ULOGA PETRA ZORANIĆA U HRVATSKOJ TURISTIČKOJ KULTURI

SADRŽAJ

1. UVOD...................................................................................................................................2

2. LIK PETRA ZORANIĆA I KARAKTERISTIKE NJEGOVA DOBA...............................3

2.1. Biografija................................................................................................................3

2.2. Petar Zoranić ili Petar Zoranić Ninjanin.................................................................6

2.3. Zadar i Nin u Zoranićevo doba...............................................................................7

2.4. Renesansno ozračje.................................................................................................9

3. KNJIŽEVNI RAD PETRA ZORANIĆA..........................................................................12

3.1. Planine – prvi hrvatski roman................................................................................12

3.1.1. Kratak sadržaj djela................................................................................14

3.1.2. Perivoj od Slave......................................................................................15

3.1.3. Stil, oblik i konstrukcija pisanja..............................................................16

3.1.4. Utjecaj drugih književnika i djela na Zoranićev rad...............................18

3.2. Izgubljena djela..................................................................................................... 20

4. PROJEKT PUTEVIMA PETRA ZORANIĆA NINJANINA...........................................21

4.1. 500. obljetnica rođenja Petra Zoranića.................................................................. 21

4.2. Prikaz nastanka ideje novog turističkog projekta.................................................. 23

4.3. Tematski park kao oaza kulturnog turizma............................................................24

4.4. Promocija lika i djela pjesnika Zoranića................................................................25

4.4.1. Promotivna Zoranićeva gradska vrata.................................................... 26

4.5. Evaluacija projekta................................................................................................ 26

4.6. Idejno tematsko putovanje.................................................................................... 27

4.6.1. Opjevani lokaliteti...................................................................................28

5. ZAKLJUČAK......................................................................................................................35

6. SAŽETAK........................................................................................................................... 37

7. LITERATURA......................................................................................................................38

1. UVOD

Složenost društvenih i političkih prilika u Zadru u doba renesanse karakterizira s jedne

strane tuđinski utjecaj, veći nego u drugim primorskim gradovima, budući da se radi o

glavnome gradu mletačke Dalmacije, a s druge strane život hrvatskoga puka obilježen

turskom okupacijom i ratnim strahotama koje se doslovce odvijaju pred vratima grada. U tim

složenim okolnostima puk je, za razliku od dijela plemstva, ostao vjeran hrvatskom jeziku i

običajima. Na potrebu očuvanja narodnoga jezika i narodnoga identiteta, više nego

književnici u drugim dalmatinskim sredinama, poziva zadarsko - ninski pisac Petar Zoranić

Ninjanin.

Zlatni vijek hrvatske književnosti u 16. stoljeću ostavio je niz radova koja su svojim

književnim i jezičnim vrijednostima utjecala na smjer i daljnji razvoj hrvatske kulture. U sam

vrh autora koji su svojim djelima obilježili književno - jezičnu povijest Hrvatske jest Petar

Zoranić i njegovo, za sada jedino potvrđeno književno djelo, Planine.

Jedno, ali vrijedno. Planine su sigurno djelo za anale hrvatske književnosti, ali i

samog hrvatskog naroda, i to ne samo zato što predstavljaju prvi hrvatski roman. Zoranić kao

pravi domoljub predstavlja inspiraciju mnogim Hrvatima koji su težili slobodi i prestanku

muka svoga naroda. Patriotizam kojim je prožeto djelo od prve do posljednje stranice jest

okosnica koja ga drži kao cjelinu. Bašćina, kao zavičaj u užem i domovina u širem smislu, a

ne samo kao obiteljski posjed kojim je jedna generacija vezana za korijene prošlosti, tema je

cijeloga djela Planine. Bašćinac je čovjek koji je svjestan sebe, svoje povijesne uloge, pa taj

pojam označuje jaku i poduzetnu ličnost u tragičnoj stvarnosti, na oštrici vremena prošlog,

sadašnjeg i budućeg.

U ovom radu pokušat ću vam približiti tešku stvarnost Zoranićeva doba, ali i

nepokolebljivost njegovog duha, nacionalne svijesti i patriotizma općenito. Saznat ćemo

odakle dolazi, izanalizirat ćemo njegov roman, saznati zašto je više volio biti Ninjanin, čija su

ga djela afirmirala i osposobila da stasa kao književnik, te kako se njegova ličnost i danas

slavi, a njegov rad iz davnog 16. stoljeća kvalitetno i plemenito upotrebljava u turističke

svrhe. Obići ćemo i lokalitete koji se spominju u Planinama i tako još jednom zajedno sa

Petrom Zoranićem proslaviti ljepote našeg rodnog kraja.

1

2. LIK PETRA ZORANIĆA I KARAKTERISTIKE NJEGOVA

VREMENA

2.1. BIOGRAFIJA

O životu Petra Zoranića znamo vrlo malo, a najviše je podataka o sebi on sam ostavio

u svojoj knjizi Planine. Arhivski su podaci o njemu i njegovu rodu malobrojni tako da se o

većini podataka nagađa prema tobožnjim autobiografskim navodima u Planinama.

Moga dida did Zoran zvan biše, ki u primorja u rečeni grad stanovati dojde, i tuj nam

svojim jimenom pridivak od Zoranić ostavi.1

Petar Zoranić je bio potomak stare plemićke obitelji Tetačić – od plemenitih i nigda

gradodržac Tetačić kolina izašal sam.2 Pjesnikov se pradjed Zoran doselio u 14. stoljeću iz

Like u Dalmaciju zbog nekih razmirica među hrvatskim plemstvom i od tada se počeo

prezivati Zoranić. Odatle je sa svojom porodicom u istom stoljeću prešao na otok Pag i tu je

njegov sin Mirko postao doživotnim vijećnikom. Mirkov sin Ivan, prozvavši se po ocu

Mirkovićem, dobio je 1433. godine nasljedno plemstvo. Preseljenjem jedne grane porodice

Zoranić iz Paga u Nin, njeni su članovi postali također plemići. Kao ninski plemić u drugoj

polovici 15. stoljeća se spominje Zoranićev djed de Albis, 3 imenom Petrica (Petrizza

Zoranich aliter de Albis).4

Njegova se grana Zoranića očito odvojila od paške plemenitaške matice i prešla u Nin.

Petrica je imao dva sina, a jedan od njih se zvao Ivan. Ivan je bio sudac za šumske sporove,

ali je puno poznatiji kao otac Petra Zoranića. Pjesnikovu majku Elizabetu (iz ugledne

zadarske vojničke porodice Medulla, iz koje je u narednoj generaciji potekao naš poznati

renesansni slikar Andrija Medulić) oženio je 1505. godine. Par godina kasnije Elizabeta se

seli iz Nina u Zadar. Nin je naime tada zbog močvarnog tla bio poprilično nezdrav zbog

opasnosti od malarije, a ni opasnost od turskih upada nije prestajala pa je Ivan Zoranić svoju

ženu, u iščekivanju prvog djeteta, smjestio na sigurnije mjesto, u Zadar, na brigu njezinoj

1 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Zač se grad Nin zove i gdo ga najpri sazida. Cap VII. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 88.2 Isto.3 De Albis – prijevod pjesnikova prezimena na latinski (prema: alba = zora). Taj je latinski naziv uz svoje hrvatsko prezime, koliko se danas zna, prvi unio pjesnikov djed Petrizza.4 Petrica Zoranić se 1462. godine u prisutnosti još nekolicine Zadrana zbog nekog posla nalazio u nadbiskupskoj palači u Zadru.

2

majci, ili možda u vlastitu kuću koju je tamo posjedovao.

I tuj blizu u Zadru gradu susedu ja rojen i uzgojen u umiljenoj srići jesam, pod kreljuti

slavnoga, zlatoga i pravednoga lava.5

Petar se dakle sigurno rodio u Zadru, a ime je dobio po svom djedu, što je tad bio

običaj. Bilo je to oko 1508. godine, što se može utvrditi prema navodima u Planinama gdje

stoji kako je 1536. godine, kada je djelo pisano, pjesnik imao 28 godina – osam lit po dviju

križih.6 Kao i djed mu i otac, i on je odgojen u humanističkom duhu. Školovao se ili kod

privatnih ili kod javnih nastavnika u Zadru, učio se čitati, pisati i računati, a nakon toga je bio

poučavan u latinskoj gramatici,7 retorici i logici kao i cijeloj pjesničkoj umjetnosti. Na taj se

način uputio u grčke i rimske klasike i u svu tadašnju europsku literaturu pisanu latinskim

jezikom.

Najraniji podaci o Zoranićevom životu potječu iz 1531. kad se spominje kao plaćeni

ninski notar, pravnik i sudski ispisivač8 što znači da je morao završiti studij pravnih znanosti,

vjerojatno u Italiji u Padovi.9 Pisao je i izdavao dokumente javne vjere na latinskom,

talijanskom i hrvatskom jeziku, ovjeravajući ih vlastitim notarskim znakom - signum notarii.

Ni jedan se takav dokument dosad nije našao. Već 1543. godine imamo i posljednji podatak

Zoranićeva života zahvaljujući jednoj ispravi o posjedu u Privlaci.10 Nakon toga njegovo ime

doista nestaje iz dokumenata, kako iz zadarskih tako i iz ninskih. Može se ustanoviti kako ga

nekoliko godina kasnije više nema među živima jer bi ga inače spominjali spisi zadarskih

notara, kao što su to činili u pogledu njegovog mlađeg brata Jeronima čiju su i smrt naveli.

Godina pjesnikove smrti se ne zna i prava je zagonetka, kao i mjesto u kojem je

proveo posljednje dane. Sigurno je da od 1569. godine Zoranića nema među živima jer bi

Planine bile drugačije tiskane ili bi neke pojedinosti (npr. posvetu knjige Matiji Matijeviću

koji je onda već bio mrtav) pjesnik, možda, drugačije rekao i napisao. Međutim, iste te 1569.

godine kad je roman tiskan, u dopuštenju za tiskanje spominje se uz autorovo ime oznaka

5 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Zač se grad Nin zove i gdo ga najpri sazida. Cap VII. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 88.6 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Vidinje Divnića s Hijeronimom i s Jistinom. Cap XXIV. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 192.7 Oko 1521. godine se spominje kao učitelj gramatike grčkog i latinskog jezika u Zadru Nardino dalle Cellina.8 1531. Petar Zoranić svjedoči u jednom sporu i nagodbi između ninskog kaptola i samostana Sv. Dominika u Zadru, sklopljenoj u biskupskoj palači u Ninu.9 Školovanje u Padovi je bio čest slučaj sa sinovima patricijskih i bogatijih pučanskih porodica u Dalmaciji.10 Braća Petar i Jeronim Zoranić zabilježeni su u jednom dokumentu kao vlasnici zemljišta u Privlaci, na kojem je bio bunar zvan Novak (o tom bunaru Zoranić je u Planinama ispleo pripovist).

3

messer (gospodin) što upućuje na to da je postojala jako mala mogućnost da je Zoranić mogao

biti još živ jer se takva oznaka obično pridavala živim ljudima.11

Autor je prvog hrvatskog romana kojemu je posvetu napisao u gradu Ninu 20. rujna

1536. godine,12 a djelo posvetio časnom ninskom kanoniku Mateju Matijeviću koji je imao

značajnu ulogu u Zoranićevom odgoju.13 Upravo u toj posveti, odnosno uvodnom tekstu

Planina, možemo naći najvažnije podatke o Zoranićevim pogledima na svijet i život kao i

način na koji shvaća poeziju. Njegovo tiskano djelo, sačuvano u jednom jedinom primjerku,

izašlo je u Veneciji 1569. godine.14 Možda je postojalo i neko ranije izdanje, ali o tome naša

književna povijest ne zna ništa.15 Ako nije bilo kakva ranijega izdanja, roman se zacijelo širio

u rukopisu. Planine Petra Zoranića su pastirsko-alegorijski roman u prozi i stihovima, u

kojem pjesnik nastoji probuditi ljubav prema rodnom kraju, hrvatskoj domovini i hrvatskom

narodu.

Zoranić pripada krugu književnika koji su doprinijeli tomu da Zadar, uz Hvar,

Korčulu, Split i Dubrovnik, postane jednim od žarišta hrvatske renesanse umjetnosti riječi

(kao i Brne Karnarutić, Šime Budinić ili Juraj Baraković).16 Neosporno, Zoranić je ostavio

neizbrisiv trag u hrvatskoj književnoj povijesti svojom upečatljivom i osebujnom pojavom.

2.2. PETAR ZORANIĆ ILI PETAR ZORANIĆ NINJANIN

11 Stjepan Antoljak: ''Nekoliko problema iz biografije Petra Zoranića'' – Zadarska revija, XVIII., br. 5., Zadar, 1969. str. 385. - 395.12 U Ninu gradu na XX. zrlvoća miseca (= rujna mjeseca). MDXXXVI (1536).13 Reverendo ac venerabili domino Mattheo de Mattheis canonico nonensi Petrus de Albis Nonensis patricius praeceptori integerrimo salutem - ''Štovanom i časnom gospodinu Mateju Matijeviću, ninskom kanoniku, predragom učitelju, Petar Zoranić, ninski plemić, pozdrav.''14 Planine ke zdarže u sebi pisani pete po pastirih, pripovisti i pritvori junakov i deklic i mnoge ostale stvari složene po Petru Zoraniću Ninjaninu. In Venetia, appresso Domenico Farri, in contrata di S. Antonio. MDLXIX (1569.).15 Nitko se nije pozabavio pitanjem zašto Petar Zoranić nije odmah tiskao svoje djelo iako je bio imućan čovjek.16 Više u: Berić, Dušan. Iz književne prošlosti Dalmacije. Split: Pododbor Matice hrvatske, 1956.

