih domicilnih republika, a cilj toga je najvjerojatnije bio stvaranje

potencijalnih novih „Jugoslavena“ kojima bi zadaća bila braniti svaki dio Jugoslavije. Kada se

govori o najvišem ĉasniĉkom kadru, odnosno o Saveznim sekretarima za narodnu obranu i

naĉelnicima GŠ JNA, svakako je zanimljivo primjetiti da su razdoblju nakon 1971. do 1991.

godine svi Savezni sekretari za narodnu obranu, a to su bili Nikola Ljubiĉić, Branko Mamula,

Veljko Kadijević i svi naĉelnici GŠ JNA, Petar Graĉanin, Branko Mamula, Stevan Mirković i

Blagoje Adţić bili srpske nacionalnosti18

.

Temeljna strateška postavka JNA je bila odrednica da je mirnodopska armija jednaka

ratnoj. JNA je takoĊer karakterizirala glomaznost i zastarijelost u tehniĉko-tehnološkom,

organizacijskom i doktrinarnom smislu. Svakako se ne smije zanemariti ĉinjenica da je

antiintelektualizam u JNA bio jako naglašen. To će izravno utjecati na njenu operativnu

sposobnost, jer nije postojala jasna doktrina obuke. Naglašena vezanost za revolucionarne

steĉevine Narodno-oslobodilaĉke borbe (NOB) i teţište na ideološko-politiĉkom radu, bili su

jedan od temeljnih uzroka dogmatskom pristupu glede operativnog umijeća i taktike uporabe

postrojbi19

. Iako je sam preustroj OS proveden tijekom 1987. godine, svoj zaĉetak i pokusnu

provedbu imao je u vremenu od 1981. (nemiri na Kosovu), do 1985. godine, kada je odluĉeno

o preustroju OS SFRJ. Tih pet godina na podruĉju Kosova sustavno je provjeravano

funkcioniranje novog ustroja (52. Korpus), koji je formiran 1981. sa zadaćom pacifikacije tog

podruĉja. Iskustva steĉena na Kosovu uobliĉena su u studiji generala majora Blagoja Adţića,

koju je GŠ uputio zapovjedništvima svih vojnih oblasti. Iskustva o uporabi OS na uklanjanju

„izvanrednih prilika“ na Kosovu uobliĉena su u deset mogućih zadaća. Najzanimljivije su one

zadaće koje govore o pokretima, manevrima i vjeţbima postrojbi OS koje se provode sa

ciljem demonstracije sile ili borbene spremnosti. Scenarij predviĊa da se zajedno sa JNA

upotrebe postrojbe TO i milicije, kako izravno u borbama tako i u zatvaranju prolaza i

izolaciji podruĉja na kojem su proglašene izvanredne prilike. Uspjeh u naumu da se Kosovo

pacificira, unatoĉ ĉinjenici da na njemu ţivi 90% nesrpskog puĉanstva, vjerojatno je navelo

18

Isto, str. 44. 19

Isto, str. 45.

16

GŠ JNA na razmišljanje da će takav scenarij biti uspješan i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

(BiH), gdje su uvjeti znatno povoljniji20

.

Do kraja 1986. godine vojno-teritorijalna podjela SFRJ i armijska struktura je

pribliţno podruĉno pokrivala teritorij republika, osim Hrvatske koja je bila podjeljena izmeĊu

5. i 7. armije. Moţe se kazati da je takva armijska podjela, ako se uzme u obzir i TO, uvjetno

reĉeno imala republiĉko obiljeţje. Organizacija JNA na strategijskoj i operativnoj razini

uglavnom se poklapala s granicama republika i pokrajina. Tako je svaka republika imala

„svoju“ armiju, a pokrajine „svoj“ korpus. Zapovjednici armija, odnosno korpusa, najĉešće su

bili ĉasnici iz tih republika21

. Kada se govori o snagama TO, vaţno je napomenuti da su one

organizirane nakon sovjetske invazije na Ĉehoslovaĉku (1968.), a snage TO-a su ustavno-

pravno regulirane ustavom iz 1974. godine., trebale su sluţiti kao pomoćna snaga JNA,

zaduţene izmeĊu ostalog za djelovanje na podruĉjima koja bi u sluĉaju napada na SFRJ

okupirao vanjski neprijatelj22

. Pošto su republiĉka vodstva, takoĊer uz JNA sudjelovala u

zapovijedanju snagama TO, to je republikama davalo stanovitu samostalnost na podruĉju

obrane.

3.2. Preustroj Jugoslavenske narodne armije

Sredinom osamdesetih godina (1985.), Savezni sekretarijat za narodnu obranu (SSNO)

i GŠ JNA poĉinju iza zatvorenih vrata raditi na preustroju OS-a, a razlog za to je bila tvrdnja

kako je koncepciju općenarodne obrane i društvene samozaštite (ONO i DSZ) potrebno

prilagoditi novim suvremenim uvjetima (vanjskim i unutarnjim). U sustavu voĊenja i

zapovijedanja odreĊena su tri naĉela i to: Jedinstvo oruţane borbe na ratištu, jedinstvo

prostora Jugoslavije kao ratišta i jedinstvo oruţanih snaga i doktrine njihove uporabe. Dvije

su temeljne odrednice preustroja JNA. Prva je sam preustroj OS-a krajem 1986. i poĉetkom

1987. godine kojim se ukidaje armije, divizije i pukovnije, a umjesto toga formiraju vojne

oblasti (vojišta), korpusi i brigade. Druga odrednica je donošenje strategije ONO i DSZ SFRJ,

koju je Predsjedništvo usvojilo 20. svibnja 1987. godine23

. Što se tiĉe vojnoteritorijalne

podjele SFRJ nakon preustroja, postojale su samo tri vojne oblasti i jedna vojno-pomorska

oblast (VPO). VPO je obuhvaćala ĉitavo obalno podruĉje SFRJ, sa širim zaleĊem i sve otoke,

a sjedište joj je bilo u Splitu. Najveća vojna oblast (VO), je bila 1. VO sa sjedištem u

20

Isto, str. 47.- 48. 21

Isto, str. 48. 22

Barić, str. 31. 23

Domazet, 2002., str. 46. – 47.

17

Beogradu a obuhvaćala je gotovo ĉitavu Srbiju, gotovo ĉitavu Crnu Goru, cjelokupnu

Vojvodinu i BiH, a što se tiĉe Hrvatske, obuhvaćala je sve istoĉno od pribliţne linije Karlobag

– Karlovac – Virovitica. Sjedište 3. VO je bilo u Skopju i obuhvaćala je ĉitavu Makedoniju i

Kosovo te manje dijelove Srbije i Crne Gore. Sjedište 5. VO je bilo u Zagrebu i obuhvaćalo je

ĉitavu Sloveniju i onaj Hrvatske koji je bio zapadno od pribliţne linije Karlovac - Karlobag -

Virovitica24

. U tom razdoblju su se dogodile još dvije bitne stvari. Ovim preustrojem vodstvo

JNA uspjelo je iskljuĉiti republiĉka ĉelništva iz zapovijedanja snagama TO-a, pa su te

jedinice podreĊene iskljuĉivo zapovijedništvu JNA25

. To se pokazalo bitnom odlukom 1990.

godine, kada je JNA oduzela oruţje hrvatskoj TO. TakoĊer valja napomenuti da je u tom

razdoblju porastao udio ĉasnika srpske nacionalnosti u ĉasniĉkom zboru na preko 70%26

. Što

se tiĉe same strategije ONO i DSZ, ona je bila raĊena kao općevojni pristup riješenju

problema obrane. Osobito je zanimljivo ĉetvrto poglavlje te strategije, pod nazivom Vanredne

prilike. Tu se razraĊuje mogućnost destabilizacije društvenog sustava SFRJ i naĉini

sprjeĉavanja istog. Prvo se donosi sama definicija vanrednih prilika i kaţe se da su to stanja

koja nastaju na manjem ili većem dijelu ili na cjelokupnom podruĉju SFRJ, kada unutarnji

neprijatelj, samostalno ili udruţen sa snagama vanjskog neprijatelja, koristeći proturjeĉnosti

društvenog razvoja, objektivne teškoće, subjektivne slabosti i meĊunarodne prilike, pojaĉava

subverzivne djelatnosti u okviru specijalnog rata ili planira poduzimanje opseţnih oruţanih i

drugih aktivnosti kojima se destabilizira društveni sustav i teţi njegovu potpunom

paraliziranju, ĉime se neposredno ugroţava nezavisnost zemlje, njezin suvrerenite,

teritorijalna cjelokupnost i Ustavom SFRJ utvrĊeno društveno ureĊenje.

Ovako široka definicija vanrednih prilika najvjerojatnije nije bila sluĉajna, već je

trebala omogućiti vodstvu JNA, da ih u budućnosti, u dogaĊajima koji predstoje, primjenjuje

selektivno i prema vlastitom nahoĊenju. Prema samoj strategiji ONO i DSZ, te zadaćama koje

je naznaĉio general major Blagoje Adţić, dva su naĉina za uporabu JNA i to kroz

demonstraciju sile i prijetnju njezinom uporabom u ţarištima izraţavanju „neprijateljske

djelatnosti“ i kroz izravno sudjelovanje dijela JNA u otklanjanju vanrednih prilika i njima

izravnih posljedica27

.

Kao dokument sa najvećim stupnjem tajnosti, postojao je ratni plan sa dvije inaĉice

„agresije“ na SFRJ, istoĉna i zapadna, pod kodnim nazivom S-1 i S-2. Istoĉna inaĉica (S-1)

24

Isto, str. 50. 25

Barić, str. 31. 26

Goldstein, Ivo. Hrvatska povijest, Novi Liber: Zagreb, 2003. str. 320. 27

Domazet, 2002., str. 51. – 52.

18

od 1985., dakle kad je donesena odluka o preustroju OS-a, više ne razmatra kao mogućnost i

iskljuĉivo se razraĊuje zapadna varijanta. U pogledu strategije to znaĉi drukĉiji raspored

snaga, a posebna se pozornost davala razmještaju operativne priĉuve i izgradnji novih

infrastrukturnih objekata28

. Ratni plan S-2, potpune agresije na SFRJ, sustavno je provjeravan

godišnjim planom obuke zapovjedništva i postrojbi. Kao najviši oblik obuke zapovjedništva

po metodoligiji JNA bile su zapovjedno stoţerne ratne vjeţbe. U GŠ-u je razraĊivana

temeljna zamisao za takvu vjeţbu, te su odreĊivane zadaće strategijskim grupacijama –

vojištima, Ratnoj mornarici (VPO) i Ratnom zrakoplovstvu. Ratna vjeţba, po planu S-2,

nosila je kodni naziv Romanija (po planini pored Sarajeva) i odrţavana je jednom godišnje u

razdoblju 1986. – 1990. godine. Snage „agresora“ ili plavog kako su bile u planovima napada

SFRJ nazvane napadaĉke snage, ĉinila je priliĉno zanimljiva koalicija. Naime, u TO su bile

ukljuĉune, po zamisli vodstva JNA, oruţane snage SAD-a, Velike Britanije, Italije, Njemaĉke

i Grĉke (sve ĉlanice NATO saveza), zatim oruţane snage MaĊarske i Bugarske (ĉlanice

Varšavskog ugovora), oruţane snage Albanije (koja je bila komunistiĉka, ali van Varšavskog

ugovora) i oruţane snage Austrije (koja je bila neutralna)29

. Već je na prvi pogled jasno da je

takva koalicija koja bi pokušala napasti SFRJ nemoguća, osobito sredinom osamdesetih kada

se ovaj plan poĉeo provoditi. U ovom djelu poglavlja koja obraĊuje vjeţbu Romanija, neću se

baviti napadima plavog, već ću spomenuti obrambena djelovanja crvenog, odnosno JNA, na

teritorij Hrvatske. Tako je zadatak crvenog sprijeĉiti prodore u Ravnim kotarima i na podruĉju

Slanog, a zatim snagama 9. K (Kninski Korpus) i dijelom 7. K (Sarajevski Korpus) i 9. VPS

(Vojno-pomorski sektor Boka) prijeći u protuudar na smjerovima Knin – Benkovac – Ravni

kotari – Zadar, odnosno Mostar – Ĉapljina – Slano i Trebinje – Konavli – Dubrovnik.

TakoĊer je bila zadaća postrojbi crvenog u podruĉju Mostara i istoĉne Hercegovine zaustaviti

plavog juţno od Mostara, a zatim prijeći u protunapad i izbiti na obalu dolinom Neretve.

Snage crvenog smještene na prostoru Kupreške visoravni napadaju plavog na pravcu

Livanjskog i Sinjskog polja, uz produţeno djelovanje prema Splitu, sudjelujući sa snagama

koje izvode protuudar u dolini Neretve. Prva tri djelovanja crvenog sa ciljem dolaska do

Zadra, Slanog i Dubrovnika su izvedena od strane JNA u jesen 1991. godine. Što se tiĉe druga

dva djelovanja crvenog, djelovanje dolinom Neretve od Mostara i djelovanjem Livanjskim i

Sinjskim poljem prema Splitu, takoĊer je izvedena od strane JNA u ljeto i jesen 1992. godine.

Sliĉnu zadaću su na sjeveru imali 5. K (Banja Luka) i 17. K (Tuzla). Njihov cilj je slomiti

28

Isto, str. 53. 29

Isto, str. 57.

19

otpor plavog na rijeci Uni, odnosno Savi i prijeći u protuudar Una – Bihać – Slunj – Ogulin,

odnosn Nova Gradiška – Okuĉan – Pakrac – Bjelovar. Ta dva manevra crvenog su takoĊer

izvršena u jesen odnosno zimu 1991. godine. TakoĊer je zanimljivo primjetiti da udar na

plavog koji se nalazi na potezu Una – Virovitica, vrše strategijske napadne snage „iz dubine“.

Snage „iz dubine“ koje ĉine oklopno-mehanizirani sastavi imaju dvije zadaće: osloboditi

istoĉnu Slavoniju i biti glavna manevarska snaga vrhovnog zapovjedništva za prodor prema

Zagrebu i Varaţdinu (Podravski i posavski operativni pravac). Taj dio se takoĊer dogodio u

jesen i zimu 1991. godine, kada su oklopno-mehanizirane snage „iz dubine“ (Srbije i

Vojvodine) krenule u prodor, ali su zaustavljene na potezu Osijek – Vukovar - Vinkovci30

. Još

jedan zanimljiv model iz sredine osamdesetih (1985.), a koji je JNA koristila u agresiji na

Hrvatsku, je Bitka u prostoru. Autor tog pojma je general potpukovnik Radovan Radinović

ĉija je generalska radnja nosila takav naziv. Bitka i prostor, kako ih vidi Radinović, znaĉe u

biti povezivanje otpornih točaka prometnicama koje nadziru manevarske snage, kako bi se

zauzelo odreĊeno podruĉje. Bitka u prostoru će svoju primjenu doţivjeti 1991. godine kada su

termin otporne točke zamijenila sela ili mjesta sa znatnim udjelom srpskog puĉanstva, a

manevarske snage postale postrojbe JNA31

. U Bitci u prostoru, koju je primjenjivala JNA,

više rijeĉi će biti u poglavljima koja će se baviti ulogom JNA u srpskoj pobuni.

Za provedbu operativnog razvitka ovakvog preustroja, nuţno je bilo izgraditi novu

infrastrukturu, prije svega vojarne za smještaj pokretnih, stalno spremnih gotovih snaga. Uz

već postojeće, ti novi objekti grade se u predgraĊima ili prilazima gradova, na kljuĉnim

prometnim ĉvorištima, koji kao vezivno tkivo spajaju grad i srpske enklave u dubini

hrvatskog prostora. Objekti su graĊeni u Osijeku, Vukovaru, Vinkovcima, Bjelovaru,

Petrinji, Karlovcu, Gospiću, Zadru, Šibeniku i Splitu. Moţe se naslutiti koja je svrha tih

objekata: Nadzor nad prometnicama, projekcija vojne moći na urbana središta i svojevrsni

„lijevak“ za usmjeravanje srpske pobune prema potencijalnoj zapadnoj granici srpskih

osvajanja32

.

Sa sigurnošću se moţe tvrditi da se svi procesi i dogaĊaji, koji su opisani u ovom

poglavlju, nisu dogodili sluĉajno, već da je razdoblje druge polovice osamdesetih iskorišteno

od strane vodstva JNA za pripreme za nadolazeće dogaĊaje. Moţda tada obiĉnom ĉovjeku

nije izgledalo vjerojatno da će doći do sloma komunizma i SFRJ, ali vodstvu JNA, koje je

bilo priliĉno dobro obavješteno i utjecajno, takav rasplet dogaĊaja nije smio iznenaditi. Teško

30

Isto, str. 60. – 61., 76. – 77. 31

Isto, str. 54. 32

Isto, str. 55. – 56.

20

je reći koji je bio njihov plan, najvjerojatnije da saĉuvaju SFRJ u aktualnim granicama, u

nekom obliku unitaristiĉkog ureĊenja, a nakon što su vidjeli da to neće postići, okrenuli su se

cilju stvaranja neke nove Jugoslavije u kojoj će se naći sva podruĉja u kojima je ţivjela znatna

srpska populacija. Vjerojatno je njihova ideja bila da za svoje ciljeve iskoriste srpsko

stanovništvo u Hrvatskoj i BiH (što su i uĉinili) te da iskoriste srbijansku politiku, i uz pomoć

nje zadrţe utjecaj u novoj Jugoslaviji. MeĊutim, ĉinjenica je da je velika većina visokih

oficira JNA smjenjena i poslana u mirovinu od strane Miloševića, nakon što su obavili svoj

dio zadatka u Hrvatskoj. Tako da se zapravo njihova ideja iskorištavanja Miloševića u

oĉuvanju svojeg utjecaja okrenula protiv njih, jer ih je Milošević prvo iskoristio, a nakon što

je ostvario svoje ciljeve, jednostavno odbacio. Na samom kraju ovog poglavlja spomenuti se

mora nešto i o psihološkom i sociološkom profilu oficira JNA. U samom vojnom vrhu nije

bilo srpskih nacionalista klasiĉnog tipa, u njemu nisu bili opsjednuti populistiĉkom

mitomanijom ili romantiĉarskim emocijama, ali su gajili zazor, predrasude, pa ĉak i mrţnju

prema slovenskom „separatizmu“, hrvatskom „nacionalizmu“, muslimanskom

„fundamentalizmu“ i albanskom „iredentizmu“. Prema nacionalnoj pripadnosti odnosili su se

utilitaristiĉki, uglavnom su bili Srbi, ali su se radije predstavljali kao Jugoslaveni. Valja

svakako uzeti u obzir da je iskazani primitivizam i nasilniĉki mentalitet veliki dio oficira JNA

donio iz svojih domova, preteţno ruralnih sredina ili stekao dugotrajnom sluţbom u vojsci

koja je i na tim elementima gradila svijest o svojoj snazi i nepobjedivosti. U takvom

mentalnom sklopu nema mjesta poštivanju individualnih graĊanskih prava i uvaţavanju

tradicija gradskog ţivota pa se moţda i time djelomiĉno moţe rasvijetliti kasnije

beskrupulozno uništavanje gradova i kulturnih dobara33

.

33

Goldstein, str. 391.

21

4. Srpska pobuna u Hrvatskoj u razdoblju od početka 1990. do

sredine 1991. godine

4.1. Srpska pobuna

Prema popisu stanovništva provedenom 1991. godine, u Republici Hrvatskoj (RH),

ţivjelo je 4.784.265 stanovnika, od ĉega su 3.736.356 bili Hrvati, a 581.663 Srbi. Srbi su bili

većinsko stanovništvo u jedanaest općina i to u Donjem Lapcu, Graĉacu, Korenici, Vojniću,

Vrginmostu, Dvoru, Glini, Kostajnici, Benkovcu, Obrovcu i Kninu. Po znatnom udjelu

srpskog stanovništva isticale su se još i općine Beli Manastir, Daruvar, Drniš, Gospić,

Grubišno Polje, Karlovac, Nova Gradiška, Novska, Ogulin, Orahovica, Osijek, Otoĉac,

Pakrac, Petrinja, Podravska Slatina, Sisak, Slavonska Poţega, Slunj, Vinkovci, Virovitica,

Vrbovsko i Vukovar. U spomenutim općinama Srbi su imali relativnu većinu u Daruvaru i

Pakracu34

. U SFRJ sluţbena politika je stalno ponavljala da su svi narodi i narodnosti

ravnopravni, ali niz ĉinjenica govore u prkos tome. Tako su Srbi u Hrvatskoj bili znatno ĉešće

ĉlanovi vladajućeg Saveza komunista Hrvatske (SKH). Isto su tako Srbi bili

nadproporcionalno zastupljeni u sluţbama unutarnjih poslova, u odnosu na ukupnu

zastupljenost u stanovništvu Hrvatske. Srbi su u tijelima SKH, kao što su Centralni komitet

(CK), sredinom 1980-ih bili zastupljeni gotovo dvostruko više u odnosu na svoj udio u

stanovništvu Hrvatske35

. Moţe se reći da se nakon Drugog svjetskog rata stvorio snaţni

vojno-politiĉki lobij hrvatskih Srba, koji su zauzeli brojne odgovorne pozicije u Zagrebu i

Beogradu. TakoĊer, Srbi su bili zastupljeni u SKH i u tijelima unutarnjih poslova u kudikamo

većem omjeru od njihovog ukupnog udjela u stanovništvu Hrvatske. Istodobno su se Srbi u

Hrvatskoj izgubili kao kolektivitet, jer je taj isti komunistiĉki sustav gasio srpske nacionalne i

kulturne institucije, potiskivao tradicionalne vrijednosti srpske zajednice i potiskivao utjecaj

SPC-a36

.

Prva veća manifestacija srpskog nezadovoljstva odigrala se u Kosovu pokraj Knina.

Tamo je 9. srpnja 1989. godine odrţana proslava šestote godišnjice Kosovske bitke na kojoj

se okupilo oko 50 000 ljudi. To je bila sluţbena proslava na kojoj su sudjelovali i predstavnici

republiĉkih vlasti iz Zagreba. MeĊutim, ta proslava je iskorištena za nacionalnu

homogenizaciju tamošnjeg srpskog stanovništva i njegovo svrstavanje uz Miloševićevu

34

Barić, str. 39. – 40. 35

Roksandić, Drago. Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljeća do naših dana, Vjesnik: Zagreb, 1991., str. 155. – 157. 36

Antić, Ljubomir. Srbi – obespravljeni ili privilegirani, Papir-grafika: Zagreb, 1996., str. 36.

22

politiku. Slavlju su prisustovali Srbi i Crnogorci sa Kosova, a došle su i skupine iz drugih

djelova Srbije, Crne Gore i BiH, uglavnom veterani brojnih mitinga antibirokratske

revolucije. ViĊene su parole Slobodane, čekamo te, Hoćemo ravnopravnost u SR Hrvatskoj,

Sloboda ćirilici, a pojedinci su nosili ĉetniĉke simbole te su isticane mnogobrojne srpske

zastave i zastave SPC-a, dok se u Kninu u velikim koliĉinama prodavala knjiga Slobodana

Miloševića Godine raspleta. Nakon skupa organizatori su bili privoĊeni i osuĊivani na

zatvorske kazne, a meĊu njima se kao jedan od glavnih poĉinitelja isticao Jovan Opaĉić koji

je osuĊen na 90 dana zatvora, što ga je u srpskim oĉima pretvorilo u mučenika za srpsku

stvar37

.

Sa padom komunizma i raspisivanjem višestranaĉkih demokratskih izbora u

Socijalistiĉkoj Republici Hrvatskoj (SRH) zapoĉelo je i stranaĉko organiziranje Srba u

Hrvatskoj. Najvaţnija stranka Srba u Hrvatskoj je bila Srpska demokratska stranka (SDS),

koju je predvodio Jovan Rašković, inaĉe po zanimanju psihijatar. Stranka je osnovana u

Kninu, 17. veljaĉe 1990., a SDS se u svome programu zalagao za demokraciju i pluralizam,

da SFRJ bude i dalje ureĊena kao federacija, kao i za princip jedan čovjek – jedan glas. U

svome programu su se takoĊer zalagali za koncept prema kojemu bi se u okviru postojećih

republika mogle osnivati nove autonomne jedinice ukoliko stanovništvo tako odluči na

referendumu. Nadalje se u programu govori da je postojeći teritorijalni ustroj SRH nepovoljan

za srpsko stanovništvo jer šteti oĉuvanju njegovog identiteta38

. Iz navedenog programa SDS-a

se već mogu išĉitati dogaĊaji koji su usljedili ubrzo nakon usvajanja ovakve programske

platforme SDS-a. Ubrzo su usljedile osnivaĉke skupštine SDS-a i u drugim krajevima

Hrvatske sa znatnim udjelom srpskog stanovništva. Snaţno neslaganje Srba sa djelovanjem

najjaĉe hrvatske stranke, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), pokazalo se na javnom

skupu odrţanom 4. oţujka 1990. godine na Petrovoj Gori, koji je najavljen još prije prvog

općeg sabora HDZ-a. Na skupu se okupilo više desetaka tisuća Srba iz Hrvatske i drugih

dijelova SFRJ. Okupljeni su traţili uhićenje predsjednika HDZ-a Franje TuĊmana, govorilo se

o ugroţenosti Srba u Hrvatskoj, „tuĊmanovskom“ ponašanju reformiranih hrvatskih

komunista i ustaštvu samog TuĊmana39

. Do incidentne situacije došlo je i sredinom oţujka

1990., tijekom skupa HDZ-a u Benkovcu. Srbin Boško Ĉubrilović pokušao je TuĊmana

napasti plinskim pištoljem, ali ga je u tome onemogućilo osiguranje skupa40

. Svakako treba

37

Barić, str. 44. – 47. 38

Isto, str. 55. 39

Isto, str. 59. 40

Hudelist, Darko. TuĎman: Biografija, Profil: Zagreb, 2004., str. 667. – 668.

23

istaknuti da su zaoštravanju situacije uz politiku SDS-a i pisanje srbijanskih medija,

pridonijeli i neodmjerni istupi nekih visokih duţnosnika HDZ-a, ukljuĉujući i samog Franju

TuĊmana, koje su Srbi koristili za dokazivanje svoje teze o ugroţenosti u Hrvatskoj.

Na višestranaĉkim izborima u SRH koji su odrţani krajem travnja i poĉetkom svibnja

1990. godine, SDS dolazi na vlast u općinama Donji Lapac, Graĉac i Knin, a u sazivu

Hrvatskog Sabora imao je pet zastupnika. U razdoblju odrţavanja izbora SDS još uvijek nije

bio dovoljno organiziran u svim sredinama gdje je bio znatan postotak srpskog stanovništva.

U tim krajevima glasove srpskog stanovništva su u znatnoj mjeri dobili reformirani hrvatski

komunisti. Tako je u novi Hrvatski Sabor ušlo i dosta Srba koji su bili kandidati reformiranih

komunista, a ta stranka drţala je vlast i u odreĊenom broju općina s većinskim srpskim

stanovništvom. No kasnijim zaoštravanjem odnosa, većina tih zastupnika je prešla u SDS i s

time ga dovela na vlast u tim općinama41

.

Još jedan u nizu incidenata se dogodio u Benkovcu, 18. svibnja 1990. godine, kada je

navodno napadnut i izboden Miroslav Mlinar, duţnosnik SDS-a. Vodstvo SDS-a i srbijanski

tisak taj su incident maksimalno iskoristili kako bi pokazali navodnu genocidnost hrvatskog

naroda i HDZ-a. Zanimljivo je da je kasnije srpska strana priznala da se radilo o izmišljenom

napadu koji je inscenirao Jovan Rašković42

.

Daljni koraci koje je poduzimalo vodstvo Srba u Hrvatskoj su neminovno vodili u

pobunu. U tom kontekstu svakako valja promatrati proglašavanje Zajednice općina sjeverne

Dalmacije i Like sa sjedištem u Kninu, koja je proglašena 1. srpnja 1990. godine. Tom

udruţenju pristupile su općine sa srpskom većinom, a na ĉelu joj je bio istaknuti duţnosnik

SDS-a Milan Babić, osoba koja je igrala vaţnu ulogu u srpskoj pobuni sve do njenog kraja

1995. godine. TakoĊer je usljedilo i srpsko nezadovoljstvo na amandmane na hrvatski Ustav

(25. srpnja 1990.) kojima se iz naziva i obiljeţja uklanjaju komunistiĉki predznaci, a to je sve

bilo popraćeno i pobunom u kninskoj miliciji, koju su tada ipak sluţbene hrvatske vlasti

uspjele primiriti43

.

U Srbu je 25. srpnja 1990. godine odrţan Srpski sabor, na kojemu je donesena odluka

o osnivanju Srpskog nacionalnog vijeća (SNV), u koji su ušli svi istaknuti srpski ĉelnici iz

Hrvatske. Na velikom skupu, na kojemu je sudjelovalo oko 120.000 ljudi, plebiscitarno je

prihvaćena Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda koju je izradilo SNV.

Sastavljaĉi deklaracije su se pozivali na pravo naroda na samoopredljenje i odcjepljenje, a u

41

Barić, str. 61. 42

Isto, str. 63. 43

Isto, str. 65. – 70.

24

tekstu se navodi da je odcjepljenje Hrvatske legitimno, ali da se odcjepljuju narodi a ne

republike, da srpski narod ima pravo na autonomiju, a oblik te autonomije će ovisiti o

budućem ureĊenju SFRJ. TakoĊer su odlukom Srpskog sabora proglašene ništavnim sve

odluke koje negiraju suverenitet srpskog naroda i umanjuju njegovo autonomno pravo. Na

kasnijem skupu SVN odbaĉeni su svi doneseni amandmani na hrvatski Ustav, te je donesena

odluka o raspisivanju referenduma o autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj44

.

Budući da je tadašnja hrvatska vlast predosjećala poĉetak srpske pobune, odluĉeno je

da se iz policijskih postaja na podruĉju moguće pobune izvuĉe oruţje rezervnog sastava

policije. Akcija izvlaĉenja je poĉela 17. kolovoza 1990., meĊutim nije protekla po

oĉekivanjima hrvatskih vlasti. Oruţje rezervne policije je podjeljeno srpskim civilima, a

policajci srpske nacionalnosti pridruţili su se pobuni. Pobunjenici su organizirali naoruţane

straţe, blokirali su kamenjem, drvećem i vozilima prometnice koje su povezivale

kontinentalnu Hrvatsku s Dalmacijom, a predsjednik općine Knin Milan Babić i predsjednik

općine Obrovac Sergej Veselinović su proglasili ratno stanje. Zbog blokiranja prometnica

drvećem, hrvatska strana je prozvala te dogaĊaje Balvan revolucijom. Snage hrvatske policije

koje su helikopterima poletjele prema Kninu s ciljem gušenja pobune, prisiljene su od strane

JNA da odustanu od leta prema Kninu. Taj datum, 17. kolovoza 1990., je za pobunjene Srbe

imao simboliĉko znaĉenje, jer su ga smatrali sluţbenim datumom poĉetka rata. U sljedećim

mjesecima sliĉne situacije sa pokušajem hrvatskih vlasti da izvuku oruţje rezervnog sastava

policije i iste reakcije lokalnog srpskog stanovništva, su se ponovile i u Glini, Petrinji i Dvoru

na Uni45

.

Sljedeći korak Srba u Hrvatskoj je bilo raspisivanje referenduma o autonomiji, koji je i

proveden od 19. kolovoza do 2. rujna 1990. godine. Izjašnjavanje je provedeno u 23 općine

koje su bile većinski naseljene srpskim stanovništvom ili su imale znatan udjel Srba. Srpske

vlasti su iznjele podatak da je izjašnjavanju pristupila 756.781 osoba (od tog broja 189.464

van Hrvatske) i da se od tog broja 99,96% izjasnilo za srpsku autonomiju, koja je i proglašena

u Srbu 30. rujna 1990. godine od strane SNV-a46

. Daljne nezadovoljstvo Srba u Hrvatskoj se

potenciralo, prema njihovom mišljenju, njima neprihvatljivim novim Ustavom Republike

Hrvatske koji je proglašen 22. prosinca 1990. MeĊutim, ostaje ĉinjenica da su hrvatski Srbi

uporno odbijali sve prijedloge hrvatskih vlasti za pregovore o novom Ustavu47

. Pobunjeni

44

Isto, str. 72. – 75. 45

Isto, str. 85. – 86. 46

Isto, str. 77. – 83. 47

Isto, str. 87. – 90.

25

Srbi su se već prije donošenja novog Ustava odluĉili „ozakoniti“ svoju autonomiju, pa je tako

21. prosinca 1990. godine u Kninu proglašeno osnivanje Srpske autonomne oblasti Krajina

(SAO Krajina). Tom prilikom na kninskoj tvrĊavi je podignuta srpska zastava, a proslavi su

prisustovali Milan Babić i Jovan Rašković. Sjedište SAO Krajine je bilo u Kninu, a po

ovlastima koje su joj dodjelili njeni tvorci bila je ustvari drţava u drţavi. Pristupile su joj sve

općine sa srpskom većinom i dijelovi drugih općina gdje su Srbi ĉinili većinu sa podruĉja

sjeverne Dalmacije, Like, Korduna, Banovine i zapadne Slavonije48

.

Tijela SAO Krajine su 28. veljaĉe 1991. godine u Kninu donijela Rezoluciju o

razdruţivanju RH i SAO Krajine u kojoj stoji da srpski narod ne prihvaća rezoluciju

Hrvatskog Sabora o razdruţivanju Hrvatske iz Jugoslavije, utvrĊeno je takoĊer da će SAO

Krajina ostati u Jugoslaviji, kao i da hrvatski narod moţe izaći iz Jugoslavije ali samo u

svojim etniĉkim granicima49

. Srbi u istoĉnoj Slavoniji su takoĊer radili na izdvajanju iz

Hrvatske. U Šidskim Banovcima je 7. sijeĉnja osnovano Srpsko nacionalno vijeće za

Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem. To tijelo je 26. veljaĉe 1991. godine usvojilo Deklaraciju

o suverenoj autonomiji srpskog naroda Slavonije, Baranje i zapadnog Srema. U toj

deklaraciji su se uglavnom ponovljala stajališta koja su već bila iznesena prilikom proglašenja

SAO Krajine50

.

Bitan segment u uspostavi tijela vlasti SAO Krajine bile su milicijske snage, koje su

ujedno i ĉinile prvobitne oruţane snage te tvorevine. Na sjednici Izvršnog vijeća SAO

Krajine, u Kninu 4. sijeĉnja 1991. godine, na prijedlog Milana Babića donesena je odluka o

osnivanju Sekretarijata unutrašnjih poslova SAO Krajine (SUP SAO Krajine). Za sekretara

unutrašnjih poslova imenovan je Milan Martić, koji je do samog kraja ostao jedan od

najvaţnijih voĊa srpske pobune u Hrvatskoj. Po istom scenariju kao i prije, stanice policije na

podruĉjima koja su kontrolirali pobunjeni Srbi su jedna za drugom prelazile u sastav SUP-a

Krajine51

.

Nakon sukoba srpskih pobunjenika u Nacionalnom parku Plitvice sa hrvatskom

policijom, 1. travnja 1991. godine, Izvršno vijeće SAO Krajine je donijelo odluku o

Prisajedinjenju SAO Krajine Republici Srbiji. U odluci se navodi da SAO Krajina postaje

sastavni dio jedinstvene drţavne teritorije Republike Srbije, da na njenom teritoriju vaţi Ustav

Republike Srbije i njeni zakoni, kao i da teritorij SAO Krajine, koji ulazi u sastav:

48

Isto, str. 93. – 99. 49

Isto, str. 99. 50

Isto, str. 107. 51

Isto, str. 105.