4

Svakog tko pozna život i djelo hrvatskog književnika Petra Zoranića odmah će

zaintrigirati dvojnost pjesnikovih osjećaja. Naime, Zoranić sebe naziva Ninjaninom, što je

jasno vidljivo u njegovom potpisu na naslovnici prvog izdanja Planina, međutim, ništa manje

mu nije bilo stalo do životnih prilika u njegovom rodnom Zadru. Pri tome treba znati da je

Nin, iako danas malo mjesto, bio u ovim krajevima poznat i priznat kao nekadašnji glavni

grad Hrvatske17 pa je kao takav vršio svoj utjecaj i na sam Zadar, pridonoseći njegovu

opstanku u nacionalnim odnosima, odnosno ne dopuštajući da prevagne tuđinski element koji

je dolazio s okupacijom Venecije.

Zoranić je vidio da se Zadar i Nin nadopunjuju na mnogo načina i u raznim

situacijama. Zadrani su prije i tada nazivali Nin svojim gradom jer su znali njegovu važnost,

kao što su Ninjani takvim smatrali Zadar, naučivši iz povijesti dokle sve dopire hrvatsko

područje. Zoranić svojim nazivom Ninjanin nije htio označiti mjesto u kojem se rodio, nego

svoju zadarsku opredijeljenost prema onome što je Nin značio. To je Zoranićevo gledište

prema mletačkoj vlasti. On u Planinama želi pokazati kroz koju je sudbinu prolazio Nin, a s

njim i hrvatski narod. U teškim prilikama se pomaže svome narodu pa tako treba pomoći i

Ninu. Gledajući na cjelovito stanje svoje zemlje, Zoranić alegorično, optimistički i otvoreno

ukazuje na nasilje protiv svog naroda. Zbog toga Zoranić preko riječi Ninjanin u svom djelu

iskazuje najskrovitije misli i osjećaje, pa ako uzmemo u obzir da je to bilo u 16. stoljeću, onda

nam može biti jasno kako su hrvatski književnici bili učitelji svoga naroda u tom razdoblju.

Karakteristično je da se Zoranić u svom djelu, na kraju zamišljenog putovanja vraća u

Nin da počiva u baščini.

Ja protrizniv se, riči, naukom i vidin'jem pokripljen, sedmi dan u bašćini počinuh.18

Ne odlazi u Zadar jer nije mogao prihvatiti sve ono što se tamo događalo - slabljenje

hrvatskog identiteta i talijanizacija grada, dok je u Ninu situacija sasvim drugačija. S obzirom

na prilike koje su vladale u Zadru, Zoranić se bolje i mirnije osjećao u Ninu; ovaj gradić mu

je ulijevao vjeru i pouzdanje da bi narod mogao pobijediti i suprotstaviti se okupatoru pa je i

razumljivo da je više volio biti Ninjanin.

17 Ludovik I. Anžuvinac 1371. godine održava sabor plemstva i građanstva hrvatske i Dalmacije i naziva Nin naš glavni i kraljevski grad dalmatinski.18 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Vidinje Divnića s Hijeronimom i s Jistinom. Cap XXIV. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002.

5

''Ako je ikad itko postavljao pitanje odnosa Zoranića prema rodnome mu Zadru i

voljenome Ninu, mogao je djelomično i sam, uz pomoć hrvatske političke i kulturne povijesti,

na to pitanje odgovoriti. Zoranić je bio Ninjanin jer je za njega kao Hrvata Nin značio mnogo

po svojoj slavnoj prošlosti. Zadar mu je bio rodno mjesto, ali mu se ovaj grad zamjerio jer je,

iako u svoje vrijeme neprijatelj tuđina, poprimao po vanjštini tuđe lice, zahvaljujući tuđem

jeziku i otpadanju ljudi od hrvatskog narodnog bića. Težinu toga Zoranić je jasno vidio, na to

upozoravao, a da je imao pravo, potvrđuju teški događaji koji su nakon toga uslijedili.''19

2.3. ZADAR I NIN U ZORANIĆEVO DOBA

U vrijeme Zoranića, prije i poslije njega, Zadar i Nin prošli su kroz teške dane. Zadar

je izgubio autonomiju i privredno je eksploatiran, unatoč tome što je postao glavni grad

pokrajine koja je imala kolonijalni položaj u Mletačkoj Republici. Mletačka je vlast već

davno bila ukorijenjena u Zadru i u drugim dalmatinskim gradovima;20 glavnu riječ vodio je

knez Mlečanin koji se naslanjao na svoje činovnike i formalno na gradsko vijeće. Gradovima

su statuti bili djelomična utjeha koji su omogućavali održavanje klasne razlike, a izvršnu vlast

su omogućavali samo u pravcu koji nije smetao ostvarivanju osnovnih ciljeva mletačke

politike u Dalmaciji pa tako i u Zadru i Ninu. Ekonomska politika Mlečana ozbiljno je

potkopavala blagostanje lokalnog stanovništva jer je trgovina i izvoz robe išla prvenstveno

preko Venecije gdje se plaćao određeni porez. Nadalje, čest priliv činovnika, trgovaca,

kapetana i drugih, upotreba latinskog i talijanskog jezika, sve to nije moglo ostati bez

posljedica za narodni jezik.

Druga poteškoća od četrdesetih godina 15. stoljeća pa naročito u naredno Zoranićevo

stoljeće su ''vukovi s istoka''21 koji simboliziraju Turke. Turski napadaji,22 ratovanje i pljačke

koji su u znatnoj mjeri gospodarski osiromašili zadarsko područje i oba grada, a Nin skoro do

kraja uništili. Ti napadi su vršeni ne samo zbog materijalnog plijena nego i zbog zarobljivanja

radne snage, ponajprije zdravih žena, kao i djece budućih vojnika, dok su muškarci određeni

ili za otkup ili za prodaju u roblje. Stanje pogoršava i politika mletačke vlade koja nije imala

19 Jakša Ravlić, Petar Zoranić između Nina i Zadra, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16-17, 1969. str. 631-645.20 Zahvaljujući stalnim unutrašnjim borbama za vlast na hrvatsko-ugarskom prijestolju Venecija je 1409. iskoristila priliku te je od poraženog pretendenta na prijestolje Ladislava Napuljskog otkupila "njegovo pravo na Dalmaciju" za 100.000 dukata.21 U Planinama Zoranić Turke prikazuje kao vukove i tako aktualizira pradavni motiv pastirske poezije u kojem su vukovi konvencionalni neprijatelji stada i pastira.22 Više u: Stogodišnji hrvatsko-turski rat (1493-1593). // Od kraja 15. st. do kraja Prvoga svjetskog rata./ Mirko Valentić. Zagreb: Školska knjiga, 2005. str. 3. - 25.

6

mnogo razumijevanja na stanje nastalo turskim provalama i njihovim graničnim

približavanjima. Posljedica je opće siromaštvo koje je barem donekle ublažila trgovina, obrt, i

naročito pomorstvo koje je bilo i ostalo glavna privredna grana Zadra, a pomoglo je i Ninu da

poboljša lošu situaciju.

Ratne nevolje i svakodnevna opasnost za život dovele su građane Zadra i Nina u stanje

koje je vrijedno pažnje i divljenja. Stalna pripravnost i borbenost protiv agresivnog i upornog

napadača, žestok otpor, materijalne i ostale poteškoće i sve tako kroz gotovo dva stoljeća.

Logično je da su takve prilike utjecale na broj stanovnika, ali ne i na etnički sastav. Prema

podacima iz zadarskog cenzusa23 1527. godine grad Zadar sa predgrađem ima 8073

stanovnika.24 Kako su turske navale bivale brojnije i sve bliže Zadru, tako su i stanovnici

postajali sve siromašniji i gladniji te se njihov broj smanjuje iz godine u godinu.

U Ninu je još i gore nego u Zadru. Organi mletačke vlasti nemaju ravnopravan stav

prema tom gradu i zanemaruju potrebu da se on vojno osigura i brani. Zbog takvog stanja

došlo je do rušenja grada tri puta u 16. Stoljeću.25 Poslije svakog rušenja veliki je problem

njegova obnova, novo podizanje obrambenih zidova, utvrda i kuća te naseljenje stanovništva.

Starih obitelji je sve manje, nove nadolaze, ali i od njih znatan dio odlazi zbog stalnih ratnih i

općenito nepovoljnih prilika. Unatoč teškom stanju i migraciji, stanovništvo Nina je bilo

uvijek hrvatsko i takvo je ostalo. I zadarski i ninski građani su u teškom političkom i

ekonomskom razdoblju zadržali svoje nacionalno hrvatsko obilježje te političke i kulturne

stavove uskladili s narodnim potrebama unatoč mletačkoj okupaciji i turskim navalama.

Petar Zoranić Ninjanin je dobro poznavao stanje u Zadru i Ninu. Imao je 20 godina

kad se izravno i ponovno predlaže da se Nin poruši i napusti, a 30 godina (1538.) kad zajedno

s ostalim Ninjanima napušta Nin jer ga mletačke vojne snage nisu htjele braniti. Turci su tada

Nin razrušili, ali ga nisu zadržali.26 To je sigurno zadalo težak udarac mladom književniku

koji je dvije godine ranije napisao svoje djelo Planine i u njemu izrazio svoje patriotske

osjećaje. Zoranić je u svom stavu predvodnik plejade zadarskih književnika u tom teškom 16.

stoljeću koji unatoč raznolikom radu i doprinosu našoj književnosti propagiraju rješenja

najvažnijih tadašnjih političkih i kulturnih problema našeg naroda. U sudbinskoj povezanosti,

23 Zadarski cenzus iz 1527. godine najstariji je od sačuvanih popisa stanovništva jedne dalmatinske komune. Osim što predstavlja ishodišnu točku za proučavanja demografskih kretanja dalmatinske metropole u 16. stoljeća, zahvaljujući bogatstvu i raznolikosti zabilježenih informacija, zadarski popis ujedno je i izrazito zahvalno vrelo za proučavanje zadarskoga društva u prvim desetljećima 16. stoljeća.24 Detaljna analiza zadarskog cenzusa: Madunić, Domagoj. Mjera grada: Zadarski popis stanovništva 1527. godine. // Povijesni prilozi (0351-9767) 36 (2009), 36; 23-6225 Prvo rušenje Nina dogodilo se 1538., drugo 1570., a treće i najteže 1646. godine.26 Više u: Novak, Grga. Prošlost Dalmacije. Zagreb: Golden marketing, 2001.

7

simbiozi Zadra i Nina, lik književnika Petra Zoranića predstavlja simbol te povezanosti i

pravilne orijentiranosti zadarske sredine u kojoj je živio.

2.4. RENESANSNO OZRAČJE

U prvim pojavama novih duhovnih težnji mladog građanstva, koje su i u hrvatskim

stranama pronosili humanisti,27 krile su se već neke osnovne značajke renesansnog vremena:

jak individualizam, sloboda ličnosti i ovozemaljsko shvaćanje. ''Osim tih vrednota humanisti

su isticali i usvajali nove poglede na umjetnost, na njenu funkciju i bit, zahtijevajući da

umjetničko djelo mora biti proizvod pojedinca i da mora težiti formalnom savršenstvu. Ali

humanistička literatura, pisana uglavnom na latinskom jeziku, bez obzira što se temeljila na

bogatim antičkim tradicijama, nije mogla izraziti sve strane raznolikog i bujnog života koji se

razvijao pod utjecajem novih proizvodnih odnosa i bogatih razmjena materijalnih i duhovnih

dobara. Taj učeni jezik ograničavao se samo na uski krug ljudi, a kako nikome to nije bio

materinski jezik, jezik kojim se misli i doživljava, latinski nije bio dovoljno prikladan za

izravno iznošenje poetskih osjećaja. K tome europska učena zajednica na koju su humanisti

računali kao na sredstvo i na cilj svoje osobne afirmacije nije, iz praktičnih razloga, mogla

uvijek biti dostatno pristupačna i uporabljiva.''28 Sve veće nametanje užih, nacionalnih

problema, što je bilo izraz promijenjenih gospodarsko – političkih prilika, poticalo je i

humaniste da se sve više bave pitanjima svoje bliže sredine pri čemu je latinski jezik postajao

golema prepreka za direktnije djelovanje i brže komuniciranje. Zato je sve više izgleda za

uspjeh počela imati književnost na narodnim jezicima.

Za taj zaokret i preorijentaciju bili su u hrvatskim, osobito južnijim krajevima, stvoreni

solidni temelji jer je već bogata srednjovjekovna literatura, pisana na tri pisma (glagoljica,

ćirilica, latinica) bila formirala neke prozne i stihovne obrasce. S jedne strane razvija se

pjesništvo visokog umjetničkog dometa, ali izvan povezanosti s korijenima narodnog bića,

dok s druge strane cvjeta poezija bliska najširim narodnim slojevima, ali daleko od duboko

proživljene umjetnosti. Da bi se stvorila prava nacionalna književnost, bilo je potrebno

popuniti jaz između ta dva fenomena. Odlučan korak u tom smislu bio je učinjen onda kad su

i humanistički obrazovani ljudi osjetili potrebu da pišu na narodnom jeziku. To se moralo

27 Pristaše humanizma (humanisti) izdvajaju se kao poseban društveni sloj u koji ulaze znanstvenici i kulturni djelatnici, kao i vladari i drugi predstavnici društvene elite (dvorjanici, kondotjeri, aristokrati).28 Kolumbić, Nikica. Hrvatska književnost od humanizma do manirizma. Zagreb: Nakladni zavod MH, 1980. str. 99

8

desiti na području ljubavne poezije potkraj 15. stoljeća kad se javljaju i prva imena pjesnika

na narodnom jeziku, i to na širokom primorskom pojasu od Zadra do Dubrovnika29 (Marulić,

Držić, Menčetić). Na temeljima stihova navedenih pjesnika nastat će i izrasti čitava jedna

književnost. Posebnu ulogu u tom prijelomnom razdoblju odigrat će ličnost Splićanina Marka

Marulića, koji je spjevom Judita30 stvorio sretan spoj hrvatske srednjovjekovne tradicije i

latinsko – humanističke poetike, stvorivši tako prvo veliko djelo na narodnom jeziku.

Za hrvatski kulturni i književni život renesansno razdoblje predstavlja posebnu

prekretnicu i u smislu naglog razvoja književne aktivnosti i u smislu kvalitetnih umjetničkih

ostvarenja. Tek u to doba u hrvatskoj književnosti prvi put dolazi do izražaja stvaralačka

pjesnička ličnost, prvi put se u toj književnosti afirmira ovozemaljska tematika, a kao njena

popratna pojava upravo tada dolazi do izražaja svijest pojedinca u pravima na svoju

individualnu slobodu kao i svijest o nacionalnoj zajednici. To su bili i osnovni uvjeti koji su

hrvatskoj literaturi omogućili onaj polet koji je na područjima duhovnog i materijalnog života

već bio zahvatio sve društvene slojeve u primorskim gradovima, a koji je danas poznat pod

općim nazivom renesansa.31 U užem smislu ta riječ znači obnovu klasične kulture, ali taj su

posao već ranije obavili humanisti, pogotovo u književnosti. Renesansa u širem smislu

obuhvaća mnogo šire značenje. Ona predstavlja čitavi entuzijazam 16. stoljeća na svim

područjima ljudske djelatnosti, ona znači i sasvim novi pogled na svijet, nastao zbog

izmijenjenih proizvodnih društvenih odnosa, posve novo shvaćanje i nov način života pa se

taj izraz ne može ograničiti samo na ponovno rađanje, odnosno na preporod staroklasične

kulture i književnosti.32

Kod nekih se pisaca mogu zapaziti i daljni prodori u nove umjetničke i poetske

prostore, nova shvaćanja o odnosu među ljudima isticanjem vrijednosti pojedinaca i njegovih

osobnih zasluga bez obzira na podrijetlo i društvenu ljestvicu kojoj pripada. S obzirom na

specifične društvene i političke prilike u tijeku 16. stoljeća hrvatska je renesansna književnost

istakla i posebne teme, naročito one s protuturskom tendencijom, a i neki tipični renesansni

oblici (petrarkistička lirika, pastorala, maskerata) dobili su osebujan pečat. Pojedine teme nisu

bile ograničene samo na pojedine književne oblike i vrste, nego su se te dvije literarne

sastavnice često isprepletale. Tako ni ljubavne teme nisu bile vezane samo uz lirsku poeziju

29 Zbirka pjesama koju je na početku 16. stoljeća od pjesma prvih dubrovačkih liričara sastavio mladi sakupljač Nikša Ranjina idu u najvažnije hrvatske literalne događaje. 30 Do Zoranićeva je vremena Judita, temelj hrvatskog epskog izraza, doživjela tri izdanja, od kojih je za drugo (1522.) narudžbu i raspačavanje bio preuzeo domaći zadarski knjižar Jerolim Mirković, vjerojatno dalji rođak našeg pjesnika.31 Renesansa znači preporod, rinascimento. Izraz je prvi upotrijebio talijanski umjetnik i kritičar Giorgio Vasari (1511.-1574.) u svojoj knjizi Životi umjetnika (1550.)32 Hrvatska renesansa, http://www.hrvatskijezik.eu/?q=node/121 3.9.2011.

9

nego ih nalazimo i u dramskim,33 epsko – lirskim34 pa i u dijelima epskog značaja kao što su

Zoranićeve Planine. Tako je bilo i s protuturskom tematikom koja je bila zastupljena i u lirici

i u drami i u epskoj poeziji (od Marulića do Karnarutića). Na to je utjecao i poseban hrvatski

stih i pjesnički jezik koji je mnogo crpio iz vrela samonikle narodne književnosti. Osnovna

crta renesansne literarne tvorevine u hrvatskoj književnosti je u tome što je književno djelo

shvaćeno kao umjetnička cjelina odakle i osjećaj za čvrstu kompoziciju. Na to su utjecala i

klasična načela koja su renesansni umjetnici izdvojili, ali je smisao za realne odnose, pod

utjecajem sveopćeg racionalizma koji je zavladao cjelokupnim životom tog doba, djelovao i

na jedinstvena mjerila proporcija, na sklad odnosa i na logičku suglasnost pojedinih dijelova.

''Pastoralni oblici koje je pojačano njegovala renesansa imali su za hrvatsku

književnost mnogo veće značenje nego što se to obično ističe. Hrvatski su pisci tu književnu

vrstu rijetko prihvaćali samo kao težnju za pomodnim izražavanjem. Oni su najčešće na

svojevrstan način znali važnije pastoralne elemente prilagoditi specifičnim osjećajima i

potrebama svoje sredine.35 Zoranić je pak čitav svoj pastoralni i putopisni roman pisao pod

intenzivnim dojmom složenog rodoljubnog osjećaja, a njegove Planine nameću i složenija

pitanja i s obzirom na pjesničku inspiraciju, na aktualnost tematike i na formalne

karakteristike.''36

3. KNJIŽEVNI RAD PETRA ZORANIĆA

33 Lucić, Hanibal, Robinja. Zagreb: SysPrint, 1996.34 Pelegrinović, Mikša; Čubranović, Andrija. Jeđupka. Zagreb: Zora, 1949.35 Džore Držić je lokalizirao junake u svojoj dijaloškoj pastirskoj pjesmi, a Vetranović je radnju svojih pastirskih prizora još jaće smjestio u domaći kraj. Na bazi pastoralnih motiva Hanibal Lucić stvara i prvu domaću svjetovnu dramu s nacionalnim sadržajem, a Nalješković u taj idilski svijet unosi pastire s realnim značajkama i shvaćanjima. 36 Kolumbić, Nikica. Petar Zoranić – Planine (izbor). Zagreb: Erasmus Naklada, 1995. str. 11

10

3.1. PLANINE – PRVI HRVATSKI ROMAN

Planine37 Petra Zoranića su pastirsko-alegorijski roman koji se sastoji od 24 poglavlja.

Pisan je u prozi i stihovima narodnim hrvatskim jezikom, a sadrži novele episturalne

književnosti (pismo posvete), petrarkističke lirike (ljubavne pjesme), bukoličke lirike

(pastirske pjesme) i političke pjesme (prepjev ''Molitva suprotiva Turkom'').38 U romanu

pjesnik nastoji pobuditi kod svojih sunarodnjaka ljubav prema rodnom kraju, hrvatskoj

domovini i hrvatskom narodu. Svijest o turskoj opasnosti nadahnula je i Zoranićevo djelo, te

ga je prožela domoljubnim zanosom, pred kojim se povlače sve pjesnikove osobne brige,

nevolje i želje. Opisuje realistične nesreće koje su snašle naš narod turskom provalom i tješi

svoje sunarodnjake koji su mudri i učeni.

U romanu Petar Zoranić ima ulogu pripovjedača. On gradi djelo na dva prastara

motiva: 1) na putovanju kao oblikovnom principu i 2) na traganju za lijekom protiv betega

ljubvenoga, kojim je alegorički naznačen razlog putovanja. Pjesnik je svoj put geografski

postavio u sljedeće okvire: od Nina morem do područja Velebita, a otud uzbrdo Paklenicom,

preko Velebita, pa do Like prema Dinari, da bi se rijekom Krkom spustio do Šibenika i otuda

morem zaputio natrag kući do Nina. Okosnicu fabule čini pjesnikovo fiktivno sedmodnevno

putovanje po hrvatskoj domovini koje poduzima kako bi zaboravio nesretnu ljubav i opjevao i

proslavljao rodni kraj, prirodne ljepote, domaće gradove, naselja, rijeke, planine, šume, polja,

izvore, bunare i prirodne pojave pritom bilježeći mnoge toponime koji su se zadržali do

danas.

Već u posveti Planina pjesnik nam tumači osnovna kompozicijsko – misaona obilježja

svog djela. Lijek od ljubavi samo je metafora i alegorija (koprina), tj. vanjska, formalna

komponenta, a pod njom se krije prava, unutrašnja želja – želja da se opjeva svoju domovinu,

da iznese njene ljepote i njene patnje. Ako s Planina skinemo tu koprenu, ukazat će nam se

pjesnikova bašćina, domovina; ispod pastira krit će se vjerojatno neki narodni vođe, duhovni i

politički; ovce će predstavljati ugroženi narod, vuci turske horde, a vile će biti apstraktne sile,

nosioci ideja i putokaza. Planine se u unutrašnjoj strukturi temelje na tri bitne stavke: na

proslavi ugrožene domovine, na ukazivanju na strahovitu opasnost od turske najezde i na

prijekorima domaćim učenim ljudima zbog zanemarivanja rodnoga jezika. ''Pastoralno –

37 Puni naslov djela je: Planine ke zd(a)rže u sebi pisni pete po pastirih, pripovisti i pritvori junakov i de(i)klic i mnoge ostale stvari složene po Petru Zoraniću Ninjaninu.38 Molitva suprotiva Turkom - pjesma u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca protuturske tematike, napisana između 1493. i 1500. Marulić je ovim djelom utjecao na Zoranićeve Planine u kojima pjeva ganku pastira Marula aludirajući na Turke.

11

mitološki elementi, bili oni samo imitacija tuđih uzora ili plod pjesnikove imaginacije, imaju

ovdje svoju posebnu funkciju – oni povezuju krutu realnost tadašnje političke, gospodarske i

kulturne situacije s duhovnim stremljenjima narodne inteligencije i čitavu viziju domovine

uzdižu na pijedestal ideala, ali uvijek tako da je sveza s čvrstim tlom zbilje stalno sačuvana.''39

Sve priče, prijetvori i pjesme smješteni su na domaće tlo i spretno su povezani s

domaćim problemima i životom. Osim rodoljubnog osjećaja Planine imaju i drugih

osebujnosti koje su plod renesansnog shvaćanja života i umjetnosti. Mnogi pritvori zapravo

su priče o iskrenoj i neostvarenoj ljubavi između dvoje mladih, u svijetu koji im postavlja

krute prepreke. Međutim, nesumnjiva vrijednost djela nalazi se i u onim proznim dijelovima

punim maštovitih i bogatih opisa, gdje se na mjestima osjeća autentični doživljaj realnog

svijeta. Zoranić nije nastojao svoje likove i karakterno izdiferencirati, ali je zato znao dočarati

vjerodostojne ambijente i situacije, pogotovo kad opisuje krajolik u pojedinim dijelovima

dana ili pak kad daje prirodno ponašanje ljudi s inzistiranjem na nekim detaljima kao npr. u

susretu Zorana sa pastirima prvog dana dolaska na planine.40

Iz Planina možemo pratiti i usmenu narodnu književnost na prostoru Ravnih kotara,

jer je ovo djelo pod velikim utjecajem i u sferi takve poezije, što sam Zoranić naziva

tumačenjem blaženog Jeronima.41 Zato Zoranićevu okrenutost usmenoj književnosti moramo

držati vrlo indikativnom, jer je na prostoru Zadra i Nina narodna starohrvatska predaja bila

vrlo živa, što je i razlog da ćemo u Planinama naći sve vrste ondašnje usmene književnosti.

''Planine nisu djelo odricanja od ovog svijeta ni čežnja za sublimacijom u vječnoj

istini. One su umjetnički odgovor na izazove tadašnje Hrvatske, ugrožene sa svih strana, pa i

iznutra, od vlastitih učenih ljudi. Planine su i obračun i oproštaj s vlastitom mladošću i

svojevrsno pročišćenje za predan rad na stvaranju književnosti na narodnom jeziku, koji će,

književnošću stvaran i neprekidno potvrđivan, biti i ostati vertikala, čvrst oslonac u tadašnjim

i narednim olujama burnog povijesnog hoda hrvatskog naroda.''42

3.1.1. KRATAK SADRŽAJ DJELA

39 Petar Zoranić.// Hrvatska književnost od humanizma do manirizma./ Nikica Kolumbić. Zagreb: Nakladni zavod MH, 1980. str. 226.40 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Prvi dan na planinah. Pismi razlike po pastirih rečene. Cap VI. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002.41 Jeronimu se pripisivao izum glagoljice, a tumačen’ja blaženoga Hijeronima bila bi glagoljaška književnost u kojoj je bilo i kajkavizama.42 Švelec, Franjo. Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 38.

12

Na svom beznadnom lutanju ninskom okolicom Zoran (slavni pjesnik) je susreo vilu

Hrvaticu koja mu je uputila oštar prijekor zbog beskorisnog lutanja punih sedam godina s

mislima na neuzvraćenu ljubav prema djevojci Jagi, pored egzistencijalno ugrožene

domovine. Kao obrazovan čovjek, rekla mu je vila, dobro zna, kako su grčki pjesnici i

pretjerujući u svojim književnim djelima proslavili svaki kamen i grm, a naši krajevi, možda i

ljepši od grčkih, zbog nebrige domaćih učenih ljudi ostaju gluhi i zapušteni. Zbog vilina

prijekora pisac je odlučio pisati i poput negdašnjih grčkih pjesnika proslavljati rodne krajeve.

Putovanje započinje jednog proljetnog jutra u Ninu, na izvoru Vodice, jedan kilometar

zapadnije od starog dijela gradića. Tu susreće vilu Zoricu koja se pojavila iz vrela i koja mu

savjetuje da otiđe u planine vilenici Dinari po lijek za nesretnu ljubav. Nedugo potom ukaže

mu se prelijepa vila Milost i prenese Zorana na zlatnoj jabuci preko mora, podno planina do

mjesta gdje je danas Starigrad odakle je pjesnik nastavio sam. No, uskoro je naletio na zvijer,

od koje ga je vila Milost spasi i povede ga sigurnijim putovima.