26

Jedinstvene drţavne teritorije Republike Srbije čine opštine Knin, Benkovac,

Obrovac, Gračac, Donji Lapac, Korenica, Vojnić, Vrginmost, Glina, Dvor na

Uni, Kostajnica, Petrinja i Pakrac. U sastav ove teritorije ulaze i sva srpska

naselja koja su se pripojila jednoj od ovih opština i ona koja se ubuduće izjasne

za pripajanje u procesu razgraničenja52

.

Kako Slobodan Milošević zbog meĊunarodne javnosti nije blagonaklono primio ovu

odluku vodstva SAO Krajine, organiziran je referendum i plebiscitarno izjašnjavanje Srba iz

Hrvatske na pitanje: Da li ste za prisajedinjenje SAO Krajine Republici Srbiji i da Krajina

ostane u Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i drugima koji ţele da očuvaju Jugoslaviju?

Nakon 99,80% glasova „Za“ Skupština SAO Krajine donijela je 16. svibnja 1991. godine

Odluku o prisajedinjenju SAO Krajine Republici Srbiji i da ostane u Jugoslaviji sa Srbijom,

Crnom Gorom i drugima koji ţele da očuvaju Jugoslaviju53

.

Sliĉna situacija je bila i sa Srbima u istoĉnoj Slavoniji. Oni su odluku o prikljuĉenju

Republici Srbiji donijeli 31. oţujka 1991. godine, pa su morali organizirati referendum 23.

lipnja sa istim pitanjem kao i na referendumu u SAO Krajini, a 25. lipnja su i donijeli istu

odluku o prikljuĉenju54

.

Sve gore navedeno bilo je uvod u krvavi sukob koji je već poĉeo tinjati u Pakracu,

Plitvicama i Borovu Selu. O tim sukobima, kao i o tome tko je zapravo osigurao „drţavnost“

SAO Krajine, biti će rijeĉi u sljedećem poglavlju. Odluka vodstva SAO Krajine da se prikljuĉi

Srbiji, saţima ĉitavo politiĉko djelovanje pobunjenih Srba, od samog poĉetka pobune pa sve

do kraja, kao što i odluka da se njihovo prikljuĉenje Srbiji ne prihvati, pokazuje tko zapravo

vuĉe konce, a to je Slobodan Milošević.

4.2. Uloga JNA u razdoblju od početka 1990. do sredine 1991. godine

Vodstvo JNA nije bilo u stanju prihvatiti pobjedu nekomunistiĉkih stranaka u

Sloveniji i Hrvatskoj i novu realnost koja je proizlazila iz toga. JNA je imala nedodirljivi

poloţaj u SFRJ. Njezini visoki oficiri teško su se mirili sa ĉinenicom da će promjenama u

52

Rupić, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.: Knjiga 2.: Dokumenti institucija

pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (1990.-1991.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar

Domovinskog rata: Zagreb; Hrvatski institut za povijest. Podruţnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje:

Slavonski Brod, 2007., str. 160. – 161. 53

Pauković, Davor [urednik]. Uspon i pad Republike srpske Krajine, Centar za politološka istraţivanja: Zagreb,

2005., str. 87. 54

Barić, str. 107.

27

jugoslavenskoj drţavi i oni izgubiti utjecajnu poziciju. U tom smislu vodstvo JNA se našlo na

istoj strani s Miloševićem, koji ju je upotrijebio za svoje ciljeve. Kako je zapisao u svojoj

knjizi Posljedni dani SFRJ; Izvodi iz dnevnika, Borisav Jović, tadašnji predsjednik

Predsjedništva SFRJ, general Veljko Kadijević, tadašnji savezni sekretar za narodnu obranu,

mu je rekao da su na izborima u Sloveniji i Hrvatskoj pobijedile antijugoslavenske,

antisocijalističke i nacionalističke snage, te da je JNA u Sloveniji i Hrvatskoj spremna u

najkraćem roku staviti stvari pod kontrolu, kao što je to uradila na Kosovu55

. Kao što je već

prije prikazano u poglavlju o preustroju JNA, ona nije nespremna doĉekala dogaĊanja koja su

slijedila. Iako su se teško mirili sa novom stvarnošću, preustroj JNA je posluţio da spremni

doĉekaju taj za njih „najcrnji scenarij“. Jedna od kljuĉnih toĉaka tog preustroja je bilo

nezakonito izbacivanje republiĉkih vodstava iz zapovjednog lanca koji je zapovjedao

postrojbama TO-a. JNA je to izvršila prema planu koji su nazvali Jedinstvo-356

. Koliko je to

bila vaţna odluka pokazuje zapovijed naĉelnika Generalštaba OS SFRJ, general pukovnika

Blagoja Adţića, od 14. svibnja 1990., koja je upućena svim zapovjedništvima VO, VPO, RV i

PVO u kojoj on nareĊuje:

Komanda vojnih oblasti i RV i PVO sa štabovima TO SR (Socijalističkih

republika) i SAP (Socijalističkih autonomnih pokrajina), organizovaće

preuzimanje, smještaj i čuvanje kompletnog naoruţanja i municije od TO u

skladištima i magacinima JNA.57

Ta odluka je imala dalekoseţne posljedice, naime njenim provoĊenjem Hrvatska je

ostala bez kompletnog naoruţanja TO-a. Tom prilikom je oduzeto oko 210.000 komada

raznog naoruţanja. Na taj naĉin je JNA i srpskim pobunjenicima znatno olakšano njihovo

djelovanje protiv Hrvatske. Jedan dio tog oruţja je vraćen RH prilikom povlaĉenja jedinica

JNA iz blokiranih vojarni u Hrvatskoj u zimu 1991. i poĉetkom 1992. godine.

TakoĊer je indikativna promjena u jedinicima Kninksog Korpusa, koje su sa svojim

podruĉjem djelovanja pokrivale samo ţarište srpske pobune. Iako je u travnju 1990. odreĊeno

da 221. motorizirana brigada (mrtbr.) JNA u Kninskom Korpusu bude klasificirana kao „R“

jedinica, odnosno da ima samo do 15 do 60% popunjenosti po ratnoj formaciji, u njezin sastav

55

Barić, str. 61. – 62. 56

Marijan, Davor. „Jedinstvo – posljednji ustroj JNA“ u: Polemos, sv. 6., br. 1. – 2., Zagreb, 2006., str. 11. – 47. 57

Rupić, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.: Knjiga 1.: Oruţana pobuna Srba

u Hrvatskoj i agresija oruţanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku : (1990. –

1991.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb 2007., str. 19.

28

ugraĊeni su jedan oklopni bataljun (okb.) u Benkovcu i jedan mehanizirani bataljun (mb.) u

Kninu, oba „A“ klasifikacije, odnosno od 60 do 100% popunjenosti po ratnoj formaciji. Rok

za tu reorganizaciju 221. brigade bio je 20. lipnja 1990., odnosno oko dva mjeseca prije

izbijanja Balvan revolucije58

. Iz toga se moţe zakljuĉiti da bi te snage JNA djelotvorno

sprijeĉile svaku intervenciju hrvatske policije, iako ona u tom razdoblju nije imala snage

ovladati podruĉjem srpske pobune, nego joj je glavni cilj bio potajno oduzeti oruţje rezervne

policije na tom podruĉju. Kada su snage hrvatske policije upućene 17. kolovoza sa tri

helikoptera iz Zagreba za Knin sa ciljem slamanja srpske pobune, na pola puta su ih presrela

dva MIG-a 21 JRV, iz kojih su hrvatski policajci bili upozoreni, da će ukoliko ne odustane od

leta prema Kninu, biti oboreni. Svi helikopteri su nakon toga sletjeli pokraj Ogulina.

Onemogućavajući prelet hrvatske policije prema podruĉju pobune, JNA se prvi put otvoreno

stavila na stranu srpskih pobunjenika. Osim toga, prema tvrdnjama koje je iznio u svojoj

knjizi Borisav Jović, JNA je još poĉetkom lipnja 1990. godine, pripremila jedinice, uz prije

spomenuto podruĉje Knina i na podruĉju Zagreba, koje su po potrebi trebale odigrati ulogu

koju je JNA već imala u „pacifikaciji“ Kosova59

.

Da se JNA sve ubrzanije pripremala za nadolazeće sukobe, svjedoĉi i zapovijed

Komande 5. VO podĉinjenim postrojbama da prijeĊu na ubrzano osposobljavanje mladih

vojnika za borbena djelovanja. Zapovijed je izdana 2. listopada 1990. u Zagrebu, a potpisao ju

je zapovjednik 5. VO, general pukovnik Andrija Rašeta. U njoj on nareĊuje:

Odmah preći na ubrzano osposobljavanje i skraćeni metod obučavanja mladih

vojnika i za najkraće vreme ih osposobiti za osnovne duţnosti u borbi (gaĎanje,

kretanje na bojištu i korištenje objekata za dejstvo i zaštitu, upotrebu ličnih

sredstava za zaštitu, straţarsko obezbeĎenje i dr.). Sa ostalim vojnicima

intenzivirati obuku po ovim sadrţajima.60

Budući da je Predsjedništvo SFRJ 9. i 22. sijeĉnja 1991. donijelo naredbe o

rasformiranju i razoruţavanju nelegalnih oruţanih sastava, zanimljivo je vidjeti kako je JNA

protumaĉila tu naredbu. Komanda 5. VO je 24. sijeĉnja 1991. podreĊenim postrojbama

dostavila informaciju Politiĉke uprave SSNO-a o situaciji u RH, povodom gore spomenute

zapovijedi Predsjedništva SFRJ. U toj informaciji Politiĉke uprave SSNO-a se govori o

58

Marijan, str. 42. – 43. 59

Barić, str. 79. – 80. 60

Rupić, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995.: Knjiga 1., str. 56.

29

aktivnostima ĉlanova HDZ-a, rezervnog sastava hrvatske policije (njihovoj brojnosti i

zadaćama), o aktivnostima koje se pripremaju protiv pripadnika i objekata JNA te o

aktivnostima koje trebaju poduzeti pripadnici JNA kao protumjera u sluĉaju bilo kakvog

oblika djelovanja protiv njih61

. Iz ovog dokumenta je vidljivo da se srpski pobunjenici i

njihove aktivnosti uopće ne spominje, već da se iskljuĉivo postrojbe hrvatske policije tretiraju

kao nelegalne oruţane formacije. Potkraj sijeĉnja Predsjedništvo SFRJ dogovorilo je da se

privremeno smanji napetost, odnosno da se razoruţaju nelegalne formacije. MeĊutim, iste

veĉeri (25. sijeĉnja) na televiziji je prikazan tendenciozno montirani film (po uputama

Kontraobavještajne sluţbe JNA), pod naslovom Što je istina o naoruţavanju HDZ-a u

Hrvatskoj koji je trebao posluţiti kao podloga uvoĊenju izvanrednog stanja i uhićenju

hrvatskog ministra obrane Martina Špegelja, zbog navodnog nelegalno naoruţavanja hrvatske

policije. Predsjedništvo SFRJ, koje je još nije izgubilo sav utjecaj, glasovima Slovenije,

Hrvatske, Makedonije i BiH odbilo je prijedlog Generalštaba JNA i srbijanskog vodstva o

uvoĊenju izvanrednog stanja62

. Od tada se incidenti, svaki teţi od prethodnog, biljeţe iz dana

u dan. Poĉetkom oţujka u Pakracu lokalni su Srbi razoţurali hrvatske policajce što je

uzrokovalo intervenciju postrojbi hrvatske specijalne policije, na što se izmeĊu sukobljenih

strana po prvi put postavlja JNA i tako zaštitila srpsku stranu63

. Predsjednik Predsjedništva

SFRJ Borisav Jović je bez dogovora sa drugim ĉlanovima toga tijela odobrio ulazak snaga

JNA u Pakrac. Sredinom oţujka 1991. godine vodstvo JNA je opet traţilo od Predsjedništva

SFRJ da se uvede izvanredno stanje, ali kako predstavnici Slovenije, Hrvatske, BiH i

Makedonije nisu ţeljeli pristati na to, namjere JNA nisu mogle biti ostvarene64

. Kada su

potkraj oţujka jedinice SAO Krajine zauzele Plitvice, došlo je do akcije hrvatske specijalne

policije. U sukobu je poginuo hrvatski policajac Josip Jović i srpski pobunjenik Rajko

Vukadinović, a to su ujedno bile prve ţrtve rata. Hrvatska policija je uhitila veći broj

pobunjenika, a meĊu njima i Gorana Hadţića, duţnosnika SDS-a iz istoĉne Slavonije. On je

takoĊer kasnije imao istaknutu ulogu u srpskoj pobuni sve do njenog završetka. Nedugo

potom podruĉje Plitvica su zauzele jedinice JNA, stvarajući navodno tampon zonu, a zapravo

omogućujući pobunjenim Srbima trajniju okupaciju tog dijela hrvatskog teritorija65

.

61

Isto, str. 83. – 85. 62

Goldstein, str. 386. 63

Isto 64

Barić, str. 114. – 116. 65


30

Dana 5. travnja 1991. godine, 9. Korpus JNA (sa sjedištem u Kninu) izdao je

podreĊenim jedinicama zapovijed u kojoj se kaţe da:

U zoni odgovornosti 9. Korpusa očekivati napad snaga Ministarstva unutrašnjih

poslova (MUP) posebne namjene, ukupne jačine oko 3000 pripadnika s ciljem

uspostavljanja izabrane vlasti i ustavnog poretka Republike Hrvatske. Glavne

snage očekivati na pravcu Split – Sinj – Vrlika – Knin i Šibenik – Drniš – Knin, a

pomoćne na pravcima Biograd – Benkovac i Zadar – Obrovac.66

Nadalje se u zapovjedi navodi da:

9. Korpus sa snagama 405. pozadinske baze (pb.) i jednom baterijom borbenom

oklopnih vozila (bov.) – 3/60 srednjeg samohodnog raketnog puka (ssrp.)

organizuje odbranu opština Knin, Benkovac i Obrovac sa zadatkom: u sadejstvu

sa 8. Vojno pomorskim sektorom (VPS) i 5. VO sprečiti prodor snaga MUP-a na

pravcima koji iz šireg rejona Zadra, Biograda na Moru, Šibenika, Splita i Sinja

izvode na Kninu, Benkovcu i Obrovcu.67

Ovaj dokument svjedoĉi da se u ovome razdoblju srpske pobune, JNA otvoreno stavila

na stranu srpskih pobunjenika, a dogaĊaji koji su uslijedili su to potvrdili. Jedinice milicije

SAO Krajine su blokirale selo Kijevo (izmeĊu Knina i Sinja), a JNA je odbila deblokirati to

mjesto. Zbog toga su u Splitu izbile demonstracije ispred sjedišta VPO-a, a tada je pod

nerazjašnjenim okolnostima ubijen jedan pripadnik JNA, po nacionalnosti Makedonac68

.

TakoĊer su uslijedili incidenti i na podruĉju istoĉne Slavonije. Tako u Borovom Selu (pokraj

Vukovara) pobunjeni Srbi zarobili dvojicu hrvatskih policajaca. Hrvatski policajci koji su 2.

svibnja 1991. godine ušli u selo kako bi ishodili oslobaĊanje svojih kolega, upali su u zasjedu

pobunjenih Srba koji su imali potporu dobrovoljaca iz Srbije. Poginulo je 12, a ranjen je veći

broj hrvatskih policajaca69

. U meĊuvremenu je JNA došla u Borovo Selo, stvorila tampon

zonu i na taj naĉin taj prostor izuzela iz hrvatske vlasti70

.

U poglavlju o preustroju JNA, spomenuta je doktrina Bitke u prostoru koju je zamislio

general potpukovnik Radovan Radinović. U njoj se razraĊuje povezivanje otpornih točaka

66

Rupić, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995.: Knjiga 1., str. 108. – 109. 67

Isto 68


Barić, str. 118. 70


31

prometnicama koje nadziru manevarske snage u svrhu zauzimanja odreĊenog podruĉja. Ako

otporne točke postanu srpska naselja, a manevarske snage postanu jedinice JNA, stanje na

terenu se odvija na sljedeći naĉin. Srpski pobunjenici prvo na prometnicama postavljaju

barikade, a zatim pod zaštitom JNA iznenada napadaju malobrojnu hrvatsku policiju u

policijskim postajama, slijedi zauzimanje naselja i preuzimanje vlasti. Ako hrvatska vlada

pokaţe namjeru vraćanja nadzora nad teritorijem, u pomoć pobunjenicama dolaze snage JNA

radi razdvajanja zaraćenih strana, da bi se zauzeto podruĉje moglo odvojiti od ostalog dijela

Hrvatske71

.

Vaţno je naglasiti i ĉinjenicu da je sa porastom napetosti JNA manje ili više otvoreno

naoruţavala lokalno srpsko stanovništvo, što je bila jasna najava njenog drţanja u

predstojećim sukobima72

. Naravno, na samom poĉetku, JNA je nastojala prikriti svoju ulogu u

naoruţavanju lokalnih Srba, a što su sukobi sve više eskalirali, tako je i JNA sve otvorenije

naoruţavala srpske pobunjenike. O tome svjedoĉi i sluţbena bilješka Sluţbe drţavne

bezbednosti (SDB) SAO Krajine, sastavljena u Kninu, 11. lipnja 1991. godine, a koja govori o

djelatnostima SDB-a i aktualnim dogaĊanjima na podruĉju SAO Krajine. Tako se u zabilješci

navodi:

Iz magacina Kninskog Korpusa JNA omogućeno nam je izuzimanje izvesne

količine teškog naoruţanja, namjenjenog TO-u, 2 BsT (bestrzajna topa) i 8 rpb.

(ručnih protuoklopnih bacača), kao i 2 MB 60 mm (minobacača, kalibra 60

milimetara), koji su već, zajedno sa odgovarajućom municijom, stavljeni u

funkciju odbrane.73

Što se tiĉe same nacionalne strukture pripadnika JNA u tom periodu, nije se moglo od

njih ništa drugo oĉekivati nego da se stave na stranu pobunjenih Srba. Procjenjuje se da su u

proljeće 1991. godine od 70.000 profesionalnih pripadnika JNA, njih 50.000 ili oko 70% bili

Srbi i Crnogorci, a na zapovjednim mjestima taj je postotak bio još veći. Vodstvo JNA je

moţda na samome poĉetku 1990. godine i vjerovalo u opstanak Jugoslavije kao unitarne

drţave u kojoj će oni imati vaţnu ulogu. Nakon raspada SKJ, krajem 1990. generali su

osnovali Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju, koji je okupio mali broj ĉlanova van JNA.

71

Domazet, Davor. Hrvatski Domovinski rat 1991. – 1995.: Strateški pregled, Udruga za hrvatski identitet i

prosperitet: Zagreb, 2010., str. 122. 72



32

Znakovito je da su na izborima u Srbiji, u prosincu 1990. podrţali Miloševićev SPS74

.

Najvjerojatnije su u poĉetnom periodu, kroz 1990. generali ţeljeli iskoristiti Miloševićeva da

zadrţe stanje kakvo je bilo do tada i da saĉuvaju svoj utjecaj, meĊutim kroz prvu polovicu

1991. Milošević je od njih napravio eksponente velikosrpske politike, ĉega su i oni postali

svjesni, a većina od njih vjerojatno nije imala ništa protiv te uloge koja im je bila namjenjena.

U periodu od poĉetka 1990. do ljeta 1991., JNA je prošla konaĉnu transformaciju u

instrument velikosrpske politike i time ujedno ušla u završnu fazu svog postojanja, u kojoj će

se brutalno obrušiti, prvo na RH, a zatim na BiH.

4.3. Uloga srbijanske politike u razdoblju od početka 1990. do sredine 1991. godine

Srpska pobuna u Hrvatskoj nije bila spontana. Bila je paţljivo koordinirana sa JNA i

voĊena od strane srbijanske politike, toĉnije reĉeno, sluţbena politika iz Beograda je

usmjeravala pobunu i davala joj potreban zamah. Pod srbijanskom politikom se misli, u

samom zaĉetku pobune, na SANU i njenog najistaknutijeg ĉlana, Dobricu Ćosića, zatim na

glavnog nositelja programa koji je trebao okupiti sve Srbe u jednoj drţavi, a to je Slobodan

Milošević, na njegovog tadašnjeg glavnog pomoćnika, predsjednika Predsjedništva Borisava

Jovića. U tom razdoblju se u srpsku pobunu u Hrvatskoj već aktivno ukljuĉuju i sluţbene

srbijanske institucije, i to prvenstveno SDB MUP-a Srbije i Ministarstvo odbrane Srbije

(MO). Uloga srbijanskih institucija u srpskoj pobuni se oĉitovala već na samom poĉetku. Sa

organiziranjem nekomunistiĉkih stranaka u Hrvatskoj, zapoĉelo je i osnivanje stranaka sa

srpskim predznakom, od kojih je najznaĉajnija stranka bila SDS. U tom je vaţnu ulogu imao

Dobrica Ćosić, o ĉemu svjedoĉi i u svojoj knjizi Piščevi zapisi (1981. – 1991.), objavljenoj u

Beogradu 2002. godine, kada iznosi da je

imao sreću da je 1989. i 1990. godine saraĎuje s Jovanom Raškovićem na

osnivanju stranke i sastavljanju njenog programa. Prvi dogovor o osnivanju,

programskom karakteru i nazivu političke stranke Srba u Hrvatskoj, uz učešće

nekoliko Srba iz kninske krajine, Šibenika i Bukovice, kao i nekih uglednih Srba iz

Hrvatske nastanjenih u Beogradu, postignut je u zgradi srpske akademije nauka i

umetnosti, u mojoj reţiji.75

74

Goldstein, str. 390. – 391. 75

Barić, str. 54.

33

Što se tiĉe tadašnjih stavova i poteza sluţbene srbijanske politike, oni su najbolje

izloţeni u djelu Borisava Jovića Posledni dani SFRJ: Izvodi iz dnevnika, koje je objavio u

Beogradu 1996. godine. Jović tako u svojoj knjizi piše da su na sastanku najviših duţnosnika

Srbije, odrţanom 26. oţujka 1990., doneseni zakljuĉci u vezi sa srbijanskom politikom u

predstojećem razdoblju. Ocjenjeno je da će se SFRJ raspasti, jednako kao što se raspao i SKJ.

U tom sluĉaju trebat će osigurati nove granice srpskog nacionalnog prostora, a bitka oko

teritorije bez krvi teško je zamisliva. Preobrazba SFRJ u konfederaciju je bila neprihvatljiva

za srbijansko vodstvo jer bi po njihovom mišljenju srpski narod izvan Srbije bio u

neravnopravnom poloţaju. Srbijansko vodstvo je zakljuĉilo da će neizbjeţno doći do sukoba

zbog neslaganja srpskog naroda u Hrvatskoj i BiH s takvom nacionalnom pozicijom, odnosno

odvajanje od matice i pretvaranje u nacionalnu manjinu76

.

Jedna od kljuĉnih odluka u tom periodu, koja je poduzeta, je već prije spomenuto

oduzimanje dijela naoruţanja slovenske i ĉitavog naoruţanja hrvatske TO, koje se nije

nalazilo u vojnim skladištima od strane JNA. O tom dogaĊaju Borisav Jović kaţe:

Preduzimamo mere da se Sloveniji i Hrvatskoj oduzme oruţje iz civilnih magacina

TO i da se prenese u vojne magacine. Nećemo dozvoliti da oruţje TO zloupotrebe

u eventualnim sukobima ili za nasilno odcepljenje. Praktično smo ih razoruţali

formalno, ovo je uradio načelnik Generalštaba, ali faktički po našem nalogu.

Slovenci i Hrvati su oštro reagovali, ali nemaju kud.77

Krajem lipnja 1990. godine srbijansko vodstvo i JNA imali su podatke da se nova

vlast u Hrvatskoj zalaţe za preustroj SFRJ u konfederaciju. Borisav Jović se u povodu toga

sastao generalom Kadijevićem, 27. lipnja 1990. godine te mu tom prigodom rekao:

Da bih ih ja najradije isterao silom iz SFRJ, jednostavnim presecanjem granica i

proglašavanjem da su se svojim odlukama sami doveli u tu situacija, ali ne znam

šta da radimo sa Srbima u Hrvatskoj. Nisam za primenu sile, nego da ih stavimo

pred svršeni čin. Da se razradi akcija u tom smeru, sa varijantom da se pre

konačnog isterivanja odrţi referendum na osnovu koga bi se odlučilo gde izvršiti

razgraničenje. Veljko se slaţe.78

76

Isto, str. 61. 77

Isto, str. 62. 78

Isto, str. 76.

34

Sutradan se Jović sastao s Miloševićem i o njihovom ragovoru zapisao:

On se slaţe s idejom o izbacivanju Slovenije i Hrvatske, ali me pitao da li vojska

hoće da izvrši takvo nareĎenje? Kaţem mu da ona mora da izvrši nareĎenje i da

ne sumnja u to nego mi je problem šta je sa Srbima u Hrvatskoj i kako obezbediti

većinu u Predsedništu SFRJ za takvu odluku. Sloba je dao dve ideje: Prvo, da se

odsecanje Hrvatske izvrši tako što će ličko-banijske i kordunaške opštine, koje su

stvorile zajednicu, ostati sa naše strane, s tim da se tu kasnije narod

referendumom izjasni da li hoće da ostane ili da izaĎe, i, drugo, da se članovi

Predsedništva SFRJ iz Slovenije i Hrvatske isključe iz glasanja o odluci jer oni ne

predstavljaju onaj deo Jugoslavije koji tu odluku donosi. Dakle Sloba apeluje da

tu odluku donesemo najkasnije za nedelju dana, ako ţelimo da spasemo drţavu.

Bez Hrvatske i Slovenije Jugoslavija će imati oko 17 miliona stanovnika, a to je za

evropske prilike dovoljno.

Iz ovih zapisa je vidljivo da je cjelokupno djelovanje SDS-a, vodstva Zajednice općina

sjeverne Dalmacije i Like i SNV-a bilo u skladu s planovima srbijanskog ĉelništva i vodstva

JNA79

.

Već u tom razdoblju srpske pobune moţe se primjetiti nazoĉnost pripadnika SDB-a

MUP-a Srbije na podruĉju Hrvatske koje je bilo pod nadzorom pobunjenih Srba. Kako navodi

Miloš Vasić, srbijanski novinar i publicist, u svome djelu Srpske paravojne formacije: 1990. –

2000., Zadah zločina, u trouglu drţavne sile – vojska, policija, paravojska, koje je objavio

Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, u Beogradu 2001. godine, organizaciju srpske

pobune pomogla je i vodila SDB. Odmah nakon pobjede HDZ-a, u lipnju 1990. godine u

Knin stiţu dvojica pripadnika te sluţbe Franko Simatović Frenki i Radovan Stojĉić Badţa.

Obojica su imali laţni identitet, predstavljajući se kao novinari. Prema nekim izvorima

Simatović se tada predstavljao kao Dragan Simendić, novinar Beogradske Politike ekspres. Te

osobe, upućene iz Beograda, u Kninu razvijaju mreţu suradnika, od Sime Dubajića i Milana

Martića do srpskih nacionalista koji su se smatrali nastavljaĉima tradicije ĉetniĉkog vojvode

Momĉila Đuića, koji je u Drugom svjetskom ratu djelovao na tom podruĉju. U tu mreţu je bio

ukljuĉen i Ţeljko Raţnatović Arkan. On je bio meĊunarodni kriminalac i suradnik SDB-a, a u

listopadu 1990., u suradnju s MUP-om Srbije, osnovao je i vlastitu paravojnu organizaciju

79

Isto, str. 76.

35

Srpsku dobrovoljaĉku gardu (SDG). Krajem studenog 1990. godine Arkan je uhićen od strane

hrvatske policije ali je kasnije pušten80

. Da te osobe, koje su stigle na podruĉje koje je kasnije

postalo ţarištem srpske pobune, nisu bile nimalo beznaĉajne, govori i njihovo kasnije

napredovanje u srbijanskim obavještajnim strukturama, na koje je najvjerojatnije utjecao i

„dobar posao“ koji su obavili u Hrvatskoj. Franko Simatović je postao zamjenik naĉelnika

SDB-a, Radovan Stojĉić je postao naĉelnik policije i zamjenik ministra unutarnjih poslova

Srbije, a Raţnatović je sa svojim jedinicima sudjelovao u brojnim zloĉinima u RH i BiH, te se

cijelo vrijeme nesmetano bavio raznim kriminalnim aktivnostima.

Daljni utjecaj sluţbene srbijanske politike, moţe se išĉitati kod donošenja odluke o

pripojenju SAO Krajine Republici Srbiji, koja je donesena 1. travnja 1991. godine, kao i ista

takva odluka Srba iz istoĉne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, koja je donesena dan

prije. Narodna skupština Srbije nije prihvatila te odluke, već je usvojila Deklaraciju o mirnom

rešavanju jugoslavenske krize, u kojoj se traţi da JNA sprijeĉi nove sukobe, da zaštiti Srbe u

autonomnim oblastima u Hrvatskoj. U tom dokumentu se kaţe da hrvatski narod ima pravo na

samoopredjeljenje, ali to pravo imaju i Srbi u Hrvatskoj koji ţele ţivjeti u Jugoslaviji. To je

sve bilo u skladu s stajalištem Slobodana Miloševića, koje je iznio na sastanku s

predsjednicima skupština općina Republike Srbije, koji je odrţan 16. oţujka 1991. godine, a

ĉiji je stenografski zapis objavio beogradski tjednik Vreme 15. travnja 1991. Tu Milošević

kaţe: Mi i danas nemamo u vidu da pripojimo Krajinu Srbiji teritorijalno, da pripojimo deo

Bosne Srbiji teritorijalno, neka to budu delovi federativne Jugoslavije81

. U tom kontekstu

valja promatrati i sastanak Miloševića i Veljka Dţakule, istaknutog duţnosnika SDS-a iz

zapadne Slavonije, koji se odrţao poĉetkom svibnja 1991. u Beogradu. Njihov razgovor je u

svom dnevniku zabiljeţio Ţivko Zagorac, potpredsjednik Izvršnog odbora SDS-a za Grubišno

polje. Milošević je tada Dţakuli rekao da je ljut na Krajinu jer donosi odluke bez konzultacija

sa njim. Traţio je da pitanje na referendumu koji se trebao odrţati 12. svibnja ne sadrţi

formulaciju o pripojenju Srbiji, već da bude naglašena ţelja za ostankom u Jugoslaviji.

Milošević je to obrazloţio ĉinjenicom da za prisajedinjenje SAO Krajine Srbiji nema ni

pravne, ni meĎunarodne podrške. Ipak, pitanje na referendumu je zadrţalo formulaciju o

ulasku SAO Krajine u sastav Republike Srbije. MeĊutim, krajinsko vodstvo je uskoro ublaţilo

stav pa je minmistar vanjskih poslova SAO Krajine Jovan Radulović, izjavio u lipnju 1991.

80

Isto, str. 84. – 85. 81

Isto, str. 102. – 103.

36

godine da Knin neće poduzimati samostalne korake koji bi kompromitirali Srbiju, nego će

uskladiti svoje delovanje sa spoljnom politikom Republike Srbije82

.

Svakako je zanimljivo promotriti Miloševićeva stajališta o raspletu situacije koje je

iznio Borisavu Joviću još krajem 1990. i poĉetkom 1991. godine, pa tako Jović kaţe:

On sugeriše da akciju preduzimamo što pre, ali samo prema Hrvatskoj, da

Sloveniju ostavimo na miru, i to u Hrvatskoj samo tamo gde ţive Srbi, ako do

sukoba doĎe, a doći će. Da stvari teritorijalno ograničimo, da izbegavamo akciju

na celim demokratizovim teritorijima, ali da ih onesposobimo za borbu sa srpskim

narodom koji ne ţeli da trpi ustašku vlast. Kad vojska jednom pokrije srpske

teritorije u Hrvatskoj mi se više ne bojimo raspleta jugoslavenske krize. Bez toga

ništa. Nama drugačiji tok dogaĎaja ne odgovara.83

S obzirom na daljni tijek dogaĊaja, koji su se razvijali uglavnom po ovome scenariju

postaje priliĉno jasno tko je bio gospodar situacije u tom razdoblju. Na već prije spominjanom

sastanku Miloševića sa predsjednicima svih skupština općina Republike Srbije, on je priliĉno

eksplicitno iznio svoj program djelovanja i najavio buduća dogaĊanja:

Ja sam rekao doslovce da nam ni na pamet ne pada da osporavamo pravo

hrvatskog naroda da izaĎe iz Jugoslavije, ako on tako odluči. Ali da nikome ne

sme da padne na pamet da odvoji iz Jugoslavije deo srpskog naroda koji ţivi u

Hrvatskoj jer srpski narod u Hrvatskoj ima tragično istorijsko iskustvo sa

sudbinom koju je doţiveo u NDH. Mi moramo obezbediti da imamo jedinstvo u

Srbiji ako ţelimo da kao republika koja je najveća, koja je najbrojnija, diktiramo

daljni tok dogaĎaja. To su pitanja granica, prema tome, suštinka, drţavna pitanja.

A granice, kao što znate, uvek diktiraju jaki nikad ne diktiraju slabi. Prema tome

osnovno je da moramo biti jaki. Mi jednostavno smatramo da je legitimno pravo i

interes srpskog naroda da ţivi u jednoj drţavi i to je početak i kraj. A ako treba da

se tučemo, Boga mi ćemo da se tučemo. A nadam se da neće biti toliko ludi da se

sa nama tuku. Jer ako ne umemo dobro da radimo i privreĎujemo, bar ćemo znati

dobro da se tučemo.84

82

Isto, str. 103. – 104. 83

Isto, str. 111. 84

Isto, str. 116. – 117.

37

Prije ovoga sastanka, u Beogradu se zbio jedan vaţan dogaĊaj. Srbijanska oporba,

predvoĊena Vukom Draškovićem i njegovom strankom Srpskim pokretom obnove (SPO), je

9. oţujka 1991. organizirala velike prosvjede. Okupilo se oko 100.000 prosvjednike koji su

vikali Slobo Sadame, Dolje bando crvena, i tako dalje. Radilo se o tome da je srpska oporba

koja je bila nacionalno agresivnija od Miloševića oĉekivala da će on brţe i odluĉnije ostvariti

velikosrpski program, a istodobno omogućiti veće politiĉke slobode. Oporba je izgubila

povjerenje u JNA i traţila njeno razbijanje i stvaranje srpske nacionalne vojske. Na molbu

Miloševića, JNA je intervenirala tenkovima na beogradskim ulicama i prosvjedi su

razbijeni85

. Moţda u Miloševićevoj ţelji da primiri situaciju u Srbiji koja je u tom razdoblju

bila priliĉno dramatiĉna, valja traţiti razloge radikalizacije srpske pobune koja je uslijedila u

razdoblju koja je dolazila (Plitvice, Borovo Selo, referendum). Te sve dogaĊaje, Milošević je

iskoristio da uĉvrsti vlast i oslabi srbijansku oporbu, to jest da im izbije argument da ne štiti

dovoljno srpske nacionalne interese.