Nastavio je put pakleničkom usjeklinom (Vražja vrata) gdje mu vila priča priču o Buri,

djevojci po kojoj je ovaj vjetar dobio ime. Idućeg dana, preko Velebita nastavlja Zoran put u

južnu Liku. Ostao je tri dana u društvu pastira, koji simboliziraju narod, slušajući njihove

pripovijesti. Petog dana, Zoran čuje od pastira priču o postanku Velebita i krene dalje prema

istoku. Tu naiđe na malu skupinu pastira, koji su se požalili kako ih napadaju vuci s istočnih

strana (Turci), pa su mnogi pastiri pobjegli. Idući dan, Zoranu se javlja vila Svist (Svijest)

koja ga uputi vilenici Dinari. Dinara ga zatim oslobodi svojim čarobnjačkim moćima i on biva

izliječen od ljubavnih jada.

Nakon toga Zoran usne viziju, neobičan san Perivoj od slave. U snu je sreo

mnogobrojne vile, od kojih je prepoznao Latinku, Grkinju i Kaldejku koje su imale u krilu

puno jabuka, a mlada vila Hrvatica je siromašna i u krilu ima samo mali broj jabuka. Bio je

sav sretan jer je na jednoj jabuci pročitao svoje ime i početak naziva djela Planine. Vila mu

protumači da jabuke predstavljaju pisce i djela nekog naroda i da joj je jako žao što hrvatski

jezik ima malo pisaca.

U zoru šestog dana Zoran kreće nazad kući i susreće na putu Dinarinu kćer, vilu Krku

koja ga je pratila pored tada srušenih gradova Knina i Skradina i dolazi do Šibenika pa sve do

ušća rijeke Krke gdje vila nestaje. Tad mu ponovo dolazi prva vila koja ga je pratila na

putovanju te ga još jednom prenosi na zlatnoj jabuci od Šibenika, pored Zadra i ostavlja ga

kod Dražnika, mjesto gdje se danas nalazi poznati kamp Zaton. Odlazi na majčin grob u Ninu

i prisustvuje komemoraciji smrti pastira biskupa Jurja Divnića. Šetajući se krajem čudnovatog

13

mlinara koji u žrvnju melje sela i gradove, slavne i neslavne ljude, sve što mu dopadne

gigantskih ruku što je simbol prolaznosti.

Na kraju ima viziju, na oblaku su se ukazali – u sredini vila Istina, desno od nje sv.

Jeronim, simbol hrvatske pismenosti, a lijevo biskup Divnić, simbol obrane od Turaka.

Zoranić im obećava da će se ostaviti pjevanja o zemaljskoj ljubavi te od sada slijediti put

Božje ljubavi. Pjesnik sedmi dan počiva u baštini kako naziva voljeni grad Nin.

3.1.2. PERIVOJ OD SLAVE

Praćeno stihovima petrarkističkog i pastirskog glasa, Zoranićevo prozno djelo,

oživljujući arkadijsku idilu prirode, odjekuje tužbenim pojem pastirov od rasute bašćine,43 ali

se odaziva na prigovor vile Hrvatice u Perivoju slave44 (poglavlje XX) koja kori Hrvate koji

mnozi mudri i naučeni jesu, ki radije pišu tuđim jezicima45. Tako je Zoranić tri stoljeća prije

ilirskog pokreta stao u obranu hrvatskog jezika, u čemu također valja vidjeti jedno od bitnih

značajki njegova djela.

Najzanimljiviji dio Planina je upravo Perivoj od Slave u kojem se najbolje vidi spoj

povijesno-alegorijskog i izrazitog patriotizma. Zoranić u perivoju koji se sastoji od sedam

dijelova susreće sedam djevojaka. Perivoj od Slave posvećen je vječnoj slavi tj. umjetnosti.

Zoranić je u tom djelu svjestan da je hrvatska književnost tek u razvoju.46

Personifikacija nekih vila u Perivoju od Slave:

Vila Latina - Predstavlja klasičnu rimsku, latinsku kulturu.

Vila Grkinja - Starija, mirisna jabuka.

Vila Kaldejka - (Babilonci = Kaldejci) predstavlja babilonsku kulturu.

Vila Hrvatica - Mlada sa malo jabuka, Zoran kod nje prepoznaje neka svoja djela.

3.1.3. STIL, OBLIK I KONSTRUKCIJA PISANJA

43 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Ganka i tužbeni poj pastirov od rasute bašćine i poj slavnoga Marula pastira. Cap XVI. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 157. – 165.44 Puni naziv XX. poglavlja Planina glasi Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Grkinja, Kaldejka i Hrvatica.45 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Garkinja, Kaldejka i Harvatica. Cap XX. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 181.46 Perivoj od slave nije nekakav zemaljski izmaštani raj, već je to stvarni renesansno oblikovan vrt kakav se sretao uz plemićke palače na ovim  hrvatskim primorskim stranama.

14

Poslije Džore i Marulića hrvatski stih nastojao je oživjeti Petar Zoranić. Uz sve

poznate dvanaesteračke oblike,47 pa i onaj s prijenosnim srokom, on upotrebljava i dotad

nepoznate forme, npr. strofe od tri šesterca i jednog dvanaesterca, osmeračke tercine s

jampskim početkom48 (Pasite drobne travice49), zatim sedmerački dvostih s jedanaesteračkim

refrenom, sestine sa stihovima od pet slogova te šesteračke dvostihove. Svoje djelo ninsko –

zadarski pjesnik ostvaruje stihovima raznolike metričko – strofičke organizacije te

putopisnom i pripovjedačkom prozom, što je u dotadašnjoj hrvatskoj renesansnoj književnosti

bila prava novina. Neke je metričke oblike nalazio u vlastitoj sredini kao npr. osmerce

(Blagoslovi, Bože, Zadar, Tkonski zbornik, Muka Sv. Margarite) i dvanaesterce (Svit se

skonča, Vidulićev zapis, Život Sv. Katarine).

Velika raznolikost metričko – strofičkih oblika u Planinama upućuje na sud da je

Zoranić ozbiljno razmišljao o izboru oblika u kojima će svoje djelo ostvariti. Postavši svjestan

obaveze da probudi nacionalnu svijest, Zoranić svoj pjesnički talent usmjerava na

proslavljanje ljepota rodnog kraja. Glavni oblik kojim to ostvaruje jesu pripovisti s

pritvorima.50 Vješto ih je ukomponirao i dao im vrlo određenu funkciju: očuvanje autentičnih

narodnih toponima, hidronima itd. u vremenu kad je tuđinska administracija, jedva

poznavajući domaći jezik, u raznim sudskim, upravnim i drugim pravnim aktima

preimenjavala izvorne nazive naselja, rijeka, polja, planina, rtova, zatona itd.

Potpuno u skladu s renesansom poetikom, Zoranić je slobodno posezao za motivima,

idejama, frazemima i za stilskim i kompozicijskim postupcima iz djela književne ostavštine

ranijih vremena i pri tome pokazao začudnu umiješanost usklađujući svu tu građu sa svojom

idejom priče. On je bio jedan od rijetkih pjesnika svoga naraštaja koji se okušao u različitim

ritmovima jer je stvarao u doba kad je većina pjesnika prihvaćala već utvrđene oblike,

osvježavajući još uvijek poeziju novim sadržajima i doživljajima.

Srednjovjekovna hrvatska proza ostavila je tragova i na Zoranićevu izrazu. Ogleda se

to u prvom redu u raznim oblicima strukturiranja kompozicije i u raznim vrstama sintaktičkih

i stilskih mikrostruktura.51 Značajan oslonac Zoranićevoj prozi bio je i izraz narodnog

pripovjedačkog blaga kojim su prožete cijele Planine.

47 Od otprilike 1600 stihova koliko ih u djelu ima, na dvanaesterce otpada preko 1000 njih.48 Riječi koje počinju s akcentom na drugom stihu.49 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Od Paprata i Stane pritvor u vrulje, od Žarke i trih vrulj i zač se Zadar zove, pripovist. Cap XIII. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 13250 Osam je pripovisti u Zoranićevim Planinama.51 Franjo Švelec: ''O nekim aspektima Zoranićeva proznog iskaza prema hrvatskoj srednjovjekovnoj prozi.'' – Adrias, sv. 3.; Split, 1989. str. 14. i d.

15

Posebno je Zoranićevo značenje u tom što je dao nedijalošku prozu, koje je u Hrvata

tada jedva bilo, a to da je napisao pretežno prozno djelo koje nije fragmentarno, koje nije

tematski ni formalno ograničeno, koje nije prijevod, koje je istodobno i prozno i pjesničko

daje Planinama izvanredno značenje. Svojim arhaizmima (da se uz vele rabi i ozoja u

značenju veoma ili mnogo), svojim kontaktnim sinonimima (npr. druga i tovariškinja u

značenju prijateljica) itd., Zoranić se mnogim značajkama razlikovao od današnjega

hrvatskoga jezičnog standarda. Riječ je o ikavsko-ekavskom jatu (pripovist, človik, verna

ljubovca).52

''Zoranić je svoju poeziju rado osvježavao na izvorima narodne, folklorne književnosti.

Zato je njegov stih mnogo okretniji od njegove proze. U njoj se, uz nesumnjive poetske opise,

osjeća podređivanje latinskoj i talijanskoj sintaksi, što uz brojne arhaizme čini pogotovu

danas njegov jezik teškim. Sintaktičko-stilističke crte Zoranićeve proze nisu još u našoj nauci

o književnosti i jeziku obrađene, a tek sada bi se i moglo ocijeniti koje je on teškoće prebrodio

kao početnik.''53

Njegovo je djelo, unatoč neizgrađenom jeziku i mjestimice teže razumljivom tekstu, u

osnovi uspješno ukomponirano. ''Kazivanje teče prirodno, ravnomjerno, i pošto smo jednom

usvojili konvenciju putovanja po planinama, krećemo se pjesnikovom, doduše ponešto

zamagljenom, vizijom kao u zbiljskom svijetu. njegovi razgovori s vilom Hrvaticom, s

Milosti, s Dinarom i s drugima odvijaju se najčešće okretno i neusiljeno u svome toku. Neke

njegove metamorfozne priče sačuvale su onu prirodnu naivnost koja ih čini svježima i čitkima

još i danas. Povezivanje epizoda, pojedinačnih priča, posebnih vizija skladno je izvedeno i sve

skupa uz manje izuzetke čini dojam jedinstvene cjeline.''54

3.1.4. UTJECAJ DRUGIH KNJIŽEVNIKA I DJELA NA ZORANIĆEV RAD

52 Josip Lisac, Zoranićev jezik i jezik hrvatske renesansne književnosti u Zadru, Uz 500. obljetnicu rođenja Petra Zoranića, http://www.matica.hr/Kolo/kolo2009_3.nsf/AllWebDocs/Zoranicev_jezik_i_jezik_hrvatske_renesansne_knjizevnosti_u_Zadru 13.9.2011.53 Nikica Kolumbić, Planine Petra Zoranića, Uz 500. obljetnicu rođenja Petra Zoranića, http://www.matica.hr/Kolo/kolo2009_3.nsf/AllWebDocs/Planine_Petra_Zoranica 13.9.2011.54 Zoranić, Petar – Baraković, Juraj, Planine. Vila slovinka, priredio Franjo Švelec, Zagreb, 1964. str. 27.

16

Jacopo Sanazzaro, Napuljac, napisao je 1501. godine, a konačno objavio 1504. godine

pastirski roman Arkadija, prozno djelo u kojem prikazuje mladića, od ljubavi bolna, kako luta

među pastirima čarobnim krajolikom proplanaka i gajeva.55 Oslonio se pri tome na estetiku i

poetiku antičke bukolike, ali je stvorio nov književni oblik. Tim je romanom postigao

izvanredno velik uspjeh. Zoranić je u svojim Planinama, koje je napisao 1536., zagledan u nj

prihvatio taj izazov. Bio je to prvi odjek na Sanazzarov roman u čitavoj Europi, prije onih u

Portugalu, Španjolskoj, Engleskoj i drugdje. 

Zoranić je u Sanzzara našao pastirski roman u prozi i stihovima. Od njega je dobio

okvirni motiv za svoje Planine i načelo njihove kompozicije. Talijanski autor, koji je zaslužan

ponajprije zato što je oživio jednu zaboravljenu klasičnu književnu vrstu koja je odmah zatim

postala popularna te se pobjedonosno proširila kroza sve razvijene europske književnosti,

stekao je u matičnoj, talijanskoj književnosti skromno mjesto, mnogo skromnije negoli mnogi

pisci kojima je njegova Arkadija bila prvi poticaj.

Arkadija i arkadijski ugođaj zavladao je europskim kulturnim prostorima upravo u

doba najtežih građanskih i vjerskih ratova, političkih sukoba i kriza, kad su se pisci iz

uzavrele i mučne stvarnosti sklanjali u svijet izmišljenog mira, spokoja i bezbrižnog

plandovanja. Zoranićeve su Planine jedna od najslobodnijih, najoriginalnijih i najmanje

ropskih imitacija Sannazarova djela, ako se o imitaciji uopće može govoriti. Jer moramo reći

da se Zoranić nikad slijepo ne povodi za svojim uzorom koji, presađen u sredinu sasvim

različitu od one gdje je nikao, biva prožet novim duhom.

U Planinama su književni povjesničari otkrivali i druge i drugačije poticaje. Planine

pokazuju veliku načitanost autora koji u 28. godini života, uz antičku književnost i djela

talijanskih autora, poznaje vrlo dobro i domaće književno stvaralaštvo. Od starovjekovnih

djela Zoraniću je nezaobilazno štivo Biblija, posebice Evanđelja, grčka odnosno rimska

mitologija, Homer, Vergilije i Ovidije. Kako je Zoranićev književni jezik po svojem

ishodišnom odredištu crkven, pa čak i liturgijski, tako i njegov pastirski roman prima

pjesničke poticaje i od evanđelja, psalama i crkvenih otaca dok pod utjecajem

Ovidijevih Metamorfoza posebno razvija priče o prijetvorima (preobražajima).

Očita je i srednjovjekovna književnost, najčešće Katonovi Moralni distisi, Augustin i

Jeronim, a od onih s kojima je u bližoj stvaralačkoj i vremenskoj vezi jesu Dante

s Božanstvenom komedijom, Boccaccio s Decameronom i Petrarca s Rasutim rimama.

Spomenute autore Zoranić u Planinama uključuje citatima iz njihovih djela ili na njih

55 Originalno se djelo zagubilo sve do 19. stoljeća, dok je popularno postalo u skraćenoj verziji Francesca Bernija.

17

aludira; u svakom slučaju, oni mu služe kao uzori za motivske i izražajne sklopove. 

Primjerice, same postaje koje se spominju u Planinama nalik su onima iz

Danteova Pakla, a ljuvene rane u neraskidivoj su vezi s Petrarkinom ljubavnom lirikom.

Valja tu spomenuti, i pored idejnog čvora i namjere očuvanja hrvatskoga jezika kroz

književno stvaralaštvo – česte citate na latinskom jeziku, različita podrijetla odnosno

provenijencije. Od osobita je značenja prisutnost Danteova u Planinama; ona se očituje

najviše na razini strukture njegova djela, tj. alegorije: kao što je Danteova Božanstvena

komedija alegorična, i Zoranićeve su Planine uvelike alegorija — uostalom, to pisac i sam

izriče hrvatskim izrazom pod koprinom i latinskim eksplicitom gdje suprotstavlja i povezuje

dva sustava: povijest (istorice, povijesno, istinito) i alegoriju (allegorice, dublji smisao

povijesti i njenu znakovitost). Danteovska inspiracija ogleda se ne samo u strukturi djela nego

i u mnogobrojnim pojedinostima koje dokazuju da je spjev velikoga Firentinca našem

pjesniku bio vrlo dobro poznat. I Dante i Zoranić opisuju u prvom licu (Ich–forma),56 tj. kao

osobe koje oblikuju i sebe i svoj izvještaj o vrlo važnom putu; kao što je Danteu učitelj

Vergilije, tako je Zoranićev učitelj Jeronim; Danteu je Beatrice apoteoza ljudskih mogućnosti

potpomognutih Milošću; Zoraniću je to vila Istina koju susreće u društvu biskupa ninskoga

Jurja Divnića i sv. Jeronima, na kraju svojega puta. No, dok je Danteova Komedija suma

ljudske povijesti, Zoranićev put očišćenja, kao simbol spasenja, traje sedam dana, što

simbolizira sedam dana stvaranja, kao u Bibliji. Dok se Dante obilno koristi simboličkim

brojem tri i njegovim izvedenicama, Zoraniću je temeljni broj sedam. Klasična tradicija

ogleda se, nasuprot tome, u broju od 24 glave, koliko ih sadrže Planine.

Planine Petra Zoranića duguju antičkoj, rimskoj i talijanskoj, renesansnoj, tradiciji

mnoge pobude i poticaje, i na tim su se pobudama često zaustavljali književni povjesničari.

Verificirani dijelovi Planina koji opjevavaju ljubav pisani su najčešće dvostruko rimovanim

dvanaestercima i u petrarkističkoj maniri, što dokazuje da je Zoranić je bio dobar poznavatelj

talijanske petrarkističke i religiozno - refleksivne lirike, ali i Marulićeva opusa (Marul pastir

čiju Molitvu suprotiva Turkom parafrazira).57

3.2. IZGUBLJENA DJELA

56 Subjektivno pripovijedanje, pripovjedač se izjednačuje s nekim od likova iz djela, komentira događaje sa svog posebnog stajališta i nastupa kao fiktivni pripovjedač.57 I. Kardum, H. Peričić, Europska književnost u doba Petra Zoranića, Uz 500. obljetnicu rođenja Petra Zoranića http://www.matica.hr/Kolo/kolo2009_3.nsf/AllWebDocs/Europska_knjizevnost_u_doba_Petra_Zoranica 13.9.2011

18

Osim Planina, koje su ostale sačuvane, Zoranić je napisao još dva pjesnička djela, Ljubavni

lov i Vilenicu, koja u romanu spominje u perivoju od slave, ali to su nažalost izgubljeni

tekstovi koji se nisu sačuvali.

Poznah u krilu nje jabuku na koj jime biše Petar Zoranić, a uz jime Ljubveni lov

i Vilnica dijaše pismo; i na toj prem jabuci prem počela pisati biše Planine.58

Sudeći po naslovu, oba djela nose odlike suvremenoga petrarkizma, a prvo bi moglo

biti vezano za tipičnu hrvatsku varijantu ekloge o zarobljenoj i oslobođenoj vili. Ta je djela

pjesnik napisao prije 1536., dakle prije svoje 28. godine.

Osim romana Planine Zoranić je po svoj prilici i autor jedne dramske pastirske ekloge

iz prve polovice 16. stoljeća, koja je 1976. otkupljena na jednoj javnoj dražbi u Londonu, a

danas se čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Kako je ekloga nepotpisana, akademik Josip Vončina je jezičnim analizama i komparacijama

s velikom sigurnošću uspio utvrditi njezino autorstvo – pripisao ju je Petru Zoraniću.59 Nije

isključeno da je toj vrsti pripadalo koje od gore navedenih Zoranićevih djela – Ljubveni

lov i Vilenica. Nastala nešto prije Planina, Zoranićeva renesansna ekloga, u kojoj se u

dijaloškoj formi pastiri Boljeta i Lilas pod predsjedanjem suca katunara Dobrila natječu u

mudrosti, pisana je u stihovima, te je po svoj prilici bila namijenjena i prikazivanju. Stoga je

svakako, uz njezinu nedvojbenu književnu vrijednost, moramo držati i vrijednim

dokumentom naše kazališne povijesti. Ako to nije Zoranićevo djelo, tada je XIV. glava

Planina sigurno bila poticaj nepoznatom pjesniku 16. st. da, po Zoraniću, sastavi tu pastirsku

eklogu.

4. PROJEKT PUTEVIMA PETRA ZORANIĆA NINJANINA

58 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Garkinja, Kaldejka i Harvatica. Cap XX. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 180.59Josip Vončina: Ekloga u rukopisnom zborniku 16. stoljeća. – ''Mogućnosti,'' XXV., br. 4.; Split, 1978. str. 420. -431.

19

4.1. 500. OBLJETNICA ROĐENJA PETRA ZORANIĆA

Godina 2008. obilovala je važnim obljetnicama za našu kulturnu povijest pa tako osim

obljetnica rođenja Marina Držića (500.) i Blaženog Alojzija Stepinca (110.) te smo godine

proslavili i 500. obljetnicu rođenja velikog hrvatskog renesansnog književnika Petra Zoranića

(1508. - prije 1569.). Organizacijski odbor zadarskog znanstvenog skupa predvidio je niz

događaja, s centralnom proslavom krajem svibnja, dok se cijele godine u Zadarskoj županiji

prigodnim programom obilježavala obljetnica njegova rođenja. Budući da je program u sebi

sadržao znanstvene, kulturološke, turističke i opće povijesne komponente s posebnim

pečatom na promoviranju hrvatske književnosti i hrvatske baštine, program je ocijenjen

pozitivnim i značajnim.

Nakon što je Odjel za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru60 u sklopu prvih

Zadarskih filoloških dana organizirao znanstveni skup koji je široko raščlanio lik i djelo Petra

Zoranića61 i njegovo doba i koji je bio svojevrsna početna iskra proslave 500. obljetnice

rođenja vrsnog hrvatskog pjesnika, na Kulturnom vijeću Zadarske županije, u suradnji s

Turističkom zajednicom Zadarske županije i turističkom zajednicom Grada Nina, te uz

potporu Odjela za kulturu Županije, predloženo je da 2008. godina bude proglašena godinom

Petra Zoranića. Taj važan događaj hrvatske kulturne povijesti trebao je biti obilježen nizom

kulturnih manifestacija.

Ideja se potom razvijala na prebacivanju projekta, zbog njegove iznimne važnosti, na

zadarsko Sveučilište što bi sve podiglo na nacionalnu razinu, gdje Zoranić i pripada.

Sveučilište je prihvatilo glavnu organizaciju proslave, uz suorganizaciju Zadarske županije,

Grada Zadra, Grada Nina, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

U cijeli projekt i njegov program, te osmišljavanje proslave aktivno su bili uključeni i

medijski pokrovitelji, od Hrvatske radio-televizije do lokalnih medija, TV Voxa i Novog

radija, te Zadarskog lista, uz sve kulturne i znanstvene institucije, od Matice hrvatske do

Hrvatske kazališne kuće. Valja naglasiti kako je to bila izvanredna prigoda da se Zadarska

županija i grad Zadar podiče svojom bogatom prošlosti i kulturnom baštinom, uostalom, uz

60 Odjel za kroatistiku i slavistiku – Odsjek za hrvatski jezik i književnost http://www.unizd.hr/Default.aspx?alias=www.unizd.hr/kroatistika-slavistika 10.9.2011.61 Zbornik radova: Petar Zoranić i njegovi suvremenici ; Slavenski prostori u putopisnoj literaturi i književnosti ; Znanstveni rad akademika Dalibora Brozovića. // Zadarski filološki dani II. / Urednica Divna Mrdeža Antonina. Zadar: Sveučilište, 2009. – 530str.

20

obilježavanje 500. obljetnice rođenja Petra Zoranića posebna proslava obilježavala je i 650.

obljetnicu potpisivanja Zadarskog mira,62 značajnog događaja i za šire prostore.

U Zadarskoj županiji proslava je započela u okviru Županijskih dana 11. travnja 2008.

u Ninu likovnom kolonijom na temu Petra Zoranića, a već 28. travnja u Zadru je upriličena

svečana dodjela nagrada sudionicima likovne kolonije, te 29. travnja dodjela nagrada

učenicima za radove na temu Petra Zoranića. U crkvi Sv. Donata 6. lipnja 2008. započela je i

središnja proslava pod nazivom 500 godina od rođenja hrvatskog renesansnog pjesnika Petra

Zoranića, gdje su visoki uzvanici, kulturni i javni uglednici dočekani od strane članova

Akademskog zbora odjevenih u svečane toge. Uz članove Počasnog odbora i Organizacijskog

odbora proslave, skupu su nazočili brojni predstavnici akademskog, političkog, gospodarskog

i vjerskog života Zadra, zadarske regije i Hrvatske. Na kraju svečanosti Akademski pjevački

zbor izveo je Pastirsku igru, skladbu iz scenskog prikaza Zoranićevih Planina koje je režirao

Marin Carić, a glazbu napisao Ivo Nižić. 

U gradu Ninu svečanost je započela okupljanjem uzvanika u ninskoj Baroknoj kući, a

nastavljena razgledom Muzeja ninskih starina i crkvenom riznicom Zlato i srebro Nina. U

parku Petra Zoranića Ninjanina zasađena su promotivna stabla, a uzvanici su posjetili

nekoliko legendarnih mjesta – lokalitet Vodice gdje Zoranić u romanu Planine kreće na

putovanje, te Kraljičinu plažu gdje do pjesnika dolazi vila Milost na zlatnoj jabuci i prenosi ga

u podgorje planine. Providurova palača u Zadru bila je mjesto gdje je 24. lipnja 2008.

zadarski Zbor Petar Zoranić održao prigodni koncert u čast obljetnice, a 18. srpnja je u

zadarskoj Hrvatskoj kazališnoj kući predstavljen i multimedijalni projekt Planine. Kazalište

lutaka Zadar također je svečano obilježilo 500. obljetnicu rođenja velikog hrvatskog pjesnika

predstavom Petar Zoranić – Planine, koju je režirao Marin Carić.63

Treba svakako spomenuti i veliku tematsko - dokumentarnu izložbu Petar Zoranić i

njegov zadarski krug, koju su pripremili stručni djelatnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u

Zagrebu. Uz izložbu je tiskan i opsežan katalog (64 stranice), te faksimilima svih izloženih

djela iz fundusa naše Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Izložba je također održana u još

osam hrvatskih gradova.

4.2. PRIKAZ NASTANKA IDEJE NOVOG TURISTIČKOG PROJEKTA

62 Zadarski mir naziv je za mirovni ugovor koji je sklopljen 18.2. 1358. između Mletačke Republike i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim se Mletačka Republika morala odreći svojih posjeda u Dalmaciji.63 Nenad Vertovšek, O manifestacijama uz 500. obljetnicu rođenja hrvatskog renesansnog književnika Petra Zoranića, Uz 500. obljetnicu rođenja Petra Zoranića , http://www.matica.hr/Kolo/kolo2009_3.nsf/AllWebDocs/Poruke_o_rodoljublju_i_ceznji_za_domovinom 13.9.2011

21

Poznato je da su liku i djelu autora prvog hrvatskog romana, slavnom Zoraniću

posvećeni mnogobrojni stručni radovi s područja književnosti i likovne umjetnosti. Turistički

projekt je prirodan nastavak ideja koje su se dugi niz godina javljale u intelektualnim

krugovima da se roman koristi u turističkom itinereru.64 Tim se Turistička zajednica grada

Nina65 (TZG Nina u daljnjem tekstu) osjećala prozvanom da te ideje iz javnosti objedini i

prione stvaranju literarnog putovanja koje je popularizirano u prospektnim materijalima.