Nakon što su srpski pobunjenici u prvim sukobima sa hrvatskom policijom doţivjeli

poraze, Milošević je oĉito shvatio da akciju protiv Hrvatske treba preuzeti JNA. Prema

dnevniĉkim bilješkama Ţivka Zagorca, duţnosnika SDS-a iz Grubišnog polja, Milošević je

poĉetkom svibnja 1991. savjetovao Veljka Dţakulu: Osnovno što on traţi je da više ne idemo

u sukobe s MUP-om, već da ostavimo da se sudare s armijom i da se armija sa NDH, bez

ikakvih problema moţe obračunati86

.

Svakako je intrigantna sudbina Jovana Raškovića, koji je bio neupitni voĊa hrvatskih

Srba. Nakon što su u kolovozu 1990., u jednom hrvatskom tjedniku izašle njegove navodne

izjave u kojima se dosta negativno izraţavao o Miloševiću, to je ujedno oznaĉilo i poĉetak

njegovog politiĉkog pada. Iako je Rašković nakon toga uputio Miloševići otvoreni pismo u

kojemu uzraţava svoju neupitnu odanost Miloševićevoj politici, njega sve više potiskuje

Milan Babić, koji je podrţavao Miloševića prilikom gušenja oporbenih prosvjeda u Beogradu

i koji je figurirao kao Miloševićev ĉovjek sve dok se poĉetkom 1992. godine takoĊer nije

sukobio sa Miloševićem i doţivio sudbinu sliĉnu Raškovićevoj. Vaţno je napomenuti da je

Rašković svojim poĉetnim politiĉkim djelovanjem odigrao kljuĉnu ulogu u nacionalnoj

mobilizaciji Srba u Hrvatskoj i time otvorio prostor za još ekstremnije pojedince, kao što su

Milan Martić i Milan Babić. Osim toga, paralelno je s umjerenim, nastavio davati i

neodmjerene izjave, koje su nesumnjivo pridonosile daljnjoj demonizaciji hrvatskih vlasti, ali

85

Bilandţić, Dušan. Hrvatska moderna povijest, Golden marketing: Zagreb, 1999., str. 786. 86

Barić, str. 117.

38

i cijelog hrvatskog naroda. Izgubio je mjesto predvodnika hrvatskih Srba najviše zbog

ĉinjenice da je Milošević htio ĉovjeka koji će na punoj djelotvorniji naĉin provoditi njegovu

politiku, a to je bio Milan Babić87

.

U ljeto 1991. godine, poĉetak otvorenog rata je bio neimenovan. Uz JNA i SDB u

organizaciju srpske pobune u Hrvatskoj se ukljuĉilo i MO Republike Srbije. Tako bivši

savezni sekretar za narodnu obranu, admiral Branko Mamula, u svojoj knjizi Slučaj

Jugoslavija, objavljenoj u Podgorici 2000. godine, iznosi svoj susret iz ljeta 1991.godine,

kada se sastao sa generalom Kadijevićem i ministrom odbrane Republike Srbije, generalom

Tomislavom Simovićem. Na tom sastanku, Mamula je ţelio iznijeti svoje prijedloge za

voĊenje predstojećeg rata, ali je zamoljen da odustane od realizacije svojih ideja. Tom

prigodom, general Simović je izjavio da je on preuzeo sve poslove u vezi sa organizacijom

vojnih snaga pobunjenih Srba u Hrvatskoj88

.

Kao što je vidljivo iz ovog poglavlja uloga srbijanske politike na srpsku pobunu je bila

presudna. Srbijanska politika, personificirana u liku Slobodana Miloševića je imala

neograniĉen utjecaj na pobunjene Srbe u Hrvatskoj, usmjerevala je njihove akcije od samog

poĉetka, te navela JNA da se i otvoreno stavi na njihovu stranu. Svi ovi dogaĊaji su bili

uvertira u ono što je tek trebalo slijediti, a to je bio otvoreni rat, kojim će se, kako je najavio

Milošević, iscrtati granice nove Jugoslavije, ustvari Velike Srbije.

4.4. Medijski rat

Srpska pobuna nije bila potpomognuta samo od strane sluţbene srbijanske politike i

njenih institucija, te od strane JNA, već je jednako vaţnu ulogu u tome imalo i pisanje

srbijanskih medija, koji su svojim izvještavanjem stvorili potrebnu atmosferu za pobunu, te su

je nakon što je ona već bila izbila, dodatno „hranili“ svojim tekstovima. Za sagledavanje pune

slike te medijske kampanje, potrebno je vratiti se u drugu polovicu osamdesetih i pratiti je sve

do poĉetka otvorenih ratnih sukoba. Nju su takoĊer vodili ugledni ĉlanovi SANU-a, uz pomoć

parola o „genocidnosti Hrvata“ i „ugroţenosti Srba u Hrvatskoj“. U toj kampanji su

sudjelovale beogradske dnevne i tjedne novine, beogradska televizija i mediji Srba u

Hrvatskoj. Vaţno je napomenuti da su tadašnji srbijanski mediji koji su sudjelovali u ovoj

kampanji, većim dijelom bili u drţavnom vlasništvu, tako da njihovo pisanje nije bilo

proizvoljno, već u koordinaciji sa srbijanskom politikom i njenim ciljevima.

87

Isto, str. 212. – 219. 88

Isto, str. 234. – 235.

39

Nije sluĉajno da se sredinom osamdesetih godina, u jednim beogradskim novinama

pojavio tekst povjesniĉara Vasiljka Krestića, ĉlana SANU-a i sveuĉilišnog profesora pod

naslovom O genezi genocida nad Srbima u NDH. U njemu se prvi put cjelovito formulira teza

o genocidnosti Hrvata: Sasvim sigurno da genezu genocidnih radnji nad Srbima u Hrvatskoj

treba traţiti u 16. i 17. veku kada su Srbi počeli da naseljavaju u hrvatske zemlje. Posebno

podruĉje zanimanja tadašnjih srbijanskih medija i povjesniĉara je bilo stradavanje Srba za

vrijeme NDH, a osobito su se bavili logorom Jasenovac. Oni su i dalje preuveliĉavali ionako

preuveliĉavane brojke, pa se tvrdilo da je najmanje 700.000 ţrtava pokopano na podruĉju

Jasenovca i Gradine, a istaknuti srbijanski oporbeni politiĉar Vuk Drašković (voĊa SPO-a),

izjavio je u veljaĉi 1990. da je Jasenovac 40 puta veći od Mauthausena, a 1990. godine je

objavljeno u beogradskim medijima da je u Jasenovcu stradalo preko 1.110.929 ljudi, ţena i

djece, a tvrdilo se i da je broj ţrtava toliko velik, da se toĉan broj nikada neće moći

ustanoviti89

. Huškaĉkih napisa u srbijanskom tisku je bilo sve više kako se bliţio kraj

osamdesetih. Na općim tezama Memoranduma razni su publicisti izraĊivali analize, kojima se

na temelju istrgnutih, predimenzioniranih, iskrivljenih pa i krivotvorenih podataka,

dokazivalo da su Srbi prevareni, zakinuti, ubijani, uništavani i na kraju da su vjeĉiti

pobjednici u ratu, a gubitnici u miru, što je teza koju je izvorno formulirao Dobrica Ćosić.

Nadalje su se razvijale sveobuhvatne teorije o zavjeri svih protiv Srba. Tako se tvrdilo da su

Srbi najzasluţniji za Jugoslaviju, a Jugoslavija je nepravedna prema njima, Srbi su oslobodili

sve druge jugoslavenske narode, a ovi su Srbima uzvratili eksploatacijom, genocidom i

razbijanjem Srbije odnosno Jugoslavije90

.

Srbi u Hrvatskoj su došli u fokus beogradskog tiska u proljeće 1989. Tako u oţujku

1989. beogradska Ilustrovana politika piše da u kninskoj krajini ţivi osamdeset sedam

procenata Srba ali nije teško osetiti da se oni osećaju nacionalno ugroţenima. Bivši

partizanski oficir Simo Dubajić, takoĊer aktivni sudionik dogaĊanja na poĉetku pobune, za

beogradsku Dugu izjavljuje, krajem veljaĉe 1989., da se proganja njega osobno i njegovu

obitelj, kao i njegovo ćirilično pismo91

.

Beogradski NIN, krajem kolovoza 1989. piše da se u Dalmaciji provodi neviĎeni

policijski pritisak na tamošnje Srbe te da Hrvati provode pritisak na Srbe tako da ijekaviziraju

njihovu ekavicu, samovoljno kroatiziraju njihove srbizme a duhovno ih kinje i zlostavljaju.

Duga u kolovozu 1989. piše da su Knin preplavili pretnja i strah, a tamošnji Srbi kupuju

89


Isto, str. 366. 91

Barić, str. 43.

40

beogradski tisak, ali ga u strahu do kuće nose omotanog u splitsku Slobodnu Dalmaciju.

TakoĊer se u tekstu tvrdilo da se u Kninu namjerno iskljuĉuje struja, pa tamošnji Srbi ne

mogu gledati prijenose utakmica Crvene Zvezde, kao ni govore Slobodana Miloševića.

Spominju se i ustaški zloĉini nad Srbima što je ostalo duboko u memoriji kninskog kraja.

Ĉinjenica da je bilo Hrvata koji su pomagali Srbima da se spase od ustaškog terora, ocijenjena

je pozitivno, ali su to bili pojedinačni primjeri92

. U sljedećem broju Duge navodi se da je u

selu Vrana pokraj Biograda bilo mnogo sluĉajeva uništavanja poljoprivrednih površina i

gospodarskih objekata, kao i sipanja otrova u bunare a ţrtve takvih napada su svi do jednog

srpske nacionalnosti. U sijeĉnju 1990., Duga piše o poloţaju Srba u Slavoniju i Dalmaciji.

Navodi se da je Slavonija za Srbe postala krajnje depresivna, zbog ĉega oni sele u Srbiju.

Ugroţavanje slavonskih Srba traje od NDH, preko Masovnog pokreta iz 1971. godine, ĉiji je

duh i dalje ţiv. Srbi u zadarskom i šibenskom zaleĊu zakljuĉuju da teška vremena tek dolaze

jer Hrvati maltretiraju Srbe gore nego 1971. godine93

. Spomenuti valja i tekst urednika Duge,

Ilije Rapića iz oţujka 1990. godine. On tvrdi da se od izjava ĉelnika HDZ-a ledila krv u

ţilama preţivelog srpskog naroda u Hrvatskoj. Nadalje, Rapić razvija teoriju o genocidu nad

Srbima, koji vuĉe korijene još od Ante Starĉevića. TakoĊer napada hrvatske komuniste, koji

su godinama razvijali srbofobiju i zajedno s hrvatskim tiskom vodili besomučnu kampanju

protiv navodnog Miloševićevog fašizma, a u biti protiv svega što je srpsko94

. Da srbijanski

mediji nisu imali dobro mišljenje o hrvatskim komunistima, proizlazi i iz ĉlanka koji je

objavila beogradska Politika, nakon prvog kruga izbora u Hrvatskoj. U ĉlanku se navodi da su

utvare Pavelića i ustaša već osvojile vlast u Hrvatskoj, što je i rezultat politike SKH, čiji dio

rukovodstva to čini od rata na ovamo, pa sve do 14. Kongresa SKJ, kada Račan pokušava

zadati poslednji udarac ţivotu jugoslavenskih naroda95

. Svakako je vaţno napomenuti

ĉinjenicu da se najveći dio Srba u Hrvatskoj (na podruĉju koje su kontrolirali), informirao

iskljuĉivo iz beogradskih medija. Mnogi od njih, ponajprije visokotiraţni dnevnici Politika i

Večernje novosti, kao i TV Beograd su imali iznimno agresivnu retoriku. Njihova je glavna

teza bila da je nova vlast ustaška i da sprema genocid nad Srbima96

. Dobar primjer za to je

naĉin na koji je beogradski tisak popratio navodni napad na Miroslava Mlinara, duţnosnika

SDS-a. Tako se tvrdilo: Počela je psihoza tuĎmanovštine, osilili su se, TuĎman im stavio

92

Isto, str. 48. – 49. 93

Isto, str. 49. 94

Isto, str. 52. – 53. 95

Bilandţić, str. 777. 96

Golstein, str. 382.

41

noţeve u ruke. Beogradska Duga je u srpnju 1990. godine objavila posebno izdanje koje je u

cijelosti bilo posvećeno Srbima u Hrvatskoj, uz poseban naglasak na neprekinuti kontinuitet

hrvatskog ugroţavanja Srba, koji teĉe kontinuirano od Ante Starĉevića preko Ante Pavelića

do Franje TuĊmana97

. Beogradska Politika je krajem svibnja 1990. godine objavila ĉlanak u

kojem piše da će milicija u Hrvatskoj biti preimenovana u redarstvo jer se u toj republici u

tijela uprave vraća rečnik koji je bio zvaničan u vreme NDH. TakoĊer se navodi da će meĎu

Srbe dolaziti nepoznati milicioneri u koje Srbi ne trebaju imati poverenja98

. DogaĊaji od 17.

kolovoza 1990. godine su takoĊer iskorišteni od strane srbijanskih medija, kako bi do

krajnosti naglasili da nove hrvatske vlasti ugroţavaju Srbe. Srpski su pobunjenici preko

Radija Knin lansirali mnoštvo dezinformacija, ĉija je posljedica bila širenje neutemeljenog

straha i panike od navodne opasnosti hrvatskog napada. Tako je Radio Knin javljao o napadu

oklopnih ustaških transportera, o napadu bojnim otrovima, invaziji na Knin, desecima mrtvih

u Obrovcu, intervenciji JNA. I sluţbena jugoslavenska informativna agencija TANJUG

ocijenila je da su napravljeni ozbiljniji profesionalni propusti u radu njezinog izvijestitelja iz

Knina, koji je 17. kolovoza prenio dezinformacije dane prema zvaničnom opštinskom izvoru99

.

Svakako najsimptomatiĉniji primjer medijske manipulacije se moţe pronaći u pisanju

beogradskih Večernjih novosti nakon sukoba u Pakracu. Tako su Večernji novosti u posebnom

izdanju od 2. oţujka 1991. godine, pod naslovom Masakr golorukog naroda tvrdile da je

Pakrac napadnut od

više od 8.000 redarstvenika, specijalaca i do zuba naoruţanih pripadnika HDZ-a

od kojih su se goloruki Srbi branili motkama i vilama. U Pakracu su poginula

najmnje trojica Srba, a više desetina Srba je teţe i lakše ranjeno, podatak o trojici

ubijenih Srba je tačan, a još nismo saznali njihova imena. meĎu ubijenima je i

jedan narodni heroj iz NOB.

Večernje novosti od 3. oţujka navode da je prema neprovjerenim podacima poginulo

11 Srba, meĊu njima i Savo Bosanac, protojerej SPC-a u Pakracu. U tom izdanju ĉlanci koji

govore o dogaĊajima u Pakracu glase Invazija na Pakrac, Masakr pred crkvom i Teror

fašistoidne vlasti. Ipak, 4. oţujka je objavljeno da Savo Bosanac nije poginuo. 6. oţujka,

Večernje novosti su zakljuĉile da u Pakracu nije bilo poginulih i ranjenih Srba. Opravdanje za

97

Barić, str. 62. – 63. 98

Isto, str. 68. 99

Isto, str. 79. – 81.

42

ove tekstove je bila tvrdnja da kad hrvatski jurišnici navale na goloruke i miroljubive ljude i

kad se iz hermetički zatvorenog Pakraca čuje pucnjava, ne moţe se očekivati ništa drugo sem

nesreće100

.

O tome koliki je bio utjecaj srbijanskog tiska na Srbe u Hrvatskoj govori i dokument

općine Glina iz travnja 1992., u kojemu se navodi da je stanovništvo te općine i prije rata

najvećim dijelom ĉitalo izdanja beogradske novinske kuće Politika te se na dan prodavalo po

400 primjeraka Ekspres politike i više od 100 primjeraka Politike101

. Nesumnjivo je da su

kljuĉnu ulogu u poĉetku srpske pobune u Hrvatskoj uz JNA i srbijansku politiku te njene

isntitucije odigrali i mediji. Njihova uloga nije bila manje vaţna, naprotiv bila je jako bitna.

Trajala je od sredine osamdesetih i imala je ulogu da psihološki pripremi Srbe u hrvatskoj za

ulogu koju su trebali odigrati te da ih motivira da ustraju u pobuni kada je ona već zapoĉela.

Moţe se reći da je sluţbena srbijanska politika, koja je imala medije u Srbiji pod svojom

kontrolom, iskoristila te iste medije kao svojevrsni „detonator“ srpske pobune u Hrvatskoj.

100

Isto, str. 114. – 115. 101

Isto, str. 50.

43

5. Srpska pobuna u Hrvatskoj u razdoblju od sredine 1991. do

svibnja 1992. godine

5.1 Otvorena agresija i uspostava Republike Srpske Krajine

Razdoblje od sredine 1991. do svibnja 1992. godine je bilo razdoblje kada je poĉela

otvorena agresija srpskih pobunjenika, uz svesrdnu podršku JNA koja je ĉinila udarnu snagu

te agresije. To je bilo razdoblje u kojemu su snage pobunjenih Srba, uz pomoć JNA, zauzele

teritorij, koji je ĉinio njihovu buduću drţavu, koju su proglasili u prosincu 1991. godine, a

koja se zvala Republika Srpska Krajina (RSK). To je takoĊer razadoblje kada je nakon

stupanja na snagu primirja koje su 2. sijeĉnja 1992. godine u Sarajevu potpisali predstavnici

JNA i Hrvatske došlo do prekida otvorenih sukoba i do „cementiranja“ stanja na terenu,

kakvo je bilo u trenutku potpisivanja primirja. Za to razdoblje je takoĊer znaĉajan mirovni

plan Ujedinjenih naroda (UN), poznatiji i kao Vanceov plan, te dolazak i rasporeĊivanje na

podruĉja koja su zahvaćena sukobima, postrojbi zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda

(UNPRPFOR).

Nakon što je Hrvatska proglasila samostalnost 25. lipnja 1991. godine, Milan Babić je

sutradan izdao priopćenje u kojem tu odluku proglašava jednostranom, a djelovanje hrvatske

policije na Baniji je proglasio agresijom, iako su toga dana pobunjeni Srbi izvršili napad na

policijsku postaju u Glini. Vlada SAO Krajine je nakon toga izdala ultimatum o ţurnom

povlaĉenju svih hrvatskih policijskih i vojnih snaga s teritorija SAO Krajine102

. Krajem lipnja

i poĉetkom srpnja 1991. godine, jake oklopno-mehanizirane postrojbe JNA preuzimaju

nadzor nad mostovima na Dunavu, a u meĊuvremenu srpska pobuna se širi u okolici Osijeka,

Vinkovaca i Vukovara, uz zaštitu JNA. U kolovozu 1991. JNA se otvoreno stavlja na stranu

pobunjenika, a to se najbolje oĉituje prilikom zauzimanja Dalja, Erduta, Aljmaša i Baranje.

Napadi srpskih pobunjenika su doveli do masovnog egzodusa nesrpskog stanovništva, kao što

je sluĉaj sa stanovništvom Iloka, velikih materijalnih razaranja i granatiranja gradova i sela

pod hrvatskom kontrolom. Srbi u zapadnoj Slavoniji proglašavaju 12. kolovoza SAO Zapadnu

Slavoniju, a u pomoć im priskaĉu snage JNA iz BiH koje prelaze Savu. Na podruĉju Banije,

Korduna, Like i sjeverne Dalmacije, koje je i prije izbijanja otvorenih sukoba jednim dijelom

bilo u rukama srpskih pobunjenika zapoĉeli su napadi i osvajanja podruĉja pod kontrolom

102

Barić, str. 120.

44

hrvatskih vlasti103

. U rujnu 1991. godine, hrvatske se postrojbe odluĉuju na blokadu i

zauzimanje objekata JNA, brojni objekti su zauzeti, a zarobljeno naoruţanje i oprema su

znatno povećali snagu Zbora narodne garde (ZNG). Odgovor JNA je bio opći napad na

Hrvatsku, sa ciljem da se Hrvatska presijeće na više pravaca, omogući njeno povlaĉenje iz

blokiranih objekata u Hrvatskoj, osiguravajući srpska podruĉja koja su trebala ostati u novoj

drţavi. Ti planovi nisu ostvareni i to zbog hrvatskog otpora i zbog opće nesposobnosti JNA i

slabog odaziva rezervista iz Srbije104

. Nakon višemjeseĉnih borbi, jake snage JNA i srpskih

pobunjenika su 18. studenoga 1991. zauzele Vukovar, nastavljajući pritisak na Vinkovce i

Osijek. Bitka za Vukovar je oduzela previše vremena i sredstava, nakon ĉega JNA više nije

imala snage za znatnija napadna djelovanja iz istoĉne prema zapadnoj Slavoniji, tako se

opsada Vukovara pokazala kao velika strateška pogreška JNA. U prosincu 1991. godine,

postrojbe ZNG-a su zaustavile daljne napredovanje JNA i pobunjenika u zapadnoj Slavoniji te

u protunapadu oslobodile znatna podruĉja u zapadnoj Slavoniji (Operacije Otkos i Orkan).

Do kraja 1991. godine JNA i srpski pobunjenici dolaze nadomak Siska i Karlovca,

zauzimaju Slunj i tako povezuju podruĉje Like s Banijom i Kordunom, vrše pritisak na

Otoĉac i Gospić (ali ih nisu uspjeli zauzeti). Snage JNA izvode u tom razdoblju snaţne

napade na Zadar i Šibenik te zauzimaju Drniš. Na samom jugu Hrvatske JNA je zauzela

podruĉje od Stona do Prevlake, osim Dubrovnika kojeg granatiraju. Hrvatska 8. listopada

1991. proglašava nezavisnost, a izravni povod za tu odluku je pokušaj fiziĉke likvidacije

predsjednika TuĊmana u zraĉnom napadu na Banske dvore, koji se dogodio dan prije105

.

Krajem 1991. godine JNA i srbijansko vodstvo odluĉuju privesti rat kraju i osigurati podruĉja

koja su zauzeli, dogovoreno je povlaĉenje JNA iz vojarni u Hrvatskoj, a Hrvatskoj je vraćen

dio oruţja njezine TO. JNA se pokazala nesposobnom da unatoĉ golemoj nadmoći u

naoruţanju i opremi porazi Hrvatsku, ali ostvaren je prvenstveni cilj srbijanskog ĉelništva, a

to je zauzimanje što većeg dijela hrvatskog teritorija koji je trebao pripasti Srbima, pri ĉemu

su ta podruĉja nemilosrdno oĉišćena od nesrpskog stanovništva, a u tome naumu su uglavnom

uspjeli, osim na podruĉju zapadne Slavonije106

. Cilj rata koji su vodili JNA i srpski

pobunjenici je bio stvaranje etniĉki ĉistih srpskih podruĉja. Bitno obiljeţje su bili

mnogobrojni zloĉini nad hrvatskim i nesrpskim civilima i zarobljenim hrvatskim braniteljima.

103

Isto, str. 121. 104

Isto, str. 121. – 122. 105

Isto, str. 122. 106

Isto

45

Tako se kao primjer mogu navesti zloĉini u Ćelijama, Dalju, Erdutu, Aljmašu, Hrvatskoj

Kostajnici, Kusonjama, Voćinu, Sotinu, Lovasu, Tovarniku, Baćinu, Širokoj Kuli i Škabrnji.

Nakon zauzimanja Vukovara, ubijeno je više stotina hrvatskih vojnika i civila. Iz

vukovarske bolnice odvedeno je 260 hrvatskih ranjenika i drugih zarobljenika koji su ubijeni

na Ovĉari, nedaleko Vukovara107

. Korsiteći se golemom vatrenom moći, JNA i srpski

pobunjenici izazvali su velika razaranja stambenoga fonda, prometnica, gospodarskih i

vjerskih objekata te kulturnih spomenika108

. Granatirani i razarani su bili gradovi: Vukovar,

Osijek, Vinkovci, Ţupanja, Slavonski Brod, Nova Gradiška, Sisak, Petrinja, Karlovac,

Gospiĉ, Otoĉac, Zadar, Šibenik i Dubrovnik. U vezi sa stanjem koje je tada bilo na terenu,

krajinski Srbi su krajem 1991. godine teţili oblikovanju svoje drţave, odnosno republike, iako

su se nesumnjivo nadali da će to podruĉje ostati u sastavu buduće jugoslavenske drţave.

Krajinski Srbi su tada razmatrali tri opcije. Prva je bila ujedinjenje s bosanskom Krajinom,

druga je bila ulazak u sastav Republike Srbije, što se smatralo najboljim rješenjem, a treća je

bila opcija da Krajina bude posebna federalna jedinica buduće jugoslavenske drţave109

. U

prosincu 1991. godine vodstvo Srba u Kninu je ubrzano pripremala proglašenje RSK-a, kako

bi to napravili prije odluke Njemaĉke da prizna Hrvatsku. Na sjednici u Kninu, 19. prosinca

1991. godine, donesena je odluka o proglašenju RSK. Tada je usvojen i Ustav, a Milan Babić

je postao predsjednik i premijer. Tog istog datuma i Srpska oblast Slavonija, Baranja i

zapadni Srijem ulazi u sastav RSK, a SAO Zapadna Slavonija istu odluku dodnosi 24.

prosinca110

.

Plan mirovne operacije UN-a je obznanjen 11. prosinca 1991. godine, a kako je jedan

od njegovih tvoraca bio i Cyrus Vance, plan je prozvan Vanceov plan. Plan je predviĊao da

podruĉja pod kontrolom UN-a budu demitalizirana, da se zaštite sve osobe koje ţive na tom

podruĉju te da se vrate prognanici (do kraja 1991. godine sa okupiranih i ratom zahvaćenih

podruĉja je protjerano ili izbjeglo više od 300.000 Hrvata i osoba nesrpske nacionalnosti).

Preduvjet ostvarivanja tog plana je bilo potpisivanje primirja. Krnje Predsjedništvo SFRJ je

31. prosinca 1991. godine usvojio takav plan mirovne operacije. U Sarajevu, 2. sijeĉnja 1992.

godine, potpisano je primirje izmeĊu Hrvatske i JNA, koje je stupilo na snagu 3. sijeĉnja111

.

Srbijansko vodstvo, Slobodan Milošević, kao i vodstvo JNA smatrali su da su postignuti

107

Goldstein, str. 394. – 396. 108


Isto, str. 145. – 146. 110

Isto, str. 146. 111

Isto, str. 147. – 150.

46

optimalni ciljevi u Hrvatskoj i da je potrebno prekinuti sukob, posebno uzimajući u obzir

ĉinjenicu da se pribliţavalo priznanje Hrvatske od strane meĊunarodne zajednice, što je

znatno mijenjalo cjelokupnu situaciju.

MeĊutim, prihvaćanjem mirovnog plana naišlo je na jak otpor meĊu krajinskim

Srbima, a posebno kod Milana Babića. Zbog takvog nepopustljivog stava velikog dijela

krajinskih Srba oko mirovnog plana, u sijeĉnju 1992. godine dolazi do politiĉkog sukoba

izmeĊu Slobodana Miloševića i Milana Babića. Zbog toga je u Beogradu organizirana

proširena sjednica Predsjedništva SFRJ, koja je trajala od 31. sijeĉnja do 2. veljaĉe 1992.

godine. Na toj sjednici ĉlanovi su Predsjedništva i vodstvo JNA traţili od duţnosnika

pobunjenih Srba koji su takoĊer nazoĉili sjednici da prihvate mirovni plan. Svi duţnosnici

pobunjenih Srba su na to pristali, osim Milana Babića koji je napustio sjednicu. Njega je

zamjenio Mile Paspalj, predsjednik Skupštine RSK, koji je takoĊer prihvatio plan112

. Babić se

vratio u Knin i sa svojim pristašama na sjednici vlade RSK nastavio suprotstavljati se

mirovnom planu. Mile Paspalj i skupina koja je podrţavala plan je u Glini 9. veljaĉe 1992.

godine sazvala sjednicu Skupštine RSK na kojoj su ţeljeli dobiti potvrdu za prihvaćanje

Vanceovog plana. Sjednici je nazoĉilo 87 od 112 zastupnika, te visoki duţnosnici vojnih i

civilnih vlasti SFRJ i Republike Srbije, koji su tom prilikom dali podršku Vanveovom planu.

Na kraju, za prihvaćanj plana glasovao je 81 zastupnik. Babić je na to sutradan odrţao u Knini

Skupštinu RSK sa svojim pristašama gdje je donesena odluka o raspisivanju referenduma o

prihavaćanju mirovnog plana. Paspalj je nakon toga uklonio Babića sa mjesta predsjednika

RSK, iako je Babić as svojim pristašama nastavljao odrţavati sjednice u Kninu. U stvarnosti,

Babićeva je skupina bila u lošem poloţaju. Milicija je bila pod kontrolom Milana Martića,

kome je JNA, kao i Mili Paspalju, davala svu potrebnu potporu113

.

U Borovu Selu je 26. veljaĉe 1992. godine prvi put odrţano zajedniĉko zasjedanje

Skupštine RSK, odnosno Velike narodne skupštine svih triju srpskih oblasti. Na tom

zasjedanju, Skupština RSK je za svog predsjednika izabrala Milu Paspalja, izabrana je i nova

vlada, ĉiji je predsjednik postao Zdravko Zeĉević. Skupština je za novog predsjednika RSK

izabrala Gorana Hadţića114

.

Vijeće sigurnosti UN-a (VS UN) donijelo je 21. veljaĉe 1992. godine rezoluciju 743,

kojom je odreĊeno osnivanje UNPROFOR-a, kojeg je što prije trebalo rasporediti u Hrvatskoj

u svrhu provedbe Vanceovog plana. Već u travnju 1992. godine snage UNPROFOR-a trebale

112

Isto, str. 150. – 157. 113

Isto, str. 157. – 161. 114

Isto, str. 169.

47

su poĉeti sa rasporeĊivanjem u zaštićenim podruĉjima, koja su podijeljena na ĉetiri sektora.

Sektor Istok je obuhvaćao Baranju, istoĉnu Slavoniju i zapadni Srijem, sektor Zapad je

obuhvaćao dijelove zapadne Slavonije pod srpskim nadzorom, ali i dio podruĉja koje su

hrvatske snage oslobodile krajem 1991. godine, sektor Sjever je obuhvaćao podruĉje Banije i

Korduna, a sektor Jug je obuhvaćao podruĉje Like i Dalmacije. Snage UNPROFOR-a poĉele

su se rasporeĊivati izmeĊu sukobljenih strana tijekom prve polovice 1992. godine, ali je pri

obavljanju njihovih zadaća bilo dosta poteškoća. Na to su utjecali razni ĉimbenici, kao što su

sluĉajevi kršenja primirja u Hrvatskoj, kao i izbijanje rata u BiH115

.

Razdoblje od ljeta 1991. godine do potpisivanja primirja je najkrvavije razdoblje rata.

To je razdoblje masovnih razaranja gradova i sela, razdoblje masovnih ubijanja i protjerivanje

civila. To je razdoblje kada je RSK „iscrtala“ svoje granice na teritoriju Hrvatske. MeĊutim,

pobunjeni Srbi u Hrvatskoj nisu sami „zasluţni“ za to. Kao i u periodu koji je prethodio ovim

dogaĊajima, oni nikada ne bi uspjeli to postići bez svesrdne podrške od strane JNA. U ovom

razdoblju srpske pobune vrlo vaţnu ulogu igrale su i razne sluţbene srbijanske institucije te

razne paravojne i dobrovoljaĉke postrojbe koja su dolazila iz Srbije. Sva pomoć Srbima u

Hrvatskoj koja je stizala iz raznih pravaca nije nipošto bila nasumiĉna, već je bila briţno

voĊena od strane sluţbene srbijanske politike, koja je Srbe u Hrvatskoj iskoristiti za svoje

ciljeve.

5.2. Uloga JNA u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine

O djelovavanju JNA je već bilo rijeĉi u prethodnim poglavljima, a u ovom poglavlju

će biti rijeĉ o tome kako je JNA svoje aktivnosti prikazivala kroz svoje sluţbene dokumente.

U ovom poglavlju će se takoĊer govoriti o ovisnosti srpskih pobunjenika o JNA na svim

razinama, o logorima koje je JNA imala na teritoriju Srbije te će takoĊer biti rijeĉi o razlozima

zbog kojih JNA nije ostvarila sve svoje ciljeve.

U razdoblju poĉetka otvorenih sukoba u ljeto 1991. godine, JNA se još uvijek ţeljela

prikazati kao neutralna strana u sukobu izmeĊu hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba. U izvješću

SSNO-a od 15. kolovoza 1991., a koji govori o angaţmanu JNA u sukobu kod Dalja, koji se

dogodio 1. kolovoza stoji:

Ispred policijske stanice Dalj jedinica je stigla u 09.30 časova. Preko

glasnogovornika upućen je ultimativni zahtev svima da odmah prekinu sa vatrom

115

Isto, str. 176. – 177.

48

i da se povuku. Zahtev nisu prihvatila lica koja su se nalazila u policijskoj stanici,

već su otvorili vatru po jedinici JNA. Nakon toga, komandir jedinice ultimativno

se obratio licima u policijskoj stanici da prekinu sa vatrom ili će se na istu

odgovoriti svim raspoloţivim sredstvima kako zahtev nije prihvaćen, otvorena je

vatra iz tenka po zgradi ispaljenjem 3 granate. Posle toga vatra je prekinuta.116

U stvarnosti, napad je izvršio korpus JNA iz Novog Sada i oklopni bataljon iz

Poţarevca, uz pomoć brodova dunavske ratne flote JNA i topniĉkog napada iz Vojvodine. Te

snage s lakoćom su slomile otpor policije i pripadnika ZNG-a. Pripadnici policije i ZNG-a

koji su preţivjeli napad predali su se, a mnogi od njih su kansije ubijeni. Po priznanju lokalnih

Srba, u Dalju je tada ubijeno 56 ili 57 Hrvata117

. Jedinice JNA i pobunjeni Srbi su

sinkronizirano napadale hrvatske postrojbe. To se najbolje vidi iz dnevnog izvješća Glavnog

štaba TO-a (GŠTO) SAO Krajine, od 27. kolovoza 1991. godine, o borbama i zauzimanju

Kijeva u kojem stoji:

Poslije ponovnog napada od strane MUP-a koji je uslijedio dana 26.08. 1991.

godine jedinice JNA, kao i TO odnosno angaţovane snage milicije su ţestoko

uzvratile MB-kom (minobacačkom), kao i topovskom paljbom. GaĎana su sva

glavna uporišta MUP-a i ZNG, da bi oko 9.00 sati bili potpomognuti aviacijom

JNA. Poslije artiljerijskog i avionskog gaĎanja uslijedio je pokret pješadije.118

Kako su sukobi sve više eskalirali, tako su i zapovijedi vodstva JNA svojim

podreĊenim postrojbama bile sve radikalnije. Tako je viceadmiral Mile Kandić, zapovjednik

VPO-a, izdao 20. rujna 1991. godine, na Visu, podreĊenim jedinicama zapovijed:

Odlučio sam snagama VPO i dobrovoljačkim jedinicima u sadejstvu s RV i PVO

preći u napad na centralnom i juţnom dijelu JPV sa ciljem: Energično dejstvovati

po vitalnim objektima gradova Zadar, Šibenik i Split, deblokirati kasarne i

povratiti vojne objekte, razbiti snage paravojnih formaciju i prinuditi ih na

predaju. Dijelom snaga izbiti na jadransku magistralu u širem rejonu

Dubrovnika, deblokirati vojne objekte, blokirati grad Dubrovnik i odsjeći ga od

ostalog dijela teritorije RH. Jedinicama flote nastaviti pomorsku blokadu i

116

Rupić, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995.: Knjiga 1., str. 239. 117

Isto, str. 240. 118

Isto., str. 263.