Možda se to ne bi ni zbilo da nije bilo jubilarne obljetnice, 500 godina od rođenja

slavnog Zoranića i da nije bilo cijenjenog zadarsko – ninskog kipara Dragana Kwiatkowskog

koji je u TIC grada Nina donio idejnu skulpturu budućeg spomenika koja prikazuje Zoranića

kako u Ninu sjedi na stijeni i na koljenima piše djelo Planine. Kwiatkowski je osmislio

budući spomenik i njegov prototip donio u Turističko-informativni centar (TIC) gdje ga je

ostavio nekoliko mjeseci. Svakodnevno promatrajući idejnu skulpturu u sezoni 2006. pojavio

se snažan impuls s inicijativom da se liku i djelu Petra Zoranića Ninjanina posveti više pažnje

u prospektnim materijalima koje izdaje TZG Nina.

Projekt je započela i vodi TZG Nina s ciljem promocije lika i djela pjesnika Zoranića,

uređenja tematskog i spomen parka u drevnom Ninu, promocije novog literarnog itinerera i

razvoja tematskog putovanja u praksi. Uz turističku zajednicu grada Nina bespovratne potpore

i podršku projektu dali su Grad Nin, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka,

Ministarstvo turizma, Hrvatska turistička zajednica i turistička zajednica zadarske županije.

Od početnih aktivnosti na projektu rade Marija Dejanović, voditeljica projekta i direktorica

TZG Nina te Tomislava Šalov, suradnica na projektu. Stručnu pomoć projektu pružili su:

Sanja Stulić, Marijana Ramov, Jozo Mustać, Anastazija Magaš, Mate Radović, Dragan

Kwiatkowski, Endo Sipina, Boris Simić, Mirjana Vitlov i tvrtka Komio d.o.o. Nin.

Projekt uključuje nekoliko razina:

1. promocija lika i djela pjesnika Zoranića,

2. uređenje tematskog i spomen parka pjesniku Zoraniću u drevnom Ninu

3. promociju novog literarnog itinerara

4. suradnju tur. zajednica, vodiča i agencija u cilju razvijanja tematskog putovanja u praksi

4.3. TEMATSKI PARK KAO OAZA KULTURNOG TURIZMA

64 Itinerer je linija koja povezuje mjesta istih karakteristika ili unaprijed definiran pravac kretanja.65 Turistička zajednica grada Nina - http://www.nin.hr/ 28.9.2011.

22

Sretna okolnost idealno se uklopila u inicijativu Ministarstva mora, turizma, prometa i

razvitka koje je raspisalo natječaj za poticaj razvoju novih tematskih puteva u republici

Hrvatskoj. Kandidirani projekt obuhvaćao je početak uređenja tematskog parka posvećenog

pjesniku zoraniću gdje bi se postavio budući spomenik.

2007. godine se razvila početna ideja i započinju aktivnosti na uređenju tematskog

parka (sondažna arheološka istraživanja, planiranje i početne aktivnosti na hortikulturnom

uređenju parka66) i promocijske aktivnosti (istraživanje budućeg itinerera, kreiranje tematskog

puta i izdavanje promocijskih materijala na hrvatskom jeziku).

Opisujući ljepotu prirode svoga kraja, govoreći o bilju i životinjama, lovu i stoci,

donoseći vrlo točne spomene hortikulture, Zoranić će ispisati i prvu povijest naše hortikulture.

Tu su lovor, mrča, maslina, cedar, palma, čempres, bršljan, šimšir, jela, miomirisne biljke i

trave, mažuran, ljekoviti sipan, bijela i rumena ljubica, šaroliko cvijeće, bosiljak, murtela,

tratina, plave, žute, rumene, bijele i modre ruže.67

2008. godine, u okviru programa proslave 500. obljetnice rođenja Petra Zoranića

otvoren je spomen park u Ninu. Tom prigodom su simbolično posađena četiri stabla u

tematskom parku (u ime Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, u ime Ministarstva

kulture, u ime Zadarske županije i u ime Organizacijskog odbora za proslavu). Uređenje se

nastavlja kroz 2008. i 2009., postavlja se smeđa interpretativna ploča, usklađuju se stavovi

različitih struka u vezi opremanja tematskog parka i planira se spomen parka oblikovati u

atraktivni sadržaj itinerera (ideje: uređenje odredišnih mikro – točaka kako bi se unutar parka

mogle interpretirati i pripovijedati pripovijesti iz romana Planine i dr.). Postojeća mapa

tematskog parka izdat će se u tiraži od 10 000 primjeraka. Na početnoj stranici je slika s

naslovnice prospekta, unutrašnjost je rezervirana za kartu područja s obilježenom rutom

itinera, a na poleđini će biti objašnjenje, odnosno nekoliko rečenica o svakoj destinaciji.

Park je osmišljen kao ishodišna točka itinerera. Ukoliko itinerer konzumiraju grupe iz

ostalih destinacija u Hrvatskoj, predviđeno je da park u Ninu bude ciljna točka posjeta u koju

bi svaka grupa trebala svratiti. U autentičnom okruženju moći će se pripovijedati pripovijesti

iz romana Planine nakon što se park u cijelosti opremi. U Ninu kojeg je pjesnik opjevao u

romanu moći ćemo vizualizirati njegove riječi slidite stope moje.

4.4. PROMOCIJA LIKA I DJELA PJESNIKA ZORANIĆA

66 Hortikultura je umjetnost prostornog oblikovanja vrtova, parkova i drugih pejzažnih kompleksa.67 Cvitko Fisković: ''Zoranićev Prilog našoj renesansnoj hortikulturi'' – Zadarska revija, XVIII., br. 5., Zadar, 1969. str. 375. - 385.

23

Turistički ured u Ninu promovira lik i djelo slavnog pjesnika Zoranića od 2004.

godine izdavanjem promotivnog letka koji se dijeli turistima. Godine 2005. letak se prevodi

na više jezika (engleski, njemački, talijanski, francuski) i podaci se postavljaju na internet.

Godine 2007. i 2008. izdani su prospekti na hrvatskom i engleskom jeziku kao i drugi

promotivni materijali.

Materijal se sastoji od opisa tematskog putovanja, nekoliko riječi o liku petra Zoranića

Ninjanina, te sadržaja djela koji se smatra autobiografskim. Materijal je obrađen tako da služi

kao temelj novog turističkog putovanja, sintetizirani su neki pojmovi koji su obrađeni u

Planinama, a odnose se na zemljopisne lokalitete i prirodne ljepote, poznate gradove i mjesta

redoslijedom kako ih Zoranić spominje, pojave, biljni svijet i ostali simboli, a zatim su

opisane turističke destinacije: Nin, Starigrad, NP Paklenica, NP Sjeverni velebit, PP Velebit,

Lika, Lovinac, Gračac, Knin, Dinara, Skradin, NP Krka, Šibenik i Zadar. Vodilo se računa da

se nijednom lokalitetu ne daje veći značaj nego što je u djelu istaknuto, niti da se ikoga

isključi ukoliko je spomenut u djelu. Posljednji dio prospekta donosi popise turističkih

agencija, ponude smještaja i ponuđenih restorana na području opisanih lokaliteta. Jedini

izuzetak je učinjen kod popisa svih restorana gradova Šibenika i Zadra budući da ih ima jako

puno, te oni nisu potpuno evidentirani što će se nadopuniti u budućim internet stranicama, a

lako ih se pronađe svejedno putem postojećih web stranica spomenutih gradova.

Na naslovnici se nalazi slika plaže s koje Zoranić polazi na putovanje, a posljednja

stranica donosi panoramski prikaz Nina s lokacijom gdje završava putovanje nakon što je

sedmog dana došao kući u bašćinu. Prospekt je tiskan u 20 000 primjeraka na hrvatskom

jeziku krajem 2007., a krajem 2008. godine izdan je prospekt na engleskom jeziku prilagođen

stranim gotima, također u 20 000 primjeraka.

Izdavane su i promotivne vrećice u 2008. godini (tiraža – 500 komada za 500.

obljetnicu rođenja pjesnika) s prikazom motiva s naslovnice prospekta te natpisom 500.

Obljetnica rođenja pjesnika Petra Zoranića Ninjanina. Naredne godine izdane su vrećice u

jednakoj tiraži i s istim motivom, ali s promijenjenim natpisom 440. Obljetnica tiskanja

romana Planine. Planirana je izrada i postavljanje informativnog panoa u sve destinacije iz

romana Planine. Na karti će biti ucrtana destinacija iz itinerera, a u svakoj destinaciji će biti

crvena oznaka za mjesto na kojem se gosti trenutno nalaze.

4.4.1. PROMOTIVNA ZORANIĆEVA GRADSKA VRATA

24

U cilju popularizacije tematskog putovanja i u promotivne svrhe planira se izrada

promotivnih gradskih vrata – izrada kulise.

Opis i pozicija: vrata će biti u obliku naslovnice romana Planine. Izradit će se replika

postojećih kulisa, odnosno gradskih vrata koja koristi Kazalište lutaka iz zadra u izvođenju

predstave Planine. Nova replika bila bi vlasništvo Turističke zajednice grada Nina koja bi ih

koristila više godina. Pozicija na kojoj bi se vrata montirala je sredina donjeg gradskog mosta,

na ulazu u staru gradsku jezgru. Ta bi kulisa omogućila svakom turistu ulaz u Zoranićev Nin

kao svojevrsni romantičan ulaz u bajku. Vrata bi se montirala početkom turističke sezone,

odnosno uoči Dana grada Nina (7. Lipnja), a demontirala bi se i spremala za narednu sezonu

krajem rujna.

Na taj bi se način svake godine simbolično obilježavao početak i završetak pisanja

djela Planine, odnosno putovanja pjesnika i oživljavanje romana, budući da je Zoranić počeo

pisati u svibnju, a završio u rujnu.

4.5. EVALUACIJA PROJEKTA

Ideja i želja je da se tematski park u Ninu funkcionalno osmisli za prihvat većih grupa

posjetitelja, uređen je postojeći bunar, opremljen klupama za odmor, postavljena smeđa

interpretativna ploča. Želja je da se u spomen parku mogu ispričati zanimljive priče iz romana

učenicima osnovnih i srednjih škola te specijaliziranim grupama (team building). Vjerujemo

da će se realizacijom ovog projekta postići opća društvena korist, a područje turizma obogatiti

novom turističkom atrakcijom, odnosnom proizvodom.

Namjera je da turistička zajednica grada Nina u okviru budućih aktivnosti projekta učini

sljedeće:

- u suradnji s gradom Ninom oblikovanje parka kao turističke atrakcije

- organiziranje likovne kolonije pod nazivom Putevima Petra Zoranića Ninjanina

tijekom svibnja u suradnji sa privatnim iznajmljivačem grada Nina

- pokretanje časopisa Planine u suradnji sa osnovnom školom Petar Zoranić Nin

- reprint tematskog prospektnog materijala (na hrvatskom i engleskom jeziku)

25

U suradnji sa amaterskim glumcima iz Ninskih Stanova, KUD-om Branimir, udrugom mladih

i udrugom žena iz Nina planira se uprizorenje nekoliko scena iz djela Planine koje bi se

izvodile prilikom ciljanih posjeta grupa – stvaranje nove kulturne atrakcije

4.6. IDEJNO TEMATSKO PUTOVANJE

Put u Planine Petra Zoranića nije fiktivan, to je vrlo jasan i točan put, nimalo slučajno

određen. Put je to  kojim je okružena granica stare Liburnije, prostor koji se u Zoranićevo

doba još zove Hrvati, a to je onaj prostor na kojemu se javlja prva hrvatska država, prvo

hrvatsko nacionalno ime, na kojemu žive i odakle dolaze prvi hrvatski narodni vladari.

Zoranić, ne slučajno, tu vidi i slavi domovinu, to je njegova dežela. Nije onda čudno što je i

danas na tom putu toliko poznatih toponima i lokaliteta, izvora, bunara, proplanaka, vrhova i

gorskih strana, koje čekaju onoga tko će ih obilježiti.68

Odrađen je susret s vodičima zadarske županije u cilju predstavljanja itinerera i

definiranju zaključka. Kontaktirane su sve agencije koje se nalaze na prostoru tog itinerera i

njihovi su podaci uključeni u prospektni materijal. Početkom 2009. Godine animirane su

agencije koje se bave eventima. Turistička zajednica je planirala odraditi promotivno

putovanje, no kako je to posao agencije opredijelila za traganjem zainteresiranih. Planirani

sudionici promotivnog putovanja na relaciji Nin - Velebit – Lika - Dinara – Knin – Šibenik –

Zadar – Nin bi trebali biti iz redova predstavnika Ministarstva turizma, Ministarstva Kulture,

hrvatske turističke zajednice, turističkih zajednica i agencija uključenih u projekt, te

predstavnici nacionalnih i regionalnih medija.

Ovaj tematski put ima za cilj ponuditi turistima novo zanimljivo tematsko putovanje

gdje će upoznati prirodne, kulturne i povijesne atrakcije Zadarske, Ličko-senjske i Šibensko-

kinske županije. Prigodom obilaska krajolika i planina koji će biti organiziran u pratnji

vodiča, turisti će upoznati prirodne i kulturne ljepote gradova iz davnina kako ih spominje

pjesnik te floru i faunu krajolika mora i kopna: Velebita, Like, kanjona Krke, priobalja i

otoka. Polazišna točka itinerera za individualno istraživanje krajolika ili organizirani grupni

obilazak prostora bila bi u Ninu, u parku Petra Zoranića. Obavezan je posjet mikro lokaliteta

Vodice zapadno od centra drevnog gradića. Tamo je slavni pjesnik započeo putovanje

otpjevano u romanu Planine. Budući da je pjesnika vila na zlatnoj jabuci prenijela morem do

68 Smiljanić, Franjo. Pjesnikov imaginarij kao konkretan geografski prostor u Planinama Petra Zoranića. // Zadarski filološki dani II. / Urednica Divna Mrdeža Antonina. Zadar: Sveučilište, 2009. str. 81. – 103.