49

podrţati dejstva jedinica VPS i KOV-a, teţisšno u centralnom dijelu, biti u

gotovosti za ofanzivno miniranje mora. Sprečiti predaju objekata i borbene

tehnike, naoruţanja i municije protivniku. U nemogućnosti odbrane uništiti.119

Da su snage pobunjenih Srba bile potpuno ovisne o JNA, govori i obavijest od 3.

listopada 1991. godine upućena od strane Štaba TO za Baniju i Kordun Štabu TO Vojnić, da

je odlukom SSNO-a osnovan Štab TO SAO Krajine sa sjedištem u Kninu, koji je poĉeo s

radom 30. rujna 1991. godine120

. U prilog tome ide i zapovijed zapovjednika 1. operativne

grupe JNA, general majora Špira Nikovića od 19. listopada 1991. godine kojom se sve

jedinice TO iz ZnŠTO (Zonski Štab Teritorijalne obrane) Banije i Korduna pretpočinjavaju se

komandi 1.OG. od 19.10. 1991. godine i u daljnjem dejstvuju i upotrebljavaju se kao organski

sastva jedinica JNA u zonama borbenih dejstvava gde se nalaze jedinice JNA121

. Nadalje se

navodi da jedinice JNA preuzimaju na sebe sve obaveze pozadinskog i finansijskog

obezbedjenja za celokupnu ljudstvo122

. JNA je takoĊer i aktivno naoruţavala srpske

pobunjenike. To se najbolje vidi iz rješenja Tehniĉke uprave SSNO-a, od 30. listopada 1991.

godine, s kojim se viškovi JNA daju bez naknade Štabu obrane Gorskog Kotara. To rješenje

je osobno odobrio savezni sekretar za narodnu odbranu, general armije Veljko Kadijević.

Tako se meĊu sredstvima koja se daju Štabu obrane Gorskog Kotara nalazi 200 komada

automatskih pušaka, 300 komada poluautomatskih pušaka, 54 snajperske puške, 90

puškostrojnica i teških strojnica, 465 ruĉnih bacaĉa i ruĉnih raketnih bacaĉa, 18 minobacaĉa,

3 borbena kompleta streljiva za sve vrste naoruţanja, 300 mina, 500 komada plastiĉnog

eksploziva, 81 komad sredstava veze te mnoštvo sanitetskih i intendantskih sredstava123

.

Naĉelnik GŠ OS SFRJ general pukovnik Blagoje Adţić je, 7. studenog 1991. godine, uputio

zapovijed VPO, RV i PVO te 5. Vojnoj oblasti da odmah izvrše blokadu svih luka i zraĉnog

prostora u Hrvatskoj te izvrše pripreme za rušenje svih vojnih objekata i uništavanje

naoruţanja kako isto ne bi palo u ruke hrvatskih snaga124

. Ova odluka GŠ OS SFRJ se moţe

tumaĉiti kao odgovor na sve veći pritisak koji vrše hrvatske snage na blokirane vojne objekte.

Nedugo nakon toga, 11. studenog 1991. godine, stiţe zapovijed Štaba TO SAO Krajine da se

sve jedinice TO-a na podruĉju Like i sjeverne Dalmacije stavljaju pod zapovijedništvo 9.

119

Isto, str. 327. 120

Isto, str. 351. 121

Isto, str. 399. 122

Isto 123

Isto, str. 422. – 426. 124

Isto, str. 448. – 450.

50

Korpusa JNA, i to u cilju jedinstvenog rukovoĎenja i komandovanja svim snagama u zoni

odgovornosti, a na zahtev komande 9. K.125

. Zanimljivo je pratiti na koji je naĉin JNA ţeljela

prikazati zbivanja u Hrvatskoj. Kao dobar primjer za to moţe posluţiti zapovijed Komande 9.

Korpusa, koja je izdana u Kninu 19. studenog 1991. godine, a potpisana od strane

zapovjednika Korpusa general majora Vladimira Vukovića, s kojom se cjelokupni sastav

korpusa obavještava da se:

Razbijači Jugoslavije u zemlji, a pre svega u Hrvatskoj i svi oni koji su uz njih,

podrţani od rastućeg nemačko-austrijskog neonacizma, opredelili za vojnu opciju

i JNA, kao legitimnoj snazi zaduţenoj za obranu integriteta zemlje, nije preostalo

ništa drugo nego da prihvati nametnuti rat i na silu odogovori silom. JNA vodi

obrambeni rat sa veoma jasnim ciljem: spašavanje pripadnika JNA u blokiranim

garnizonima, sprečavanje ponavljanja genocida nad srpskim narodom u kriznim

područjima i odbrana prava onih naših naroda koji ţele da nastave zajednički

ţivot u novoj Jugoslaviji.126

Osim borbama, jedinice JNA su se takoĊer bavile i pljaĉkom na podruĉjima koja su

zauzeli, pa je tako viceadmiral Miodrag Jokić, zapovjednik Komande 9. Vojno pomorskog

sektora, izdao zapovijed Komandi mjesta Orašac o osnivanju sabirnog centra za prihvat

ratnog plijena iz napada na Dubrovnik127

. Osim u vojnim pitanjima, JNA je imala vaţnu

ulogu i u sferi politike. To se oĉitovalo na primjeru u kada je JNA u potpunosti podrţala

Vanceov plan, kojemu se protivio veliki broj pobunjenih Srba predvoĊenih Milanom

Babićem. JNA je posredno i neposredno vršila pritisak na krajinske duţnosnike da prihvate

Vanceov mirovni plan128

.

Jedinice JNA su takoĊer preuzele od krajinskih vlasti i sve zarobljene pripadnike

hrvatskih postrojbi. To se ostvarilo izvršavanjem zapovijedi koju je 29. veljaĉe 1992. godine u

Sarajevu donio zapovjednik 2. Vojne oblasti general pukovnik Milutin Kukanjac. On

podĉinjenim jedinicama JNA nareĊuje:

Sve zarobljene pripadnike paravojnih formacija R. Hrvatske u svojoj zoni

odgovornosti staviti po kontrolu JNA. Izvršiti premeštanje zarobljenih pripadnika

paravojinh formacija R. Hrvatske iz sabirnih centara SUP-a (Sekretarijat

125

Isto, str. 457. 126

Isto, str. 476. 127

Isto, str. 557. – 578. 128

Barić, str. 153. – 155.

51

unutrašnjih poslova) Krajine u vojne sabirne centre u sledećem: iz SUP-a Knin, u

vojni sabirni centar Knin, iz Gline, Vojnića i Titove Korenice u vojni sabirni

centar Stara Gradiška. Ubuduće, u slučaju zarobljavanja pripadnika paravojnih

formacija, direktno ih smeštati u najbliţe vojne sabirne centre.129

Budući da se bliţilo vrijeme za povlaĉenje jedinice JNA sa teritorija Hrvatske, koja je

tada bila meĊunarodno priznata, a i po odredbama mirovnog plana jedinice JNA više nisu

smjele boraviti na tom podruĉju, krenulo je njihovo izvlaĉenje prema BiH. MeĊutim, borbena

tehnika je ostavljena srpskim pobunjenicima, tako je pukovnik Ĉedo Bulat, 10. oţujka 1992.

godine, izvjestio Komandu 9. Korpusa JNA da je sva tehnika 9. mtbr., predana drugoj br.

TO130

. U sklopu te nove situacije valja promatrati i sljedeća dogaĊanja. Dana 26. oţujka 1992.

godine u Beogradu je SSNO izdao zapovijed koju potpisuje general pukovnik Blago Adţić o

preustroju TO RSK. Sa tom zapovijedi obavljen je kompletan ustroj borbenih formacija RSK,

ĉime su obuhvaćena GŠ TO, ZnŠTO sjeverna Dalmacija, ZnŠTO Lika, ZnŠTO Kordun,

ZnŠTO Banija, ZnŠTO istoĉne Slavonije, zapadni Srijem i Baranja i ZnŠTO zapadna

Slavonija131

. U tom kontekstu valja promatrati i suglasnost Komande 2. vojne oblasti JNA GŠ

TO RSK, koja je data 2. travnja 1992. godine, da vojni objekt Čerkezovac koristi za potrebe

pob. (pozadinske baze) 3. Operativne zone te nadalje predlaţe da se svi vojni objekti, strelišta,

vjeţbališta i kompleksi vojnog zemljišta predaju RSK za potrebe štabova jedinica TO i MUP-

a132

.

Vodstvo JNA se takoĊer pobrinulo da pobunjeni Srbi dobiju kvalificirani zapovjedni

kadar pa je u svrhu toga uputilo svoje oficire na sluţbu u RSK. O tome najbolje svjedoĉi

zapovijed od 22. travnja 1992. godine koju je izdao naĉelnik Personalne uprave SSNO-a,

general major Gojko Krstić, a kojom se na sluţbu u GŠ TO RSK upućuje 6 oficira, u ZnŠTO

sjeverna Dalmacija 12 oficira, u ZnŠTO Lika 12 oficira, u ZnŠTO Kordun 7 oficira, u

ZnŠTO 7 oficira, u ZnŠTO zapadna Slavonija 20 oficira, a u ZnŠTO istoĉna Slavonija,

zapadni Srijem i Baranja 8 oficira. U jedinice TO RSK je ukupno bili upućeno, tom

prigodom, 72 oficira u rasponu ĉinova od kapetana do pukovnika133

. TakoĊer se nastavio i rad

129

Rupić, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.: Knjiga 3.: Oruţana pobuna Srba u

Hrvatskoj i agresija oruţanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku : (siječanj –

lipanj 1992.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb, 2008., str. 245. 130

Isto, str. 292. 131

Isto, str. 349. – 353. 132

Isto, str. 365. 133

Isto, str. 412. – 422.

52

na organizaciji TO RSK pa je GŠ OS SFRJ izdao zapovijed, 28. travnja 1992. godine, kojom

se nareĊuje osnivanje Posebnih jedinica milicije (PJM). Naime, mirovnim planom je bilo

predviĊeno da oruţje TO bude u skladištima, a pripadnici TO budu demobilizirani. Za

odrţavanje reda je trebala biti zaduţena lokalna policija. Pobunjeni Srbi su nastojali izigrati

ovu odredbu mirovnog sporazuma tako što su osnovali, uz pomoć JNA, odrede PJM koje su

po njihovu viĊenju mogle biti naoruţane i teškim naoruţanjem. Inaĉe, ovu zapovijed je

takoĊer izdao naĉelnik GŠ OS SFRJ, general pukovnik Blagoje Adţić134

. To su primjetili i

predstavnici UN-a, koji su se nalazili na terenu, pa su kazali Borisavu Joviću, koji je tada bio

predsjednik jugolavenskog drţavnog komiteta za suradnju sa UN-om, da ljudstvo i vojna

oprema JNA i TO prelazi u sastav PJM135

. Inaĉe, 30. travnja 1992. godine, GŠ TO RSK je

izvršio zapovijed personalne uprave SSNO-a od 22. travnja i u GŠ TO RSK i ZnŠTO RSK

postavio oficire koji su im upućeni od strane JNA i odredio im duţnosti koje će vršiti u

jedinicama TO RSK136

.

Kada se govori o djelovanju JNA u spomenutom razdoblju u drugoj polovici 1991. do

svibnja 1992. godine, svakako se moraju spomenuti i logori koji su se nalazili na teritoriju

Srbije i u kojima su uglavnom bili zatoĉeni zarobljeni pripadnici ZNG-a i civili, koji su tu

dovedeni nakon što su JNA i srpski pobunjenici zauzeli Vukovar. Logor u Sremskoj Mitrovici

je bio smješten u sklopu tamošnjeg zatvora. U logoru je u duţem vremeskom razdoblju bilo

zatoĉeno 1500 zarobljenih pripadnika ZNG-a i civila, a logor je bio u funkciji od 18. studenog

1991. do 13. kolovoza 1992. godine137

. U vojnom istraţnom zatvoru u Beogradu, na 1. i 2.

katu su bili smješteni zatoĉenici iz Hrvatske. Tu su se zatoĉenici pripremali za ispitivanja i

suĊenja, a prije razmjene je u njemu bilo 350 zatoĉenika. Zatoĉenici su takoĊer bili zatvoreni i

u vojarni JNA, Bubanj Potok, koja se nalazi na izlazu iz Beograda138

. Logor Stajićevo se

nalazio u blizini Zrenjanina. Stajićevo je bio tranzitni logor i iz njega su zatoĉenici

prebacivani u druge logore. TakoĊer u blizini Zrenjanina se nalazio logor Begejci, koji je bio

u funkciji od 1. listopada 1991. do 21. studenog 1991. godine139

. Logor je postojao i u Nišu i

to u vojnom i civilnom zatvoru. Tu je bilo zatoĉeno oko 500 logoraša, a logor je bio u funkciji

od 18. studenog 1991. do 26. veljaĉe 1992. godine. Karakteristika svih ovih logora je da su svi

bili pod nadzorom JNA, bilo redovnih jedinica, bilo jedinica vojne policije. Njihova

134

Isto, str. 430. – 433. 135



www.hdlskl.hr, pristup ostvaren 30. listopada 2010. 138

Isto 139

Isto

53

karakteristika je takoĊer i bilo i konstantno premlaćivanje i maltretiranje zatoĉenika (psihiĉko

i fiziĉko) kao i likvidacija zatoĉenika. Kroz logore je prošlo oko 7000 zatvorenika, a

procjenjuje se da je ubijeno najmanje 300 zatoĉenika. Za njihovu uspostavu se odgovornim

drţi general major, naĉelnik Uprave bezbednosti JNA140

, Aleksandar Vasiljević, koji se

takoĊer drţi odgovornim i za likvidacije na Ovĉari. JNA nije uspjela u svom naumu da porazi

Hrvatsku, usprkos nadmoći u opremi i naoruţanju. Vodstvo JNA oĉito nije dobro procijenilo

stanje na terenu, a moţe se reći da im je strategija bila pogrešna uz takoĊer ĉeste taktiĉne

promašaje. Jednako bitan faktor je bio i za JNA neoĉikavano ĉvrst otpor, pa ĉak i protuudar

hrvatskih postrojbi, za koji su oni procjenjivali da su puno slabije i neorganiziranije i to sve u

kombinaciji sa blokadom vojarni, na koju nisu imali adekvatan odgovor. Veliki problem za

JNA je bilo i osipanje njihovog kadra jer su vojnici, podoficiri i oficiri koji nisu bili Srbi ili

Crnogorci, uglavnom shvatili koja je bila uloga JNA u tom periodu. Taj problem se pokušao

riješiti popunjavanjem jedinica rezervista iz Srbije, meĊutim motivacija rezervista JNA iz

Srbije je bila dosta slaba i bilo je mnogo primjera odbijanja odlaska u borbu. General Veljko

Kardijević, u svojoj knjizi Moje viĎenje raspada: vojska bez drţave, koja je objavljena u

Beogradu 1993. godine, upravo tu ĉinjenicu smatra jednim od bitnih razloga nesposobnosti

JNA da pobijedi Hrvatsku vojsku. TakoĊer treba naglasiti da je srbijansko ĉelništvo istodobno

strahovalo da bi daljnja mobilizacija u Srbiji mogla destabilizirati njihovu vlast141

. Iako ih

raspad SFRJ nije zatekao nespremnim, jer su već osamdesetih razmatrali i pripremali se za

takav scenarij, vodstvo JNA ipak nije uspjelo u svom naumu, ali je uspjelo ispuniti cilj

srbijanskog vodstva o zauzimanju što većeg dijela hrvatskog teritorija, za koji se smatralo da

pripada Srbima. Tom prilikom su poĉinjeni masovni zloĉini i protjerivanja nesrpskog

stanovništva. JNA je odigrala jaku bitnu ulogu u „iscrtavanju“ granica RSK, a prije svog

povlaĉenja ostavila je pobunjenim Srbima svoje kadrove, opremu i naoruţanje. Unatoĉ njenoj

velikoj ulozi u tom razdoblju, JNA nije bila jedina institucija koja je sudjelovala u agresiji na

Hrvatsku.

5.3. Uloga službenih srbijanskih institucija u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992.

Bitnu ulogu u pripremi i provoĊenju srpske pobune u razdoblju od sredine 1991. do

svibnja 1992. godine su odigrale i sluţbene srbijanske institucije. Pod tim se prvenstveno

misli na MUP Republike Srbije i to na Sluţbu drţavne bezbednosti (SDB MUP-a RS), koja je

140

Poznatija i kao Kontraobavještajna sluţba (KOS) 141

Barić, str. 123.

54

djelovala u sklopu njega i na Ministarstvo odbrane Republike Srbije (MO RS). Već u travnju

1991. godine u Borovo Selu stigle su prve pošiljke oruţja za koje je Vojislav Šešelj tvrdio da

potjeĉu iz skladišta TO Republike Srbije i da su dopremljene u organizaciji MUP-a Republike

Srbije142

. Kada se govori o djelovanju SDB MUP-a RS, osobito treba obratiti paţnju na

dvojicu pripadnika SDB-a koji su bili posebno aktivni u tom razdoblju. To su Franko

Simatović, zvani Frenki i Dragan Vasiljković, znan i kao kapetan Dragan, odnosno Daniel

Snedden (što je bilo ime koje je koristio dok je ţivio u Australiji). U razdoblju u kojem se

govori u ovom poglavlju, obojica su koristili svoje pseudonime, Simatović se potpisivao kao

Frenki, a Vasiljković kao kapetan Dragan, odnosno Daniel Snedden. Razlog za to je bila

namjera da se prikrije uloga SDB-a u tom razdoblju (pod tada vaţećim zakonima SFRJ

njihove aktivnosti nisu bile legalne) i da se stvori privid da je srpska pobuna spontana.

Dragan Vasiljković bio je zapovjednik kampa za obuku specijalnih jedinica SAO

Krajine, koji je bio smješten u mjestu Golubić pokraj Knina. Vasiljković je 27. svibnja 1991.

godine uputio prijedlog Milanu Martiću koji je tada bio na duţnosti sekretara Sekretarijata

unutrašnjih poslova (SUP) u Kninu za otvaranje novog punkta za obuku specijalaca i za

premještanje GŠ TO na kninsku tvrĊavu. Tom Vasiljkovićevom prijedlogu je kasnije i

udovoljeno143

. U Golubiću 14. lipnja 1991. godine je odrţan sastanak Štaba centra za obuku

Golubić, na kojem uz kapetana Dragana koji je i zapovjendik tog centra, prisustvuje i Franko

Simatović. Cilj tog sastanka je bio dogovor o daljnem radu u Golubići, odrediti jedinice za

pokrivanje rubnih područja i obučenost jedinica144

. Sam Simatović je takoĊer bio aktivno

ukljuĉen u pripremu srpskih pobunjenika za otvoreni rat. Tako postoji izvješće od 21. lipnja

1991. godine, sastavljen u Kninu, a koje je sastavio sam Simatović i u kojem se govori o

realizaciji projekta izgradnje oklopnih vlakova koje bi štitile pravce Knin – Benkovac, Knin –

Drniš i Graĉac – Gospić, te takoĊer vršili napade na hrvatske poloţaje. Simatović takoĊer

odreĊuje i zapovjednike koji su duţni realizirati ovaj projekt145

. Vrlo je intrigantan izvještaj

Dragana Vasiljkovića iz lipnja 1991. godine, a njegova vaţnost je u tome da je upućeno SDB-

u Srbije. U njemu on opisuje rezultate koje su u obuci postigle 1. i 2. grupa koje su bile u

centru za obuku specijalnih jedinica u Golubiću. TakoĊer se dotiĉe problema „ĉetništva“ te

navodi da je cilj SAO Krajine parola Da postane dio Srbije, srpska vlada je jedina

142

Marijan, Davor. „Borovo Selo: Hrvatska bez ţalbe na intervenciju JNA“ u: Magazin za vojnu povijest, br. 1.,

travanj 2011., str. 52. 143


Isto, str. 148. – 149. 145

Isto, str. 156.

55

organizacija koja podrţava naš pokret u ozbiljnijoj mjeri, svi koji ţele u četnike nek se obrate

za oruţje Voji Šešelju146

. Nadalje navodi da je potrebno hitno pristupiti obilasku terena i to od

strane grupe koju bi ĉinili Vasiljković, Milan Martić, Franko Simatović i utjecajni specijalci.

TakoĊer u izvješću navodi kakvo je stanje u Štabu te kakvo je stanje sa sistemom veze i

transportom te ostalom opremom. U zakljuĉku kaţe da je postavljena infrastruktura koja se s

malo pomoći i usmjeravanja moţe da nastavi i funkcioniše. Još jedanput ţelim da kaţem da su

rezultati iznad svih očekivanja i da bi bila prava šteta ne podrţati ovaj narod koji maksimalno

daje od sebe da bi se organizovao147

. Vasiljković ubrzo nakon toga odlazi u Glinu i sudjeluje

u zauzimanju toga grada od strane srpskih pobunenika i JNA. Tako je 19. srpnja 1991. godine

poslao izvješće SUP-u SAO Krajine o stanju u Glini nakon njenog zauzimanja. Jedan

primjerak njegovog izvješća je išao i Franku Simatoviću148

. Dosta je indikativno da su dnevna

izvješća Štaba TO koja su upućivana vodstvu SAO Krajine, a u kojima se opisivalo stanje na

terenu toga dana, upućivana i Franku Simatoviću i to 21. srpnja 1991.149

, 26. srpnja 1991.150

,

2. kolovoza 1991.151

, 3. kolovoza 1991.152

, 4. kolovoza 1991.153

i 7. kolovoza 1991. godine154

.

Ĉinjenica da je Simatović bio jedan od pet ljudi koji su svakodnevno dobivali izvješća o

stanju u SAO Krajini svakako govori o njegovoj vaţnosti i utjecaju. Vasiljković se nakon

Gline prebacio na Šamaricu, gdje je bilo sjedište Ratnog štaba opštine Dvor. U izvješću od

23. srpnja 1991. godine, naĉelnik Ratnog štaba Nikola Boljanić navodi da je odrţan sastanak

na kojemu je sudjelovao Dragan Vasiljković i gdje je on dao svoju ocjenu o stanju-situaciji u

rukovoĎenju svim akcijama na ovom terenu. Ustanovljen je ratni štab za Baniju i Kordun,

usaglašena organizaciona šema komandih funkcija kao i šema dostave izvještaja nadleţnim

organima SAO Krajine i Republike Srbije155

.

Franko Simatović, 28. srpnja 1991. godine, podnosi izvješće o dolasku kamiona-

cisterne s gorivom i oruţjem za pobunjene Srbe u cetinskoj krajini. Simatović navodi da to

nije dovoljna koliĉina oruţja, posebno što je dio oruţja bio namijenjen naoruţavanju

formacija koje bi bile pod kontrolom Milana Babića. Simatović procjenjuje da bi:

146

Isto, str. 168. – 169. 147

Isto, str. 169. – 170. 148

Isto, str. 180. 149

Isto, str. 182. 150

Isto, str. 195. – 196. 151

Isto, str. 224. – 225. 152

Isto, str. 225. – 226. 153

Isto, str. 226. – 227. 154

Isto, str. 230. – 231. 155

Isto, str. 185.

56

Usled ovakve nekoordinirane raspodele došlo do rascepa u za sada kompaktnoj

odbrani Krajine, a da bi partijska milicija svojim nastupom poremetila ravnoteţu,

koju ionako teško odrţavamo. U slučaju da usled ovakve situacije dodje do

poremećaja u odbrani reagovaćemo i na vreme preseći takve aktivnosti. Taktički

zadaci su u većem delu ispunjeni i formacije SAO Krajine izlaze na odbrambene

poloţaje etničkog prostora.156

Ni Ministarstvo odbrane Srbije nije zaostajalo u pomoći pobunjenim Srbima, tako je

GŠ TO SAO Krajine, 18. rujna 1991. godine, uputio dopis MO-u Republike Srbije koji su

potpisali major Savo Radulović, zapovjednik TO-a i Milan Martić. Dopis je upućen na ličnost

ministra general potpukovnika Tomislava Simovića. U njemu se iznosi sljedeće:

U vezi vašeg telegrama pov. br. 5. – 259. od 12. 9. 1991. godine, dostavljamo vam

spisak naših potreba za SAOK (Srpska autonomna oblast Krajina). Spisak

potrebne municije napravili smo na osnovu imajućeg naoruţanja. pored toga

mnogi štabovi su uputili zahtjev za potrebnim naoruţanjem kojega vam

dostavljamo. Uz gore navedeno upućujemo vam zahtjev za potrebnom ostalom

vojnom opremom.157

Nakon toga slijedi popis oruţja, streljiva i ostale vojne opreme za potrebe TO Knin,

TO Benkovac, TO Obrovac, TO Vrginmost, TO Vojnić, TO Dvor i TO Glina. Na kraju

dopisa se nalazi i popis najneophodnijih lijekova i sanitetskog materijala158

. Ministarstvo

odbrane Srbije vodilo je brigu i o broju pripadnika jedinica pobunjenih Srba. Pukovnik Dušan

Kasum, naĉelnik Štaba TO SAO Krajine podnosi izvješće 11. prosinca 1991. godine, MO

Republike Srbije (RS), toĉnije pukovniku Vukosavljeviću o tome da štab TO Knin ima dvije

brigade s ukupno 2.656 ljudi, a Štab TO Benkovac ima brigadu od 1.328 ljudi. Dalje u

izvješću pukovnik Kasum razlaţe brojĉanu strukturu jedinica TO Knin, TO Benkovac i TO

Obrovac159

. Izvješće Štaba TO RSK (ŠTO RSK) koje podnosi pukovnik Dušan Kasum, a koje

je upućeno MO RS 14. sijeĉnja 1992. godine, najbolje svjedoĉi o ovisnosti pobunjenih Srba o

sluţbenom Beogradu u svim aspektima. Kasum u izvješću kaţe da je:

156

Isto, str. 208. – 209. 157

Isto, str. 313. – 314. 158

Isto, str. 314. – 322. 159

Isto, str. 536. – 538.

57

U proteklom vremenu Štab svojim radom a uz pomoć SSNO-a, Ministarstva

odbrane Srbije, Vlade RS Krajina i jedinica JNA uspešno rešavao sve zadatke

vezane za uspešnu odbranu RS Krajine od paravojnih formacija Rep. Hrvatske.160

Nadalje navodi probleme koje su nastale zbog sukoba Milošević – Babić pa kaţe

informacija o stavu Ministarstva odbrane Srbije po ovom pitanju, olakšala bi nam rad s

pripadnicima TO i narodom161

. Zatim se dotiĉe financiranja pa kaţe novčana sredstva za

nadoknade učesnicima u borbi u 1991. godini odobrili su na – za prostornu strukturu

Ministarstvu odbrane Srbije a za manevarsku strukturu SSNO. Vreme je kad moramo znati

kako će se finansirati učešće u borbi za 1992. godinu162

. Dalje istiće neriješena kadrovska

pitanja kao što su ĉinjenica da zapovjednik TO nije imenovan po zakonu, nemaju naĉelnika za

bezbednost ni zapovjednike brigada TO-a u Kninu i Graĉacu163

. U MO RS se pratila i

politiĉka situacija pa pukovnik Kasum u ime ŠTO RSK šalje 3. veljaĉe 1992. godine izvješće

MO RS o reakciji naroda na odluku Predsjedništva SFRJ o dolasku snaga UN-a164

. Što se tiĉe

pitanja financiranja, jedinice pobunjenih Srba su se takoĊer morale oslanjati na znaĉajnu

pomoć od MO RS. Ministar odbrane RSK, pukovnik Stojan Španović, 2. travnja 1992.

godine, obaviještava MO RS da u

mesecu aprilu i maju treba finansirati celokupnu strukturu TO Krajine po

planovima razvoja koji su vam poznati. Zbog toga predlaţemo da se u dinamici

finansiranja za prvo polugodište ne vrše promene, a u drugom polugodištu

detaljno bi razmotrili potrebe i s vama iste usuglasili u julu mesecu. Molimo vas

da se odmah deblokiraju ţiro-računi zonskih štabova.165

Ni SDB-u nije promaklo politiĉko previranje u RSK, predvodnik kojeg je bio Milan

Babić. Tako je MUP Knin uputio 8. travnja 1992. izvješće SDB-u Srbije o sukobu koji se

odigrao u Benkovcu izmeĊu pripadnika krajinske milicije lojalnih Martiću i pristašama

Milana Babića166

. U travnju 1992. su bile u tijeku promjene u MO RSK. Tako je MO RSK,

160


Isto, str. 65. 162

Isto 163

Isto 164

Isto, str. 193. – 194. 165

Isto, str. 364. – 365. 166

Barić, str. 222.

58

13. travnja 1992. godine, odaslalo svojim ispostavama na terenu informaciju o promjenama

koje slijede i o tome tko će im pomoći u tome

za gore pobrojane poslove kao pomoć iz MO Srbije, poslat će nam ove sedmice

svoje profesionalce da nam pomognu u postavljanju organizacije organa MO u

pojedinim opštinama oni će biti po oblastima i obalazit će opštine prema

dogovoru. Ostat će dok god se ne uspostavi ţeljena i propisana organizacija.167

Iz dokumenata i dogaĊaja koji su navedeni u ovom poglavlju vidljivo je da su SDB i

MO Srbije bili aktivno ukljuĉeni u srpsku pobunu. MO Srbije je bilo ukljuĉeno u dostavu

oruţja, streljiva, sanitetskog materijala, financiranje, rješavanje kadrovskih pitanja i ustroj

jedinica pobunjenih Srba. Uz sve to takoĊer su pratili i politiĉku situaciju u RSK i davali

smjernice zapovjednom kadru pobunjenih Srba o tome kako se treba ponašati u politiĉkim

previranjima koja su se tada dogaĊala u RSK. Što se tiĉe uloge SDB-a u gore navedenom

razdoblju oni su takoĊer pratili razvoj situacije i aktivno pomagali srpskoj pobuni. To se

najbolje vidi na primjeru njihova dva pripadnika, Dragana Vasiljkovića i Franka Simatovića.

Vasiljkovićeva uloga je bila organizacija i obuka jedinica pobunjenih Srba, a ta mu je uloga

namjenjena zbog toga što je kao vojni instruktor i plaćenik takve poslove obavljao i prije na

raznim ratištima po svijetu. Simatović, koji je i prije bio istaknuti operativac SDB-a, takoĊer

je bio zaduţen za vojnu organizaciju pobunjenih Srba, uz to što je pratio i politiĉku situaciju

meĊu pobunjenim Srbima. Simatović je nedugo nakon što je završio svoj „posao“ u Krajini

postao pomoćnik naĉelnika SDB-a, dakle drugi ĉovjek u hijerarhiji te organizacije, a moguće

da je razlog jednim dijelom bio i u uspješnoj organizaciji srpske pobune. Vasiljković je nakon

odraĊenog posla u Krajini svoje instruktorske usluge pruţao Srbima u BiH, da bi nakon toga

opet jedno vrijeme boravio u RSK. Moţe se reći da bez velike pomoći SDB-a i MO Srbije i

naravno pomoći JNA, srpska pobuna nikada ne bi uzela takvog maha i zahvatila tako velik

dio hrvatskog teritorija.

5.4. Uloga paravojnih postrojbi u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine

Na strani srpskih pobunjenika u Hrvatskoj od 1991. borile su se i razliĉite manje

paravojne skupine, koje su najĉešće organizirale pojedine srbijanske politiĉke stranke. Ipak, u

167

Rupić, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995.: Knjiga 3., str. 388. – 389.

59

pozadini organizacije takvih snaga nalazio se policijski sustav Miloševićeve Srbije168

. Prvo

treba spomenuti Srpsku dobrovoljaĉku gardu (SDG), pod vodstvom Ţeljka Raţnatovića

Arkana, prijeratnog meĊunarodnog kriminalca i suradnika SDB-a. Miloševićeva vlast nije

ţeljela da navijaĉi beogradske Crvene zvezde doĊu pod utjecaj novih oporbenih stranaka, zato

je vodstvo nad tim navijaĉima preuzeo Raţnatović. Upravo meĊu njima on će novaĉiti

mladiće za svoju paravojnu organizaciju, koja je kako tvrdi Miloš Vasić, osnovana 11.

listopada 1990. u manastiru Pokajnica, u suradnji s MUP-om Srbije169

. Tijekom ljeta 1991.

godine, pripadnici SDG-a, poznatiji i kao Arkanovi Tigrovi ili Crveni Tigrovi, sudjeluje u

borbama u istoĉnoj Slavoniji. Nakon što su JNA i srpski pobunjenici poĉetkom kolovoza

1991. godine zauzeli Erdut, u tom je mjestu Raţnatović smjestio sjedište SDG-a170

. Arkanove

jedinice su takoĊer sudjelovale u borbama oko Vukovara i zauzimanju toga grada, a nakon

toga dolaze na podruĉje Petrinje. Tako je predsjednik Skupštine opštine (SO) Petrinja,

Radovan Maljković, izdao 25. studenog 1991. odobrenje jedinici Ţeljka Raţnatovića Arkana

da sudjeluje u borbama u Petrinji pod zapovjedništvom 2. mtb. JNA171

. Arkanove jedinice se

poĉetkom travnja 1992. godine ukljuĉuju u sukobe u BiH, zauzimaju Bijeljinu, pri ĉemu su

poĉinili pokolje i pljaĉku muslimanskog stanovništva, a sliĉne akcije izveli su i u drugim

mjestima tog dijela Bosne172

. Poĉetkom 1990. godine u Novoj Pazovi osnovana je Srpska

narodna obnova (SNO), koja je proizlašla iz društva Sveti Sava, a ĉiji su se ĉlanovi u vrijeme

antibirokratske revolucije isticali korištenjem ĉetniĉkih simbola. Predsjednik te stranke bio je

Mirko Jović. Utjecaj SNO-a na politiĉki ţivot u Srbiji nije bio osobito znaĉajan, ali je stranka

djelovala na organiziranju dobrovoljaĉkih odreda koji su bili ukljuĉeni u rat u Hrvatskoj pod

nazivom Srpski dobrovoljaĉki odred Dušan Silni. Mirko Joviću se u SNO-u pridruţio

Dragoslav Bokan, koji je radio na ustrojavanju omladinske organizacije Beli orlovi, koja se

pozivala na tradiciju srpskih vojnika iz srpskih oslobodilačkih ratova od 1912. do 1918.

godine. Pripadnici Belih orlova su u noći sa 13. na 14 prosinca 1991. godine, neposredno prije

povlaĉenja i ulaska Hrvatske vojske (HV), u zapadnoslavonskom selu Voćinu pobili 40

hrvatskih civila173

.

U slanje dobrovoljaca u rat u Hrvatskoj ukljuĉila se i utjecajna Srpska radikalna

stranka (SRS), tada jedna od tri najveće stranke u Srbiji, pod vodstvom Vojislava Šešelja.

168


Isto, str. 314. 170

Isto 171



Isto, str. 321.

60

Dobrovoljci SRS-a stigli su u travnju 1991. godine u Borovo Selo. Već poĉetkom svibnja

sudjeluju u sukobima u kojima su zarobljena dvojica, a kasnije ubijeno još 12 hrvatskih

policajaca. Šešelj je nakon izbijanja općeg rata u Hrvatskoj, a kasnije i u BiH, organizirao

slanje dobrovoljaca na ta podruĉja, uz logistiĉku potporu jugoslavenskih i srbijanskih vlasti.

Na raspolaganje Šešeljevim dobrovoljcima vlasti su stavile vojarnu Bubanj Potok u Beogradu,

a dobrovoljci su vojnim zrakoplovima prebacivani na banjaluĉku ili udbinsku zraĉnu luku174

.

Šešeljevi dobrovoljci su sudjelovali i u zauzimanju Vukovara, a Šešelj je 23. studenog 1991.

godine u Benkovcu, na sastanku sa vojnim vodstvom tamošnjih Srba, objasnio kako izgleda

suradnja njegovih dobrovoljaca i JNA u Vukovaru:

Na šlemovima smo nacrtali dvoglavog srpskog belog orla, na šlemovima i oficir

armijski kapetan, major komanduje našim ljudima i sadejstvom, Kameni naš

glavni komandant u Vukovaru, sadejstvom sa armijskim majorom naveče

planiraju akciju, sutra izvode. Armija nije imala dovoljno ljudstva zbog

dezerterstva, da ona osvaja kuću po kuću, al su to naši radili i armija udari

tenkovima, udari minobacačima, udari haubicama, a naši kuću po kuću osvajaju.

Kameni, njegov glavni zapovjednik, kojeg Šešelj spominje je Milan Lanĉuţanin. On je

zapovjednik dobrovoljaĉkog ĉetniĉkog odreda Leva Supoderica, koji su ĉinili dobrovoljci iz

Šida i Novog Sada. Lanĉuţanin i više ĉlanova tog odreda su osuĊeni u Beogradu zbog

strjeljanja ratnih zarobljenika i ranjenika na Ovĉari175

. Tijekom 1990. godine osnovan je i

Srpski pokret obnove (SPO) koji je ubrzo, pod vodstvom Vuka Draškovića, postao glavna

oporba Miloševićevoj vlasti. To se posebno iskazalo na velikim protuvladinim

demonstracijama u Beogradu 9. oţujka 1991. godine. Stajalište SPO-a izraţeno na tom skupu

bilo je da se JNA mora transformirati u srpsku vojsku. Hrvatska je upozorena da ne ide u rat

protiv Srba, jer su zapadne granice Srbije puno zapadnije od rijeke Drine. SPO je organizirao

jedinice Srpske garde (SG), koje su sudjelovale u borbama u Hrvatskoj, posebno u Lici. Ta

paravojna organizacija osnovana je sredinom rujna 1991. godine, a zapovjednik joj je bio

ĐorĊe Boţović Giška, prijeratni kriminalac i suradnik SDB-a, koji je poginuo u Gospiću

sredinom rujna 1991. godine, tijekom borbi sa hrvatskim snagama. Budući da je SG smatrana

vojnom organizacijom SPO-a, Miloševićevog politiĉkog protivnika, pobunjeni Srbi i JNA u

Lici nisu dobro suraĊivali s njezinim pripadnicima. Inaĉe, srbijanske vlasti su na sve naĉine

174

Isto, str. 322. 175


61

ometale djelovanje SG-a pa je poĉetkom kolovoza 1991. godine ubijen Branislav Matić, jedan

od njenih organizatora176

. U vezi gore spomenutog tretmana pripadnika SG-a, dosta je vaţno

promotriti i sluţbenu bilješku operativaca Odeljenja drţavne bezbednosti Korenica, od 20.

listopada 1991. o aktivnostima odreda SG-a koji je upravo stigao na podruĉje Like. U toj

bilješci se tvrdi:

Proverom, preko načelnika SDB SAO Krajine ustanovili smo da novopristali dio

gardista nije došao u organizaciji zvaničnih organa Srbije (TO i SDB). O tim

okolnostima usmeno smo izvestili ZŠ za Liku koji je kategorički odbio bilo kakvu

suradnju sa tim odredom i prema njima angaţovao obavještajno policijske organe

TO.177

Iz ove zabilješke se moţe zakljuĉiti da pripadnici SG-a nisu dobrodošli i da se s njima

ne ţeli suraĊivati, zbog toga što nisu došli u organizaciji sluţbenih organa Srbije, a iz toga

proizlazi da su svi ostali dobrovoljci koji se bore na tom podruĉju došli u organizaciji

sluţbenih organa Srbije i da se zbog te ĉinjenice suraĊuje s njima. Predsjednik SRJ Dobrica

Ćosić se takoĊer osvrnuo na djelovanje paravojnih skupina pa je u listopadu 1992. godine u

govoru u jugoslavenskoj skupštini izjavio da paravojne organizacije razliĉitih srbijanskih

politiĉkih stranaka kriminaliziraju politiĉki ţivot i nanose SRJ golemu štetu svojim

djelovanjem, a posebno pljaĉkom i terorom178

. Ova izjava predsjednika SRJ moţe zaĉuditi s

obzirom da su institucije njegove drţave osnovale najveći dio paravojnih postrojbi. MeĊutim,

valja uzeti u obzir da je Ćosić samo formalno bio predsjednik SRJ, a stvarnu vlast su drţali

Slobodan Milošević i njegovi suradnici.

Sam SDB Srbije poĉetkom intenzivnijih sukoba u Hrvatskoj osniva vlastitu posebnu

jedinicu, poznatu kao Crvene beretke. U trenutku osnivanju nju je ĉinilo 30 pripadnika SDB-

a, odreĊeni broj pripadnika SUP-a SAO Krajine i dobrovoljci iz Srbije179

. Milošević i njegovi

bliski suradnici su neposredno prije poĉetka najţešćih oruţanih sukoba u Hrvatskoj zakljuĉili

da treba osnovati tu posebnu jedinicu, koja bi pomogla boljoj vojnoj organizaciji krajinskih

Srba. Bio je to korak dalje u ukljuĉivanju djelatnika SDB-a u rat na podruĉju Hrvatske, gdje

su i prije pomagali i organizirali srpsku pobunu. Prvi poznati zapovjednik Crvenih beretki bio

je Franko Simatović Frenki, visoki duţnosnik SDB-a. To je bila konspirativna jedinica s

176

Barić, str. 322. – 323. 177



Isto, str. 324.

62

manjim brojem ljudi, koja je obavljala posebne zadatke i pomagala u organiziranju i voĊenju

krajinskih jedinica. Crvene beretke su se popunjavale ljudima iz sastava Arkanove garde i

KninĎi, postrojbi koje je obuĉavao Dragan Vasiljković180

. Crvene beretke su inaĉe bile

regularna postrojba MUP-a RS, a sluţbeni naziv im je bio Jedinica za specijalne operacije

MUP-a RS (JSO MUP-a RS). Djelovale su u sastavu MUP-a RS sve do 2003. godine kad je

jedinica rasformirana jer su njeni pripadnici izvršili atentat i ubili tadašnjeg srbijanskog

premijera Zorana ĐinĊića. Iako su oni bili regularna postrojba MUP-a RS, navode se u ovom

poglavlju jer je karakter njihovog djelovanja bio paravojni. Uglavnom su se bavili nelegalnim

akcijama i raznim kriminalnim aktivnostima.

Znatan je broj srpskih paravojnih skupina bio pod nadzorom SDB-a MUP-a RS. To

posebno vrijedi za Arkanovu SDG i jedinice koje je obuĉavao Dragan Vasiljković. Razliĉite

nacionalistiĉke srbijanske politiĉke stranke organizirale su paravojne skupine, koje su

sudjelovale u ratu u Hrvatskoj. Iza takvih skupina takoĊer je stajao drţavni sustav RS-a, koji

ih je organizirao i naoruţavao181

. Njihova stvarna vojniĉka vrijednost nije bila velika. Ipak, te

su skupine bile kljuĉne u poĉetnom razdoblju rata u Hrvatskoj, kad su svojom prisutnošću i

razliĉitim provokacijama homogenizirale srpsko stanovništvo i ubrzale njegovo pristupanje

pobuni. Na psihološkoj razini ratovanja, ozloglašenost i nasilje takvih skupina brzo je postalo

poznato protivniĉkoj strani, ĉime su meĊu nesrpskim stanovništvom u Hrvatskoj i BiH

stvarali paniku i strah. Na taj naĉin je srpskoj strani olakšano osvajanje novih teritorija182

.

Ovdje je bitno još jednom naglasiti ulogu koju su odigrale sluţbene srbijanske

institucije, a to se osobito odnosi na SDB MUP-a RS, ali djelomiĉno i na JNA. Nemoguće je

ne primjetiti da su baš sve paravojne skupine bile dobrodošle osim SG-a koje je organizirao

Draškovićev SPO koji je tada bio najsnaţnija opozicija Miloševiću, doduše s još radikalnijim

programom od onoga kojeg je Milošević primjenjivao u Hrvatskoj. Zajedniĉka karakteristika

svih paravojnih postrojbi koje su sudjelovale u ratu u Hrvatskoj je da su sve (osim SG-a) bile

pod izravnim ili neizravnim utjecajem SDB-a. Dapaĉe, SDB je ovaj put otišao i korak dalje te

osnovao vlastitu jedinicu ĉiji je zadatak bio obavljanje „prljavih poslova“.

180

Isto, str. 324. 181

Isto, str. 323. 182

Isto

63

5.5. Uloga srbijanske politike u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine

JNA, kao i MO RS i SDB MUP-a RS nisu djelovali u organizaciji srpske pobune u

Hrvatskoj samostalno, već su sljedile politiĉke naloge sluţbenog Beograda. U ovom poglavlju

bit će rijeĉi o naĉinima na koje je sluţbena srbijanska politika utjecala na vodstvo pobunjenih

Srba. Otvoreni napad na Hrvatsku je pokrenut na zahtijev politiĉkog vodstva Srbije. Prema

rijeĉima Borisava Jovića predstavnici Srbije su 5. srpnja 1991. godine traţili od generala

Kadijevića da se JNA povuĉe iz Slovenije, koju ionako nisu namjeravali zadrţati u

Jugoslaviji. Nakon toga, trebalo se usredotoĉiti na Hrvatsku i snagama JNA osigurati podruĉja

za koje je srbijansko vodstvo smatralo da treba pripasti pobunjenim Srbima. General

Kadijević se sloţio s tim prijedlozima. Srbijanski politiĉki vrh, je prema rijeĉima Borisava

Jovića, od vojnog vrha traţio i dobio obećanje da će Armija glavne snage koncentrirati na crti:

Karlovac – Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinkovci – Sava na istoku i Neretva na jugu.

Na taj način pokriti sve teritorije gde ţive Srbi do potpunog raspleta, odnosno do konačnog

slobodnog opredeljenja naroda na referendum183

. Po Jovićevim rijeĉima glavnu ulogu u

napadu na Hrvatsku trebala je imati JNA, jer su vodstva JNA i Srbije shvaćala da srpski

pobunjenici nisu dovoljno dobro organizirani i sposobni za ostvarivanje postavljenih

ciljeva184

. U organizaciji i osposobljavanju Srba u Hrvatskoj za pobunu takoĊer su znaĉajnu

ulogu trebale odigrati SDB MUP-a RS i MO RS. Krajem 1991. godine JNA i srpski

pobunjenici uspjeli su zauzeti djelove hrvatskog teritorija, gdje su Srbi bili većinski ili

znatnije zastupljeni. JNA je pokazala brojne slabosti i usprkos goleme prednosti u naoruţanju

oĉito nije predstavljala djelotovornu vojnu silu. Znatniji vojni uspjesi mogli su eventualno

mogli biti ostvareni daljnom mobilizacijom rezervista JNA u Srbiji, ali takav je potez mogao

destabilizirati Miloševićevu vlast. Odbijanje rezervista iz Srbije da idu u rat protiv Hrvatske

bio je veliku problem tijekom druge polovice 1991. godine185

. Osim toga, vodstva Srbije i

JNA zapoĉela su se koncentrirati na BiH i osiguravanje srpskih ciljeva u toj republici, u

sluĉaju njezinog osamostaljenja. Zato je odluĉeno da se rat prekine i da se podruĉja u

Hrvatskoj, zauzeta tijekom 1991. godine, osiguraju za srpsku stranu na drugi naĉin. Krnje

Predsjedništvo SFRJ koje su ĉinili predstavnici Srbije, njezinih autonomnih pokrajina i Crne

183

Stvaranje hrvatske drţave i Domovinski rat, Školska knjiga: Zagreb, 2006., str. 109. 184


Isto, str. 145.

64

Gore, na sjednici odrţanoj 9. studenog 1991. godine odluĉilo je uputiti pismo VS UN-u, u

kojem se traţi da se ono ukljuĉi u uspostavu mira u SFRJ186

.

Pobunjeni Srbi su redovito odrţavali kontakte s predstavnicima vlasti u Beogradu.

Tako je 9. prosinca 1991. godine u Beogradu odrţan sastanak krnjeg Predsjedništva SFRJ s

predstavnicima Srba iz Hrvatske i BiH. Na sastanku se raspravljalo o dolasku snaga UN-a na

podruĉja u Hrvatskoj koja su zahvaćena ratom. Sastanku su prisustovali: Branko Kostić,

potpredsjendik Predsjedništva SFRJ, Borisav Jović, general pukovnik Blagoje Adţić, naĉelnik

GŠ OS SFRJ, vodeći duţnosnici pobunjenih Srba u Hrvatskoj (bez Milana Babića) te

Radovan Karadţić, kao predstavnik Srba iz BiH187

. Tom prigodom, Branko Kostić je izjavio:

Bez obzira na to što smo mi, praktično, sa JNA, TO i srpskim dobrovoljačkim

odredima na području svih srpskih Krajina, uglavnom dostigli granice onog

teritorija gdje taj srpski narod predstavlja etničku većinu, nama se postavlja kao

veoma krupan i sloţen zadatak, očuvanje tih teritorija i drţanje tih pozicija u

uslovima stalnog demobilisanja, stalnog donaoruţanja i pripremanja ofanzive od

strane hrvatskih oruţanih formacija.188

Na tom sastanku Borisav Jović je izjavio:

Ako krenu oni, krenućemo mi mnogo brţe nego oni, ali oni ne mogu, posle ovoga,

lako da krenu, ne mogu oni da krenu na UN, nas štiti UN, naš narod štiti UN.

Naša opsesija, mi imamo svoju teritoriju, imamo svoju vojsku, svoju vlast, osvojili

smo, imamo 10 miliona ljudi i mi ćemo da se branimo.189

Na taj naĉin, Jović je najbolje definirao ciljeve srbijanske politike. Branko Kostić je

tom prigodom dao toĉan opis stanja na terenu:

Mi imamo ratno stanje u zemlji, imamo dvije strane u sukobu. Jedna strana u

sukobu je Jugoslavija, a druga strana je Hrvatska, koja pokušava akt secesije.

Neko je pomenuo sada da je narod u srpskim krajinama u sukobu s hrvatskim. To

nije tačno. Jugoslavija je u sukobu sa Hrvatskom. Taj srpski narod bi doţivio

sudbinu zapadne Slavonije da mi, kao cijelina, kao drţava jugoslavenska nijesmo

186

Isto, str. 145. 187

Rupić, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995.: Knjiga 2., str. 296. - 350. 188

Isto, str. 303. 189

Isto, str. 310.

65

stali sa snagama JNA, da nijemso najodlučnije stali upravo u zaštitu vitalnih

interesa toga naroda190

.

Srbijansko vodstvo, odnosno Slobodan Milošević, kao i vodstvo JNA, krajem 1991.

godine smatrali su da su postignuti optimalni ciljevi u Hrvatskoj i da je došao trenutak kada je

potrebno prekinuti sukob. No, prihvaćanje mirovnog plana naišlo je na jake otpore meĊu

krajinskim Srbima, a posebno kod Milana Babića191

. Na to je reagirao Slobodan Milošević i 8.

sijeĉnja 1992. uputio Babiću otvoreno pismo. U njemu Milošević kaţe:

Verujem i nadam se da vam graĎani Krajine neće dati podršku za takve postupke.

To što Srbija pruţa svestranu i nesebičnu pomoć Krajini ne znači da ste dobili

pravo da odlučujete o ţivotima njenih graĎana. Niti su graĎani Srbije vaši taoci,

niti će to biti. Budući da je postalo očigledno da već duţe vrijeme kod graĎana

Krajine stvarate predstavu da se u svojim odlukama i stavovima dogovarate s

rukovodstvom Srbije, ţelim da graĎani Krajine znaju da to nije tačno.192

Milošević je naglasio da će Srbija i nadalje pomagati krajinskim Srbima, ali oni

moraju znati da je Babić svojim postupcima izgubio povjerenje Beograda. Zato bi krajinski

Srbi ubuduće za odnose s vlastima Srbije trebali delegirati osobe kojima će narodni interes

biti iznad ličnog političkog prestiţa193

. Nakon više neuspjelih razgovora s Babićem, Borisav

Jović je svjedoĉio sljedeće: Sloba je potpuno izgubio ţivce i rekao da se s Babićem ne moţe

ništa uraditi jer on sluša samo sebe194

.

Nakon neuspjeha oko dobivanja Babićeve podrške za mirovnu operaciju, Milošević je

shvatio da će morati poduzeti korake kojima će ostvariti poslušnost krajinskog vodstva. U

Beogradu je organizirana proširena sjednica Predsjedništva SFRJ u vezi s prihvaćanjem

Vanceovog plana. Toj sjednici, koja je zapoĉela 31. sijeĉnja i trajala do 2. veljaĉe 1992.

godine, prisustovali su osim ĉlanova Predsjedništva i predstavnici JNA, predvoĊenim

naĉelnikom GŠ OS SFRJ, generalom pukovnikom Blagojem Adţićom, predstavnici Srba iz

BiH te brojni predstavnici pobunjenih Srba u Hrvatskoj195

. Ĉlanovi Predsjedništva SFRJ i

predstavnici JNA traţili su od Babića prihvaćanje plana. Njegovo odbijanje, bi po njima,

190

Isto, str. 311. 191


Isto, str. 152. 193

Isto 194

Isto 195

Isto, str. 154.

66

nanijelo Srbima pred meĊunarodnom zajednicom veliku štetu, a daljni nastavak rata s

Hrvatskom imao bi za Srbe krajnje neizvjestan ishod. Kako je zapisao Borisav Jović: Ta muka

trajala je dugo. Bilo je vrlo teško i dramatično196

. Srbi iz zapadne i istoĉne Slavonije, Baranje

i zapadnog Srijema su prihvatili plan. Milan Babić je to i dalje odbijao i na kraju napustio

sjednicu. Predsjednik Skupštine RSK Mile Paspalj je zatraţio da se pozove potpredsjednik

vlade Srbije Budimir Košutić, koji bi kao struĉnjak za ustavno pravo mogao dati mišljenje o

prihvaćanju mirovnog plana. Nakon odlaska Babića i predstavnici zapadnog dijela RSK

prihvatili su plan, a Košutić je utvrdio da je predsjednik RSK Mila Babić sprijeĉen obavljati

svoju duţnost i da ga u skladu s Ustavom RSK moţe zamijeniti Mile Paspalj. Paspalj je

prihvatio plan, ali je smatrao da to treba uĉiniti i Skupština RSK197

.

U Glini je, 9. veljaĉe 1992. godine, odrţana izvanredna sjednica Skupštine RSK pod

predsjedanjem Mile Paspalja. Jedina toĉka dnevnog reda je bila prihvaćanje Vanceovog plana.

Na sjednici je bilo nazoĉno 97 od ukupno 112 zastupnika a sudjelovali su i Branko Kostić,

general pukovnik Blagoje Adţić, kao i drugi predstavnici vojnih i civilnih vlasti SFRJ i

Republike Srbije. Svi ti gosti na sjednici su dali punu podršku Vanceovom planu,

naglašavajući da je to jedini izbor koji se stavlja pred RSK. Konaĉno je za mirovni plan

glasova 81 poslanik. Neke osobe, koje su sudjelovale na zasjedanjima Skupštine RSK u Glini,

nisu bile uvjerene da je diktat nametnut iz Beograda najbolje rješenje198

. Za to vrijeme, Milan

Babić je u Kninu organizirao svoju skupštinu, što je potaklo Borisava Jovića da u svojstvu

predsjednika Drţavnog komiteta SFRJ za suradnju s UN-om, 11. veljaĉe 1992. godine

obavijesti Cyrusa Vancea da Babić i njegove pristaše nemaju nikakvu vaţnost, a nisu je mogli

osigurati ni ĉinjenicom da su na brzinu formirali nove općine i njihove predstavnike

imenovale u svoju „skupštinu“ kako bi pokušali osigurati njezin legitimitet. Za razliku od

toga, zasjedanje krajinske Skupštine u Glini je imalo, gledano iz srpske perspektive,

legitimitet, a ona je prihvatila mirovni plan. U skladu s tim nezadovoljstvo Babića moţe biti

iskljuĉivo njegovo osobno, a ne odraz stajališta nadleţnih organa i graĊana u Krajini199

. U

meĊuvremenu se nastavila koordinacija politike izmeĊu sluţbenog Beograda i vodstva

pobunjenih Srba. Tako je 27. veljaĉe 1992. godine, u Beogradu odrţana sjednica proširenog

Predsjedništva SFRJ na kojoj se raspravljalo o dolasku mirovnih snaga UN-a, o zakonu o

ostvarivanju prava naroda na samoopredjeljenje te ureĊenju Jugolsavije kao zajedniĉke

196

Isto 197

Isto 198

Isto, str. 158. 199

Isto, str. 161.

67

drţave. Na sjednici su osim ĉlanova Predsjedništva SFRJ, sudjelovali i general pukovnik

Blago Adţić, Slobodan Milošević, Mile Paspalj, Milan Martić, Veljko Dţakula i Goran

Hadţić. kao predstavnici RSK, te Nikola Koljević, Biljana Plavĉić, Momĉilo Krajišnik i

Radovan Karadţić kao predstavnici Srba u iz BiH200

.

Odbijanje Milana Babića da prihvati Vanceov plan samo se naizgled ĉini dramatiĉnom

epizodom. JNA koja je bila zasluţna za stvaranje i odrţanje RSK, bila je pod nadzorom

Beograda, a u tome je bio presudan i utjecaj SDB-a MUP-a RS i MO RS. Sluţbeni Beograd je

traţio da se mirovni plan prihvati, a budući da je Miloševićev utjecaj bio vrlo jak meĊu

Srbima u RSK nije bilo teško potisnuti Babića i naći ljude koji će prihvatiti mirovni plan.

Babić je ipak ostao vaţna politiĉka figura, a 1994. godine, u novim politiĉkim okolnostima,

vratio se i u krajinsku vladu, kao njen ministar vanjskih poslova201

.

Budući da su sluţbene institucije Srbije zajedno sa vodstvom JNA organizirale vojsku

pobunjenih Srba i dovele na vlast u RSK politiĉare koji su bili spremni izvršavati njihove

zahtjeve, na red je došlo sreĊivanje unutarnjeg stanja RSK. Tom problemu su se posvetile

savezne vlasti SFRJ. Kako je zapisao Borisav Jović, poĉetkom 1992. godine, neposredno prije

poĉetka rasporeĊivanja snaga UN-a, savezne vlasti SFRJ su ocijenile da je stanje u RSK

kaotiĉno, jer nije bilo jasno trebali se u RSK primjenjivati savezni zakoni ili zakoni

Socijalistiĉke Republike Hrvatske (SRH). TakoĊer je bilo vidljivo da na tom podruĉju ne

djeluju tijela pravosuĊa i unutarnjih poslova. Kako bi se dolazak snaga UN-a doĉekalo

organizirano, trebalo je osposobiti tamošnji sustav vlasti i donijeti nuţne propise i zakone koji

bi doĉekali UN kao „zateĉeno stanje“, kako bi srpska strana bila u što povoljnijem

poloţaju202

. Savezno izvršno vijeće (SIV) i savezna skupština SFRJ trebali su djelovati na

rješavanju tih problema, a iz saveznog budţeta trebalo je odvojiti potrebna sredstva za Krajinu

kako Jović kaţe, preko noći je trebalo izraditi i usvojiti cjelokupno mjesno zakonodovstvo za

to podruĉje koje je trebalo biti oslonjeno na Ustav SFRJ. Organizacija lokalne i krajinske

vlasti trebala se oslanjati na savezne vlasti u Beogradu, kako bi se onemogućilo Hrvatsku da

ima utjecaj na tom podruĉju203

.

Kao što je vidljivo iz prethodnih poglavlja, srbijanska je politika izravno utjecala,

bolje reĉeno vodila srpsku pobunu u Hrvatskoj, bilo preko svojih razliĉitih institucija, bilo

200

Rupić, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.: Knjiga 4.: Dokumenti institucija

pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj : (siječanj-lipanj 1992.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski

centar Domovinskog rata: Zagreb, 2008., str. 121. – 128. 201


Isto, str. 177. 203

Isto

68

neposredno preko svojih politiĉara. Taj aspekt utjecaja Beograda bio je vidljiv u svim

sferama, ali se sluţbeni Beograd istodobno trudio da taj utjecaj ostane skriven te da srpska

pobuna u Hrvatskoj izgleda kao spontani dogaĊaj. Zašto je to bilo tako najbolje je odgovorio

Vojislav Šešelj, na sastanku s vojnim duţnosnicima Srba u Benkovcu, 23. studenog 1991.

godine, kada je na pitanje jednog od prisutnih zašto oni ne naprave srpsku armiju odgovorio:

Ma zato što ne moţemo srpskom armijom izaći van granica današnje Srbije, oćeš

„Pustinjsku oluju“ ovde? Oćeš Amerikanci da ti se iskrcaju? Kakva srpska

armija? Ja bi streljo svakog ko traţi srpsku armiju danas. Ja četnički vojvoda,

glavni srpski nacionalist, drţavni neprijatelji broj jedan, Milošević me drţao u

zatvoru prošle godine, oćeš srpsku armiju, oćeš kad se drţava bude zvala Srbija,

onda, a sad gledamo dokle će nam biti granice i diplomatska pozicija nam je jaka,

zato što smo rekli hoćemo Jugoslaviju, ali bez Hrvata i Slovenaca. I da se borimo

za tu Srbiju na najpametniji način, tako da ona bude što veća i da obuhvati sve

srpske teritorije. E, i zvat ćemo tu Srbiju skraćena Jugoslavija, dok imamo

interesa da bude skraćena Jugoslavija.204

S poĉetkom svibnja 1992. godine završava jedno razdoblje koje je obiljeţila uloga

srbijanske politike, srbijanskih institucija i JNA. SFRJ je i formalno prestala postojati 27.

travnja 1992. godine kada je osnovana Savezna Republika Jugoslavija (SRJ) koju su ĉinile

Srbija, Crna Gora, Vojvodina i Kosovo. JNA takoĊer prestaje postojati, a nju će zamijeniti

oruţana snaga SRJ, Vojska Jugoslavije (VJ). Nakon svibnja 1992. godine nastupaju drukĉije

okolnosti nego što su bile do tada. Republika Hrvatska je od 15. sijeĉnja 1992. godine

meĊunarodno priznata, a od svibnja 1992. godine i ĉlanica UN-a. Uz to, tada je poĉeo i rat u

BiH, a taj dogaĊaj i sve gore navedene ĉinjenice su doveli Srbiju, odnosno SRJ u dosta teţu

poziciju od one u kojoj su se do tada nalazili.

204

Rupić, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995.: Knjiga 2., str. 277. – 278.

69

6. Srpska pobuna u Hrvatskoj u razdoblju od svibnja 1992. do

sloma srpske pobune 1995. godine

6.1. Republika Srpska Krajina od svibnja 1992. godine do Erdutskog sporazuma

Podruĉja pod nadzorom pobunjenih Srba poĉetkom 1992. godine zauzimala su

površinu od 15.000 km², odnosno 26,5% teritorija Republike Hrvatske. Prema podacima GŠ

SVK iz lipnja 1993. godine, u RSK je ţivjelo 433.595 stanovnika, od ĉega 91% Srba, 7%

Hrvata i 2% ostalih. Na podruĉjima koja su poĉetkom 1992. godine bile pod nadzorom

srpskih pobunjenika ţivjelo je prema popisu stanovništva iz 1991. godine, 549.083

stanovnika, od ĉega su 52,4% bili Srbi, a ostalo Hrvati i pripadnici drugih nacionalnih

skupina. No, tijekom 1991. godine i kasnije s podruĉja pod nadzorom srpskih pobunjenika

protjerano je gotovo cjelokupno hrvatsko i drugo nesrpsko stanovništvo (od 1992. godine do

kraja pobune na teritoriju RSK ubijeno je oko 600 Hrvata i drugih pripadnika nesrpskog

stanovništva), a to podruĉje napustilo je iz egzistencijalnih i drugih razloga i znatan broj Srba.

Istodobno je na to podruĉje stigao znatan broj Srba, koji su napustili dijelove Hrvatske koji su

bili pod nadzorom hrvatskih vlasti205

. Poĉetkom lipnja 1992. godine snage UN-a zapoĉele su

rasporeĊivanje na crti bojišnice izmeĊu hrvatskih i srpskih snaga. Hrvatska strana je krajem

lipnja 1992. godine iznenadila srpske snage na podruĉju Miljevaĉkog platoa pokraj Drniša.

Hrvatske snage su potisnule Srbe s njihovih poloţaja izmĊeu rijeka Krke i Ĉikole i ovladale

Miljevaĉkim platoom, ukupne površine od oko 40 km² 206

. Ovdje je vaţno napomenuti da su

hrvatske snage tijekom 1992. godine, u razdoblju od proljeća do jeseni, u više akcija uspjele

deblokirati grad Dubrovnik i vratiti pod svoju kontrolu šire dubrovaĉko podruĉje (Operacije

Tigar i OsloboĎena zemlja). Hrvatske snage su krajem sijeĉnja 1993. godine zapoĉele akcije

zadarskom zaleĊu. Akcija (Operacija Gusar poznatija kao Maslenica) je trebala osigurati

bolju prometnu povezanost kontinentalne Hrvatske s Dalmacijom, odnosno omogućiti

izgradnju novog mosta na Masleniĉkom ţdrilu. Postrojbe HV-a ubrzo su oslobodile veći broj

sela u zadarskom zaleĊu, kao i zraĉnu luku Zemunik. Srpske snage potisnute su iz uporišta u

neposrednoj blizini Zadra i s prometnice koja je taj grad povezivala s nekadašnjim

masleniĉkim mostom. Srbi su krajem sijeĉnja digli u zrak branu hidroelektrane Peruĉa pokraj

Sinja i onesposobile je za rad. Nakon toga su postrojbe HV-a uspjele preuzeti nadzor nad tim

205

Barić, str. 171. – 172. 206

Isto, str. 179. – 180.

70

objektom. Srbi su na podruĉju zadarskog zaleĊa izveli protunapad u kojem su ostvarile

odreĊene taktiĉke uspjehe. Tijekom cijele 1993. godine na podruĉju sjeverne Dalmacije

nastavile su se voditi borbe uz znatne obostrane gubitke207

. U rujnu 1993. godine postrojbe

HV-a i specijalne policije su izvele napad na Medaĉki dţep (Operacija Dţep 93). Cilj je bio

odbacivanje pobunjenih Srba od Gospića, zauzimanje povoljnijih poloţaja na Velebitu i

uništenje srpskih poloţaja u Divoselu. Napad je poĉeo 9. rujna 1993. godine s padina Velebita

i iz smjera Gospića. Najprije je zauzet Ĉitluk, nakon ĉega je Divoselo opkoljeno i ubrzo su ga

zauzele hrvatske snage. U toj akciji je došlo do pogibije znatnog broja srpskih civila, kao i do

uništavanja imovine od strane hrvatskih snaga208

. Tijekom 1992. i 1993. godine, vodstvo RSK

je odrţavalo sve bliţe odnose s vodstvom bosanskih Srba koji su nakon poĉetka rata u BiH

formirali svoju drţavu Republiku Srpsku (RS) i svoju vojsku, Vojsku Republike Srpske

(VRS), naravno uz pomoć Beograda. Vodstva RSK i RS su teţila ujedinjenju tih dviju srpskih

drţava, što je osobito došlo do izraţaja nakon što su krajem travnja 1993. godine bosanski

Srbi odbili Vance-Owenov mirovni plan, koji je trebao zaustaviti rat u BiH. U lipnju 1993.

godine je u RSK i u RS odrţan referendum o ujedinjenju. Iako je na oba referenduma

izglasovano ujedinjenju, ono nije provedeno. To je obrazloţeno ĉinjenicom da bi ono bilo tek

formalan ĉin bez donošenja nacrta novog zajendiĉkog Ustava i odrţavanja zajedniĉke

ustavotvorne skupštine209

. U meĊuvremenu se SRJ nalazila u sve teţem poloţaju zbog

meĊunarodnih gospodarskih sankcija koje su joj nametnute 30. svibnja 1992. godine,

rezolucijom 757 VS UN-a zbog umiješanosti u rat u BiH. Zato je Milošević tijekom 1993.

godine postajao sve naklonjeniji meĊunarodnim mirovnim inicijativama za okonĉanje sukoba

u BiH, postupno se distancirajući od cilja po kojemu bosanski i hrvatski Srbi moraju izboriti

svoje drţave koje će se u konaĉnici ujediniti sa Srbijom u novoj jugoslavenskoj drţavi, iako ih

je nastavio aktivno pomagati210

. Osim toga ni sama RS nije bila spremna konkretno ostvariti

ujedinjenje sa RSK jer su bosanski Srbi morali voditi raĉuna da bi se takav potez negativno

odrazio na njihov poloţaj u pregovorima sa meĊunarodnom zajednicom. Eventualno

ujedinjenje RSK i RS moga je iskoristiti Radovan Karadţić da se prikaţe kao istaknuti srpski

drţavnik i zaštitnik interesa svih prekodrinskih Srba. Za RSK eventualno ujedinjenje sa RS

znaĉilo bi vaţnu pomoć u suprotstavljanju hrvatskoj vojnoj prijetnji211

.

207

Isto, str. 185. – 186. 208

Isto, str. 192. – 193. 209

Isto, str. 195. – 199. 210

Isto, str. 200. 211

Isto, str. 202.

71

Krajem 1993. i poĉetkom 1994. godine u RSK su odrţani skupštinski i predsjedniĉki

izbori. Na skupštinskim izborima je veliki uspjeh ostvario Milan Babić, koji je ujedno bio i

favorit za pobjedu na predsjedniĉkim izborima. Milan Babić je navodno u prvome krugu

osvojio nešto više od polovice glasova, ali je naknadno utvrĊeno da Babić ipak nema

natpoloviĉnu većinu i da je potrebno odrţati drugi krug izbora. Razlog drugom krugu je bio

taj što sluţbenoj srbijanskoj politici nije odgovarao Babić, nego njegov protukandidat Milan

Martić, koji je uţivao Miloševićevu podršku212

. U drugom krugu izbora, Martić je uz veliku

potporu beogradskih vlasti i medija postao predsjednik, ali je u novoj skupštini Babić imao

većinu. Miloševiću nije odgovaralo da Babić postane premijer RSK pa je na kraju za

premijera uspio postaviti sebi lojalnog Borislava Mikelića, dok je Milan Babić postao ministar

vanjskih poslova213

.