26

ispod Velebita, predlaže se organizirani prijevoz ispod Paškog mosta, brodom do Starigrada.

Kao alternativu predlaže se prijevoz autobusom od Nina do Starigrada. Moguća je okrjepa u

jednom od restorana u Starigradu i smještaj i noćenje u Starigradu. Nastavak putovanja

uključuje pješačenje u Nacionalni park Paklenicu, noćenje u planinarskom domu, putovanje

do Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Putovanje možemo nastaviti u smjeru Parka prirode

Velebit. U planinarskim domovima moguća je okrjepa i noćenje. Put dalje vodi preko Like,

do Lovinca i Gračaca gdje je također moguće prenoćiti. Nastavak slijedi na Dinaru, iako se

preporučava da se provjeri mogućnost krijepe i smještaja u planinarskom domu. Nakon toga

je zamišljeno spuštanje s planina, put pored Knina, zatim rijekom Krkom, pored Skradina i

Šibenika i otuda morem kraj Zadra do Nina. Povratak iz Šibenika do Nina moguće je

organizirati autobusom.

Najvažniji cilj projekta je želja da navedeno putovanje zaživi kao alternativa

maturalnih putovanja koje naše agencije organiziraju u inozemstvo, a na kojem bi učenici u

sedmodnevnom putovanju upoznali i uživali u kulturnim i prirodnim ljepotama neotkrivenih

područja vlastite domovine.69

4.6.1. OPJEVANI LOKALITETI

NIN

Hrvatski Betlehem, smješten je 14 km sjeverozapadno od Zadra. Stari grad se nalazi na

povijesnom otočiću, promjera svega 500 m koji je spojen s kopnom s dva kamena mosta.

Okružuju ga duge i lijepe pješčane plaže sa zapadne strane, a s istočne se prostiru polja

Solane. Grad slavne prošlosti star je oko 3000 godina i spada u najstarije gradove na istočnoj

strani Jadrana. Povijest ovdje priča gotovo na svakom koraku. Utemeljili su ga Liburni u 9. st.

pr. Kr. koji su tu imali jako pomorsko i trgovačko središte. Na području gdje se danas nalazi

poznati kamp Zaton nalazila se antička luka drevnog Nina, tadašnje Aenone, čiji su ostatci u

mori vidljivi još i danas (1. st.). U rimsko doba postaje značajan municipij. Iz tog razdoblja

potječu ostaci najvećeg antičkog hrama u Dalmaciji (1. st.), mozaici u podu rimskog domusa,

kipovi rimskih imperatora i dr. Nin je kolijevka hrvatske države. Bio je prvo političko,

vjersko i kulturno središte srednjovjekovne Hrvatske. Nin je, također, najstariji hrvatski

69 Prema: Izvješće Turističke zajednice grada Nina. Projekt Putevima Petra Zoranića Ninjanina. (2007. – 2010.) Izvješće pripremila: Marija Dejanović, direktorica TU

27

kraljevski grad, stalna ili povremena prijestolnica hrvatskih narodnih vladara: knez Višeslav i

Branimir, kralj Tomislav, Petar Krešimir IV, Zvonimir i dr. Značajni su ninski biskupi među

kojima se najviše ističe Grgur Ninski, borac za očuvane hrvatskog narodnog pisma i

glagoljice. Bogati nalazi mogu se razgledati u Muzeju ninskih starina gdje se nalaze dva

originalna starohrvatska broda Condura Croatica (11. st.) i rekonstrukcija dijela broda Serilie

Liburnice (1. st.). Razgledati se može župnu crkvu sv. Anselma (6. – 18. st.), romanički

zvonik, crkvu sv. Ambroza (13. st.), predromaničku crkvu sv. Križa (9. st.) zvanu najmanjom

katedralom na svijetu, brončane statue biskupa Grgura Ninskog i kneza Branimira, crkvenu

riznicu Zlato i srebro grada Nina, zatim krunidbenu crkvu sv. Nikole (11. – 12. st.), udaljenu

od otočića jedan kilometar južnije, u krunidbenom polju. Nin je svetište Gospe od Zečeva čiji

se blagdan slavi na prvi ponedjeljak prije blagdana Spasova, a hodočašće na otok ukazanja

organizira se 5. svibnja i 5. kolovoza. Turisti dolaze u Nin zbog raznovrsnih atrakcija u

turističkoj ponudi: dugih pješčanih plaža i plitkog mora, ljekovitog blata, parka Solane Nin,

škole kitesurfinga na Kraljičinoj plaži, dolaze i zato da bi probali jedinstvenu gastrodeliciju

pod nazivom šokol ili se odmarati u poznatom turističkom naselju i kampu Zaton. U današnje

vrijeme rivijera Nin objedinjuje tri priobalna mjesta Nin, Zaton i Grbe, a administrativno se

na njegovom prostoru nalaze još mjesta Ninski stanovi, Žerava i Poljica-brig. Susjedne općine

koje gravitiraju Ninu su: Privlaka, Vrsi i Vir.70

STARIGRAD

Nastao na temeljima drevnog antičkog grada Argyruntuma, Starigrad-Paklenica u današnje je

vrijeme središte Rivijere Paklenica. Život mještana neraskidivo je vezan uz planinu. Velebit

skriva mnoge zaseoke na čijim ognjištima možete probati čari autohtone kuhinje, a u nekim

od njih provesti cijeli odmor u duhu prošlosti. Povijest je ovdje ostavila mnoge tragove:

bogatu ostavštinu predmeta iz antičkog doba, utvrde Paklarić i Večka kula iz doba prodora

Turaka, starohrvatsku crkvu sv. Petra, te Mirila, kamena spomen znamenja vezana u

nekadašnje pogrebne običaje lokalnog stanovništva koja su svojevrstan fenomen ovog kraja.

Na velikom Rujnu, najvećoj velebitskoj visoravni, nalazi se crkva sv. Marije – zavjetno

svetište u koje se tradicionalno hodočasti u povodu blagdana Velike Gospe.71

70 http://www.nin.hr/ 25. 9. 2011.71 http://www.opcina-starigrad.hr/ 25.9. 2011.

28

NP PAKLENICA

Između najvišeg vrhunca Velebita i obale Jadranskog mora, na površini od 95 km, prostire se

Nacionalni park Paklenica. Raspolaže s preko 150 km uređenih planinarskih putova i staza, od

onih turističkih, laganih pa sve do najzahtjevnijih koje vode do najviših vrhova Velebita

(Vaganski vrh 1.758 m, Sveto brdo 1. 753 m). Najatraktivnije obilježje daju mu kanjoni

Velike i Male Paklenice, čije su okomite litice visoke i preko 400 m, učinile Paklenicu

svjetski poznatim alpinističkim odredištem. Vrijedna posjeta, uz stručno vođenje je špilja

Manita peć. Stare bukove šume, drugi po veličini u Europi rezervat crnog bora, tajanstvene

špilje, endemično bilje, veliki broj životinjskih vrsta oplemenjuju ovaj iskonski prirodni

ambijent. NP Paklenica predstavlja izazov svakom ljubitelju prirode: izletniku, alpinistu,

avanturistu.72

NP SJEVERNI VELEBIT

Područje je proglašeno nacionalnim parkom zbog izrazite raznolikosti krških fenomena,

bogatstva živog svijeta i iznimnih prirodnih ljepota na relativno malom prostoru. Površina

parka iznosi 109 km2, a unutar istog nalaze se strogi rezervati Hajdučki i Rožanski kukovi,

koji predstavljaju specifičan geomorfološki fenomen na kojem je do sada otkriveno više od

150 jama, od kojih je najpoznatija Lukina jama, jedna od najdubljih u svijetu. U sklopu parka

nalaze se još botanički rezervat Visibaba, u kojemu se nalazi najveće odredište endemične

hrvatske sibireje (Sibiraea altaiensis ssp. croatica) te botanički rezervat Zavižan – Balinovac -

Velika kosa, koji se ističe bogatstvom visokoplaninske flore. Unutar rezervata nalazi se i

poznati Velebitski botanički vrt, kojeg je osnovao prof. Fran Kušan još davne 1967. godine.

Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, od kojih je najpoznatija Premužićeva

staza. Staza prolazi kroz najljepše i najzanimljivije dijelove sjevernog Velebita. S planinskih

vrhunaca pruža se prekrasan pogled na Jadransko more, Ninski zaljev i otoke Pag, Rab, Goli,

Prvić i Krk te na ličko zaleđe s kontinentalne strane.73

72 http://www.paklenica.hr/ 25. 9. 2011.73 http://www.np-sjeverni-velebit.hr/ 25.9. 2011.

29

PP VELEBIT

Velebit je najveća hrvatska planina (2274 km2), duboko utkana u prostor, život i svijest

ovdašnjeg naroda. Zbog dojmljive ljepote krajolika, raznolikosti reljefnih obila, flore i faune

te nedirnute prirode, proglašena je Parkom prirode. O stoljećima čovjekova suživota s tom

mitskom planinom svjedoče mnogobrojne planinske staze, povijesne građevine, stare

kraljevske ceste, utvrde i sakralni spomenici. Sazdana od krša, planina Velebit obiluje

spiljama, a u speleo avanutu povest će vas stručni vodiči. Postoje mnoge špilje dostupne

posjetiteljima, atraktivne zbog raznolikosti oblika i bogatstva sigastih ukrasa i drugih špiljskih

tvorevina. I na širem području Parka prirode Velebit cijeli je niz atraktivnih lokaliteta do kojih

vode uređene poučne staze.74

LIKA

Obuhvaća prosto od Male Kapele na sjeveru pa sve do Gračaca na jugu. Unutar planinskih

okvira nalaze se plodna polja koja opskrbljuju potrebe turizma na Jadranu od kojih su

najpoznatija Ličko polje, Gacko polje i Krbavsko polje. Imena su dobila po ličkim rijekama

ponornicama. Cijeli taj prostor ima karakteristike pokrivenog krša u čijem se krajoliku

izmjenjuju tamniji i svjetliji zeleni tonovi šuma i livada, dopadljivo upotpunjeni plavetnilom

površinskih voda, dok krško podzemlje obiluje bogatstvom speleoloških objekata. Tu se

nalazi četvrtina od ukupnog broja špilja zaštićenih kao geomorfološki spomenici prirode u

Hrvatskoj – posebno se ističe špiljski park Grabovača sa Samogradskom špiljom kraj

Perušića. U Perušiću se ističe jedina preostala turska kula u Lici iz 16. st. Nedaleko od tog

mjesta nalazi se slikovita Kosinjsa udolina s lokalitetom kultne srednjovjekovne tiskare.75

LOVINAC

Smjestio se na jugoistoku najvećeg hrvatskog kraškog polja, Ličkog polja. U stara doba vodili

su tuda preko Velebita najkraći trgovački putovi od mora prema unutrašnjosti. Čovjek se na

ovom području javlja kao lovac na pećinskog medvjeda u obližnjim Cerovačkim pećinama u

Velebitu. U povijesnim vrelima nalazimo podatke da ovo područje nastanjuje lirsko pleme

74 http://www.np-sjeverni-velebit.hr/ 25.9. 2011.75 http://www.np-sjeverni-velebit.hr/ 25. 9. 2011.

30

Japoda. U antičkim izvorima opisuju se njihove borbe s Rimljanima koje su počele 126.

godine prije Krista.76

GRAČAC

Nalazi se u udolini Velebita. Tu se nalaze tragovi srednjovjekovnog grada na Gradini blizu

današnje katoličke crkve. Tu je nekada bilo sjedište stare otučke župe. Najraniji spomen grada

spominje se god. 1302. 1509. god. bio je u posjedu Ivana Karlovića, a 1527.-1867. pod

turskom vlašću. Barokna župna crkva sv. Jurja iz 18. st. stradala je u 2. svjetskom ratu. U njoj

je kasnobarokni epitaf grofa Kneževića (18. st.). Na groblju uz Otuču nalazi se tri metra

visoki monolitni križ na grobu Ivana Balenovića iz 16. st. Okolica Gračaca je pogodna za lov.

Može se organizirano pohoditi Velebit preko prilaza od kojih su najpoznatiji Gračac-

Cerovačke špilje (1,50 h) i Gračac-Prezid-Crnopac (2 h). Posebnu atrakciju predstavljaju

Cerovačke pećine, udaljene samo 4 km od Gračaca, zaštićeni geomorfološki spomenik

prirode, uređene za turistički obilazak.77

KNIN

Leži nedaleko od izvora rijeke Krke, na tromeđi Bosne, Like, i Dalmacije, na križanju važnih

putova koji vode u unutrašnjost Hrvatske i prema moru zbog čega je često i nazivan Ključem

Hrvatske i Vratima Dalmacije. U pisanim izvorima ime Knin prvi put se javlja sredinom 10.

st. u ispravi kralja Krešimira I, i to kao Tignino castro. U 10. i 11. stoljeću stari grad je bio

jedna od povremenih prijestolnica hrvatskih vladara. U drugoj polovici 11. stoljeća hrvatski

vladar kralj Dmitar Zvonimir učinio ga je stalnom prijestolnicom hrvatske države te se i

naziva Zvonimirovim gradom. Godine 1040. osnovana je Kninska biskupija. Dolaskom u ovaj

grad, zaljubljenici u prirodu mogu šetati nedirnutim krajolikom, uživati u pogledu na lako

pristupačno slap Krčića s izvorom rijeke Krke, mušičariti na ribolovnom reviru na izvoru

Krke, planinariti na najviši vrh Hrvatske na Dinari (1831 n/m). Oni željni pustolovine mogu

uživati u slobodnom penjanju, jahanju, vožnji kanuom, raftingu, brdskom biciklizmu, off-road

vožnji džipovima i dr.78

DINARA

76 http://www.lovinac.hr/ 25. 9. 2011.77 http://www.gracac.hr/ 25. 9. 2011. 78 http://www.knin.hr/ 25. 9. 2011.