Krajem oţujka 1994. godine potpisan je Zagrebaĉki sporazum o prekidu vatre izmeĊu

hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba, a ubrzo su poĉeli i pregovori o uspostavljanju

gospodarskih veza izmeĊu hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba. Vodstvo RSK je pristalo na

pregovore o gospodarskim odnosima jer se RSK nalazila u teškoj ekonomskoj situaciji, ali je

istodobno te pregovore smatralo pokušajem Hrvatske da reintegrira teritorij koji je bio pod

nadzorom pobunjenih Srba u svoj ustavno-pravni poredak. Ipak, poĉetkom prosinca 1994.

godine pobunjeni Srbi prihvaćaju sporazum o ekonomskim odnosima RSK i RH. Gospodarski

sporazum je predviĊao obnovu vodovodnih i elektriĉnih sustava, otvaranje autoceste Zagreb –

Beograd te otvaranje jadranskog naftovoda214

. Gospodarski sporazum je meĊu krajinskim

Srbima prouzroĉio raskol. Borislav Mikelić, kao ĉovjek Beograda, provodio je kompromisnu

politiku koju je tada zastupao Milošević. Mikelić je smatrao da treba sprijeĉiti nove sukobe s

Hrvatima i meĊunarodnoj zajednici pokazati spremnost Knina za pregovore. MeĊutim, znatan

dio krajinskih Srba takvu je politiku smatrao kapitulacijom pred Zagrebom215

. Inaĉe, 1994.

godine je bila obiljeţena sukobima u vodstvu RSK i sve teţom gospodarskom situacijom, što

je posebno eskaliralo nakon što su bosanski Srbi odbili plan Kontaktne skupine o okonĉanju

rata u BiH, što se kosilo sa Miloševićevim planovima, tako je SRJ uvela sankcije bosanskim

Srbima, što se osobito odrazilo na zapadna podruĉja RSK216

. U jesen 1994. godine pojavila se

mirovna inicijativa poznata kao plan Z-4, koju je potaknuo ameriĉki veleposlanik Peter

212

Isto, str. 248. – 249. 213

Isto, str. 250. – 255. 214

Isto, str. 259. – 270. 215

Isto, str. 271. 216

Isto, str. 463. – 464.

72

Galbraith. U skladu s tim planom hrvatski su Srbi trebali dobiti široku autonomiju u

podruĉjima u kojima su prije rata bili većinsko stanovništvo. Na tim podruĉjima bi imali

vlastite simbole, posebno zakonodavno tijelo, predsjednika i vladu, kao i posebnu valutu i

vlastite policijske snage217

. Hrvatske vlasti, iako se nisu slagale sa planom uzele su ga na

razmatranje. Pobunjeni Srbi su odluĉno odbacili plan Z-4 i to svi vodeći duţnosnici RSK,

Martić, Mikelić i Babić, a i Milošević je odbio razgovore o tom planu218

.

Hrvatska strana je iskoristila incidente koji su se dogaĊali na djelu autoceste Zagreb –

Beograd koji je bio pod kontrolom pobunjenih Srba za pokretanje operacije Bljesak, 1. svibnja

1995. godine. U toj operaciji su hrvatske snage oslobodile podruĉje zapadne Slavonije koje su

kontrolirali pobunjeni Srbi. Najveći dio srpskog stanovništva sa tog podruĉja je otišao za

vrijeme trajanja te operacije i nakon nje, a u samoj akciji broj stradalih civila je bio

minimalan219

. Krajem srpnja 1995. godine izabrana je posljednja vlada RSK, na ĉelu sa

Milanom Babićem. On se 2. kolovoza u Beogradu sastao s ameriĉkim veleposlanikom u

Hrvatskoj Galbraithom. Babić je od njega zatraţio da pokuša utjecati na Zagreb da odustane

od vojnog napada, jer je spreman prihvatiti plan Z-4. MeĊutim, bilo je prekasno, 4. kolovoza

1995. godine već je poĉela vojno-redarstvena operacija Oluja ĉiji je cilj bio vratiti pod

hrvatsku vlast pobunjena podruĉja Banije, Korduna, Like, sjeverne Dalmacije, te takoĊer

provesti deblokadu Bihaću, koji se od 1992. godine nalazio pod srpskom opsadom220

. U svega

nekoliko dana RSK je prestala postojati, odnosno Hrvatska je vratila pod svoju kontrolu

podruĉja Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije. Teritorij nekadašnje RSK napustilo je

izmeĊu 100.000 – 150.000 osoba, a tijekom operacije Oluja i do kraja 1995. na podruĉju

nekadašnje RSK poginulo je ili nestalo 677 osoba srpske nacionalnosti, ukljuĉujući civile i

dio vojnike. Dio civila stradao je kao posljedica izvoĊenja borbenih djelovanja, a odreĊeni

broj ih je ubijen zbog netrpeljivosti, osvete i koristoljublja, a za dio njih još nisu razjašnjene

okolnosti stradavanja. TakoĊer je bio velik broj uništene i opljaĉkane napuštene imovine, što

se prvenstveno odnosi na razdoblje nakon same vojno-redarstvene operacije. Hrvatska je

nakon akcije Oluja procesuirala dio poĉinitelja gore navedenih kaznenih djela, ali ipak ne u

dovoljnoj mjeri221

. Što se tiĉe samog odlaska srpskih civila nakon poĉetka akcije Oluja,

217

Isto, str. 474. 218

Isto, str. 475. – 479. 219

Isto, str. 495. – 500. 220

Isto, str. 518. 221

Isto, str. 519. – 523.

73

odluku za to donio je 4. kolovoza 1995. godine Vrhovni savjet obrane RSK. Odluka je bila

sljedeća:

Da se pristupi planskoj evakuaciji sveg za borbu nesposobnog stanovništva iz

opština: Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac. Evakuaciju sprovoditi planski

prema pripremljenim planovima pravcima koji izvode prema Kninu i dalje preko

Otrića prema Srbu i Lapcu.222

Nakon Oluje, jedini dio hrvatskog teritorija koji su drţali srpski pobunjenici bio je

onaj u istoĉnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu. Lokalni srpski duţnosnici su za to

podruĉje poĉeli rabiti naziv Sremsko baranjska oblast, a ţelja im je bila da se integriraju u

sastav Srbije, odnosno SRJ223

. MeĊutim, Milošević je shvaćao da okolnosti više ne dopuštaju

da to podruĉje ostane pod srpskom dominacijom, a hrvatske vlasti su znale da bi vojno

oslobaĊanje tog podruĉja dovelo do velikih gubitaka, uz moguće ukljuĉivanje VJ u sukob.

Hrvatske vlasti i vodstvo pobunjenih Srba sa tog podruĉja su 12. studenog 1995. potpisali

Erdutski sporazum o mirnoj i postupnoj reintegraciji tog podruĉja u ustavnopravni poredak

RH. Dogovorena je potpuna demilitarizacija tog podruĉja, tako je srpsko naoruţanje i oprema

povuĉeno u SRJ. Na tom podruĉju uvedena je prijelazna uprava UN-a u istoĉnoj Slavoniji, a

RH je punu upravu nad tim podruĉjem preuzela poĉetkom 1998. godine224

.

6.2. Uloga Vojske Jugoslavije u razdoblju od svibnja 1992. do 1995. godine

Kada se govori o organizaciji i djelovanju oruţanih formacija pobunjenih Srba u

razdoblju od svibnja 1992. godine do Erdutskog sporazuma, nemoguće je zaobići ulogu

Vojske Jugoslavije (VJ) i MO-a Republike Srbije u financiranju, logistiĉkoj potpori, nabavi

opreme i naoruţanju, obuci i slanju zapovjednog kadra, što je sve bilo namjenjeno

osposobljavanju oruţanih formacija pobunjenih Srba u RH. Već u ljeto 1992. godine, poĉeo je

pristizati u RSK veliki broj pripadnika VJ, ĉija je uloga bila zapovijedanje jedinicama

pobunjenih Srba. O tome govori i zapovijed GŠ TO RSK od 13. srpsnja 1992. godine, koju je

izdao zapovjednik GP TO RSK general potpukovnik Milan Torbica i u kojoj se kaţe da je

zbog dolaska većeg broja aktivnog starešinskog kadra iz SR Jugoslavije potrebno (...) za iste

222

Isto, str. 552. 223

Isto, str. 529. 224

Isto, str. 530.

74

obezbediti adekvatan broj stanova225

. Bitno je za naglasiti da su svi pripadnici VJ koji su se

nalazili u oruţanim formacijama RSK bili rodom sa podruĉja koje je pokrivala RSK.

MeĊutim, za vrijeme njihovog boravka u krajinskim jedinicima, VJ ih je plaćala i potvrĊivala

njihova unaprijeĊenja u više ĉinove. U skladu s tim je i obavijest MO RSK svim ZŠTO, koju

je 2. listopada 1992. godine objavio ministar obrane RSK, pukovnik Stojan Španović i u kojoj

se navodi da je za sve starešine i gradjanska lica rešen status u Vojsci Jugoslavije. Starešine

koje tamo nemaju postavljenje treba odmah da ispune i dostave upitnike i naznače u kojim

garnizonima ţele da se postave tako kako bi mogli rešavati statusna pitanja226

. Što se tiĉe

financiranja MO RSK, za to je bilo zaduţeno MO RS, tako je MO RSK izdalo 16. rujna 1992.

godine odobrenje MO RS da zbog nemogućnosti izravnog prijenosa novĉanih sredstava na

njihov raĉun ta novĉana sredtsva prenesu na ţiro-raĉune pet radnih organizacija sa podruĉja

RSK, koji su bili otvoreni u Beogradu. Tom prilikom je doznaĉeno za potrebe MO RSK od

strane MO RS 90.000.000 dinara227

. GŠ VJ je takoĊer vodio raĉuna da sve civilne osobe koje

su na sluţbi u jedinicima pobunjenih Srba tu budu uz njihovo odobrenje pa je tako GŠ TO

RSK izdao ZŠTO zapovijed da se iz sluţbe otpuste sve civilne osobe koje su došle bez

odobrenja Personalne uprave GŠ VJ. Tu zapovijed je izdao 26. listopada 1992. godine

zapovjednik GŠ TO RSK, general potpukovnik Milan Torbica228

. Torbica je u dokumentu GŠ

TO RSK od 6. listopada 1992. godine opisao kako izgleda njihova suradnja sa VJ:

U GŠ vojske SRJ dogovoreno je da se status AVL (aktivnih vojnih lica) na sluţbi u

RS Krajina reguliše u vojsci SRJ, a u RSK su na privremenom radu. Takodjer je

dogovoreno da vojska SRJ vrši isplatu LD (Ličnih dohadaka) AVL i GL

(GraĎanskih lica) na sluţbi u TO RS Krajina229

.

Nadalje napominje da politička situacija u RSK ne pogoduje da se platni sistem menja,

jer bi bili kao pripadnici vojske SRJ sigurno oštećeni230

. Torbica je u ime GŠ TO RSK, 8.

listopada 1992. godine, izdao upute o naĉinu plaćanja i isplati dnevnica. Zanimljivo je

promotriti kako se tumaĉi boravak pripadnika VJ na podruĉju RSK. Tako je Torbica rekao:

225

Rupić, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.: Knjiga 5.: Dokumenti vojne

provenijencije "Republike Srpske Krajine" : (srpanj - prosinac 1992.), Hrvatski memorijalno-

dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb, 2009., str. 72. 226

Isto, str. 73. 227

Isto, str. 313. – 314. 228

Isto, str. 384. – 385. 229

Isto, str. 345. 230

Isto

75

Na osnovu odluke Personalne uprave MO Vojske Jugoslavije sva AVL koja se

nalaze na sluţbi na teritoriju RSK se vode kao privremeno upućeni na rad, a

stalno postavljenje će dobiti na teritoriji SRJ. Ovakav rad se smatra sluţbenim

putovanjem pa sva AVL sleduju dnevnice za sluţbeno putovanje.231

GŠ TO RSK je 19. listopada 1992. godine dostavio personalnoj upravi GŠ VJ popis

djelatnih vojnih osoba u RSK koje su tu privremeno upućene na rad, odnosno na sluţbenom

putovanju. Sve osobe koje su navedene na popisu su pripadnici VJ, koji su formalno

rasporeĊeni u garnizonima na teritoriju SRJ. Radi se o oficirima i podofocirima, a u GŠ TO

RSK ih je 24, u ZŠTO Banija 34, u ZŠTO Kordun 59, ZŠTO Zapadna Slavonija 11, ZŠTO

Istoĉna Slavonija, zapadni Srijem i Baranja 23, u zapovjedništvu 75. pozadinske baze TO-a

34, u ZŠTO Sjeverna Dalmacija 39, u ZŠTO Lika 31. Radi se o ukupno 255 oficira i

podoficira VJ na sluţbi u RSK232

.

Pobunjeni Srbi su imali dosta problema sa financiranjem svojih jedinica pa su se ĉesto

obraćali MO RS-u. O tome svjedoĉi i zahtjev MO RSK od 14. listopada 1992. godine kojeg

potpisuje ministar, pukovnik stojan Španović, za isplatu dodatnih novĉanih sredstava, koji je

upućen MO RS, odnosno samom ministru, generalu Marku Negovanoviću. U njemu stoji

sljedeće:

Zbog toga vas molimo, da nam planirana sredstva od oko 200 miliona mesečno

doznačite, jer u protivnom ceo sistem koji smo stvorili nećemo moći odrţati.

Poznato nam je sa kakvim se financijskim problemima susrećete, ali verujemo da

će te naći mogućnost da se ova sredstva obezbede pre svega što ne izlaze iz

ukupno planirane kvote.233

Sva ova pomoć koju je pruţala VJ pobunjenim Srbima nije ništa neobiĉno pošto je

poĉetkom 1993. godine i sam naĉelnik GŠ VJ general pukovnik Ţivota Panić izjavio za

srbijanski tisak da Jugoslavija neće dozvoliti da se srpski narod u Bosni i Krajini izloţi

genocidu i uništenju234

. Obnavljanje borbi tijekom 1993. godine znaĉilo je odvajanje znatnih

financijskih i materijalnih sredstava za potrebe snaga pobunjenih Srba, koje su se sada zvale

Srpska vojska Krajine (SVK). Sredinom 1993. godine, predsjednik RSK, Goran Hadţić,

231

Isto, str. 356. 232

Isto, str. 368. – 375. 233

Isto, str. 365. – 366. 234

Barić, str. 244.

76

obratio se izravno Miloševiću u vezi s potrebama za SVK. Hadţić je tvrdio da dobivene

količine od VJ, uz sav naš napor da njima racionalno raspolaţemo, nisu dovoljne za

normalno pozadinsko obezbeĎenje ratnih dejstava235

. Predstavnici SVK su te iste zahtjeve

iznijeli na sastanku odrţanom u GŠ VJ, a VJ je u skladu s time nastavila pomagati SVK,

slanjem oruţja i razne opreme. Pruţena je i znatna pomoć u formiranju zrakoplovstva i

protuzraĉne obrane. Osim toga, radilo se na boljem komunikacijskom povezivanju SVK,

Vojske Republike Srpske (VRS) i VJ236

. Dok je tijekom većeg dijela 1994. godine trajalo

primirje s Hrvatima, snage SVK su se angaţirale u akcijama protiv 5. Korpusa ABiH-a na

podruĉju bihaćko-cazinske krajine, što je takoĊer znaĉilo znatno opterećenje. SRJ, odnosno

VJ, nastavila je materijalno pomagati SVK, tako je za njezine potrebe tijekom 1994. godine

pristiglo oko 20.000 tona tereta, odnosno 505 kamiona i 318 cisterni goriva237

. Obuka regruta

SVK u poĉetku se provodila uglavnom u sastavu VJ, jer su u SRJ postojali bolji uvjeti za

struĉnu i kvalitetnu obuku. Osim toga i pripadnici SVK školovali su se na srednjim i visokim

vojnim školama VJ u Beogradu. Od lipnja 1994. godine, većina regruta pozvanih na

odsluţenje vojnog roka upućivana je u centre za obuku na podruĉju sjeverne Dalmacije, dok

je manji dio poslan na obuku u VJ i VRS238

. Kadrovi iz VJ upućivana su u RSK, ali njihov

broj nije bio dovoljan s obzirom na potrebe. Znatan broj oficira VJ je izbjegavao odlazak u

SVK ili se na razliĉite naĉine pokušavao vratiti u VJ. Ipak, udio oficira iz VJ u SVK je bio

znaĉajan, o tome govori podatak da je poĉetkom 1993. godine u jedinicima 11. slavonsko-

baranjskog Korpusa SVK rasporeĊeno 150 oficira VJ239

. Poĉetkom 1994. godine odaslana je

okruţnica u vezi s pravima i obvezama oficira VJ koji su upućeni na sluţbu u RSK. U toj

okruţnici stoji i sljedeće: Zašto su AVL iz VJ upućena u SVK? Zato što su roĎeni na teritoriji

bivše Republike Hrvatske i RSK. Ako bi u sadašnjem trenutku u jedinice SVK bila upućena

AVL roĎena van RSK, to bi se smatralo umešanošću SRJ u rat240

. Na sjednici vlade RSK

odrţanoj poĉetkom srpnja 1994., navedeno je: Mi u SVK imamo 1227 profesionalnih oficira i

podoficira koji su upućeni iz VJ, a roĎeni su na bivšim područjima Republike Hrvatske241

.

SVK je radila i na prikupljanju dobrovoljaca, tako je je GŠ SVK traţio od GŠ VJ, poĉetkom

1995. uvjete pod kojima se mogu prikupljati dobrovoljci i na koji će naĉin u to biti ukljuĉena

235

Isto, str. 281. 236

Isto, str. 281. 237

Isto, str. 283. 238

Isto, str. 286. – 287. 239

Isto, str. 288. 240

Isto, str. 289. 241

Isto, str. 290.

77

VJ i tijela vlasti SRJ. Naĉelnik GŠ VJ, general pukovnik Momĉilo Perišić, odgovorio je da će

oni u granicama mogućnosti pruţiti pomoć u opremi i naoruţanju za potrebe dobrovoljaca.

Naveo je i da prikupljanje dobrovoljaca nebi trebalo provoditi kroz strukture VJ242

.

Koliku je ulogu igrala VJ u vojnim operacijama pobunjenih Srba najbolje svjedoĉe

dogaĊanja sa kraja 1994. godine. Naime, tada je pokrenuta velika akcija zauzimanja bihaćke

enklave, koju su kontrolirali snage 5. Korpusa ABiH-a. Postizanjem tog cilja Srbi bi ostvarili

veliku stratešku prednost, jer RSK i Republika Srpska više ne bi bili odvojeni velikim

podruĉjem pod nadzorom protivnika, a znatne srpske snage bile bi osloboĊene za djelovanje

na drugim pravcima. U svrhu ostvarivanja tog cilja osnovana je operativna grupa Pauk, kojoj

je zapovjednik bio general SVK Mile Novaković. O samoj operativnoj grupi (OG) Pauk više

će rijeĉi biti u sljedećem poglavlju, a sada je bitno naglasiti da su u toj akciji sudjelovale i

jedinice SVK, a sama OG Pauk je bila izravno podreĊena GŠ VJ243

. Naĉelnik GŠ VJ, general

pukovnik Momĉilo Perišić, uputio je 7. prosinca 1994. godine poruku Milanu Martiću,

predsjedniku RSK i zapovjedniku GŠ SVK general majoru Milanu Ĉeleketiću koja sadrţi

sljedeće:

Po nalogu predsednika R. Srbije, gospodina Slobodana Miloševića, što pre

omogućite prolaz humanitarne pomoći UNPROFOR-a u zapadnoj Bosni.

Obavestite UNPROFOR pismeno da će te preuzetu obavezu izvršiti odmah

večeras i istu izvršite. Izveštaj o izvršenoj obavezi dostavite predsedniku R. Srbije

S. Miloševiću preko načelnika GŠ VJ, sutra do 08.00 časova.244

Taj zahtjev bio je odmah ispunjen. Pripadnici VJ-a su se bavili i obukom pripadnika

SVK-a, a najbolji primjer za to je 21. diverzantski odred kordunskog Korpusa SVK.

Poĉetkom 1994. godine u 21. diverzanstkom odredu bilo je 220 ljudi koje su poduĉavali i

pripadnici 72. specijalne brigade VJ-a245

.

U Beogradu, 27. veljaĉe 1995. godine, odrţan je sastanak naĉelnika GŠ VJ, generala

pukovnika Momĉila Perišića i njegovih najbliţih suradnika sa generalima Manojlom

Milovanovićem i Milanom Ĉeleketićem. Na sastanku su razriješeni problemi ustroja,

upuĉivanja postrojbi i dobrovoljaĉkih skupina i slanje vojne opreme od strane VJ na podruĉje

242

Isto, str. 293. 243

Isto, str. 302. 244

Isto, str. 303. – 304. 245

Isto, str. 327.

78

RSK246

. Razlog ovog sastanka i akcija koje su na njemu dogovorene te akcija koje su

uslijedile, bila je procjena da će uskoro uslijediti vojne akcije većih razmjera koje će

pokrenuti hrvatska strana te da treba što prije obrambeno osposobiti SVK. Po skraćenom

programu obavilo se školovanje najstarijeg naraštaja kadeta koje su sa podruĉja RSK bili

upućeni na školovanje u vojnu akademiju VJ-a, kako bi se što prije obavio njihov raspored u

jedinice SVK-a. TakoĊer nije izostala logistiĉka potpora VJ-a u osposobljavanju zraĉnih

snaga SVK-a. Dopremljene su znatne koliĉine bojevnih sredstava za opremanje zrakoplova

koje su bili smješteni u bazi Udbina, a sustav zraĉne obrane poboljšan je intergriranjem

zraĉnog motrenja i navoĊenja sa postrojbama protuzraĉne opreme247

. Posebnu pomoć VJ

pruţila je Srbima u istoĉnoj Slavoniji. Uspostavljena je stalna izravna suradnja izmeĊu

zapovjedništva 11. istoĉno slavonskog Korpusa SVK i 12. Korpusa VJ. Do kraja oţujka 1995.

godine 11-om istoĉno slavonskom Korpusu je dostavljeno izmeĊu 800 i 1000 tona

raznovrsnog streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava. Iz sastava VJ bile su dopremljene

haubijce 155mm i rakete zemlja – zemlja. Na podruĉje Baranje je dovedena jedna postrojba iz

sastava 38. okbr. (oklopne brigade) VJ-a, koju je ĉinilo 11 oklopnih transportera, 3 tenka T-

55, 3 haubijce 122mm i jedna pješaĉka bojna sastavljena od dobrovoljaca sa podruĉja

Vojvodine248

. Nakon Bljeska za novog zapovjednika GŠ SVK postavljen je general

podpukovnik Mile Mrkšić. On je 1991. godine sudjelovao u zauzimanju Vukovara, a nakon

toga sluţio je na Baniji i Kordunu do povlaĉenja JNA sa tog podruĉja. Prije povratka u RSK

obavljao je duţnost pomoćnika naĉelnika GŠ VJ za specijalne snage. Poĉetkom srpnja 1995.

godine u RSK su stigli oficiri VJ koji su trebali pomoći u izobrazbi pripadnika SVK-a za

protuoklopnu borbu, kao i u korištenje novih topniĉkih sustava249

. Prije same akcije Oluja u

SRJ je provedena mobilizacija vojnih obveznika sa teritorija RSK. Tako 28. lipnja 1995.

godine, Financial Times piše:

Posljednja tiha mobilizacija rezultat je sporazuma izmeĎu Miloševića i vojnih

zapovjednika u pobunjenim srpskim drţavama, upravo onih ljudi za koje

srbijanski predsjednik tvrdi da im ne pomaţe. Većina je poslana u Hrvatsku,

nakon što je novi zapovjednika hrvatskih Srba general Mile Mrkšić izjavio da će

svoju vojsku dovesti u red uz pomoć Srbije.250

246

Domazet, 2002., str. 195. 247

Isto, str. 199. – 200. 248

Isto, str. 208. – 209. 249

Barić, str. 502. – 503. 250

Domazet, 2002., str. 230.

79

Na srpski praznik Vidovdan, 28. lipnja 1995. godine, u Slunju je odrţan mimohod

nove jedinice SVK, koja je oformljena pod nazivom Korpus specijalnih snaga SVK (KSS

SVK). Ta jedinica je oformljena po uzoru na KSS VJ. Sva sredstva i naoruţanje prikazano na

mimohodu, tenkovi, topništvo, sustavi zraĉne obrane, bili su dopremljeni od strane VJ i ušli

su u sastav KSS SVK. Isto se odnosilo na zapovjednika, generala Stupara i zapovjedni kadar

KSS-a, koji su takoĊer došli iz VJ. Sam KSS SVK nije sudjelovao u borbama sa hrvatskim

snagama, već je borbeno djelovao u srpnju 1995. godine protiv 5. Korpusa ABiH-a251

. Nakon

akcija Oluja, od nekadašnje SVK ostao je samo 11. istoĉno slavonski Korpus. Taj Korpus je i

prije imao veću pomoć VJ-a od ostalih dijelova SVK-a (bolja opskrba gorivom, veća

koordinacija, sustav veze, veći broj oficira VJ-a) iz razloga što je teritorij koji je kontrolirao

11. Korpus neposredno graniĉio sa SRJ. Nakon Oluje sva potpora VJ-a bila je usmjerena

prema 11. Korpusu, a njegov zapovjednik general major Dušan Lonĉar je svakodnevno

podnosio izvještaje o stanju na terenu naĉelniku GŠ VJ, generalu pukovniku Momĉilu

Perišiću. Dodatnu sigurnost 11. Korpusu je davala ĉinjenica da su u njegovom zaleĊu, na

teritoriju SRJ (Vojvodina), bile rasporeĊene 12. Korpusa VJ kao i jedinice iz sastava KSS VJ,

koje su trebale priteći u pomoć u sluĉaju napada hrvatskih snaga. Iako je nazoĉnost tih

jedinica VJ-a treba promatrati više kao sredstvo odvraćanja, koje je trebalo natjerati hrvatske

snage da odustanu od eventualne vojne akcije na tom podruĉju252

, u novim politiĉkim

okolnostima koje su nastupile, VJ je odigrala svoju zadnju ulogu i nakon potpisivanja

Erdutskog sporazuma razoruţala 11. Korpus te povukla svo njegovo naoruţanje i opremu na

teritorij SRJ. Bez sve te spomenute pomoći, koju je VJ pruţala SVK-u, pobunjeni Srbi bi

puno ranije bili suoĉeni sa vojnim porazom. Zanimljivo je primjetiti da je pomoć VJ SVK-u

stizala jednakim intenzitetom i nakon što je Milošević postao zagovornik „mirnog rješavanja“

ratnih sukoba pa ĉak i nakon što se Milošević otvoreno sukobio sa vodstvom RSK. Svakako

valja spomenuti i ĉinjenicu da su jedinice SVK-a u praksi bile podreĊene GŠ VJ-u i da se VJ

ĉitavo vrijeme trudila prikriti svoju ulogu u srskoj pobuni u Hrvatskoj. Razlog tome je što se

njena umiješanost u rat u Hrvatskoj moţe smatrati oblikom agresije na Republiku Hrvatsku.

6.3. Uloga MUP-a Republike Srbije i SDB-a od svibnja 1992. do 1995. godine

Osim VJ, snaţnu podršku srpskoj pobuni u razdoblju od svibnja 1992. do 1995. godine

davali su i MUP RS i SDB i to materijalno, logistiĉki te putem svojih pripadnika koji su

251

Isto, str. 231. 252

Isto, str. 245.

80

boravili na podruĉju RSK. Njihov zadatak je bio voĊenje razliĉitih „specijalnih“ operacija kao

i kontrola nad kriminalnim aktivnostima koje su se odvijale na teritoriju RSK sa svrhom

izvlaĉenja što većeg profita iz takvih aktivnosti. Ove srbijanske institucije su takoĊer aktivno

sudjelovale i u kreiranju politike koju je vodila RSK.

Pripadnici MUP-a Srbije su od samog poĉetko sudjelovali u srpskoj pobuni. O tome

govori i izvještaj Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP) Vukovar, od 3. srpnja 1992. godine,

koje je podnio naĉelnik SUP-a Vukovar Pavao Mišĉević, u kojem se govori da posebno treba

istaći da je tokom 5. i 6. meseca Sekretarijat napustilo oko 180 radnika sa odgovarajućim

profesionalnim iskustvom a koji su uglavnom bili zaposleni u MUP-u Srbije253

. MUP Srbije je

takoĊer aktivno sudjelovao u opremanju paravojnih postrojbi. Tako je Dragan Lalić, sekretar

SUP-a Vukovar, u izvješću koje je upućeno MUP-u RSK, 3. kolovoza 1992. godine, navodi:

Došli smo do saznanja da je u mestu Ernestinovo u osnivanju jedinica posebne

namene pod nazivom „Crveni tigrovi“, a koja će se nalaziti u sastavu 101.

nastavnog centra MUP-a RSK, a pod vodstvom Ţeljka Raţnatovića Arkana.

Navedena jedinica odjevena je u uniforme MUP Republike Srbije, a koje su dobili

pre dva dana uz odobronje pomoćnika ministra Republike Srbije Radovana

Stojčića Badţe, dok je oruţje dobiveno od ministarstva odbrane.254

MUP RS se angaţirao i u struĉnoj izobrazbi kadrova MUP-a RSK, tako 26. studenog

1992. godine pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Jovo Dmitrović podnosi izvješće o radu

školskog centra 17. august MUP-a RSK, koji se nalazio u Golubiću, u kojem navodi:

Školski centar je imao maksimalnu pomoć i suradnju ministarstva unutrašnjih

poslova Srbije sa višom školom za UP-e (unutrašnje poslove) u Zemunu. Viša

škola za UP u Zemunu prihvatila je tada stručni nadzor, organiziranje i

angaţovanje nastavničkog kadr, osiguranje udţbenika, nastavnih pomagala i

tehnike, kao i izdavanje i čuvanje potrebne dokumentacije. Materijalne troškove

obrazovnog centra „17. avgust“ u najvećoj mjeri pokriva MUP RSK, a znatnu

pomoć je pruţio i MUP Republike Srbije.255

253

Rupić, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.: Knjiga 6.: Dokumenti institucija

pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj : (srpanj - prosinac 1992.), Zagreb : Hrvatski memorijalno-

dokumentacijski centar Domovinskog rata ; Slavonski Brod : Hrvatski institut za povijest - Podruţnica za

povijest Slavonije, Baranje i Srijema, 2009., str. 12. 254

Isto, str. 100. 255

Isto, str. 384.

81

Kadrovski problemi i nedostatak novca su bile stalne boljke MUP-a RSK, tako je

ministar unutrašnjih poslova RSK Milan Martić u više navrata tijekom 1993. godine traţio od

ministra unutrašnjih poslova RS Zorana Sokolovića kadrovsku i novĉanu pomoć256

.

Školovanje MUP-a RSK u centrima MUP-a RS nastavilo se tijekom 1994. godine pa se tako u

tom razdoblju 20 pripadnika Drţavne bezbednosti (DB) RSK školovalo u Beogradu, a u istom

razdoblju više od 100 pripadnika MUP-a RSK se školovalo u školama UP-a na teritoriju

SRJ257

.

MUP RS i SDB su se takoĊer bavili i kontrolom kriminalnih aktivnosti na podruĉju

RSK. Na taj naĉin su došli do znatnih novĉanih sredstava koja su im bila prijeko potrebna

zbog oštrih meĊunarodnih sankcija koje su bile nametnute SRJ-u. Tako je poĉetkom 1994.

godine osiguranje naftnih bušotina na podruĉju općine Mirkovci preuzela paravojna jedinica

Škorpioni, koju je vodio Slobodan Medić Boca. Ona je bila samo jedna u nizu jedinica koju je

organizirala i vodila SDB MUP-a RS, a preprodaja nafte iz bušotina koje su osiguravali bila je

siguran izvor financijskih prihoda u vremenu rata i meĊunarodnih sankcija koje su bile

nametnute SRJ258

. Inaĉe, više pripadnika jedinice Škorpioni je osuĊeno na dugogodišnje

zatvorske kazne na procesima u Srbiji i Hrvatskoj zbog ubijanja zarobljenika nakon srpskog

zauzimanja Srebrenice 1995. godine. Uz podruĉje istoĉne Slavonije, kriminal je bio

najrašireniji na podruĉju RSK koje je graniĉilo sa bihaćko-cazinskom krajinom. Na tom

podruĉju su trajali sukobi izmeĊu SVK, VRS i jedinica Autonomne pokrajine Zapadne Bosne

(AP Zapdana Bosna) koje su bile lojalne Fikretu Abdiću sa jedne strane, dok su sa druge

strane bile jedinice 5. Korpusa ABiH-a. Najveću korist od kriminala na tom podruĉju su imale

strukture SDB-a MUP-a RS koje su cijelo vrijeme bile prisutne na tom podruĉju i to u vidu

Jedinice za specijalne operacije MUP-a RS (JSO MUP-a RS), poznatije kao Crvene beretke.

One su svojom prisutnošću na podruĉju bihaćko-cazinske krajine pomagali Fokteru Abdiću i

njegovim jedinicama, dok su istodobno nadzirale razgranatu krijumĉarsku djelatnost na tom

podruĉju259

. MUP RS je takoĊer pratio i kretanje nesrpskog stanovništva koje se nalazilo na

podruĉju RSK. Tako je krajem kolovoza 1994. godine MUP RS obavjestio MUP RSK da sve

osobe nesrpske nacionalnosti koje iz RSK putuju u Srbiju moraju biti prethodno najavljene.

Te osobe su MUP-u Knin trebali dostaviti sve osobne podatke, podatke o naĉinu putovanja,

kod koga putuju, razlog putovanja i vrijeme boravka. Ako se ocijeni da graĊanin nesrpske

256


Isto, str. 357. 258

Isto, str. 360. 259

Isto, str. 371.

82

nacionalnosti opravdano putuju u Srbiju ondosno SRJ, prikupljene podatke moglo se

proslijediti MUP-u RS260

. Pripadnici SDB-a su takoĊer sudjelovali u obuci pripadnika SVK.

Tu se prvenstveno misli na Dragana Vasiljkovića koji se neposredno nakon hrvatske akcije

„Maslenica“ vratio u RSK i u Bruškoj pokraj Benkovca osnovao Nastavni centar (NC) Alfa, u

kojem je vodio teĉajeve za kvalitetnije osposobljavanje srpskih vojnika. Pripadnici NC Alfa

sudjelovali su u akciji Kameleon u kojoj su Srbi vratili odreĊena podruĉja u Zadarskom

zaleĊu koja su Hrvati oslobodili poĉetkom 1993. godine. Vasiljković napušta RSK u proljeće

1994. godine, a opet se vratio poslije akcije Bljesak261

. Koliki je bio utjecaj SDB-a govore i

dogaĊanja nakon izbora u RSK poĉetkom 1994. godine. Većinu u skupštinu RSK dobio je

Milan Babić koji je trebao postati premijer. MeĊutim, takav razvoj dogaĊaja nije odgovarao

Miloševiću koji je za premijera ţelio postaviti svoga ĉovjeka, Borislava Mikelića. Taj spor je

konaĉno riješen sredinom travnja 1994. godine kada je u Beogradu odrţan sastanak Milana

Martića, predsjednika RSK, Borislava Mikelića i Milana Babića sa Jovicom Stanišićem,

naĉelnikom SDB MUP-a RS. Stanišić je u Miloševićevo ime inzistirao na izboru Mikelića za

premijera, s ĉime se Babić na kraju i sloţio262

.

O utjecaju SDB-a na RSK govori i sluĉaj ministra unutarnjih poslova RSK, Ilije

Prijića. On je u svibnju 1994. godine pokrenuo akciju Prsten koja je trebala sprijeĉiti

krijumĉarenje robe iz Srbije u istoĉnu Slavoniju. Ilija Kojić i Radoslav Kostić, pomoćnici

ministra unutarnjih poslova u Vukovaru, su konstantno opstruirali provedbu te akcije263

.

Milicajci iz Gline i Knina koji su bili smješteni u nastavnom centru u Erdutu, a bili su

zaduţeni za provedbu akcije Prsten u istoĉnoj Slavoniji, 26. kolovoza 1994. godine bili su

prisiljeni napustiti centar u Erdutu, jer su ih Kojić i Kostić obavijestili da od toga dana taj

centar prelazi u sastav MUP-a Srbije. Kojić i Kostić su nedugo nakon toga organizirali otmicu

i premlaćivanje ministra Prijića, nakon ĉega je on izjavio da su Kojić i Kostić istodobno sa

svojim duţnostima u MUP-u RSK i pripadnici SDB-a MUP-a RS. Ilija Kojić je na to optuţio

Prijića da opstruira rad nastavnog centra u Erdutu za koji MUP RSK nije izdvojio nikakva

sredstva, ali je on ipak poĉeo djelovati zahvaljujući, izmeĊu ostalog i velikoj pomoći MUP-a

RS264

. Krajem 1994. godine zapoĉeo je veliki srpski napad na Bihać. U okviru OG Pauk, koja

je izvodila taj napad, bila je ukljuĉena i JSO MUP-a RS, Crvene Beretke. Budući da je

260

Isto, str. 391. 261

Isto, str. 280. 262

Isto, str. 254. 263

Isto, str. 469. 264

Isto, str. 470.

83

Radoslav Kostić osim svojih duţnosti u MUP-u RSK bio i pripadnik SDB-a i on je stigao na

to podruĉje, gdje pogiba, 21. studenog, navodno pod sumnjivim okonostima. Njegovom

pogrebu u Beogradu prisustovali su pojedini visoki srbijanski duţnosnici, Ţeljko Raţnatović

Arkan i premijer RSK Borislav Mikelić. Utjecajne osobe u istoĉnoj Slavoniji Goran Hadţić i

Ţeljko Raţnatović kao i premijer Mikelić, bile su bliske sluţbenom Beogradu, a nije im

odgovaralo djelovanje ministra Prijića. Štoviše, Mikelić je ubrzo ishodio Prijićevu smjenu265

.

Mikelić je Prijićevu smjenu obrazloţio tvrdnjom da Prijić nije obavještavao vladu o svojim

akcijama, a nezakonitom smjenom svoga pomoćnika, Radoslava Kostića, ugrozio je i odnose

s MUP-om RS. Visoki duţnosnici MUP-a RSK u istoĉnoj Slavoniji Ilija Kojić i Radoslav

Kostić oĉito su štitili krijumĉare i nisu imali nikakvih interesa dopustiti Kninu da u tom

pitanju nešto mjenja. Istodobno su te osobe bile povezane s Beogradom, odnosno s MUP-om

RS, štoviše oni su istodobno s duţnostima u MUP-u RSK bili i pripadnici SDB-a. Premijer

Mikelić takoĊer je smatran osobom koja u potpunosti provodi nalog SDB-a pa zato ne

iznenaĊuje da je osudio Prijićevo djelovanje i ishodio njegovu smjenu266

.

U prošlom poglavlju je već bilo rijeĉi o OG Pauk ĉija je zadaća bila slamanje za Srbe

strateški vaţne bihaćke enklave. Ta je akcija zapoĉela u studenome 1994. godine, a OG Pauk

su ĉinile jedinice SVK, VRS i jedinice Narodne obrane Zapadne Bosne Fikreta Abdića. Srpski

plan je bio nakon slamanja 5. Korpusa ABiH, vlast na tom podruĉju prepustiti Fikretu Abdiću.

Razlog leţi u tome što su sve meĊunarodne mirovne inicijative, koje su se pojavljivale za

vrijeme rata u BiH, predviĊale da podruĉje bihaćko-cazinske krajine pripadne Muslimanima.

Budući da bi to podruĉje nakon zauzimanju bilo prepušteno Abdiću, prividno bi bilo

muslimansko, iako bi u stvarnosti bilo pod srpskim utjecajem267

. U sklopu OG Pauk bila je

ukljuĉena i JSO MUP-a RS Crvene Beretke, koja je na tom podruĉju djelovala i prije, a u ovoj

akciji pod zapovjedništvom Milorada Lukovića Legije268

. Kao što je objašnjeno u prošlom

poglavlju, OG Pauk je bila izravno podreĊena GŠ VJ, a jedim svojim dijelom i SDB-u MUP-a

RS269

.

MUP RS je provodio i mobilizaciju vojnih obveznika s podruĉja RSK, a koji su

boravili u SRJ. Takva mobilizacija je provedena krajem lipnja i poĉetkom srpnja 1995.

godine. Na teritoriju SRJ su organizirana dva sabirna centra, a svi mobilizirani su autobusima

265

Isto, str. 471. 266

Isto, str. 472. 267

Isto, str. 302. 268

Isto 269

Domazet Lošo, Davor. Hrvatski Domovinski rat 1991. – 1995.: Strateški pregled, Udruga Hrvatski identitet i

prosperitet: Zagreb, 2010., str. 312.

84

i pod pratnjom upućeni u RSK. U krajinskoj javnosti su se pojavili komentari da se

mobilizacija u Srbiji provodi u nasilnim policijskim racijama pa je bilo sluĉajeva da je

srbijanska policija vratila u RSK maloljetne, starce, nesposobne ili osobe koje uopće nisu

podljegale obvezi sluţenja u SVK270

.

Na vidovdanskoj smotri, 28. lipnja 1995. godine u Slunju, ustrojen je KSS SVK. Na

toj smotri su bili nazoĉni i pripadnici JSO MUP-a RS Crvene Beretke, predvoĊeni Miloradom

Lukovićem Legijom271

. Kao što je već reĉeno, KSS SVK je imao naoruţanje i opremu iz

sastava VJ, odakle je došao i zapovjedni kadar te jedinice. U sastavu KSS SVK je bio i

pripadnik SDB-a Dragan Vasiljković s pripadnicima jedinice iz Nastavnog centra Alfa koje je

osobno obuĉavao, a u sastavu KSS SVK su takoĊer bili i pripadnici jedinice za specijalne

namjene MUP-a RS iz Novog Sada, kojima je zapovjedao Mirko Bojanić272

.

Nakon akcije Oluja, jedinice MUP-a RS hvatale su izbjegle vojno sposobne Srbe koje

su se nalazili na podruĉju Srbije i Vojvodine i upućivale ih u istoĉnu Slavoniju, u uporište

Arkanove SDG u Erdutu. Arkanovi Tigrovi su se nad izbjeglicama okrutno iţivljavali

optuţujući ih da su srpski izdajnici273

.

U ovom poglavlju se mogla viditi višestruka ovosnost pobunjenih Srba o MUP-u RS i

SDB-u. Ta ovisnost nije bila samo financijska, logistiĉka i kadrovska, već su MUP RS i SDB

aktivno sudjelovali i u ovom razdoblju srpske pobune. Preko svoje JSO, Crvenih beretki, su

aktivno sudjelovali u vojnim operacijama pa ĉak i dijelom vodili ratne operacije koje su bile

od strateškog znaĉaja, a Crvene beretke i razliĉite paravojne jedinice pod kontrolom SDB-a,

Arkanovi Tigrovi i Škorpioni su takoĊer sluţile za nadzor nad kriminalnim aktivnostima iz

kojih su SDB i MUP RS izvlaĉili financijsku dobit, što je bilo osobito vaţno zbog teškog

gospodarskog stanja u kojem se nalazila SRJ. MUP RS i SDB su takoĊer aktivno utjecali na

politiĉki ţivot u RSK, za što je dobar primjer sluĉaj ministra Prijića, a što je posebno znakovit

primjer, sam naĉelnik SDB-a Jovica Stanišić se ukljuĉio u izbor premijera RSK Borislava

Mikelića, budući da je Mikelić bila osoba koja je odgovarala sluţbenoj srbijanskoj politici.

6.4. Gospodarska ovisnost RSK o SRJ od svibnja 1992. do 1995. godine

Za opstanak RSK u razdoblju od svibnja 1992. godine do samog završetka ratnih

sukoba bila je vrlo znaĉajna i gospodarska pomoć koja je stizala iz SRJ. Gospodarski ţivot u

270

Barić, str. 504. – 505. 271

Isto, str. 509. 272

Domazet, 2002., str. 221. 273

Barić, str. 524.

85

RSK je bio opterećen velikim problemima i nestašicama, a situaciju je dodatno pogoršavala i

ĉinjenica da RSK nije imala nikakvih zakonitih izvora prihoda pa su krijumĉarenje i razni

oblici kriminalnih djelatnosti bili glavni izvor prihoda. Samo gospodarstvo kao i vojne i

policijske formacije RSK, u najvećoj su mjeri ovisili o pomoći koja je stizala iz SRJ. Vaţno je

napomenuti da je gospodarstvo SRJ bilo u jako lošem stanju zbog oštrih sankcija koje su

nametnute SRJ od strane VS UN-a, 30. svibnja 1992. godine, rezolucijom 757., zbog

umiješanosti SRJ u ratu u BiH.

Pobunjeni Srbi su i na podruĉju gospodarstva kao i na drugim podruĉjima ţeljeli što

brţu i potpuniju integraciji sa SRJ. U tom svijetlu valja gledati i odluku vlade RSK, od 20.

svibnja 1992. godine da je zraĉni prostor iznad RSK u zraĉnom prostoru SRJ i da Savezna

uprava kontrole leta iz Beograda preuzme kontrolu leta nad RSK, a Savezni sekretarijat za

saobraćaj i veze Jugoslavije zastupa interese RSK u meĊunarodnim odnosima274

. O tome

koliko je RSK ovisila o SRJ i na što se trošio novac koji je stizao iz SRJ moţe se zakljuĉiti iz

sastanka predstavnika SVK i MUP-a RSK, koji je odrţan poĉetkom rujna 1993. godine. Na

tom sastanku je istaknuto da ĉak 92% drţavnog proraĉuna RSK ĉine sredstva koja osigurava

SRJ, a taj proraĉun se najvećim dijelom trošio upravo za potrebe SVK275

. O pomoći koja je iz

SRJ stizala u RSK i o tome gdje je ta pomoć završavala, govorio je i ministar unutarnjih

poslova RSK Ilija Prijić, krajem rujna 1994. godine na sastanku s općinskim vlastima u Glini.

Prijić je istaknuo da se preko podruĉja istoĉne Slavonije krijumĉare velike koliĉine cigareta i

nafte. Prijić je tom prigodom takoĊer izjavio da je krajinskim Srbima iz Srbije stizala pomoć u

naoruţanju, no oruţje nije uvijek stizalo na predviĊeno odredište te da su mnoge puške

prodane. TakoĊer i pristigla humanitarna pomoć nije završavala u rukama graĊana nego u

trgovinama276

.

Vaţno je naglasiti da je prostor zapadnog dijela RSK i prije rata bio jedan od

siromašnijih i gospodarski slabije razvijenih dijelova Hrvatske, a neki drugi dijelovi, kao

Vukovar, u ratnim su djelovanjima doţivjeli golema razaranja. Rat je u mnogome oteţao

gospodarsko stanje, koje i u posljednjim godinama SFRJ nije bilo najpovoljnije277

. Već je

prije bilo reĉeno da je glavni cilj RSK bio što brţa i potpunija integracija sa SRJ u svim

podruĉjima pa tako i na podruĉju gospodarstva. To se naravno odnosilo i na podruĉje platnog

prometa pa se tako Sluţba društvenog knjigovodstva (SDK), koja je bila zaduţena za

274


Barić, str. 281. – 282. 276

Isto, str. 359. 277

Isto, str. 399.

86

obavljanje platnog prometa, i to podruţnica iz Gline, izdvojila iz sustava SDK Republike

Hrvatske i ukljuĉila u SDK Republike Srbije278

.

Nakon proglašenja SRJ, 27. travnja 1992. godine, u njoj je provedena izmjena

novĉanica, ĉime je raskinuto monetarno jedinstvo tog podruĉja sa RSK. Premijer RSK

Zdravko Zeĉević obratio se 12. svibnja 1992. godine vladama Srbije i Crne Gore, kao i

guverneru Narodne banke Jugoslavije (NBJ). Zatraţio je da RSK ostaje dio jedinstvenog

kreditno-monetarnog sustava sa SRJ, no tom zahtijevu nije udovoljeno iz razloga što bi to

naišlo na protivljenje meĊunarodne zajednice. Stoga je poĉetkom srpnja 1992. godine u

opticaj u RSK pušten novi krajinski dinar, koji je tiskan u zavodu za izradu novĉanica u

Beogradu, a njegov paritet u odnosu prema dinaru SRJ bio je 1:1279

. Ubrzo je u SRJ, kao i u

RSK, zavladala visoka inflacija. Krajinska narodna banka već 10. prosinca 1992. godine pušta

u opticaj novĉanice ond 10.000 krajinskih dinara. Krajem 1993. godine hiperinflacija je bila

nezaustavljiva pa su u promet puštene novĉanice od 20, 50 i 100 milijuna krajinskih dinara280

.

Tolika razina inflacije bila je ogroman problem za financije RSK pa je o tome krajem lipnja

1993. godine raspravljala i skupština RSK. Rashodi RSK su tijekom 1993. godine trebali

iznositi 291 bilijuna dinara, što je iznosilo protuvrijednost od 300 milijuna DEM, a od toga je

RSK mogla osigurati 61 bilijun krajinskih dinara281

. Zbog toga je SRJ za proraĉun RSK

trebala osigurati 24 bilijuna, a ostatak od 207 bilijuna se trebao namiriti kreditom od NBJ. Na

toj sjednici skupštine RSK donesen je Zakon o budţetu. Vaţnost tog zakona je u tome što je

SRJ uvjetovala dostavu predviĊenih financijskih sredstava usvajanjem Zakona o budţetu282

.

Poĉetkom 1994. godine pokrenut je program gospodarskog oporavka SRJ. Glavne znaĉajke

tog programa bile su prekid hiperinflacije i stabilizacija monetarnog sustava, djelotvornija

naplata poreza i suzbijanje „sive ekonomije“. U sklopu tih mjera, NBJ je u sijeĉnju 1994.

godine uvela u upotrebu „superdinar“, koji je bio vezan s deviznim rezervama, a njegova

vrijednost u odnosu prema DEM bila je 1:1283

. Budući da su RSK i RS prihvatile

stabilizacijski program SRJ, vlada SRJ prihvatila je da „novi dinar“ postane valuta i u RSK i

RS. NBJ je preuzela potpunu odgovornost za emitiranje novog dinara i njegovu stabilnost.

Narodne banke RSK i RS izjednaĉene su s filijalama NBJ i morale su provodite njezine

smjernice iz podruĉja monetarne politike i platnog prometa. Devizne rezerve RSK i RS

278

Isto, str. 400. – 401. 279

Isto, str. 401. 280

Isto, str. 402. 281

Isto, str. 404. 282

Isto 283

Isto, str. 406.

87

trebale su doći pod nadzor NBJ. Narodne banke RSK i RS trebale su prekinuti s emitiranjem

vlastitih valuta, koje su trebale ostati u upotrebi u istom roku u kojem su i u SRJ paralelno

vrijedili stari i novi dinari284

. Na sastanku guvernera narodnih banaka SRJ, RSK i RS,

odrţanom u Beogradu u svibnju 1994. godine, odluĉeno je da se nastavi raditi na stabilizaciji

jedinstvenoga monetarnog i gospodarskog sustava. Narodne banke RSK i RS u tom su smislu

disciplinirano ispunjavale odredbe koje su stizale iz Beograda285

. U proraĉunu RSK za 1994.

godinu ukupno je ostavren prihod od 95 milijuna novih dinara, od ĉega je SRJ u proraĉun

RSK izravno uplatila 15 milijuna dinara. Dvije trećine proraĉuna RSK izdvojeno je za potrebe

SVK i MUP-a RSK286

.

Posebne probleme RSK je imala s opskrbom elektriĉnom energijom i gorivom. I na

tom podruĉju pomoć iz SRJ je bila kljuĉna. Što se tiĉe opskrbe elektriĉnom energijom, znatnu

pomoć su pruţile elektrodistribucije iz Sombora, Srijemske Mitrovice i Novog Sada, koje su

pomogle u uspostavi ratom uništenog sustava elektroopskrbe u istoĉnoj Slavoniji, dok se

elektrodistribucija Beograd ukljuĉila u radove u zapadnom dijelu RSK. Osposobljavanje

novog elektro-energetskog sustava financirala je Elektroprivreda Srbije (EPS) sa 80%

sredstava, a ostatak su osigurali krajinski Srbi287

. Zapadni dio RSK bio je jednim vodom

povezan i sa elektro-energetskim sustavom Republike Srbije, ali zbog tehniĉkih razloga njime

se nisu mogli prenijeti dovoljne koliĉine struje. Ipak, ĉak su i nedovoljne koliĉine struje iz

Srbije bile oko 2,5 puta veće od energije koja se proizvodila u hidroelektranama RSK i RS288

.

Podruĉje istoĉne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema primalo je struju izravno iz Srbije, no

kao i u zapadnom dijelu RSK i tu su ĉesto na snazi bile redukcije, a bilo je i razliĉitih

tehniĉkih problema u prijenosu elektriĉne energije. Osim toga, EPS uvjetovala je isporuku

struje isplatom zaostalih dugova. Poĉetkom 1995. dugovi iz 1992. i 1993. iznosili su oko 8

milijuna ameriĉkih dolara, a dug iz 1994. godine oko 8 milijuna dinara. Srbija je ponajprije

traţila isplatu duga iz 1994. godine, iako Elektroprivreda Krajine (EPK) nije bila u stanju

podmiriti dugove ni tekuće troškove nabave struje289

.

RSK je imala velikih problema i sa opskrbom gorivom. Pobunjeni Srbi su 1991.

godine ovladali odreĊenim izvorima nafte u istoĉnoj Slavoniji (Đeletovci, Ilaĉa, Srijemske

Laze) pa su jedan dio potreba za gorivom zadovoljavali iz vlastitih izvora. U tu svrhu su

284

Isto 285

Isto, str. 407. 286

Isto 287

Isto, str. 409. 288

Isto, str. 410. 289

Isto, str. 411.

88

osnovali poduzeće pod nazivom Naftna industrija Krajine (NIK), sa sjedištem u Mirkovcima

u istoĉnoj Slavoniji290

. Nafta iz izvora u istoĉnoj Slavoniji odlazila je na preradu u rafineriji

Panĉevo. NIK je preradu jedne tone nafte plaćao 15 ameriĉkih dolara. Nakon prerade, naftni

derivati su iz Panĉeva preko podruţnica NIK-a distribuirani po RSK. Vaţno je napomenuti da

je za cijelo vrijeme postojanja RSK vladala kroniĉna nestašica goriva. Potrošaĉi su gorivo

mogli kupiti u ograniĉenim koliĉinama, a najveći dio goriva je odlazio za potrebe SVK i

MUP-a RSK291

. Budući da je u kolovozu 1994. godine Milošević nametnuo ekonomske

sankcije RS zbog odbijanja mirovnog plana Kontaktne skupine, došlo je do velikih problema

u dopremi goriva u zapadni dio RSK pa su zbog toga krajinski Srbi u strahu od meĊunarodnih

promatraĉa morali noću krijumĉariti gorivo preko graniĉnih prijelaza izmeĊu SRJ i RS292

.

Budući da je potreba za naftom bila velika, vlada RSK pokušala je iskoristiti i druge izvore.

Tako je 1993. godine odluĉila izvući naftu iz jadranskog naftovoda, koji je jednim svojim

dijelom prolazio podruĉjem koji su oni kontrolirali, a koja je ostala u naftovodu nakon

njegovog zatvaranja 1991. godine. U tome im je pomoć pruţila podruţnica Naftne industrije

Srbije (NIS) iz Zrenjanina koja je ugradila potrebnu opremu za praţnjenje naftovoda. Od

sredine lipnja do kraja kolovoza 1993. godine izvaĊeno je ukupno 130 cisterni nafte, koja je

zatim bila upućena na preradu u Srbiju, a zatim dostavljena na raspolaganje RSK293

. Veliki

problem na podruĉju RSK je predstavljala kraĊa i preprodaja nafte i to od strane obiĉnih ljudi

do najviših razina vlasti RSK, a kada se govori o preprodaji nafte na najvišoj razini onda se

misli na Ţeljka Raţnatovića i Gorana Hadţića294

.

Gospodarska pomoć SRJ za RSK nije prestala ni tijekom 1995. godine. Tako je

sredinom travnja 1995. godine UN zaustavio 90 kamiona sa raznom robom, koji su iz SRJ

ţeljeli autocestom doći do srpskog dijela zapadne Slavonije. Roba je bila namijenjena

zapadnom dijelu RSK. IzmeĊu ostalog, tu je bilo i 40 cisterni goriva za poljoprivredne radove,

bolnice i škole295

.

Iz svega navedenog proizlazi da je RSK bila kao i u svemu ostalome i gospodarski

ovisna o SRJ. Naime, bez pomoći SRJ RSK bi se naprosto urušila, a i uz obilnu pomoć SRJ

RSK je stalno bila na rubu kolapsa. Pravi znaĉaj uloge SRJ, moţe se shvatiti tek kada se

sagleda stanje u kojem se nalazilo gospodarstvo SRJ, suoĉeno sa oštrim sankcijama

290

Isto, str. 412. 291

Isto 292

Isto, str. 413. 293

Isto 294

Isto, str. 415. 295

Isto, str. 419.

89

meĊunarodne zajednice. Za to su dovoljna tri pokazatelja. Gospodarstvo SRJ je 1994. godine

palo na razinu na kojoj je bilo 1969. godine, nacionalni dohodak pao je sa 2500 ameriĉkih

dolara (1989.) na 1000 ameriĉkih dolara (1994.), a stopa inflacije od 24. sijeĉnja 1993. do 24.

sijeĉnja 1994. godine iznosila je 313 milijuna% ili 62% dnevno, odnosno 2,03% po satu296

.

Uz takvu katastrofalnu ekonomsku situaciju, SRJ je ipak izdvajala znatna sredstva za

opstanak RSK, što svjedoĉi o tome koliki je opstanak RSK bio vaţan za sluţbeni Beograd.

6.5. Utjecaj službene srbijanske politike na RSK od svibnja 1992. do 1995. godine

Krajem travnja 1992. godine proglašena je SRJ u ĉijem su sastavu bili Srbija i Crna

Gora. Rat je traţio velika vojna i gospodarska naprezanja od SRJ, a meĊunarodne sankcije

koje su nametnute SRJ, zajedno sa gospodarskim slabostima, dovele su 1993. godine do

gospodarskog sloma i hiperinflacije. Osim toga Hrvatska i BiH priznate su kao nezavisne

drţave sa granicama koje su imale u SFRJ, zbog toga Srbija nije mogla provesti prikljuĉenej

RSK i RS. Kako bi umanjio pritisak oporbe i ublaţio meĊunarodnu izolaciju SRJ Milošević

se sloţio da u lipnju 1992. godine za predsjednika SRJ bude izabran Dobrica Ćosić, a premijer

SRJ postane ameriĉki poslovni ĉovjek srpskog podrijetla, Milan Panić297

. Ćosić i Panić su

pokazali ţelju za voĊenjem kompromisne politike, što Milošoeviću nije odgovaralo pa je u

prosincu 1992. godine smijenio Panića, a u svibnju 1993. godine i Ćosića sa njihovih

duţnosti. TakoĊer je uspostavio koaliciju sa Šešeljevim radikalima. Odlaskom Panića i Ćosića

postalo je oĉito da Milošević drţi svu vlast u SRJ, iako je formalno bio samo predsjednik

jedne federalne jedinice te drţave298

. Po rijeĉima Dobrice Ćosića, Milošević je tijekom 1992.

godine još uvijek smatrao da se ne smije odustati od nezavisne RSK. Kao primjer navodio je

sluĉaj Cipra, koje je nakon turske invazije ostao podijeljen na grĉki i turski dio: Došli Turci,

ostavili granice i to sada ne moţe niko da pomeri299

. Izravni Miloševićev utjecaj na pobunjene

Srbe, moţe se vidjeti iz sluţbene zabilješke sa sastanka predstavnika RSK sa predstavnicima

vlade Republike Srbije u vezi financijske pomoći RSK. Sastanak je odrţan 12. studenog 1992.

godine u kabinetu Slobodana Miloševića, a zabilješku je sastavio ministar obrane RSK,

pukovnik Stojan Španović. U zabilješci stoji:

296

Bilandţić, str. 809. 297

Barić, str. 242. – 243. 298

Isto, str. 243. 299

Isto, str. 244.

90

Predsednik g. Milošević je prihavtio koncept stvaranja odbrambenog sistema

Krajine. Predsednik Milošević je iznio stav da se preko Vojske Jugoslavije trebaju

planirati sredstva za odrţavanje tehnike i da će on pomoći da se to realizuje te da

Vojska Jugolsavije finansira aktivne starešine i civilna lica koja su ostala u

Krajini. Sve ostale potrebe za finansiranje odbrane da se planiraju preko

Ministarstva odbrane. Dogovoreno je da se odmah pristupi planiranju sredtsava

kako bi se ovaj proces na vreme završio.300

Poĉetkom 1993. godine Milošević je postao svjestan da se mora okrenuti pregovorima

i mirovnoj opciji. Na to ga je prisilila katastrofalna ekonomska situacija u kojoj se našla SRJ.

Promjena Miloševićeve politike odrazila se i na RSK. On je iskoristio parlamentarne i

predsjedniĉke izbore odrţane krajem 1993. i poĉetkom 1994. godine, kako bi na ĉelo RSK

doveo ljude koji bi provodili novi kurs njegove politike301

. U tom razdoblju već je priliĉno

bila vidljiva Miloševićeva teţnja da se presdtavi kao ĉimbenik mirotvorne, odnosno

kompromisne politike, tako je srbijanska televizija koja je bila pod Miloševićevom kontrolom

naglo poĉela govoriti o miru i mogućnosti ukidanja gospodarski sankcija te boljoj budućnosti

Srbije. Milošević je takoĊer raskinuo koaliciju sa radikalima Vojislava Šešelja302

. Miloševiću

je bilo vaţno da se navlasti u RSK ne vrati Milan Babić pa je Miloševićev kandidat za

premijera RSK bio Borislav Mikelić, a za predsjednika Milan Martić. Iako je dotadašnji

predsjednik RSK, Goran Hadţić, vjerno provodio politiku Beograda, bilo je jasno da nema

velikih utjecaj u zapadnim dijelovima RSK pa je zato Milošević davao podršku Martiću koji

je bio puno popularniji, a istodbno vjeran Beogradu303

. Na predsjedniĉkim izborima su se

suĉelili Milan Babić i Milan Martić. Iako je navodno Babić osvojio nadpoloviĉnu većinu već

u prvom krugu izbora utvrĊeno je da nema nadpoloviĉnu većinu pa se zato pristupilo drugom

krugu izbora. U drugom krugu izbora Beograd se intenzivno ukljuĉio u predizbornu kampanju

na stranu Martića, u ĉemu posebnu ulogu TV Srbije, a podršku Martiću dao je i Radovan

Karadţić. Uz tehniĉku i struĉnu pomoć Radio televizije Srbije (RTS), uspostavljena je

paralelna televizija koja je odašiljala sa podruĉaj Plitvica (Korenice) i provodila promidţbu za

Martića. Martić je na kraju uspio postati predsjednik RSK, uz agresivnu potporu beogradski

300

Rupić, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.: Knjiga 6., str. 390. – 391. 301

Barić, str. 245. – 246. 302

Isto, str. 246. – 247. 303

Šarinić, Hrvoje. Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem. IzmeĎu rata i diplomacije 1993. –

1995. (1998.), Globus International: Zagreb, 1999., str. 61.

91

vlasti i medija304

. Nakon što je Martić postao predsjednik, Milošević je ţelio postaviti

Mikelića za premijera. U trenutku kada je Milošević već vodio kompromisnu politiku, bilo je

oĉito da neće pristati na vladu koju bi sastavio Milan Babić, koji je skupa sa radikalima imao

većinu u skupštinu RSK. No, dok je Martić imao nedvojbeni ugled meĊu krajinskim Srbima,

Mikelić je u odreĊenim krugovima bio izrazito nepopularan. Sam Mikelić je naglašavao da

svoju vjernost duguje Miloševiću, jer je on oduvijek pomogao krajinskim Srbima, a Srbija i

nadalje pruţa kljuĉnu pomoć Krajini305

. Mikelić je uspio postati premijer RSK nakon već

opisanog sastanka vodstva RSK koje je u travnju 1994. godine odrţano u Beogradu, sa

naĉelnikom SDB-a Jovicom Stanišićem306

.

S novim i njemu odanim vodstvom u Kninu, Milošević je prema Hrvatskoj mogao

zapoĉeti sa provedbom mirovne politike. Pri tome je posebno mogao raĉunati na premijera

Mikelića. U studenom 1993. godine Milošević je izjavio da je RS stvarnost i da će se ona prije

ili kasnije prikljuĉiti Srbiji. No, ĉini se da je Milošević već u tom razdoblju shvatio da će vrlo

teško biti odrţati RSK, a posebno njene zapadne dijelove u uvjetima kad je Srbiji bilo je sve

teţe pomagati Srbima u RSK307

. Milošević je poticao krajinske Srbe na pregovore, a glavna

osoba u pregovarĉkom procesu postao je novi premijer Mikelić, predstavnik Miloševićeve

kompromisne politike. Ti pregovori su urodili plodom pa je 30. oţujka 1994. godine potpisan

Zagrebaĉki sporazum o prekidu vatre308

. Zanimljivo je primjetiti da su osim Vojislava Šešelja

i predstavnici srbijanske demokratske oporbe podrţavali pobunjene Srbe. Tako je predsjednik

Demokratske stranke Srbije (DSS) Vojislav koštunica krajem 1994. godine dao punu podršku

RSK, s nadom da će konaĉno biti stvorena jedinstvena srpska drţava, koja će ukljuĉivati i

prekodrinske srpske republike. Koštunica je smatrao neprihvatljivim da je srpskom narodu

bolje i sigurnije ţiveti u TuĎmanovoj drţavi nego u svojoj sopstvenoj309

. Predsjednik

Demokratske stranke (DS) Zoran ĐinĊić, krajem 1993. godine za hrvatski je tisak izjavio da

hrvatski Srbi ne smatraju Hrvatsku svojom drţavom i da imaju pravo da ne ţive u nacionalnoj

drţavi drugog naroda310

. ĐinĊić je takoĊer ĉvrsto podrţao odluku kninskog vodstva da odbaci

plan Z-4311

. I Srpska pravoslavna Crkva (SPC) je podrţavala politiku sluţbenog beograda

prema Hrvatskoj. Iako su se razilazili oko nekih drugih pitanja, kada je bila rijeĉ o „obrani

304

Barić, str. 249. – 250. 305

Isto, str. 251. – 252. 306

Isto, str. 254. 307

Šarinić, str. 43. – 45. 308


Isto, str. 473. 310

Isto 311

Isto, str. 476.

92

srpstva“, postojao je konsenzus SPC-a i Miloševićevih vlasti. Poĉetkom rata, svi episkopi ĉije

su se eparhije nalazile u Hrvatskoj napustili su podruĉje pod kontrolom hrvatskih vlasti i otišli

u Beograd ili na podruĉja Hrvatske i BiH pod srpskom kontrolom. Isto je uĉinio i mitropolit

zagrebaĉko-ljubljanski Jovan312

.

Slobodan Milošević je, kao i vodstvo RSK, odbio plan Z-4. Do danas nije objašnjen

razlog njegovog odbijanja tog plana. Moţda on leţi u tome što je Milošević bio puno više

zainteresiran za podruĉje istoĉne Slavonije nego za zapadni dio RSK, a prema planu Z-4,

podruĉje istoĉne Slavonije je trebalo biti integrirano u sastav Hrvatske pa stoga taj plan

Miloševiću nije bio prihvatljiv313

. Postoji razmišljanje da je Milošević naredio vodstvu RSK

da odbije plan Z-4, a to je mogao uĉiniti jer je vodstvo RSK u puno većoj mjeri bilo ovisno o

sluţbenom Beogradu od vodstva RS. Milošević je shvatio da je nemoguće zadrţati RSK, a

nije mogao javno izjaviti da odustaje od RSK i prihvaća plan Z-4 jer je bio optuţen za izdaju

srpskih interesa. Zato je bezbolniji naĉin bio da vodstvo RSK odbije taj plan, a nakon toga sva

odgovornost za konaĉni sukob s Hrvatima bi leţala na vodstvu RSK, a ne na njemu314

. Plan

Z-4 je odbio i Mikelić, kao najvjerniji eksponent Miloševićeve politike u RSK, što dovodi do

zakljuĉka da Milošević nije bio naklonjen tom planu315

. tijekom 1995. godine došlo je do

raslojavanja u vodstvu RSK, naime, Martić je ţelio ostvariti ujedinjenje RSK i RS, što je bilo

suprotno Miloševićevim ţeljama. Veći dio vodstva RSK se priklonio Martiću, dok su

Miloševiću ostali vjerni Borislav Mikelić, koji je smijenjen s mjesta premijera nakon akcije

Bljesak te Goran Hadţić i Srbi u istoĉnoj Slavoniji316

.

Milošević je već krajem 1993. godine shvatio da ne moţe raĉunati da će Srbima u

konaĉnici pripasti Knin, Glina ili Okuĉani, te se zato ograniĉio na ostvarenje srpskih interesa

u BiH317

. Moţe se zakljuĉiti da sredinom 1995. godine zapadna okupirana podruĉja Republike

Hrvatske više nisu bila strateški interes Beograda, iako je on i dalje teţio produţiti

okupaciju318

. Postoje i izvori koji navode da su Milošević i VJ traţili da se u sluĉaju hrvatskog

napada pruţi što jaĉi otpor i izdrţi odreĊeno vrijeme. Visoki oficir SVK, Marko Vrcelja

navodi da je Mrkšiću obećano da odbrana mora da izdrţi petnaestak dana kako bi se

312

Isto, str. 452. 313

Isto, str. 479. – 480. 314

Starešina, Višnja. Vjeţbe u laboratoriju Balkan, Ljevak: Zagreb 2004., str. 219. – 220. 315


Isto, 480. – 486. 317

Šarinić, str. 44. – 45. 318

Domazet, 2002., str. 218.

93

organizovala pomoć iz SRJ, a i svet bi morao preduzeti odreĎene korake319

. Milislav Sekulić,

takoĊer visoki oficir SVK, navodi da je Milošević tijekom prvog dana Oluje telefonom

poruĉio Martiću da obrana RSK mora izdrţati pet do šest dana, kako bi Beograd imao

vremena poduzeti mjere koje bi dovele do prekida hrvatskog napada320

. Momir Bulatović,

tada predsjednik Crne Gore, 4. kolovoza 1995. godine nazoĉio je sjednici Vrhovnog savjeta

obrane SRJ, na kojoj se pratio razvoj stanja nakon poĉetka hravtskog napada. On tvrdi da je

tom prilikom upućena poruka general potpukovniku Mili Mrkšiću da izdrţi dva dana, nakon

ĉega moţe raĉunati na svaku pomoć SRJ321

. Neposredno nakon Oluje, Milošević je predloţio

da se za okupirane dijelove istoĉne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema uvede prijelazna

uprava UN-a, a nakon pet godina bio bi raspisan referendum o poloţaju tog podruĉja unutar

Hrvatske, ili bi ono dobilo autonomiju prema planu Z-4, a za uzvrat bi SRJ uspostavila

diplomatske veze s Hrvatskom322

.