31

Prirodna je granica između Hrvatske i Bosne. Ona dijeli dva klimatski različita područja –

mediteransko i kontinentalno. Iznad samog Knina izdiže se najveći vrh u Hrvatskoj na Dinari

(Sinjal) 1831 m/nm. Na jugozapadu je Kninsko polje, a masiv završava mjestom na kojem se

u izvor rijeke Krke ulijeva Krčić. Na suprotnoj strani masiv završava jednako nevjerojatno:

dubokim i snažnim izvorima rijeke Cetine u blizini kojih je ulaz u 2080 m duboku Gospodsku

pećinu na kraju koje je podzemno jezero. Dinara je nenaseljena, a njeno spektakularno

obilježje je najduža stijena u Hrvatskoj. Stijena je duga čak šest kilometara. U podnožju

stijene je krška visoravan koja se spušta do ceste uz koju teče Krčić. Kanjon Krčića je

izuzetno atraktivan. U podnožju Dinare izgrađen je planinarski dom Brezovac (1050 m/nm) u

prekrasnoj bukovoj šumi, kapaciteta 50 ležajeva s kuhinjom. Posjetiti Dinaru možete

organizirano uz stručno vođenje, a individualno kontaktirajte obavezno planinarski dom prije

polaska na putovanje. Neki njeni dijelovi su opasni za individualno razgledavanje zbog

zaostalih mina iz Domovinskog rata, pa preporučamo oprez i polazak u organizirani razgled.79

SKRADIN

Graniči s rijekom Krkom, Visovačkim i Prukljanskim jezerom, koja su zapravo potopljena

proširenja doline rijeke Krke. Skradin je privlačna turistička destinacija čiju ljepotu krune tri

najatraktivnija izletišta, slapovi Skradinskog buka i Roški slap sa starodrevnim mlinicama i

vodenicama, a jednako tako i franjevački otočić Visovac sa zavjetnim svetištem Gospe

Visovačke, bogatom knjižnicom i pokladnih svečanosti, a svakako i gastronomskih užitaka

koje pružaju restorani i dalmatinske konobe. 80

RIJEKA KRKA (NP KRKA)

Rijeka Krka izvire u podnožju planine Dinare 3,5 km sjeveroistočno od Kina podna 22m

visokog, zimi bučnog, a ljeti bezvodnog Topoljskog slapa. Teče u vrlo okršenom predjelu

Dalmacije te kao pupčana vrpca neraskidivo veže Knin i Šibenik. Ta čudesna rijeka pruća

nam obilje prirodnih ljepota, znanstvenih nepoznanica, značajnih kulturno-povijesnih mjesta

i oblika iskorištavanja njezine nepresušne vode u kamenitom i ljeti bezvodnom kraju.

Zahvaljujući sedrenim barijerama i stalnom procesu osedravanja rijeka Krka danas predstavlja

79 http://www.plsavez.hr/info/dinara/ 25. 9. 2011.80 http://www.skradin.hr/ 25. 9. 2011.

32

prirodni krški fenomen. U samom središtu Nacionalnog parka Krka nalazi se franjevački

samostan smješten na otočiću Visovac.81

ŠIBENIK

Smjestio se gotovo na središnjem dijelu hrvatske obale Jadrana, u slikovitom, razvedenom

zaljevu u koji utječe Krka, jedna od najljepših kraških rijeka Hrvatske. Otočni dio sastoji se

od 242 otoka, otočića i nadmorska grebena. Taj se arhipelag nalazi pretežno u

sjeverozapadnom dijelu šibenskog akvatorija, ističe se razvedenošću, ogoljelošću svojih

površina i slabom naseljenošću – u šibenskom području svega je 10 otočkih naselja.

Najbrojnija otočna skupina Kornati, poznata je po bizarnosti svojih oblika i raskoši prirodnih

ljepota. Šibenik se prvi put spominje 1066. u Darovnici kralja Petra Krešimira IV. Nakon

hrvatskih narodnih vladara, hrvatsko-ugarskih i povremene vladavine Venecije, u 15. stoljeću

dolazi pod 400-godišnju vlast Venecije, a iz tog razdoblja potječe i najznačajniji kulturno-

povijesni spomenik Šibenika – poznata šibenska katedrala sv. Jakova, građena u 15. i 16.

stoljeću. 1797. Šibenik ulazi u sastav Habsburške Monarhije, uz kratkotrajnu vlast Francuske

u vrijeme Napoleona, ostaje u njenom sastavu sve do 1918. Danas je Šibenik moderan

turistički grad kojeg posjećuju turisti zbog njegovih spomenika i prirodnih ljepota.82

ZADAR

Sagrađen na središtu hrvatske obale, okružen otocima, s bogatim zaleđem, zaštićenom lukom,

rušen u ratovima i potresima te iznova izgrađen, grad koji plijeni svojom bogatom kulturnom

baštinom. Prvi pisani spomen o životu naselja Jadera s područja današnjeg Zadra zabilježili su

prvi stanovnici, pleme Liburna u 4. st. pr. Kr. Naselje se razvija kroz stoljeća sve dok ne

poprima karakter grada pod vladavinom Rimljana u 2. st. Prolazeći povijesni put mijenja

imena, da bi početkom 7.st. Zara postala glavnim gradom Dalmacije i upravno središte

bizantskog temata. Tisućljetni Zadar je uvijek bio zanimljiv zbog svog strateškog položaja u

centru Dalmacije pa se tu kroz stoljeća bilježi izmjena mnogih vladara: Liburna, Rimljana,

hrvatsko ugarskih kraljeva, zatim četiristogodišnja vladavina Mlečana koja je ostavila

neizbrisive tragove kroz izuzetno vrijedne spomenike, zatim Napoleonova, austrijske i

talijanske vladavine, pripojenja Federativnoj Jugoslaviji do današnjeg doba. Uslijed takvih

81 http://www.npkrka.hr/ 25. 9. 2011.82 http://www.sibenik.hr/ 25.9. 2011.

33

povijesnih promjena Zadar konstantno mijenja izgled i funkciju grada. Stoljećima glavni grad

Dalmacije, a danas centar regije, grad je s bogatom spomeničkom baštinom. Tu se nalaze

najveći očuvani antički forum na tlu Dalmacije iz 1.st., zaštitni znak grada, crkva sv. Donata

iz 9. st., reprezentativnim Lučkim i Kopnenim vratima iz 16. st., mnogobrojne palače, vile i

dr. Zadar je grad izuzetno vrijedne spomeničke baštine, razvijene hotelske i nautičke ponude,

grad mladih, grad košarke i morskih sportova. Zalasci sunca u Zadru su proglašeni

najljepšima na svijetu. Zadar je grad mnogobrojnih atrakcija od kojih je vrijedno istaknuti

škrinju sv. Šimuna, izložbu Zlato i srebro grada Zadra i posljednju koja zaokuplja turističku

pažnju – morske orgulje na Poluotoku.83

5. ZAKLJUČAK

83 http://www.tzzadar.hr/ 25. 9. 2011.

34

Zoranićeve su Planine najrodoljubivije književno djelo hrvatske renesanse. Bio je

jedan od najboljih hrvatskih pisaca koje i danas treba čitati sa spoznajom da je upravo on

odlučio napisati knjigu središnjega nacionalnog glasa i to u trenutku dok je književnost u

njegovu narodu još uvijek tražila svoje mjesto. Uspoređujući Zoranićeve Planine s

Arkadijama drugih mediteranskih pisaca, zaključit ćemo kako su one izvorne i hrvatske, kako

je to živo književno tkivo sa stvarnim sadržajima i osobnim doživljajima, a ne tek

konvencionalna literarna forma u književnim okvirima onoga doba. To najbolje potvrđuju

Zoranićeve pripovijesti koje djelu daju stalnu snagu i vitalitet koji ga drži modernim do danas.

Djelo sastavljeno od putopisa, romana i kanconijera ljubavnih i različitih pjesama, i danas u

doba postmoderne prakse, djeluje suvremeno svježe.

Iz Planina se može iščitati autorova jasno izražena pouka: narod bez vlastite

književnosti, na vlastitom jeziku, o vlastitim problemima, nema šanse da se održi; narod bez

svijesti o sebi ide u susret vlastitoj propasti. Ukratko: književnost na rodnom jeziku za

Zoranića je jedan od bitnih instrumenata za održanje – i toga jezika i naroda koji tim jezikom

govori.

Zoranić je svojim odlučnim potezom, poetizirajući raskrvavljenu Hrvatsku kao

pastoralnu idilu, ne zatvarajući pri tome oči pred nevoljom u kojoj se nalazi, od svih

najizrazitiji i time je udario neprolazan pečat hrvatskoj kulturi i dubinskom sloju njezine

duhovnosti.

Duboko je razumio svoje renesansno vrijeme, ali je bio i korak ispred u svijesti o

značaju rodoljublja i domoljublja za povijest svojeg naroda, te predstavljanje hrvatske

književne riječi, te nam kroz vrijeme pružio i poruku o nužnosti očuvanja tradicijske kulture i

hrvatske kulturne i književne baštine. Zoranić prvi kod nas progovara direktno o široj

društvenoj zajednici, pa tako kada govori o Zadru on prvi govori i o njegovoj okolici kao

jedinstvenom subjektu. Njega prvog među našim piscima potiču autohtoni, domaći izvori i

poticaji, bašćina, narodna vizija. Preuzeo je pretešku zadaću kad je odlučio napisati knjigu

središnjeg nacionalnog glasa. Bio je usamljen pa mu se dogodilo da je podigao pretežak teret,

a da nije znao da isti teret u njegovoj blizini podižu drugi njemu bliski duhovi.

Zoranićeve Planine ne mogu biti ocijenjene tek s književno-estetske strane jer one

jednostavno izmiču samo takvoj ocjeni. Piščev renesansni znatiželjni duh mnogo se čega

ovdje dotakao po prvi put u hrvatskoj povijesti, pa su Planine uz to što su prvi hrvatski

roman, i mnogo što drugo. Zoranić će među inim prvi uputiti na toponime kod nas, navodeći

točna imena na terenu od kojih su se mnoga sačuvala do danas, on će prvi od naših pisaca

opisati predjele danas znane kao Ravni kotari, a u njegovo doba Hrvati, prvi će progovoriti o

35

Velebitu, katunima i katunarima, ili će pomoću mitologije pokušati protumačiti našu bogatu

povijest.

Književna ostavština Petra Zoranića nadahnula je mnogobrojne književnike, likovne

stvaratelje, avanturiste i turističke radnike koji su krenuli njegovim tragovima. Godine 2008.

obilježilo se 500 godina od rođenja Petra Zoranića. Tom se prigodom primjereno bilo upitati

što nam Zoranić znači kao pisac, kao pjesnik, kao mislilac, izvorni glas iz naše neizbrisive

prošlosti, ali i postoje li druge mogućnosti u kojima bi se mogao ostvariti pjesnikov potencijal

izvan književnosti. Planine se tako moderniziraju i predstavljaju u turizmu što znači da

Zoranićev duh i dalje živi i da će se njegovo putovanje i veličanje domovine nastavljati iznova

6. SAŽETAK

36

Život Petra Zoranića do danas je najvećim dijelom ostao zagonetka. U tematskom i

žanrovskom smislu imao je svoje nasljednike, ali i suvremenike. Od Zoranićeva književnog

rada sačuvano je samo djelo Planine, u prozi i stihovima, a koje se obično definira kao prvi

hrvatski pastoralni roman. Osnovni poticaj njegovu stvaranju jaki je osjećaj rodoljublja u

trenutcima napada Turaka, ali mu isto tako ni književna komponenta nije nepoznata. Kao

glavni poticaj Zoranićevu djelu spominje se klasični talijanski pastirski roman Arcadia Jacopa

Sannazzara. Osim brojnih tema, u romanu je prisutna i svijest o hrvatskom jeziku kao bitnome

elementu nacionalne književnosti, i to kao samostalna tema i kao sastavni dio njegova

rodoljublja. Lik Petra Zoranića danas je inspiracijama mnogim turističkim projektima

njegovog omiljenog grada Nina.

7. LITERATURA

1. Zadarska revija, XVIII., br. 5.; Zadar, 1969.

37

2. Prosperov Novak, Slobodan: 101 Dalmatinac. Zagreb: Grafički zavod hrvatske d.o.o.,

Zagreb

3. Zadarski filološki dani II.: Zbornik radova. Zadar: Sveučilište, 2009.

4. Kolumbić, Nikica: Hrvatska književnost od humanizma do manirizma. Zagreb: Nakladni

zavod MH, 1980.

5. Kolumbić, Nikica: Planine (izbor). Zagreb: Erasmus naklada, 1997.

6. Švelec, Franjo: Petar Zoranić / Juraj Baraković – Planine / Vila Slovinka. Zagreb: Matica

hrvatska zora, 1964.

7. Švelec, Franjo: Petar Zoranić - Planine / Barne Karnarutić - Djela / Šime Budinić –

Izabrana djela. Zagreb: Matica hrvatska, 2002.

8. Jakša Ravlić, Petar Zoranić između Nina i Zadra, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16-17,

1969.

9. Turistička zajednica grada Nina, Projekt Putevima Petra Zoranića Ninjanina.

38