Milošević je shvaćao da okolnosti više ne dopuštaju nastavak srpske okupacije tog

podruĉja, a hrvatske vlasti su ţeljele iznjeći eventualni sukob sa VJ. To je u konaĉnici dovelo

do potpisivanja Erdutskog sporazuma, 12. studenog 1995. godine323

. nakon potpisivanja

Daytonskog mirovnog sporazuma, 14. prosinca 1995. godine, SRJ su ukinute meĊunarodne

gospodarske sankcije, a Milošević se uz pomoć ameriĉkih i europskih diplomata uspio

nametnuti kao ĉimbenik bez kojega nije moguće doći do rješenja krize u BiH a općenito je, u

meĊunarodnim krugovima smatrano da se bez Miloševića ne moţe postići mir na podruĉju

bivše Jugoslavije324

. Da Daytonski sporazum za srpsku politiku nije bio poraz svjedoĉi i

izjava Dobrice Ćosića koji je u vezi sa sporazumom zakljuĉio:

U onom trenutku, to je bio spas od vojničkog poraza, a u istorijskom i

nacionalnom smislu, Dejton ima višestruke posledice i značenje. Njime se, istina,

smanjuje etnički prostor Srba, ali se prvi put u modernoj istoriji uspostavlja

osnova srpske drţave preko Drine.325

U prijašnjim poglavljima se posredno govorilo o ulozi srbijanske politike, jer sve

institucije koje su bile ukluĉene u rat u Hrvatskoj, VJ, MUP RS, SDB i MO RS nisu djelovale

319


Isto 321

Isto 322

Šarinić, str. 280. – 281. 323


Isto, str. 525. 325

Isto

94

autonomno već po naredbama srbijanske politike. Kada se govori o srbijanskoj sluţbenoj

politici u uţem smislu obiĉno se misli na Slobodana Miloševića. Tijekom 1992. godine

milošević je još uvijek smatrao da se RSK moţe pripojiti Srbiji. Od 1993. do 1995. godine je

nastojao provoditi „mirovnu politiku“, a istodobno je do zadnjih dana postojanja RSK

pomagao istoj. Na „mirovnu politiku“ ga je natjerao gospodarski slom SRJ, a ĉak i u

trenucima kada mu je vodstvo RSK otkazalo poslušnost (proljeće 1995.) nastavio ih je

aktivno pomagati. Ono što im je Milošević predlagao, oni su doţivljavali kao izdaju, a da su

poslušali njegove prijedloge bili bi u puno boljoj poziciji. Na kraju, teritorij RSK se nije uspio

pripojiti SRJ, dapaĉe RSK je prestala postojati, ali Milošević je ipak uspio ostvariti neke

ciljeve. SRJ je izašla iz meĊunarodne izolacije, ukinute su joj ekonomske sankcije, a na

polovici teritorija BiH je uspostavljena srpska drţava - Republika Srpska.

95

7. Epilog

Srpska pobuna u RH je okonĉana 1995. godine. Poĉetak kraja srpske pobune oznaĉila

je akcija Bljesak, u kojoj su pobunjeni Srbi doţivjeli vojni poraz u zapadnoj Slavoniji i koja je

bila popraćena masovnim odlaskom srpskog stanovništva, unatoĉ uvjeravanjima predstavnika

meĊunarodne zajednice, koji su zajedno s hrvatskim vlastima ţeljele ostanak srpskog civilnog

stanovništva na tom podruĉju. Akcija Oluja, koju su hrvatske snage izvele poĉetkom

kolovoza 1995. godine, dovela je do prestanka postojanja RSK, a lokalno srpsko stanovništvo

je zajedno sa svojim vojnim jedinicama masovno napustilo zapadna podruĉja dotadašnje

RSK. Pod srpskim nadzorom ostalo je podruĉje istoĉne Slavonije, Baranje i zapadnog

Srijema. Unatoĉ nastojanjima da ta podruĉja ostanu pod srpskim nadzorom, u studenom 1995.

godine dolazi do potpisivanja Erdutskog sporazuma, kojim je to podruĉje postupno mirno

reintergrirano u ustavno – pravni poredak RH. U prosincu 1995. godine u Parizu je potpisan

Daytonski mirovni sporazum koim je okonĉan rat u BiH i kojim je Federacija, entitetu koji

ĉine Muslimani i Hrvati, pripao 51% teritorija BiH, a Republici Srpskoj 49% teritorija BiH.

Kao konaĉni završetak sukoba izmeĊu RH i SRJ moţe se uzeti 23. kolovoza 1996.

godine kada je potpisan Sporazum o punoj normalizaciji i uspostavi diplomatskih odnosa

izmeĊu RH i SRJ326

. Predsjednik RH, Franjo TuĊman, izjavio je 1992. godine, nakon

meĊunarodnog priznanja RH, da je rat u Hrvatskoj završen i da je Hrvatska izašla kao

pobjednik rata. Onaj dio njegove izjave o kraju rata u Hrvatskoj svakako nije bio toĉan, ali

njegova izjava o Hrvatskoj kao pobjedniku u ratu se pokazala toĉnom. MeĊunarodna

zajednica je priznala RH granice koje je imala u SFRJ i to je znaĉajno odredilo daljnji razvoj

dogaĊaja. Sluţbena srpska politika je od samog poĉetka pa sve do kraja vodila i pomagala

srpskoj pobuni u Hrvatskoj, ali je ĉak srbijanska politika tijekom 1993. godine shvatila da će

podruĉja koja su kontrolirali pobunjeni Srbi u Hrvatskoj biti gotovo nemoguće prikljuĉiti

Srbiji, odnosno SRJ. Na takav stav najviše ih je prisilio gospodarski slom koji je doţivjela

SRJ zbog sankcija koje im je nametnula meĊunarodna zajednica pa su zbog toga pritiskali

vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj na pregovore sa sluţbenim Zagrebom. MeĊutim,

vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj bilo je radikalnije od sluţbenog Beograda pa nisu

pokazivali sklonost prema kompromisu. Hrvatsko vodstvo je bilo svjesno ĉinjenice da je

najvaţnije izdrţati razdoblje otvorene agresije i dobiti meĊunarodno priznanje. RH je u

326

Nazor, Ante. „Oluja nije bila zloĉinaĉki pothvat, generali koji su zapovjedali nisu zloĉinci“, u: Magazin za

vojnu povijest, br. 1., travanj 2011., str. 48.

96

odnosu na RSK postala superiorna i vojno i gospodarski i u pogledu ljudstva. Hrvatska je

razdoblje od 1992. do 1995. godine iskoristila za jaĉanje svojih potencijala, dok je RSK,

unatoĉ obilnoj pomoći iz SRJ stalno nazadovala i hrvatsko vodstvo je bilo uvjereno da je

samo pitanje vremena kada će podruĉja koja su drţala pobunjeni Srbi vratiti pod svoj nadzor.

Povoljan trenutak za hrvatsko vodstvo nastupio je tijekom 1994. godine, kada je sluţbena

ameriĉka politika zakljuĉila da je jedini naĉin za okonĉanje rata u bivšoj Jugoslaviji biti srpski

poraz koji će ih prisiliti na mirovne pregovore. Hrvatska je to iskoristila tijekom 1995. godine

i vojnim akcijama Bljesak i Oluja slomila srpsku pobunu u Hrvatskoj. Sluţbena srbijanska

politika nastojala je zadrţati pod svojim nadzorom podruĉja u istoĉnoj Slavoniji, Baranji i

zapadnom Sriejmu, ali su ih okolnosti u kojima su se tada našli (srpski vojni porazi i pritisak

meĊunarodne zajednice) prisilile na potpisivanje Erdutskog sporazuma. Uspješne akcije

hrvatskih snaga, skupa sa snagama bosanskih Muslimana na podruĉju BiH, uz otvorenu

podršku SAD-a, dovode do potpisivanja Daytonskog sporazuma i prekida sukoba u BiH.

Vodstvo RSK, iako je naslućivalo hrvatske akcije, napravilo je veliku stratešku pogrešku jer

je oĉekivalo da će se u sluĉaju općeg hrvatskog napada, u sukob na njihovoj strani ukljuĉiti

SRJ, odnosno VJ. Sluţbena srbijanska politika nikako sebi nije mogla dopustiti da pošalje VJ

u otovreni napad na RH, jer bi to okarakteriziralo SRJ kao agresora na RH, a to SRJ sebi nije

mogla priuštiti, zbog mogućih posljedica koje bi uslijedile od strane meĊunarodne zajednice.

Kad je vodstvo RSK shvarilo da se VJ neće otvoreno ukljuĉiti u sukob, naredilo j epovlaĉenje

vojske i civilnog stanovništva.

Završni ĉin srbijanske politike koju je predvodio Slobodan Milošević, odigrao se na

mjestu gdje je i zapoĉeo raspad SFRJ, na Kosovu. Milošević je poĉetkom 1999. godine

pokrenuo veliku vojnu akciju sa ciljem gušenja albanske pobune na Kosovu, na što je NATO

(North atlantic treaty organization) savez odgovorio zraĉnim napadima na teritorij SRJ, te na

ktaju izuzeo Kosovo iz kontrole sluţbenog Beograda.

Zanimljivo je promotriti sudbinu ljudi koji su bili glavni akteri srpske pobune u

Hrvatskoj. Slobodan Milošević je srušen sa vlasti u listopadu 2000. godine, a nedugo nakon

toga izruĉen je MeĊunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu, gdje je umro za

vrijeme suĊenja na kojem ga se teretilo zbog zloĉina koje su poĉinile srpske snage u

Hrvatskoj, BiH i Kosovu. Zbog svoje uloge u srpskoj pobuni u Hrvatskoj nikada nisu

optuţeni vodeći duţnosnici SFRJ, kao što su Borisav Jović i Branko Kostić, dok su vodeći

politiĉki duţnosnici SRJ optuţeni u Haagu, ali zbog zloĉina na Kosovu. Zbog svoje uloge u

agresiju na Hrvatsku nikada nisi osuĊeni ni suĊeni vodeći ljudi JNA: Veljko Kadijević,

97

Blagoje Adţić, Aleksandar Vasiljević, Ţivota Panić, dok je Momĉilo Perišić optuţen zbog

pomaganja srpskoj pobuni u Hrvatskoj, a Ratko Mladić, koji je trenutaĉno u bijegu, zbog

zloĉina u BiH. Od oficira JNA, zbog zloĉina u Hrvatskoj na dugotrajnu zatvorsku kaznu na

sudu u Haagu je osuĊen Mile Mrkšić i to zbog zloĉina na Ovĉari na 20 godina zatvora,

takoĊer zbog Ovĉare, Veselin Šljivanĉanin, na 10 godina zatvora. Zbog razaranja Dubrovnika

general Pavle Strugar osuĊen je na 7 i pol godina zatvora a viceadmiral Miodrag Jokić na 7

godina zatvora. Protiv naĉelnika SDB Jovice Stanišića i njegovog pomoćnka Franka

Simatovića trenutaĉno traje postupak pred sudom u Haagu (takoĊer zbog zloĉina u

Hrvatskoj), kao i voĊi SRS-a Vojislavu Šešelju. Neki od kljuĉnih aktera srpske pobune u

Hrvatskoj su ubijeni pod nerazjašnjenim okolnostima. Tako su u Beogradu u atentatima

likvidirani Radovan Stojĉić Badţa, zamjenik ministra unutarnjih poslova Srbije i naĉelnik

srbijanske policije; Pavle Bulatović, ministar obrane SRJ i Ţeljko Raţnatović Arkan. Osobito

je znakovita sudbina JSO MUP-a RS, Crvenih beretki. O njihovoj ulozi u srpskoj pobuni već

je prije bilo rijeĉi, a postoje indicije da je njihova involviranost bila još i veća jer se u

sluţbenom ratnom putu te jedinice navode i Borovo Selo i Knin. Nakon rata zapovjednik te

jedinice postao je već prije spomenuti Milorad Luković Legija, prijeratni kriminalac i

pripadnik Legije stranaca, koji je imao znaĉajnu ulogu u srpskoj pobuni. Luković je došao do

ĉina pukovnika MUP-a RS, a istodobno je bio jedan od voĊa Zemunskog klana, najmoćnije

mafijaške organizacije u Srbiji. Crvene beretke su postale jedinica koje je imala brojno

ljudstvo, najmodernije naoruţanje i opremu (ĉak i helikoptersku eskadrilu), a koja je za

Miloševića obavljala „prljave poslove“ kao što su atentat na Vuka Draškovića, otmica i

ubojstvo bivšeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića i niz zloĉina na Kosovu. Za vrijeme

rušenja Miloševića Crvene beretke su se pridruţile demonstrantima, a nova vlast ih je

upotrijebila za uhićenje i izruĉenje Miloševića. Njeni pripadnici su 2003. godine ubili

tadašnjeg srbijanskog premijera Zorana ĐinĊića, nakon ĉega je ta jedinica rasformirana.

Milorad Luković (danas koristi prezime Ulemek) u Srbiji sluţi zatvorsku kaznu od 40 godina

zbog zloĉina koje je poĉinio na podruĉju Srbije. Još jedan istaknuti pripadnik SDB-a, koji je

odigrao vaţnu ulogu u srpskoj pobuni, a nalazi se u zatvoru, je Dragan Vasiljković. On u

australskom zatvoru ĉeka izruĉenje Hrvatskoj. Što se tiĉe voĊa srpske pobune iz Hrvatske,

Jovan Rašković je umro 1992. godine, Milan Babić je u Haagu osuĊen na zatvorsku kaznu od

13 godina, a na suĊenju se ispriĉao zbog poĉinjenih zloĉina i priznao krivnju te je nedugo

nakon toga poĉinio samoubojstvo. Samoubojstvo je takoĊer poĉinio i gradonaĉelnik Vukovara

Slavko Dokmanović za vrijeme suĊenja u Haagu. Milan Martić je u Haagu osuĊen na

98

zatvorsku kaznu od 35 godina zbog poĉinjenih zloĉina (izmeĊu ostalog i zbog raketiranja

Zagreba), a Goran Hadţić, koji je takoĊer optuţen od Haaškog tuţiteljstva, trenutaĉno se

nalazi u bijegu. Mnogi izvršitelji zloĉina na niţim razinama (unatoĉ nekim suĊenjima u

Hrvatskoj i Srbiji) će ostati izvan dometa „ruke pravde“, kao i razni akademici, povjesniĉari,

novinari i politiĉari koji su svojim djelovanjem takoĊer poticali i podrţavali srpsku pobunu u

Hrvastkoj.

Srpska pobuna u Hrvatskoj dovela je do oko 16.000 ubijenih sa hrvatske strane, do

pribliţno 7.000 – 8.000 poginulih na srpskoj strani, do drastiĉnog smanjena broja Srba u

Hrvatskoj s oko 12% na 4% zastupljenosti, velikog broja prognanika i izbjeglica (oko 500.000

prognanih Hrvata i oko 300.000 izbjeglih Srba u razdoblju od 1991. do 1995. godine) i

materijalne štete koja se mjeri u desecima milijardi dolara. Iako je Srbija ostala bez podruĉja u

Hrvatskoj koje je htjela pripojiti, ipak Srbi su uspjeli dobiti 49% BiH, ali nemaju naĉina da to

podruĉje pripoje Srbiji, Crna Gora je ostala samostalna drţava, a na kraju, kao najveći udarac

srbijanskoj politici, došlo je do proglašenja neovisnosti Kosova.

99

8. Zaključak

Nakon smrti Josipa Broza Tita svi nagomilani problemi i proturijeĉnosti koje je imala

SFRJ izašli su na vidjelo. To je iskoristila srbijanska elita predvoĊena SANU-om, koja je

objavila Memorandum, u kojem iznose tvrdnje o podreĊenom poloţaju srpskog naroda u

SFRJ te traţe riješavanje srpskog pitanja. Vodstvo JNA, nakon Titove smrti, predosjetilo je

nadolazeće promjene te je tijekom osamdesetih godina obavilo preustroj JNA. Srbi su i do

tada dominirali u strukturama JNA a nakon preustroja njihov broj u JNA dodatno raste.

Preustrojem JNA, republiĉka vodstva su izuzeta iz zapovjendog lanca TO, obavljeno je

radikalna preraspodjela VO, promjenjena je startegija obrane SFRJ, graĊeni su novi vojni

objekti, a od 1986. do 1990. godine u sklopu vojne vjeţbe Romanija izvoĊena su vojna

djelovanja na teritoriju Hrvatske i BiH. Vodstvo JNA se najvjerojatnije ţeljelo nametnuti kao

vodeći ĉimbenik u novim okolnostima koje su nastupale u SFRJ te zadrţati Jugoslaviju kao

unitaristiĉki drţavu u kojoj će oni dominirati. Osamdesetih godina na scenu u Srbiji stupa

Slobodan Milošević, koji se ukidanjem autonomije Kosova i Vojvodine te „antibirokratskom“

revolucijom nametnuo kao voĊa i zaštitinik svih Srba u Jugoslaviji. Milošević se

beskrupolozno domogao vlasti i iskoristio uzlet srpskog nacionalizma da se uz njegovu

pomoć uĉvrsti na vlasti. Srbijanski mediji, pod ĉvrstom kontrolom sluţbene srbijanske

politike, odigrali su vaţnu ulogu u homogenizaciji Srba u Hrvatskoj te u njihovoj psihološkoj

pripremi za pobunu. Sluţbene srbijanske institucije iniciraju srpsku pobunu i od samog

poĉetka srpske pobune aktivno joj pomaţu, uz veliko uĉešće JNA. Sluţbena srbijanska

politika, predvoĊena Miloševićem, iskoristila je srbiziranu JNA za poĉetak agresije na

Hrvatsku i za zauzimanje što većeg dijela teritorija Hrvatske, na kojem je ţivjelo srpsko

stanovništvo, sa ciljem da ta podruĉja u konaĉnici budu prikljuĉena Srbiji. Do svibnja 1992.

godine, sluţbena srbijanska politika je uz pomoć JNA, MUP-a RS, SDB-a i MO RS osigurala

naoruţanje, logistiku, ljudstvo i financije za uspostavu RSK. Nakon uspostave SRJ sva

navedena pomoć je i dalje pristizala u RSK, sve do njenog sloma, a uz pomoć MUP-a RS,

SDB-a i MO RS te raznih kriminalnih struktura, valja istaknuti i veliku pomoć VJ-a. Uz sve

gore navedeno, takoĊer valja istaknuti gospodarsku i politiĉku ovisnost RSK o Srbiji, odnosno

SRJ. Nakon gospodarskog kolapsa, kojeg je 1993. godine doţivjela SRJ zbog ekonomskih

sankcija, koje su joj nametnute od meĊunarodne zajednice, dolazi do zaokreta u sluţbenoj

srbijanskoj politici, koja pobunjene Srbe u Hrvatskoj nagovara da zapoĉnu pregovore sa

sluţbenim Zagrebom. Vjerojatno iz razloga što je Milošević postao svjestan da podruĉje RSK

100

neće moći prikljuĉiti Srbiji. Ipak, ĉak je u tom razdoblju, te u razdoblju kada se Milošević

otvoreno sukobio s vodstvom RSK, pomoć od starne Srbije, odnosno SRJ uvijek je bila

maksimalna, sve do samog kraja postojanja RSK, a pogotovo ako se uzme u obzir

gospodarska situacija u kojoj se nalazila SRJ. Za svo vrijeme trajanja srpske pobune u

Hrvatskoj, Milošević je tvrdio domaćoj i meĊunarodnoj javnosti da Srbija ne sudjeluje u

ratovima u Hrvatskoj i BiH, a te tvrdnje koristi i danas sluţbena srbijanska politika, svjesna

implikacija (prvenstveno politiĉkih) koje bi proizašle iz priznanja krivnje za ratove u

Hrvatskoj i BiH.

Pogrešno bi bilo oznaĉiti Miloševića kao glavnog organizatora srpske pobune u

Hrvatskoj. Milošević je samo personifikacija, netko tko je prepoznat od nacionalistiĉkih

krugova u Srbiji kao osoba koja će ostvariti plan Svi Srbi u jednoj drţavi, dok su Miloševiću

srpski nacionalisti posluţili da se domogne vlasti i uĉvrsti na njoj. U projektu srpske pobune u

Hrvatskoj su uz sluţbenu srbijansku politiku predvoĊenu Miloševićem sudjelovale i sluţbene

institucije Srbije, odnosno SRJ, mediji, srbijanska intelektualna elita, SPC, oporbene stranke

(nacionalistiĉke su predlagale još radikalnija rješenja, a demokratsko-graĊanske su konstantno

kritizirale Miloševića zbog nedovoljne pomoći Srbima u Hrvatskoj) te razne kriminalne

grupacije, što pokazuje priliĉno velik konsenzus u Srbiji o ovom pitanju.

Srpska pobuna u Hrvatskoj osmišljena je od strane sluţbenog Beograda, a takoĊer je i

pokrenuta i podrţavana od strane Srbije sve do samog kraja. Bez Beograda, srpska pobuna u

Hrvatskoj najvjerojatnije nikada ne bi ni zapoĉela, a ako bi zapoĉela trajala bi vrlo kratko i ne

bi bila tolikog intenziteta. TakoĊer, bez pomoći Beograda, RSK ne bi mogla biti uspostavljena

i ne bi mogla uopće opstati toliko dugo vremena. Još jedna stvar koju valja naglasiti je

ĉinjenica da srpska pobuna u Hrvatskoj ne bi bila moguća, usprkos svim nastojanjima iz

Beograda, da velika većina srpskog stanovništva u Hrvatskoj nije pristala „odigrati“ ulogu

koju im je namijenio sluţbeni Beograd. Što se tiĉe Srba koji su ostali lojalni graĊani RH, oni

nisu, usprkos ratnoj situaciji i tenzijama koje su vladale izmeĊu Hrvata i Srba, bili izloţeni

institucionaliziranoj diskriminaciji od strane hrvatskih vlasti. Dobar pokazatelj toga je i udio

pripadnika Hrvatske vojske srpske nacionalnosti koji je prema nekim procjenama iznosio oko

10%.

Od 1990. – 1995. godine pobunjeni Srbi u Hrvatskoj nikada nisu pokazivali sklonost

ka kompromisu, RH su promatrali kao nastavak NDH, a hrvatska vlast za njih je bila isto što i

ustaška vlast. Njihov cilj je uvijek bio podruĉje koje su nazivali RSK etniĉki oĉistiti od svih

Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva te u konaĉnici RSK prikljuĉiti Srbiji. Na taj naĉin su

101

se ciljevi sluţbene srbijanske politike i ciljevi pobunjenih Srba savršeno poklapali. S

promjenama okolnosti, 1995. godine, pobunjeni Srbi u Hrvatskoj su se našli suoĉeni s

hrvatskom vojnom intervencijom. Iako im je SRJ pruţala znatnu pomoć, oni su se ipak nadali

otvorenoj vojnoj intervenciji VJ. Pobunjeni Srbi u Hrvatskoj su tada uradili ono što su radili

od samog poĉetka, oĉekivali su pomoć Beograda. MeĊutim, SRJ sebi nije mogla priuštiti

otvoreni vojni sukob s Hrvatskom, već se srbijanska politika zadovoljila s 49% teritorija BiH,

a RSK je doţivjela voji poraz, koji je ujedno oznaĉio i kraj srpske pobune u Hrvatskoj.

Na samom kraju valja istaknuti da sluţbena srbijanska politika do današnjeg dana, 15

godina nakon završetka rata, još uvijek nije priznala odgovornost za organizaciju srpske

pobune u Hrvatskoj, kao i za agresiju na Hrvatsku, a svoj dio odgovornosti nisu priznali ni

politiĉke voĊe Srba u Hrvatskoj.

102

9. Zusammenfassung

Die Rolle der Jugoslawischen Volksarmee und Serbiens in der Vorbereitung und

Durchführung der serbischen Rebellion in Kroatien 1990. – 1995.

Im Mittelpunkt dieser Diplomarbeit ist die Rolle der Jugoslawischen Volksarmee

(JNA), sowie der wichtigsten serbischen Institutionen (Geheimdienst, Innenministerium,

Verteidigungministerium) während des Krieges in Kroatien, beziehungsweise während des

bewaffneten Aufstandes der serbischen Minderheit in der Republik Kroatien von 1990. bis

1995. Außer dem Erwähnten wurde in dieser Arbeit auch die militärische, ökonomische,

finanzielle und politische Abhängigkeit der selbsternannten Republik Serbische Krajina

(RSK) von Serbien, beziehungsweise von der Bundesrepublik Jugoslawien (SRJ), analysiert.

Wegen der Komplexität der Problematik enthält diese Diplomarbeit auch ein Kapitel in dem

die immer schlechter werdende wirtschaftliche und politische Situation in Jugosalwien nach

den Tot von Josip Broz Tito betrachtet wurde. In diesem Kontext wurde besonders auf den

steigenden serbischen Nationalismus Wert gelegt, welchen die serbische intelektuelle Elite im

1986. erschienenen Memorandum der Serbischen Akademie der Wissenschaften und Künste

(Memorandum zur Lage der serbischen Nation in Jugoslawien) manifestiert hat. In diesem

Sinne war der später etablierte Slobodan Milošević nicht der Hauptgrund der

expansionistischen Politik Serbiens während der neunziger Jahren, sondern nur die

Personifikation der selben Politik dessen Enstehung auch unabhängig von ihm verlaufen

währe.

Dies wird auch deutlich durch die fundamentalen Veränderungen in der JNA während

der Achtziger Jahre, in denen die Streitkräfte Jugoslawiens, die auf einer Ideologie des

Komunismus und Vielvölkertums basierten, stufenweise zum Instrument der großserbischen

Politik geschmieden wurden. In dieser Arbeit wurde besonders die Verbindung und

Zusammenarbeit zwischen der JNA und den serbischen Aufständigen unter die Lupe

genommen, anhand verfügbarer Dokumente kann man zum Fazit kommen das es ohne das

entscheidene Engagement der JNA im Jahre 1991. nicht zum gelungenden Aufstand gegen die

Republik Kroatien gekommen wäre. Ein weiterer wichtiger Faktor in der Vorbereitung und

Durchführung des serbischen Aufstandes ist der serbische Geheimdienst (SDB), der auch in

dieser Arbeit detailliert betrachtet wurde, insbesonderes die Aktionen gewisser Angehöriger

dieser Institution wie zum Beispiel Franko Simatović Frenki, Dragan Vasiljković oder

Radovan Stojĉić Badţa. Des weiteren muss man aber auch erwähnen das die großserbische

103

Ideologie auch grosse Unterstützung unter den kroatischen Serben hatte, deswegen kann man

nicht nur über die einzige Verantwortung Belgrads für den bewaffneten Aufstand reden, man

muss auch die politischen Führer der Serben in Kroatien, in erster Reihe die Serbische

Demokratische Partei (SDS) unter Führung von Jovan Rašković, in Betracht nehmen. Im

Fokus dieser Arbeit sind auch die Oppositionsparteien in Serbien und ihre Stellungen zum

Krieg in Kroatien. Insofern ist es kein Geheimnis das die stärksten oppositionellen

Grupierungen wie die Serbische Radikale Partei (SRS) oder die Serbische

Erneuerungsbewegung (SPO) sogar ihre eigenen paramilitärischen Kräfte in dem

benachbarten Kroatien organisierten. Weniger bekannt ist aber dass sogar die damalige

marginale demokratsiche Opposition unter Führung von Zoran ĐinĊić und Vojislav Koštunica

für die Unterstützung der serbischen Rebellion in Kroatien agitiert hat. Deswegen kann man

mit fester Überzeugung sagen dass es über die Frage des Aufstandes in Kroatien in der

serbischen Politik eine Übereinstimmung gab. Erst nach den ersten grösseren militärischen

Niederlagen und der schlechten wirtschaftlichen Position, ausgelöst durch internationale

Sanktionen, kommt es Schritt für Schritt zu einer Wende in den Verhältnissen zwischen

Belgrad und den aufständischen Knin, dies wurde am Besten illustriert während der

kroatischen Offensive „Sturm“ im August 1995., als es zur Intervention der Jugoslawischen

Armee, wie in Knin verzweifelt erhofft wurde, nicht kam. Gleichzeitig bedeutete dieser

militärische Niederlag de facto das Ende des serbischen Aufstandes, ausgeschlossen im

östlichen Slawonien, das erst 1998. nach Verhandlungen auf internationaler Ebene in die

Republik Kroatien integriert wurde.

104

10. Popis kratica

ABiH – Armija Bosne i Hercegovine

AP – Autonomna pokrajina

AVL – Aktivno vojno lice

BiH – Bosna i Hercegovina

bov. – Borbneo oklopno vozilo

br. – Brigada

bst. – Bestrzajni top

DB – Drţavna bezbednost

DS – Demokratska stranka

DSS – Demokratska stranka Srbije

EPK – Elektroprivreda Krajine

EPS – Elektroprivreda Srbije

GL – GraĊansko lice

GŠ – Generalštab

GŠ OŠ – Generalštab oruţanih snaga

GŠ TO – Glavni štab Teritorijalne obrane

GŠ VJ – Generalštab Vojske Jugoslavije

HDZ – Hrvatska demokratska zajednica

HV – Hrvatska vojska

JNA – Jugoslavenska narodna armija

JPV – Jadransko pomorsko vojište

JRM – Jugoslavenska ratna mornarica

JRV i PVO – Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo i protuvazdušna odbrana

JSO – Jedinica za specijalne operacije

K – Korpus

KOS – Kontraobavještajna sluţba

KOV – Kopnena vojska

KSS – Korpus specijalnih snaga

LD – Liĉni dohodak

MB – Mehanizirani bataljun

mb. – Minobacaĉ

105

mm – Milimetar

MO RS – Ministarstvo odbrane Republike Srbije

mtbr. – motorizirana brigada

MUP RS – Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije

NATO – North atlantic treaty organization

NBJ – Narodna banka Jugoslavije

NC – Nastavni centar

NDH – Nezavisna drţava Hrvatska

NIK – Naftna industrija Krajine

NIS – Naftna industrija Srbije

NOB – Narodno oslobodilaĉka borba

OG – Operativna grupa

okb. – Oklopni bataljun

okbr. – Oklopna brigada

ONO i DSZ – Općenarodna obrana i društvena samozaštita

OS – Oruţane snage

ot. – Oklopni transporter

PB – Pozadinska baza

PJM – Posebne jedinice milicije

RH – Republika Hrvatska

rbp. – Ruĉni protuoklopni bacaĉ

RS – Republika Srpska/Republika Srbija

RSK – Republika srpska Krajina

RTS – Radio Televizija Srbije

SAD – Sjedinjene ameriĉke drţave

SAO – Srpska autonomna oblast

SANU – Srpska akademija nauka i umetnosti

SAP – Socijalistiĉka autonomna pokrajina

SDB – Sluţba drţavne bezbednosti

SDG – Srpska dobrovoljaĉka garda

SDK – Sluţba društvenog knjigovodstva

SDS – Srpska demokratska stranka

SFRJ – Socijalistiĉka federativna republika Jugoslavija

106

SG – Srpska garda

SIV – Savezno izvršno vijeće

SKH – Savez komunista Hrvatske

SKJ – Savez komunista Jugoslavije

SNO – Srpska naordna obnova

SNV – Srpsko nacionalno vijeće

SO – Skupština opštine

SPC – Srpska pravoslavna Crkva

SPO – Srpski pokret obnove

SPS – Socijalistiĉka partija Srbije

SRH – Socijalistiĉka republika Hrvatska

SRJ – Savezna republika Jugoslavija

SRS – Srpska radikalna stranka

SSNO – Savezni sekretarijat za narodnu obranu

ssrp. – srednji samohodni raketni puk

SUP – Sekretarijat unutrašnjih poslova

SVK – Srpska vojska Krajine

TO – Teritorijalna obrana

UB – Uprava bezbednosti

UN – Ujedinjeni narodi

UNPROFOR – United nations protection forces

UP – Unutrašnji poslovi

VJ – Vojska Jugoslavije

VO – Vojna oblast

VPO – Vojno pomorska oblast

VPS – Vojno pomorski sektor

VRS – Vojska Republike Srpske

VS – Vijeće sigurnosti

ZNG – Zbor narodne garde

ZŠ TO – Zonski štab Teritorijalne obrane

107

11. Bibliografija

Objavljeni izvori:

Rupić, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.: Knjiga 1.:

Oruţana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oruţanih snaga SFRJ i srpskih

paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku: (1990. – 1991.), Hrvatski memorijalno-

dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb 2007.


Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (1990.-1991.), Hrvatski

memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb; Hrvatski institut za

povijest. Podruţnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje: Slavonski Brod, 2007.

Rupić, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.: Knjiga 3.:

Oruţana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oruţanih snaga SFRJ i srpskih

paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku: (siječanj – lipanj 1992.), Hrvatski

memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb, 2008.


Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj: (siječanj-lipanj 1992.),

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb, 2008.


Dokumenti vojne provenijencije "Republike Srpske Krajine": (srpanj - prosinac

1992.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb,

2009.


Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj: (srpanj - prosinac

1992.), Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata ;

Slavonski Brod : Hrvatski institut za povijest - Podruţnica za povijest Slavonije,

Baranje i Srijema, 2009.

Literatura:

Stvaranje hrvatske drţave i Domovinski rat, Školska knjiga: Zagreb, 2006.

Antić, Ljubomir. Srbi – obespravljeni ili privilegirani, Papir-grafika: Zagreb, 1996.

108

Barić, Nikica. Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990. – 1995., Golden marketing-Tehniĉka knjiga:

Zagreb 2005.

Bilandţić, Dušan. Hrvatska moderna povijest, Golden marketing: Zagreb, 1999.

Bobetko, Janko. Sve moje bitke, Vlastita naklada: Zagreb, 2006.

Domazet, Davor. Hrvatska i veliko ratište: MeĎunarodne igre na prostoru zvanom bivša

Jugoslavija, Udruga sv. Jurja: Zagreb, 2002.

Domazet, Davor. Hrvatski Domovinski rat 1991. – 1995.: Strateški pregled, Udruga za

hrvatski identitet i prosperitet: Zagreb, 2010.

Goldstein, Ivo. Hrvatska povijest, Novi Liber: Zagreb, 2003.

Hudelist, Darko. TuĎman: Biografija, Profil: Zagreb, 2004.

Marijan, Davor. „Jedinstvo – posljednji ustroj JNA“ u: Polemos, sv. 6., br. 1. – 2., Zagreb,

2006.

Marijan, Davor. Smrt oklopne brigade 1990. – 1992., Naklada Zoro: Zagreb-Sarajevo, 2002.

Marijan, Davor. „Borovo Selo: Hrvatska bez ţalbe na intervenciju JNA“ u: Magazin za vojnu

povijest, br. 1., travanj 2011.

Marijan, Davor. „Oruţane snage SFRJ u izvanrednim prilikama“, u: Časopis za suvremenu

povijest, br. 2, Zagreb, 2002.

Matković, Hrvoje. Povijest Jugoslavije (1918. – 1991.): Hrvatski pogled, P.I.P. Paviĉić:

Zagreb 1998.

Pauković, Davor [urednik]. Uspon i pad Republike srpske Krajine, Centar za politološka

istraţivanja: Zagreb, 2005.

Roksandić, Drago. Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljeća do naših dana, Vjesnik: Zagreb, 1991.

Starešina, Višnja. Vjeţbe u laboratoriju Balkan, Ljevak: Zagreb 2004.

Šarinić, Hrvoje. Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem. IzmeĎu rata i

diplomacije 1993. – 1995. (1998.), Globus International: Zagreb, 1999.

uloga jna i srbije

Documents